MATICA

H.RVATSKA

STAKPARIJA .VJ.SNIKc, ZAGlU

GRAMATIKA
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA
KNJIEVNOG JEZIKA

TREE,

NEPROMIJENJENO IZDANJE

PROF. Dr T. MARETI
PRA VI CLAN AKADEMIJE JUGOSLAVENSKE I SRPSI<E,
DOPISNI CLAN AKADEMIJE BUGARSKE , CESKE, RUSKE
lUCENOGA DRUSTVA SEVCENKOVA (U LAVOVU).

ZA STAMPU PRIREDILI

MATE HRASTE i PAVn: ROGIe

1963

MATICA HRVATSKA
ZAGREB

SVA PRAVA PRIDR ZANA

PRESTAMPAVANJE I UMN02AVANJE ZABRANn:NO
I U CJELINI I U DIJELOVIMA

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

Evo nakon 32 godine i drugog izdanja moje "Gramatike i
stilistike"! Dugo je trebalo ekati dok se prvo izdanje rasproda.
pa da se moe novo tampati, ali je napokon dolo i to vrijeme.
U ovom novom izdanju ima mnogo promjena, ali te promjene
(upravo popravci) ne diraju u temelje na kojima je graeno
prvo izdanje.
Sto je u mojoj gramatici obraeno, to se dobro razabira iz
natpisa: "Gramatika hrvatskoga ili srpskoga knjievnoga jezika".
ovo dakle nije ni historika ni poredbena Jkomparativna) gramatika, a ni gramatika naih narjeja (i govora), a zato nije, to je
jasno reeno na poetku predgovora prvome izdanju. Onome to
sam onda rekao ne bih imao nita novo ni sada dodati.
Najznatnija je prorl1denq. _u _ovom izdanju to su za gramatiku
uz~mcine potvrde Cprimjer( i iz djeli - nekolic~ne pisaca koji dob1"O
znaauna jezik i dobro njim piu, a nijesu upotrijebljeni za prvo
izdanje. To su "ivoti svetaca" od F. Ivekovia, "Koran" od
M. Ljubib!.f1,.ti~a, neke pripovijetke M-:-Mmev-i&zT M. Sapanina
i napokon "historija" N. Nodila. Jo je -upotrijebljeno i izdanje
narodnih pjesama od Jukia i Martia .
l')to su partije o akcentima u deklinaciji i konjugaciji zauzele
vie prostora nego mi je milo, tome e ovaj ili onaj itatelj prigovarati, - ali drukije nije moglo biti (iako sam nastojao da
budem to krai), jer je tokavska akcentuacija u oblicima isprekrtana velikim mnotvom pravila i izuzetaka.
. Zao mi je to, se za silazni akcenat u ovom izdanju ne upotrebljava obini obli znak nego uglasti.l Tome je uzrok to tamparija za slova, kakova su u ovoj knjizi, nema obloga znaka, a
dok bi se on izrezao, prolo bi mnogo vremena, i knjiga bi mogla
izii na svijet bar po godine kasnije negoli evo izlazi.
Ni u temelje "stilistike" nijesam htio dirati, nego samo popravljati je i dotjerivati. Znatan dio moje stilistike sadrava stvari
koje ne vrijede samo za na jezik nego i za druge evropske jezike.
Tim se moja stilistika razlikuje od drugih stilistika to su ih po
Evropi napisali razlini pisci. Meu njim.a su neke koje vrijede
1 U ovom izdanju za. silazni akcenat upotrebljava se obli znak, a ne
uglasti.

PREDGOVOR DRUGOM IZDANJU

za sve jezke; takva je npr. knjiga R. Majem (Meyer): Deutsche

stilistik (1906), koja govo?'i samo o tropima i figurama, a tropi
i figure ne nalaze se samo u njemakih pisaca nego i u pisaca
drugih naroda. Druge opet stilistike vrijede samo za jedan jezik
je?' obrauju razline njegove tanine gramatike i leksike. Takva
je npr. latinska stilistika J. H. Smalca (Schmalz) i fmncuska
Ch. Balyja. Prilino blizu mojoj stilistici stoji djelce, koje je napisao H. Hortnagel: Versuch des deutschen Stiles (1802j. Kad sam
ja pod kraj XIX vijeka pisao svoju stilistiku, nijesam za to djelce
znao, nijesam se dakle mogao njim ni posluiti, nego sam pisao
po svome znanju i uvjerenju o tome ta ide, ta li ne ide tt stiListiku. Nijesam dosad naao razloga da od toga znanja i uvjerenja
odstupim.
U Zagrebu, mjeseca maja 1931.
PISAC

PREDGOVOR

TREEM

IZDANJU

Prvo izdanje Maretieve Gmmatike i stilistike izalo je god.

1899, a drugo 1931.
Ta je knjiga ivotno djelo dugogodinjeg profesora hrvatskosrpskog jezika na zagrebakom sveuilitu i predstavlja potpunu
kodifikaciju hrvatskosrpskog knjievnog jezika. Po toj knjizi
stekle su svoje struno znanje sve generacije nastavnika hrvatskosrpskog jezika posljednjih ezdeset godina. Za nju je M. Reetar
u svojoj recenziji rekao da je i pored nedostataka, "ostala najpotpunija i najbolja gramatika srpskohrvatskoga jezika" (Slavia XII,
str. 583).
Kako je ta knjiga ve davno rasprodata tako da se ne moe
dobiti ni u antikvarijatima, a potreba za njom je i danas velika,
Matica hrvatska nala se ponukanom da tu prazninu popuni
tampanjem treega izdanja.
Prireivai novoga izdanja u sporazumu s Maticom hrvatskom kao izdavaem ostavili su autorov tekst neizmijenjen. Za
auto.rova ivota izale su dvije recenzite ove knjige. Prvo izdanje
iz 1899. prikazao je Vatroslav Jagi u asopisu "Archiv fur slavische Philologie", knj. XXII, str. 263-268, Berlin 1900. Drugo
izdanje opirno je prikazao Milan Reetar tL asopisu "Slavia",
knj. XI, str. 578-604, Prag 1932. Iz prve recenzije za drugo izdanje autor je usvojio ono to je smatrao potrebnim. Pored Jagieve
recenzije old dana prvoga izdanja do drugoga izalo je vie dobrih
rasprava iz podruja sintakse: A. Musia u Radu JA, knj. 138,
140,142,172,184,203 i u Glasu SAN, knj. CXXI, CXXIII i CXXVI,
Lj. Stojanc(Via u Junoslovenskom filologu, knj. II, III i VIII
i A. Belia u istom asopisu, knj. VI. Mareti ih nije uzeo u obzir
za drugo izdanje svoje knjige. Ni fiziologija glasova nije prikazana
na moderan nain iako je o njQj postojala novija literatura. Nakon
drugog izdanja izalo je vie korisnih rasprava iz sintakse reenice
i sintakse glagolskih oblika: A. Musia u Radu JA, knj. 247 i 250,
A. Belia u Junoslovenskom filologu, knj. XVII, M. Stevanovia
'lL istom asopisu, knj. XVII i XXII, P. Sladojevia u istom aso
pisu, knj. XX i XXI, A. Stojievia u Razredu za fila;loke in
literarne vede Slovenske akademije, Dela 3, Ljubljana 1951, J. Vukovia u Radovima Naunog drutva NRB i H, knj. II, Sarajevo
1954. i d?'. Izala je i moderna rasprava iz podruja fiziologije

PREDGOVOR TRECEM IZDANJU

glasova B. Miletia "Izgovor srpskoh1'vatskih glasova", Srpski

dijalektoloki zbornik, knj. V, Beograd 1933.
Prireivai su smatrali da ne smiju mijenjati piev tekst,
ct davanje opirnih napomena i izmjena ispOd teksta na osnovi
novih rasprava ne bi mnogo pridonijelo modernizimnju originalnog pieva teksta, pogotovu kad se na njih nije OSV1'nuo sam
pisac u drugom izdanju svoje gramatike.
U autorovu terminologiju prireivai nisu dirali jer bi to
iziskivalo na mnogim mjestima velike promjene u tekstu.
Da to djelo bude to suvremenije, u novom su izdanju morale
biti izvrene ipak neke promjene, i to:
1. Znakovi za silazni akcenat i za duinu, o kojima pisac govori
u sV'om predgovoru, dati su prema novom pmvopisu.
2. Izostavljena je stilistika, jer ona nije sastavni dio gramatike,
a ne odgovara ni principima moderne stilistike.
3. U autorovu tekstu provedena su pravila dananjega pravopisa
koliko je god to bilo mogue.
4. Izvreni su u knjizi svi ispravci koje je oznaio sam autor
na kraju knjige uo.djeljku "Popravci."
5. Unesene su napomene koje je pisac knjige u svome linom
primjerku izvrio, spremajui, vjerojatno, tree izdanje. 1
6. Znatno je proireno "Kazalo rijei i stvari" na kraju knjige
radi lakeg snalaenja.
7. Na svakoj strani, gdje se ukazala potreba, upozoreno je ispod
teksta na razlike izmeu jezika u autorovu tekstu i stanja u
$uvremenom knjievnom jeziku i pravopisu.
PRIREIV ACI

na

l Maretiev lini primjerak knjige ustupio nam

emu mu i ovom prilikom srdano zahvaljujemo.

