Professional Documents
Culture Documents
07 Knjizevnoumjetnicki Stil
07 Knjizevnoumjetnicki Stil
Tamara Guti
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL
Uvod
Hrvatski se standardni jezik pojavljuje u razliitim podrujima ljudske
djelatnosti, a sve su to njegove funkcije koje zajednikim imenom nazivamo
funkcionalnim stilovima. Knjievnoumjetniki funkcionalni stil jedan je od
pet funkcionalnih stilova hrvatskoga jezika. Funkcionalna stilistika disciplina je ope stilistike koja se bavi klasifikacijom i opisom funkcionalnih stilova (Katni-Bakari, 2001: 48). Zahvaljujui razvitku jedne takve discipline, a shodno tomu i literature koja je iz nje proizala, pristupit u objanjenju
i opisu knjievnoumjetnikog funkcionalnog stila. Ono od ega poinjem rad
o knjievnoumjetnikom stilu jest upuivanje na razliku jezika kao sustava i
jezika kao standarda. Ta e se razlika pokazati presudnom za razumijevanje
promatranoga stila.
Knjievnoumjetniki funkcionalni stil nain je izraavanja pjesnika, pripovjedaa, dramatiara, putopisaca i dr. Stil je to koji je obiljeen slikovitou, ritminou i bogatstvom rijei. Okret prema mati i slobodi donio mu
je ono to u objasniti razlikom jezika kao sustava i jezika kao standarda,
kao i injenicom kako knjievnoumjetniki stil ini otklon od standardnoga
jezika.
hrvatistika
jedan sadraj pridruuje razliitim izrazima. Josip Sili (2007: 98) u svojoj
knjizi Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika te vrste jezine pravilnosti prikazuje kao suodnose jedan izraz : jedan sadraj i jedan izraz : vie sadraja. Ujedno napominje i da je kod drugog naina izraavanja nastalo ono
to u jeziku nazivamo inaicama. One e se pokazati vanima i u kasnijem
objanjenju odnosa izmeu knjievnoumjetnikog i ostalih stilova.
Jezik kao sustav mogua je veliina, ono to moe biti. Jezik kao standard aktualna je veliina. Njegove nas norme upuuju na ono to je pravilno,
a odvraaju od onoga to je nepravilno i drutveno neprihvatljivo. Jezik kao
standard uvaava zabrane ivotne stvarnosti, za razliku od jezika kao sustava
koji postupa slobodnije. Jezik kao sustav ne poznaje tvorbene zabrane. Vodei se analogijom s oblikom imenice djevojka koja u genitivu mnoine moe imati oblik djevojaka, jezik kao sustav zakljuuje da i imenica majka u
genitivu mnoine moe imati oblik majaka. Jezik kao sustav objanjava to
lingvistikim pravilima, a na to se jezik kao standard ukljuuje i sociolingvistikim pravilima objanjava zato ne moe postojati takav oblik. injenica postojanja pridjeva oblika paljiv jeziku kao sustavu dovoljna je za tvrdnju o prihvatljivosti i oblika gramljiv. Navedeni primjeri trebaju pokazati
kako se jezik kao sustav povodi iskljuivo za jezinim zakonitostima.
Hrvatski je standardni jezik zbroj svih funkcionalnih stilova. Pri svakodnevnom se sporazumijevanju sluimo uvijek jednim od funkcionalnih stilova, a nikako standardnim jezikom u cijelosti. Svaki funkcionalni stil ima
svoje posebnosti koje se ne mogu prenositi u drugi funkcionalni stil. Ono to
je prihvatljivo i pravilno u jednome funkcionalnom stilu ne mora nuno biti
pravilno i u drugome. Prema tome, najbolje je ostati u okvirima jednog funkcionalnog stila i njegovih zakonitosti (Bari i dr., 1999: 52-63).
Ono to e odrediti osobitost knjievnoumjetnikog stila jest njegov
otklon od jezika kao standarda i priklanjanje jeziku kao sustavu.
50
KNJIEVNOUMJETNIKI STIL
STANDARDNI JEZIK
individualan
neimitativan
nenormiran
ukljuuje lokalizme, dijalektizme,
arhaizme, barbarizme
neogranien izbor leksikih I
sintaktikih jedinica
kolektivan
imitativan
normiran
iskljuuje lokalizme, dijalektizme
arhaizme, barbarizme
ogranien izbor leksikih I
sintaktikih jedinica
51
hrvatistika
b)
c)
d)
e)
f)
g)
Obraene odlike samo su neke posebnosti koje pripadaju knjievnoumjetnikom funkcionalnom stilu. Niti za jedan se primjer ne moe rei da
grijei protiv norme i standarda jer je knjievnoumjetniki stil najslobodniji i
najindividualniji funkcionalni stil koji slijedi jezik kao sustav i njegove,
lingvistike, zakonitosti.
