GENETSKE BOLESTI I

GENETSKO SAVJETOVALIŠTE
 Genetske bolesti su rezultat promjena na genima
tj. segmentima molekule DNA koja čini najveći
dio hromosoma.

Genetski uslovljene bolesti mogu biti:

 nasljedne (da se prenose od roditelja) ili

 stečene (nastale kao rezultat mutacije koja se

dogodila usljed nepovoljnog uticaja spoljnih
faktora na gamete).
 Danas je poznato 2.500 bolesti i anomalija kod
čovjeka u kojima naslijeđe ima veliki značaj.
 Čitav niz poremećaja koji nastaju usljed
diskretnih promjena u molekulu DNK, promjena
u broju, redosljedu ili tipu nukleotida u nivou
jednog gena.
 To su genske mutacije i još uvijek nisu do kraja
razjašnjene.
 O tim finim promjenama se najčešće sudi na
osnovu njihove fenotipske ekspresije, odnosno
na osnovu kliničke slike.
 Nekada je dovoljno da samo jedan gen mutira i
izazove poremećaj koji se ispolji u fenotipu.
Takav gen je dominantan.
 U drugim slučajevima nemutirani gen se ponaša
kao dominantan, a mutirani gen se ispoljava u
fenotipu samo ako je u oba lokusa alelomorfnog
para prisutna mutacija. Takvi geni se nazivaju
recesivnim.
 Monogenske nasljedne bolesti javljaju se u više
članova jedne porodice i mehanizam nastanka
poremećaja može se objasniti zakonitostima koje
je još u prošlom vijeku postavio Mendel.
 U zavisnosti od toga da li je poremećaj nastao na
nivou jednog ili više gena, savremena genetika
ističe postojanje monogenskih i poligenskih
oboljenja.
 Monogenska oboljenja se klasificiraju prema
načinu nasljeđivanja kao autosomno vezane-
recesivne i dominantne i vezane za X hromosom.
 Najpoznatiji primjeri bolesti uzrokovani
mutacijom jednog gena su: anemija srpastih
ćelija, cistična fibroza, ahondroplazija i
hemofilija.
 Poligenska oboljenja nastaju kao rezultat
poremećaja na nivou više gena, a na njihovo
ispoljavanje faktori okoline imaju značajan
utjecaj. Nasljeđivanje ovih bolesti ne slijedi
Mendelove zakone.
 Razlozi povećanog rizika za njihovo nastajanje
nalaze se u krvnom srodstvu i spolnoj
predispoziciji.
 Bolesti uzrokovane sa više gena i uz nepovoljne
vanjske uvjete, a za koje se traži genetska
informacija su: poremećaj razvoja neuralne
cijevi, anencefalija, encefalokela, spina bifida
 Hromozomske anomalije poznate su kao
siguran etiološki faktor za nastanak
kongenitalnih anomalija, ali tek od 1959. godine.
Vezane su za promjene oblika ili broja
hromozoma.
 Hromozomske anomalije uzrokuju višak, manjak
ili prestrukturiranje genetskog materijala i
zahvaćaju veće ili manje grupe gena.
 Numeričke anomalije karakteriše umnožavanje
cijelog kompleta hromozoma (poliploidije) ili
višak, odnosno manjak pojedinačnih hromozoma
(aneuploidije, monosomije).
 Većina numeričkih aberacija nije spojiva sa
životom pa se trudnoća završi spontanim
pobačajem.
U zadnjim desetljećima otkrivene su mnoge
abnormalnosti kariotipa kao etiološko
objašnjenje za odavno poznate bolesti (Downov
sindrom–Trisomija 21, Patauov sindrom -
Trisomija 13, Edvardsov sindrom – Trisomija
18, Sindrom mačijeg plača, Turnerov sindrom,
Klineferterov sindrom), a otkriveni su i mnogi
novi entiteti (dvostruki y sindrom, fra-X
sindrom).
 Strukturalne hromozomske abnormalnosti
rezultat su hromozomskih lomova i ponovnog
spajanja slomljenih krajeva na isti ili izmijenjen
način.
 Karakterišu se nepravilnom građom hromozoma
nastalom gubitkom ili preraspodjelom segmenta
u okviru jednog ili više hromozoma.
 Medicinskiznačaj strukturalnih hromozomskih
abnormalnosti je u budućim generacijama, jer su
mirni nosioci fenotipski sasvim zdravi, ali svom
potomstvu mogu dati normalne i nenormalne
gamete.
ETIOLOGIJA
 Godine starosti majke veće od 35????