je dr Bratoljub

Klai,

GRAMATIKA
HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA
KNJIEVNOG JEZIKA

12

GRAMATIKA

u staroslavenskoj azbuci ime "jat", razvio se u Juznom govoru

u je, kad je slog kratak, i u ije, kad je slog dug, npr. vjera, tijelo.
Taj izgovor za kratke slogove razvio se zacijelo ve u XIV vijeku,
kako se moe jezinim spomenicima dokazati, ali za duge slogove
nije sigurno jesu li ve onda glasili ije; mogue je da se tada
govorilo npr. t jelo, pa da se tek u jednome od iduih vijekova
razvilo ije. Sto se u istonom govoru govori vera, telo, a u zapadnom vim, ttIa, to za na jezik nije karakteristino, jer takvih
zamjena starome 1> ima i u drugim slavenskim jezicima. - 3. Vokalno I, to ga je nekad i na jezik imao kao i drugi slavenski,
poelo se u XIV vijeku pretvarati u vokal u, i tako mi ve odavno
imamo, npr. vuk, muati mjesto negdanjega vlk, mlati. - 4 Konsonant I na svretku rijei i na svretku sloga preao je potkraj
XIV vijeka u 0, npr. dao, posao, eteoci postalo je od starijega dal,
posal, etelci. - 5. Iskonski skupovi tj - dj pretvoreni su ve
u dohistoriko doba naega jezika, tj. u vrijeme prije XII vijeka,
u glasove - , te imamo npr. mlaen, kraa mjesto dohistori
koga mlat jen, kradja. Vie o tome vidi u 95a. - 6. Gdje je
nekad ispred r stajalo , Ondje od XIII ili XIV vijeka imamo e,
npr. crn, crijevo od negdanjega rn, reva. - 7. U staro je doba
sav na narod rijei npr. noga, ruka akcentovao (kao i drugi Slaveni) noga, ruka, otkle su tokavci razvili noga, ruka; isto je tako
dananje npr. planina, junaci postalo od planina, junaci. itd. Ta
akcenatska promjena potjee po svoj prilici iz vremena poslije
XV vijeka; to dokazuje akcent rijei seoba, seoce, Beograd, u
kojima je -0- postalo od -lo, a malo je prije reeno da je -l- prelo
u -0- potkraj XIV vijeka. Iz starijega seI ba nastalo bi selba, da
se akcenatska promjena dogodila u vrijeme dok se jo -1- govorilo,
a selba bi poslije prelo u seoba i tako bi ostalo do dananjega
dana. Dakle seoba moglo je iz selba nastati tek poslije XV vijeka.
Sto je ovdje reeno za rije seoba, to vrijedi i za seoce, Beograd
i za druge takve rijei. (Valja priznati da je ovaj lijepi dokaz
iznio vedski slavist H. Skild u svojoj knjizi Zur Chronologie der
tokavischen Akzentverschiebung, 1922).
3. Razlike u o b l i e i m a. 1. Negdanji oblik za genitiv plur.
poeo je ve u XIV vijeku na kraju primati -a, i tako je npr.
od en, junak, volov nastalo ena, junaka, volova. - 2. U XV
vijeku poinju se razvijati dananji oblici na -ama, -ima za dativ,
lokativ i instrumental plur., npr. enama, junacima, volovima.
- :3. Od ta dva obiljeja jo je starije to se instrumental sing.
imenica npr. kost, stvar svruj e na -i, dakle kosti, stvari (pored

PRISTUP U GRAMATIKU

13

k6u, stvarju, koje je opi slavenski oblik). 4. Od XIII vijeka

instrumental sing. rijei enskoga roda svruje se na -om, npr.
enom, ribom, dobrom. - 5. Dativ, lokativ, i instrumental sing.
pridjeva i zamjenica mogu od XV vijeka na kraju imati vokal e,
npr. ovome, dobrome, ime, nime. - 6. Od XIII vijeka imamo
u 1. licu plur. a!orista i imperfekta na kraju -smo, npr. pLetosmo,
pLetijasmo. - 7. Dulji oblici impefekta u 4. razredu I vrste,
npr. pecijah, strizijah bit e veoma stari, iako im nema potvrde
u najstarijim spomenicima. - 8. Nastavak -t u pasivnom participu glagola V i VI vrste, npr. uvat, kupovat (pored uvan, kupovan, kako imaju i svi drugi slavenski jezici) zacijelo je najmlaa karakteristina osobina jezika naega, jer joj nema potvrde
do svretka XVII vijeka.
Meu karakteristine crte naega jezika moe se, rekao bih, brojiti i
fakultativno odskoranje otpadanje skrajnjega a u genitivu sing. zamjenic'a i pridjeva~. n aeg, dobrog, ze!.enog (pored naega itd.). Takav krnji
genitiv nalazi se, istina, gdjeto i u maloruskom jeziku, npr. zelenog, ali
tu nije otpalo a ve o (potpuni maloruski oblik glasi zelen{)go).

4. Meu jezine karakteristike moe se i ono brojiti to je

koji jezik izgubio, a drugi su srodni jezici to sauvali. Za na jezik
mogu navesti dvije takve (negativne) crte: 1. Ve od XIII vijeka
nema u njemu genitiv sing. ni u jednoj rijei na kraju nastavak
-u, kako se ee ili rjee nalazi u dJmgim sl~venskim jezicima
(npr. domu, od dom, u staroslavenskom, u ruskom, u ekom,
poljskom jeziku). - 2. Od XVII vijeka nema . u nas vie nOIninativ
plur. od imenica mukoga roda na k:r;.aju vokal e, kako je
npr. staroslavenski CbIHOBe, ruski BOJIrape, poljski kr6lowie (kraljevi) itd.
Karakteristinih crta moglo bi se nai i u sintaksi i osobito
u leksikom blagu naega jezika, ali za ovu knjigu dosta je i
ono to je navedeno iz glasova i oblika.

KNJI2EVNI JEZIK HRVATSKI ILI SRPSKI

5. a) Knjievnome naem jeziku slui u najirem smislu
za 'Osnovu tokavsko narjeje koje se otro razlikuje od druga
tri narjeja naroda naega: od akavskoga i kajkavskoga i torlakoga 1 (tj . od onoga to se govori u jugoistonoj Srbiji). Ovaj
1 Danas je obiniji naziv prizrensko-timoki dijalekt po prostoru koji
zauzima. To nije poseban etvrti dijalekt nego dio tokavskoga dijalekta.
Nazivaju ga i starotokavski ekavski dijalekt.

14

GRAMATIKA

\
se posljednji govor pribliava nekim svojim znatnim crtama bugarskom jeziku onako kako se kajkavsko narjeje pribliava jeziku
slovenskom.
U Vukovu rjeniku ima: toTUik, gen. tO'Tlaka, ovjek koji ne govori
srpski ni bugarski. Ime je Torlak takoer geografiko ime, i njime
se oznauje oveliki predjel u pirotskom okrugu u junoj Srbiji. Mislim da je
za torlake govore nuno jedno zajedniko ime i da je ba torlako ime
najzgodnije. Zovu ga i sVTljiko narjeje po predjelu Svrljigu, koji lei u
sjevernom kraju torlakoga narjeja Kneevcu na zapadu. Za poznavanje
toriakoga ili svrljikoga narjeja mnogo je zasluan A. Beli, ali on mu
nije dao jednoga zajednikog imena. Drugi zasluni hrvatskosrpski dijalektolog, M. Reetar, dao mu je u svojim njemaki pisanim radnjama ime
altserbisch po Staroj Srbiji, gdje je po njegovu miljenju jezgra toga
narjeja, ali ime starosrpsko narjeje vrlo je nezgodno, jer se lako moe
krivo razumjeti (tj. govor starih Srba); zgodnije bi ime bilo staTosrbijansko.
isto

b) Nijedno od navedena tri narjeja, ni geografikim prostorom ni brojem naroda to njime govori, ne dosee ni izdaleka.
tokavskoga narjeja, pae i sva tri zajedno zaostaju i jednim
i drugim iza tokavskoga. Pravo je dakle i prirodno to je za
jedinstveni knjievni jezik Hrvata i Srba uzeto narjeje koje se
govori u najveem dijelu naroda, jer koliko um ljudski dosee.
moe se rei da ni jedno od ono druga tri narjeja ne bi nikad
i nikako moglo okupiti u cjelinu sav na narod i jednog i drugog
imena. Zacijelo se moe rei da ni akavskoga ni kajkavskoga
govora nikad Srbi ne bi primili za knjievni svoj jezik, i to stoga
to nema Srba kojJ. bi govorili akavski ili kajkavski; a isto je
tako sigurno da toriakoga govora nikad ne bi primili Hrvati, jer
nema nikoga od njih ko bi govorio torlaki. K tome se jo moe
s razlogom pitati: da li bi se s v i Hrvati ikad okupili oko govora akavskoga ili kajkavskog? bi li ikad s v i Srbi htjeli pisati.
i govoriti toriaki? Ako je dakle sav na narod htio da se u
knjievnom jeziku sjedini, on nije mogao na ino nego da uzme
tokavsko narjeje, a to su mogli i Hrvati i Srbi lako uiniti jer
i jednih i drugih ima velika mnoina kQjima je tokavsko narjeje
materinsko. osim geografike svoje prostranosti i mnotva naroda ima tokavsko narjeje prvenstvo pred ostalima jo i u.
tome to je umjetna knjievnost, koja je njime proavih vijekova-.
napisata, svojim obiljem i vrijednou mnogo znatnija i od a
kavske i od kajkavske stare knjievnosti (a toriake umjetne
knjievnosti nikad nije ni bilo); pa i narodna poezija, pogotovu.
epska, u tokavaca je mnogo obilnija i ljepa negoli je u akavaca.
u kajkavaca i uTorlaka.

