RIMLJANI I

LATINSKI JEZIK
RAZVOJ LATINSKOG JEZIKA
ITALSKA
PLEMENA I
JEZICI
Na području drevne Italije obitavala
su mnoga plemena i narodi: Falisci,
Osci, Samniti, Umbri, Volsci, Piceni,
Etruščani, Sabini, Mesapi kao i
Latini,
čiji su se jezici međusobno
razlikovali. Jug Italije i dio Sicilije
naseljavali su Grci; to se područje
zvalo Velika Grčka (Magna Graecia).
PODRUČJE LATINA
 ŠIRENJE LATINSKOG JEZIKA
 Latinski je u početku bio samo jezik jednog plemena
 Došavši rano u dodir s Grcima iz južne Italije, Rimljani
su posredstvom Etruščana upoznali grčki alfabet i na
njegovoj su osnovi stvorili vlastito pismo - latinicu
 Kako se moć Rimljana širila, latinski je potisnuo iz
službene upotrebe sve ostale jezike Apeninskog
poluotoka.
Kad su Rimljani krenuli u osvajanja izvan Apeninskog poluotoka, počeo se
latinski širiti u sve one zemlje koje su priznavale vrhovnu vlast Rima. Tako je
latinski od jezika malog ratarskog plemena Latina postao u nekoliko stoljeća
svjetski jezik.
INDOEUROPSKI JEZICI

 Latinski jezik pripada indoeuropskim jezicima (kao i indijski, iranski,

grčki, slavenski, baltički, germanski, keltski, albanski i neki drugi).
OSOBITOSTI LATINSKOG JEZIKA

 Razlika između književnog jezika (klasični latinitet) i

svakodnevnog narodnog jezika i govora (vulgarni
latinitet)
 Razlike su došle do izražaja u doba rasprostiranja
rimske moći izvan Italije - u upotrebi je govor običnih
vojnika i trgovaca
 Taj je latinski primao i utjecaje jezika naroda u
osvojenim pokrajinama
LATINSKI JEZIK NAKON 5. ST.

 Nakon propasti Rimskog carstva jezik običnog

puka prerasta u nove, ROMANSKE JEZIKE
 talijanski, francuski, španjolski, portugalski,
rumunjski, katalonski (u Španjolskoj),
provansalski (u Francuskoj), sardski (na Sardiniji),
retoromanski
 Latinski jezik obrazovanih krugova, tzv. klasični
latinitet, održao se kao jezik književnosti,
obrazovanja, politike i crkve.