Politička Psihologija

Manfred Httich
TEMELJNI POJMOVI POLITIKE ZNANOSTI
S njemakoga prevela Sanja Roi}
Naslov izvornika: Grundbegriffe der Politikwissenschaft

Izdava~: Wissenschaftliche Buchgesellschaft Darmstadt,1980 - 2.
Auflage
unvernderte
UVOD
Ova je knjiga poku{aj uvoda u mi{ljenje i djelovanje politi~ke znanosti s pomo}u njezinih
najva`nijih pojmova, i to ponajprije zainteresiranom nestru~njaku. U toku rada odustao sam
od prvobitne nakane da u ovoj prigodi op{irno prikaèm pravce i {kole te znanosti. Takav bi
prikaz, naime, morao biti podvrgnut neprimjerenim skra}enjima, ili bi pak izlaganje bilo
optere}eno toliko brojnim i detaljnim problemima, da ne bi moglo posti}i svoj cilj. Mo`da }e
takav pristup nai}i i na protivljenja. Neke kolege moà drè da bi se postoje}i stavovi u
politi~koj znanosti mogli predo~iti u skicama, a da se pritom ne iskrivi zbilja te iste znanosti.
Ne dijelim to mi{ljenje, jer mi se ~ini da o takvim {kolskim predod`bama - na sre}u - ne bi
moglo biti govora na na~in koji bi bio primjeren znanosti, a da se pritom ne do|e do zaklju~ka
da je to prekomjerno saèto. Stoga sam radije na va`nim mjestima ukazao na razli~ita
mi{ljenja i stavove, ne uspostavljaju}i pritom nominalni poredak jer, kao {to je poznato,
isticanje posebnih istraìva~kih postavki ne mora nu`no vrijediti i kao pravilo.
Da }e ovaj poku{aj biti u stanovitoj mjeri subjektivan, bilo je jasno od po~etka. Moja je
subjektivnost tokom razrade zacrtanog plana bivala sve ja~om. Budu}i da sam za ovaj Uvod
traìo ishodi{te u odre|enju pojmova, sve mi se ja~e nametala potreba da iznesem prijedlog
za to~no odre|enje temeljnih pojmova na{e znanosti. Po tom je svojstvu ovaj spis otvoren za
diskusiju me|u kolegama i me|u stru~njacima.
Razmatranje je podijeljeno na dva dijela. U prvom se dijelu oblast politi~ke znanosti èli
u~initi pristupa~nom predo~avanjem grupa pojmova ili pojmovnih polja. U drugom se dijelu
najprije izlaù definicije najva`nijih temeljnih pojmova, a rije~ je tu o spomenutim prijedlozima.
Nakon toga se, polaze}i od temeljnih pojmova, saèto promi{ljaju najva`niji istraìva~ki ciljevi
na{e znanosti.
U ovom se spisu temeljnim drè oni pojmovi koji su nu`ni za odre|enje i po~etno
rasvjetljavanje predmeta istraìvanja.
PRVI DIO
POJMOVNE GRUPE ILI POJMOVNA POLJA
Prvo poglavlje
UZ PROBLEM POJMOVNOSTI U POLITI^KOJ ZNANOSTI
Problem sporazumijevanja prisutan je u politi~koj znanosti na tri na~ina. Dakako, oni koji se
tom znano{}u bave moraju se me|usobno mo}i razumjeti. Pored toga, toj je znanosti bila
nu`na komunikacija sa susjednim disciplinama, na ~ije je doprinose upu}ena, a koje pak, sa
svoje strane, od nje o~ekuju pomo}. I naposljetku, politi~ka znanost mora mo}i komunicirati i
sa neznanstvenicima odnosno sa dru{tvom uop}e.
Prva dva zahtjeva prisutna su kod svih znanosti. Tre}i postulat ovisi o samorazumijevanju
politi~ke znanosti i od o~ekivanja {to ih od nje ima dru{tvo. Primjenljivost nije nu`no njezina
karakteristika, i to nije ono po ~emu bi se ona ponajprije uspostavljala kao znanost. Kao ~ista
znanost ona je uklju~ena u dru{tvene znanosti , po tome {to potonje kane isklju~ivo
prou~avati dru{tvenu zbilju. Politi~ka znanost se kani time baviti pod specifi~nim politi~kim
aspektom. Njezin bi predmet bio politi~ko u dru{tvenom bi}u. Kao takva znanost ona bi se
potpuno poklapala s politi~kom sociologijom.
Otklon od sociologije razabire se ondje gdje se politi~ka znanost razumijeva kao
primijenjena, bolje re~eno primjenljiva znanost. Tad politi~ka znanost treba politi~kim
djelatnicima pruìti neposrednu pomo} kada je rije~ o politi~kim odlukama, i to barem u onom
smislu da im ukazuje na mogu}nost ostvarenja pojmova, ~ak i onda kad ona sama te ciljeve
ne moè postavljati.
Primjenljivost politi~ke znanosti
îni se da pitanje primjenljivosti zadire ponajprije u odnos izme|u stru~njaka u teoriji i onih iz
prakse. U prirodoznanstvenim i tehni~kim disciplinama znanosti mogu poimati vlastitu
funkciju u dru{tvu, ako se ta dva kruga stru~njaka mogu sporazumjeti koliko je nu`no.
Primjena pak te funkcije nije ovisna o tome ho}e li jezik njihova sporazumijevanja razumjeti
cijelo dru{tvo.
No, teoreti~arima politike nije na isti na~in podre|en odre|eni krug prakti~nih, specijalisti~ki
obrazovanih prakti~ara. Dodu{e, ima nekih poku{aja u tom smislu. Sve ~e{}e se govori o
prevlasti stru~njaka u politici. To otvara pitanja u vezi politi~kog poretka. Bi li se takav razvoj
u duljem razdoblju kosio sa slobodarskom demokracijom? Nije li mogu}nost komuniciranja
izme|u svih politi~ki djelatnih gra|ana, a time i zajedni~ki politi~ki jezik jedan od uvjeta
demokracije? Ta pitanja moèmo na ovom mjestu samo postavljati, ali ne i odgovarati na njih.
No ona ukazuju na probleme s kojima se suo~ava moderna politi~ka znanost. Mo`da }e do}i
do toga da }e gra|anima biti razumljivi jo{ samo rezultati ili pak samo djelovanja politi~kih
odluka, u onom smislu u kojem otprilike pojedinac posve dobro moè shvatiti {to atomska
centrala zna~i za snabdijevanje energijom, a da se pritom uop}e ne razumije u njezinu
gradnju i sposobnost funkcioniranja! Takav bi razvoj situacije mogao prouzro~iti znatne
promjene u procesu formiranja demokratske volje.
Upravo smo naveli da za sposobnost procjene zna~enja atomske centrale nije nu`no
proniknuti u sam sistem njezina funkcioniranja. Stvari stoje druga~ije kod politi~kih sistema.
Kad je u demokraciji suglasnost o politi~kom poretku bitna, tada je tom poretku nu`na {to
sveobuhvatnije komuniciranje, a time i po mogu}nosti jedan op}erazumljivi jezik. Jer, u
takvom je sistemu sam gra|anin nositelj funkcija. On je kao pojedinac uklju~en u politi~ki
proces koji na ovom mjestu ist- !@
y
f
/
j
j jf
0 g
w
x
x
4 w
x
jh
x
x
r x
x
x
x
x
x
x
x
x
x
- x
x
4 x
Manfred Httich
TEMELJNI POJMOVI POLITI^KE ZNANOSTI
S njema~koga prevela je pre{irok. Ti "prevoditelji" u {kolama, u

procesu obrazovanja mladih i odraslih, u sredstvima masovnog komniciranja, pa i u samoj
prakti~noj politici bivaju u tom znanstvenom smislu adresati koji stoje nasuprot samih sebe i
koji, da bi mogli prevoditi, ponajprije moraju razumjeti sami sebe.
Uporaba jezika
Sada je problem sporazumijevanja prisutan i neovisno o pitanju neposredne primjenljivosti i u

tom smislu ponovno prevladava okvire politi~ke znanosti. To ovisi o vladaju}em poloàju svih
znanosti u modernom dru{tvu. Moglo bi se re}i da dana{nje dru{tvo u tom smislu upravo jo{
nije moderno, jer zaostaje u vlastitom samorazumijevanju svoje vlastite modernosti.
Znanosti uvjetuju i odre|uju tubitak u mnogo znatnijoj mjeri no {to je to bilo ranije. S druge su
strane pak upravo znanosti koje se bave dru{tvom zapale u takvu ezoteri~ku
specijalisti~nost, tako da ~ovjek moè sve teè shvatiti i proniknuti u svoje vlastite uvjete
ìvota. To postaje o~igledno u jeziku. Jezik op}eg sporazumijevanja o dru{tvu i svijetu postoji,
li{en svih relacija, paralelno s jezikom pojedinih znanosti. Pritom sve znanosti vr{e navodno
prosvjetiteljsku funkciju u ovom dru{tvu, bez obzira na pitanje o njihovoj primjenljivosti. No to

je prosvjetiteljstvo tako|er upu}eno na sporazumijevanje.
Pitanje je sad moè li prosvjetiteljstvo uop}e slijediti vlastite namjere isklju~ivo u jednom
jeziku koji odgovara jezi~noj uporabi koja pak izraàva predznanstveno razumijevanje dru{tva
i svijeta. Bez obzira na to {to ta jezi~na uporaba tako|er mora postati predmetom istraìvanja,
ako se èli istraìvati dru{tvo, sluì ona kao izraz upravo onog shva}anja svijeta {to ga
prosvjetiteljstvo treba osvijestiti i popraviti. To pak zna~i da prosvjetiteljstvu ne samo da je
nuàn drugi jezik, kako bi samo sebe artikuliralo, nego je djelomice ~ak i izravno okrenuto
ispravljanju zajedni~kog jezika.
Problem je, me|utim, jo{ sveobuhvatniji. Politi~ka znanost ne nalazi svoj predmet
jednozna~no ocrtanim. Pritom nije samo rije~ o op}enitoj ~injenici da je materijalno odre|enje
i ozbiljenje predmeta popratni problem svih znanosti. Kod politi~ke je znanosti neizvjesnost
prisutna ba{ kod prvih koraka prilikom odre|enja predmeta. Taj se predmet o~ituje ponajprije
kao puko op}enito razumijevanje politi~kog, koje se izraàva u doticaju s pojmom "politika".
Politika se ne o~ituje bez daljnjeg kao unaprijed dano, ome|eno podru~je. Politika je
ponajprije ono {to ljudi ozna~uju kao takovo. Naravno, postoje zamjetljivi procesi, pojave i
postupci, no da li ih valja podvesti pod pojam politike odre|uje se ponajprije u
predznanstvenoj jezi~noj uporabi.
Znanost moè za po~etak ostati pri tom predznanstvenom pojmu politike i upravo sve {to tu
pripada uzeti za vlastiti predmet. No, pritom se ona spoti~e o pojmovni sadràj, a za samu
politiku, pa tako ni za dru{tvo, nije svejedno ho}e li se sluìti ovim ili onim pojmom. Govor o
politici pridonosi stvaranju politi~ke zbilje. Politika postoji u zbiljskom smislu samo kao
pona{anje i djelovanje. Ona nema vlastite egzistencije, ona nije ne{to {to te~e dalje ako su je
ljudi jednom stvorili. Ona postoji uvijek samo u zbilji mi{ljenja, govora i pona{anja. No, ta
zbilja nije uvijek ve} unaprijed odre|ena. âk bi se moglo re}i da nema vlastite politi~ke zbilje,
da je zapravo ~ovjek taj koji politi~ko pridodaje dru{tvenoj zbilji.1 Naravno, postoje razlozi za
primjenu pojma politike i ne radi se tu o pukoj verbalnoj proizvoljnosti. Tako }e politi~ka
1Usp.
Georges Bourdeau, Einfhrung in die politische Wissenschaft (Uvod u politi~ku znanost), 1964, str. 75 i
dalje.
znanost uvijek mo}i propitivati i razloge razumijevanja politike u nekom dru{tvu. Zbog
sporazumijevanja, a i zato {to politi~ka znanost ne dolazi do svog predmeta bez
posredovanja op}e uporabe jezika, odnos te znanosti spram upravo te jezi~ne uporabe ne
moè biti izvanjski ili tek predmetan.
Instrumentalno obilje`je pojmova
Pojmovi su u pragmati~kom smislu instrumentarij znanosti. Kriterij njihove legitimnosti je

ponajprije primjenljivost u znanstvenom spoznavanju. No, kako ta tvrdnja uvijek ponovno
izaziva polemike koje ne pridonose mnogo samoj stvari, neka mi bude dopu{ten upravo ovaj
kratki, pa makar i nedostatni umetak. Sporno pitanje, postoji li ne{to poput bitnih pojmova
nije identi~no s na{im upitom. Instrumentalno znanstvene pojmovnosti nije ni{ta novo i seè
duboko u filozofiju. Pojam ~ovjeka, na primjer, kao animal rationale u skolasti~koj filozofiji
pridonosi jedino tome da se pojava ~ovjeka razgrani~i iz cjeline zbilje. Tvrdnja da je u tom
pojmu iznesena na vidjelo ~ovjekova bitnost predstavlja ili samoobmanu ili pak ta bitnost nije
drugo do li kriterij razgrani~enja. U potonjem je slu~aju taj pojam upravo instrumentalni
pojam u svrhu definicije i u smislu razgrani~enja. Sve {to taj pojam prilikom predo~enja bitka
u dubljem smislu posreduje u vezi s dimenzijama razumijevanja preuzima on iz svog
filozofskog ili ~ak teolo{kog konteksta. Naravno, tu se u antropolo{kom smislu rasvjetljuju}i, a
time i spoznajno poticajni odnos toga "ratio" u tom "animale" moè o~itovati kao logos u
kr{}anskoj teologiji. I naravno, pojam time zadobiva dubinsku dimenziju, koju on ina~e ne
posjeduje iz sebe sama. U smislu "izri~aja bi}a" ~ovjekova njegovo je kr{}ansko-teolo{ko
odre|enje i bi}e izvedeno iz boànskog logosa i s njegove strane nazvano bi}e mnogo
izda{nije no {to je to formula animal rationale. No, takvi su izri~aji bi}a tad mogu}i tek na
temelju odre|enog vjerovanja. Oni se ne mogu izvesti iz razgrani~uju}e definicije.
Tim primjerom valja napose ukazati na to da na{i znanstveni pojmovi ponajprije posjeduju
instrumentalni karakter i da se legitimiraju putem svoje primjenljivosti. Na po~etku
znanstvene tvorbe pojmova stoji pitanje, koje pred sebe, hitnuv{i ga poput koplja, postavlja
jedan spoznajni cilj, da bi ga zatim slijedila.2 Utoliko je svaki znanstveni pojam hipoteza
odre|ena interesom za pitanje.
2Usp.
Dolf Sternberger, Begriff des Politischen, 1961, str. 7.
Preciznost tvorbe pojmova
Rije~ je o pitanjima na koja valja upozoriti ako se èle razmatrati temeljni pojmovi politi~ke
znanosti. Izvo|enje ili ~ak rje{avanje svih time dotaknutih problema ne moè ovdje biti na{im
ciljem. Iz onoga na {to smo dosad ukazali nadaje se krug problema na koji upozoravaju i
politi~ki pedagozi. Mislimo na pitanje preciznosti tvorbe pojmova. Operativno obilje`je
pojmova zahtijeva {to ve}u jednozna~nost. Tu se znanost razlikuje od ostalih oblasti
spoznaje. U umjetnosti, donekle i u pjesni{tvu mogu} je odgovor na funkciju govora, i to kad
se kod pojma jo{ mnogo toga "provu~e", naime da pojam izaziva asocijacije, da dade krila
ma{ti ili pad dopusti, pa ~ak i izazova razli~ita razumijevanja. Znanstvena uporabnost
pojmova zahtijeva me|utim da se uz njih {to manje toga provu~e. Oni moraju biti {to manje
asocijativni. Ovdje se u svakom slu~aju, neovisno o svim drugim pitanjima toga odnosa,
nalazi legitimna analogija sa prirodnim znanostima. Svaka pojedina znanost mora uvijek
ponovno propitati svoju pojmovnost u smislu provla~e li se asocijacije koje ometaju
egzaktnu uporabu. Kao {to prirodna znanost mora uvijek nanovo u laboratorijkom pokusu
ukloniti ometaju}e faktore, tako svaka disciplina mora raditi na preciznosti svoje pojmovnosti,
poku{avaju}i pritom isklju~iti ometaju}e faktore. Ako ti ometaju}i faktori opstanu i dalje u zbilji
dru{tvenog, pa time postanu i sami predmetom istraìvanja, da bi se i dalje bilo vjerodostojno,
a to zna~i da bi se do{lo do provjerljivih izri~aja o svim stvarima, valja ih ponajprije ukloniti.[to
to moè biti ometaju}i faktor u znanstvenom spoznajnom cilju, tako da ga po mogu}nosti
valja isklju~iti, moè ponovno postati specijalnim predmetom propitivanja {to ga valja izdvojiti.
Postoji pu~ka potreba za znano{}u koja bi da na sva pitanja istodobno dade odgovor. Spram
znanosti je to posve utopijski zahtjev.
[to se ti~e instrumentalnog karaktera pojasnit }e nam ga jedna slika. Za obrtnika je ~eki} alat
koji mora biti primjeren za razli~ite djelatnosti. Odatle se odre|uje njegova ispravnost koja je
istodobno i njegova uporabnost. U svakom }e slu~aju obrtnik zahtijevati da ~eki} bude
proizveden u tom smislu. Ukoliko on isproba razli~ite alate, njihove su funkcije tada kriteriji
za prosu|ivanje. êki} mora eventualno biti popravljen, zato {to je ili preteàk ili prelagan,
prekratak ili predug, ili pak zato {to se njime ne moè dobro rukovati. Sve to me|utim ne
10
isklju~uje da se o obrtnikovu odnosu spram svoga ~eki}a moè re}i jo{ mnogo toga {to
nadilazi te funkcije. Mnogo toga se tu moè provu}i. Za njega se u tom alatu moè nalaziti
njegov cjeloviti odnos spram zvanja, ili pak njegov duhovni odnos spram predmeta {to ih on
pomo}u ~eki}a proizvodi. U apstraktnom smislu ~eki} moè za njega biti simbol snage. Mo`da
on kod ku}e ima jo{ jedan ~eki} koji posjeduje jo{ samo tu funkciju, jer nije vi{e upotrebljiv, te
sluì jo{ samo kao uspomena na pretke koji su se sluìli sli~nim oru|em. A umjetnik moè
napraviti takav ~eki} koji o~ituje izgra|uju}u ili uni{tavaju}u snagu, bijes poraza, pri ~emu je
posve neva`no moè li se netko potsmjehivati ~injenici {to takvim ~eki}em nitko ne moè
raditi. Ili, pojam mo}i moè imati druga~iju izri~ajnu vrijednost nego u politi~koj znanosti.
Zahtijevati od pjesnika istu preciznost pri tvorbi pojma zna~ilo bi otimati mu ono {to mu je
svojstveno. Neizo{trenost pojma u pjesni{tvu otvara pristup spoznajama, {to ih pojedine
znanosti ne mogu i ne trebaju otvarati. Svaki na~in spoznavanja otvara i zatvara istodobno
nove pristupe.
Mnogi su pojmovi, i u pravilu oni najva`niji, vi{edimenzionalni. Znanosti ih moraju reducirati
da bi ih u~inili pristupa~nim za svoje spoznajne ciljeve. [to sve samo, i to s pravom, moè biti
uklju~eno, na primjer, u pojam "majka"! Ali u temelju svakog dubljeg razumijevanja pojma
"majka" stoji ipak jedan mnogo jednostavniji, jasno ocrtani sadràj jednozna~no
ozna~avaju}eg pojma. Taj nam je pojam nuàn da bismo provjerljivo mogli re}i slijede}e:
ovdje je rije~ o majci X k}erke Y. Da bi se taj izri~aj mogao sa sigurno{}u formulirati moramo
eliminirati mnoga mogu}a zna~enja koja bi se htjela {to vi{e pribliìti "istini" fenomena "biti
majka", jer u ovom slu~aju ta zna~enja smetaju. Kad se naime radi o tome da se sa
sigurno{}u ustvrdi biolo{ki nalaz jednog maj~insko-k}erinskog odnosa, tad smeta kad netko
do|e i veli: to nije nikakva majka, jer je odbacila dijete, a to je ~in protivan biti maj~instva.
Sve su to poznati sadràji na koje ovdje valja podsjetiti, pri ~emu nismo u mogu}nosti zalaziti
u znanstveno-teorijske probleme koji su s tim povezani. Upravo u oblasti politike postoji
ra{irena odbojnost spram racionalnosti prilikom tvorbe pojmova. Moramo posjedovati kriterije
kad u ovoj na{oj raspravi poèlimo razraditi prednosti i nedostatke razli~itih pojmova. Mi
propitujemo pojmove politi~ke znanosti, a ne pojmove politike. Ovo potonje bi bilo istraìvanje
politi~kog jezika.
11
Racionalizacija politi~ke jezi~ne uporabe
Postuliramo {to ve}u preciznost pojmova kao instrumentarij znanosti. [to to, me|utim, zna~i
"{to ve}u"? Gdje su tu granice? Za politi~ku znanost zahtijevali smo mogu}nost
sporazumijevanja s prakti~nom politikom, s tim da se ta komunikacija ne ograni~i na odnos
me|u stru~njacima. Zami{ljenu je granicu mogu}e predo~iti otprilike ovako: politi~ka znanost
ne treba da bez prinudne nu`nosti uvodi nove i nepoznate pojmove, a ne smije ni dopustiti da
u njoj vlada proizvoljnost, va`nije je da ona teku}e pojmove s kojima mora i operirati izo{tri u
njihovu sadràju. Time ona ponovno djeluje protiv proizvoljnosti sveop}e jezi~ne uporabe. Na
taj na~in se znanosti pripisuje i funkcija racionalizacije politi~ke jezi~ne uporabe. Taj postulat
pretpostavlja da se kod politike radi o oblasti koja podnosi takvu racionalizaciju. Zapravo
mislimo da je politici, a time i politi~kom mi{ljenju i govoru hitno potreban takav proces
racionalizacije.
Odnos spram temeljnih pojmova
Sada se, me|utim, kod oznake "temeljni pojmovi" - a u smislu onog {to ovdje èlimo predo~iti
- radi isto tako o upitnom pojmu. Ti temeljni pojmovi ne stoje u smislu ~vrsto povezanog
temelja u osnovi znanosti tako da bi se na njih samo moglo nadogra|ivati. Odnos spram
temeljnih pojmova je, ako se tako ho}e, u ve}oj mjeri neobavezan no {to bi to blizina rije~i
"temelj" moglo naslutiti.
Predmet je za na{u znanost socijalno bi}e, {to jo{ ne tvori specifi~nu politi~ku znanost me|u
dru{tvenim znanostima. Kada i gdje socijalno bi}e prelazi u politiku? Vidjet }emo da je
suglasnost u vezi s tim manja no oko pitanja kad dru{tveni odnos prerasta u ekonomski.
Valja ponajprije odrediti pojam politi~kog. I temeljni pojmovi moraju biti isprobani u svom
sadràju i u svom opsegu. Time se ne misli na puku proizvoljnost. Pokazat }e se isto tako da
pojam politike ima jezgru u op}oj jezi~noj uporabi, koja se pokriva svim varijantama. Mo`da }e
se pokazati svrhovitim da se ta jezgra izdvoji kao pojmovni sadràj u znanosti. U svakom se
12
slu~aju pokazuje da ni najsredi{njiji pojam, koji ozna~uje predmet na{e znanosti, nije
utemeljen tako da èli dokinuti temelj na kojem ta znanost stoji. No, to vrijedi za sve znanosti.
Temelj neke znanosti moè biti dan kao zbilja, kao stvar, pa i onda kad oblikovanje pojmova
nije, ili u dovoljnoj mjeri jo{ nije dovr{eno. Prikaz temeljnih pojmova uvijek je ne{to poput
teorije. Za svaku znanost je pojam one stvari na kojoj ona po~iva - problem, kao {to je
priroda za prirodne znanosti, pravo za pravne znanosti ~ovjek za antropologiju. A pone{to
govori u prilog tezi da pojedine znanosti nisu same u stanju same poduzeti takvo
"utemeljenje", da one same pri propitivanju vlastitog predmeta zadiru u filozofiju, s onu stranu
sebe samih. Njihovi projekti seù daleko, no putevi su im nesigurni. Mo`da bismo se mogli jo{
jednom posluìti slikom ba~enog koplja i istodobno je pro{iriti: u pojedinim se znanostima
mjesto na koje padne koplje u principu moè sa sigurno{}u predvidjeti. Za njim se moè
potr~ati i ponovno ga uzeti u ruku. Koplje filozofije ne pada, me|utim na ~vrsto tlo, nego u
more, pri ~emu nije sigurno da }e se ono prilikom odlaska po njega jo{ uvijek nalaziti na istom
mjestu na koje je palo. Vjerojatnije je upravo suprotno. Na cilju ono samo ide dalje. Pritom se
ne moè prigovoriti da se mjesto pada moè ustanoviti instrumentima. Ne radi se tu o
odre|enju toga mjesta, nego o odlasku po koplje. A more je u na{oj slici mi{ljenje smo, koje
dalje nosi koplje.
Temeljni pojam pojedine znanosti je operativni pojam koji ima malo toga zajedni~kog s
apsolutnim projektom istine. S raspravom o tome postoje li za tu znanost norme i na koji se
na~in s njima moè i valja baviti, odnosno s pitanjem vrijednosnog suda taj pojam nema
neposredno ni~eg zajedni~kog.
13
Drugo poglavlje
POJAM POLITIKE
Pona{anje se o~ituje kao zbilja dru{tvenog ìvota koju je mogu}e empirijski obuhvatiti i
propitivati. No, mnogim je socijalnim pojmovima svojstvena ona dvozna~nost koja te
pojmove jednom koristi kao nazive za upravo takova konkretna pona{anja, a drugi put i kao
oznaku opredme}enosti ~ija se zbilja dade teè objasniti. U potonjem se slu~aju nema ba{
mnogo u vidu samo pona{anje u njegovom odre|enom toku, nego su to predmetno shva}ene
oblasti dru{tva. Tako se, na primjer, religija moè odrediti kao pona{anje. Me|utim, pojam
"religija" podrazumijeva i oblasti koje se mogu svesti na pona{anje, no njima se onda pridaje i
vlastito predmetno obilje`je u smislu ideja, struktura, sustava, pokreta, snaga ili institucija.
Drugi bi primjeri bili gospodarenje i ekonomija, umjetni~ko stvaranje i umjetnost, znanost kao
istraìva~ki proces i znanost kao istraìvanje u smislu nekog socijalnog podru~ja. I
predznanstveni pojam politike oscilira izme|u ta dva naglaska. Jednom bi htio obuhvatiti
specifi~no obilje`je ljudskog pona{anja, a drugi put bi èlio predo~iti sklop predmeta koji se
daju opredmetiti, sklop u kojem se okuplja mno{tvo politi~kih pojava. @elimo u izlaganju koje
slijedi propitati najva`nije mogu}nosti promi{ljanja pojma politike.
14
Politi~ko pona{anje
Na jednom kraju zna~enjske osi stoji politika kao svako "svrhovito, prora~unato pona{anje"3.
Pritom se, zapravo, radi o formalnom obilje`ju koje moè obuhvatiti cjelovito ljudsko
djelovanje. O samim ciljevima ili kakvoj drugoj povezanosti tog djelovanja nije iskazano ni{ta.
S jedne se strane ovdje susre}emo s vrlo {irokim pojmom politike, gdje svakom pona{anju
moè biti pridano obilje`je politi~kog. S druge strane, taj pojam politike isklju~uje iz oblasti
politi~kog svako neprora~unato, spontano, emocionalno i nekontrolirano pona{anje. Postoje,
me|utim, brojne pojave takve vrste koje tako|er putem predznanstvene jezi~ne upotrebe
zadiru u oblast politike. O~ito je taj pojam preuzak za svakodnevnu jezi~nu uporabu. Je li on
primjenljiv i znanstveno, neka na ovom mjestu jo{ ne bude odlu~eno. No, posve je sigurno da
je pojam pre{irok za politi~ku znanost, budu}i da izjedna~uje racionalno s politi~kim
pona{anjem.
Uostalom, ni to odre|enje pojma ne uspijeva izlu~iti ono specifi~no politi~ko iz op}e jezi~ne
uporabe. Ni u kom se slu~aju svako svrhovito i prora~unato pona{anje ne naziva politikom.
Nitko ne}e, na primjer, nazvati politikom djelatnost arhitekta koji planira ku}u, budu}i da se tu
radi o planiranju.Posve je, me|utim, sigurno da je pred nama svrhovito i prora~unato
pona{anje. Ali, prigovor nas moè odvesti i dalje. To~nost navedenog odre|enja pojma ovisi i
o tome da li se pona{anje shva}a principijelno i isklju~ivo kao dru{tveno pona{anje, koje se
odnodi na druge ljude, ili pojam valja shvatiti op}enitije. U prvom bi slu~aju dru{tveno uvijek
bilo uklju~eno u pona{anje, dok bi djelovanje i rad bili mogu}i i bez te socijalne reference.
Puko planiranje arhitektovo bilo bi tada rad i, bez obzira na njegovu svrhovitost, ne bi bilo
nikakvo politi~ko pona{anje, zato {to to jo{ i ne bi bilo pona{anje. Prora~un i svrhovitost
odnosili bi se jedino na stvar, naime na ku}u.
No, to arhitektovo djelovanje veoma brzo izla- !@
y
f
3Usp.
j jf
0 g
na primjer DUDEN, Fremdwrterbuch (DUDEN, Rje~nik stranih rije~i), 1966, pod pojmom Politika, str.
554.
15
16
w
x
4 w
x
: w
x
jh
x
x
r x
x
x
x
x
x
x
x
x
- x
4 x
Manfred Httich
S njema~koga prevelego i s mogu}im pona{anjem drugih osoba