PRISTUP U GRAMATIKU

15

6. Ni tokavsko narjeje nije, dakako, svuda jednako, ve se

dijeli u nekoliko vie ili manje razlinih govora. Ali kako je ono
meu srpskohrvatskim narjejima naj rairenij e, tako se opet u
njemu samome nalazi govor koji geografikim prostorom i brojem naroda nadvisuje 'Ostale tokavske govore. Budui da taj govor
lei otprilike u sredini meu drugima, zato bi se on mogao zvati.
sredinji ili centralni. On se govori po Bosni i Hercegovini, po<
junim krajevima Hrvatske to lee uz Bosnu i po sjeverozapadnoj Srbiji. Odavde se vidi da nije pravo to se taj govor
obino zove hercegovaki, kad se govori i po drugim zemljama
osim Hercegovine. U tome govoru zamjene su starome vokalu 1;.
glasovi je, ije (vjera, tijelo), zato mu se kae jekavski ili ijekavski govor, a kae mu se i juni govor. Drugi su tokavski
govori: zapadni ili ikavski (u kojemu se staro 1; izgovara i,.
npr. vira, tHo) u sjevernoj Dalmaciji (iznad Neretve), ovdje-ondje
po zapadnoj Bosni i sjevernoj Hercegovini i po Slavoniji; - zatim.
istoni ili ekavski (u kojemu se staro 1; izgovara e, npr.
vera, telo) u Srijemu, u Bakoj i u Banatu i u sjeveroistonoj!
Srbiji do Morave; k tome imamo govor resavski u istonoj Srbiji.
od Morave, crnogorski, barski i dubrovako-cavtatski, napokon.
govore bokeljske k,OIjih ima nekoliko (kotorski, dobrotski! risanski,.
peraki, pranj ski) , a svi su sabiti na vrlo malom prosto,r u. Svi
su ti posljednji govori (poevi od crnogorskog) jekavski (ijekavski)
i u tome se slau s onim sredinjim ili hercegovakim, ali se
kao i resavski, koji je :.ekavski, u drugome kojeemu oo njega
vie odmiu negoli govor zapadni i istoni; ovi se u svemu.
drugome osim u izgovaranj u glasa 1; toliko slau s reenim,
sredinjim govorom da ih, 'Odbivi gdjekoje sitne razlike, mo~
emo brojiti s njim zajedno u jednu cjelinu. Ali ako ih i neemo'
brojiti, opet onaj sredinji (hercegovaki<,) govor ostaje najraireniji meu tokavskima, i on je poradi toga ve kao od'.
prirode odreen da bude knjievni jezik.
7. Ni taj govor poradi znatnoga prostora to ga zaprema:.
ne moe biti sasvim jedinstven, i na njegovu se podruju esto.
nalazi togod u jednom kraju ovako, u drugom onako, a ima [
toga da se po svemu ili gotovo po svemu podruju reenoga.
govora g'Ovori togoo dvojako ili . troj ako. Pita se: to u takvim.
sluajevima treba, to li ne treba primati u knjievni jezik? Mjesto>
odgovora na to pitanje pogledajmo mala to je u takvim slua
jevima radio Vuk. Poznajui Vuk materinski svoj jezik kao malo>
ko, znao je ponajvie to je u narodu vie, to li je manje obino;

16

GRAMATIKA

osim toga je dovoljno poznavao prolost svoga jezika, a dovoljno

mu je bila poznata oi slavenska gramatika, te je ponajvie mogao
osjei to je pravilno, a to nije. Jedno i drugo znanje raslo je,
dakako, u Vuka s godinama; zato i vidimo da je u njegovim poznatijim djelima kojeta dotjeranije nego u ramJIma. Njegovo
j e naelo bilo: u k n j i e v n i j e z i k i d e o n o t o j e
o b i n i j e i t o j e p r a v i l n i j e.
8. a) Tako npr. u narodu, kojega je govorom Vuk pisao,
govore se poznata tri padea plurala, npr. enam, ena h, enami,
koji su oblici stari i pravilni, ali je mnQgo obiniji za sva tri
padea zajedniki oblik enama; zato se Vuk nije nimalo kolebao
to e u knjievni jezik uzeti. U lokativu sing. uje se katkad
.stari i pravilni oblik njem (na njem, u njem), ali se mnogo vie
govori njemu (na njemu, u njemu), i zato je Vuk onaj prvi oblik
-odbacio i uzeo drugi. Oblik esa (od to) premda je pravilan, nije
"htio Vuk primiti jer ga narod slabo gdje govori, nego ega koje
je mnogo obinije. Infinitiv donesti (odnesti, ponesti itd.) stariji
je i pravilniji od obl,ika donijeti (odnijeti, ponijeti itd.), isto je
iako particip donesao - dOnesla (odnesao - odnesla itd.) stariji
i pravilniji, negoli je donio - donijela (odnio - odnijela itd.),
:ali su oblici donijeti, donio, donijela u narodu mnogo obiniji, i
:zato ih je Vuk odabrao.
b) Narod govori donesen i doneen (odnesen i odneen, ponesen i poneen), ali je oblik sa -s- pravilan, a oblik sa -- nije,
zato je Vuk u kasnije vrijeme knjievnoga svoga rada pravilno
odabrao, a nepravilno odbacio; tako je isto uinio i s rijeima
-mnogo - mlogo, tamnica - tavnica, gdje je prvo starije i pravilnije od drugoga. On nije htio pisati: doo, uvo, kupovo (ili
do'o, uv'o, kupov'o), nego doao, uvao, kupovao, jer ako se i
uje u narodu oboje, ali je oblik na -aa pravilniji. Pogotovu je
Vuk pravi1niji oblik volio uzeti ondje gdje je on ujedno i obiniji.
TI brzu govoru narod katkad odbacuje skrajnje i u infinitivu i
1...\ sadanjem gerundiju te govori npr. uvat, mislit, uvaju,
-misle, ali je uvati misliti, - uvajui - mislei mnogo
obinije, a budui da je tako i pravilnije, zato Vuk nije vidio
razloga zato bi reene oblike pisao bez -i. Isto tako nije on htio
pisati krnje oblike za genitiv sing. eg, njeg, nego je pisao samo
ega, njega, jer je tako ne samo mnogo obinije nego je i pravilnije.
9. Kad je Vuk tako pomnjivo probirao meu rijerna koje
se dvojako govore po narodu sredinjega ili knjievnoga govora,

17

PRISTUP U GRAMATIKU

onda je lako dokuiti zato se on u pisanju svojem klonio svega

onoga to je poznato samo u jecL.'1.ome ili u gdjekojem kraju.
Tako je on sasvim odbacio hercegovake glasove
koji se
uju u rijema npr. sjekira, izjesti (gdjeto se ti glasovi uju i
po Hrvatskoj). - Vukovo naelo o tome to ide" u knjievni
jezik, to li ne ide, vrlo bi se pokolebalo da je to primio iz onih
tokavskih govora koji ne idu u sredinji, da je npr. iz crnogorskoga govora uzeo pluralne oblike ni - ne, vi - ve (mjesto
nam - nas, vam - vas) ili genitiv plur. jttnakah, enah, pttakah
ili s otpalim t, npr. mlados, slabos (koje je veoma obino u Dubrovniku, ali se podosta uje i u Crnoj Gori, u Boci i gdjeto po
Bosni i Hercegovini). Ako se Vuk tako s punim pravom klonio
gramatikih osobina iz drugih tokavskih govora, a ono mu nije
ni na pamet padalo da uzima to iz netokavskih narjeja ili
to takvo ega danas u jeziku nema, a nekad je bilo. To su tzv.
arhaizmi, "kakoI je npr. akuzativ plur. nje ili je (mjesto njih, ih)
ili participski oblici poami, uzami (mjesto poevi, uzevi) ili
nom. pl. drazi, velici (mjesto dragi, veliki). - Radei Vuk tako
postigao je to da mu je jezik jedinstven i samotvor u kojemu nema
krpea od svega i svaega.

