Tehnike psiholokog istraivanja

Dok se metode istraivanja o kojima smo govorili odnose na opti nain cjelokupne
organizacije istraivanja, tehnike predstavljaju posebne postupke koji se koriste u
pojedinim fazama istraivanja, a prije svega za prikupljanje podataka i njihovu obradu.
Intervju.- je pripremljen razgovor sa nekom
osobom u cilju dobijanja informacija vanih za
problem istraivanja. Intervjuom se potrebne
informacije stiu iz prve ruke jer se razgovor
vodi licem u lice. Ovdje je veoma vano
uspostaviti dobar kontakt sa ispitanikom (osobom
koju intervjuiemo) i stei njegovo povjerenje.
Potrebno je predvidjeti i vrijeme, mjesto gdje e se
voditi razgovor. Razlikujemo tri vrste intervjua:
a) nesistematski intervju kod koga ispitiva nema odreeno podruje o emu e
voditi razgovot, nema plana i utvrenih pitanja. Pita to mu padne na pamet, ili
to misli da je vano. Vrijednost dobijenih podataka ovdje vie zavisi od sluaja i
sposobnosti intervjuera. Ova vrsta intervjua je najlaka, ali i najslabija.
b) sistematski intervju u ovoj vrsti intervjua je odreeno podruje iz kojeg e se
voditi razgovor. Npr.odredimo da sa ispitanikom razgovaramo o njegovom
prolom iskustvu, obrazovanju, ponaanju, drutvenosti i td. S obzirom da pitanja
nisu unaprijed pripremljena, ovaj intervju zahtjeva vee sposobnosti intervjuera.
c) standardizirani.- Kod ove vrste intervjua unaprijed je odreeno i podruje i pitanja
za svako podruje. Praktikuje se da se pored pitanja odrede i odgovori od kojih
ispitanik bira jedan ili vie. Tako intervjuer ita pitanja i nudi odgovore, a
intervjuisani bira odgovore, tj.one s kojima se najvie slae.
Standardizirani intervjui imaju niz prednosti. Lako se primjenjuju, ne zahtijeva se velika
strunost i obuenost intervjuera. No sistematski se intervju smatra kao najbolji, jer ne
ograniava ispitivaa u voenju razgovora, pa moe iskoristiti trenutak ako se pojavi
neto bitno i postaviti dodatna pitanja, ali ima i okvir te se ne moe suvie udaljiti od
teme. Intervju se vodi po odreenoj proceduri i koristi se u dijagnostike i terapijske
svrhe.
Upitnik.- je za razliku od intervjua tehnika gdje se odgovori na postavljena pitanja daju
pisanim putem. Zato neki autori upitnik nazivaju i pisanim intervjuom. Upitnik se sastoji
od upitnog ili anketnog lista na kome se nalazi niz razliitih pitanja o problemu koji se
ispituje i tu se odgovori daju pismenim putem. Prednost upitnika je to se istovremeno i
brzo mogu prikupiti podaci velikog broja osoba o psiholokom problemu koji
istraujemo. Upitnikom se obino prikupljaju podaci o stavovima i miljenjima
pojedinaca ili grupa o pojedinim pitanjima javnog mnijenja. Upitnikom se mogu ispitivati
i osobine linosti (optimizam-pesimizam, introverzija-ekstroverzija...). Ovakve vrste
upitnika se obino zovu inventari linosti i mogu da sadre vei broj pitanja.

