You are on page 1of 43

FUNKCIJE

Izradila: Katarina Macan


POJAM FUNKCIJE
• FUNKCIJA – pravilo po kojemu svakom elementu domene (svakom x)
pridružujemo TOČNO JEDAN element kodomene (točno jedan y)

A – domena
B – kodomena
A,B = neprazni skupovi (imaju
barem jedan element)
POJAM FUNKCIJE

Za dva različita x možemo imati isti y


Primjer: kvadratna funkcija
x=2 i x= -2 preslikat će se u
y=4
VERTIKALNI TEST – provjeravamo je li nešto
funkcija, ukoliko okomiti pravac siječe u dvije ili
više točaka NIJE funkcija
Isti element domene ne može se preslikati u dva
različita elementa kodomene
ELEMENTARNE FUNKCIJE: LINEARNA
F-JA

a – nagib pravca
a< 0 – funkcija je padajuća
a> 0 – funkcija je rastuća
b – odsječak na osi y
ELEMENTARNE FUNKCIJE:
KVADRATNA F-JA

a – vodeći koeficijent
a>0 – funkcija ima otvor prema gore
a<0 – funkcija ima otvor prema dolje
c – odsječak na y osi
ELEMENTARNE FUNKCIJE:
LOGARITAMSKA I EKSPONENCIJALNA
FUNKCIJA

Logaritamska f-ja
a>0 – funkcija je rastuća
0<a<1 – funcija je padajuća eksponencijalna funkcija
ELEMENTARNE FUNKCIJE:
RACIONALNA FUNKCIJA
DOMENA FUNKCIJE
• područje definicije funkcije
PRAVILA KOJA SU BITNA ZA ODREĐIVANJE DOMENE:
• razlomci – nazivnik MORA BITI RAZLIČIT OD NULE

• korjeni – ispod korjena mora biti pozitivna vrijednost (veće ili jednako nuli)
, n- paran korijen
• logaritam – vrijednost logaritma mora biti strogo veća od nule
PRIMJER DOMENA FUNKCIJE

𝑓 ( 𝑥 ) =ln

1−𝑥
1+𝑥
INVERZ FUNKCIJE
• domena postaje kodomena i obrnuto
A – domena
B - kodomena

• zamijenimo x i y
• funkcija ima inverz ako je bijekcija
• KORACI ZA RJEŠAVANJE INVERZA:
1.KORAK: zamijenimo x i y
2.KORAK: izrazimo y
PRIMJER: INVERZ FUNKCIJE

(𝑓 𝑥 ) =−ln √ 𝑥+2
KOMPOZICIJA FUNKCIJE
U funkciju f(x) umjesto x uvrštavamo cijeli izraz g(x)
PRIMJER: KOMPOZICIJA FUNKCIJE
PARNOST I NEPARNOST FUNKCIJE
• funkcija je parna ako vrijedi f(x) = f(-x), odnosno ukoliko u početnu
vrijednost uvrstimo umjesto x –x i dobijemo izraz koji je jednako f(x)
funkcija je parna
• funkcija je neparna ako vrijedi f(-x) = -f(x), odnosno ukoliko u početnu
vrijednost uvrstimo umjesto x –x i dobijemo izraz koji je suprotan
izrazu f(x), odnosno dobijemo –f(x) funkcija je neparna
• ukoliko funkcija ne zadovoljava ni jedan od ta dav uvjeta funkcija nije
ni parna ni neparna
NAPOMENA: trigonometrijske funkcije: samo je cosx parna funkcija,
sinx, tgx, ctgx su neparne
PRIMJER: PARNOST FUNKCIJE
DERIVACIJE FUNKCIJA
PRAVILA DERIVIRANJA

Derivacija konstante
Derivacija zbroja, razlike
PRAVILA DERIVIRANJA
Derivacija umnoška i kvocijenta
DERIVACIJA UMNOŠKA: „prvi derivirani puta drugi ne derivirani PLUS
prvi ne derivirani puta drugi derivirani”
DERIVACIJA KVOCIJENTA: „brojnik derivirani puta nazivnik ne
derivirani MINUS brojnik ne derivirani puta nazivnik derivirani kroz
nazivnik na kvadrat”
DERIVACIJA SLOŽENE FUNKCIJE