s- z

10. a) Dotjerujui Vuk knjievni jezik uveo je u nj (u kasnije doba knjievnoga svoga rada) dvije stvari koje ovdje treba
spomenuti. Prva je slovorh~ Velika veina onoga naroda to govori sredinjim govorom -glasa toga ne",izgovara nikako, i Vuk
je h uveo u knjievnost drei se govora manjine naroda; izgovaraju ga ovdje-ondje po Bosni i Hercegovini, i to osobito muhamedovci. Sto ~la:> taj govore Dubrovani, Bokelji i Crnogorci, to
valjada ne- bi navelo Vuka da ga uvede u knjievnost, jer oni
inae n.e govore sredinjim govorom. Na pisanje slova h nagnala je Vuka velika potreba jer bez njega bi nam jezik bio
podosta raspojas i aljkav. K tome se slovo h opravdava i prolou
naega jezika i poreen.jem s drugima slavenskim. Svi ti razlozi
zajedno uzeti preteniji su od injenice to vei dio naroda h
ne izgovara. Dakle je gramatiki pravilnije pisati ga nego ne
pisati.
b) Druga se stvar tie konsonanta t - d kad u junom
govoru stoje ispred i:.; u velikom dijelu sredinjega govora imamo
tada glasove - d, npr. erati, devojka, ali u dubrovako-cav
tatskom govoru, to ga Vuk u svome rjeniku zove jugozopadnim, ne govori se tako nego tj - dj. Njemu se taj izgovor inio
finiji od izgovora -'- d ili, kako sam ree, to je gospodski izgovor

18

GRAMATIKA

(vidi: dr. izd. 3, 37, 302). Ali upravo rei u izgovaranju tjerati,
djevojka nema nita ni fino ni gospodsko, ve je to stariji izgovor,
a tim to je stariji ujedno je i pravilniji, pa kad se do naega
vremena sauvao makar u malom dijelu naroda, njegova mu vea
pravilnost daje pravo da ue u knjigu.
11. a) Taj rad Vukov oko dotj erivanj a knjievnog jezika
osniva se na misli koju je on izrekao ve g. 1821. piui: Ako
knjievnici ikaku vlast u jeziku imaju, ja mislim da tu imaju
da u gramatikim predmetima koji su kod naroda neopredijeljeni izberu ono to je pravilnije (dr izd. 2, 138). Istu misao
izrie i Danii (sitn. sp. 179) koji kae da je u vokativu sing.
pravilnije Milou, kmlju nego MiLoe, kralje, pa dodaje: Ko
moe od dvije stvari birati jednu, mislim da ne treba da izbe re
goru (tj. u jeziku). Tako su radili i morali raditi i u drugih
naroda oni pisci koji su knjievni jezik gradili. Vukovu se dakle
nainu u gravnome ne moe zabavljati, ali se moe u pojedinostima. On je, kako se iz dojakonjega razlaganja vidi, bio u svome
poslu oko knjievnog jezika eklektik (tj. probira), a kako eklektik
ne moe ne biti subjektivan i kako se u onome to je subjektivno
ne mogu svi ljudi slagati, zato moe ovaj ili onaj prijatelj i znalac
dobroga i istog jezika u gdjekojim sitnicama drukije misliti
negoli je mislio Vuk, - kaem: u sitnicama, jer u krupninama
bilo bi vrlo teko pobijati Vuka. Niko neka ne prekorava Vuka
tim to se sasvim onako kako je on pisao nigdje u narodu ne
govori; to je istina, ali je istina i to da se ni drugi knjievni jezici
(npr. njemaki, francuski, ruski itd.) nigdje sasvim onako ne
govore kako ui njihova gramatika. Svaki je knjievni jezik
kompromis izmeu razlinih jezinih struja.
b) Vuk nije svoj eklekticizam do kraja proveo, tj. do najmanjih sitnica. I iza njega je gramatiku jo ostalo tota da paljetkuje. Narod npr. govori u genitivu sing.: njegovoga, Petrovoga,
eninoga, u dativu ilokativu: njegovom(e), Petrovom(e), eninom(e)
pored njegova, Petrova, enina, - njegovu, Petrovu, eninu.
Vuk drei se naroda upotrebljava u svojim djelima i jedne i
druge oblike, a opet se dobro zna da su navedeni dulji oblici
nepravilni!, a krai da su pravilni. Isto tako pie Vuk ne samo
Eklekticizam i subjektivnost Vukovu dobro je istaknuo ve Beli
u Glasu Srpske akademije, knj. 82, str. 105.
1 Danas se dulji oblici ne smatraju nepravilnima u istonim ni u
zapadnim krajevima. U istonim su krajevima ipak vie u upotrebi nego
II zapadnim.

PRISTUP U GRAMATIKU

19

pravilno: mi bismo uvali, vi biste kupili nego i nepravilno: mi

bi uvali, vi bi kupili, jer se u narodu uje i jedno i drugo. Gramatik e u takvim sluajevima rei: premda Vuk jedno i drugo
pie, ali mi valja da odbacimo nepravilan, a zadrimo pravilan
oblik. Kadto se dogaa da za ovu ili onu stvar pravila nema,
npr. kad emo pisati: novoga, novom.e, kad li novog, novom. Tu
e gramatik gledati da sastavi pravilo koje bi se moglo primiti
(vidi u 212-216). Ima i takvih sluajeva da je pravilo dobro
poznato, ali gramatik nee zahtijevati da se dri kad se u drugim
slavenskim jezicima nalazi i pravilno i nepravilno. Tako je npr.
po pravilu: zar ne vidi onoga dima? nijesam itao dananjih
novina, ali se pored toga i u naemu i u drugim slavenskim jezicima govori takoer: zar ne vidi onaj dim? nijesam itao dananje novine. A u drugim sluajeviIna nai e se opet drugi kakav
razlog, te gramatik ili nee htjeti ili nee moi postavljati pravila, npr. za rijei:' izai - izii, mojega - moga, to - ta itd.
Takvih primjera ima u svakom i najdotjeranijem knjievnom
jeziku, a to je zato jer jezik nije matematika, te se kojeta u
njemu ima prepustiti piscima na volju.
cl Sto je ovdje reeno o knjievnom jeziku, to se sve tie samo njegove gramatike, a ne rjenika, jer se jezino jedinstvo u rjeniku knjievnoga jezika ne moe onako dosljedno izvriti kao u gramatici, nego
esto treba u knjievni jezik uzimati rijei i iz drugih tokavskih, a kadto
i iz netokavskih govora, pa i iz staroga jezika kad potrebne rijei u knjievnom govoru nema.

GLASOVI
UOPCE O GLASOVIMA
12. a) Knjievni na jezik ima 30 glasova koji Be piu:
1. latinicom:
a, b, e, , , d, d, e, f, g, g (d), h, i, j, k, l, l (lj), m, n, II (nj),

o, p, r, s, , t, u, v, z, ,
2. irilicom:
a, 6, lB, r, JJ., l), e,

)K, 3, JJI,

h, y,

j,

cp, x,

K, JI,

n;,

]b,

M, H, lb,

o, n, p, e,

T,

"tJ, J,J, III.

b) U naim narjejima i govorima ima jo i drugih glasova. Tako

je ve u 2. reeno da neki govori imaju poluglas na onim mjestima
gdje knjievni jezik ima a, npr. PbS, lb mjesto knjievnoga plis, ld. U
9. spomenuti su osobiti hercegovaki glasovi S, i. Dubrovani u da, pa
(tj. d~o, p~o) itd. izgovaraju o malo druk~ije negoli se inae izgovara,
tj. malo otvorenije (P. Budman, rad jug. akad., knj. 65, str. 166); oni
z u nekoliko rijei (zora, jezero, spenza, mizerija) izgovaraju kao dz
u jednom glasu; mnogo je obiniji taj konsonant u govoru torIakom,
npr. u rijerna zver, pTozor (A. Beli, dijalekti istone i june Srbije, 200
do 203), Oko gornje Drine po Srbiji kroz drinsku dolinu na obe strane
narod l izgova,r a kao poljsko l ili rusko JI'b (S. Novakovi, Glasnik Srpskog
u . dr., knj . 37, str. 43, M. Milievi, kneevina Srbija, 631); takvo se l
govori takoer oko Podgorice i oko Bara (M. Reetar, der tokavische
Dialekt, 126). U nekoliko posavskih sela u Slavoniji izgovara se vokal
u nalik na njemako ii; npr. u rijeima golub, sutra itd. (S. Ivi, rad jug.
akad., knj. 196, str. 182).
13. Ni u jednom jeziku nijesu svi glasovi jednako obini, ve se jedni
nalaze ee, drugi rjee, pa" tako je i s naim glasovima. Hotei ja da
saznam koliko je koji glas u naem jeziku obian, radio sam ovako: iz Vukova prijevoda Novoga zavjeta izabrah deset razlinih mjesta, pa u njima
bez ikakvoga prekida brojah i biljeah sve glasove koliko se puta koji
nalazi. Na svakom od tih 10 mjesta uzeh 1000 glasova, pa kad je gdje
taj broj navren, tamo ve dalje ne broj ah, pa makar brojei stao ba
usred koje rijei. Tako za ovaj raun izbrOjih 10,000 glasova, a to ini oko
2,000 rijei; dok bi ovjek sve to izgovorio, govorei polagano i razgovijetno,
trebalo bi mu vremena oko PO ure. Mislim da je to za ovakav posao do-

