Professional Documents
Culture Documents
Plan I Analiza
Plan I Analiza
Polazeći od onoga što je u jednom djelu najbitnije, od piščeve ideje djela, nastavnik i njegovi učenici
će se prvo truditi da pravilno uoče tu glavnu, osnovnu piščevu ideju ili osjećanje (ili objektivnu ideju
djela ako ona nije i piščeva ideja) u tekstu koji se analitički obrađuje, a koju je pisac htio umjetnički
da transponuje i oblikuje. Mora se pravilno uočiti osnovna i prva intencija piščeva prema kojoj je on
koncipirao svoje djelo u cjelini i pojedinostima. To je ne samo prvi nego i najvažniji posao u
književnoj analizi, ono od čega se polazi kao od osnove. Napominjemo da uočavanje osnovne ideje
u djelu, uglavnom, nije težak posao. U školama, na časovima vježbanja, analiziraju se tekstovi
klasičnih pisaca s ciljem da se u njima utvrdi osnovna zamisao kao osnova na kojoj se i oko koje se
grupišu druge ideje i pojedinosti podvlači poznati metodičar R. Dimitrijević.
Analiza sadržine jednog književnog djela u cjelini, kao što je poznato, ili jednog njegovog odlomka
sastoji se u uočavanju i određivanju života odraženog u djelu. Zatim, životnih i društvenih pojava i
odnosa piščevog prema njemu. Analiza književnog djela sastoji se i u uočavanju i određivanju pojava
u životu i odnosa kako ih je pisac sagledao i transponovao u svome djelu i zaključaka do kojih je
došao. Konkretnije govoreći, analiza sadržine književnog djela znači analizu njegove idejno-tematske
osnovice. Analiza sadržine treba da obuhvati i ocjenu svega toga, zatim eventualnu korekturu
piščevih pogleda i shvatanja radi izgrađivanja čitaočevog pozitivnog vaspitnog uticaja koji
umjetničko djelo vrši. Misli se na tačnost ideje piščeve kao osnove njegovog djela i cilja njegovog
umjetničkog stvaranja, odnosno njenu mogućnost ili vjerovatnost postojanja u stvarnom životu.
Analiza sadržine otpočinje sasvim prirodno - diskusijom o osnovnoj ideji djela pošto se ona nedvosmisleno i
tačno utvrdi. Opšte gledano, mnoga umjetnička djela su odjek opštih mjesta, opštih motiva koji žive u jednom
određenom vremenu ili društvu. Konkretnije govoreći, treba ispitati i utvrditi kakav je piščev odnos prema
odabranom takvom motivu? Kako ga je uočio? Da li ga je, pozajmljujući ga, razvio i obogatio? Šta je lično u
njegovom djelu, odnosno tekstu koji se analizira? Zatim, koje su njegove nove pojedinosti? Da li je i u kojoj mjeri
pisac unio samog sebe u svoje djelo? Naglasimo - ova i slična pitanja nisu beznačajna u analizi glavne zamisli.
Učenik treba u diskusiji da dokaže opravdanost, ispravnost i pravilnost piščevog stava i shvatanja. Dakle, njegove
osnovne zamisli. Ili, ako samo djelo nudi drukčiju ideju od piščeve, on će dokazivati opravdanost, ispravnost i
pravilnost ove druge. Važno je da se ne ostane samo na "osjećanju" poznatom 'Ja tako mislim" bez dokaza. Nikad
ne treba zaboraviti činjenicu da je književno djelo život sam. Ono kao takvo pruža obilje podataka za potvrđivanje
ili negiranje jednog stava. Svakako, učenik prethodno treba pažljivo da pročita djelo radi što svestranijeg
njegovog proučavanja.
05.01.2023