koje su u to uklju~ene. To pona{anje drugih {to ga arhitekt mora uzeti u obzir moè se
prikazati kao niz mogu}nosti i ne mora biti unaprijed to~no predvidivo. Ura~unavanje poteza i
protupoteza u sklopu pona{anja ve}eg broja sudionika bliè je pojmu politi~kog pona{anja o
kojem je ovdje rije~. No, jo{ uvijek je politi~ko ono svojstvo koje moè biti pridano svakom
pona{anju. Rije~ je, dakle, o pona{anju koje se odnosi na pona{anje drugih, koje je svrhovito
i prora~unato. Tako upotrebljen pojam politi~kog uklju~uje one elemente strategije i taktike
na koje se ~esto misli kada se pona{anje nekog ~ovjeka ozna~uje kao politi~ko.
Kod ove vrste politi~kih pojmova radi se o odre|enju pona{anja koje svoje politi~ko obilje`je
crpi iz subjektivno mi{ljenog smisla4. Premda se to pona{anje odnosi na dru{tvo, na
pona{anje drugih, ono ne postaje politi~ko zahvaljuju}i vlastitoj referentnoj to~ci, nego
zahvaljuju}i posve odre|enom obilje`ju samog pona{anja. Na taj na~in politi~ko pona{anje
mora postati po sebi razumljivo kao takvo. Takav se na~in razumijevanja politike moè na}i i
u znanstvenim naporima oko poja{njavanja pojmova. Ipak se politika kao strate{ko-takti~ko,
4Usp.
Max Weber, Wirtschaft und Gesellschaft, (Privreda i dru{tvo), 4. izd., 1956, str. 1.
17
kao socijalno pona{anje pokazuje pre{irokom da obuhvati specifi~nost politike. Pojam politike
obuhvatio bi tada i trì{no pona{anje nekog poduzetnika, jednako kao i igru {aha.
Jedan od poku{aja razgrani~enja predstavlja odre|ivanje politi~kog pona{anja kao djelovanja
mo}i. Kaè se da je politika te`nja ka mo}i. Pri odre|ivanju }e ovdje biti uvedena ne samo
svrhovita usmjerenost pona{anja, nego }e, premda veoma op}enito, biti specificiran i sam cilj.
Taj je poku{aj da se mo} uzme za "temeljnu kategoriju politi~kog"5 izazvao velike raspre.
Najo{trije se tome suprotstavljaju ona nastojanja koja politi~ko kane definirati na normativan
na~in6. Druga je pak grupa prigovora usredoto~ena prije na to da je pojam mo}i i sam
nerazja{njen te da je, zbog op}enitog i amorfnog obilje`ja pojma mo}i, ta definicija pre{iroka.
Nijedna strana, me|utim, ne osporava da pojam mo}i pripada sredi{njem krugu problema
politike, te da politi~ko djelovanje stalno ima posla s mo}i. Pitanje glasi, moè li se politika
smisleno definirati s pomo}u pojma mo}i.
Ta se definicija zapravo ne bi trebala nadovezivati na ranije navedene strate{ko-takti~ke
definicije, nego bi ih one trebale ve} sadràvati. No, sad je sna`nije istaknuta upravo sama
namjera tog pona{anja. Ako se mo} prema Maxu Weberu definira kao mogu}nost "da se
vlastita volja provodi i unato~ protute`njama"7, tad bi te`nja ka mo}i uvijek mogla biti u osnovi
strate{ko-takti~kog pona{anja, ne {tete}i doti~nim specifi~nim ciljevima. Razgrani~enje
politike kao specifi~nog pona{anja ne pokazuje se tako ispravnim. Te`nja ka mo}i prisutna je
stalno i redovito u svim dru{tvenim oblastima ìvota, dakle, ne samo kao izuzetak. îni se da
je nuàn referentni okvir, ako se politika èli odrediti kao posebnost unutar mno{tva socijalnih
povezanosti. To nas upu}uje na drugi niz poku{aja, gdje se pona{anje dovodi u vezu s
jednom specifi~nom dru{tvenom obla{}u.
Pona{anje spram socijalnih formacija
5Kurt Sontheimer, Zum Begriff der Macht als Grundkategorie der politischen Wissenschaftt (Uz pojam mo}i
kao temeljne kategorije politi~ke znanosti), u: Politik. Eine Einfhrung in Grundfragen ihrer Tradition und
Theorie (Politika. Uvod u temeljna pitanja njezine tradicije i teorije), ur. Dieter Oberndrfer, 2. izd., 1966, str.
197 i d.
6Usp. Max G. Lange, Politische Soziologie (Politi~ka sociologija), 1961, str. 13 i d.
7Usp. Max Weber, nav. djelo, str. 28.
18
Ponovno se ovdje susre}emo s veoma {irokim pojmom politike, koji se u osnovi poklapa s
onim {to smo ga dosad izloìli, samo {to je naglasak sada na socijalnoj formaciji, a ne vi{e na
individualnom pona{anju. To je slu~aj kada se u prenesenom smislu govori o pona{anju te
formacije. Socijalnom se formacijom smatra bi}e koje se na odre|eni na~in pona{a spram
drugih. Tako se moè govoriti o politici dràve, ali i o politici nekog poduze}a ili saveza.
Ponovno je to, dakle, takti~ko-strate{ko pona{anje ili djelovanje spram mo}i, ali sada
dru{tvenih jedinki unutar odnosa me|u tim jedinkama. I u vezi s tim pojmom vrijede ranije
navedene primjedbe. Pored toga, taj pojam ne obuhva}a oblast unutra{nje strukture socijalne
formacije, formacije koja se pod stanovitim okolnostima moè isto tako smisleno podvesti pod
politiku.
U tu opasnost zapada ono odre|enje pojma koje pod politikom ponajprije shva}a rukovode}u
djelatnost koja se ti~e postojanja socijalne formacije. Rukovode}a se djelatnost pritom odnosi
kako na unutra{nju tako i na vanjsku strukturu formacije. Valjalo bi tu pribrojiti i utjecajnost
rukovo|enja. Misli se, dakle, na onu djelatnost koja utje~e na formaciju u cijelosti, ili pak
samo èli utjecati na nju. U tom "ili" krije se, me|utim, jo{ jedan problem. Pripada li tom
shva}anju politike svaka djelatnost koja doista utje~e na cjelovitost formacije, ili samo ono {to
subjektivno teì tom utjecaju, odnosno politi~ko djelovanje? Tu bi se te{ko}u mo`da moglo
ukloniti tako {to bi se istakla razlika izme|u izri~ito politi~kog djelovanja, takvog po svom
mi{ljenom smislu, i politi~ki relevantnog ili usmjerenog djelovanja8. Tada bi politika u
neposrednom smislu bila samo svjesno oblikovanje ìvota neke socijalne formacije. No, i
dalje je prisutan problem {to bismo se tada s politikom susretali svugdje gdje dru{tveni ìvot
proizvodi takve relativno trajne socijalne formacije koje omogu}uju ili teè svjesnom
oblikovanju na dulji rok. Takvim se formacijama mogu smatrati dràva, obitelj, posao, crkva,
interesni savez i sportsko dru{tvo.
U svakom slu~aju taj pojam politike postiè ja~u koncentraciju obuhva}enih pojava, {to
preciznije odre|uje i samo djelovanje kao i njegov referentni okvir. Taj pojam uklju~uje i
djelovanje mo}i, ne izlaù}i ga pritom nerazumijevanju. Mo} pritom ostaje cilj kojem se
8Max
Weber dijeli neposredno politi~ko djelovanje od "politi~ki orijentiranog" djelovanja, usp. nav. djelo, str.
30.
19
neizostavno teì, zbog njega samog, kako bi djelovanje uop}e moglo biti politi~ko.
Rukovode}a funkcija u socijalnim tvorevinama nezamisliva je bez odnosa mo}i.
Polaze}i odatle mogu}e je smisleno razgrani~enje, ukoliko se referentni okvir okrani~i na
dràvu. Spram upravo navedenih poku{aja to s jedne strane zna~i ograni~enje, budu}i da
osim dràve ni jedna socijalna formacija nije uklju~ena u referentni okvir politike. S druge je
strane referentni okvir pro{iren, jer se pojam politike ne odnosi vi{e na rukovode}e i
stvarala~ke zada}e neke socijalne formacije, nego na reguliranje i oblikovanje socijalnog
ìvota cjelokupnog dru{tva. Dràve se pokazuju najobuhvatnijim rukovode}im i formativnim
oblastima. Politika se tad definira polaze}i od dràve. Dràvna djelatnost i djelatnost koja se
odnosi na dràvu shva}a se kao politi~ko djelovanje u neposrednom smislu. Ako se politika
definira polaze}i od dràve, tad preciznost pojma politike ovisi o preciznosti pojma dràve.
Pojmu dràve }emo se jo{ morati detaljnije posvetiti. Za sada }e biti dovoljno da se dràva
shvati kao ona formacija koja proizlazi iz nu`nosti pravila koja se ti~u cjelovitog dru{tva.
Takav slijed poku{aja pridonosi naporima da se shvati dràva. Definicija politike izvedena iz
dràve ne dopu{ta vi{e ni u kom slu~aju da se dràva istovremeno i ponovno definira s
pomo}u pojma politike. Do toga dolazi kad se dràva shva}a kao specifi~ni modeni proizvod
politi~ke formacije. No, ako dràva nije povijesno op}enit pojam, postavlja se onda pitanje je li
uop}e bilo politike prije no {to je postojala dràva.
20
Politi~ko djelovanje kao pona{anje utemeljeno na normama
U povijesti politi~kog mi{ljenja veliki prostor zauzima nastojanje da se odredi politi~ko

polaze}i od ciljeva i normi. Taj se postupak nadaje iz na{eg dosada{njeg razmatranja. Ako je,
naime, dràva povijesno ograni~ena, moderna pojava, onda se postavlja pitanje nisu li njezini
ciljevi stariji i povijesno uop}eniji od nje same. Normativna odre|enja pojma nemaju u krajnjoj
liniji za cilj izdvojiti smisao politi~kog iz povijesno promjenljivih slu~ajeva, ~ime bi u prvi plan
dospjeli op}enitost i vrijednost samog pojma. Pritom ostaje o~uvana veza spram cjelovitog
dru{tva, no pona{anje koje se projicira na dru{tvo - na temelju svoje usmjerenosti na posve
odre|ene vrijednosti - postaje tada politi~ko pona{anje. Tako se politika ponajprije shva}a kao
ozbiljenje op}eg dobra. Politi~ki pojmovi koji isti~u specifi~ne vrijednosne sadràje op}eg
dobra i to s raznim naglascima kao {to su, na primjer, pravda, sloboda, ìvot dostojan
~ovjeka, mir - predstavljaju pojmove ispunjene smislom, pojmove koji o~ituju smisao
promi{ljenog djelovanja. To je njihova prednost u odnosu na puke formalne pojmove. Oni
djelovanju postavljaju eti~ke kriterije, ~ak i onda kad su po prirodi stvari formule za
me|usobno privla~ne vrijednosti zbog svoje op}enitosti posve neodre|ene.
Na normativne definicije mogu se ponajprije staviti dvije opaske. S jedne bi strane u definiciju
valjalo uklju~iti povezanost s dràvom, tako da pojam politike ne bude izloèn pre{iroko, a
mogu}nost ostvarenja normi ne bude preusko protuma~ena. Politiku bi u tom kontekstu
trebalo shvatiti kao ostvarenje dràvnog op}eg dobra. To ne bi isklju~ivalo postojanje i drugih
nedràvnih i nepoliti~kih ~imbenika koji ozbiljuju op}e dobro, ostvaruju slobodu, mir i pravdu.
Ta razlika ima prakti~no zna~enje. U slobodarskom dru{tvu, koje svoj odnos spram dràve ili
politike ne moè vi{e promi{ljati posve neodvojivo, kao {to je na primjer bio slu~aj u gr~kom
polisu, jedna bi od bitnih pretpostavki trebala biti da se njezino op}e dobro ne ostvaruje
isklju~ivo dràvno-politi~ki. Ili bi pak to op}e dobro bilo ostvareno posve nedostatno, i to onda
kad bi dràvne djelatnosti bile ograni~ene u smislu slobodarskog dru{tva, ili bi se dràvne
djelatnosti toliko prostirale u cilju ostvarenja op}eg dobra, tako da o slobodarskom dru{tvu
gotovo i ne bi moglo biti rije~i.
21
No, sad bi se moglo prigovoriti da upravo ta argumentacija govori protiv veze normativnih
politi~kih pojmova i dràvnog djelovanja. Ne bi li, upravo zbog tih razloga, bilo korisno
razlikovati puko dràvni~ko od politi~kog djelovanja? Politi~ko bi se djelovanje moglo tada
priklju~iti nedràvnim ~imbenicima op}eg dobra. Nasuprot tome, valja ponajprije re}i da i dalje
ostaje zna~ajna oblast ostvarenja op}eg dobra koja ne bi bila pokrivena ni tim pojmom
politike. Ako, na primjer, pravda i mir pripadaju op}em dobru, tada po{tovanje eti~kih normi i
ostvarenje primjerenih vrlina ne treba potcijeniti kao ~imbenike koji pridonose ostvarenju
op}eg dobra. No te se op}e dru{tvene vrline jedva mogu ubrojiti u politi~ko djelovanje. Pored
toga, pri takvom promi{ljanju politike asocijacija na dràvno ipak je tako neposredna i
primjenljiva, ~ime pojam politike, teorijski neovisan o dràvnom djelovanju, postaje podloàn
ponovnom suènju. To isto vrijedi i za pojam op}eg dobra, koji se koristi jo{ gotovo isklju~ivo
u dràvnom kontekstu, a takvo {to ne bi smjelo biti svojstveno slobodarskom mi{ljenju.
Ako, me|utim, zbog navedenih razloga do|e do opredjeljenja za ostvarenje normi u pojmu
politike povezanom s dràvom, tad se vrjednosti i norme ponovno o~ituju kao neprikladni
kriteriji definiranja. Jedini bi kriterij, naime, tad ponovno bila dràva. Op}e dobro ne bi bilo ono
{to razlikuje politi~ko djelovanje od drugih djelovanja. Ostvarenje op}eg dobra na razini
dràve ograni~ilo bi pona{anje za op}e dobro na razini politike s obzirom na pona{anje za
op}e dobro na drugim razinama.
Druga primjedba na normativno odre|enje pojma ne nalazi svoje upori{te samo u temeljnim
promi{ljanjima, nego u op}oj jezi~noj uporabi. Ma koliko s jedne strane bili prijem~ivi za
pojmove koji podaruju smisao, pri imenovanju pojava jedva da u tome moèmo biti dosljedni.
Ako se politika definira kao ostvarenje op}eg dobra, onda djelovanje koje ne ostvaruje to
op}e dobro nije politika. Trebalo bi prevladati jo{ tu pote{ko}u, premda se radi o op}enitom,
nikad potpunom postizanju ciljeva, o uvijek nepotpunom ostvarenju vrijednosti. No, ima i
takvih djelovanja koja ili posve proma{uju te vrijednosti, ili im ni ne smjeraju. Morali bismo
ono {to obi~avamo zvati lo{om politikom, dosljedno normativnom odre|enju pojmova, ozna~iti
kao nepolitiku i protupolitiku. To bi, naravno, u na~elu bilo mogu}e, ali ne bi stimulativno
djelovalo na sporazumijevanje, budu}i da materijalna sigurnost tih vrijesnosnih pojmova ni u
kom slu~aju nije tolika koliko to daju naslutiti uobi~ajene formulacije.
22
Pored toga, valjalo bi odlu~iti i da li namjera nekog djelovanja kvalificira to djelovanje kao
politi~ko, ili pak kao ~injeni~no stanje ostvarenja normi. U oba bi slu~aja odluka o politi~kom
karakteru djelovanja bila vrlo nesigurna. êsto je veoma te{ko prona}i pravu namjeru, a
~injeni~no stanje provo|enja op}eg dobra u mnogim je slu~ajevima proturje~no i nerijetko se
moè ustvrditi tek naknadno.
Normativna definicija politike nije uop}e znanstveno primjenljiva, budu}i da za kriterij
definiranja ona predlaè ne{to {to ina~e predstavlja upravo konstitutivni problem normativnim
disciplinama politi~ke znanosti, naime materijalno odre|ivanje vrijednosti kao {to su op}e
dobro, pravda ili mir. Ukratko }emo izloìti problem na primjeru druga dva pojmovna para.
Rije~ je o amoralnom i asocijalnom pona{anju. Premda bi materijalno odre|enje moralnog i
socijalnog pona{anja trebalo biti lak{e u smislu norme nego u politici, i ti su negativni pojmovi
neprakti~ni za znanost. Negativni pojmovi potje~u odatle {to se pod moralnim pona{anjem
ve} misli na moralno ispravno pona{anje, a pod socijalnim se pona{anjem podrazumijeva ve}
dru{tveno-eti~ko pona{anje uskla|eno s normom. [to su norme uobli~ene manje apstraktno,
to ih je teè materijalno ustanoviti kao op}evaè}e. To, me|utim, ograni~uje i op}enitu
vrijednost pojmova koji nije~u takvo pona{anje. Ono {to se ovdje i sada shva}a kao negacija
moralnog ili socijalnog trebalo je biti neko} drugdje, ili pak treba ubudu}e biti sagledano kao
moralno ili socijalno. Za znanstvene je tvrdnje u svakom slu~aju od ve}e koristi da se pod
moralnim pona{anjem podrazumijeva jednostavno pona{anje, koje je op}enito dostupno
moralnom vrednovanju. Etika zatim moè razlikovati izme|u moralno dobrog i moralno lo{eg
pona{anja. Socijalno pona{anje, me|utim, zadobiva tu svoju kvalifikaciju u punom smislu i iz
vlastitog dru{tvenog odnosa, neovisno o tome je li ono prilago|eno ili nije vaè}im normama.
Iz te problematike potje~u mnogi nesporazumi i nadasve posve upitne "{kolske formulacije",
kao na primjer: malo pozitivizma, malo normativizma. No, po na{em je mi{ljenju i samo to
razgrani~avanje upitno. Ni za normativne discipline nije posebno upotrebljiv, a zapravo ni
nuàn pojam politike ~iji je kriterij razgrani~enja jednak sredi{njem problemu tih disciplina.
Jednako tako, ni problem defniranja nije jednak raspravi o tome moè li i treba li politi~ka
znanost op}enito ili djelomice oblikovati normativne izri~aje. Tu ni{ta ne mijenja na stvari ni to
{to su protivnici normativne znanosti po svojoj prirodi protiv normativnih odre|enja pojmova, ni
23
to {to zastupnici normativne znanosti preferiraju takve pojmove. Odnosi, ina~e, nisu
simetri~no raspore|eni: takozvani pozitivist - ako smijemo ostati pri tom ne prejasnom
etiketiranju - èstoko je protiv upotrebe normativnih pojmova u znanosti. S druge strane, onaj
znanstvenik koji politi~koj znanosti podre|uje i normativne izri~aje, nije ni u kom slu~aju na
isti na~in vezan za normativne pojmove u smislu definicije politike. Obojicu bi, me|utim,
valjalo navesti da se potrude oko preciziranja, a koje bi bilo u slu`bi postavljene zada}e.
Njihov je smisao u tome da operiraju definicijama preko pojma bi}a. Oni vele da ne{to jest
tako, ili jest onako. Kao postulati, norme moraju, u skladu sa svojim smislom, biti izraène
re~enicama koje po~inju s "treba da". Ako se politici name}u norme, zna~i da se ve}
pretpostavlja stanoviti pojam politike. Normativno odre|enje pojma definira unaprijed
pretpostavljeni pojam, grade}i pritom pojmovnu vezu kao "jesni" izri~aj, vezu koja je ina~e
smislena samo kao izri~aj koji po~inje s "treba da". Upravo zna~enje normi zahtijeva da se
one izraze u jezi~nom obliku koji }e odgovarati njihovom pravom karakteru. A taj je oblik za
njih re~enica koja izri~e potrebitost, a ne jesna re~enica.
Naposljetku, da barem spomenemo kako se normativnim odre|enjem pojma ne ide na ruku
op}oj jezi~noj uporabi, pa ni samoj stvari. Norme se, naime, na nepotreban na~in izlaù
opasosti ideologizacije. Normativne definicije ne doprinose mnogo razlikovanju dobra i zla,
nego prije niveliranju, pri ~emu svaka ~injeni~na politika po definiciji isti~e zahtjev za
otvarenjem op}eg dobra. Da li ta te`nja odgovara sveop}em vjerovanju, to je drugo pitanje.
Jednako tako, mo`da posvema{nja skepsa navodi na to da je rasprava o op}em dobru u
politici u svakom slu~aju stanovita ideologija, te u naizgled realisti~koj maniri gleda na svaku
politiku kao na borbu za vlast u ime same mo}i.
Politi~ko kao odre|enje stanja stvari
Normativisti~kom je ishodi{tu grubo suprotstavljeno decizionisti~ko. Politi~ko je u stanovitoj

mjeri rezultat samoodre|enja nekog dru{tva. Politika je proizvod dru{tvenog procesa u smislu
da je se moè shvatiti kao odre|eno agregatno stanje dru{tvenog tubitka. A tad se postavlja
pitanje: kada se dru{tveni odnosi zgu{njavaju u politi~ke?
24
Najglasovitiji je takav postupak odre|enje politi~kog u Carla Schmitta, koji politiku poku{ava
kategorijalno obuhvatiti kao odnos prijatelja i neprijatelja.9 Na ovom se mjestu ne moè i ne
smije povesti opse`nija rasprava o toj teoriji. Za na{ je kontekst odlu~uju}e to {to je prema
Schmittu intenzitet dru{tvenih suprotnosti ono {to te suprotnosti pretvara u politi~ke. I kad
bismo zanemarili temeljna shva}anja koja se nalaze u osnovi tog razumijevanja politike i
njihov utjecaj na politi~ko mi{ljenje i djelovanje, mogli bismo ustvrditi da takav pojam politike
nije uporaban za politi~ku znanost. On predmet te znanosti svodi na suprotnost, ~ime bi
najintenzivniji vid suprotnosti, odnosno rat, postao sredi{njom temom.
No, toj je teoriji svojstven i jedan na~elni aspekt kojeg valja ozbiljno razmotriti. Taj odnos
prijatelj-neprijatelj, {to ga je Schmitt postavio u prvi plan, predstavlja tek vanjsku stranu
integracijskog procesa, u kojem valja vidjeti pravog ~imb- !@
y
f
9Carl
/
j
j jf
0 g
Schmitt, Der Begriff des Politischen (Pojam politi~kog), 1963, novo izd. teksta iz 1932.
25
26
w
x
4 w
x
: w
x
jh
x
x
r x
x
x
x
x
x
x
x
x
- x
4 x
Manfred Httich
??
S njema~koga prevelbrim razlozima navode protiv te teorije

politike. To nas dovodi do spoznaje da taj neprijateljski odnos nije uop}e temeljna kategorija
za to~an uvid, nego da sebe prije predo~uje kao rezultat integracijskog procesa. Taj se
proces pkazuje kao bitno politi~ki. Moglo bi se, dakle, re}i da se u tom odnosu prijateljneprijatelj izraàva mogu}nost samoodre|enja nekog dru{tva kao djeluju}eg subjekta. U
neprijateljstvu se odraàva sna`no integrirano postojanje dru{tvenog korpusa koje, upravo
putem te integracije, postav{i narodom, postaje i politi~ki korpus. Time postaje jasno da je to
odre|enje pojma politi~kog uskla|eno s modernom nacionalnom dràvom, te zbog toga taj
pojam politike ne seè dalje od nacionalne dràve. Identitet jednog naroda sa samim sobom
kao politi~kom zajednicom, a koji je ovdje u sredi{tu pa`nje, tek je jedan od mogu}ih oblika
politi~kog zdruìvanja. U najmanju bi se ruku valjalo zapitati o mogu}nostima ostalih politi~kih
artikulacija, prije no {to se suverenost odre|enja prijatelj-neprijatelj brzopleto uzme kao
indikator kolektivnog politi~kog bi}a. Usputno bismo upozorili na bliskost te politi~ke teorije
njema~kom idealizmu i romanti~kim teorijama organizma.
10Usp.
Carl Schmitt, nav. djelo, str. 33.
27
Jo{ se jedan prigovor upu}uje ovdje veoma saèto izloènom poticaju za odre|ivanje
politi~kog, a on moè dalje rukovoditi na{im narednim razmi{ljanjima. Taj se prigovor upu}uje
tako|er mnogim drugim teorijama politike. êsto se polazi od toga da se pretpostavi jedna
svojevrsna politi~ka zajednica, za ~ije }e odrànje biti nu`na politi~ka vlast. To nije neto~no
utoliko {to se iz postojanja takvih tvorevina doista moè proizvesti potreba za vla{}u. Ali,
prou~avanje povijesti i oblikovanje politi~kih formacija pokazuje nam a politi~ka vlast nije
samo logi~na posljedica politi~kih zajednica, nego da je ona bitan ~imbenik njihove tvorbe.
Realisti~kom promatranju politi~ke formacije izgledaju - bilo da su to nacije, carstva, gradovi
dràve, plemenske zajednice ili pak neke druge - jednako tako posljedice politi~ke vlasti kao i
njezini uzroci. Ni socijalno zdruìvanje koji neki narod dovodi do identiteta, gdje je on sam
politi~ka zajednica u smislu Carla Schmitta, nije ni u kom slu~aju jednostavan proces
prirodnog rasta, nego je velikim dijelom prouzro~eno vla{}u. Naravno, nu`nost obuhvatnije
vlasti ili vladavine moè se u stanovitom smislu izvesti i iz nacije, nakon {to je ona
uspostavljena. Ali, logi~ke proporcije ne odgovaraju ako se pritom previdi koliki je udio takve
politi~ke vlasti u ostvarenju formacije, ako se zanemari ~injenica da te formacije, naposljetku,
ne postoje samo zato {to postoji i sveop}a pojava vlasti. A ta se pojava moè op}esocijalno
izvesti u skladu s vlastitom nu`no{}u. Dakle, ono {to prethodi politi~koj vlasti - to je dru{tvo, a
konkretne politi~ke formacije sa svojim trenutnim obrisima i strukturama prije su rezultati
dru{tveno nu`ne vlasti. U povijesti ljudskog dru{tva stalna je pojava vlasti, a promjenljive su
konkretne dru{tvene jedinke, koje vlast stvara barem kao mjerilo.
Te tvorevine mogu principijelno biti veoma razli~itog karaktera i s obzirom na na~in
integriranja. Samo bi u tom svjetlu moglo vrijediti opravdanje za op}enite politi~ke teorije
politi~ke znanosti, razgrani~ene spram u~enja o dràvi usmjerenog na modernu nacionalnu
dràvu koja ima tradiciju ponajprije u Njema~koj. Politi~ka znanost ne moè jednostavno
pretpostaviti danu dràvu te iz nje izvesti norme za dràvnu strukturu i politi~ko pona{anje.
Ono mora prona}i kategorije politi~kog koje su op}enitije prirode, kako bi mogle obuhvatiti
povijesne mijene politi~kog i pripremiti pojmovno i teorijsko oru|e za budu}e varijante.
Sada smo za{li u problematiku pojma politike, a istodobno nastojimo predmetno odrediti
politi~ku znanost s obzirom na pojavu vlasti. Klasi~na politi~ka teorija potvr|uje takav
28
rezultat, njezina su znanstvena nastojanja neprekidno bila usredoto~ena na osvjetljavanje

struktura vlasti i teorijskog utemeljenja legitimacije vlasti. Bez obzira na ~injenicu da
Schmittovo odre|enje pojma politi~kog u politi~koj znanosti (i u velikoj mjeri u u~enju o dràvi)
s pravom vrijedi kao zastarjelo i nepodobno, djelomi~no nas je bavljenje tim odre|enjem
dovelo do plodotvornog poticaja. Moglo bi se re}i da politi~ko podrazumijeva odre|eno stanje
dru{tva, da je tu rije~ o specifi~nom vidu dru{tvenih odnosa.
Ali, na temelju na{ih promi{ljanja tek smo se pribliìli mogu}nosti da definiramo politiku. Kao
temeljna kategorija politi~kog, vlast je jo{ u tolikoj mjeri nepotpuna, budu}i da je znano da
pojava vlasti u svojoj op}enitosti prelazi okvire politike. Postoji dru{tveni odnos {to ga
nazivamo vla{}u i u oblastima koje ne ubrajamo u politiku, stoga u politici mora biti rije~i o
specifi~noj vlasti, naime o politi~koj vlasti. Najprije smo ustvrdili da dru{tvo poprima politi~ko
obilje`je dospijevanjem u odre|eno agregatno stanje, te da je za pobliè odre|enje toga stanja
odlu~uju}a pojava vlasti. U svakom se slu~aju sve politi~ke formacije mogu okarakterizirati
time {to je rije~ o formacijama vlasti i {to je za razumijevanje njihove strukture i procesa koji
se u njima odvijaju nuàn pojam vlasti.
Politi~ko kao obilje`je poretka
Me|u dru{tvenim odnosima ima, dakle, i takvih koji se zgu{njavaju u vladaju}e odnose. Time
nije re~eno da vlast predstavlja najgu{}i dru{tveni odnos, da ona stoji na kraju jedne mogu}e
skale intenziteta dru{tvenih odnosa. Postoje razli~iti vidovi u kojima je mogu}e razmatrati
intenzitet odnosa. U na{em kontekstu dovodi se u pitanje odre|enje, upravljanje ili utjecaj
pona{anja drugih kao kriterij. Mogu postojati vrlo dobre mogu}nosti za odre|enja pona{anja, a
da pritom nije nu`no ustanovljiva osobita bliskost odnosa. Jak utjecaj i osobna blizina mogu
se, ali i ne moraju na}i zajedno. Uzajamno odre|enje pona{anja moè biti dano i bez vlasti, na
primjer, me|u prijateljima. Postoji, dakle, i odre|eni stupanj me|usobnog odre|enja pona{anja
koji nije obiljeèn momentima mo}i ili vlasti, nego osobnom suglasno{}u. Taj odnos moè biti
intenzivniji u smislu utjecaja, nego {to je to odnos vlasti. S druge strane, postoji mogu}nost
utjecaja koju jo{ne bismo mogli nazvati vla{}u, nego samo mo}i. Postoje razlike ako nekog
29
navodim na stanovito pona{anje osobnim autoritetom, primjerom, uvjeravanjem ili

nagovaranjem, ili ako mu mogu narediti da se pona{a na odre|eni na~in. Ovo potonje bismo,
nadovezuju}i se na Maxa Webera, nazvali vladanjem.
Intenzitet odre|enja pona{anja nema, dakle, jednak zna~aj kao blizina ili ualjenost me|u
osobama. Upravo u oblasti makrosociologije postoje usmjeravanja pona{anja i uzajamni
utjecaji koji su vrlo sna`ni, a me|u kojima vlada relativno velik osobni odmak i koji ne
predstavljaju odnose vlasti. Tu se opet ubrajaju procesi procesi koji se odvijaju pod drugim
vidovima, na primjer pod vidom racionalnosti, odvojeni jedni od drugih. Kao primjeri mogu
posluìti s jedne strane masovne reakcije , a s druge usugla{avanja u vezi s na~elima i
normama. Oba se primjera razlikuju i po tome {to se kod normativne razlike ne radi o
jednokratnoj, trenutno nastaloj reakciji, nego o relativno trajnim odnosima u vezi s
pona{anjem.
Stalni su odnosi oni koji neko dru{tvo odràvaju u onom stanju koje omogu}uje njegov
kontinuitet, oni strukturiraju dru{tvo, odre|uju dakle ono {to moèmo nazvati poretkom nekog
dru{tva. Pored razli~itih drugih ~imbenika, dru{tveni poredak je uvijek odre|en i
makrosociolo{kim odnosima vlasti. Dru{tvo je uvijek ure|eno na odre|eni na~in i zato {to u
njemu postoji op}enita, dominiraju}a vlast. Tu vlast nazivamo politi~kom vla{}u. Politi~ko
ure|enje je ono ure|enje dru{tva na koje utje~e politi~ka vlast. Stoga je politi~ko pona{anje
ono pona{anje koje se odnosi na taj politi~ki poredak. Pod politikom razumijevamo, dakle,
ukupnost odluka i mjera na koje utje~u dru{tveni poredak {to ga je uspostavila nadre|ena
vlast.
30
Tre}e poglavlje
POLITI^KA VLAST I DR@AVA
U narednim }e se razmatranjima morati osvjedo~iti primjenljivost pojma politike {to smo ga

razradili za politi~ku znanost. Poja{njavanjem tog sredi{njeg pojma morat }e se jasno ukazati
na mjesto politi~ke znanosti u razgrani~enju s ostalim znanostima ~iji je predmet politi~ko.
Takvo je razgrani~enje ponajprije nu`no spram pravnog u~enja o dràvi.
Poja{njavanje pitanja svojstvenih politi~koj znanosti ostavlja posljedice i na politi~ku nastavu.
Politi~ko obrazovanje u Njema~koj i neko} i sad ìvi oja~ano tradicionalnim u~enjem o dràvi,
kao i politi~kom znano{}u. Kad je politi~ko obrazovanje modernizirano, temelji se ponajvi{e
na sociologiji. Kona~no, bliskost s povije{}u vodi k identifikaciji politi~kog obrazovanja i
nastave povijesti. Svemu se tome ne moè pore}i stanovita opravdanost. No, ostaje pitanje
prije~e li u~enje o dràvi, sociologija i povijest stanovite uvide u politi~ke kontekste, tako da s
obzirom na obrazovanje gra|ana ostaje prazna oblast na koju polaè pravo politi~ka znanost.
Vlast i rukovo|enje
Politi~ka vlast je temeljni pojam za sve politi~ko-znanstvene napore. Ona omogu}uje

razlikovanje politike spram ostalih dru{tvenih oblasti. U svakom slu~aju, ukoliko èli biti
djelatno sposoban u tom smislu, taj pojam zahtijeva najve}u mogu}u preciznost. êsto se on
koristi na posve neodre|en na~in. Ponekad sluì i za obiljeàvanje cjelokupnih dru{tava i
uklju~uje gotovo nesaglediv skup razli~itih pojava. Postoje tako sustavi svojstveni i
nesvojstveni vlasti.
S druge strane, jasna i provjerljiva pojava ozna~uje pojam, ako se pod pojmom vlasti
razumijeva poredak unutar kojeg se donose i slijede naredbe.11 Kad politi~ki sustav nekog
dru{tva biva odre|en na taj na~in tad ne zna~i da unutar sustava vladaju isklju~ivo
11Usp.
Max Weber, nav. djelo, str. 28.
31
naredbodavni i izvr{ni odnosi, ili pak da druge odnose unutar tog sustava valja ozna~iti kao
nepoliti~ke. Time se jedino izraàva da je karakter vlasti taj koji odre|eni sustav razlikuje od
ostalih vidova dru{tvenog ìvota. Ta razlika ne doprinosi mnogo pojmu vlasti,ako je on a priori
negativno vrednovan i time podloàn samo odre|enim tipovima politi~kih sustava. Tako se, na
primjer, drì da su vlast i rukovo|enje temeljni odnosi mo}i.12 S druge strane, Max Weber
svodi rukovo|enje pod vlast i ozna~uje kao rukovoditelja onog vladara ~iji se legitimitet
temelji ponajprije na njegovoj karizmatskoj osobi.13 No, politi~ka je znanost posve u pravu
kad odvaja pitanje legitimiteta od pitanja postojanja realne strukture. Pod vla{}u se
podrazumijeva i puka snaga prisile, dok mogu}nost zapovijedanja kod vo|e po~iva na tome
da mu vo|eni to i priznaju. U svim se tim slu~ajevima u definiciju vlasti uklju~uje i uzrok. Kod
rukovo|enja je u pravilu vi{e nagla{ena osobna strana vlasti. Vlast u uèm smislu stavlja ja~i
naglasak na institucionalno.
Tako jasno podvajanje nije mogu}e u zbilji politi~kih sustava. I odnosi vlasti koji bi da
po~ivaju na pukoj uzurpaciji razvijaju rukovode}e pojave i, obrnuto, svaki politi~ki vo|a
institucionalizira i vlast u smislu mogu}nosti prisile. Naravno, kod politi~ke su vlasti prisutne
rukovode}e pojave, no one su - barem za razgrani~enje politi~kog od ostalih dru{tvenih
oblasti - sekundarne prirode.
Za Ferdinanda A. Hermensa rukovo|enje je presudno obilje`je demokracije. Nedemokratske
dràve bivaju svedene pod pojam "dràve vlasti"14. Prema Hermensu rukovo|enju je
svojstveno i to da vo|e bivaju izabrane na slobodnim izborima. Razlika izme|u sustava
"slobodnog rukovo|enja i vladanja koje po~iva na vlasti"15 o~ituje se kao razlika unutar
politi~kog. Ako pojam vlasti postane klasificiraju}i kriterij unutar politi~kog sustava, tad nam je
za op}enito odre|enje politike potreban neki drugi pojam. No, svi poku{aji da se politika
definira bez pojma vlasti pokazuju se neprimjenljivima. Stoga radije pojmu vlasti pripisujemo
funkciju razlikovanja politi~kog, a umjesto o rukovo|enju govorit }emo o nasilju. Obje su
pojave, me|utim, pojave vlasti.
12Ferdinand
A. Hermens, Verfassungslehre (U~enje o ustavu), 1964, str.39 i d.