Kad upitnik ili intervju primjenjujemo na

sasvim odreenom i izabranom uzorku
stanovnitva da bismo saznali njihove
stavove i miljenja o odreenim pitanjima
ireg drutvenog interesa onda govorimo o
anketiranju.
Anketiranje
se
esto
primjenjuje pri ispitivanju javnog mnjijenja.
Pomou ankete, kao objektivnog metoda,
dobijamo podatke o stavovima i miljenjima
ljudi o nizu pitanja kao to su ekonomska,
politika, socijalna, kulturna, i td. Slabosti
ove tehnike su u tome to sa njom
saznajemo samo ono to nam pojedinci mogu i ele rei. Problem je u tome to ljudi
imaju stavove i miljenje i o problemu kojeg malo ili nikako ne prepoznaju.
Mnogi autori dre da su anketa i upitnik sinonimi, dok drugi govore da se upitnicima
ispituje psihike pojave i osobine linosti, a anketa se sprovodi kada se ele doznati
miljenja i stavovi ljudi.
Konstrukcija ankete/upitnika moe biti takva da je ine pitanja zatvorenog tipa (gdje se
ispitaniku nudi odreeni niz opcija, od kojih se on treba opredijeliti za jednu ili vie njih,
ovisno o uslovima koje ispitiva postavi), otvorenog tipa (gdje se ispitaniku otvara
mogunost da se ispitanik vlastitim rijeima izrazi u vezi sa pitanjem koje mu se
postavlja) i poluzatvorenog (poluotvorenog tipa).
Testovi.- Psiholoki testovi su vrlo korisne tehnike za prikupljanje podataka o
sposobnostima i osobinama linosti, njenim osjeanjima, stavovima, interesovanjima i td.
Rije test je engleskog porijekla i znai ispit, probu, pokuaj. Dakle, primjenom nekog
testa ili testiranjem se stavljaju na probu ili ispit one osobine ispitanika koje su predmet
mjerenja, tj. koje odreeni test mjeri.
Dakle, test je mjerni instrument koji se sastoji iz nizova zadataka objektivnog tipa kod
kojih su unaprijed odreeni odgovori i bodovi za odgovore.
Razlikujemo testove znanja, testove sposobnosti i testove linosti.
Testovi znanja mjere nivo znanja iz
odreene (odreenih) oblasti. Najvie se koriste u
kolskoj praksi za utvrivanje nivoa znanja
uenika i objektivno ocjenjivanje. Test znanja se
sastoji od veeg broja zadataka kojima se
utvruje kako je gradivo naueno i do kog nivoa.
Pitanja u dobrom testu ne smiju biti dvosmislena,
sugestivna, dugaka. Pored toga trebaju da
ostvare 3 cilja: da uvide da li uenik poznaje
osnovna pravila i principe, da li je uenik shvatio
znaenje pojmova, pravila i principa i da li je to
to je nauio sposoban primijeniti u odreenim
praktinim prilikama, da li zna rijeiti neki
problem, nai vlastite primjere na osnovu
injenica koje je nauio i shvatio u predmetu.
Zadaci u testu znanja mogu biti razliitog oblika.
Najee su to zadaci otvorenog i zatvorenog tipa.

Za provjeravanje znanja uenika u koli esto se koriste zadaci i testovi znanja koji nisu
izraeni prema svim pravilima za izradu testova. Takvi nizovi zadataka koji nemaju
karakteristike pravog testa se nazivaju neformalnim testom. Takvi neformalni testovi se
mogu koristiti u nastavi ako su struno i paljivo pripremljeni.
Testovi sposobnosti. Dok se testom znanja mjeri rezultat uenja i vjebanja,
testom sposobnosti se mjere preduslovi od kojih zavisi mogunosti uenja i vjebanja. Ti
preduslovi su sposobnosti kao osobine koje ovjeku omoguuju sticanje znanja i
vjetina. O sposobnostima ovjeka zakljuujemo po uspjehu u nekim aktivnostima. Ljudi
se meusobno veoma razlikuju po uspjehu u razliitim aktivnostima.
Ljudi se nadalje veoma mnogo razlikuju i po uspjehu u istoj aktivnosti. Tako e se
razlikovati u sposobnostima uenja muzike, matematike, stranih jezika, u sposobnosti
savlaivanja raznih tehnikih pravila i principa, itd. To govori da jedni bre i lake ue
neke poslove i radnje za koje posjeduju u veem stepenu sposobnosti koja je potrebna da
bi se taj posao ili radnja bre i lake uila. Dakle, da bi se neto znalo potrebno je ne
samo znanje, jer kvalitet, kvanititet i sposobnost primjene tog znanja zavisi od
sposobnosti, koje su raznovrsne i razliito razvijene od ovjeka do ovjeka. Psihologiju
zanima zbog ega se ljudi razlikuju po sposobnostima i koje sve sposobnosti imaju ljudi.
Neke psiholoke teorije pripisuju razlike u sposobnostima nasljednim faktorima, neke
druge razlikama u odgoju i obrazovanju, dok tree s pravom uzimaju kao znaajne kako
faktore nasljea tako i faktore sredine.
Razlikujemo senzorne, psihomotorne i mentalne sposobnosti, pa u vezi sa tim i testove
senzornih sposobnosti, testove psihomotornih sposobnosti i testove mentalnih
sposobnosti.
- Senzorne sposobnosti ovise od anatomsko
fiziolokih i funkcionalnih karakteristika
osjetnih organa (ulnih organa): ulo vida,
sluha, mirisa, ... Tako su za ulo vida
vezane
sposobnosti
otrine
vida,
razlikovanje boja, brzine uoavanja
predmeta u prostoru, odnosa u prostoru.
irina vidnog polja zavisi od sposobnosti
ula vida (prostor kojeg moemo vidjeti sa
oba oka). Pomou ula sluha razlikujemo
visinu, jainu, trajanje i boju zvuka, Ako bi
kod ljudi ispitivali senzorne sposobnosti,
samo kod ula vida i sluha bi naili na
velike razlike. Te razlike bi bile vee i izmeu mlaih i starijih. Senzorne
sposobnosti su od velikog znaaja za obavljanje niza praktinih poslova. One su
vane u radu sa preciznim mainama, u oitovanju brojeva, posebno su vane kod
vozaa automobila, autobusa i td. Za ispitivanje senzornih sposobnosti slue razni
testovi-aparati, kao to je aparat orthorater za ispitivanje trine vida. tinglove
tablice za ispitivanje raznih boja. Pomou audiometra provjeravamo otrinu
sluha, razlikovanje visine tonova.
- Psihomotorne sposobnosti sastoje se u sposobnostima za izvoenje spretnih,
brzih i meusobno povezanih pokreta. To su faktori rune spretnosti prstiju,
izvoenje brzih i preciznih pokreta pod vidnom kontrolom, brzina reakcije, itd.
Postoje brojni testovi za ispitivanje spretnosti prstiju. Tako okonorov test slui za