22

GRAMATIKA

voljna mnoina. Da bi mi brojevi bili to pouzdaniji, izabrah samo onaka

mjesta u kojima se iste rijei to manje ponavljaju, zatim mjesta u kojima
nema stranih rijei i imena. Kako je ovaki posao muan i koliko se hoe
za nj velike strpljivosti, to moe ocijeniti samo onaj ko ga pokua raditi;
tu se ovjek u brojenju vrlo lako zabuni, a najmanja pogreka ve remeti
raune, zato treba po nekoliko puta isto mjesto brojiti dok se ovjek ne
uvjeri da nema u brojenju pogreke. Tako sam ja radio, pa zato ne
mogu jamiti da su mi brojevi za ona mjesta koja sam upotrijebio posve
pouzdani. Samo se po sebi razumije da u ovakome poslu glasove treba
brojiti onako kako se izgovaraju, a ne kako su napisani; dakle s njim
treba uzima kao s njim, - bratski, gradski kao bracki, gracki, - mislio,
radio kao mislijo, radija. Glas je T dvojako raunat: kao konsonant (npr.
u rijei Tuka) i kao vokal (npr. u prst).
14. Rezultat je moga brojenja da se izmeu 10.000 glasova a nalazi
1079 puta, b 173 puta, c 56 puta itd., a to u decimalnim brojevima
za a znai: 10,79, za b: 1,73, za c : 0,56 itd. Za druge glasove bit e dosta
navesti samo decimalne brojeve njihove obinosti, - dakle: (1,20),
(0,91), d (4,28), ct (0,31), e (10,99), g (1,92), d (0,73), i (10,35), j (5,03), k (3,18),
t (1,94), I (0,90), m (3,67), n (4,57), n (0,63), o (9,60), p (2,26), T (konsonantsko, 3,43), r (vokalno, 0,45), s (4,64), (1,50) , t (4,00), u (4,29), v (4,02),
z (1,47), (0,64). - Glasovi su f, ii veoma rijetki, njihov je decimalni
broj manji od 0,01; oba se nalaze ponajvie u tuim rijema, sasma
rijetko u pravima narodnim (kako su npr. ufati se, fijukati, ota!tbina,
srgba).
Red naih glasova prema njihovoj obinosti, tj. prema postepenom
sve manjem decimalnom broju to ga koji ima:
e, a, i, o, j, s, n, u, d, v, t, m, r (kons.), k, p, l, g, b, , z, , , l,
e, r (vok.), , !t, f.
Kako je Vukov Novi zavjet pisan junim govorom, tako se po
sebi razumije da brojevi ovdje priopeni vrijede za juni govor; da je ta
knjiga Vukova pisana istonim govorom, bio bi decimalni broj za j manji
(is por. vera, telo bez j prema: vjera, tijelo), a da je pisan zapadnim, bili
bi malo drukiji brojevi za i, za e, za j (ispor. vira, tilo prema vjera, tijelo).
Ako se zajedno uzmu brojevi koji su pokazani za vokale, i onda
brojevi koji su pokazani za konsonante, izlazi da se meu 10.000 glasova
nalazi 4.647 vokala i 5.353 konsonanta, a to je u decimalnim brojevima : za vokale 46,47, a za konsonante 53,53.
Poznato je da razmjer izmeu vokala i konsonanta u svakom jeziku
pokazuje njegovu mekou ili tvrdinu: to je vei procent konsonanta,
to je jezik tvri, a to je taj procent manji, to je jezik meki. Izriaji tvri
i meki. znae ovdje isto to tei i .laki. za izgovor i za pjevanje.
Ta je teina i lakoa, dakako, samo teoretina, jer je svakom narodu svoj
jezik vrlo lalta i izgovarati i pjevati, a teak za jedno i za drugo moe ovaj
!li onaj jezik biti samo ljudma drugoga naroda. Ja sam' s te strane ogledao
nekoliko jezika da vidim kako stoje prema naemu, pa sam naao da
prema srpskohrvatskom procentu za vokale 46,47 u njemakom jeziku
stoji procent 38,36, u poljskom 41,43, u ruskom 41,69, ulitavskom 43,00,
u ekom i u latinskom 43,09, u francuskom 43,36, u (staro)grkom 46,01,
Mnogo godina prije mene brojio je tako glasove staroindijskoga
jezika W. D. Whitney u svojoj staroindijskoj gramatici, i ja se na nj ugledah.

23

GLASOVI

u talijanskom 47,73, u staroslavenskom 48,37 (a za staroindijski jezik

izlazi W. D. Whitneyu u njegovoj gramatici 43,52). Ja sam navedene
brojeve izraunao sasvim onako kao i za na jezik, a razumije se samo po
sebi da sam i za njih glasove brojio onako kako se izgovaraju (ili su se
izgovarali), a ne kako se piu. Vidi se dakle da na jezik u mekoi i lakoi
ne zaostaje mnogo iza talijanskoga, a nadvisuje njima i sam starogrki
jezik za koji se obino govori da pripada meu najblagozvunije. Ali
valja dodati da i u naem jeziku ima po gdjekoji tako tvrdi konsonantski
skup da ga nema ni u jezicima koji imaju znatno manji procent vokala;
npr. k bratu (pored ka bratu), k stricu (pored ka stricu), k zdra vom e
(pored ka zdrav'ome) izgovaramo mi gbratu, kstricu, gzdravome, to su zacijelo vrlo tvrdi skupovi koje e i Nijemac pomuno izgovarati, a kamoli
Italijanac, nego treba dodati da su takvi sluaj i jedini gdje se na poetku
nalaze 4 konsonanta*, u sredini rijei ima ih neto vie, npr. carstvo,
kumstvo, lukavstvo, boanstven, jedinstven. Vie od dva. kon son anta ne
nalaze se na kraju naih rijei nikad, a u . tvrim jezicima ne nalaze
se na kraju samo po tri nego i po etiri konsonanta, npr. u njemakom:
Angst, ernst, Herbst (u sredini rijei ima taj jezik i po 5 konsonanta,
npr. iingtIich, ernstIich, herbstIich!). Na bi jezik bio gotovo kao talijanski
mek i lak i blagozvuan da nema u njemu onih tvrdih naprijed navedenih skupova gbratu itd. - a osobito da nema u njemu vokalnoga r
koje je vrlo mnogim narodima teko, nesnosno i neprijatno; gdjekoje izmeu
rijei s vokalnim r gotovo je nemogue drugim narodima bez duljega vje-.
banja pravo izgovoriti, npr. srpstva, vrst, rtva.

PISMO LATINSKO I CIRILOVSKO

15. L a t i n ica. a) Sve do ilirskoga pokreta bila je u
latinici. grdna zbrka; teko je bHo u istoj zemlji (npr. u Dalmaciji
ili u Slavoniji) nai dva pisca koji bi sve glasove naega jezika
jednako pisali, a kamoli u razlinim naim zemljama! Kad se
g. 1835. u Zagrebu poe narodni i knjievni preporod, onda kolovoe toga preporoda s punim pravom drahu da im je najprei
posao mjesto one pravopisne zbrke uvesti bolji i jedinstven
pravopis za sav narod koji pie latinskim slovima. Najbolje bi
bilo da su se reene kolovoe ugledale na Vukovu irilicu koja
je onda bila ve sasvim dotjerana, pak da su sloili takvu latinsku
azbuku u koj oj bi svakome irilovskom slovu odgovaralo po
jedno latinsko tako da bi u latinici bilo upravo onoliko sl'Ova
koliko ih je u irilici, tj. onoliko koliko je u jeziku naem glasova.
To vrhovno naelo savrene azbuke ilirci su izvrili samo od esti.
Za irilavska slova '1, h, III, JK uvedoe, kako i treba, jedinstvene
znakove , , , , od kojih je drugi uzet iz poljske azbuke, a
* Nijesu 4 konsonanta nego 3 u strjelica,
jeziku nije pravi konsonant, v 22b.