djelo, str. 124.
14Nav. djelo, str. 40.
15Isto, str.40.
13Nav.
32
Vlast i zdruènost
Sli~nu problematiku o~ituje i dihotomija vlasti i zdruènosti. S jedne se strane dràva

promatra u smislu vlasti i zdruènosti, a s druge se dràve klasificiraju prema jednom ili
drugom na~elu. Budu}i da je dràva izvr{ilac mo}i, na nju se gleda kao na savez vlasti.
Zdruèni savez je zajednica jednako doraslih i jednakopravnih ~lanova. Ne moè se pore}i da
zdruùju}e na~elo igra zna~ajnu ulogu ponajprije u normativnom vidu. Klasifikacija politi~kih
ure|enja s pomo}u tih kategorija ni u kom slu~aju nije osobito eksplikativna. Izjedna~avanje
demokracije i socijalne dràve moè donekle prikriti karakter vlasti tog politi~kog ure|enja.
Pored toga, i autoritarna dràva s vo|om na ~elu moè posjedovati obilje`ja zdruènosti. Kod
vlasti i zdruènosti rije~ je o vidovima stava, shva}anja i samorazumijevanja politi~ke
zajednice, a manje o pitanju strukture. Ako se vlast definira onako kao {to smo to u~inili,
nadovezuju}i se na Maxa Webera, tad zdruènost u oblasti politike ne postaje suprotnim
polom vlasti, nego stanovita legitimacijska formula politi~ke vlasti. Ta se ideja legitimiteta
konkretizira u odre|enom politi~kom na~inu integriranja. Prelazni su oblici u kretanju. Time
{to se politi~ka vlast ne temelji na pukoj sili, pribliàva se ona rukovo|enju sa sljedbeni{tvom
kao na~inom okupljanja. U mjeri u kojoj vo|a postaje primus inter pares i smjenljivi
predstavnik, u toj mjeri okupljanje posjeduje obilje`ja zdruènosti. No, stalno se radi o tome
kako legitimirati politi~ku vlast i kakvo }e samorazumijevanje politi~kog savezni{tva odatle
proizi}i. Taj redoslijed moè biti i druga~iji. Ne mora biti puka sila ta koja stoji na kraju skale i
koja, strogo uzev{i, nije legitimna: najvi{i zemaljski autoritet moè biti mitski ili teolo{ki
legitimirana sila koja utemeljuje politi~ki odnos vlasti.
Suprotstavljeni par vlast i zdruènost u pravilu se tipolo{ki ne koristi u isklju~ivom smislu,
pretpostavlja se da postoje dràve koje su puke dràve vlasti i druge, koje su dràve
zdruènosti li{ene vlasti.16 Pa ipak, postoji opasnost da se pri uspostavljanju zdruènosti kao
politi~ke vrste u tolikoj mjeri nametne ideologizacija, ~ime se isklju~uje mogu}nost
16Usp.
C.H. von der Gablentz, Einfhrung in die politische Wissenschaft (Uvod u politi~ku znanost), 1965, str.
55 i d.
33
udruìvanja s odsustvom vlasti. Ako se vlasti suprotstavi sloboda, tad se postavlja pitanje je li
zdruèno na~elo bez daljnjeg identi~no na~elu slobode. Valja u najmanju ruku uo~iti da
misao o zdruìvanju moè zadobiti i stanovite totalitarne naglaske i to onda kad se politi~ka
zdruènost izjedna~i sa zajedni~kim interesima dru{tva.
Pojmovi vlasti i zdruènosti mogu za povijesno-sociolo{ko razmatranje imati druga~ije
zna~enje nego za sistematsku teoriju politike. Kad se kaè: "Zdruènost je mirnodopsko, a
vlast ratno ure|enje, {to se kod nastanka svih dràva i utemeljenja dràvnog ure|enja pokazuje
putem osvajanja i podjele mo}i"17, to se u ve}oj mjeri odnosi na stvaranje politi~ke formacije,
a manje na njezinu strukturu. Pored toga, ta bi teza i s obzirom na nastanak dràve morala
biti previ{e jednostrana. Kad zdruènosto~ituje intenzivniji stupanj integracije, nisu rijetke
krizne i ratne situacije u kojima se svima onima koji su pot~injeni vlasti udara ìg zdruènosti.
Prilog pojmu dràve unutar op}eg u~enja o dràvi
Blizu smo toga da od dràve napravimo sredi{nji pojam politi~ke znanosti. Tako|er se kaè da
se politika moè definirati samo polaze}i od dràve.18 To bi olak{alo na{a nastojanja oko
razgrani~enja s obzirom na vlast. Politi~ka bi vlast tada bila ona koju posjeduje dràva.
Politi~ka bi mo} bila mo} koja se odnosi na dràvu. Politi~ko bi djelovanje bilo djelovanje
same dràve i djelovanje koje se odnosi na dràvu. Me|utim, takav bi poticaj pretpostavljao
najve}u mogu}u jasno}u i jednozna~nost pojma dràve.
Ni u povijesnom kontekstu pojam dràve nije usugla{en. Relativna pouzdanost definicija
politi~kog izvedenih iz dràve temelji se u pravilu na predod`bama moderne dràve. No, time
se tako|er jako ograni~ava vremenski pojam politike. Za politi~ku znanost bilo bi to brzopleto
suàvanje vidokruga. Dràva je ili op}enita pojava, a tada njezina definicija ne smije
sadràvati bitne sastavne dijelove koji se doista i nalaze u modernoj dràvi. Ili se ta moderna
17Gottfried
Salomon-Delatour, Politische Soziologie (Politi~ka sociologija), 1959, str. 6.

s tim u vezi Ulrich Scheuner, Das Wesen des Staates und der Begriff des Politischen in der neueren
Staatslehre (Bit dràve i pojam politi~kog u novijem u~enju o dràvi), u: Staatsverfassung und Kirchenordnung
(Dràvni ustav i crkveni poredak), ur. v. Hesse, Reicke, Scheuner, 1962, str. 225 i d.
18Usp.
34
dràva sagledava kao proizvod politi~kog procesa ili stanovitog politi~kog razvoja, pa se tad
pojam politike shva}a kao {iri i dràva se izvodi iz njega.
Ma kako se èljelo sagledati odnos pojmova politike i dràve, nema sumnje da ovaj potonji
tako|er pripada temeljnim pojmovima politi~ke znanosti. No, pojam se dràve u modernoj
politi~koj znanosti do sada malo odraàvao: njega u pravilu preuzima tradicionalno u~enje o
dràvi i filozofiji dràve.19 Sposobnost politi~ke znanosti da bude nosilac te recepcije valja
ispitati na dva primjera. S pomo}u prvog primjera èlimo razraditi i neke aspekte odnosa
politi~ke znanosti spram op}eg u~enja o dràvi koje je orijentirano na pravnu znanost.
U "Op}em u~enju o dràvi" Hans Nawiasky20 razmatra dràvu u tri vida, pravnom,
dru{tvenom i idejnom. Odatle proizlazi trojna podjela u~enja o dràvi "na op}e u~enje o
pravnoj dràvi, na u~enje o dru{tvu doti~ne dràve i na u~enje o dràvnim idejama"21. Za
na{e bismo ciljeve mogli sad postaviti hipotezu da se u~enje o dràvi moè svesti pod pravo,
pod u~enje o dru{tvu doti~ne dràve i pod sociologiju, a u~enje o dràvnim idejama pod
filozofiju. U toj pretpostavci nema mjesta politi~koj znanosti. Pokazuje li se, dakle, barem u
vidu dràve specifi~na disciplina politi~ke znanosti kao nepotrebna, ili je ona identi~na s tom
podjelom? Neosporno je da u~enje o pravnoj dràvi nije istovjetno s politi~kom znano{}u.
Manje je siguran odgovor na pitanje da li je, na prijer, u~enje o dru{tvu u dràvi istovjetno s
politi~kom sociologijom, a ova je pak istovjetna s politi~kom znano{}u. Ili je u~enje o dràvnim
idejama posebni predmet politi~ke znanosti, a ona opet jednaka politi~koj filozofiji ili filozofiji
dràve?22 Ako se s tim u vezi kriti~ki bavimo Nawiaskyevim prikazom, tad nam nije do
suprotstavljanja tim teorijama, nego do primjerne elaboracije pitanja i razlika koje se
19Prvi
dio te primjedbe vrijedi u velikoj mjeri i za me|unarodnu politi~ku znanost, ali se ovdje prije svega odnosi
na njema~ku situaciju. U anglosaksonskim se zemljama problem odnosa politi~ke znanosti prema disciplinama
kao {to su "u~enje o dràvi" i "filozofija dràve" ne postavlja na isti na~in. U toj je jezi~noj oblasti bratanje
pojmovima pragmati~nije, {to uostalom ne mora uvijek zna~iti i jezi~nu preciznost nego, naprotiv, moè dovesti
do neto~nosti i nemarnosti.
20Usp. ovdje Prvi dio: Grundlegung (Utemeljenje), 1958.
21Usp. nav. djelo, str. 3.
22Treba istaknuti da svi autori ne primjenjuju stalno trojnu podjelu u svojim u~enjima o dràvi. Ta nam podjela
ovdje sluì samo kao dokaz. Druge su podjele jo{ izdiferenciranije tako da bi rasprava o njima bila preop{irna.
Naprotiv, suprotstavljanje dvojnog razmatranja, gdje bi na primjer valjalo navesti Jellineka, izuzelo bi neke
aspekte. Kona~no bi se moralo zapo~eti op{irnom pobijanju teza Hansa Kielsena, koje rje{avaju sociolo{ke
momente, i za koje pojam dràve vrijedi samo pravno.
Nawiaskyeva izlaganja izabiremo kao primjer i zato {to mislimo da ona sadrè dobar, pou~an pregled
razli~itih aspekata.
35
pokazuju nu`nim za oblikovanje politi~koznanstvenog operativnog pojma dràve, a tie i za

razumijevanje politi~ke znanosti.
Nawiasky definira ideju dràve kao "suverenu (to jest nezavisnu prema vani, a nadmo}nu
prema unutra) koja prevladava individualne i osobne odnose, koja je protivna druk~ijem
ograni~enom udruìvanju ljudi u zajedni~kom slije|enju zajedni~kih svjetovnih ciljeva koje
druge zajednice ne mogu ostvariti"23.
@elimo tu definiciju propitati u sadràju njezina izrijeka, te nakon toga, u kojoj se mjeri ona
pokazuje primjenljivom za politi~ku znanost. Nawiasky izri~ito isti~e da se pritom ne radi o
pitanju dràvnog ideala, da se pod dràvom kao idejom prije podrazumijeva sadràj na{e
predod`be o dràvnom bi}u. Time bi se odustalo od prosu|ivanja toga bi}a s obzirom na dobro
ili na zlo, odnosno s obzirom na potrebitost.24 S pravom se ukazuje i na to da postavljanje
pitanja vodi upravo ka pojmu dràve kao dru{tvene ~injenice, jer bi ideja dràve bila da
poveè dràvne dijelove u dràvnu cjelinu.25 No, kriti~kom se razmatranju name}e pitanje
kako se dolazi do elemenata koji tvore ideju dràve. Tako }e se ili ponovno posegnuti za
dru{tvenim ~injenicama, ili }e biti uspostavljene norme - dakle, ni u kom se slu~aju ne}e
odustati od onog "treba da".
Ponajprije valja re}i da se s idejom dràve povezuje predod`ba ve}ine ljudi koji su okupljeni u
stanovitu cjelinu. Ta se cjelina pobliè odre|uje kao ona koja je nadre|ena individualnoosobnim odnosima, pri ~emu se ne radi o individualno odre|enim ljudima, nego o op}enitom
opisu pripadnosti koja uklju~uje i promjenu ~lanova. Izgleda, zapravo, da se tu nalazi
opravdanje za odjeljivanje pojma dràve kao ideje. Promjena ~lanova, kao {to je na primjer
smjena generacija, zna~i promjenu dru{tvene ~injenice "dràva". Ako dràva ostane
netaknuta nakon te promjene, tad ona sadrì barem jedan element {to ga ljudski duh pripisuje
dru{tvenoj zbilji. To se, me|utim, ne bi smjelo odnositi na neku posebnost dràve. Naime, i u
malim ìvotnim zajednicama poput obitelji, ku}nih zadruge, privrednih pogona i udruènja
dolazi do promjene ~lanova koji se me|usobno poznaju, no cjelina kao takva ih ipak
23Usp.
nav. djelo, str. 39 i d.

djelo, str. 30.
24Nav.
36
nadìvljuje. Kad jednom do|e do promjene ~lanova, ni obitelj, ili pak zadruga nisu prakti~no
vi{e posve ista cjelina kao prije. Ali, to da postoje udruènja ~ija cjelina nadìvljuje sve
promjene pojava je {to pripada dru{tvenim ~injenicama. Ideja dràve koja uspostavlja takvo
trajanje i sama je dru{tvena ~injenica.
Ono {to taj pojam dràve izdvaja iz socijalnih ~injenica i realnih mogu}nosti dràve jest
njegovo normativno obilje`je. To se o~ituje u razli~itim prigodama. Tako valja re}i da su ciljevi
dràvne zajednice, za razliku od ciljeva vjerskih zajednica, svjetovne prirode. S pravom se
ukazuje na to da podjela na duhovne i svjetovne ciljeve ne bi mogla opstati u svim
vremenima, no ~im podjela jednom zaìvi, bit }e pripisana sekulariziranoj oblasti, odnosno
oblasti dràvne domene.26 U tome treba vidjeti indikaciju da do suàvanja tog pojma dràve
dolazi iz povijesnih, a ne iz op}enitih razloga. Takvo je suènje legitimno ako je svjesno
na~injeno.
Do tog suènja ipak ne dolazi isklju~ivo s povijesnog stanovi{ta. Pogled na ~injeni~nu zbilju
modernih totalitarnih dràva pokazuje da suàvanje dràvnog djelovanja na svjetovne ciljeve
nije samorazumljivo. Prisutni su politi~ki svjetonazori koji èle obuhvatiti cjelovitog ~ovjeka,
zajedno s njegovom vjerskom dimenzijom. Stoga ili valja izri~aj pretvoriti u postulat, ili
dosljedno tome, dràvama koje sebi ne name}u takva suènja zanijekati obilje`je dràve.
Do te posljedice dolazi Nawiasky na drugome mjestu, i to kad dràvu prinu|uje na zada}e
svojstvene zajednici, kad iz pojma dràve izdvaja sve organizacije koje smjeraju
individualnim i egoisti~nim ciljevima, pri ~emu ih naj~e{}e imenuje kao despotstvo. Naravno,
mogu}e je postupiti i tako, no ne smije se unaprijed tvrditi da bi pitanje potrebitosti time bilo
isklju~eno.27
26Nav.
27Nav.
djelo, str. 34.

djelo, str.35.
37
Nasuprot tome, nikada nije povu~ena konzekvenca iz druge, mnogo ~e{}e tvrdnje da uz
definiciju dràve ide i to da zajedni~ke ciljeve kojima ona teì ne bi mogle ostvariti neke druge
zajednice. No, to pitanje, koje je sastavni dio goleme problematike svake dràvne djelatnosti,
nije uputno uklju~ivati u sastavni dio definicije dràve. Razgrani~avanje onog {to je dràvno
nu`no ve} je i stoga stalan problem, zato {to uop}e nije jednostavno s vremena na vrijeme
ukazivati na ono {to bi druge nedràvne zajednice mogle ili pak ne bi mogle ostvariti. Ako taj
dio definicije treba predstavljati izri~aj o ~injenici, onda je on lakomislen i neprovjeren.
Nijedna dràva ne}e biti isklju~ena iz pojma dràve ako se bude moralo ustvarditi da je ona
preuzela na sebe zada}e koje mogu obavljati druge zajednice. No naravno, ponovno je
smisao tog odre|enja stanovita norma.
U politi~koznanstvenom je smislu od posebnog interesa krug problema definiran kao
"vrhovna sila, mo} i pravo". Naviasky veli da je dràvi svojstvena "stanovita ~vrsto}a
opstojnosti, koja mora biti nu`no zajam~ena".28 "Dràva mora mo}i vr{iti svoju djelatnost pri
~emu }e biti neometana vanjskim utjecajima."29 A kako bi se suprotstavila utjecajima na
vlastito neometano djelovanje, kako unutra{nje, tako i vanjsko, dràvi je nu`na "neovisnost o
svim vanjskim silama" i "nadmo}nost spram svih unutra{njih faktora". Odatle i zahtjev da
dràvlja predstavlja najvi{u silu. Sredstva te sile s mo} i pravo. Sad je bitna slijede}a re~enica:
"Mo} i pravo nisu neposredni i nu`ni elementi ideje dràve, nego dolaze u obzir kao sredstvo
za postizanje cilja kojem se teì tek u sad uspostavljenim odnosima."30Naviasky stoga ne
moè prihvatiti teoriju prema kojoj je mo} bitan element ideje o dràvi.
Na stanovite te{ko}e prilikom interpretiranja nailazi se kad se pojmovi sila i mo} koriste bez
prethodnog promi{ljanja. Za najvi{u se silu veli da je navodno predstavlja dràva, ili to~nije,
da bi je dràva trebala predstavljati. S druge su strane sila i pravo sredstva te mo}i. Unato~
pojmovnoj nejasno}i trebali bismo prihvatiti ~injenicu da bi najvi{a sila bez mo}i bila
proturje~je po sebi. Kad se zatim u saètoj definiciji dràve kao ideje ne govori o vrhovnoj sili,
nego o suverenitetu, a on se izjedna~uje s vanjskom nezavisno{}u i unutra{njom nadmo}i, tad
28Nav.
djelo, str. 37.
29Isto.
30Nav.
djelo, str. 39.
38
nije zamisliv ni suverenitet koji bi bio razlu~en od pojma mo}i. No, ako mo} nije bitan element
ideje o dràvi, tad bi je bilo bolje isklju~iti iz definicije.
Ali, tad vjerojatno ne bi ostalo nijedno obilje`je koje bi bitno razlikovalo dràvu od drugih
mogu}ih ljudskih saveza. Postoje tako|er nedràvna udruènja koja nadilaze inidividualne i
osobne odnose. A postoje i nedràvna udruènja nasuprot drugim razgrani~enim udruènjima
koja zajedno streme zajedni~kim ciljevima, a druge ih zajednice ne mogu ostvarivati. Kao
jedino razlikovno obilje`je ostaje vrhovna sila, a upravo se ona razmtra veoma povr{no, ona
naime biva obiljeèna time {to nu`no ne pripada definiciji. Sredi{nji kriterij prema kojem
politi~ke formacije vladaju nije tek potisnut iz sredi{ta definicije, nego se razmatra tek kao
sekundarni moment.
Uostalom, i pojam dràve - poput onoga {to smo ga ovdje podvrgli kritici - podloàn je kriteriju
vrhovne sile. Kad se pred dràvu postavljaju zadaci koje druge zajednice ne mogu ispuniti,
tad se name}e pitanje o posebnosti dràve, pitanje koje nju postavlja u takvu situaciju s
obzirom na druge dru{tvene tvorevine. A kad se postavi pitanje koji je kriterij za nametanje
takvih specifi~nih dràvnih zadataka, tad u biti postoji samo jedan odgovor: problemi postaju
dràvnim zada}ama zato {to moraju biti rije{eni sveobuhvatno, dakle u vezi s vla{}u, ili, to~nije
re~eno, zato {to se misli da bi morali biti sveobuhvatno rje{avani.
Kada je rije~ o dràvi u socijalnom smislu radi se, prema Nawiaskom, "o ostvarivanju ideje
dràve putem kruga ljudi koji su me|usobno povezani tom idejom, kra}e re~eno, o ideji dràve
u modalitetu zbilje, ili o ostvarenju ideje dràve."31 Svrhovitom se pokazuje razlika izme|u
predod`be, dakle, pojma dràve s jedne strane i ~injenice da je taj pojam ostvaren u svijesti
jedne grupe ljudi, s druge strane. Ideja dràve moè biti mi{ljena neovisno o takvoj
konkretizaciji. Ona postaje dru{tvenom ~injenicom kad postane sadràj svijesti koji odre|uje
pona{anje. Ali, tim se korakom ne mijenja ni{ta u pojmu dràve. Pojam dràve kao socijalne
~injenice pridaje pojmu dràve kao ideji jedino to da pojam sad vi{e ne ozna~uje ideju, nego
dru{tvenu zbilju. Postojanje dràve promi{lja se sad u tom kontekstu. Podjela oba modaliteta
na na~in koji postaje razdjelni kriterij u~enja o dràvi ne pokazuje se smislenom pod
31Nav.
djelo, str. 47.
39
pretpostavkom da pojam ideje dràve, kao {to smo ustvrdili, ne èli biti normativnim. Ako
normativni karakter nije pretpostavljen, tad ideja dràve nije drugo do li pojam dràve kao
pojam odre|ene dru{tvene ~injenice. Tad je me|utim poèljno izvesti pojam iz zora zbilje.
Temeljni pojmovi dru{tvenih znanosti, ukoliko ne èle biti normativnim pojmovima, trebali bi
biti sociolo{ki izgra|eni na na~in koji odgovara predmetu spoznaje. Ti pojmovi moraju biti
podvrgnuti sociolo{koj provjeri. Tada pak valja postaviti pitanje da li je nu`no ili smisleno da
svaka posebna znanost koja se bavi dràvom ustanovljuje vlastiti predmetni pojam. Ne samo
da bi bilo nu`no stvoriti mogu}nosti za sporazumijevanje, nego i me|usobnu kontrolu teorija,
kad bi ishodi{te tih disciplina bio zajedni~ki pojam dràve ~iji bi jedini cilj bio smisleno i
empirijski provjerljivo razgrani~enje pojma dràve iz cjeline dru{tvenih pojava.
U skladu s odnosom ideje i socijalne pojave prema Nawiaskom valja "vidjeti pravnu pojavu
dràve kao ideju dràve u modalitetu normiranja, kao poredak potrebitosti, kao traènu
potrebitost."32Zaklju~na definicije pridodaje prija{njim odre|enjima da taj savez ljudima
"propisuje poèljno pona{anje za postizanje zajedni~kih ciljeva pod prijetnjom sankcija".33
Ono {to dràva kao pravni pojam pridodaje obama drugim pojmovima dràve , to je pojava
politi~ke vlasti. Podsje}amo se da je kod pojma dràve kao ideje mo} bila predstavljena kao
sekundarni moment. Tu se sad ona pojavljuej kao jedini kriterij koji razlikuje definiciju dràve
od prija{njih u pravnom smislu. Pro{irenje pojma dràve u modalitet normiranja nije ispravno,
kad nakana o traènoj potrebitosti pri definiranju dràve kao ideje, unato~ namjeri, nije
uspjela. Da je to uspjelo, tad bi se ipak moglo re}i da sad kad je rije~ o dràvi kao pravnom
pojmu potrebitost ulazi u kategoriju prava. Budu}i da se ve} kod definiranja dràve kao ideje
provukla normativnost, vrijedi onda konstatacija da je tu kod pojma dràve u pravnom smislu
pridodana samo vlast da bi se provela normativnost.
Pod temeljnim pojmovima podrazumijevamo one pojmove koji su nu`ni za to da bi se odredio
predmet neke znanosti. To~nije re~eno, ako kaèmo da se radi o onim pojmovima koji
osvjetljuju predmet, od kojih polazi znanostpri svojim istraìvanjima. S temeljnim pojmovima
predmet jo{ nije upotpunjen ni rasvijetljen sa svih strana, u stanovitoj je mjeri tek ome|en.
32Nav.
33Nav.
djelo, str. 49.

djelo, str. 59.
40
Kad se temeljni pojmovi o~ituju kao sloène teorije, tad one sa sobom nose i teret
znanstvenih kontroverzi. Zbog toga bi valjalo nastojati da se temeljni pojmovi iskaù na {to je
mogu}e jednostavniji na~in.
Kad dràvu ozna~ujemo kao sustav vlasti ili kao politi~ku strukturu vlasti dru{tvenog sustava,
tada posjedujemo operativni ishodi{ni pojam za sve znanosti koje se bave dràvom. Bilo bi
posve pogre{no misliti da je time izre~eno sve "bitno" o dràvi. Ona je samo definirana u
neposrednom smislu, tek je razgrani~ena. Tek je to i ni{ta vi{e od toga nu`no da bismo
semogli sporazumjeti u vezi sa svim daljnjim pitanjima o kojima je rije~.
Prilog pojmu dràve u filozofiji
Filozofski poku{aji definiranja dràve pripadaju poglavito aristotelovsko-tomisti~koj filozofiji:

prvo, zato {to njezina pojmovnost najintenzivnije djeluje sve do suvremene politi~ke znanosti
i, drugo, zato {to se suvremene filozofije uop}e ne bave pitanjima o dràvi, ili bar ne u smislu
njezina definiranja. Upravo stoga valja podsjetiti da je to dràvno-filozofsko odre|enje pojma
vremenski nastalo prije moderne nacionalne dràve. Preuzimanje skolasti~kih politi~kih
pojmova u moderno mi{ljenje imalo je dijelom zlosretne posljedice po tu sveobuhvatnu
nacionalno-dràvnu politi~ku svijest. Ponajprije, ono je to odre|enje pojma upotrebilo za ne{to
{to nije bilo identi~no s onim {to je bilo prvobitno mi{ljeno. Ne povijesno odre|ena dràva,
nego javna zajednica op}enito, res publica, ono {to je svima zajedni~ko, ozna~eno je kao
societas naturalis, kao societas perfecta i societas completa. Dakako, i ti pojmovi - {to }e jo{
biti kriti~ki pokazano - ìve od uvida u ponekad povijesno ostvarene oblike poretka. No, izvan
okvira njihove povijesne uvjetovanosti, zadiru oni u {iru op}enistost. Pojam societas se u
skladu sa svojim smislom proteè tako daleko da moè obuhvatiti i modernu dràvnost,
jednako kao i gr~ki polis, golemo carstvo, ili pak grad. To odre|enje pojma pstavlja tako|er
prostora tezi da kod pojma societas, pa i kad ona treba da je perfecta i completa, moè biti
rije~ o izdiferenciranom i stupnjevitom sustavu. Njezino puko preslikavanje na modernu
nacionalnu dràvu dovelo je do razdora i ideolo{kih opredme}enja upravo te iste nacionalne
dràve.
41
Dràva kao prirodna ìvotna zajednica, kao potpuna zajednica na aristotelovskim temeljima,
po~iva na ideji autarkije. Iz potrebe ljudske prirode za dopunom proizlazi potreba za
okupljanjem i dru{tvenom suradnjom. Dimenzije te potrebe su razli~ite i povijesno
uvjetovane. Mnoge ìvotne potrebe mogu biti ispunjene ve} u uèm krugu. No, postoje i
stanoviti {iri krug na koji valja ukazati ako se èli sagledati suradnja, a tu pripada i provo|enje
odre|enih stvari putem vlasti, u smislu u kojem je ona dovoljna za uvjete ljudskog postojanja.
Taj je {iri krug povijesno relativan, no on predstavlja onaj dru{tveni sklop koji se pod
stanovitim uvjetimapokazuje dostatanim. Tako se mi{ljeni smisao tradicionalnog pojma
dràve pokazuje univerzalnijim spram modernog pojma, koji se temelji na suverenoj
nacionalnoj dràvi.
No, preuzimanje tog pojma dràve postaje za nas problemati~no u drugom smislu. Dràva
kao societas perfecta i completa ostvariva je, naime, samo na duhovnoj i realno-sociolo{koj
pozadini nedjeljivosti oblika politi~kog poretka i dru{tva, {to je bilo svojstveno gr~kom polisu.
Drugo je pitanje da li je mogu}a recepcija pojma dràve, a da se pritom istodobno ne vratimo
na na{e moderno razumijevanje slobode. U tom kontekstu valja postaviti ta pitanja, ali se na
njih ne moè to~no odgovoriti. Za politi~ku znanost ona upravo danas mogu biti ponovno
aktualna. Politi~ka znanost pridonosi i osloba|anju od tradicionalnog u~enja o dràvi
ponajprije prevladavanjem suprotstavljenosti dràve i dru{tva, misaone figure ~iji se filozofski
vrhunac mogao vidjeti u hegelovskoj metafizici dràve. To prevladavanje ne omogu}uje samo
vidokrug identiteta. Izjedna~avanje dru{tva i dràve nije rimjereno zbilji modrenog,
slobodarski pluralisti~kog dru{tva, ono je kao politi~ki program totalitarno.34
Na navedene pote{ko}e nailazimo i kod najnovijeg prikaza dràve u Helmuta Kuhna.35 Kuhn
smatra dràvu "nasljednim pojmom gr~kog 'polisa'".36 Budu}i da traìmo temeljne pojmove za
politi~ku znanost, na ovom nas mjestu zanima ishodi{te samog problema. O tome Kuhn veli:
"Dràvu ìvi ~ovjek kao ~ovjek. To zna~i da u dràvnosti razabiremo jedno od bitnih obilje`ja
~ovjekovih. Ne moèmo se pitati o dràvi a da se pritom ne pitamo i o ~ovjeku - a da pritom
34Usp. s tim u vezi Horst Ehmke, "Staat und "gesellschaft" als verfassungstheoretisches Problem, u:
Staatsverfassung und Kirchenordnung, nav. djelo, str. 23 i dalje.
35Des Staat, Eine philosophische Darstellung, 1967.
42
ne po|emo od filozofskog pitanja."37 Takva tvrdnja moè biti samorazumljivom za filozofsko

razmatranje. Ali, iza odre|enosti formulacije skriva se ipak op}eniti zahtjev filozofije, pa je
stoga mogu}e uputiti kritiku zbog nepreciznosti. (Ovdje to ~inimo neprestano imaju}i na umu
plodotvornost misaonih podsticaja za politi~ku znanost.) Odlu~uju}a re~enica kojom bi se
moralo posti}i me|usobno razumijevanje po~inje ovako: "Ne moèmo propitivati dràvu..." [to
se time kani re}i? Naravno, mogu}e je propitivati dràvu, a da se pritom ne po|e od filozofskog
pitanja. To "propitivanje" je ~esto ponavljana, omiljena floskula koja je toliko neprecizna da je
ne bi trebalo upotrebljavati za obrazlaganje teza. Kona~no se dolazi do toga {to to valja
propitivati u vezi s dràvom. Ako se pitanje postavi u vezi s ~injenicom "dràva", po ~emu se
tvorevina kojom ljudinazivaju dràvu razlikuje od drugih tvorevina i ako se poku{a empirijski,
promatranjem odgovoriti na njega, tada to jo{ uvijek nije filozofsko pitanje. U filozofskim se
djelima u pravilu pod pitanjem o dràvi podrazumijeva pitanje o bi}u dràve. No, time se
ponovno vra}amo na{oj tezi da temeljni, ishodi{ni pojam neke znanosti ne bi trebao biti pojam
bi}a.
Temelje}i se na filozofskom pojmu dràve, odràva se na ìvotu i ono izjedna~enje dràve i
dru{tva, {to je bila prikladna misaona figura za anti~ki polis. No, danas je vi{e ne moèmo
preuzeti ukoliko je pomno ne ispitamo. Ako se kaè da je bit ~ovjekova nezamisliva bez
njegove sklonosti ka dru{tvenosti, onda se tako razborito i utemeljeno izre~enoj ~injenici ne
bi moglo staviti prigovora. No, moèmo li jednostavno preuzeti aristotelovsku teoriju o zoon
politikon tako da slijede}a re~enicabude prihvatljiva bez daljnjeg obrazloènja: "Bit ~ovjekova
se ne moè zamisliti bez njegove sklonosti ka dràvnosti?"38 [to to uop}e zna~i: sklonost ka
dràvnosti? Ne moè se postaviti takva teza, a da se prethodno ne razjasni {to to sad treba
biti shva}eno pod pojmom dràve. I za filozofiju dràve moralo bi vrijediti da raumijevanje biti
ne stoji na po~etku, nego na - premda privremenom - ipak kraju misaonog puta. Njezine
re~enice izmi~u intersubjektivnoj kontroli, koju u okviru filozofije mirno moèmo shvatiti kao
mogu}e potonje ostvarenje, premda ona ve} uklju~uje tvrdnje o biti koje, zapravo, treba da
budu predmetom propitivanja.
37Nav.
djelo, str. 17.
38Isto.
43
Me|u neto~nostima koje optere}uju odnos politi~ke znanosti i dràvne filozofije pripada i teza
o realizaciji ~ovjekova postojanja u dràvi. Nadovezuju}i se na Aristotela, Kuhn veli: "Da bi
svoj ìvot mogao ispuniti bez dràve, ~ovjek bi morao biti ve}i ili manji no {to je u stvarnosti:
morao bi biti ili bog, ili ìvotinja."39 Ponovno se postavlja pitanje je li tu mi{ljeno dru{tvo u
svim svojim oblicima zajednice, ili dràva kao jedna od tih razli~itih tvorevina dru{tenog
postojanja. Neovino o tome, ipak bi se mogla posti}i suglasnost da dràva pripada
neporecivim uvjetima ljudskog ìvljenja. U tom bismo smislu prihvatili netom navedenu
re~enicu. Ali, na drugom mjestu ponovno je rije~ o ljudima "koji kao osobe nalaze svoje
ispunjenje u dràvi."40 I kada je rije~ o ~asnim tradicijama uvijek je mogu}e, imaju}i u vidu
znanstveno po{tenje, upitati: je li to doista istina? U odre|enom bi smislu ~ovjeku na{eg
stolje}a bilo te{ko dokazati da svoje ispunjenje nalazi u dràvi. Ukazivanje na fakti~ki
nedostatnu dràvu pod utjecajem te formacije kao norme ne vodi dalje u uvjetima koji vladaju
u na{em dru{tvu, ono vodi ponajprije u totalitarno shva}anje dràve, {to autor primjera {to smo
ga naveli zapravo nije htio. Pomo}u na{ih doìvljenih iskustava lak{e bi se moglo dokazati da
se dràva i politika okre}u protiv ~ovjeka i njihova dostojanstva, premda bi ona trebala biti
ispunjenjem ljudske egzistencije. Razlika izme|u uvjeta i samog ispunjenja ìvota nije samo
pojmovno relevantna, ona je za nas postala egzistencijalnim pitanjem. Ako je to ispravno,
moèmo se odvaìti da ustvrdimo kako problematika op}eprimjenljivog ishodi{nog pojma
dràve nije samo pukopoliti~koznanstveno i teorijsko, nego da na{e ukazivanje na apriorne
su{tinske pojmove biva ponukano odgovorno{}u za sudbinu dana{njeg ~ovjeka.41
Mogli bismo na{u tezu sada formulirati i ovako: za temeljni pojam neke znanosti, koji se
zajedno s ostalim temeljnim pojmovima moè ozna~iti kao njezin predmet, va`nije je
informacija o zbilji koja se moè kontrolirati no {to je ocrtavanje zamislivih dimenzija doti~nog
predmeta, koje se u pravilu mogu doku~iti misaonom interpretacijom.42 Dovoljno je
usporediti informacijski sadràj obiju neposredno povezanih re~enica kod Helmuta Kuhna:
39Isto.
40Nav.
djelo, str. 61.