ispitivanje spretnosti prstiju. Omega i turnerov aparat slue za ispitivanje

spretnosti ruku i koordinacije rada oko-ruka i td.
Mentalne sposobnosti Sposobnosti
imaju svoje prisustvo u svim
djelatnostima koje ovjek obavlja;
bilo
to
u
najjednostavnijim
praktinim poslovima do onih
najapstraktnijih gdje su visoko
razvijene mentalne sposobnosti,
osnovni preduslov je da ih neko
uspjeno
obavlja.
Jedan
od
najpopularnijih primjera za testove
sposobnosti su testovi inteligencije.
Danas u upotrebi postoji veliki broj
testova inteligencije. Razlikujemo
dvije vrste testova inteligencije:
verbalne i neverbalne. Kada su
verbalni testovi u pitanju, za
rjeavanje zadataka u ovim testovima
je potrebna upotreba rijei. U
neverbalnim testovima inteligencije nije potrebna nikakva upotreba rijei, nego se
zadaci u tim testovima sastoje od raznih crtea, likova. Obino je zadatak
ispitanika da iz grupe likove izdvoji onaj koji se razlikuje od ostalih, ili da
prepozna lik sa lijeve strane u seriji likova sa desne strane, ili da rijei neki
problem uviajui veze i odnose koji postoje meu datim elementima.

Testovi linosti. Testovima linosti ispitujemo pojedine aspekte linosti, kao to su

motivacija, temeprament, interesi, stavovi, vrijednosti, ali i introverziju-ekstroverziju,
neurotinost, optimizam-pesimizam, agresivnost, halapljivost, depresivnost, anksioznost,
dominantnost, emocionalnu strukturu i td. Obino se jo zovu i inventari linosti. Mogu
da sadre vei broj pitanja koji se odnose na osobinu koja se ispituje i mjeri. Na primjer,
sljedeim tvrdnjama se moe vie doznati o tome koliko je kod neke osobe razvijen motiv
radoznalosti:
- Volim da znam kako stvari funkcioniu
- esto istraujem nepoznate predjele
- Volim da itam knjige o velikim dogaajima i avanturama.
Test kao mjerni instrument mora da bude izraen na odreen nain, tj standardizovan
kako bi imao one mjerne karakteristike koje ga ine mjernim instrumentom. Te
karakteristike testa kao mjernog instrumenta su valjanost, badarenost, pouzdanost,
osjetljivost, objektivnost i primjerenost.