 Kod mladih osoba to bi mogli biti jonizujuće

zračenje, različiti hemijski agensi sa mutagenim
potencijalom, biološki agensi, virusi, genetska
predispozicija za nerazdvajanje hromozoma,
kao i mozaicizam u germinativnim ćelijama
jednog roditelja.
 Iako različiti po porijeklu i sadržaju svi uzročnici
kongenitalnih anomalija nazivaju se
teratogenima.
 Teratogeni faktori uključuju svaku fizičku ili
hemijsku tvar, mikroorganizam, višak ili manjak
nekog elementa koji je tokom embrionalnog ili
fetalnog života u stanju da izazove abnormalnost
oblika ili funkcije u čovjeka.
Tri stadija su posebno važna:
 do 11.-12. postkoncepcijskog dana zametak je
relativno rezistentan na različite teratogene
inzulte, jer su ćelije totipotentne, pa je moguće
da oštećena ćelija bude zamijenjena zdravom. U
ovom vremenu vrijedi pravilo „sve ili ništa“.
 vrijeme od 18 do 60 dana nakon oplodnje
predstavlja najosjetljiviji „kritični“ period za
razvoj mnogih organa i sistema sa posljedičnim
strukturnim defektima ćelija budućih tkiva.
 nešto kasnije, u vrijeme diferencijacije organa i
razvoja organa i sistema pod teratogenim
djelovanjem može doći do zastoja u rastu ploda a
bez vidljivih anomalija.
 Dokazano je teratogeno djelovanje za:
 fizičke faktore (jonizujuće zračenje),

 hemijske faktore (lijekovi, alkohol, droga,

nikotin),
 metaboličke poremećaje majke (diabetes
mellitus, fenilketonurija)
 perinatalne infekcije (TORCH:toksoplazmoza,
citomegalovirusna infekcija, rubeola, herpes
simpleks infekcija).
 Downow sindrom je oblik sindroma koji se
javlja kao posljedica anomalije kromosoma 21.
 U oko 95% slučajeva postoji cijeli dodatni
kromosom 21 (trisomija 21) koji potiče gotovo
uvijek od majke.
 Opisao ga je prvi put John Langdon Down 1866.
godine. «mongolizam» ili «mongoloidizam» ili
«mongoloidna idiotija». 
 Učestalost 1:700 živorođenih
KLINIČKE KARAKTERISTIKE
 Spljoštene crte lica
 Malu glavu i kratak vrat

 Širok korijen nosa

 Jezik koji strši

 Mongoloidan izgled očiju,

epikantus
 Neobičan oblik ušiju

 Slab tonus mišića

 Široke, kratke ruke

 Relativno kratke prste

 Pretjeranu fleksibilnost

 Brazda “čeri prsta”

KOMPLIKACIJE
 Srčane mane – otprilike polovina djece s Downovim
sindromom su rođeni s nekom vrstom srčane mane. Ovi
srčani problemi mogu biti opasni po život te mogu
zahtijevati operaciju u ranom djetinjstvu.
 Leukemija – mala djeca s Dowwnovim sindromom
imaju veću vjerojatnost za razvoj leukemije od druge
djece
 Zarazne bolesti – zbog abnormalnosti u imunološkom
sustavu, djeca s Downovim sindromom su mnogo
osjetljivija na zarazne bolesti, kao što je upala pluća.
KOMPLIKACIJE
 Demencija – tokom života, osobe s Downovim
sindromom imaju znatno povećan rizik od
demencije. Znakovi i simptomi se često
pojavljuju prije 40. godine života, a napadaji su
znatno učestaliji.
 Apneja za vijeme spavanja – zbog promjena
mekog tkiva i kostiju može doći do opstrukcije
dišnih putova i apneje.
KOMPLIKACIJE
 Pretilost – osobe s Downovim sindromom imaju
veću tendenciju prema pretilosti u odnosu na
opću populaciju
 Ostali problemi – Downov sindrom može biti
povezan s drugim zdravstvenim problemima,
uključujući i blokade probavnog trakta,
probleme sa štitnjačom, rana menopauza,
napadaji, gubitak sluha, prerano starenje,
skeletni problemi i loš vid.
 Genetsko savjetovanje je specijalizirani
medicinski postupak koji u sebi sadrži racionalni
i emocionalni dio, a obuhvaća proces
komunikacije između ljekara-savjetnika i osobe
ili para koji traži savjet u vezi pojave ili
ponavljanja genetskog oštećenja u obitelji.
 Racionalni dio se odnosi na informaciju o
prirodi, težini, prognozi, etiologiji, vjerovatnosti
nastanka i mogućnostima sprečavanja pojave
određene bolesti.
 Emocionalni dio vodi računa o psihološkom
stanju osobe koja treba razumjeti saopćenje kako
bi mogla donijeti odluku koja će biti najbolja za
nju.
 Osnovni preduvjet za genetsko savjetovanje je
poznavanje tačne etiološke dijagnoze.
 Bez obzira kako se iskazuje rizik u postocima ili
relativno, par tu brojčanu tačnost „prevodi“ u prihvatljiv
ili neprihvatljiv rizik.
Ovdje treba spomenuti:
 Težinu bolesti i način na koji je prihvaća okolina

 Mogući terapijski vidici i nadanje koje u njih daje

porodica
 Broj zdrave i /ili bolesne djece koju već ima par

 Mogućnost prenatalne dijagnostike

 Svi ljekari s iskustvom genetskog savjetovanja
znaju da je u istovjetnoj situaciji percepcija dva
para ili osobe različita.
 Genetski savjetnik mora dati najiscrpniju i
najsuvremeniju informaciju, ali bez utjecanja na
odluku.