se, naravno, ne pori~e odgovornoj svijesti autora drugih teorija {to bi, upravo kada je rije~ o Helmutu
Kuhnu, bilo nemogu}e. No, valja upozoriti i na to da se upravo polaze}i od takvih odgovornosti moè dospjeti
do druga~ijih stanovi{ta.
42Usp. Httich, Lehrbuch der Politikwissenschaft, 1967, str. 21 i dalje, str. 103 i dalje i str. 157 i dalje.
41Time
44
"Kao aktualizacija ìvotne zajednice ljudi, koji kao osobe nalaze svoj ispunjenje u dràvi i
istodobno je nadvisuju, njezin se cilj ostvaruje u ispunjenju njezina ìvota." I odmah zatim:
"Njezin vlastiti ìvot (dràve, nap. Autora) sastoji se u tome da on stvara uvjete ìvota za svoje
gra|ane."43 Dodu{e, u drugoj bismo re~enici jo{ uvijek kritizirali isklju~ivost (dràva stvara
veliki i zna~ajni dio ìvotnih uvjeta, ali ne i uvjete uop}e), no ta re~enica nesumnjivo sadrì
vi{e informacija od prve.
Upozorit }emo uovoj prilici i na razli~itu i ~esto nedovoljno poja{njenu uporabu pojma
"~ovjek". U gore navedenim re~enicama bilo je rije~i o ljudima koji svoje ispunjenje nalaze u
dràvi te o gra|anima ~ije ìvotne uvjete stvara dràva. Umjesto imenice u mnoìni ~esto se
nailazi na jedninu, budu}i da je jednostavno rije~ o ~ovjeku. To je op}enito uzev{i mogu}e pa i
korektno kad je pojam doista mi{ljen kao op}i pojam. Pa ipak bi poloàjnu vrijednost pojma
valjalo pa`ljivo ispitati. U interpretativnim izri~ajima formalni op}i pojam lako se pretvara u
pretpostavku nekog op}eg ~ovjeka, kao da takav ~ovjek uop}e postoji. Primjer iz drugog
konteksta mogao bi pojasniti na {to smo mislili. Danas se ~esto govori o tome da je ~ovjek
do{ao u situaciju da moè sama sebe uni{titi. No, on je to mogao oduvijek. Pritom se misli na
mogu}nost totalnog uni{tenja ljudskog ìvota na zemlji tako|er ljudskom rukom. îni se da je to
bolje izraèno re~enicom: ~ovje~anstvo danas moè uni{titi samo sebe. Ta se re~enica ne
moè jednostavno ozna~iti pogre{nom. Ali, istiniti sadràj je ipak taj da ni u kom slu~aju
sveukupno ~ovje~anstvo pa ~ak ni ljudi nemaju tu mogu}nost. U zbilji je rije~ o nekolicini ljudi
koji se nalaze u situaciji da mogu uni{titi ~ovje~anstvo. To nije tek puko verbalno
cjepidla~enje, jer na{a posljednja re~enica sadrì va`ne informacije koje bivaju zastrte
op}enitijim i, ako se ho}e, "uzvi{enijim" formulacijama. Slika ~ovje~anstva koje uni{tava samo
sebe primjerenija je da dramati~no, pa ~ak i apokalipti~ki obiljeì stanovitu situaciju. I kao
takva ona sadrì informacije. Ako se, me|utim, ta situacija èli razabrati u njenoj zbiljskoj
strukturi, ili ako se ta situacija èli prozreti, obavijesna je vrijednost na{e druge formulacije
ve}a.
43Nav.
djelo, str. 61.
45
Helmut Kuhn spominje ~ovjeka u jednini tek u odjeljku o konstitutivnim momentima

dràvnosti: "Dràva se kao djelatna jedinica promi{lja kao oblik zajedni{tva putem kojeg
~ovjek, objedinjuju}i individualnu volju sa zajedni~kom, djeluje tako da oblikuje zajednicu i
povijest."44 No, zajedni~ka je volja "puka potencijalnost". "Da bi se ona provodila, jedinka ili
nekolicina ljudi moraju djelovati kao zastupnici ve}ine. Da bi se moglo dràvno djelovati, ve}ini
je nu`no zastupni{tvo. Ta jedinka koja je sada zastupnik (ili nekolicina ljudi koji su zastupnici)
mogu djelotvorno djelovati ako mogu ra~unati na poslu{nost. Stoga: nema dràve bez vlasti.
Poredak dràvne zajednice, a to zna~i uskla|enost individualne volje gra|ana sa zajedni~kom
voljom, odaje prirodu vlasti."45
Problematici op}e volje vratit }emo se na drugom mjestu. Ovdje jo{ samo valja upozoriti na
razli~ite procedure u politi~koj znanosti. Iz navedenog odre|enja dràve izvodi se potreba za
vla{}u. Ali, opet nam se ~ini da je ono {to razlikuje dràvu od drugih tvorevina sadràno
upravo u tom "dodatku". Postoje brojni oblici zajedni{tva koji se mogu promi{ljati kao djelatne
jedinice. Problem individualne i zajedni~ke volje prisutan je u svakoj ljudskoj zajednici. U
svim oblicima zajedni{tva ljudi djeluju tako da grade zajednicu, odnosno tako da oblikuju
povjest. Potnje je odre|enje ionako dijelom neprecizno, pa i se valjalo zapitati kako u tom
kontekstu valja razumjeti jedninu "~ovjek".
Primjeri {to smo ih naveli za definiranje dràve ne kane nu`no biti temeljnim pojmovima,
odnosno ishodi{nim pojmovima u na{em smislu. To su samo teorije {irokog dosega. Time
zadiremo u podru~je napetosti izme|u znanstvene tradicije i znanstvenog napretka. S jedne
se strane ne moè postulirai da uvijek po~injemo sasvim iznova, ne upoznav{i se s
prethodnim radovima. S druge strane o napretku znanosti ne moè tako|er jednostavno biti
govora u smislu da se tek gradi , ili pak da se dalje gradi na prethodno postavljenoj stepenici.
svakom slu~aju, u okviru na{e znanstvene oblasti ne moèmo jednostavno dalje istraìvati
temelje}i se na prethodno danim rezultatima. Stoga uvijek moramo ponovno uzeti sam
predmet, u stanovitom smislu u njegovoj znanstvenoj nedodirljivosti, a zatim postavljati na{a
pitanja, koja nisu uvijek ista u svim stolje}ima. Znanstveno baratanje znanstvenom predajom
44Nav.
djelo, str. 59.
45Isto.
46
ne sastoji se naime u stalnom propitivanju prenesenih teorija. To propitivanje moè posve

lako izostati ako definicije, koje s obzirom na svoj smisao stoje na kraju spoznajnog
znanstvenog puta i objedinjuju cijele teorije u sabirnu le}u pojmova, preuzmemo kao temeljne
pojmove. To je jedan od glavnih razloga za na{ postulat o pojmovnoj redukciji prilikom
odre|enja predmeta. Temeljni pojmovi bolje ispunjavaju svoje ciljeve kad su operativne
prirode. Taj bi se temeljni pojam mogao nazvati pojmom "alfa". Pojam "omega" bio bi
sveobuhvatni pojam nekog predmeta, cilj svekolikog znanstvenog kretanja koji nikad ne biva
dosegnut. I bitni pojmovi filozofije usmjereni su ka to~ci "omega", ali se svi nalaze ispred te
to~ke.
U ovom na{em postupku ne vlada puka proizvoljnost koja se posve odvojila od tradicije. Ako
pod dràvom ne èlimo razumjeti ni{ta drugo do li politi~ku vlast nekog dru{tva, onda smo
pritom reducirali brojne tradicionalne pojmove dràve. Pa ipak, to ne predstavlja prekid s
tradicijom. Pored svih razli~itosti u postupku, fenomen vlasti je u dosada{njim teorijama o
politici i dràvi imao implicitno ili eksplicitno sredin{nje zna~enje. Na{e je odre|enje, dakle, s
jedne strane potkrijepljeno time {to op}a, dominantna vlast predstalja moment koji se realno
odràva putem svih razlika i varijanti politi~kih tvorevina. Pored toga, to se ne pokazuje kao
neko novo otkri}e, budu}i da je i svim politi~kim teorijama svojstveno opisivanje fenomena
vlasti. Vlast se o~ituje kao konstanta kako u zbilji onog {to jest politi~ko, tako i u mi{ljenju o
politici.
47
ÊTVRTO POGLAVLJE
Politi~ki poredak
Ako èlimo odrediti predmet politi~ke znanosti s pomo}u kategorija uobi~ajenih u politi~koj
svijesti dana{njice, tad ne moèmo naprijed bez pojma dràve, jer upravo moderna dràva,
onakva kakvu je doìvljavamo, stoji u sredi{tu politi~kog zbivanja na{e sada{njosti. No, op}a
se teorija politike ne moè zaustaviti na tom spoznajnom fenomenu "dràve" i njegovu opisu.
U svom traènju op}enitih, vremenski neuvjetovanih struktura onog {to je politi~ko, pojava
koja danas ulazi u svijest kao pojam "dràva" pokazuje se kao poseban slu~aj politike.
Utoliko na{e odre|enje dràve kao temeljnog pojma politi~ke znanosti bitno ograni~avamo
tezom da op}enita politi~ka teorija moè opstati i bez tog pojma.
Pitanja integracije
S pravom se moè primijetiti da na{a politi~ka vlast i poredak koji djeluje iz nje, koje stavljamo
na mjesto dràve, ne pokrivaju zbilju koju ozna~uje pojam dràve. To odre|enje pojma ne
uklju~uje bezuvjetno i grupni ili savezni karakter dràve, isto kao {to u naslije|enom op}em
u~enju o dràvi, kao i u filozofiji dràve, obilje`je zajednice igra va`nu ulogu. Mi bismo ipak
nasuprot tome rekli da ure|enje vlasti ne izraàva unaprijed i na specifi~an na~in dru{tvenu
integraciju u neku politi~ku zajednicu ma kakve prirode, ali i to da na ovaj na~in takva
integracija nije isklju~ena, a sve {to je u vezi s tim ostaje otvorenim. Upravo u tome valja
vidjeti prednost spram supstancijalnog pojma dràve. Postoje jednako tako veoma razli~iti
na~ini i nadasve veoma razli~iti stupnjevi takve politi~ke integracije. Politi~ka znanost nema
samo tu zada}u da opisno spoznaje zate~ene politi~ke zajednice, ona se pita o op}enitim
procesima takve integracije uop}e, a time i o njihovim principijelnim mogu}nostima. Ta nam
spoznaja nije potrebna samo za razumijevanje ranijih oblika integracije, nego tako|er i u
prvom redu za procjenu tu|ih mogu}nosti, a time i za politi~ke odluke usmjerene ka
budu}nosti. To vodi ka zna~ajnom stanovi{tu: ja~e formaliziranje pojmovnosti {to ga
48
zagovaramo za na{u disciplinu ozna~uje - nasuprot dosada{njem bavljenju politikom - vi{i

stupanj apstrakcije. S tim povezana znatnija udaljenost od politi~ke zbilje ostaje ipak samo
udaljenost s pogledom na prethodno dane ~injenice. Zapravo, politi~koj je znanosti kao
prakti~noj znanosti nu`na ve}a apstrakcija da bi mogla pro{iriti obzor politi~kog s onu stranu
~injeni~nog mi{ljenja. Politi~ka znanost bitno sluì prakti~noj politici i to ne time {to opisuje
postoje}e, nego time {to stvara mogu}e.
Ali, i iz aktualne situacije u kojoj se dràva nalazi na{a teza prima stanovite poticaje.
Tvorevina koja je do sada stajala u sredi{tu u~enja o dràvi do~ekala je da bude primijenjena.
Naslije|ene kategorije o~ito nisu dovoljne da teorijski obuhvate te promjene. U krizi
tradicionalnog njema~kog u~enja o dràvi isti~e se kriza te dràve i nedostatnost postoje}ih
kategorija za spoznavanje politi~kih zbivanja. Mogu se navesti brojni primjeri za novonastalu
nesigurnost. Suverenost kao bitno obilje`je supstancijalne dràve nije vi{e odrìva ako stojimo
pred ~injenicom njenog fakti~nog i pravnog ograni~avanja i pred uvjerenjem o nu`nosti
nadnacionalnih suverenih funkcija. Tu se gotovo moè operirati pravnom figurom, jer su
upravo prvobitno suverene pravne osobe te koje sada posreduju suverenitet, a to mogu ~initi
upravo zato {to posjeduju suverenitete. No, kada dràva prestaje biti dràvom? Dràvni
karakter Saveznih zemalja u Saveznoj Republici Njema~koj vrijedi i prije i kasnije kao dan, ali
za{to onda kad se radi o op}inama govorimo o komunalnom samoupravljanju,
suprotstavljaju}i ga dràvnom, premda i op}ine imaju suverene zada}e? Radi se upravo o
pravno dogmatskim postavkama. A one su nu`ne, premda ve} nekoliko primjera pokazuje da
bi politi~ka teorija koja bi od takvih postavki zapravo htjela stvoriti vlastite premise time
izmijenila svoj pogled na ~injeni~ne politi~ke strukture i procese.
Svaka znanost ~iji je predmet dru{tvo mora to dru{tvo promatrati u oba vida, kako stati~kom
tako i dinami~kom. S jedne strane svako se dru{tveno polje istraìvanja predstavlja kao
kompleks konstanti i pravilnosti. S druge je strane svako isklju~ivo stati~ko promatranje
dru{tva apstrakcija s obzirom na zbilju koja predstavlja dru{tveni ìvot, te stoga neprekidno
ukazuje na momente kretanja i razvoja. To, naravno, vrijedi i za politi~ki ìvot dru{tva. Stoga
se politi~ka teorija moè podijeliti na dva velika dijela: ona je teorija politi~kog poretka i teorija
politi~kih procesa.
49
Prikazi strukture
Strukturom ozna~ujemo relativno konstantan sastav dru{tva. [to je dru{tvo diferenciranije, to

su razli~itiji o njegovi faktori koji utje~u na strukturu i odràvaju je. Mogu}e je, dakle,
razlikovati razli~ite strukturne slike, budu}i da su strukture pot~injene tim svojim faktorima.
Takve su strukturne slike apstrakcija s obzirom na dru{tvenu zbilju. U zbilji, naime, razli~iti
sastavi dru{tva nisu odijeljeni jedni od drugih. No, apstrakcija je utemeljena u zbilji, jer razli~iti
faktori utje~u na razli~ite strukture koje pak daju naslutiti svoja specifi~na svojstva i vlastite
zakonitosti. Na taj je na~in mogu}e odvojeno promatrati vrste sklopova dru{tva, odvojeno iz
dru{tvenog kompleksa, a da se pritom ve} samim metodi~kim pristupom ne iskrivi doti~na
dru{tvena zbilja. Mogu}e je tako|er istraìvati me|usobno djelovanje me|u sklopovima.
Prednosti pojmovnog instumentarija koji se ti~e strukture, ina~e obilje`nog velikom
elasti~no{}u, valja ukratko izloìti s pomo}u dva primjera. Kad strukture pot~inimo pojmu
"sklop", tada nagla{ujemo slabije o~itovanje otjelovljenja pojma strukture s obzirom na pojam
dru{tvene tvorevine. Dru{tvene su tvorevine u pravilu tako sloène da u toj sloènosti ne mogu
biti dovoljno znanstveno istraène. Postupak kojim ih se nastoji teorijski obuhvatiti stoga je
naj~e{}e interpretativni. Time nije izraèno da tvorevine nisu znanstveno relevantne. One to
jesu i u prvobitnom smislu predmeta, zato {to ~ovjek neposredno ne doìvljava strukture,
nego upravo takve cjeline u vidu tvorevina kao {to su obitelj, dràva, crkvena op}ina, savez,
itd. Ali, u krajnjoj liniji, te su tvorevine u svom empirijskom modalitetu znanstvene spoznaje
tako malo pristupa~ne, poput "dru{tva" kao sveukupnosti svih ìvotnih dru{tvenih zbivanja.
(Posebna je tema, pak, znanstveno istraìvanje tog iskustva samih cjelina: pitanje, naime,
kako ih ljudi doìvljavaju.) Da bi se mogle analizirati dru{tvene tvorevine, kako s obzirom na
njihove unutra{nje tako i na me|usobne odnose, valja izloìti njihov sastavni karakter, njihovu
strukturu, odnosno valja razabrati njihove razli~ite strukturne slojeve.
To kona~no omogu}uje da se me|usobno razdvoje razli~iti strukturni slojevi, koji su zbilji
ina~e ~esto srasli. Za obitelj se, na primjer, u stanovitom kulturnom obrascu u pravilu
pokazuje da je ne odre|uje jedno strukturno na~elo. Niz koji se odràva velikim brojem
50
individualnih obitelji u nekom dru{tvu moè biti odre|en kako dru{tvenim o~ekivanjima u vezi s
pona{anjem, vjerskim i obi~ajnim normama, ali isto tako i ekonomskim i politi~kim faktorima.
Istraìvanje politi~ke strukture dru{tva morat }e, premda se radi o krajnjem slu~aju, uklju~iti i
obitelj. No, politi~ka teorija to ~ini pod vidom politi~ke strukture. Istodobno je politi~ka
znanost upu}ena na druge discipline kada pristupa tvorevinama takve strukture na kojoj su
one utemeljene i to putem uzajamnih djelovanja koja odatle proizlaze. Preneseno na cijelo
dru{tvo, sve to zna~i da politi~ka struktura dru{tva predstavlja tek jednu od njoj pripisanih
strukturnih predod`bi. Na taj na~in ja~e dolazi do izraàja da se kod specijalne discipline
dru{tvenih znanosti radi upravo o odre|enom aspektu pod kojim se razmatra dru{tvo, a ne o
"dijelu" toga dru{tva.
Elasti~nost pojma strukture omogu}uje jo{ ne{to. "Dru{tvo" kao oblast istraìvanja nije a priori
odre|eno. Pojam strukture je raster koji je u na~elu mogu}e postaviti po èlji na pojedine
odsje~ke dru{tva. U~enje o dràvi je manje izri~ito odredilo oblast istraìvanja: radilo se tu,
zapravo, o pojedinim nacionalnim dràvama kao samostalnim politi~kim tvorevinama. Teorija
me|unarodne politike dugo je trpjela {to je njezin predmet bio promatran kao puki odnos
takvih tvorevina. (To nije isklju~ivalo sposobnost te teorije za me|unarodne analize
konstelacija, no te analize nisu i{le tako daleko poput strukturnih analiza.) Strukturni aspekt
omogu}uje da se istraì politi~ka struktura neke op}ine jednako kao i struktura cijelog
kontinenta.
S tim je povezano jo{ ne{to. Ne samo da oblast istraìvanja nije unaprijed fiksirana, nego ni
prevlast teorijski nadre|ene strukture nije ustanovljena u smislu realnog izri~aja. Politi~ka je
struktura za politi~ku znanost teorijski dominantna, ona predstavlja njezin preferirani predmt
istraìvanja. No ta dominantnost jo{ nije nikakva informacija o samoj dru{tvenoj zbilji.
Ponajprije, razli~ite su strukture po sebi jednakovrijedne. Stoga je cilj daljnjih istraìvanja
odre|ivanje strukturne prevlasti u odre|enom dru{tvu. Polaze}i, me|utim, od politi~ke tvorevine
"dràve" i sagledavaju}i tu dràvu jo{ uvijek u stanovitom smislu kao najvi{u stepenicu
socijalne integracije koja obuhva}a ostale dru{tvene tvorevine, istaknuta je implicitno i
strukturna prevlast. Taj na~in razmatranja jo{ ni u kom slu~aju nije dovoljno prevladan u
modernoj politi~koznanstvenoj teoriji. Tako bi, na primjer, trebalo biti pogre{no kad se u
51
politi~koj teoriji participacije politi~ka participacija pretvara u indikator dru{tvene participacije

uop}e. Na taj na~in moderna, navodno vrijednosno neutralna teorija postaje prikrivenom
normativnom teorijom time {to daje potporu politi~koj participaciji kao vrijednosnom mjerilu
dru{tvenosti ljudi u javnom mnijenju.
Treba se, me|utim, upitati da li takve predod`be jo{ uvijek u velikoj mjeri ìve od slike o dràvi
koja sagledava politi~ki ìvotni krug kao ispunjenje i zaokruènost dru{tvene integracije. Ovdje
nailazimo na argument za strukturno razmatranje, koji samo proizlazi iz strukture modernog,
otvorenog i pluralisti~kog dru{tva. Bliè razmatranje tog dru{tva moglo bi pruìti dokaz da se
teorijska dominacija politi~ke strukture ne poklapa sa stvarnim poloàjem ~ovjeka i njegovim
oblicima pona{anja, da ona, dakle, kao {to smo rekli, ne daje informaciju o samom dru{tvu. U
svakom bi slu~aju u toj oblasti u najboljem slu~aju mogli biti mogu}i pristrani izri~aji. No,
mnogo toga govori u prilog ~injenici da se sve vi{e radi o pluralisti~kim dru{tvenim
integracijama pojedina~nog, koje se vi{e ne mogu op}enito shematski uklju~iti u hijerarhiju
ìvotnih krugova u kojima prevladava dinami~nost, a to u ovom slu~aju zna~i promjenljivost.
ôvjek je ovdje i sada ja~i od te dru{tvene strukture, a ondje i neko} bio je primarno odre|en
nekom drugom. U tom je smislu, dakle, pojmovni instrumentarij koji olak{ava oblikovanje
pluralisti~ke, dinami~ki promjenljive strukturne prevlasti za nas tako|er primjereniji zbilji.
Naravno, za stvarnu analizu nekog dru{tva nu`no je ponajprije istraìti postoji li neka
prevladavaju}a struktura i kakve je prirode, ili pak, imamo li doista, u ve}oj mjeri, posla s
navedenom pluralisti~ko-dinami~kom strukturnom slojevito{}u.
Pojmovi sistema
Sada valja pro{iriti i istodobno preciznije razraditi na{ pojmovni instrumentarij. U tom
kontekstu smo govorili o strukturi nizova, imaju}i u vidu upravo strukturni aspekt dru{tvene
tvorevine. Pojam niza mogu}e je zamijeniti pojmom sistema. Time na{a razmatranja kre}u u
pravcu daljnjeg temeljnog pojma politi~koznanstvenog rada koji je, poput svih tih
formaliziraju}ih, instrumentalnih pojmova posu|en iz sociologije. Pojam sistema zauzima
sredi{nji poloàj u modernoj politi~koj znanosti, ali se koristi u raznim zna~enjima. Ovdje ih
52
nije mogu}e sva razmotriti i kriti~ki istraìti. Mi bismo samo naveli nekoliko poticaja za
razmi{ljanje koji su od osobitog zna~enja za politi~koznanstvenu teoriju i koji se uklapaju u
tok misli {to smo ga odabrali.
Upravo smo naveli mogu}nost da se s pomo}u sistema strukturnog niza promisli dru{tvena
tvorevina. Mogu}e je, me|utim, uo~iti slijede}u razliku. Pod nizom je mogu}e poimati i
cjelokupni strukturni kompleks dru{tva, odnosno dru{tvene tvorevine. Niz moè, dakle,
ozna~avati onu samostalnu strukturnu predod`bu koja predstavlja i politi~ku i ekonomsku i
vjersku itd. strukturu. Teorija niza bila bi u stanovitoj mjeri sinopsis strukturnog razmatranja.
Tako bi sistem u uèm smislu bio ona specifi~na strukturna predod`ba, naime samo politi~ka,
ili samo ekonomska ili samo vjerska struktura neke tvorevine. No, to odre|enje nije dostatno
za pojam sistema. Njemu je svojstvena stanovita zatvorenost. Mnoge dru{tvene tvorevine
valja promatrati izvan njihovih primarnih struktura koje mogu imati karakter sistema, valja ih
razmatrati unutar sekundarnih struktura kroz koje one jo{ ne postaju samostalan sistem,
nego tek dio ve}ih strukturnih cjelina. Tako se, na primjer, kada je rije~ o obitelji u
slobodarsko-demokratskom politi~kom poretku ne moè govoriti kao o politi~kom sistemu,
premda strukturna analiza obitelji isti~e njezino sudjelovanje u politi~kim strukturama dru{tva.
Sistemu je svojstvena po sebi smislena relativna zatvorenost. U na{em primjeru obitelj u
politi~kom smislu pripada sistemu, ali ona sama nije politi~ki sistem. U drugom smislu obitelj
se posve dobro moè predstaviti kao sistem. Imaju}i na umu teorijska razmatranja, moè se
re}i da u sistemu dolazi do redovno opetovanih postupaka, pa je za neki sistem uvijek
mogu}e ustanoviti ne{to poput teorije o krvotoku.
Taj je pojam sistema isto tako formaliziran, a time {irok i elasti~an kao i pojam strukture.
Sistemska je torija mogu}a uvijek tamo gdje su prisutni navedeni uvjeti. Kao najva`niji uvjet
izdvojili bismo pravilnost doga|anja, {to i omogu}uje kru`nu analizu. Operativnost pojm
sistema pove}ava se ako ga, u smislu primjene na jednostavne i sloène strukture (a ove
potonje su bile nizovi), ostavimo otvorenim. [to se ti~e sloènosti, na kraju slike stajalo bi
samo dru{tvo, koje se isto tako moè razmatrati kao sistem. No, analiza nekog dru{tvenog
sistema mogu}a je uvijek tek kao pribli`ni sinopsis analize.
53
Valja imati na umu da se taj pojam sistema koristi u prvom redu hipoteti~ki. Pretpostavku da
se radi o sistemu valja dokazati tokom analize. Ako se sistem pokaè funkcionalno ovisnim o
obuhvatnijem sistemu, tada moè biti rije~i o podsistemu. Sistem se u jednom smislu moè
pokazati samostalnim i po sebi obuhvatnim, a u drugom kao podsistem.
Sad se moè govoriti o sistemu u jo{ jednostavnijem smislu: naime, uvijek kad se u odnosu
koji se dade shematizirati jedni spram drugih na|u konstantni elementi, kad dakle moè biti
govora o sustavnijem sklopu. Tako se, na primjer, moè govoriti o sistemu institucija i na taj
na~in predo~iti shema vladaju}ih institucija, struktura uprave, itd. Takve shematizacije imaju
posve informativnu vrijednost, budu}i da, na primjer, pokazuju neke dane nadre|ene ili
podre|ene poretke. A svaki se sustav u pravilu moè prikazati na taj na~in. No, bitno
zanimljivim i primarnim za analizu o~ituju se procesi koji se odvijaju unutar sistema.
Dok je taj op}eniti pojam sistema posve instrumentalne prirode, u politi~koj teoriji susre}eno
uvrijeènu primjenu pojma vladaju}eg sistema. Time se u pravilu misli na sistem politi~kih
institucija i na procese koji se odvijaju unutar njih i me|u njima. U istom zna~enju, ili kao jo{
obuhvatniji uo~avamo pojam politi~kog sistema, kad se na primjer misli na aktualne politi~ke
ideje i ideologije. Oba su pojma u znatnoj mjeri potisnula pojam dràve u politi~koj teoriji. Vi{e
se ne klasificiraju dràvni oblici, nego sistemi vlasti ili politi~ki sistemi. U blizini politi~kog
sistema nalazi se i pojam politi~ke kulture. Ni on nije u svom opsegu egzaktno odre|en. U
uèm se smislu politi~ka kultura odnosi na ona antroplo{ka, etnolo{ka i socijalnopsiholo{ka
istraìvanja koja, polaze}i od struktura i institucijskih sistema, pripadaju spoznavanju svih
faktora i svih obilje`ja nekog politi~kog dru{tva. Pojam politi~ke kulture dospio je iz
komparativne znanosti o kulturi u politi~ku teoriju. No, naglasak se moè staviti i na
cjelokupni politi~ki ìvot nekog dru{tva. Politi~ke i politi~ki relevantne strukture, sistem
institucija, norme i vrijednosni stavovi, ideje ili ideologije koje djeluju u nekom dru{tvu,
politi~ki obi~aji, sve to u zbilji tvori politi~ku kulturu nekog dru{tva. Ta je politi~ka kultura
spram struktura i sistema konkretniji predmet, no ona opet predstavlja apstrakciju s obzirom
na cjelokupnu kulturu i obiljeèna je njom.
Odnos me|u pojmovima
54
Pojmovima strukture i sistema izraàvamo ponajprije prethodnu danost predmeta istraìvanja,