• složena funkcija je ona koja ima složen argument,


odnosno nije više argument samo x, već imamo
npr. X+5
• Primjer: ovdje je argument x+3, funkcija bi bila
jednostavna da je
• DERIVIRANJE SLOŽENE FUNKCIJE: „derivacija
funkcije puta derivacija argumenta”
PRIMJER: SLOŽENE DERIVACIJE
DERIVACIJE VIŠEG REDA
• derivaciju višeg reda dobijemo tako da deriviramo prethodno
deriviranu funkciju
• ako tražimo drugu derivaciju, deriviramo prvu derivaciju
LIMES FUNKCIJE
- ako je potencija u brojniku (f(x)) veća od potencije u nazivniku (g(x)) tada je rješenje jednako
Pr.dijeljenjem brojnika i nazivnika s najvećom potencijom u brojniku dobijemo 3 dok u
nazivniku jako „malen” broj te je konačno rješenje
- ako je potencija u brojniku manja od potencije u nazivniku rješenje limesa jednako je 0
Pr. dijeljenjem brojnika i nazivnika najvećom potencijom u brojniku dobivamo „malen” broj
koji teži nuli, a u nazivniku 1, rješenje je tada 0
-ako je potencija brojnika i nazivnika jednaka tada je rješenje limesa koeficijenti ispred najveće
potencije
Pr. dijeljenjem brojnika i nazivnika najvećom potencijom u brojniku ostaje 3, a u
nazivniku 4  rješenje limesa je
OVA SE PRAVILA ODNOSE SAMO NA LIMESE GDJE X TEŽI BESKONAČNOSTI
LIMES FUNKCIJE – L` HOSPITALOVO
PRAVILO
• koristi se kad imamo slučaj

ako uvrštavanjem u limes dobijemo neodređene oblike tada koristimo


L` Hospitalovo pravilo, odnosno deriviramo nazivnik i deriviramo brojnik
sve dok ne dobijemo konačno rješenje
-a uvrštavamo u limes nakon svakog korištenja L`H i gledamo jesmo li
dobili određen oblik
PRIMJER: L´HOSPITALOVO PRAVILO
ASIMPTOTE FUNKCIJE
• „pravac koji funkcija ne dodiruje, ali teži sve bliže njemu”
• 3 VRSTE ASIMPTOTA:
1. VERTIKALNA ASIMPTOTA
Pravac x=a predstavlja vertikalnu asimptotu funkcije y=f(x) ako je:

POJAŠNJENJE: a – vrijednost koju isključujemo iz domene, ukoliko u funkciju


umjesto x uvrstimo a (odnosno ono što „izbacujemo iz domene”) te kao
rješenje limesa dobijemo vertikalna asimptota je x=a, odnosno vertikalna
asimptota je ono što izbacujemo iz domene
• ukoliko za rješenje limesa ne dobijemo funkcija nema vertikalnih asimtota
PRIMJER: ODREĐIVANJE VERTIKALNE
ASIMPTOTE
ASIMPTOTE FUNKCIJE
2. HORIZONTALNA ASIMPTOTA
Pravac y=b predstavlja horizontalnu asimptotu funkcije y=f(x) ako je

b – broj koji dobijemo kao rezultat limesa


Ukoliko dobijemo za vrijednost b neki realan broj nakon rješavanja
limesa tada je horizontalna asimptota y=b, ukoliko je rješenje limesa 0
tada je horizontalna asimptota y=0 što znači da je horizontalna
asimptota x os, ukoliko je y= nema horizontalnih aimptota
• NAPOMENA: limes rješavamo pomoću L` Hospitala ili dijeljenjem
nazivnika i brojnika najvećom potencijom (možemo jer je x )
PRIMJER: HORIZONTALNA ASIMPTOTA
ASIMPTOTE FUNKCIJE
3. KOSA ASIMPTOTA
Pravac y=kx+l je kosa asimptota funkcije y=f(x) ako je:

Ako za rješenje dobijemo da je k=0 ili k= tada nema kosih asimptota,


ukoliko za rješenje limesa dobijemo k=b, pri čemu je b neki realan broj
tada je k=b
• Dobivene vrijedosti k i l uvrstimo u jednadžbu y=kx+l što predstavlja
jednadžbu kose asimptote
PRIMJER: ODREĐIVANJE KOSE
ASIMPTOTE
PRIMJER: ODREĐIVANJE KOSE
ASIMPTOTE
PRIMJENA: EKONOMSKE FUNKCIJE
• GRANIČNA/MARGINALNA FUNKCIJA – određujemo ju tako da
početnu funkciju deriviramo
• FUNKCIJA PROFITA () – dobivamo ju tako da oduzmemo FUNKCIJU
PRIHODA I FUNKCIJU TROŠKOVA( )

• ELASTIČNOST FUNKCIJE (C-funkcija, Q-količina, -C derivirano )


• MAKSIMALNA VRIJEDNOST, MINIMALNA KOD EKONOMSKIH FUNKCIJA
ODREĐUJE SE ISTO KAO I KOD MATEMATIČKIH FUNKCIJA
PRIMJER: ODREĐIVANJE FUNKCIJE
PROFITA
Funkcija troškova 3
𝐶 ( 𝑄 ) =7 𝑄 + 2000

Funkcija prihoda
PRIMJER:GRANIČNA/MARGINALNA
FUNKCIJA
Odredite graničnu funkciju profita. Što se događa sa profitom kada se
na razini 𝑄 = 2 proizvodnja poveća za jedinicu?
FUNKCIJA PROFITA 𝜋 =− 2𝑄 − 3 𝑄 + 252𝑄 +3000
3 2

ODGOVOR: Na razini Q=2 kada se


proizvodnja poveća za jedinicu,
profit se poveća za otprilike 216
novčanih jedinica
PRIMJER: ELASTIČNOST FUNKCIJE
Odredite elastičnost funkcije troškova s obzirom na količinu 𝑄. Odredite koeficijent
elastičnosti za razinu proizvodnje 𝑄 = 2 i interpretirajte rezultat.

ODGOVOR: Kad je Q=2 ako Q poraste za 1% trošak će


porasti za 21/257 %
EKSTREMI - RAST I PAD FUNKCIJE,
STACIONARNA TOČKA
• STACIONARNA TOČKA
1.korak: odredimo prvu derivaciju funkcije
2.korak: prvu derivaciju izjednačimo s 0 te tako dobijemo x
3.korak: u početnu funkciju f(x) uvrstimo dobivenu vrijednost x
ST- stacionarna točka ST(x,y)
Ako je prva derivacija >0 funkcija raste
Ako je prva derivacija <0 funkcija pada
Točka gdje funkcija prelazi iz rasta u pad je točka maksimuma – ako je u
domeni
Točka gdje funkcija prelazi iz pada u rast je točka minimuma – ako je u domeni
2
𝑓 ( 𝑥 ) =𝑥 − 𝑥 − 6
EKSTREMI – TOČKA INFLEKSIJE,
KONKAVNOST I KONVEKSNOST
• TOČKA INFLEKSIJE
1.korak: izračunamo drugu derivaciju
2.korak: drugu derivaciju izjednačimo s nulom f``(x)=0 kako bismo dobili x
3. korak: da bismo dobili y u početnu funkciju f(x) uvrstimo dobiveni x
I – točka infleksije I(x,y)
Funkcija je KONKAVNA - otvor prema dolje ako je druga derivacija manja od nule
Funkcija je KONVEKSNA – otvor prema gore ako je druga derivacija veća od nule
Točka infleksije – točka gdje funkcija prelazi iz konkavnost u konveksnost i
obrnuto
𝑓 ( 𝑥 ) =( 𝑥 − 2 ) ( 3 − 2 𝑥 )
3
BITNE FORMULE
HVALA NA POZORNOSTI!

You might also like