strjelja,

' : ' i ; I I ,.;: i~ !'fl

jer j

u naem

24

GRAMATIKA

druga tri iz eke; za irilavska slova Jb, lb, 1), I,I uzeli su po
dva razlina slova : lj, nj, dj, d. Za stari glas -B uzeli su iz
eke azbuke slovo ~ te pisali npr. vera, telo elei tim ostaviti
na volju svakome da izgovara po svojem narjeju iIi vim, tilo
ili vera, telo iIi vjem, tijelo; tu bi dakle jedno slovo imalo sluiti
za nekolika razlina glasa! Isto je tako loe i pisanje perst ili
parst, kako su ilirci u prvome poetku pisali, a docnije pe1st iIi
parst mjesto prst jer se tu pie slovo koje se ne izgovara, a to je
zlo zato to u jeziku ima rijei u kojima se e iIi a meu dva
konsonanta, od kojih je drugi r, izgovara, npr. be1ba, Marko.
Slova su ~ i e (a) pomalo iezla iz hrvatske latinice, i ima ve
oko 50 godin,a kako se vie ne upotrebljavaju. Mjesto odbaenoga
e uvelo se je za kratke slogove, npr. vjera, a za duge ie, npr. tie lo,
ali u nae vrijeme sve manje ima ljudi koji piu ie 1, ve se ponajvie pie ije, npr. tijelo.
b) Ostalim slovima to su ih ilirci uveli slui se jo i danas
velik dio onih koji piu latinicom. Ali se nekima od njih dosta
zabavljalo, a zabavlja se i danas. U slova , , , nije dirao do
danas niko jer im se i ne moe nita zabaviti: svako je od njih
jedinstveno i svako odgovara svome, i to samo jednome glasu.
Najvie je bilo i ima zabave slovima dj, i to zato jer dj ne slui
samo za irilovsko lj (npr. rodjen: poljeH) nego i za ililovsko
.z:ti (npr. nadjaati, djevojka: Ha.n;ja'l:aTJ1, .n;jeBojKa). Zato je Vuk
volio u latinici (kad je njom pisao) gj za irilovsko I) negoli dj
(npr. rogjen, mlagji: pol)eH, MJIaljl1); za Vukom su i gdjekoji
drugi pisci pisali gj, ali veina je ostala pri dj poglavito stoga
to je mislila da za lj bolje prilikuje dj nego gj, jer taj glas
postaje od d, a ne od g (npr. rodjen od roditi, mladji od mlad itd.),
i zato je gj openo primljeno samo za one rijei koje su tue,
i u onome jeziku iz kog su uzete imaju g (npr. angjel, Gjuragj .
iz grkoga angelos, Georgios).
c) Kad je g. 1878. Danii poeo obraivati akademiki
:Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, morao se postarati da
rjenik bude pisan takvim slovima da nigdje ne bude sumnje
kako se to ima izgovarati, a ta bi sumnja mogla nastajati svaki
as u rjeniku koji je pun rijei iz starijega jezika i iz razlinih
narjeja, Tako npr. mi danas govorimo bi~e, kamene, ali u
starije doba govorilo se bil-je, kamen-je; vidi se dakle da ono
prvo treba drukije pisati nego ovo drugo ako se hoe da zna u
1 Ta pieva tvrdnja vrijedila je u vrijeme kada je tampano prvo
izdanje gramatike (1899). Danas u dugim slogovima niko ne pie ie
nego samo ije. Tako trai i pravopis,

25

GLASOVI

svakom sluaju izgovor tih i slinih nJeCl. Stari pisci, koji su

pisali latinicom po Dalmaciji, Dubrovniku i po Bosni, dobro su
razlikovali glasove JIj, Hj i Jb, lb piui prvo slovima lj, nj, a
drugo (po talijanskom nainu) gl ili gli, gn ili gni, ali u novijoj
latinici poevi od ilirskoga preporoda ne moe se to razlikovati,
nego se pie lj, nj ne samo za irilovsko JIj, Hj nego i za irilovsko
Jb, lb. U dananjemu knjievnom jeziku nema, istina, nijedne
rijei u kojoj bi se izgovaralo JIj, !fij, ali ih je dosta bilo u starijem jeziku (dakako pored drugih rijei, u kojima se izgovaralo
kao i danas Jb, lb, npr. Jby6aB, lberOB itd.), te je nevolja kad se
dananjom latinicom hoe to da zapie iz starijega jezika. Nevolja je u njoj i sa slovima d koja moraju sluiti ne samo za
irilovsko ~}K (npr. nadivjeti: R~})fBjeT~, gdje se i d i
izgovara svako svojim glasom) nego i za irilovsko !,I (npr.
svjedodba: cBje~o!,I6a). Danii je dakle morao za glasove Jb, lb, !,I
uvesti u latinicu osobite jedinstveHe znakove te lj, nj, d ostaviti
samo za sluajeve gdje bi se i u irilici pisalo JIj, Rj, J1)K. Kad
je on tu potrebu uvidio, nije mogao za 1) primiti gj, a da zadri
dj, na to nije mogao ni misliti jer ima rijei (u akavskim govorima) gdje gj dolazi jedno do drugoga svako sa svojim glasom,
npr. JIarjM, rje.n;aT (tj. laglji, gledati). Daniieva dakle slOlVa za
glasove Jb, lb, !,I, lj ova su: 1, n, g, . Tim etirma slovima dodao
je Danii jo i peto, tj. r za vokalno ..r kad stoji iza vokala ili
ispred njega, npr. zarati, groce. Nastavlja Daniiev u obrai
vanju akademikog Rjenika P. Budman jo je dodao i esto
slovo, i to 3 za vrlo rijetki u naem jeziku glas dz, o kojemu vidi
II 12b.
d) Slovo 1 nainio je Danii sam, tj. nije ga ni otkle uzeo; slovo
se 'It nalazi u poljskoj azbuci, i iz njega je Danii uzeo; slovo li u Daniievo su vrijeme upotrebljavali komparativni gramatici za staroindijski
konsonant koji jednako ili slino glasi kao nae O; slovo uzeo je
Danii iz staronordske i anglosaske 'azbuke u kojima to slovo znai glas
to odgovara engleskom th u rijei npr. father. - Sva Daniieva slova
upotrebljava danas samo nekolicina pisaca, i to samo u radnjama to ih na
svijet izdaje Jugoslavenska akademija. Samo slovo ct malo je bolje
sree; ono je g. 1892. uvedeno u sve kole po Hrvatskoj i Slavoniji i iz
kola ulazi ono pomalo i u ivot, a ulazilo bi jo i vie kad bi ga sve
tamparije imale, ali ga rijetke imaju jer vlasnici tamparija nee da nabavljaju to po njihovu miljenju nepotrebno slovo, bojei se troka koji bi
uostalom bio neznatan.

16.
i r i l i e a nije postala II srpskom narodu niti je sloena
za njegov jezik. Zato je II Srba, kad su poeli pisati svojim je-

26

GRAMATIKA

zikom, bila velika zbrka, jer pisci mJesu umjeli udesiti irilicu
prema potrebama svoga jezika, a nevolja je bila jo vea stoga
to su pisci svoj jezik natezali prema crkvenoslavenskom. Tako
se nuno dogodilo t~ su Srbi imali nekoliko siorva za njihov jezik
posve nepotrebnih, a drugih prijeko potrebnih nijesu imali. Kad
se Vuk g. 1818. spremao da izda svoj rjenik narodnoga jezika,
doskoio je on tome zlu tako to je iz ondanje srpske azbuke
izbacio slova nepotrebna, a uveo potrebna, i s tim novim pravopisom izdao je na svijet rjenik. Posve novi znakovi za ondanje
Srbe bijahu: lj, j, Jb, lb. Slovo lj nainjeno je s malom promjenom
od slova h, koje je ve Dositije Obradovi upotrebljavao, a u
preanjim vijekovima upotrebljavalo se u mnogim irilovskim
spomenicima slovo il. ne samo za glas za koji nama i danas
slui nego i za glas . - Da je slorvo j uzeto i~ latinske azbuke
to zna svak, a slova Jb i lb upravo su u jedno sastavljeni znakovi
JIb, Rb, kako su prije Vuka Srbi pisali (npr. KpaJIb, KORb) . Slovo
J,I uzeo je Vuk iz nekih srpskih rukopisa XVII vijeka (potvrdu
vidi u Safarikovim spomenicima stare knjievnosti jugoslavenske,
str. 86. i 87. i u Lj. Stojanovia CTapJ1: CpnCKJ1: 3anHCJ1: J1: HaTIn1CJ1:,
knj. 1, 393, 394, 401), a u njih je ulo iz rumunjske irilice u
kojoj isto znai to i u Srba; Rumunji su slovo J,I nainili od
slova 'I s kojim je u glasu srodno. - Za rijei u kojima je r
vokalno, a stoji iza vokala ili ispred njega, Vuk je uredio da se
piu npr. 3 a'bpljaTYf, 'rp'bo:u;e. Slovo 'b, koje se u ruskom i u
crkvenoslavenskom jeziku pie samo obiaja radi, a ne izgovara
se, dobro je dolo Vuku za pomenute i sline rijei gdje ono r
od vokala samo rastavlja, a ne izgovara se. Danii je u takve
rijei mjesto 'b uveo b (dakle 3abpljanf, rpbo:u;e) zacijelo stoga to
stari Srbi znaka 'b nijesu upotrebljavali, a b jesu. Potkraj XIX
vijeka poelo se pisati 3apljant, rpo:u;e s razloga to dananja
srpska irilica ne upotrebljava ni 'b ni b.
Ko upravo zna to se hoe pismu da bude to jednostavnije i to
lake, on mora priznati da u itavoj Evropi, a valjada i na itavom svijetu nema pisma koje bi se s te strane moglo mjeriti s azbukom koju
je Vuk sloio i upotrebljavao. Nema nigdje jezika kojemu bi ovjek
a zbuku bre i lake mogao nauiti negoli je Vukova. Vjenu slavu zaslUUje
Vuk u svome narodu to mu je stvorio savrenu azbuku u kojoj je taman
toliko slova koliko je u jeziku glasova, i to tako da svakome glasu odgovara svoje slovo, i to samo jedno.