a sami pojmovi su misaoni instrumenti za ure|eno istraìvanje zbilje. Politi~ka se zbilja,
me|utim, promatra~u ne prikazuje uvijek unaprijed samo danom, nego i unaprijed zadanom.
Isti~emo tu stranu politike kad govorimo o politi~kom poretku. Pritom ne treba dokinuti
obilje`je prethodno danog i zate~enog. Strukturni nizovi i sistemi {to ih istraùjemo uvijek
predstavljaju poretke. U stanovitoj mjeri, naime, pojmom poretka èlimo izazvati dodatnu
asocijaciju. U politi~koj zbilji dru{tva stalno susre}emo predod`be o poretku. Ljudi ìve u
vrijednosnom odnosu spram vlastitih poredaka. Poredak se ne promi{lja samo onakvim
kakav on jest, nego i onakvim kakav bi trebao biti, ili kakav bi bio poèljan. No, u krajnjoj liniji,
nije zada}a politi~ke znanosti da stvara predod`be o poretku koje bi po sebi bile skladne,
principijelno mogu}e i ostvarive u bilokakvim danim okolnostima.
Unato~ tom zna~enju koje se name}e kod pojma poretka, preporu~a se tako|er
razumijevanje i pojma politi~kog poretka kao oznake za dani predmet istraìvanja politi~ke
zbilje. U tom smislu politi~ki poredak obuhva}a sve pojmove navedene u ovom poglavlju,
osim pojma politi~ke kulture. Ona predstavlja sredi{nji pojam politi~ke znanosti koji je u
stanju zamijeniti pojam dràve. Politi~kim poretkom nazivamo onaj dru{tveni poredak {to ga je
uspostavila op}a vlast, koja ga odràva u postoje}em stanju. Time on pokriva podru~je koje
nije pokriveno ni pojmom vladaju}eg sistema, ni pojmom politi~kog sistema.
@elimo sada konkretizirati odnos tih pojmova na jednom primjeru, premda u njegovoj
uporabi unutar politi~ke znanosti postoje brojni otkloni, a pojam politi~kog otklona nije uvijek
primjenljiv kao temeljni pojam u ovdje predo~enom smislu. Pitanje vladaju}eg sistema u
nekom dru{tvu upravljeno je na politi~ke (dràvne) institucije i normirane odnose me|u njima.
Poznavanje vladaju}eg sistema daje odgovor na pitanje kako je politi~ka vlast u sebi
strukturirana, kako se unaprijed stvara institucionalno oblikovanje politi~ke volje, kako se
zauzimaju vladaju}i poloàji i drugo. Znanje o nekom vladaju}em sistemu mogu}e je stoga
ponajprije ste}i na temelju ustava i zakona koji tvore ustavni poredak. Pojam vladaju}eg
sistema moè se suziti na normativnu oblast ustava. Ako se to u~ini, tad }e se politi~kom
sistemu pripisati daljnja istraìvanja ~injeni~no utvr|enih oblika politi~kog ìvota. Pojam
55
vladaju}eg sistema moè se suziti na normativno podru~je ustava. U tom }e slu~aju daljnja
istraìvanja ~injeni~no odre|enih oblika politi~kog ìvota biti neposredno pripisana politi~kom
sistemu. Nasuprot tome, pojam vladaju}eg sistema moè se pojmiti u ne{to {irem smislu, tako
da mu takozvana ustavna zbilja bude podre|ena. Granice tu ne treba povla~iti jednostrano. U
svakom slu~aju kad se pitamo o politi~kom sistemu nekog dru{tva, èlimo u pravilu doznati
vi{e nego kada je rije~ o sistemu vlasti. Tu bi valjalo pribrojiti sve politi~ke faktore. Danas
bismo, na primjer, politi~ke partije pribrojili sistemu vlasti, ali to ne bismo u~inili s politi~kim
savezima koji isto tako mogu biti politi~ki djelatni. Saveze bi valjalo uklju~iti u analizu
politi~kog sistema. I vladaju}i se sistem u pravilu razmatra vi{e funkcionalnoi istitucionalno,
dok se kod politi~kog sistema misli i na samorazumijevanje politi~kog dru{tva, na djeluju}e
ideje i na politi~ki relevantne ~vrste dru{tvene strukture. Ako, me|utim, politi~ki poredak
postane predmetom istraìvanja, tada - u smislu njegova definiranja - moramo razmotriti i one
strane dru{tvenog ìvota kojima upravlja politi~ka vlast. U slobodarskom i demokratskom
poretku, tako, obitelj kao institucija ne bi bila politi~ka institucija kao sastavni dio vladaju}eg
sistema. I u politi~kom bi sistemu ona bila gotovo nezamjetljiva. Politi~kom poretku, me|utim,
pripadaju svi propisi {to ih je politi~ka vlast donijela u vezi obitelji.
Razlike u naglascima mogu biti predo~ene i ovako: kod vladaju}eg sistema, pa ve} i kod
politi~kog sistema susre}emo se ponajprije s aktivnim faktorima politi~kog ìvota nekog
dru{tva, dok se kod politi~kog poretka susre}emo i s njegovim djelovanjem na dru{tvo.
No, u svim se tim slu~ajevima radi o op}enitim orijentacionim pomagalima. Navedene se
razlike ne mogu uvijek strogo zadràti. A tko prelista politi~koznanstvenu literaturu, lako }e
ustvrditi da pojmovi mijenjaju svoje zna~enjske naglaske. U tom je smislu na{em izlaganju
uvijek svojstvena subjektivnost kada je rije~ o prijedlogu za kori{}enje pojmova. No,
zna~ajnije je da se pomo}u njih na stanoviti na~in opi{e opseg predmeta istraìvanja politi~ke
znanosti.
56
Peto poglavlje
POLITI^KA INTEGRACIJA
U prethodnom smo poglavlju upoznali najva`nije pojmove koji politi~koj znanosti sluè za
rasvjetljavanje i razja{njavanje formalne strane politi~kog zajedni{tva. Time je ome|eno
golemo podru~je politi~koznanstvenog istraìvanja. No, pomo}u dosad izloènih pojmova
obuhva}amo u stanovitoj mjeri samo vanjsku stranu politi~kih kultura, dok smo njihovu
unutra{nju stranu svjesno zanemarili. Politi~ki se ìvot, kao i dru{tveni ìvot uop}e, ne sastoji
samo od struktura, sistema i institucija. Radi se tu uvijek o zajedni~kom, usporednom i
proturje~nom bivstvovanju ljudi. Tuma~e}i odre|ene pojmove dràve zaloìli smo se protiv
pretjeranog isticanja karaktera zajednice kod dràve, kako bismo izbjegli brzoplete, kad{to
povijesno uvjetovane tvrdnje. No, kad bismo samo formalnim i funkcionalnim svojstvima
politike pripisali znanstvenu pristupa~nost, izvr{ili bismo jedva opravdivu redukciju s obzirom
na zbilju predmeta na{e znanosti.
Gusto}a integracije
Tradicionalno se u~enje o dràvi u pravilu zadovoljavalo time da narod neke druge dràve
pripi{e kao bitno obilje`je dràve, a da taj oblik zajednice pritom ne bude podrobnije poja{njen.
Op}enito se, me|utim, tom ljudskom savezu podre|ivala relativno velika gusto}a integracije, u
skladu s modelom nacionalne dràve. Bitne oznake neke politi~ke zajednice, koja je
osnovica nekog politi~kog poretka, nu`no su povijesno uvjetovane, jer predstavljaju simbole
samorazumijevanja tih istih zajednica. Politi~ka se znanost i tu mora pozabaviti op}im
stanjem stvari. Tako pojmom politi~ke integracije ozna~ujemo samostalni proces stvaranja
zajednice u svim politi~kim tvorevinama. Time mislimo na onaj temeljni proces putem kojeg
veliki broj pojedinaca postaje dru{tvena cjelina. Dru{tvena je integracija uvijek dana kad
~ovjek izraàva svoj subjektivni stav ne samo pojmom "ja", nego i pojmom "mi". Postoji,
naravno, velika skala mogu}ih integracijskih gusto}a. Valjalo bi konstatirati izostanak svake
57
dru{tvene integracije ondje gdje ne bi bilo nikakve mi-svijesti. Imali bismo pak posla s
apsolutno totalnom integracijom tamo gdje bi ja-svijest posve ugasla. Izme|u tih utopijskih
konstrukcija postoji mno{tvo mogu}nosti integracijskih gusto}a i odnos izme|u mi-svijesti i jasvijesti. Gusto}a i na~in politi~ke integracije djeluju na ostale politi~ke faktore i sa svoje su
strane izloèni djelovanjima drugih faktora. Poznavati tu mreù djelovanja u nekoj politi~koj
kulturi od velikog je zna~aja za njezinu analizu. Isto je tako va`no objasniti op}e i vjerojatne
u~inke promjena jednog faktora na preostale. I za normativna je razmatranja zna~ajno
poznavanje ovdje navedenih veza. Tako se kad{to u politi~koj pedagogiji svjesno, ili prije
nesvjesno, poziva na tezu da je ~im vi{i stupanj politi~ke integracije navodno jedan od
pedago{kih ciljeva svojstvenih slobodarskoj demokraciji. U zbilji, me|utim, svaki pozitivni
stupanj gusto}e integriranosti ni u kom slu~aju ne promi~e slobodu. Naprotiv, s rastu}om
politi~kom integracijom ja~aju i te`nje za ometanjem slobode i mira. Jedan od razloga je u
tome {to veoma gusta politi~ka integracija sobom donosi opasnost od politi~kog
integralizma, pri ~emu mislimo na te`nju da se politi~ko podru{tvljenje postavi na tako visok
stupanj, da ta politi~ka strana postane nadre|ena svim preostalim oblicima dru{tvenog ìvota,
odre|uju}i ih istodobno. Takve se te`nje o~ituju i u slu~aju posebnih politi~kih integracija, na
primjer u politi~koj partiji, koja tako|er predstavlja dru{tvenu cjelinu stanovite gusto}e
integriranosti. Pripadnost ili ~lanstvo u partijskom ìvotu utje~e i na politi~ka protivni{tva.
Integracija moè biti toliko jaka da politi~ko suparni{tvo zadre i u druge oblasti ljudskog
zajedni~kog ìvota i pribliì se oblicima principijelnog neprijateljstva.
Politi~ko zastupni{tvo
Pojmu politi~ke integracije pripada i politi~ko zastupni{tvo. Taj je pojam znan laicima i
poznat iz konteksta u kojem je njegova primjena uà no {to bismo ga èljeli predo~iti. Funkcija
tog pojma je razlikovanje sistema u slu~aju kad se zastupni~ka demokracija suprotstavi
plebiscitarnoj. Politi~ka cjelina, narod, sudjeluje u ovoj potonjoj neposredno pri politi~kom
odlu~ivanju, dok je u prvom slu~aju to odlu~ivanje preneseno na njegove zastupnike. Moglo
bi se isto tako re}i da ti zastupnici djeluju kao zastupnici naroda ili njihovi bira~i. U svakom
58
slu~aju, oni to ~ine uz sveop}u punomo}, budu}i da nisu vezani za specijalne upute bira~a.
Ali, u teoriji zastupni~ke demokracije rado se odvaja pojava zastupanja od pukog
predstavni{tva. Ono {to se pritom pripisuje zastupni~koj funkciji u odnosu na puku
predstavni~ku funkciju usmjerava pojavu zastupni{tva s onu stranu specijalnog oblika
predstavni~ke demokracije, omogu}iv{i tako njezino spoznavanje kao op}eg politi~kog
fenomena. Na{ je pojam predstavni{tva {iri i dade se izvesti iz demokratske teorije
zastupni{tva.
U zastupni~koj demokraciji ne misli se da je parlament samo mjesto zajedni~kog rada
zastupnila koji djeluju po nalogu drugih. Predstavni~ka se funkcija parlamenta vidi u tome {to
upravo taj parlament predstavlja jedinstvo naroda. U zastupni{tvu se izraàva duhovna zbilja
koja e moè biti konkretizirana ni na jedan drugi na~in. Jedinstvo naroda ne moè biti
doìvljeno kao cjelina. Male zajednice, poput obitelji, nije mogu}e realno doìvljavati kao
potpune jedinke, budu}i da se svi ~lanovi istodobno, a time i sama zajednica doìvljavaju kao
realiteti. Velike dru{tvene jedinke, poput naroda, ne mogu biti doìvljavane kao takve. Svijest
takvih jedinki, a time i svijest tih socijalnih integraija ìvi samo od posredovanja. Neka
politi~ka jedinka, poput naroda, moè biti sagledavana samo na na~in zastupni{tva. Kod
zastupni{tva se, dakle, ne radi o prikazivanju ne~eg {to negdje drugdje postoji u originalu.
Radi se prije o tome da u dru{tvenom zastpni{tvu ne{to valja predo~iti, ne{to {to sao na taj
na~in moè biti predo~eno. Zastupni{tvo je na~in postojanja dru{tvene integracije.
Razlika izme|u zajednica koje mogu biti poimane u neposrednom suprotstavljanju i
zajedni{tvu sudionika i onih koji ìve samo od posredovanja posluìla nam je za poja{njavanje
pojma zastupni{tva. No, po}i }emo jo{ dalje i mo}i ustvrditi da svaka, pa i mala ljudska
zajednica ìvi od zastupni{tva. Naposljetku, ni obitelj ne postaje to {to jest samo prisutno{}u
stanovitog broja ljudi. Doista, mogu}e iskustvo te grupe u njezinoj potpunosti nije u tome {to
ona tvori zajednicu, jer ni sama obitelj ne bi mogla biti smatrana realno{}u ako nije na okupu.
Ovdje ne}emo mo}i dalje slijediti ta pitanja koja zadiru u socijalnu filozofiju. No, oblast koju
smo dotaknuli ne moè biti jednostavno isklju~ena iz na{ih razmi{ljanja, jer se to dijelom
odvija u modernoj politi~koj znanosti. Kod stvaranja ljudskih zajednica rije~ je ponajprije o
duhovno-psiholo{kim procesima. A ta se oblast ne moè u potpunosti socijalno i psiholo{ki
59
uklju~iti u politi~ku znanost. Jer, za nas nisu relevantni samo ti procesi koje moè istraìvati
psihologija, nego u na{a pitanja valja ponajprije uklju~iti sadràje svijesti, odnosno biti ideja o
zajednicama kao zna~ajne faktore politi~kog ìvota. Moderna znanstvena teorija se sa
skepsom i kriti~no{}u suprotstavlja zastarjeloj re~enici da je cjelina vi{e od zbroja svojih
dijelova. Skepsa je u znanosti naj~e{}e s pravom prisutna. S druge strane ne treba previdjeti
da ta re~enica priziva u sje}anje temeljno iskustvo ljudske egzistencije. No, u svakom
slu~aju, nekada{nje predod`be ljudi o cjelini neke dru{tvene jedinke pripadaju dru{tvenim
realijama. Tamo gdje se zastupa neka dru{tvena jedinka zastupljena je ponajprije i djelatna
ideja zajednice.
Dakle, politi~ko je zastupni{tvo stalno prisutno ondje gdje dolazi do politi~ke integracije.
Zastupni{tvo je izraz integracije, a sa svoje strane ponovno djeluje integriraju}e. Ali,
zastupni{tvom se ne izraàva samo ~injenica integracije, nego sadràji te integracije, ideje te
integracije postaju stvarnost. Takvo se zastupni{tvo ostvaruje u svim politi~kim zajednicama i
nije ograni~eno samo na odre|ene politi~ke sisteme. Svaki politi~ki poredak predstavlja i
samorazumijevanje politi~kog dru{tva koje je njegov temelj, odnosno politi~ko
samorazumijevanje {to ga podrazumijeva politi~ka vlast.
Legitimitet
Neposredno uz pojmove "integracija" i "zastupni{tvo" stoji i legitimitet. Legitimiranje vlasti

pripada neposredno pojmovnoj oblasti same politi~ke vlasti. No, mi smo utemeljili na~elo
podjele u razlici vanjskog oblika i nutrine politi~kih pojava, kako bismo tako rasvijetlili i dva
velika podru~ja istraìvanja politi~ke znanosti. Pitanje o opravdanosti politi~ke vlasti nije
strukturalno pitanje, pa i u slu~aju kad bi odgovori mogli imati strkturalne u~inke.
Osim toga, promi{ljanje legitimiteta nekog politi~kog dru{tva u vezi s vla{}u nije izolirano,
nego je utemeljeno u integracijskim procesima i u samorazumijevanju. Samorazumijevanje i
predod`be o legitimitetu me|usobno korespondiraju. Vladaju}a ideja legitimiteta djeluje na
samorazumijevanje, a time i na integraciju i obratno. U svakom slu~aju ti su odnosi posve
60
razli~ite prirode, kao {to }emo uskoro pokazati. Ponajprije, valja izloìti jo{ neke opaske o
samom legitimitetu.
Za politi~ku znanost se pitanje o pravi~nosti pliti~ke vlasti postavlja ponajprije s tri aspekta. S
jedne strane ona poku{ava dati odgovor u oblasti politi~ke filozofije ili etike. No, znanstvenoracionalna opravdavaju}a teorija politi~ke vlasti u biti bi uvijek ukazivala na nuòst takve
vlasti. Sve teze koje odatle proizlaze mogle bi nositi obilje`je nekda{njih vladaju}ih i povijesno
povezanih ideja o legitimitetu. Te ideje ni u kom slu~aju nisu primarne s obzirom na
racionalnu strukturu. Uvijek je postojala i postojat }e jedna funkcija politi~ke znanosti zbog
koje }e se ona kriti~ki i racionalno suprotstavljati idejama legitimiteta svoga vremena.
Time smo na~eli drugi na~in na koji problem legitimiteta postaje predmetom politi~ke
znanosti. Opisu i analizi politi~kog dru{tva pripada i politi~ko samorazumijevanje, a s njim je
tijesno povezana ideja legitimiteta, prisutna u stanovitoj politi~koj jedinci. Pritom nije dovoljno
prou~iti odnosne paragrafe u ustavima. Oni samo o~ituju na kojim idejnim temeljima po~iva
politi~ki sistem u uèm smislu. Da bi se postiglo stvarno, ìvotvorno politi~ko
samorazumijevanje i s njim povezano legitimno mi{ljenje u nekom dru{tvu, potrebna su
opse`nija i intenzivnija, ponajprije sociolo{ka istraìvanja.
Kona~no, na tre}em mjestu pitanje legitimiteta zadire i u oblast strukture i insititucija. Naime,
razli~ite predod`be o legitimitetu nisu strogo vezane za posve odre|ene oblike politi~kog
poretka koji odgovaraju samo tim oblicima. Idejna povezanost vlasti s narodom, ideja o
suverenitetu naroda nije nastala unutar demokratskih poredaka, te ni u kom slu~aju nije
prouzro~ila promjene postoje}ih oblika, nego je najprije mogla biti povezana s
transcendentalnim, vjerskim utemeljenjima vlasti, ~ime je bila uklju~ena u interpretaciju
monarhove uloge. Tek kada je mi{ljenje o legitimitetu zatraìlo svoje vidljivo o~itovanje u
odre|enim oblicima uspostavljanja vlasti, do{lo je do demokratskih konzekvenci. Odnos
izme|u politi~kih oblika poretka i mi{ljenja legitimiteta tako|er je predmet istraìvanja. A tu se
interes ponajprije usredoto~uje na oblike uspostavljanja vlasti i na kontrolu vlasti , zato {to je
u njima najo~iglednije koja se uloga èli dati politi~koj vlasti i njezinim provoditeljima i u kojoj
se mjeri idej legitimiteta institucionalno èli zajam~iti.
61
Tvorba konsenzusa
O~igledno je, dakako, da su predod`be o pravi~nosti politi~ke vlasti u nekom dru{tvu od

odlu~uju}eg zna~aja za stabilnost politi~kih sistema. [to je ve}a i neproblematiziranija
suglasnost u ideji legitimiteta, stabilniji je i politi~ki sistem. Konsenzus je jo{ jedan temeljni
pojam u pojmovnom polju {to ga upravo obra|ujemo. U politi~kom se konsenzusu ostvaruje
zbiljska, fakti~ka legitimacija politi~ke vlasti. U tom smislu pojam konsenzusa prethodi pojmu
legitimacije. Naime, legitimacija moè opstati i bez specifi~ne ideje o legitimitetu. To je slu~aj
onda kad je op}i konsenzus neposredno usmjeren na one koji vladaju i na njihovu politiku.
Va`no je poznavati taj proces, jer se ~injeni~ni put do stvarnog legitimiteta nerijetko odvija na
taj na~in. Promjena vlasti do koje je, na primjer, do{lo revolucijom, moè biti suprotna
normiranim idejama legitimiteta iz prija{njeg sistema. U onoj mjeri u kojoj nova vlada i njezina
politika nailaze na sveop}e odobravanje, u toj se mjeri ostvaruje njezina legitimacija.
I neovismo o tom posebnom slu~aju moramo razlikovati izme|u materijalnog konsenzusa i
formalnog konsenzusa, ma koliko oba mogla biti ograni~ena u dru{tvenoj zbilji. Kod
materijalnog konsenzusa oni koji vladaju kao li~nosti, ili njihove politi~ke odluke, ili i jedno i
drugo nailaze na op}e odobravanje. Kod formalnog konsenzusa to se op}e suglasje sastoji u
odobravanju samog politi~kog sistema, ponajprije na~ina uspostavljanja vlasti i usmjeravanja
politi~kih odluka. Mogu}e je sudjelovati u formalnom konsenzusu, odbacuju}i istodobno
vladaju}e li~nosti ili njihovu politiku. Jasno da je taj formalni konsenzus - koji i sam posjeduje
svoju idejnu i vrijednosnu bit te ga stoga valja sagledati formalno samo s aspekta odnosa
vladaju}ih spram onih kojima se vlada - od odlu~uju}eg zna~enja za demokraciju. Neovisno o
tim vrijednosnim prosudbama bit }e mogu}e ustvrditi da je formlni konsenzus zna~ajan faktor
stabilnosti, ako se pritom ima na umu dugoro~no stanje sistema. Ako se èli prosuditi kakvi
su izgledi za stabilnost nekog sistema, tada valja poznavati me|usobni odnos tih dvaju
konsenzusa. Moè se, na primjer, dogoditi da je u nekoj demokraciji povjerenje u formalni
sistem relativno slabo izgra|eno, ali da aktualna vlada osobno i stvarno po~iva na vrlo dobrim
temeljima odobravanja. U takvoj situaciji politi~ki sistem moè ostaviti vrlo stabilan dojam.
62
Ukoliko, me|utim, izostanu predmeti neposrednog materijalnog odobravanja, tada je sistem

upu}en na sku~eno formalno odobravanje i vrlo se brzo moè o~itovati kao labilan.
Suglasje koje se podrazumijeva pojmom konsenzusa ne moè se egzaktno definirati, a ni
kvantificirati. Ne moè se predo~iti ekstremni slu~aj apsolutnog, stopostotnog suglasja. A to
zna~i da }e uvijek postojati manjine koje ne}e sudjelovati u tom konsenzusu. No, ne moè se
ustanoviti o kojoj se granici mjerljivog suglasja moè govoriti kada je rije~ o konsenzusu.
Konsenzus nije ona mjerljiva ve}ina koja moè biti institucionlizirana. On se u osnovi dade
izvesti samo iz svojih u~inaka. Kad se narodu predo~i ustav da bi bio odobren i kad se
zatraì dvotre}inska ve}ina za njegovo usvajanje, tada taj ustav biva pravno legitimiran
postizanjem te ve}ine. To jo{ nije jednako konsenzusu. Ukoliko preostala tre}ina tog dru{tva
radikalno odbaci doti~ni ustav, tada se ne bi moglo re}i da je njegovo postojanje zajam~eno
konsenzusom.
Sprege
Ako sad faktore koje smo izloìli u ovom poglavlju razmotrimo u cijelosti i u njihovim
uzajamnim me|uodnosima, onda bi {iri konsenzus mogao odgovarati vi{em stupnju
integracije. Na~in politi~ke integracije i politi~kog samorazumijevanja utje~e pak na ulogu u
kojoj se mogu na}i nositelji vlasti. U ovom odjeljku èlimo predo~iti neke od tih relacija,
premda pojmove kojima se u tom smislu sluìmo ne ubrajamo u temeljne pojmove politi~ke
znanosti u neposrednom smislu. Cilj je tog izlaganja da ~itatelju predo~i oblast primjenljivosti
temeljnih pojmova navedenih u ovom poglavlju, a to su "integracija", "zastupni{tvo",
"legitimacija" i "konsenzus".
Uloga nositelja vlasti koja izraàva najtje{nju povezanost s politi~kim savezom jest
rukovo|enje. Tome, s aspekta onih kojima se rukovodi odgovara integracijski oblik
sljedbeni{tva. Rukovodstvo i sljedbeni{tvo izraàvaju intenzivan nadopunjavaju}i odnos iz
kojeg proizlzi legitimitet rukovodstva. Pritom je mogu}e da se uvijek nametne neka ideja
legitimiteta koja, u slu~aju rukovo|enja, nerijetko odgovara legitimacijskom mitu. Odnos
rukovo|enje-sljedbeni{tvo stoji otprilike na sredini skale vladaju}ih uloga kojima odre|ene
63
integracijske forme mogu biti podre|ene barem utoliko {to su im bliske. Politi~ka vlast moè
ponajprije poprimiti oblik pukog nasilja. S njom na strani onih koji su pot~injeni vlasti
korespondira najniì stupanj legitimcije, koji u krajnjem slu~aju vi{e ne moè biti shva}en kao
takav jer je, naime, puka pot~injenost. Pot~injenost bi se mogla okarakterizirati kao
dvozna~na, budu}i da s jedne strane predstavlja samo-nadopunjavanje, a s druge negiraju}i
moment s obzirom na vlast, moment koji se moè preobraziti u prepreku. Korak naprijed u
u~vr{}enju tog odnosa, kao i prvo pribliàvanje fakti~nom legitimiranju dogodilo bi se kad bi
se uobi~ajeno pona{anje politi~kog saveza opisalo pojmom "podno{enje". Ali, neposredna,
aktivna legitimacija ostvaruje se tek onda kad puko podno{enje postane prihva}anje. Bez
obzira na to misli li se pritom na osobna svojstva nositelja vlasti, ili se u tome vidi ideja koja
obuhva}a i jedno i drugo, vlast u svakom slu~aju vi{e ne stoji spram vlasti pot~injenih kao
puka sila. Uloga vlasti moè biti obiljeèna sada kao autoritet. Uloga autoriteta se
preobraàva u rukovo|enje u slu~aju da se s druge strane iz zajedni~kog prihva}anja razvija
ne{to poput privrènosti, koja naposljetku moè i oja~ati i pretvoriti se u sljedbeni{tvo.
Bez obzira na odnos rukovodstvo-sljedbeni{tvo moèmo pojmovno shematizirati silaznu liniju
integracije . Sljedbeni{tvo postaje zdruènost kad se vo|a drì za primus inter pares i kad
samorazumijevanje saveza sa~injavaju uvjerenja jednakopravnih i jednakovrijednih ~lanova.
Odatle se moè razviti tendencija koja sve vi{e i vi{e potkopava odnos spram vo|e. Uloga
nositelja vlasti moè se tada bolje ozna~iti kao zastupstvo zdruènosti, koje o~ituje vlast po
nalogu drugova. No, zdruènost ìvi u ve}oj mjeri od osje}aja zajedni{tva, njezin stupanj
integracije moè biti relativno visok. Kad se jedan takav savez shva}a racionalnije i kad je vi{e
usmjeren na odre|ene i stvarne ciljeve, tad se on sve vi{e udaljava od zdruènosti u pravcu
obi~nog svrhovitog saveza ~ija se integracijska forma moè ozna~iti kao kooperacija. Veza s
vla{}u uspostavlja se u skladu s ciljevima kooperacije i popu{ta u sveobuhvatnom intenzitetu,
a vlast se pribliàva ulozi svrhovito odre|enog, ali na stanovite ciljeve ograni~enog vodstva.
Shema koja netom slijedi zahtijeva jo{ nekoliko obja{njenja. U prvom redu valja ukazati na to
da na{e prija{nje izvo|enje mogu}nosti {to proizlaze jedna iz druge ne treba shvatiti kao tezu o
zakonitom razvoju. I relacije podrazumijevaju prije nagla{avanje nego jednozna~ne odnose.
Prilikom prou~avanja realnih politi~kih dru{tava na}i }e se ve}i broj obilje`ja, pa ~ak i sva
64
obilje`ja ispremije{ana s obje strane. Ali, mo}i }e se isto tako ustanoviti i prevlasti. Ponajprije,
spoznajni se cilj sheme nalazi u opaànju tendencija i pravaca razvoja.
65
sila
pot~injenost
trpljenje
autoritet
prihva}anje
privrènost
rukovo|enje
sljedbeni{tvo
zdruènost
zastupstvo
kooperacija
vodstvo
(Grafi~ki molim ove pojmove povezati kao na stranici 60. njema~kog teksta ili
otiska prijevoda ove stranica. Prim prev.)
Kada je rije~ o promjenama koje su vezane za uloge u samoj vlasti moè se ra~unati i s
promjenama u samorazumijevanju politi~kog dru{tva, i obrnuto. A na{e relacije mogu, u
najmanju ruku, ukazati na mogu}e pravce kretanja. Kad oni koji vladaju u op}em konsenzusu
prelaze iz prija{nje zastupni~ke uloge u rukovode}u, tad valja ra~unati s povi{enjem stupnja
integracije u politi~kom dru{tvu. Po sebi je razumljivo da izmjena uloga kod onih koji vladaju
moè biti i posljedica promjene stupnja integracije.
Strelicom izme|u pojedinih pojmova izraàvamo da je kod pukog nasilja rije~ o jednostranom
odnosu. U skladu s tim kod korespondiraju}ih termina pot~injenost i sno{ljivost ne moè biti
govora o integraciji u neposrednom smislu. Tek polaze}i od prihva}enog autoriteta imamo
posla s dvozna~nim odnosima, pri ~emu svaka strana aktivno daje ne{to svoje.
No, nije isti smisao linija sa strelicama koje stoje lijevo od vladaju}ih uloga i desno od oblika
integriranosti. Te strelice treba da ukaù na ovo stanje stvari: kod sile i autoriteta poticaji
polaze primarno od uloge u vlasti. Kod zastupstva i rukovo|enja to je obrnuto. Ili, drugim
rije~ima: pot~injenost, trpljenje, a zatim i prihva}anje logi~ki slijede nabrojanim ulogama
vlasti, oni su naime iz tih uloga izvedeni. S druge strane, kod zdruènosti i kooperacije
zastupstvo i rukovodstvo bivaju izvedeni iz integracijskih oblika; oni svoj smisao crpu odatle. I
u tom smislu se odnos rukovodstvo-sljedbeni{tvo nalazi u sredini sheme. U tome ne treba
66
vidjeti jednozna~ni, logi~ki redoslijed. Tu se, polaze}i od smisla pojedine rije~i, misli da je
sljedbeni{tvo izvedeno iz rukovodstva. Ako se, me|utim, po|e od integracijskog stupnja koji je
povezan s pojmom sljedbeni{tva, tad rukovodstvo jednako tako moè odatle logi~ki slijediti. U
svakom se slu~aju teì tome da se sljedbeni{tvu izri~ito pripi{u obilje`ja zdruènosti, ozna~ena
u shemi ne samo kao predstavni{tvo, nego kao ono {to je po mogu}nosti povezano s
rukovodstvom. Granica na kojoj se poni{tavaju logi~ki prioriteti mogla bi se, dakle, nalaziti na
strani ulog u vlasti otprilike kod rukovo|enja, a na strani oblika integriranosti izme|u
sljedbeni{tva i zdruènosti.
U na{oj shemi prisutna tipiziranja na~in integracije politi~kih dru{tava mogla bi se dalje
kombinirati s drugim obilje`jima koja isto tako predo~uju pomi~ne skale. Jedno od tih obilje`ja
je upravo ponovno spomenuta integracijaska gusto}a. Daljnja bi se obilje`ja mogla izvoditi iz
vi{e racionalnog ili manje iracionalnog karaktera samorazumijevanja, ukazivanja na uloge i
legitimnost. Kasnije }e bit navedena dva druga, manje uobi~ajena stanovi{ta. Za prosudbu
politi~kog dru{tva nije posve bezna~ajno znati kakav je principijelni odnos individuuma spram
politi~ke cjeline, da li su u tu cjelinu uklju~eni svojom punom egzistencijom, ili tek parcijalno.
Stoga integraciju moèmo propitivati i s obzirom na to da li je ona tendencijski osobno
centralna ili osobno periferna. I, naposljetku, moèmo se upitati u kojoj je mjeri promi{ljanje
legitimiteta i samorazumijevanje aksiolo{ko, da li po~iva na priznatim vrijednosnim
postavkama, ili je u odre|enoj mjeri funkcionalno.
Ponovno treba navesti primjer za upotrebu kombiniranih pojmovnih parova. Pritom polazimo
odatle da je tu rije~ o izmjeni uloga nosilaca vlasti s ishodi{tem u zastupni{tvu a u smjeru
rukovo|enja, te se pitamo koji su mogu}i u~inci.
zastupni{tvo
rukovodstvo
-------------------------------------------------------------------------a)zdruènost
sljedbeni{tvo
b)racionalno
iracionalno
c)osobno periferno
osobno centralno
d)funkcionalno
aksiolo{ko
67
Da bi se izbjegli nesporazumi, valja ukazati na slijede}e to~ke: polazni su termini tek