Test je valjan (validan) kad mjeri

tano ono emu je namijenjen.
Recimo da testom mjerimo znanje iz
odreene lekcije koju je uenik uio,
a ne njegovi inteligenciju ili karakter.
Test je pouzdan ili dosljedan kada pri
ponovnoj primjeni daje iste rezultate
kod istih ispitanika. Ukoliko bi se na
istoj vagi izmjerili 2 puta, a vaga nam
pokazuje 2 razliite vrijednosti, to
znai da vaga nije pouzdana, odnosno
da informacije koje nam saoptava (o
naoj tjelesnoj masi) nisu dosljedne
jedna drugoj. Ista stvar je i sa
psiholokim testovima. Ukoliko isti
test
primijenimo
na
istim
ispitanicima, a oni daju razliite
rezultate u odnosu na prethodno(a)
mjerenja, test nije dovoljno pouzdan.
esto se postavlja pitanje da li se radi
o dosljednosti testa ili dosljednosti
odgovora ispitanika, jer je ispitanik
onaj faktor koji ispunjava test, te od njega samog zavise odgovori. Na provjeru
pouzdanosti moe uticati vie faktora ukoliko ponovno testiranje sprovedemo u
kratkom vremenskom intervalu, pamenje moe biti ometajui faktor na osnovu koga
dajemo odgovore na testu, a ne realno stanje (npr.aha, proli put sam zaokruio na ovo
pitanje DA, znai da je DA i sl.). No ukoliko testiranje sprovedemo puno kasnije, sticanje
novih iskustava i posljedice izazvane rastom i razvojem linosti mogu promijeniti
odgovor, te iz tog razloga odgovori na drugom testiranju nisu dosljedni onom prvom.
Osjetljivost ili diskriminativnost testa postie se onda kada njim moemo da utvrdimo i
male razlike ispitanika u osobini koju mjerimo. Iz ovog slijedi logian zakljuak da je
osjetljiviji onaj test koji ima vie pitanja. Dobar primjer je skala kolskih ocjena. Naime,
ona se sastoji iz 5 nivoa u kojih trebamo strpati itavo odjeljenje. Iako postoje kriteriji
koje znanje je potrebno da se dobije ocjena 5, 4 ili neka druga, ipak skala kolskih
ocjena nije dovoljno diskriminativna da pravi razlike meu odlinim uenicima. Ili meu
vrlo dobrim i td.
Test je objektivan kada rezultati mjerenja koji su dobiveni njegovom primjenom ovise
samo o onome to smo mjerili, a ne o onome ko je te rezultate ocjenjivao. TO znai da tu
moe da postoji i vie ocjenjivaa, ali oni se nee razlikovati u svojoj ocjeni postignua
na testu.
Badarenost ili normiranost podrazumijeva svoenje rezultata na jedinstvenu mjernu
ljestvicu. Tako je metar jedinica mjere koja je jednaka u svim dijelovima svijeta. to se
psiholokih testova tie, IQ je dobar primjer bez obzira koji test inteligencije da
primjenjujemo, znamo da je 100 centralni rezultat, te da se iznad ovog skora nalazi 50%
populacije, a isti procenat i ispod.
Isto tako test treba da bude primjeren ispitanicima, tj.ne bi trebalo da bude ni preteak ni
prelagan i mora biti zadan tako da ga svi ispitanici mogu razumjeti.

Skale procjene su ljestvice osobina koje su date na skali od potpuno izraene do potpuno
neizraene. Izmeu tih krajnjosti postoje veliine numerisane brojevima ili izraene
rijeima. Zadatak je ispitivaa da odredi mjesto koje odgovara osobi koju ocjenjuje. To
mogu biti i skale samoprocjene, ako pojedinac odreuje gdje se na nekoj skali nalazi.

Projektivne tehnie se koriste esto u klinikoj praksi. Materijal projektivnog testa nije
dovoljno strukturiran, nije dovoljno jasan ili dovren. Klijent taj materijal dovrava i na
tajj nain u njega unosi svoje misli, elje, osjeanja; govori o sebi, a tako nesvjesno
projicira na materijal ono to je unutar njega samoga, tj svoja osjeanja, misli, strahove,
elje i sl. Neke od projektivnih tehnika su Rorahove mrlje, test tematske apercepcije, test
nedovrenih reenica i td.

Sociometrijski postupak omoguava ispitivanje interpersonalnih odnosa unutar grupe,

te stepen povezanosti grupe. Podaci dobijeni ovim postupkom pokazuju koji su uzajamni
izbori, kakav je status pojedinca u grupi, ko su lideri, ko izolirani lanovi grupe i sl. Na
osnovu sociograma se moe videti povezanost neke grupe.