27

GLASOVI

GLASOVI U STAROM NASEM JEZIKU

17. Svih 30 glasova to ih ima dananji na knjievni jezik
(vidi u 12a) govorilo se i u staro doba, kako nam to dokazuju jezini spomenici iz preanjih vijekova; samo za glasove
f i g treba napomenuti da su svagda bili veoma rijetki kao to
su i danas. Od onih glasova, za koje se u 12b kae da se nalaze
u tokavskim narjejima, neki su se nalazili i u stadjem jeziku;
takvi su b i. dz '(kad se izgovara u jednom glasu), a drugi su se
razvili u novija vremena. - Za neke glasove, kojih u dananjemu
jeziku nema, moe se najstarijim spomenicima naega jezika dokazati da ih je nekad imao, a za druge se to moe dokazati nekim
pojavama u samom dananjem jeziku. Osobito jo treba istaknuti
da se svi glasovi, o k{)jima emo u idua dva -a govoriti, nalaze
u staroslavenskom jeziku, tj. u onome kojega su knjievni spomenici od sviju slavenskih najstariji i koji je meu svim slavenskim jezicima sauvao najvie starine; a neki se od reenih
glasova nalaze i u drugim slavenskim jezicima (koji u kojem),
i to je tvrd dokaz da glasovi, koje emo sad pregledati, nijesu
nikakva izmil}otina, nego su neto realno i sigurno.
18. a) Svi su slavenski jezici nekad imali dva nazalna (nosna) vokala koj'e staroslavenska irilavska azbuka biljei slovima 11\ , M, a u latinici se pona.jvie biljee ~, (~ (onako kako ih
piu Poljaci koji su 'do danas obadva ta vokala sauvali). Imao
je dakle i na jezik nekad obadva nazalna \rotkala, ali ih ' je izgubio
i zamijenio obinim nenazalnim vokalima e, u ve u svoje dohistoriko doba, tj. u doba iz kojega nemamo jezinih spomenika, a to je doba prije XII vijeka. Najstariji spomenici piu npr.
Meco, pyKa, a ne M 11\ co, pMKa kako je nekad bilo. Izgovarali
su se ti naz:alni vokali onako kao u staroslavenskom jeziku i kak{)
ih danas izgovaraju Polojaci, a poljsko je ~ ono isto to francusko
in npr. u rijei vin, poljsko cl: isto to francusko on u bon.
Siguran dokaz da smo mi nekad imali obadva nazala nalazimo
u dananjem jeziku, jer u njemu ima nekoliko primjera da od
dvije rijei, to su postale od istoga korijena, jedna ima vokal e,
druga u (to je tzv. prijevoj ili alternacija, o emu vidi u 116
do 119), npr. uleknuti se (tj. saviti se): lUk (tj. ono to je savijeno),
tresti: trus, mesti' (npr. svinjama): mutiti. U staroslavenskom jeziku mjesto e u tim rijeima stoji 11\, a mjesto u stoji Ni;
alternacija 11\ - M vrlo je pravilna, jer ona potpuno odgovara
alternaciji e - o (npr. u plesti: plot, nesti: nositi, izvesti: izvoditi

28

GRAMATIKA

itd.) koja se nalazi u svim ne samo slavenskim nego i u indoevropskim jezicima. Te alternacije jedna drugoj zato potpuno
odgovaraju to nazali AI - Ni (~- q) nijesu drugo do vokali e - o
izgovoreni na nos. A budui da u drugim srodnim jezicima alternaciji e - u (uleknuti se : luk) nema traga, otud moramo izvesti
zakljuak da je ni u naem jeziku nekad nije bilo, ve je u
njemu onako bilo kao u staroslavenskom, tj . e u rijei uleknuti se
postalo je od AI , a u luk je u postalo od Ni.
b) Kao nazalne vokale tako je i vokal bl izgubio na jezik
ve u svoje dohistoriko doba zamijenivi ga vokalom i. I vokal
bl imali su nekad svi slavenski jezici, a i do danas su ga ruski
i poljski 'sauvali (ruski se pie bl, a poljski y). Sva je prilika
da se taj glas onako izgovarao kako ga danas Rusi i Poljaci
izgovaraju, a to je ovako: usta se namjeste u poloaj potreban
za izgovor glasa 'b (a kako se taj glas izgovarao, kazat e se malo
dalje), pa se onda izgovori i; vidi se, dakle, da je to glas razlian
od njemakoga il i francuskoga u. Da smo mi bl ve prije XII
vijeka izgubili, to opet dokazuju najstariji nai jezini spomenici
koji znaka za taj glas ili ne poznaju, ili ako ga poznaju, a oni
ga upotrebljavaju sasma neprvilno, tj, sad piu bl mjesto i,
sad obrnuto. I tako mi -od pamtivijeka imamo npr. riba, dihati
mj-e sto starijega ryba, dyhati. Dokaz da smo nekad doista imali
vokal y nalazimo u rijerna npr. kia, gibati, Vlahiiia u kojima
grleni glasovi pred i nijesu pretvoreni u , , , kako su
pretvoreni npr. u muiti, druina, suiti; u ove tri rijei bilo je
po dokazivanju drugih slavenskih jezika svagda i, pa su se pred
tim vokalom konsonanti k, g, h po zakonu pretvorili u , ,
(ispor. muiti: muka, druina: drug, suiti: suh), a u rijeima kia,
gibati, Vlahiiia bilo je po dokazivanju drugih slavenskih jezika
nekad bl, a pred tim vokalom ostajali su grleni konsonanti po
zakonu bez promjene.
c) Za glasove 'b, b, 1; znamo ve iz 2. da ih je na jezik
imao do XIV vijeka, ali ve u dohistoriko doba treba svakako
staviti prijelaz dvaju poluglasova u jedan koji je po svoj prilici
bio b, jer ga tako spomenki piu. Ovdje treba kazati to o izgovo-r u slova 'b, b, 1; (e) . Za 'b u staroslavenskom jeziku sva je
prilika da se izgovaralo kao kratko vrlo zatvoreno 0, a staroslavenska b valjada se izgovaralo kao kratko vrlo zatvoreno e
(o zatvorenom o, e vidi u 22). To se zakljuuje otud to 'b u torne
jeziku prelazi esto u pravo o, a b esto u pravo e (npr. JIO:>Kb
pored JI'b:>Kb, tj, la, - JIeBb pored JIbB'b, tj. lav). Tako su se

GLASOVI

29

valjada oba poluglasa izgovarala i u naem jeziku, dok ih je imao.

uputstvo za izgovor glasova 'b, b je ovo: pokuaj izgovoriti kojigod od konsonantskih skupova gk, dt, bp ili kg, td, pb
brzo, ali da se jedan i drugi konsonant dobro uje; to ne moe
drukije uiniti nego ako meu njima izgovori osobiti vokal
koji e biti 'b ili b; prvome izgovor naginje prema u ili o, drugome prema i ili e. Iz ovoga je jasno ime poluglasovi. Za staro -1; misli se da se izgovaralo kao dugo zatvoreno e (o. zatvorenom e vidi u 22); ako to i nije dokazato, ali valja rei da
se -1; zacijelo razlikovalo od obinoga e, jer da meu 'B i meu e
nije bilo razlike, ,o badva bi ta vokala u junom govoru prela u
je - ije, a ne bi se tako promijenilo samo -1;.
Praktino