pretpostavke, oni ni u kom slu~aju nisu dani sa zastupstvom. Mogu}e bi bilo predo~iti i druge
kombinacije. Kasnije bi termini na desnoj strani morali zapravo stajati u komparativu. To
ponajprije moè ponovo zna~iti da neka budu}a situacija moè biti u ve}oj mjeri iracionalna ili
manje racionalna od prija{nje, i tako redom.
I, naposljetku, smisao ovih prikaza nije u tome da se izgradi stanovita zakonomjernost koja bi
nam omogu}ila prognoze ili nas ~ak oslobodila daljnjeg propitivanja stvarnih razvojnih
pravaca. To su teorijske mogu}nosti, a i stanovite vjerojatnosti. Vjerojatnije je da }e put iz
zdruènosti u sljedbeni{tvo biti popra}en ve}om iraicionalno{}u nego obratno. Neposredni
smisao takvih teorija nalazi se me|utim u tome da se izradi sre|en katalog pitanja za
empirijsko istraìvanje, no ni u kom slu~aju da se time zamijeni istraìvanje. A to je i bitan
razlog zbog kojeg smo, unato~ saètosti, obradili te pojmovene{to op{irnije no {to bi to moglo
biti u skladu s na{om glavnom temom. U modernoj politi~koj znanosti istraìvanje pona{anja
ima sve ve}u ulogu. Istovremeno, me|utim, ono nailazi i na prepreku. Problemi koji su
relevantni za ovu raspravu ne bi trebali i n bi mogli na ovom mjestu biti obra|eni. No, tu valja
zamijetiti da su navedene teorije vrijedne ponajprije po tome {to mogu uvesti reda i usmjeriti
empirijske radove. Empirijskim istraìvanjima pona{anja ~esto nedostaje uvjerljivosti i zato {to
im nedostaje teorijsko utemeljenje. Stoga ovi radovi mogu biti plodonosni za teoriju sistema.
Na{i teorijski izvodi predstavljaju ponekad pretpostavku teze za konkretni slu~aj,
pretpostavku koju je mogu}e empirijski potvrditi ili pak odbaciti, a ona pak svoju relevantnost
prenosi i na empirijska istraìvanja.
68
[esto poglavlje
OP]E DOBRO
Prema klasi~noj teoriji ciljevi politike ili dràvni ciljevi predmetno odre|uju na{u znanost.
Politi~ka se teorija, naime, velikim dijelom razvijala polaze}i od ciljeva. Taj je postupak u
modernoj teoriji postao sekundaran i u najmanju ruku sporan. I sami smo upu}eni na
problematiku normativnog odre|enja pojma s ciljem da odredimo predmet. Bez obzira na
ishod tog spornog pitanja neosporno je da u svim politi~kim zajednicama politi~ko djelovanje
biva pot~injeno normativnoj mjeri koja je uza sve razli~itosti, pa i proturje~nosti, po svom
sadràju ipak jedinstvena po tome {to se odnosi na ono op}e, na cjelinu stanovitog politi~kog
ìvota. I na{a shema iz prija{njeg poglavlja o~ituje - putem me|usobnog odnosa legitimiteta
vlasti i politi~ke integracije - da politi~ka vlast, da bi bila legitimna, mora svoje ciljeve pot~initi
cjelini. No, to je mo`da previ{e ishitrena formulacija; ona je nadasve u prevelikoj mjeri jo{
neodre|ena, prije no {to se razjasni {to se misli pod tom "cjelinom".
Konstituiranje
Vidjeli smo da do fakti~nog legitimiteta dolazi konsenzusom. Ono {to smo nazvali cjelinom
konkretizira se kao suglasnost gotovo svih ~lanova zajednice. Sada se postavlja pitanje u
kojem je kontekstu taj problem konsenzusa povezan s op}im dobrom, pojmom koji odavno
simbolizira noramtivnu usmjerenost cjelokupne politike. Ostvarenje op}eg dobra kao postulat
nije nigdje osporeno. Tom se postulatu najvi{e moè osporiti njegov izri~ajni smisao, ili barem
njegova informativna vrijednost, budu}i da to op}e dobro ne moè biti objektivno sadràjno
odre|eno. I mogu}e navodne konkretizacije sadràja op}eg dobra u pojmovima kao {to su
pravda, sloboda ili ìvot dostojan ~ovjeka ostaju u biti na istoj razini apstrakcije poput samog
pojma op}eg dobra.
Postavlja se pitanje je li pojam op}eg dobra, sli~no dosada{njim temeljnim pojmovima, isto
tako formaliziran, ali i konkretiziran: moè li on barem sadràvati formalne informacije o
69
politi~koj zbilji. S tom nakanom èlimo postaviti radnu hipotezu da je op}e dobro ostvareno
onda kada su svi zadovoljni. Budu}i da to nikad u potpunosti nije slu~aj, ta teza - preciznije glasi ovako: op}e je dobro ostvareno u onoj mjeri u kojoj su ~lanovi politi~kog dru{tva
zadovoljni. Ovu re~enicu ne bi trebalo brzopleto odbaciti radi njezine banalnosti. Da bi je se
interpretiralo ne smije se ni u kom slu~aju po}i od njezine nerealne pretpostavke, naime da
se kod politi~kog dru{tva radi o zbroju mnogih individuuma od kojih svaki ima svoje potrebe,
potrebe koje su jednake i razli~ite tako da nastaju grupe potreba, a to nakon, kao i prije
zbrajanja tih grupnih potreba tvori zajedni~ko zadovoljstvo, a time i op}e dobro. Moramo
ponajprije po}i odatle da se s onu stranu realnih potreba u okviru ìvotnih uvjeta stalno
proizvode i da su stalno prisutne socijalizirane predod`be o ciljevima politike, o njihovoj
ispravnosti, o dobroj i lo{oj politici. Politi~ko zadovoljstvo ne obuhva}a samo zadovoljavanje
realnih potreba u brizi za egzistenciju, nego i ispunjenje o~ekivanja koja proizlaze iz
sudjelovanja u dru{tvenim i politi~kim idejama. To, me|utim zna~i da je, neovisno o svim
interesnim suprotnostima i svim mogu}im i stalno prisutnim ideologizacijama u dru{tvu
prisutno o~ekivanje op}eg dobra.
Ako u o~ekivanje op}eg dobra uklju~imo i materijalni konsenzus, tada - ako politika ispunjava
to o~ekivanje - moè biti rije~i o fakti~kom ostvarenju op}eg dobra. Ta krajnje modelska
predod`ba moè sada biti izmijenjena. Teza o fakti~nom ostvarenju op}eg dobra (dakle, bez
obzira na bilo koje normativno odre|enje) moè biti odrìva ako se konsenzus o op}em dobru
ne promi{lja kao homogeni blok, nego diferencirano. Predod`be o op}em dobru mogu biti
pluralisti~ke do odre|enog stupnja, ako nisu me|usobno suprotstavljene na radikalniji i
apsolutno nepomirljiv na~in. Budu}i da kod zadovoljstva uvijek moè biti rije~i o pribli`nim
vrijednostima, takvo je stanje stvari zamislivo i kod razli~itih o~ekivanja op}eg dobra, kad na
njih utje~e spoznaja da nisu mogu}e apsolutne realizacije i da kod razli~itosti nu`no moraju
postojati kompromisi. Valja podsjetiti da ovdje ne uspostavljamo nikakve norme. Radi se
samo o tvrdnji da je kod navedenih stavova koji sada tvore stvarni konsenzus, a na temelju
razli~itih o~ekivanja op}eg dobra, mogu}e izjedna~avanje politi~kih odluka i konsenzusa koji
streme ka zadovoljstvu. A rije~ je tu o spoznaji da pojmom op}eg dobra nije mogu}e operirati
izvan njegova odnosa spram problema konsenzusa. Naravno, pritom ne treba zaboraviti da
70
konsenzus nije ustanovljiva veli~ina, nego da je po sebi rezultat dru{tvenih i politi~kih

procesa. Tako|er se ne moè pore}i da suglasnost izme|u vlade (u {irem smislu) i dru{tva u
normativnom vidu ima ne{to zajedni~ko s op}im dobrom. A socijalni mir bi isto tako mogao
biti element za razumijevanje normativnog op}eg dobra.
Sada bismo na{u argumentaciju gotovo mogli obraniti: ukoliko se traè realni faktori koji se
uspostavljaju u skladu s op}im dobrom, tako da se pod tim op}im dobrom ne bi morali
podrazumijevati samo puki postulati, tad se pokazuje da konsenzus prestavlja jedan takav
odlu~uju}i faktor. Time dospijevamo do novog uvida u pojavu konsenzusa. Budu}i da se kada
je rije~ o dru{tvu radi o ìvotu, o dinamici i o razvoju, ~ini se da je plodonosno ne razmatrati
konsenzus kao kruto stanje ideja, vrijednosti i uvjerenja, nego prije kao snagu koja djeluje u
dru{tvu. Tu je snagu mogu}e odrediti s vi{e to~nosti nego norme, vrijednosti, a ponajprije
kolektivnu volju, odrediti kao dru{tvenu cjelinu. To~nije re~eno, to su faktori koji sa svoje
strane tako|er utje~u na konsenzus. Konsenzus je reguliraju}a tendencija. On je usporediv sa
silom koja vodenu masu mora uvijek svodi na onu crtu koja bi postojala pri apsolutnom
stanju mirovanja. Kako more nikad nije u stanju mirovanja, linija je utoliko samo zami{ljena, a
sila izaziva kru`no kretanje. Valovi se jo{ mogu uspinjati, ali ne}e pasti u prostor sve dok
djeluje ta sila. A valovi dru{tvenih razmirica ne mogu izmijeniti stanje dru{tvene cjeline sve
dok djeluje zajedni~ka volja za tim stanjem. Naposljetku, to je ono {to zovemo konsenzusom.
A taj konsenzus je i ono {to realno tvori op}e dobro.
Premda se s tim u vezi ne moèmo predaleko upu{tati u bitne probleme, moramo ipak
sprije~iti mogu}i nesporazum u vezi s dru{tvenim i politi~kim dono{enjem sudova koji bi
mogao proizi}i iz prija{njih opaski. Bio bi to, naime, krivi zaklju~ak kad bi se iz tog odre|enja
konsenzusa htjelo izvesti da je stalnost neke dru{tvene cjeline najbolje zajam~ena najve}om
mogu}om integracijskom gusto}om i {to ve}om stalno{}u kada je rije~ o materijalnim
usugla{enostima. Za otvorena i dinami~ka dru{tva moè isto tako vrijediti i suprotno. Dru{tva
mogu posti}i svoje integracijske gusto}e samo potiskivanjem konflikata. To je mogu}e tek
dokidanjem slobode {to tako|er dovodi do opasnosti revolucionarnog raspadanja dru{tvene
cjeline. [to su integracija i vrijednosni sustav labaviji, tim lak{e ono moè podnijeti konflikte
nu`ne za svoj razvoj i ukrotiti ih, jer normira mirne vidove podno{enja koji imaju izgleda da
71
budu op}eprihva}eni. A {to se ti~e specifi~ne politi~ke integracije, nu`no je u uvjetima

modernog politi~kog dru{tva ozbiljno postaviti pitanje da li tom dru{tvu, kao primarnoj
socijalnoj integraciji koja teì obuhva}anju svih drugih, ona jo{ uvijek odgovara, ometa li ona
mo`da mir, umjesto da ga podsti~e. To bi odvelo do teze da je za stalnost tog dru{tva va`nija
ljudski poèljna i slobodarska op}edru{tvena svijest, nego specifi~na politi~ka svijest.
Dru{tvena svijest, ili eti~ki formulirano: dru{tvena svijest o odgovornosti koja se ovdje
podrazumijeva ne bi vi{e bila ograni~avana specifi~nim socijalnim jedinicama ({to se ne moè
izjedna~iti s njihovim rasapom), ta bi se svijest okrenula jedino zajedni~kom ìvotu ljudi. U
javnoj diskusiji ta teza nailazi na potkrepu u jednoj drugoj interpretaciji. Postulira se, naime,
{irenje svijesti na dru{tvenu svijest, koja u biti predstavlja preno{enje politi~ke svijesti na
dru{tvo. To bi bilo dijametralno suprotno na{em upitu. Budu}i da smatramo da je bitno
obilje`je politi~kog u vlasti, to bi imalo za posljedicu jo{ ve}u proètost dru{tva vla{}u. O~ito se
tu ponovo ne zamje}uje da se imaju u vidu upravo politika i dru{tvo li{eni vlasti. No, sve dok
se tu radi o utopiji li{enoj svakog znanstvenog ili spoznajnog oslonca, moè se tvrditi da
politiziranje a time i nadre|enost politi~ke vlasti cijelom dru{tvu predstavlja siguran rezultat
takvih teorija. Na{a }e interpretacija teze o primatu dru{tvene nad politi~kom svije{}u prije
rezultirati time {to }e se mnogo intenzivnije no dosad raspravljati o pitanju {to to u dru{tvu
valja regulirati sa stanovi{ta vlasti, a {to ne.
72
Obzor op}eg dobra
Potonja su nas razmatranja dovela do pojma op}eg dobra u njegovom normativnom

modalitetu. Sadràj op}eg dobra nije ~vrsta veli~ina, koja bi mogla biti odre|ena kao jednom
zauvijek vaè}a i objektivna. Stoga je politika op}eg dobra kao materijalni kriterij za prosudbu
konkretnog politi~kog djelovanja mogu}a tek u ograni~enom smislu. Nedostaju zapravo
specifi~no politi~ki kriteriji. Norme kojima u tom vidu moè biti pot~injeno politi~ko djelovanje
ve}inom su op}enite prirode, one odgovaraju uobi~ajenim uvjerenjima i o~ekivanim
pona{anjima stanovitog dru{tva, a tome je pot~injeno i politi~ko djelovanje. U tom se smislu
kod op}eg dobra radi o formalnom i otvorenom, dakle materijalno neodre|enom pojmu.
Mogu}e je uspostaviti na~ela op}eg dobra koja, me|utim, nisu dostatna za prosudbu
djelovanja u pojedinim situacijama. Ako se, na primjer, od politi~kih partija za njihovu
legitimaciju zahtijeva ostvarenje op}eg dobra, tada bi prosudba o ispunjenju tog postulata bila
vrlo kontroverzna. Nitko ne moè prosuditi da li odre|ena odluka jest ili nije pozitivna u smislu
op}eg dobra. U svakom slu~aju ne bi trebalo zatajiti da postoje odre|eni kriteriji za negativno
ograni~avanje u svakom dru{tvu. U ekstremnim slu~ajevima je, dakle, mogu}e re}i da je to
svakako upravljeno protiv op}eg dobra. Ali, u tome i jesu velike mogu}nosti povezivanja
raznih odluka i na~ina pona{anja za koje se to ne moè re}i, ali za koje se ne moè ni sigurno
tvrditi da nose obilje`je op}eg dobra. To, da li je neka odluka donesena u smislu op}eg dobra
moè se ustvrditi u malom broju slu~ajeva, a ako je to uop}e mogu}e, onda tek naknadno i
kad{to tek mnogo kasnije.
Ukoliko se, me|utim, normi op}eg dobra ne èli pot~initi u~inak nego uzrok djelovanja, tada }e
temelj za dono{enje suda o tome biti veoma neodre|en. A upravo je u tome pristup
operativnog baratanja normom op}eg dobra. Naime, neposredno je spoznavanje motiva
nepozdano, ukoliko se u vlastitom predo~avanju te o~ekivane motivacije istaknu u prvi plan.
Zaklju~ak koji bi od propagiranih motiva vodio ka ~injeni~nim ne pruà, dakle, nikakve
informacije. S druge strane, potreba za propagiranjem namjere da se ostvari op}e dobro
predstavlja oslonac za na{e razmi{ljanje. Da bi bila legitimirana, realizacija njegovog
pona{anja mora se potvrditi na op}em dobru. O~ito je mogu}nost zamjene o~ekivanog
73
pona{anja, koje je s tim u vezi, regulator op}eg dobra. U svakom slu~aju, taj regulator
funkcionira samo u slobodarsko-demokratskom sistemu, {to }e biti prikazano u narednm
odjeljku. Naime, uz to ide i mogu}nost diskusije o predloènim mjerama za postizanje op}eg
dobra. Ne radi se o a priori danoj motivaciji za djelovanje u smislu op}eg dobra, nego o tome
da se oni koji djeluju u strukturama i institucijama prinudno uklope u obzor op}eg dobra.
Pojam op}eg dobra je kao formalni pojam stalno upotrebljiv. Pritom ne bismo trebali imati
toliko u vidu njegovo sadràjno ispunjenje, nego ponajprije njegov obzor koji je time
nagovije{ten. Nije mogu}e nedvojbeno prosuditi djeluje li netko doista u slu`bi op}eg dobra.
Jo{ je teè prosuditi ima li tu motiva op}eg dobra. Tome jo{ valja dodati da se u slobodarskom
dru{tvu na grupne interese gleda kao na interese a priori suprotstavljene op}em dobru. Oni
isto tako mogu biti sastavni do op}eg dobra, pa ~ak to i jesu, jer se tek pretjerivanjem i
isklju~ivo{}u usmjeruju protiv drugih i protiv ovih. Tako bismo kao normu politi~kog djelovanja
postulirali obzor op}eg dobra. No, to je kategorija koja prije ukazuje na pravac djelovanja no
{to omogu}uje vlastito jednozna~no odre|enje. Postoje jednozna~ni slu~ajevi, no zanimljiviji
su oni vi{ezna~ni. Kad vladar rije~ju ili djelom dade naslutiti da mu je isklju~ivo do
zadovoljenja vlastite te`nje za mo}i te da ga pritom uop}e ne zanima sudbina drugih ljudi, tad
je o~igledno odsustvo motivacije za op}im dobrom. (Nedopustiv bi, uostalom, bio zaklju~ak
da je na taj na~in svaka njegova pojedina~na mjera protivna op}em dobru!). Kad zastupnik
neke interesne grupe otvorena srca izjavi da mu je namjera promicati i ostvariti interese
svoje grupe, sve drugo, pa i eventualne posljedice po druge grupe ili za sve nije vi{e njegova
stvar, nego postaje stvar drugih ljudi, a tada je to i o~igledno politi~ko pona{anje koje
proturje~i normi op}eg dobra. (I u tom je slu~aju principijelno mogu}e da se njegov konkretni
podsticaj jo{ ne smatra protivnim op}em dobru.) I obratno, dakako, tvrdnja predstavnika neke
grupe da je posebni interes isto tako i interes svih ne predstavlja jo{ istinski dokaz za to. No,
~injenica da se on smatra ponukanim na tu tvrdnju, od politi~kog je zna~enja Ukoliko se
izloè protuargumenti s obzirom na tvrdnju o op}em dobru, tad se vlastita teza mora
obrazloìti. Mi bismo to formulirali opreznije: to valja u~initi u onoj mjeri u kojoj se proces
formiranja volje te politi~ke zajednice odvija racionalno.
74
Op}e dobro i politi~ko formiranje volje
Politi~ko je djelovanje obiljeèno trenutkom odluke. Politi~ki se proces odvija tako da se

ponajprije uo~i neki problem, zatim da se jednozna~no i sa znanstvenom objektivno{}u
razradi rje{enje problema, a zatim u skladu s dimenzijama toga rje{enja slijedi provedba. Ako
postavimo ostvarenje op}eg dobra za op}i cilj politike i u tom smislu prihvatimo tezu da
sadràj op}eg dobra nije unaprijed objektivno dan, tada je nu`no odlu~iti o njegovu sadràju.
Mogli bismo to re}i i ovako: odlukom da se èli ostvariti op}e dobro nije ni u kom slu~aju dano
odre|enje daljnjeg toka razvoja. Prije }e biti da je kasniji put rezultat nove odluke. Ako se
upitamo za cilj politi~kih mjera tada se taj cilj ne moè samo saèti u re~enici: "To mora biti
tako, jer druga~ije ne ide." Naime, i kod rje{avanja politi~kih problema postoje stvarne
nu`nosti i zakonitosti koje se ne mogu zanemariti bez posljedica, ako se èli posti}i odre|eni
cilj. Ali to je polje ome|eno i prije svega ograni~eno na izbor sredstava. Cilj politi~koh mjera
mogu}e je uvijek formulirati ovako: "To se radi tako, zato {to se tako èli raditi." Pritom se ne
moramo zadovoljiti neodre|eno{}u bezli~ne glagolske forme. U na~elu se kad{to moè to~no
navesti tko {to ho}e, na ~ijoj se, dakle, volji temelji odluka.
Kad govorimo o politi~kom formiranju volje, tad mislimo na na~in na koji se ostvaruje volja
koja je u stanju donositi odluke. To je proces koji vodi prema politi~kim odlukama. To nije
individualni proces, nego socijalni. Kod procesa politi~kog formiranja volje ne radi se, dakle,
primarno o pitanju kako dolazi do usmjerenja i izraàvanja volje pojedinih individuuma koji u
tome sudjeluju. Naravno, i taj postupak je povezan s doti~nim procesom, no to je samo jedan
njegov dio. Proces formiranja volje prethodi politi~kom odlu~ivanju. U ekstremnom slu~aju
apsolutnog vladara izostaje taj dru{tveni proces formiranja volje. Njegove su re~enice ba{
poput naredbi. Njegova volja postaje neposredno ~in vladanja. U svim drugim slu~ajevima
rije~ je o elementarnim procesima formiranja volje. Do toga dolazi uvijek kad namjerna
re~enica ne moè biti izre~ena kao naredba, nego kad mora pro}i kroz vi{e ili manje
izdiferencirani i usporavaju}i postupak i kad ne postoji sigurnost da }e namjerna re~enica u
svom prvobitnom obliku postati naredba. Odatle o~igledno proizlazi da se politi~ki sistemi
razlikuju u prvom redu i s obzirom na strukturu procesa formiranja volje.
75
DRUGI DIO
DEFINICIJE TEMELJNIH POJMOVA I PROMI[LJANJE CILJEVA ISTRA@IVANJA
76
Prvo poglavlje
DEFINICIJE NAJVA@NIJIH TEMELJNIH POJMOVA
Politika
Pod politikom kao ìvotnom obla{}u dru{tva podrazumijevamo sveobuhvatno reguliranje i

oblikovanje dru{tvenog ìvota, koje po~iva na vlasti.
Poja{njenja: Dvozna~no odre|enje kao vladaju}e i svobuhvatno nu`no je jer pojmovi nisu
zamjenljivi. Sveobuhvatnost moè po~ivati i na op}enito prihva}enim normama, koje se ne
provode vla{}u. Vlast sama nije dostatna, zato {to postoje i parcijalni i posebni vladaju}i
odnosi, pri kojima je sveobuhvatnost isklju~ena.
Pojmovni par "reguliranje i oblikovanje" ne treba shvatiti frazeolo{ki. U politici ne bivaju
regulirani samo odnosi koji bi ina~e bili neregulirani ili druga~ije regulirani, u njoj se stvaraju i
mijenjaju i ìvotni odnosi.
Nije pak neophodno nuàn dodatak "kao ìvotno podru~je dru{tva". Time izzri~ito èlimo
naglasiti da je tu rije~ o ìvotnom o~itovanju dru{tva, a ne o posebnoj oblasti.
Druge definicije:
"Pod politikom razumijevamo pojam umije}a ure|ivanja i razvoja ljudskih grupa...Taj naj{iri
pojam koji uklju~uje i politiku obitelji, saveza, interesne grupe, biva ograni~en tako da se pod
politikom podrazumijeva rukovode}a ili na vodstvo utjecajna predostro`nost za cjelokupno
postojanje samo takvih saveza koji su opremljeni izri~itom razinom nare|ivanja i tu razinu
o~ituju."
(Arnold Begstraesser: Politika, u: Staatslexikon, tom 6, 1961, stupac 335).
77
"Politi~ka je priroda ono {to je u onoj mjeri povezano sa svakom ~injenicom, djelovanjem ili
situacijom u kojoj - u okviru situacije u ljudskoj zajednici - izraàva postoje}e stanje vladaju}ih
i pot~injenih odnosa, koji su stvoreni s namjerom nekog zajedni~kog cilja."
(Georges Burdeau: Mthode de la Science Politique, njem. prijevod, 1964, str. 77).
"Politika moè biti definirana kao ona djelatnost koja okuplja razli~ite interese unutar zadane
jedinice vlasti, dodjeljuju}i im odgovaraju}i udio u vlasti u skladu s njihovim zna~enjem za
dobrobit i daljnji opstanak cijelog dru{tva."
(Bernard Crick: In defence of Politics, njem. prijevod, 1966, str. 24).
"Politika je borba za ispravan poredak."

(Otto Heinrich von der Gablentz: Einfhrung in die politische Wissenschaft, 1965, str. 14).
"Politika je obiljeèna time {to ona jest stav i djelatnost posve}ena specifi~nom b i } u d r ` a
v e u njezino osobno ime."
(Herbert Krger: Allgemeine Staatslehre, 1964, str. 684).
"Politika bi, dakle, za nas zna~ila slijede}e: te`nju ka sudjelovanju u mo}i ili ka utjecaju pri
raspodjeli mo}i, kako me|u dràvama, tako i unutar jedne dràve me|u ljudskim grupama {to ih
ona objedinjuje."
(Max Weber: Politik als Beruf. Gesammelte politische Schriften, 1958, str. 494).
Vlast
Pod politi~kom vla{}u podrazumijevamo mogu}nost da se svim ~lanovima dr{tva uspje{no

izdaju naredbe.
Poja{njenje: Ova se definicija temelji na definiciji vlasti Maxa Webera: "Vlast treba da zna~i
mogu}nost da se za neku naredbu odre|enog sadràja na|u poslu{nici me|u danim
78
osobama."46 Time su odre|eni svi vladaju}i, pa tako i oni nepoliti~ki odnosi u dru{tvu, u
okviru stanovite politi~ke jedinice.
Da bi se {to bolje shvatio pojam politi~ke vlasti kao dominiraju}e i najo}enitije vlasti, dokinuli
smo momenat poslu{nosti. Kod poslu{nosti nije samo prisutna pasivnost jedne trane, nego se
ukazuje i na voljni ~in kod onoga koji slu{a. Ovako to definira Helmut Kuhn: "Vla{}u nazivamo
voljni odnos koji funkcionira me|u osobama: odnos izme|u onoga koji vlada i onoga koji
slu{a."47 Nema sumnje da je to elementarna situacija i politi~ke vlasti. Budu}i da se ona
o~ituje na~elnom provodljivo{}u svojih naredbi i bez odgovaraju}e poslu{nosti, htjeli bismo
njezin pojam shvatiti op}enitije i primijeniti na uspje{no izdavanje naredbi, ukoliko ta
uspje{nost po~iva na poslu{nosti ili na pukoj sili."48
Nasilje
Pod politi~kim nasiljem podrazumijevamo politi~ku vlast u onoj mjeri u kojoj ona moè iznuditi
provo|enje njezinih naredbi.
Autoritet
Pod politi~kim autoritetom razumijevamo politi~ku vlast u onoj mjeri u kojoj ona moè
ra~unati na onu poslu{nost koja priznaje njezinu ovla{tenost da zapovijeda.
Poja{njenje: Kod nasilja, na strani onih koji su pot~injeni vlasti, imamo posla s pukom
povodljivo{}u.sljedbe. U krajnjem slu~aju naredbe se ne provode, vlast ih u materijalnom
smislu ne moè ni iznuditi, nego jo{ samo sankcionirati njihovo neprovo|enje. Iznu|ivanje
naredbi leì u pravilu u oblasti prijetnji snkcijama, naredbe se provode iz straha od kazne.
Kod autoriteta je, me|utim, prisutan odgovaraju}i odnos volje u kojem oni koji su pot~injeni
46Usp.
Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd., 1956, str. 28.

Der Staat. Eine philosophische Darstellung, 1967, str. 63.
48Usp. s tim u vezi slijede}e pojmove: "sila" i "autoritet".
47Usp.
79
vlasti bivaju poslu{ni, jer oni ne samo da trpe politi~ku vlast iz bilo kakvih razloga, nego je
pozitivno prihva}aju.
Puko je nasilje grani~ni slu~aj, ali politi~ka vlast je obiljeèna time {to uvijek moè pribje}i tom
nasilju kao na krajnju platformu svog djelovanja.
Ako svedemo autoritet na naredbodavni odnos, onda smo time samo izrazili minimalni
sadràj. Autoritet moè u pravilu utjecati i na pona{anje svojih adresata pukom naredbom,
odatle proizlazi (~injeni~no, osobno ili idejno) priznanje i time se pribliàva vodstvu.
Minimalisti~ko razumijevanje je ovdje navedeno zato {to te pojmove dovodimo u vezu s
o~itovanjem politi~ke vlasti. Postoji i autoritet li{en naredbodavnih odnosa.
Vodstvo
O politi~kom vodstvu govorimo kod politi~ke vlasti u onoj mjeri u kojoj oni koji su pot~injeni
vlasti stoje u sljedbeni~kom odnosu spram njega.
Poja{njenje: Kod pukog nasilja susre}emo se s jednostranim usmjerenjem volje. Autoritet se
temelji na voljnoj aktivnosti obiju strana koja, me|utim, na strani onih koji su pot~injeni vlasti
izraàva puko prihva}anje ovla{tenosti da zapovijeda, ali ne i prihva}anje sadràja tih
zapovijedi. To, me|utim ne isklju~uje da je prihva}anje od slu~aja do slu~aja prisutno, ali
priznavanje sadràja naredbi nije od samog po~etka u vidu zajedno s priznavanjem
autoriteta. Nasuprot tome, pona{anje vodstva i sljedbeni{tva o~ituje se putem materijalnog
usugla{avanja volje, bez obzira na to koji faktori utje~u na njih. Kod nastanka vode}eg
odnosa autoritet vo|e ili frekventnost materijalne usugla{enosti moè biti ishodi{te toga. Ako je
odnos etabliran, onda to i za onog koji biva vo|en predstavlja svojevrsni bjanko ~ek i u
smislu materijalnog konsenzusa.
Ponovo se mora ukazati na to da te pojmove ponajprije razumijevamo tako da oni
kvalitativno mogu postati politi~ko vodstvo, dakle sveop}u i povezuju}u mogu}nost
nare|ivanja. Postoje me|utim vodstva i bez obilje`ja vladavine.
Poredak
80
Pod politi~kim poretkom podrazumijevamo poredak u dru{tvu na koji utje~e i kojeg oblikuje
politi~ka vlast.
Poja{njenje: Po sebi je razumljivo da politi~ki vladaju}i faktori ve} u svojoj djelatnosti i u
svojim me|usobnim odnosima predstavljaju stanoviti poredak. Politi~kom poretku pripisujemo
i sve rezultate svih pravila i oblika dru{tvenog ìvota {to ih je politi~ko vodstvo prinilo k znanju,
a koji odre|uju taj dru{tveni ìvot u njegovom pravilnom odvijanju.
Ovdje koristimo pojam poretka vrijednosno neutralno. Svako dru{tvo ukazuje na politi~ki
poredak u tom smislu.
Pona{anje
Politi~kim pona{anjem nazivamo pona{anje koje se prema svom subjektivnom smislu poziva
na politi~ki poredak.
Poja{njenje: Pokazuje se da na{ pojam politi~kog pona{anja, a time i politi~kog djelovanja
prevladava pojam politike onako kako smo je mi definirali. Politi~ko djelovanje nije jedino
samo vladaju}e djelovanje, ono je usmjereno na oblast koju konstituira politi~ko vodstvo, a
ta je oblast {ira od onog koji je tvori.
Pokazuje se da je smisleno ograni~iti definiciju politi~kog pona{anja kroz njegovu subjektivnu
namjeru. Da smo htjeli svaki ~injeni~ni odnos pona{anja htjeli uklju~iti u politi~ki poredak, tad
bi i po{tivanje bilo kojeg zakona ve} bilo politi~ko pona{anje. Na drugoj je strani doista svako
po{tivanje zakona aktualizacija politi~kog poretka, a za taj poredak uop}e nije svejedno u
kojoj se mjeri po{tuju, a u kojoj ne po{tuju propisi. Kako se, dakle, ta oblast pona{anja mora
uklju~iti u podru~je istraìvanja politi~ke znanosti, a s druge strane je njezino uklju~enje u
definiciju pojma politi~kog pona{anja previ{e dalekose`no a time i neodre|eno, govorit }emo u
tim slu~ajevima o politi~ki relevantnom pona{anju.
Mo}
81
Pod politi~kom mo}i podrazumijevamo mogu}nost utjecanja na politi~ko vodstvo ili politi~ki
poredak.
Poja{njenje:Ta se definicija temelji na definiciji mo}i Maxa Webera: "Mo} zna~i svaku
mogu}nost da se unutar stanovitog dru{tvenog odnosa nametne vlastita volja i protiv
opre~nih te`nji, bez obzira na to na ~emu ta mogu}nost po~iva."49 Drìmo da je Weberovo
pojmovno razlikovanje mo}i i vlasti smisleno s obzirom na politi~ku teoriju. Ve}inom se ti
pojmovi koriste sinonimno ili se bez razmi{ljanja zamijenjuju. Koliko moèmo vidjeti, u novije
je vrijeme jo{ jedino Thomas Ellwein posegnuo za tim razlikovanjem, a {to se pokazalo
korisnim.50 Za politi~ku mo}, naime, ne bismo postavljali ishodi{nu to~ku u subjektu, dakle u
"vlastitoj volji", nego bismo njezino djelovanje stavili u prvi plan. Dok vlast neposredno
odre|uje, pa ~ak i odre|uje pona{anje drugih, mo} ostaje tim vi{e na rubu prostora pona{anja
svojih adresata. Vlast zna~i odre|ivati pona{anje drugih, mo} zna~i samo utjecaj na to
djelovanje. Naravno, u zbilji se ~esto o~ituju prijelazi iz jedne u drugu. No, za realnu analizu
politi~kih dru{tava zna~ajno je upravo pitanje o prijelazu politi~ke mo}i u politi~ku vlast. Tako
se, na primjer, moè postaviti norma za parlamentarnu demokraciju, da interesne grupe treba
~ak i da imaju mo}, ali ne smiju sudjelovati u vlasti. No tu, kao kod svih zna~ajnih faktora
mo}i, mo} moè postati tako intenzivna da poprimi efekt vlasti, a da pritom ne posjeduje
naredbodavnu kompetenciju.
Mo} je {iri pojam, svaka je vlast i mo}, ali nije svaka mo} ve} i vlast. Na{ definicijski slijed
poja{njava da je atributivna primjena pojma politi~kog {ira od supstantivne. No, na{a
ishodi{na definicija politike uklju~uje daljnja zna~enja. Ali, taj pojam ostaje isklju~en ako se
politika definira isklju~ivo kao vlast ili njezino djelovanje. Ukoliko se, naprotiv, politika
promatra kao dru{tveni ìvot, u onoj mjeri u kojoj je za njega op}a vlast konstitutivna, tada se
svemu moè pridati politi~ko obilje`je svojstveno toj oblasti.
U svakom slu~aju na taj se na~in o~ituje potreba da na{e definicije dopunimo politi~kim
autoritetom i politi~kim vodstvom, koje smo ponajprije ozna~ili kao modalitete politi~ke vlasti,
i to dodav{i da obe pojave postoje i bez obilje`ja vlasti. U okviru politi~kog poretka postoji
49Usp.
50Usp.
Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd., 1956, str. 28.