52
Pjesniki podstil
Pjesma i njezini stihovi izriaj su koji je nemogue prepriati ili jednakovrijedno iznijeti pomou drugog medija izraavanja. Pjesnika je slika ovdje ono to vrijedi tisuu rijei. M. Katni-Bakari (2001: 133-140) u svom
se razmatranju o pjesnikom podstilu poziva na Romana Jakobsona i njegovo uvoenje tzv. gramatike poezije. U radu Gramatika poezije i poezija
gramatike R. Jakobson uz uobiajenu slikovnu poeziju razlikuje i gramatiku poeziju. Slikovna se poezija zasniva na pjesnikim slikama tvorenim pomou stilskih figura i tropa, kakva je i ova:
(8) Olovne i teke snove snivaju
Oblaci nad tamnim gorkim stranama. (Mato, 1997: 28)
53
hrvatistika
Dramski podstil
Dramski je podstil usmjeren na temeljne dijelove drame, dijalog i monolog. Osim dijaloga i monologa drama je prepoznatljiva i po didaskalijama,
autorskom govoru.
Katni-Bakari razlikuje tipove dijaloga. To su prirodni ili svakodnevni
i dramski. Dramski dijalog uvijek podrazumijeva sukob. Dramski sukob vrlo
je znaajan, a moda i najznaajniji u drami. Dramski dijalog pretpostavlja
publiku i itatelja i zato donosi dodatna objanjenja prije uvoenja u temu.
Svakodnevni je dijalog prepun prekinutih reenica i upada u rije, nepotivanja teme i tzv. skretanja s teme. Dramski dijalozi pokazuju usmjerenost
prema osnovnom cilju komunikacije uope. No i u dramskom je dijalogu
otvorena mogunost za elipse, tj. ubacivanje podteme tijekom dijaloga.
Ono to je zajedniko i svakodnevnom i dramskom dijalogu jest njihova
fatika funkcija. Fatika funkcija podrazumijeva ustaljene izraze pozdrava,
oslovljavanja, rastanka i sl.; razgovor treba voditi o opim temama, nikako o
osobnim jer su one izvor sukoba. Razgovori o vremenu i kii koja pada cijeli
dan teko e dovesti do dubljeg sukoba.
Dramski podstil pokazuje kako je istraivanje drame usmjereno na temeljne njegove dijelove dijalog i monolog. Osim toga istrauje se i uloga
dramskog sukoba, uzvika i neartikuliranih zvukova (mrmljanja) koji se pojavljuju u drami, kao i naini stvaranja zaudnosti i kominoga, pa sve do
istraivanja dramske utnje.
54
Zakljuak
Knjievnoumjetniki stil najslobodniji je i najneobvezaniji funkcionalni
stil. Stil umjetnike knjievnosti razlikuje se od drugih stilova po tome to
pokazuje odmak od jezika kao standarda i svih imitabilnih postupaka. Knjievnoumjetniki stil eli postii originalnost i neponovljivost tako da oponaanje ne dolazi u obzir. Knjievnoumjetniki je stil otvoren prema svim drugim stilovima, ali ne oponaa njihova obiljeja, nego stvara vlastiti izraz.
Izvori
Gjalski, Ksaver andor, 1996. Janko Borislavi, Matica hrvatska, Zagreb.
Joyce, James, 2001. Dublinci, Alfa, Zagreb.
Kovai, Ante, 1987. Fikal, Mladost, Zagreb.
Kranjevi, Silvije Strahimir, 1997. Pjesme, Rije, Vinkovci.
Krlea, Miroslav, 2008. Gospoda Glembajevi, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb.
Mato, Antun Gustav, 1997. Izabrana djela, kolska knjiga, Zagreb.
Pet stoljea hrvatske knjievnosti br. 171, 1987. Ivan Aralica, Matica hrvatska,
Zagreb.
Rem, Goran, 2003. Koreografija teksta II., Meandar, Zagreb.
enoa, August, 1963. Sabrana djela, Znanje, Zagreb.
Turgenjev, Ivan Sergejevi, 2008. Lovevi zapisi, Biblioteka Jutarnjeg lista, Zagreb.
Uarevi, Josip, 1991. Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o knjievnosti,
Zagreb.
Literatura
Frani, Anela; Hudeek, Lana; Mihaljevi, Milica, 2005. Normativnost i viefunkcionalnost u hrvatskome standardnom jeziku, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Bari, Eugenija i dr., 1999. Hrvatski jezini savjetnik, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Pergamena i kolske novine, Zagreb.
Katni-Bakari, Marina, 2001. Stilistika, Nauna i univerzitetska knjiga, Sarajevo.
Pranjkovi, Ivo, 2001. Druga hrvatska skladnja, Hrvatska sveuilina naklada,
Zagreb.
Sili, Josip, Pranjkovi, Ivo, 2005. Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i
visoka uilita, kolska knjiga, Zagreb.
Sili, Josip, 2007. Funkcionalni stilovi hrvatskoga jezika, Disput, Zagreb.
55