Das Regierungssystem der Bundesrepublik Deutschland, 2. izd., 1965, str. 67 i dalje.
82
politi~ki autoritet i politi~ko vodstvo, koje ne po~ivaju na vlasti nego na mo}i. A politi~ka vlast
se moè u mnogim slu~ajevima o~itovati kao mogu}nost za mo} kako izunutra, tako
ponajprije i prema vani. Te izdiferenciranosti ne treba promatrati kao puke nedostatnosti pri
tvorbi pojmova, one omogu}uju spoznavanje izdiferencirae i dinami~ke zbilje a ne kruto
definiranje pojmova, koje bi uklju~ivalo sve pojave koje pripadaju njezinom ozra~ju, {to ih u
pravilu samo ~ini manje preciznim. Prije svega, podsjetit }emo na ~esto zaboravljeno pravilo
da definicija "jednom re~enicom" ~ini sloène predmete ne ~ini dovoljno spoznatljivim.
Definicije postaju plodotvorne tek u zajedni{tvu s drugm definicijama. Rije~ je o pojmovnim
poljima koja nas uvode u predmet odre|ene znanosti.
Sistem
Pod politi~kim sistemom podrazumijevamo skup me|usobnih odnosa izme|u politi~kih faktora
vlasti i mo}i.
Pojmom vladaju}i sistem saìmamo institucije vlasti i mo}i, koje institucionalno sudjeluju u
uspostavljnju ili u provo|enju vladaju}ih mjera putem nekog naloga za vladanje.
Poja{njenje: zbog svog odnosa spram faktora vlasti i mo}i pojam politi~kog sistema je
dovoljno {irok i elasti~an da moè pokriti najrazli~itje vidove politi~ke zbilje. Ne samo
institucije, i svi drugi faktori mo}i predstavljaju sistem, tu pripadaju i institucije i snage ~iji
jedini ili primarni cilj uop}e nije politi~ko djelovanje, ali koje upravo putem svog jedinog ili
primarnog cilja postaju i politi~ki djelatne. S druge strane na{ pojam politi~kog sistema ne
zna~i samo cjelokupni politi~ki proèto stanje dru{tva, dakle rezultate politi~kog djelovanja.
Njih smo uklju~ili u politi~ki poredak. Upravo navedeni ne institucionalizirani ili ne prvobitni
politi~ki faktori eliminirani su iz definicije vladaju}eg sistema.
Druge definicije:
"Radi se tu (kod vladaju}eg sistema, nap. autora) o sklopu institucija, dakle formalno
normiranih trajno financiranih ureda ~ija je zada}a provo|enje odre|enih bitnih zada}a - i to
83
ovdje u sklopu politi~ke organizacije dràve, dakle o politi~kim institucijama... Drugim

rije~ima, vladaju}i je sistem cjelina dràvne organizacije, u onoj mjeri u kojoj ona vr{i politi~ki
djelatne funkcije... 'Politi~kim sistemom' ozna~ujemo ...djelatni sklop izme|u dru{tva s jedne
strane, u onoj mjeri u kojoj ono postavlja politi~ke zahtjeve dràvi i prenosi joj odre|uju}e
impulse - sklopa institucija s druge strane."
(Gerhard Lehmbruch: Einfhrung in die Politikwissenschaft, 1969, str. 126 i dalje).
"Pod vladaju}im sistemom razumijevamo ...cjelinu s kojom su povezane i usugla{ene razli~ite
politi~ke institucije i procesi u cilju provo|enja vladaju}e djelatnosti."
(Theo Stammen: Regierungssysteme der Gegenwart, 1967, str. 20).
Pitanja koja valja postaviti nekon vladaju}em sistemu moraju prema Theu Stammenu "biti
tako odabrana da nakon {to se na njih odgovori izi|u na vidjelo bitna i karakteristi~na obilje`ja
tog vladaju}eg sistema. Mi polazimo od toga da se to moè posti}i putem slijede}a tri pitanja:
1. Koje su odlu~uju}e i najvi{e politi~ke institucije u nekom vladaju}em sistemu i kakav je
njihov me|usobni odnos?...2. Kako se u nekom vladaju}em sistemu zauzimaju prisutne
pozicije mo}i?... 3. Na koji na~in i u kojoj mjeri je dru{tvo neke dràve integrirano u politi~ki
proces stanovitog vladaju}eg sistema?"
(Theo Stammen: ibidem, str. 21).
Thomas Ellwein formulira pitanja koja valja postaviti nekom vladaju}em sistemu kako slijedi:
Valja "predo~iti kako se u na{oj zajednici a) odgovorno politi~ko djelovanje prakti~no
zastupa, kako se na njega utje~e i na koji na~in biva kontrolirano, b) kako, pojedina~no
gledano, dolazi do politi~kih odluka o pojedinim pitanjima i kako se one onda provode, i c)
sudjeluju li gra|ani s jedne strane u procesu oblikovanja volje i jesu li, s druge strane, ovisni o
cjelini njihovih organa i jesu li im pot~injeni."
(Thomas Ellwein: Das Regierungssystem der Bundesrepublik Deutschland, 2. izd., 1965, str.
16 i dalje).
Karl Lwenstein podrazumijeva pod politi~kim sistemom "stanovito dràvotvorno dru{tvo...

koje ìvi pod nekom konkretnom politi~kom, dru{tveno-ekonomskom, rti~kom ili vjerskom
84
ideologijom, a toj vladaju}oj ideologiji pak odgovaraju specifi~ne strukture koje su odre|ene
za njezino ostvarenje."
(Karl Lwenstein: Verfassungslehre, 1959, str. 11).
Integracija
Politi~kom integracijom ozna~ujemo podru{tvljenje na koje utje~e stanoviti politi~ki poredak

ili se na njega poziva, a to se podru{tvljenje izraàva u politi~koj mi-svijestikoja konstituira
stanovitu politi~ku cjelinu.
Poja{njenje: Postoje i posebne politi~ke integracije unutar nekog politi~kog poretka. Ukoliko
je ovaj potonji, kao {toje na primjer slu~aj kod partija, prvobitno politi~ke prirode, tad se on
poziva na politi~ki cjelokupni poredak. Kod drugih dru{tvenih grupa, ~iji razlog postojanja ne
leì primarno u politi~kom, ne bismo govorili o politi~koj integraciji. No tu valja ra~unati s
mogu}no{}u da politi~ki aspekt putem nado{le politi~ke djelatnosti u tolikoj mjeri prevlada
integraciju jedne takve grupe, te naknadno ipak mora biti govora o politi~koj integraciji.
Dràva
S politi~koznanstvenog aspekta pojam dràve ima tu funkciju da ozna~uje trenutno

prevladavaju}i na~in politi~kog jedinstva o~itovanog kao stanovitog politi~ki integriranog
dru{tva, na jednozna~no jasno ograni~enom geografskom podru~ju, koje je pot~injeno jednoj
jedinoj institucionalnoj politi~koj vlasti.
Poja{njenje: Za politi~ku je znanost teorijski domet pojma dràve preuzak. Korektno bi bilo
re}i da taj pojam i ne pripada vi{e njezinim temeljnim pojmovima. Za njega je konstituiraju}a ili
povijesna uvjetovanost iz koje on proizlazi, ili je pak ekvivalentan jednom od slijede}ih
pojmova: "vladaju}i sistem", "politi~ki sistem" ili "politi~ki poredak".
Konstituiranje volje
85
Pod politi~kim konstituiranjem volje razumijevamo proces koji vodi ka politi~kim odlukama,
ukoliko u njemu sudjeluje ve}i broj osoba.
Poja{njenje: Taj je postupak politi~kog konstiutiranja volje vrlo obuhvatan: on uklju~uje i
nastanak usmjerenja volje, mi{ljenja i doktrina u dru{tvenoj oblasti koja nije
institucionalizirana. U uèm smislu je to institucionalizirani proces konstituiranja volje, na onaj
na~in kako se on odvia u neposrednim politi~kim institucijama i kroz njihovo me|usobno
djelovanje. Na taj na~in se kod procesa konstituiranja volje mogu razlikovati dvije glavne
faze: prvu, koja se odvija u cjelokupnom politi~kom sistemu, i drugu koja se odvija u uèm
vladaju}em sistemu. U slobodarskim sistemimate faze ne samo da slijede jedna drugoj, one
se neprestano odvijaju i paralelno, samo {to u tom slu~aju konstituiranje volje i mi{ljenja u
dru{tvu ne mora biti dovr{eno, iako je ono mo`da ve} odlu~eno u politi~kim institucijama.
Legitimacija
Pod politi~kom legitimacijom razumijevamo prihva}anje politi~ke vlasti kao pravno sukladne
od strane dru{tva.
Poja{njenje: Za politi~ku znanost su ponajprije od interesa postupak legitimiranja vlasti i
njegovi djeluju}i faktori. "Pravno sukladna" se ovdje tako odnosi na trenutno postoje}e
uvjerenje, a ne na normativno utemeljeni legitimitet.
Konsenzus
Politi~kim konsenzusom ozna~ujemo stanje zajedin~kih shva}anja i voljnih namjera, koji su

konstitutivni za svaku politi~ku jedinicu.
Poja{njenje: U sklopu politi~kog konsenzusa naj~e{}e se govori o samo o uvjerenjima i
mi{ljenjima. Ako se me|utim naglasak stavi na konsenzus kao na integrativni faktor, promatra
ga se prete`no u smislu njegove funkcije, a tada se njegov vi{e ili manje izraèni
voluntaristi~ki modalitet ne moè dokinuti na samom po~etku.
86
Zastupni{tvo
Pod politi~kim zastupni{tvom razumijemo govor i djelovanje u ime stanovite politi~ke jedinice
koja se time svjesno ostvaruje, kako za svoje ~lanove kao i za one koji stoje izvan nje. U
{irem smislu kod politi~kog zastupni{tva sudjeluju i sve institucije i svi oblici koji izraàvaju
politi~ku samosvijest ili na~in politi~ke integracije.
87
Drugo poglavlje
NAJVA@NIJI CILJEVI ISTRA@IVANJA POLITI^KE ZNANOSTI
Pitanje o politici
Za politi~ku je znanost definicija politike ponajprije hipoteti~ko odre|enje njezinog predmeta.

Preliminarno valja ustvrditi kamo cilja, ili kamo treba da cilja interes tog pitanja. I na{ saèti
izbor definicija politike pokazuje da unutar same politi~ke znanosti s tim u vezi ne vlada puna
suglasnost. S druge strane, napor da se predmet {to to~nije odredi obuhva}a posvemalen
prostor unutar teorijskih napora. Nerijetko se zastupa stanovi{te da se u tom slu~aju teorijski
napor ne isplati, jer je va`nije samostalno pristupiti bitnim pitanjima, va`nije je zapo~eti bitno
politi~ko istraìvanje, umjesto da se zastaje kod preliminarnog pitanja {to je zapravo politika.
Takvo se shva}anje ne moè jednostavno dràti krivim. Bilo bi zapravo nemogu}e, ili bii samu
znanost u~inilo nemogu}om, kad bi se htjelo zaobi}i konkretna istraìvanja koja vode do
iscrpnog i usugla{enog poja{njenja pojma politike. S druge bi strane kod svih
politi~koznanstvenih istraìvnja bio prisutan vi{e ili manje precizan, vi{e ili manje promi{ljen
pojam politike. Budu}i da, dakle, sva istraìvanja i svi rezultati sobom implicite donose i pojam
politike, uz kriti~ko promi{ljanje znanosti ide i uvijek ponovno propitivanje predmetnog pojma
{to ga ta znanost koristi. Pitanje o samoj politici mora uvijek pratiti svaku politi~ku teoriju.
Postoji jo{ jedan pragmati~ki povod koji nas navodi na to da poja~amo napore oko pojma
politike za neposrednu primjenu, a to ga ~ini veoma aktualnim. Bilo kako da definiramo
politiku, doseg konkretnih pojava koje su pokrivene tim pojmom nije kona~no ustanovljen. On
je u mnogo ve}oj mjeri rezultat trenutnog obilje`ja politike u nekom konkretnom dru{tvu.
Politi~ki se poreci razlikuju i po tome u kojoj mjeri rezultat trenutnog obli~ja politike u nekom
konkretnom dru{tvu. Politi~ki se poreci razlikuju i po tome u kojoj mjeri i s kojim intenzitetom
dru{tvene pojave poprimaju politi~ko obilje`je. To vrijedi i za na{u definiciju vlasti. U
totalitarnoj je dràvi obitelj, na primjer, u drugoj mjeri politi~ka pojava no u slobodarskom
poretku, u kojoj su politi~koj vlasti postavljene stanovite granice.
88
U tom bismo kontekstu mogli posegnuti za formalnim odre|enjem politike, koje je svoju ulogu
odigralo jo{ u Aristotelovoj raspravi s Platonom: politika kao ono {to je svima zajedni~ko. Mi
}emo malo varirati tezu koja ne moè zatajiti svoju povijesnu pozadinu nedjeljivosti politike
od dru{tvenog ìvota, i to tako {to }emo kazati da politika u svakom slu~aju pripada stvarima
koje su zajedni~ke svima. Tako drìmo otvorenom mogu}nost da postoje jo{ i druge,
nepoliti~ke op}e zajedni~ke stvari. Ali, da bi se upravo to ustvrdilo, nu`no je pojasniti pojam
politike.
Tu se uvijek postavlja i pitanje odluke {to to valja shvatiti kao politiku. Budu}i da sve, na neki
na~in upotrebljive definicije, bez obzira na me|usobne razlike, u svojoj jezgri ipak kruè oko
vlasti, oko onog {to op}enito povezuje, to~no bi moglo biti shva}anje da se odre|enjem
dosega politike donosi i odluka o mogu}em dosegu vlasti u stanovitom dru{tvu. To stanje
stvari pada uvijek ponovo u zaborav, jer se pod vla{}u podrazumijeva ne{to drugo, i to
ponajprije ne{to subjektivno. Ina~e se ne bi doga|alo da se ljudi uvijek ponovo osje}aju
ponukanim na revolucionarna gibanja, s namjerom da svrgnu politi~ku vlast. S druge strane,
gotovo da i ne postoji neko tako stalno iskustvo ~ovje~anstva poput toga, to jest da jedna
vlast stalno biva zamijenjivana drugom, da se smjenjuju vladari i na~ini vladanja, ali da
fenomen sam nikada ne nestaje. To dakako vrijedi u slu~aju kad se definicija pona{anja ne
sagledava kao ono {to je bitno kod pona{anja u vezi s vla{}u. Nema sumnje da to moè
dovesti do zna~ajnih i uvjerljivih razloga za smjenu vlasti. No u tom bi slu~aju trebalo re}i: u
budu}nosti èlimo biti poslu{ni drugima, ili pak, u budu}nosti èlimo da vi budete poslu{ni
drugima. Ali, ne valja objaviti poput la`nog proroka: nakon revolucije ne morate vi{e biti
poslu{ni nikome.
Time pitanje politike doìvljava konkretni obrat, do ~ega, za~udo, nagla{eno empirijski pravac
na{e znanosti uop}e ne dovodi. Mislimo tu na pitanje shva}anja politike, shva}anja koje se
postavlja u stanovitom dru{tvu. Bez tog je propitivanja nepotpuno svako empirijsko
istraìvanje koje kani samo opisati stanovito konkretno politi~ko dru{tvo. Kod na{eg se pitanja
ne radi, dakle, samo o pukoj teorijsko-apstraktnoj prigodi, koja gotovo da i nije relevantna za
prakti~nu politiku, pa time ni za istraìvanje te politike. Politi~ki se razvoj nekog dru{tva odvija
druga~ije, ve} prema tome kakvo shva}anje politike prevladava. Politi~ka znanost ne mora
89
doti~ne pojmove politike odmah suprotstavljati drugim, normativnim. Ona }e solidnije

napredovati ako istraì stvarne posljedice razli~itih shva}anja politike i omogu}i ljudima da,
polaze}i od tih posljedica, odlu~e za koji }e se pojam politike opredijeliti.
Teorija vlasti
Ako je fenomen op}eg vladanja od bitnog zna~enja za politiku, onda je za politi~ku znanost
nu`no {to je mogu}e obuhvatnije i sistemati~nije poznavanje svih oblika i procesa vlasti. S tim
u vezi je politi~ka znanost ponajprije upu}ena na sociologiju. Sociologija vlasti poku{ava
pruìti informacije o pojavi vlasti op}enito, ali i o politi~koj vlasti posebno.
No, u ovoj oblasti bismo htjeli istaknuti njezin pragmati~ko-empirijski aspekt. ôvjek se nalazi
u prirodno ambivaletnom odnosu spram vlasti, ponajprije spram politi~ke vlasti. Danas se s
pravom mnogo govori o tome da su ljudi u modernom industrijskom dru{tvu po svojim
sposobnostima da barataju tehni~kim sredstvima zaostali za razvojem svog stvarnog svijeta.
To u principu vrijedi i za vrlo stare pojave, koje su sada, na specifi~ne pojavne na~ine,
djelatne u tom dru{tvu. Odnos ljudi spram fenomena vlasti prije j emocionalno odre|en, no {to
je samo racionalno prosvije}en. Tu vidimo va`ne zadatke za sociologiju i za politi~ku znanost.
Takvom prosvije}ivanju ne pridonose mnogo globalne interpretacije koje barataju
neprovjerljivim u~enjima o otu|enju, o razvoju koji }e dovesti do samoosloba|anja
~ovje~anstva, itd. Unato~ pukom postuliranju koje je uslijedilo nakon {to su se empirijski
podaci u~vrstili u dru{tvenim znanostima, povijesna se mistika jo{ uvijek moè izdavati za
dru{tvenu znanost. Ukoliko ti misaoni pravci jo{ uzmu sebi u zadatak prevladavanje razdora
izme|u teorije i prakse, o~ituju se tada u biti voluntaristi~ki sistemi, koji zapravo i ne mogu
odmah promijeniti svijet, nego ga ponajprije mogu ispravno interpretirati, {to se pokazuje
korisnim za dokazivanje nu`nosti èljene promjene.
Mogu}e je primijetiti da su u krajnjoj liniji osnovica svake teorije i svakog htijenja djelatni
elementi subjektivne interpretacije, koji ne mogu biti zajam~eni kao znanstveno vaè}i. U onoj
mjeri u kojoj su razabrani prema tom svom karakteru, nu`no je tako|er priznati da su oni takvi.
90
Taj se znanstveni postulat naposljetku posve zanemaruje, ako se istodobno istakne

monisti~ki pojam znanosti kao op}evaè}i.
Ali, teorija sa {to ve}om koli~inom informacija kod mnogih sloènih pojava, a s obzirom na
njihov poloàj spram dru{tvenih znanosti, stvara nemale pote{ko}e, i to ako se radi o
sadràjima koji se u dru{tvenoj zbilji javljaju naj~e{}e tako da ih oni koji u njima sudjeluju
istodobno i interpretiraju. Pritom se valja ograni~iti, {to nije uvijek lako s obzirom na zna~aj
problema. To naj~e{}e te{ko pada suvremenicima neke znanosti, jer oni, op}enito uzev{i, od
te znanosti o~ekuju po mogu}nosti savr{ene i operativne odgovore.
Da bi mogla napredovati koracima koji se mogu kontrolirati, znanost mora sloène sadràje
svesti na ~im jednostavnije slike, a da pritom ne dokine sadràj informacije. U tom bi smislu
teorija vlasti mogla rezultirati jednostavnijom i istodobno plodonosnijom od teorije slobode.
Mnogo bi teè bilo dati isto tako preciznu i op}eprimjenljivu definiciju slobode, kao {to je Max
Weber dao za vlast. Pojava slobode je u tolikoj mjeri povezana s egzistencijalnom
interpretacijom pojedinca i svijeta, da je vrlo te{ko izlagati op}evaè}e intersubjektivne i
provjerljive tvrdnje o konkretnom sadràju "slobod". Stoga se s pravom u sredi{tu pa`nje
politi~ke znanosti nalazi istraìvanje fenomena i strukture vlasti. Uvid {to ga omogu}uje to
istraìvanje mogao bi tada suo~iti svakog pojedinca s vlastitim shva}anjem slobode, {to bi
opet moglo biti od pomo}i za racionalno poja{njenje statusa slobode.
Kod realne analize u politi~koj znanosti se u pravilu ne provodi razlika izme|u struktura vlasti
i mo}i. Smatramo to nedostatkom i drìmo da pojmovno razlikovanje mo}i i vlasti moè biti
korisno primijenjeno pri razlikovanju struktura. Ukoliko se ta razlika primijeni, mo}i }e se re}i
da se kod ve}ine strukturalnih istraìvanja prije radi o mo}i, a manje o vlasti. Za to postoje
dobri razlozi. Temeljna odluka izme|u principijelnih oblika vlasti ne predstavlja vi{e veliki
znanstveni problem. Poznate su temeljne mogu}nosti dràvnog ure|enja. Trenutno se i
teorijski i prakti~ki pokazuje problemati~nijom sloènija struktura mo}i u dru{tvu. Ona moè
biti sudbonosna za neko politi~ko dru{tvo, nakon {to je do{lo do temeljne odluke u korist
strukture vlasti. Ranije je bilo rije~i o tome da puki odnosi mo}i mogu postati odnosima vlasti,
te da je va`no mo}i razabrati upravo taj proces. To ne smije dovesti do predod`be da je vlast
u svakom slu~aju intenzivnija , zna~ajnija i da su joj posljedice zna~ajnije. Velike i jake grupe
91
mo}i ili djelatne pozicije mo}i mogu u principijelno slobodarskoj zajednici ~esto sna`nije
djelovati od institucija koje imaju naredbodavnu mo}.
S druge strane, taj aktualni problem ne bi trebao navesti na zanemarivanje istraìvanja
politi~ke vlasti. Tako bi, na primjer, politi~ka znanost mogla vi{e pa`nje posvetiti sve ve}oj
obuhvatnosti politi~ke vlasti do ~ega dolazi stalnim pove}anjem broja vladaju}ih i op}evaè}ih
pravila i njihovih posljedica.
Problem nasilja
Da puka mo} moè biti intenzivnija od vlasti pokazuje nasilje. U onoj mjeri u kojoj nasilje
proizlazi iz vlasti, definirali smo ga kao moment koji prisiljava na izvr{enje naredbi. U krajnjem
slu~aju, kad se kod sile isti~e vlast, tad je to puka sila. To moèmo opaziti ponajprije kod
politi~ke vlasti. Kad netko fizi~kom silom biva deoveden u zatvor zato {to nije poslu{ao neku
naredbu vlasti, tada se o~ituje kvantitativna razlika izme|u prethodne naredbe i te
manifestacije vlasti koja je uslijedila njezinom odbijanju. U krajnjem slu~aju ne moè vi{e biti
govora o izvr{enju neke naredbe, kad na onoga koji je pot~injen vlasti moè djelovati jo{
samo puka sila.
Ako ih tako promotrimo, strukture vlasti imaju racionalniju strukturu od pukih odnosa sile ({to
jo{ ni{ta ne govori o racionalnosti samih sadràja naredbi). Razlikovanje mo}i i vlasti pruà
opet u novom smislu plodonosan poticaj za opis i analizu politi~kih pojava. Budu}i da smo se
zaloìli protiv utopije bezvla{}a, htjeli bismo skrenuti pogled politi~ke znanosti na pitanje u
kojoj mjeri moment sile pri neposrednoj politi~koj vlasti, i u politi~kom ìvotu uop}e, moè biti
prevladan.
Dok se ta problematika u svom dvozna~nom aspektu manje sagledavala s obzirom na
politi~ka dru{tva, znanstveni se interes u novije vrijeme intenzivnije usmjerio na njezin vanjski
aspekt. Centralni prakti~ni problem politi~kog poretka na{e zbilje jest problem strukture
me|udràvnih odnosa. Odnosi me|u suverenim dràvama ne mogu biti odre|eni kategorijama
vlasti, to su odnosi mo}i. A ultima ratio me|udràvnih odnosa mo}i bio je - sve do danas - rat.
Kao ne vi{e samo eti~ki utemeljeno podru~je istraìvanja, znanost o miru, ~iji su predmet
92
mogu}nosti i uvjeti mira, okre}e se problemu koji u unutra{njoj oblasti dràve jo{ nije u
potpunosti, ali je ipak u velikoj mjeri rije{en: to je pitanje smirivanja sukoba. Koliko je poznato,
nerijetki su krajnji slu~ajevi u kojima se poku{alo rje{avati me|udràvne sukobe pukom silom.
Pitanje sile u me|unarodnim razmjerama vodi ka pitanju o mogu}nosti etabliranja
nadnacionalne politi~ke vlasti. Ponovno se politi~ka vlast pokazuje u pozitivnom
civiliziraju}em aspektu. Ukoliko bi pravna normiranja bila posve dostatna, tad bi se mogao
zamisliti uspjeh u smislu prevladavanja rata putem daljnjeg razvoja prav naroda. Budu}i da,
kada je rije~ o savezima, iskustvo pokazuje da je s ljudskog aspekta poèljan poredak, koji
bi zajam~io slobodu, mogu} samo kao politi~ki poredak, dakle kao poredak koji je zajam~en
od strane vlasti, na me|unarodnom se planu opravdano promi~e istraìva~ko podru~je koje
se bavi politi~kim porecima.
Pitanje temelj autoriteta
Izvo|enje koje je ranije obi~no normiralo utemeljenje politi~kog autoriteta na op}enitim

dru{tveno-filozofskim na~elima ili na dru{tvenim idejama, u novijim se istraìvanjima rje{ava
slijee}im empirijskim pitanjem: zbog kojih razloga ljudi priznaju neki autoritet? To pitanje u
mnogim politi~koznanstvenim istraìvanjima implicite ili eksplicite igra stanovitu ulogu. Kao za
analizu konkretnih politi~kih sistema, tako i za prakti~na razmatranja korisno je poznavanje
faktora koji utje~u na autoritet. Odre|ene tendencije politi~kog procesa ~esto shva}amo
samorazumljivim. No, nije uvijek izvjesno da li do njih dolazi unutar sloène zbilje i to onako
kako je zami{ljeno. A kad to~no ispitamo premise na{ih predod`bi i na temelju toga to~no
procijenimo budu}nost, tad proizlazi da istodobno ra~unamo i sa suprotnim tendencijama.
Tako se, da se posluìmo jednostavnim primjerom, ra~una s tim da se autoritet vlasti nakon
duljeg vremena jednostavno istro{i. S druge strane se isto tako ~esto tvrdi da u izbornoj bitci
navodno oni koji su vladali do tog ~asa zadràvaju stanovito odstojanje spram opozicionih
partija. Koja je tendencija pritom prevladavaju}a, ili kako se obje tendencije pona{aju jedna
spram druge, za stanovitu se situaciju moè ustvrditi tek empirijski. Pojedini empirijski
93
rezultati nikad ne mogu biti op}evaè}i. No, veliki broj tih rezultata omogu}uje dono{enje
op}enitih zaklju~aka.
Upravo kada je rije~ o demokratskim sistemima, znamo tek premalo toga o problemu
autoriteta. Nije rije~ samo o neposrednom politi~kom autoritetu, ili ~ak samo o autoritetu
politi~ke vlasti. U procesu formiranja mi{ljenja i volje mogu biti zna~ajni mnogi drugi autoriteti
prisutni u dru{tvu. Zanimljivo je isto tako znati kako se ti dru{tveni autoriteti etabliraju i u
kojem je odnosu cjelokupni kompleks autoriteta spram autoriteta politi~ke vlasti. Uzroci na
kojima po~iva autoritet mogu se mijenjati, oni mogu biti iracionalnije ili racionalnije prirode.
Autoriteti mogu politi~ki grupirati dru{tvo, bez obzira na njegovu slojevitost, ali ponekad mogu
biti i pot~injeni slojevima, ~ime onda ja~aju raslojenost dru{tva.
Postoje tako fiksacije i tabuiziranja autoriteta: pisalo je u novinama, dakle, istina je; neki je
profesor tako rekao, dakle, to~no je; itd. Nasuprot tome, postoji gotovo totalna skepsa spram
autoriteta, kad se vi{e nikome ne vjeruje. Pritom bi bilo pogre{no zaklju~iti da taj stav vodi
subjektivno opreznijem dono{enju sudova, a nesigurnost koja po~iva na tajvoj skepsi prije }e
biti kompenzirana subjektivnim i netolerantnim dono{enjem sudova. Na ovom mjestu na ta
pitanja
nije nu`no dati odgovor, ona su postavljena tek kao primjeri, kako bi se skrenula pa`nja na
~injenicu koliko istraìvanje pona{anja moè biti va`no za spoznavanje politi~ke zbilje.
Valja, dakle, prihvatiti da se politi~ki znanstvenik najra|e posve}uje takvim istraìvanjima.
Me|utim, u cjelokupnoj oblasti politi~ke znanosti teorijski normativni rad ne bi trebao po~ivati
na problemu autoriteta. Prije bismo bili mi{ljenja da je upravo to pitanje od sredi{njeg
zna~enja za promi{ljanje nekog slobodarskog politi~kog poretka. Ukoliko su temeljni principi
tog poretka poja{njeni, tad se iz njih mogu izvesti posljedice po shva}anje autoriteta, za ulogu
osobnog autoriteta, za zna~enje politi~ke djelatnosti itd. Politi~ka bi znanost zakazala u
va`noj dru{tvenoj funkciji kad se ne bi stalno bavila tim pitanjem.
Problem rukovodstva
94
Ovdje su problemi sli~ni kao kod autoriteta. Valja samo upozoriti na urgentnost znanstvenih
istraìvanja tog problema. I tu jo{ nisu dovoljno podvrgnuta kontroli znanstvena "konjinkturna
mi{ljenja". Unato~ prisutnom obilju materijala, istraìvanje politi~kog pona{anja jo{ je uvijek u
za~etku. U op}oj dru{tvenoj i politi~koj svijesti prisutna je velika nesigurnost spram mogu}ih
uloga u politi~koj vlasti. Mi se ponajprije ponosimo time {to smo dokinuli prija{nje odnose
spram autoriteta. No, time jo{ nije dan odgovor na pitanje na koji na~in èlimo danas
sagledavati politi~ku vlast. Pojava rukovodstva bi upravo u moderno vrijeme trebala biti
posebno aktualna. A prija{nje se predod`be o autoritetu ~ine dosta racionalnim ako ih se
usporedi sa slijepim, nikad upitnim sljedbeni{tvom politi~kih vo|a, {to i danas jo{ svakodnevno
doìvljavamo.
Ta tema i nije posve nova u znanosti, ona je ve} bila prisutna u njoj kad se u politi~koj
sociologiji razmatrao problem elita. U svakom se slu~aju ovdje ponajprije radi o
makrosociolo{kim istraìvanjima, o teorijama cirkuliranja elita i drugom. Tu se ponovno
uklju~uje istraìvanje pona{anja. Ve} smo istakli da nije primarni cilj mo}i predvidjeti budu}e
pona{anje. Skepsa i odbacivanje te oblasti istraìvanja nerijetko proizlaze upravo iz tog
nesporazuma, pri ~emu se takva pona{anja i sama katkad po~ivaju na istraìvanju
pona{anja. U svakom slu~aju neposrednu korist od istraìvanja pona{anja valja vidjeti u tome
{to ljude prosvje}uje u vezi s tim pitanjem. To istraìvanje ~ini znanstveno transparentnijom
ne samo okolinu, nego i sam predmet. Danas se mnogo govori o upravljanju dru{tvenim
procesima, pa je ~ak popularan i strah koji odatle proizlazi. Dakako, polaze}i odatle ne}e se
lako dospjeti do samog problema. Istodobno, me|utim, valja postaviti pitanje nije li mo`da
nesposobnost ljudi da upravljaju sami sobom jeda od najzna~ajnijih faktora koji omogu}uju
upravljanje dru{tvenim procesima. Osposobljavanje za upravljanje sobom, u onoj mjeri u
kojoj na na{e pitanje valja dati pozitivan odgovor, predstavlja za pojedinca nu`nost. No, uvjet
za to je ~injenica da on svoje pona{anje u dru{tvenom procesu moè racionalno sagledati.
Teorija politi~kog poretka
95
Ova se oblast, polaze}i ve} od samog naslova, pokazuje sredi{njom temom politi~ke
znanosti. Na njoj se pak temelje oba vida sistematske teorije mogu}eg politi~kog poretka i
empirijska analiza povijesno ostvarenih poredaka. Teorija poredaka proizlazi iz
komparativnog u~enja o vladaju}im sistemima, ali i iz starog u~enja o oblicima dràva. U
skladu s na{om definicijom tu pripada i istraìvanje dru{tvenog pona{anja spram sistema
vlasti u uèm smislu, kao i istraìvanje o stvarnom formiranju dru{tva putem politi~ke vlasti.
Izraz "putem politi~ke vlasti" nije posve egzaktan. On bi mogao u~vrstiti predod`bu o pukoj
suprotstavljenosti dru{tva s jedne i formalnoj vlasti s druge strane. Ta misaona figura,
me|utim, odgovara samo odre|enim politi~kim porecima. Stoga bi to~nije bilo re}i "putem
formiranja dru{tva djelovanjem politi~ke vlasti", budu}i da u tom politi~kom oblikovanju u
slobodarskim sistemima sudjeluju i brojni drugi faktori, a ne samo nositelji vlasti.
Kod politi~kih se poredaka, kao uostalom i kod klasi~nog u~enja o oblicima dràva, ne radi
samo o stati~kim aspektima. Od stati~kih tipova poredaka, koji su predmet prou~avanja,
gotovo da su zna~ajnije njima svojstvene razvojne te`nje i njihove mogu}e ili stvarne
promjene.
Istraìvanje pona{anja
O ovom smo podru~ju istraìvanja raspravljali na razli~ite na~ine. Pritom smo, dakako,
istraìvanje individualnog pona{anja isticali u pravi plan. Predmet politi~ko-sociolo{kog
istraìvanja pona{anja jest pona{anje grup. I ovdje rezultati istraìvanja vr{e ranije navedenu
funkciju prosvje}ivanja ljudi u vezi s oblastima njihova pona{anja. Oni naime ìve u grupama i
u savezima, i njihovo je pona{anje odre|eno stupnjem integracije tog grupnog pona{anja.
No, pri svemu tomene radi se samo o informaciji o pona{anju. I empirijsko istraìvanje
pona{anja je u velikoj mjeri preduvjet za oblikovanje teorije. @elimo doznati u kojoj mjeri
moèmo formulirati generaliziraju}e tvrdnje o grupnom pona{anju. Zanimljivo je znati koji
faktori iznutra i izvana odre|uju grupno pona{anje, koja su uzajamna djelovanja prisutna
unutar strukture grupe i okoline te grupe, izme|u gusto}e integriranosti i grupnog pona{anja.
96
Strukture mo}i i procesi mo}i
Iz na{eg je dosada{njeg izlaganja o~igledno u kojoj j emjeri poznavanje odnosa mo}i u

nekom dru{tvu va`no za nalizu njegovog politi~kog sistema. Ovdje nije nu`no navoditi daljnje
indikacije za ciljeve istraìvanja, budu}i da ne èlimo razmatrati pojedine poticaje istraìvanja i
metodolo{ki problem unutar njega. (Te probleme valja predo~iti ili veoma pojednostavljeno, ili
}e oni nadrasti okvire prvotnog uvoda koji bi mogao biti od koristi i nestru~njaku).
No, valja se ukratko osvrnuti i na drugi aspekt ovog istraìvanja. Ako se razmotre sredstva za
rad politi~ke znanosti, tad se moè ustvrditi, uz nekoliko izuzetaka, da je problematika mo}i
prili~no zanemarena. Rije~ je u pravilu o dràvnim institucijama, o nekim normama,
obavezama i vrlinama gra|ana stanovite dràve. êsto isticani slabi efekti politi~kog
obrazovanja mogli bi biti prouzro~eni i time {to je to obrazovanje nedovoljna priprema za
suo~avanje sa stvarnim politi~kim ìvotom. Uz tu pripremu ide i obuhvatan i intenzivan uvid u
problematiku mo}i uop}e i u mogu}e stvarne konstelacije mo}i. Time ne mislimo samo na
postulat da u politi~koj nastavi valja ukazati i na mogu}a trvenja izme|u izloènih modela
poredaka. Rije~ je ponajprije o spoznaji da je u uvjetima na{eg modernog dru{tva
nezamislivslobodarski poredak bez grupnog poretka, {to je u skladu s mo}i strukturiranog
pluralizma. Odatle proizlaze napetosti i sukobi s kojima slobodarsko dru{tvo mora ìvjeti.
Jedna od najva`nijih zada}a politi~kog obrazovanja je da ~ovjeka odvrati od poriva da za
prevladavanje tih napetosti olako posegne za mjerama vlasti.
Teorije sistema
Jedna od tradicija koje su stare koliko i politi~ka znanost obuhva}a komparativno istraìvanje
politi~kih, odnosno vladaju}ih sistema. To svakako ima svoje razloge i u tome {to svaka
znanost poku{ava klasificirati, srediti mnogostrukost svoga predmeta, zapitati se o
zajedni~kim elementima i o razlikama. Samo se na taj na~in dolazi do vlastitih, specifi~nih
kategorija. Ponekad se komparativno u~enje o politi~kim sistemima izjedna~uje s tipologijom
takvih sistema. No, to je zabluda. Komparativna su istraìvanja (neovisno o drugim
97
problemima i pozivaju}i se samo na usporedno konstituiranje tipova) uvijek mogu}a, samo

ako postoji ve}i broj sistema. Da li je mogu}e stanovito formiranje tipa, to jo{ ni u kom slu~aju
nije odlu~eno. To ovisi o tome da li zajedni~ki elementi, koji istodobno dijele sisteme,
omogu}uju dostatne kategorije i kriterije za tipolo{ki postupak. Taj je uvid ponajprije nu`no
u~initi plodnim da bi se spoznali planovi aostrakcije na kojima se odvijaju usporedbe i
oblikuju tipovi. [to je stupanj apstrakcije vi{i, to su prije mogu}a tipiziranja u pravilnim
slu~ajevima. [to se nalazimo bliè povijesnoj i sloènoj zbilji nekog sistema, za spoznavanje
su manje primjenljiva svo|enja na jedan tip. S druge je strane cilj tipova da odrede sisteme,
budu}i da su izdvojeni iz mno{tva svih sistema i mogu biti svrstani u neku manju grupu.
Kao {to smo ukazali pri izlaganju odnosnih pojmovnih polja, usporedbe sistema predstavljaju
tek dioteorije sistema. Ni{ta manje va`na nije ni analiza sistema u svom strukturalnostati~kom i procesualno-dinami~kom aspektu. Va`nost spoznaje o tome na koji se na~in
doista odvijaju dru{tveno-politi~ki procesi moè biti pokazana na vrlo jednostavnom primjeru.
Svima je poznato koliko malo znamo o nekom politi~kom sistemu ako poznajemo samo tok
formiranja politi~ke volje, tok koji je normiran Ustavom i koji se odvija u ustavotvornim
institucijama. Time nemamo dovoljno informacija ni o procesu u pojedinim institucijama, niti o
cjelovitom procesu. Stoga su nu`na brojna i tegobna istraìvanja, na primjer: na koji se na~in
odlu~uje u nekom kabinetu , u partijskom rukovodstvu, u nekom interesnom savezu, u
frakciji, itd., prije no {to se dospije do oblikovanja teorije cirkulacije u nekom politi~kom
sistemu.
Politi~ka integracija
Na mnoga do sada postavljena pitanja nije uop}e mogu}e dati odgovor bez poznavanja
integracijskih postupaka. To vrijedi kako za integraciju u sveukupnu politi~ku cjelinu, tako i za
posebne integracije unutar nekog sistema. I tu je istraìvanje pona{anja od klju~nog
zna~enja. No, valja upozoriti da za ozna~avanje op}eg fenomena drìmo smislenim pojam
integracije, no da taj pojam kao takav nije jako operativan pri istraìvanju integracije. Stoga
ga, kako se to obi~ava kazati u metodologiji, valja u~initi operativnim.
98
Sli~no kao kada je bila rije~ o autoritetu, drìmo da je jedan od prominentnih ciljeva politi~ke
znanosti razrada op}ih postavki o integraciji koja bi odgovarala demokratskom sistemu.
U~enje o dràvi
Ako se na{i preostali pojmovi priznaju kao temeljni pojmovi koji opisuju predmet politi~ke
znanosti, tad pod natuknicom "dràva" ne postoji dodatno podru~je istraìvanja. Politi~ki
sistemi na koje danas nailazimo predstavljaju konkretne dràve, opisane u u~enju o dràvi.
Uostalom, lako se moè ustanoviti da brojne tvrdnje preuzete iz u~enja o dràvi vi{e nisu u
skladu s dana{njom zbiljom tih dràva, pri ~emu ne zadiremo u pitanje jesu li one to ikada i
bile. U tom smislu takvo u~enje o dràvi predstavlja ponajprije stanovtu znanstvenu
provokaciju. Takve se re~enice u ve}ini slu~ajeva mogu opovrgnuti. A na{u tvrdnju valja
korigirati tako {to }e se re}i da i moderno u~enje o dràvi ima svoj razvoj. Pogre{no bi bilo
kazati da se tvrdnje koje su u skladu s modernom zbiljom nalaze samo unutar politi~k
znanosti, a ne u prete`no pravno orijentiranom u~enju o dràvi. Ovim smo razmatranjima za{li
u besplodnu "resornu raspru". Za budu}nost }e biti zanimljivije pitanje imaju li jo{ uop}e smisla
granice izme|u znanstvenih podru~ja, s obzirom na tradicionalnu znanost o dràvi i politi~ku
znanost u Njema~koj.
Teorija politi~kog formiranja volje
U prirodi me|uovisnosti na{ih temeljnih pojmova leì tako|er da se pri odabranom redoslijedu
njihova funkcija, koja se ti~e istraìva~kih ciljeva, sve manje moè prikazati specifi~nom,
budu}i da bi se prirom zapalo u ponavljanje. Na ovom je mjestu nu`no navesti podru~je, {to
smo ga mogli navesti i pri analizi sistema. Pritom mislimo na provo|enje politi~ke odluke. Kod
procesa formiranja volje radi se ponajprije o ostvarenju politi~ke odluke. U modernoj
politi~koj znanosti raste interes za probleme ostvarenja volje, odnosno interes za
upravljanjem utemeljenom na pravu. Kada, unato~ tome, istraìvanje upravljanja navodimo
ovdje pod natuknicom "formiranje volje", tad to ~inimo ponajprije iz dva razloga. @elimo
99
skrenuti pa`nju na ~injenicu da se proces formiranja volje ne moè u potpunosti razumjeti,

ako se podru~je provo|enja volje od njega jasno ne odijeli. Neodrìvo je shva}anje da se kod
upravljanja radi o pukom postupku provo|enja odluke, ~ime se samo prenosi politi~ka volja u
zbilju. Politi~ki sadràji odlu~ivanja na isti na~in proìmaju proces provo|enja. Ako se èli
upoznati stvarni rezultat neke politi~ke odluke, tad ne treba gledati samo u slu`beni list koji
tiska zakone. Rezultat valja sagledati na koncu, kada bude potpun. Osim toga, upravljanje ne
vr{i samo funkciju provo|enja zakona, nego i pripreme s tim u vezi. Ono, dakle, i samo
sudjeluje u politi~kim odlukama. Tim dvjema pojavama mogu}e je pridodati i jedno tre}e
stanovi{te. Ako jest, i kada jest tako, onda izme|u oblasti formiranja volje u uèmsmislu i
oblasti provo|enja postoji odgovaraju}i odnos, ~ije posljedice - kada je rije~ o politi~kom
odlu~ivanju - jo{ nisu dovoljno istraène. Gledano pojedina~no i pojednostavljeno, konkretno
drìmo da ~inovnik u upravi koji sudjeluje u pripremi zakona ne moè a da ne vod ra~una o
podru~ju na kojem se taj zakon provodi, da je naime njegovo mi{ljenje o problemima tako|er
odre|eno iskustvom prilikom provo|enja ranijih odluka. O~ito je da to moè imati pozitivne i
negativne posljedice po politi~ke odluke. To se uzajamno djelovanje moè podi}i na razinu
op}eg. Jednako tako i mi{ljenja, interesi i potrebe, kao i voljne inklinacije, koji bivaju
artikulirani u dru{tvu i u razli~itim grupama, ne pristupaju neposredno aktualnim i bubu}im
problemima koje valja rije{iti, oni su mnogo vi{e odre|eni prethodnim politi~kim odlukama, ~iji
su rezultati dostupni gra|anima putem na~ina provo|enja. Tu se pred nama nalazi jedna
strana politi~kog procesa, koji se u zbilji pokazuje kao kru`ni sistem. Navedeni su sadràji ve}
dovoljni za uklju~ivanje upravljanja u proces formiranja volje, {to ni u kom slu~aju nije
jednako tvrdnji o jednakosti obaju strana. U svakom slu~aju je teza o nepoliti~kom
upravljanju, koje kad{to mora biti u slu`bi definicije politike, neodrìva za politi~koznanstvenu
teoriju politi~kog procesa.
Teorije legitimiteta
Susre}emo se ovdje s poku{ajima klasifikacije mogu}ih na~ina legitimacije i istraìvanja

pojedinih tipova legitimiteta. Radi se pritom kako o primi{ljanju legitimiteta, dakle, o idejnom
100
utemeljenju politi~kog legitimiteta, kao i konkretnim vidovima institucionalne legitimacije.

Pitanje je uklju~eno u mnoga druga, no ondje gotovo da se i ne razmatra. Tako, na primjer,
valja navesti aktualne opreke u vezi s izbornim sistemom i sa stanovi{ta legitimacije politi~ke
vlasti. Ako je stvarno djelovanje volje bira~a povezano s legitimacijom vlasti, tada valja
postaviti pitanje moè li vlada vrijediti kao legitimna ako se odluka o formiranju vlasti prema
partijskim kriterijima poni{tava izborom rukovodilaca te iste partije, ili je pak bolje legitimirana
ako je do{lo do ve}inske odluke bira~a. Postavljanje tog pitanja i u tom kontekstu ne zna~i,
me|utim, da se time na njega ve} odgovorilo. @elja nam je samo da ukaèmo na problem. U
onoj mjeri u kojoj problem legitimacije zadire u takva specifi~na pitanja, kao {to su pitanja
izbornog sistema, ne smije biti ni izjedna~en s njima. Upravo se u navedenim primjerima
pokazuje da sam izborni sistem ne moè rije{iti to pitanje. Uzmimo da do|e do rezultata da je
ve}inski izborni sustav prikladniji demokratskoj legitimaciji no {to je to proporcionalni. No, ako
op}e uvjerenje bira~kog tijela stoji na strani proporcionalnog sustava, onda vladama koje su
u konkretnim slu~ajevima proiza{le iz ovog potonjeg slu~aja valja pripisati i ve}i legitimitet.
Primjer ponovo pokazuje u kojoj je mjeri legitimacija ovisna o problemu konsenzusa.
Politi~ki konsenzus
Za istraìvanje demokracije politi~ki je konsenzus sredi{nje pitanje. To je ponajprije zbog

relativnog odnosa prema neslaganju, {to je jedna od politi~kih pretpostavki demokracije.
Sistemskim istraìvanjima pripada i pitanje o faktorima stabilnosti u sistemima. Konsenzus
smo ranije razmatrali ponajprije s tog stanovi{ta.
Teorije zastupni{tva
Kod ovog se pitanja me|usobno suprotstavljaju poglavito dvije grupe teorija, prva koja ili
ograni~ava pojavu zastupni{tva i prisutna je samo u odre|enim politi~kim porecima, i druga
koja, kao {to smo u~inili u ovoj knjizi, promatra politi~ko zastupni{tvo kao op}i, za sve sisteme
relevantan fenomen. U oba je slu~aja pitanje procedure pri zastupni{tvu sastavni dio analize
101
sistema.
102
IZABRANA LITERATURA
I. Priru~nici, Zbornici, Sabrana djela
Handbuch der Soziologie, ur. Werner Ziegenfu, 1956.

Handwrterbuch der Sozialwissenschaften, ur. Erwin von Beckerath, Hermann Bente i dr.,
1964.
Political Science. Amerikanische Beitrge zur Politikwissenschaft, ur. Ekkehart Krippendorff,
1966.
Politologie und Soziologie, Ottu Stammeru za 65. ro|endan, ur.
Jrgen Fijalkowsky, 1965.
Staatslexikon. Recht, Wirtschaft, Gesellschaft, ur. Grres- Gesellschaft, 8 tomova, 6.

ponovljeno i pro{ireno izd., 1957-
1963.
Staatsverfassung und Kirchenordnung. Zbornik Rudolfu Smendu za
80. ro|endan, ur.
Hesse, Reicke, Scheuner, 1962.

Wissenschaftliche Politik. Eine Einfhrung in Grundfragen ihrer
Dieter Oberndrfer, 2. nepromij.
Tradition und Theorie, ur.
izd., 1966.
II. Uvodi i ud`benici
Bourdeau, Georges, Einfhrung in die politische Wissenschaft
/Mthode de la Science
Politique, njem. prijevod/, 1964.

Gablentz, Otto Heinrich von der, Einfhrung in die politische
Wissenschaft, 1963.
Httich, Manfred, Lehrbuch der Politikwissenschaft, 1967.

Hermens, Ferdinand A., Verfassungslehre, 1964.
Krger, Herbert. Allgemeine Staatslehre, 1964.
Lange, Max G., Politische Soziologie, 1961.
Lehmbruch, Gerhard, Einfhrung in die Politikwissenschaft, 1967.
Loewenstein, Karl, Verfassungslehre, 1959.
Merkl, Peter H., Political Continuity and Change, 1967.
103
Nawiasky, Hans, Allgemeine Staatslehre, 1958.

Salomon-Delatour, Gottfried, Politische Soziologie, 1959.
Voegelin, Eric, Die neue Wissenschaft der Politik, 1959.
Weber, Max, Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd., 1956.
III. Uz pojedine temeljne pojmove
Politika
Bergstraesser, Arnold, Politik, u: Staatslexikon. Recht, Wirtschaft, Gesellschaft, ur. GrresGesellschaft, 6. posve prera|eno i
pro{ireno izd., tom 6, 1961, stupac 335.
Buchheim, Hans, Exkurs ber den Begriff der Politik, u: Totalitre Herrschaft, 4. izd. 1965,
str. 65 i d.
Burdeau, Georges, Einfhrung in die politische Wissenschaft,
1964, str. 77.
Crick, Bernard, Eine Lanze fr die Politik /In defence of Politics,
njem. prijevod/, 1962, str.
24.
Freund, Michael, Politik, u: Handwrterbuch der
Sozialwissenschaften, ur. Erwin
Beckerath, Hermann Bente i dr., tom 8, 1964, str. 356 i d.

Gablentz, Otto Heinrich von der, Einfhrung in die politische
Wissenschaft, 1964, str.
14.
Httich, Manfred, Der Begriff der Politischen bei Max Weber, u:
"Politische
Vierteljahresschrift", 8, 1967, str. 40 i d.

Krger, Herbert, Allgemeine Staatslehre, 1964, str. 684.
Lange, Max G., Politische Soziologie, 1961, str. 13 i d.
Scheuner, Ulrich, Das Wesen des Staates und der Begriff des
Staatslehre, u: Staatsverfassung
Politischen in der neueren
und Kirchenordnung, Zbornik Rudolfu Smendu za 80.
ro|endan, ur. Hesse, Reicke, Scheuner, 1962, str. 225 i d.

Schmitt, Carl, Der Begriff des Politischen, 1932, izd. iz 1963.
104
Schmlz, Franz Martin, Der "Begriff" der Politik, u: Zerstrung und
Rekonstruktion der
politischen Ethik, 1963, str. 93 i d.

Sontheimer, Kurt, Zum Begriff der Macht als Grundkathegorie der politischen Wissenschaft,
u: Wissenschaftliche Politik. Eine
ur.
Einfhrung in Grundfragen ihrer Tradition und Theorie,
Dieter Oberndrfer, 2. neizmj. izd. 1966, str. 197 i d.
Sternberger, Dolf, Begriff der Politischen, 1961.

Weber, Max, Politik als Beruf. Gesammelte politische Schriften,
1958, str. 494.
Wengler, Wilhelm, Der Begriff des Politischen im internationalen
Recht, 1955.
Vlast
Httich, Manfred, Macht und Herrschaft, u: Demokratie als Herrschaftsordnung, 1967, str.
172 i d.
Hermens, Ferdinand A., Verfassungslehre, 1964, str. 39 i d.
Kuhn, Helmut, Der Staat: eine philosophische Darstellung, 1967, str. 63.
Salomon-Delatour, Gottfried, Politische Soziologie, 1959, str. 6.
Weber, Max, Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd.,1956, str. 28.
105
Vodstvo
Hermens, Ferdinand A., Verfassungslehre, 1964, str. 39 i d.

Weber, Max, Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd., 1956, str. 124.
Poredak
Httich, Manfred, Das Ordnungsproblem als Zentralthema der

Wissenschaftliche Politik. Eine Einfhrung in
Theorie, ur. Dieter
Innenpolitik, u:
die Grundfragen ihrer Tradition und
Oberndrfer, 2. neizmij. izd.,1966, str. 211 i d.
Isti, Lehrbuch der Politikwissenschaft, 1967, str. 30 i d.

Imboden, Max, Die Idee der Ordnung, u: Die politischen Systeme, 1962, str. 146 i d.
Stammer, Otto, Gesellschaft und Politik, u: Handbuch der Soziologie, ur. Werner Ziegenfu,
1956, str. 530 i d.
Pona{anje
Ellwein, Thomas, Politische Verhaltenslehre, 5. izd.,1967.

Weber, Max, Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd., 1956, str. 1.
Mo}
Ellwein, Thomas, Das Regierungssystem der Bundesrepublik
Deutschland, 2. izd.,
1965, str. 67 i d.
Gehlen, Arnold, Macht, u: Handwrterbuch der
Beckerath, Hermann Bente
Sozialwissenschaften, ur. Erwin v.
i dr., tom 7, 1961, str. 77 i d.
Guardini, Romano, Die Macht, 1951.

Httich, Manfred, Macht und Herrschaft, u: Demokratie als Herrschaftsforderung, 1967, str.
172 i d.
106
Hauser, Richard, Macht, u: Staatslexikon. Recht, Wirtschaft,
Gesellschaft, ur. Grres-
Gesellschaft, 6. obnovljeno i pro{ireno izd., tom 5, 1960, stupac 499.

Hermens, Ferdinand A., Ethik, Politik und Macht, 1961.
Loewenstein, Karl, Verfassungslehre, 1959, str. 3 i d.
Sontheimer, Kurt, Zum Begriff der Macht als Grundkategorie der
u: Wissenschaftliche Politik. Eine
ur.
politischen Wissenschaft,
Einfhrung in Grundfragen ihrer Tradition und Theorie,
Dieter Obersdrfer, 2. neizmij. izd., 1966, str. 197 i d.
Weber, Max, Wirtschaft und Gesellschaft, 4. izd.,1956, str. 28.

Welte, Bernhard, ber das Wesen und der rechten Gebrauch der Macht, 1960.
Sistem
Dahl, Robert A., Politische Systeme, u: Political Science.

Politikwissenschaft, ur. Ekkehart
Amerikanische Beitrge zur
Krippendorff, 1966, str. 149 i d.
Easton, David, A framework for political analysis, 1965.

Isti, A system analysis of political life, 1965.
Ellwein, Thomas, Das Regierungssystem der Bundesrepublik
Deutschland, 2. izd.,
1965, str. 16 i d.
Lehmbruch, Gerhard, Einfhrung in die Politikwissenschaft, 1967, str. 126 i d.
Loewenstein, Karl, Verfassungslehre, 1959, str. 11.
Robson, Charles B., Der Begriff des "politischen Systems", u:
Ottu Stammeru za 65. ro|endan,
Politologie und Soziologie,
ur. Jrgen Fijalkowsky, 1965, str. 119 i d.
Stammen, Theo, Regierungsysteme der Gegenwart, 1967, str. 20

i d.
Dràva
107
Ehmke, Horst, "Staat" und "Gesellschaft" als

Staatsverfassung und
verfassungstheoretisches Problem, u:
Kirchenordnung, Zbornik Rudolfu Smendu za 80. ro|endan,
ur. Hesse, Reicke, Scheuner, 1962, str 23 i d.

Krger, Herbert, Allgeimeine Staatslehre, 1964.
Kuhn, Helmut, Der Staat. Eine philosophische Darstellung, 1967.
Nawiasky, Hans, Allg. Staatslehre, 1958.
Formiranje volje
Ellwein, Thomas, Regierungsorganisation und politische
Willensbildung, u: Einfhrung in
die Regierungs- und Verwaltungslehre, 1966, str. 166 i d.

Httich, Manfred, Demokratie und Herrschaftsordnung, 1967, str. 89 i d. i 105 i d.
Zastupni{tvo
Httich, Manfred, Zur Theorie der Reprsentation, u: Demokratie als Herrschaftsordnung,

1967, str. 176 i d.
Imboden, Max, Die politischen Systeme, 1962, str. 123 i d.
Krger, Herbert, Allgemeine Staatslehre, 1964, str. 232 i d.
Leibholz, Gerhard, Das Wesen der Raprsentation und
Raprsentativverfassung, 1968.
Rausch, Heinz (ur.), Zur Theorie und Geschichte der
Reprsentation und
Reprsentativverfassung, 1968.
Voegelin, Eric,Die neue Wissenschaft der Politik, 1959, str. 60 i d.
108
PREDMETNI REGISTAR
Autoritet
Demokracija
Djelovanje mo}i
Dràva
Elita
Formacija
Ideja/e
Institucija/e
Integracija
Istraìvanje pona{anja
Jedinstvo, politi~ko
Jezik, politi~ki
Konsenzus
Kultura, politi~ka
Legitimacija
Mir
Mo}
Nacionalna dràva
Niz
Norme
Oblikovanje
Oblikovanje mnijenja
Oblikovanje volje
Obrazovanje, politi~ko
Odluka, politi~ka
Op}e dobro
Participacija
Podno{enje
109
Pojam vlasti
Politika, pojam
Pona{anje
Poredak, politi~ki
Posluh
Pravednost
Prihva}anje
Privrènost
Proces, politi~ki
Rat
Rukovodstvo
Sila
Sistem
Sloboda
Sljedbeni{tvo
Struktura
Stvarna analiza
Sukob
Suradnja
Suverenitet
Svijest, politi~ka
Temeljni pojmovi
Teorija
Teorija, normativna
Teorija sistema
Tipologija
Tvorevine
U~enje o dràvi
Vladaju}i sistem
110
Vodstvo
Vrijednosti
Zapovijed
Zastupanje
Zastupni{tvo
111

Politička Psihologija

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Politička Psihologija

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Manfred Httich

TEMELJNI POJMOVI POLITIKE ZNANOSTI

S njemakoga prevela Sanja Roi}

Naslov izvornika: Grundbegriffe der Politikwissenschaft

UZ PROBLEM POJMOVNOSTI U POLITI^KOJ ZNANOSTI

Primjenljivost politi~ke znanosti

S njema~koga prevela je pre{irok. Ti "prevoditelji" u {kolama, u

Sada je problem sporazumijevanja prisutan i neovisno o pitanju neposredne primjenljivosti i u

prosvjetiteljsku funkciju u ovom dru{tvu, bez obzira na pitanje o njihovoj primjenljivosti. No to

Instrumentalno obilje`je pojmova

Pojmovi su u pragmati~kom smislu instrumentarij znanosti. Kriterij njihove legitimnosti je

Dolf Sternberger, Begriff des Politischen, 1961, str. 7.

Preciznost tvorbe pojmova

Racionalizacija politi~ke jezi~ne uporabe

Odnos spram temeljnih pojmova

S njema~koga prevelego i s mogu}im pona{anjem drugih osoba

Pona{anje spram socijalnih formacija

Politi~ko djelovanje kao pona{anje utemeljeno na normama

U povijesti politi~kog mi{ljenja veliki prostor zauzima nastojanje da se odredi politi~ko

Politi~ko kao odre|enje stanja stvari

Normativisti~kom je ishodi{tu grubo suprotstavljeno decizionisti~ko. Politi~ko je u stanovitoj

S njema~koga prevelbrim razlozima navode protiv te teorije

Carl Schmitt, nav. djelo, str. 33.

rezultat, njezina su znanstvena nastojanja neprekidno bila usredoto~ena na osvjetljavanje

Politi~ko kao obilje`je poretka

navodim na stanovito pona{anje osobnim autoritetom, primjerom, uvjeravanjem ili

POLITI^KA VLAST I DR@AVA

U narednim }e se razmatranjima morati osvjedo~iti primjenljivost pojma politike {to smo ga

Politi~ka vlast je temeljni pojam za sve politi~ko-znanstvene napore. Ona omogu}uje

Max Weber, nav. djelo, str. 28.

A. Hermens, Verfassungslehre (U~enje o ustavu), 1964, str.39 i d.

Sli~nu problematiku o~ituje i dihotomija vlasti i zdru`enosti. S jedne se strane dr`ava

Prilog pojmu dr`ave unutar op}eg u~enja o dr`avi

Salomon-Delatour, Politische Soziologie (Politi~ka sociologija), 1959, str. 6.

pokazuju nu`nim za oblikovanje politi~koznanstvenog operativnog pojma dr`ave, a tie i za

nav. djelo, str. 39 i d.

djelo, str. 34.

djelo, str. 37.

djelo, str. 39.

djelo, str. 47.

djelo, str. 49.

Prilog pojmu dr`ave u filozofiji

Filozofski poku{aji definiranja dr`ave pripadaju poglavito aristotelovsko-tomisti~koj filozofiji:

ne po|emo od filozofskog pitanja."37 Takva tvrdnja mo`e biti samorazumljivom za filozofsko

djelo, str. 17.

djelo, str. 61.

djelo, str. 61.

Helmut Kuhn spominje ~ovjeka u jednini tek u odjeljku o konstitutivnim momentima

djelo, str. 59.

ne sastoji se naime u stalnom propitivanju prenesenih teorija. To propitivanje mo`e posve

zagovaramo za na{u disciplinu ozna~uje - nasuprot dosada{njem bavljenju politikom - vi{i

Strukturom ozna~ujemo relativno konstantan sastav dru{tva. [to je dru{tvo diferenciranije, to

politi~koj teoriji participacije politi~ka participacija pretvara u indikator dru{tvene participacije

Odnos me|u pojmovima

Pojmovima strukture i sistema izra`avamo ponajprije prethodnu danost predmeta istra`ivanja,

Neposredno uz pojmove "integracija" i "zastupni{tvo" stoji i legitimitet. Legitimiranje vlasti

O~igledno je, dakako, da su predod`be o pravi~nosti politi~ke vlasti u nekom dru{tvu od

Ukoliko, me|utim, izostanu predmeti neposrednog materijalnog odobravanja, tada je sistem

Da bi se izbjegli nesporazumi, valja ukazati na slijede}e to~ke: polazni su termini tek

konsenzus nije ustanovljiva veli~ina, nego da je po sebi rezultat dru{tvenih i politi~kih

budu op}eprihva}eni. A {to se ti~e specifi~ne politi~ke integracije, nu`no je u uvjetima

Obzor op}eg dobra

Potonja su nas razmatranja dovela do pojma op}eg dobra u njegovom normativnom