19. a) Stari je slavenski jezik sauvao konsonant dz (izgovoren u jednom glasu), a na je jezik taj konsonant ve odavno
(valjada prije XII vijeka) pretvorio u z, npr. negdanje dTudzi
(nominativ plur. od dTUg), pomodzi (imperativ od pomoi) prelo
je u druzi, pomozi. Ali da je jezik na doista nekad imao pomenuti
konsonant, to dokazuje vokativ sing. imenica knez, vitez koji
glasi knee, vitee; nekad je u nominativu sing. mjesto dananjega z moralo biti dz, jer da je od pamtivijeka bilo z, onda
bi u vokativu bilo kneze, viteze, kako npr. od mraz, obraz vokativ glasi m.raze, obraze zato jer u te dvije imenice mjesto
z nikad nij e bilo dz.
b) Ve je u 2. reeno da je do xIv vijeka na jezik imao
vokalno l, npr. mjesto dananjega vuk, muati bilo je nekad
vlk, mlati.Po svoj prilici nije vokalno l prelo neposredno u
vokal u, ve preko dvoglasa uo (dakle najprije mlati, onda
muo ati, napokon muati), koji se dosta esto u spomenicima XIV
vijeka, pa i kasnije, nalazi, samo se ne moe odrediti po kojim
se sve krajevima to uo govorilo.
U '!L je prelo i ono l kOje je stajalo u sredini rijei, a iza njega 'b
ili b, a iza poluglasa koji konsonant; tako je po dokazivanju srodnih
jezika najprije bilo bl"bha, otud se razvilo blha, a otud buha; tako je u
2. licu plur. bilo najpni'j e kl'bnete, onda klnete, a napokon kunete. Dananje ime Zemun postalo je od negdanjega zem~'bn (izvedeno od zemlja,
tj. mjesto u kojemu su kue od zemlje); dakle je i l s poluglasom 'b
iza sebe prelo u '!L. Na poetku vijei nije ni l'b ni lb prelo u u, ve ili
u la (npr. la, lagati, lav, lan) ill u o (npr oica, oujak).

c) Stari slavenski jezik ima palata1no r, tj . rj izgovoreno

u jednom glasu, npr. no.minativ morje, genitiv morja, pastyrja
itd. To je palatalno r u naem jeziku vec odavno (moda II
dohistoriko doba) prelo u obino r, te mi govorimo npr. more,

GRAMAT!KA

30

mom, pastira itd. Ali da smo nekad imali pala talno r, to. dokazuju jo danas rijei kao to su more, ca"em (instrumental
sing.), ca,'evi (nominativ plur.), jer bi inae iza r moralo stajati 0,
kako je npr. bed,'o, darom (instrum. sing.), darovi (nom. plur.), gdje
r nikad nije. bilo palatalno.
d) Iz onoga to je u ovome i u 18. razloeno vidi se
da je na jezik od dohistorikoga svoga vremena pa do danas
izgubio 9 glasova, tj. ~, q, y, 'h, b, 1;, dz (u jednom glasu), vokalno l ipalatalno ,', a novoga glasa mjesto njih nije razvio nijednoga, jer svi ovi sada navedeni preli su u glasove koje jc
ve otprije jezik imao. Onaj dakle govor koji slui za temeljni knjievnome naem jeziku postao je u glasovima jednostavniji ili
(ko voli rei) siromaniji.

FIZIOLOGIJA NASlU GLASOVA

20. a) Fiziologija glasova je nauka koja istrauje i pokazuje kako se govornim organima (ili govoriIima) tvore (ili kako
fiziolozi vole rei: artikuliraju) glasovi u jezicima. Budui da
jezika na svijetu ima veoma mnogo, a u svakom ima po nekoliko
osobitih, za nj vie ili manje karakteristinih glasova, zato je
fiziologija glasova nauka veoma opirna. U srpskohrvatskoj knjievnosti ima iz te struke, koliko ja znam, samo jedna povea
radnja, i to od Stojana Novakovia, tampana g. 1873. u 37. knjizi
"rJIaeHJ1:Ka CprrC'Kor yqeHOr .n;PyuI'I'Ba". Ta je radnja iza tolikih
godina, dakako, u mnogom zastarjela. Razumije se samo po sebi
da ja ovdje mogu kazati samo najnunije o fiziologiji naih glasova i da se na druge jezike mogu obazirati samo gdje je prijeka
potreba.
b) Glasovima svakoga jezika temelj je isputanje daha. Bez
toga se ne moe uiniti nikakv glas. Znamo da dah izlazi iz
p l u e, a kad to kaemo, onda razumj,jevamo vanost plue u fiziologiji ljudskih glasova. Plua je smjetena u grudima, ona ima
dva odjeljka, a iz svakoga izlazi po jedna struja uzduha; obje
se struje sastaju u jednom lijebu, tj . u g r l u, a grlo se svruje
g r k l j a n o m (larynx, njem. Keh1kopf). Prazni prostor ,u grkljanu ZOve se g l a s n a e i j e v iIi g l a s n i e a (glottis ili rima
glottidis, njem. Stimrhritze); iznad nje stoji te je pokriva jeziac
kojemu je ime g l 'a s n i n i p o k lop a e (epiglottis), a posao mu
je ne putati nikakve mrve od zalogaja iz usta u grkljan, jer zalo-

GLASOVI

31

gaji idu u drugi osobiti prostor koji ne stoji u svezi s glasom

i govorom, a zove se jednjak. Iznutra je grkljan obloen kao i
usta sluzavom opnom, a s jedne i s druge strane imaju u grkljanu
dva nabora koji se zovu g l a s n e i ce (chordae vocales, njem.
Stimmbander). To su sve organi koji se u iva eljadeta ne mogu
drukije vidjeti ve ako se gledaju u osobitom za taj posao nai
njenom ogledalu; a sad u da navedem one dijelove govorila koji
se lako vide. Dah iziavi kroz grkljan dolazi u u s n u d u P l j u
(njem. Mundh6hle); u toj duplji nalaze se svakom poznati organi :
j e z i k, u s n e (nutarnji dio im je u usnoj duplji, a spoljanji je
pred njom), z u b i, n e p c e (ili n e b o, palatum, njem. Gaumen).
Ovaj se posljednji organ dijeli u troje: najnii dio njegov, koji
je iznad gornjih zuba sjekutia, moe se zvati k o r i t a c e (preina
lat. alveoli), iza njega je t v r d o n e p c e koje ide do kraja zubnih
redova, a tu se poinje trei dio: m e k o n e p c e ili n e p a n o
j e d ro (velu m palati, njem. Gaumensegel ili weicher Gaumen).
c) Pri tvorbi (artikulaciji) nekih glasova nema dahu nigdje
prepreke na njegovu putu iz plue napolje; to su svi vokali i konsonanti l, r, n, m. Ti se glasovi zovu z von k i (ili':>~I?:.~l"!l~, od lat.
sonorus, zvonak), jer dah izlazei mirno napolje ne pravi nikakvoga
utanja, pa se glas zvonko uje. Pri tvorbi drugih glasova dah
na svome putu nalazi ili potpunu zagradu ili tjesnac; o taj se
tjesnac dah trlja i tako izlazi napolje, a zagrada mu se mora
otvoriti. To trljanje i taj otvor ini neki ut; zato se svi ti glasovi
zovu zajednikim imenom u t a v i (njem. Gera.uschlaute).
21. a) Z von k i g l a S o v i. Tu su na prvome mjestu vok a l i, to je latinska rije (vocales) i upravo znai "jasnici" (jer
se jasno uju). Izgovarajui mi vokale dolazi nam dah u usnu
duplju i iz nje bez ikakve prepreke izlazi napolje. Hoemo li dah da
pustimo kroz usnu duplju, nuno je da meko nepce podignemo;
ako ga ne podignemo, onda je dahu put otvoren samo kroz nozdrve, i tada nastaju nosni vokali, npr. ~, q (o kojima vidi u I8a) .
Toliko o vokalima uope, a sad da ih vidimo poj edince.
b) A. Usna se duplja ne mie nimalo, na njezinu dnu lei
jezik poloke; ona je za taj glas rairena, zato se i kae za vokal
a da je irok ili otvoren. Sto se usta vie suzuju, to sve vie gubi
a od svoje istoe. Nae je a posve isto. - l. Usni se kutovi
raire; stranji se dio jezika priblii tvrdome nepcu i ostavi dahu
malen otvor; nutranjost usne duplje suena je pri izgovoru ovoga
vokala vie nego pri ikojemu drugom premda su, kako rekosmo,
usni kutovi raireni. - U. Tvorba je toga vokala u svemu pro-

32

GRAMATll{A

tivna tvorbi vokala i: usni se kutovi primaknu jedan drugome,

stranji se dio jezika priblii mekome nepcu i tu ostavi dahu
malen otvor; nutranjost usta pri ovom je vokalu rairena premda
su usni kutovi primaknuti jedan drugome. Te protivnosti meu
vokalima i - u donose sa sobom da je u muzikom pogledu prvi
visok, a drugi dubok i da je teko i pjevati duboko, au
visoko. - E nastaje ako hotei izgovoriti a suzimo usnu duplju,
stranji dio jezika primaknemo tvrdome nepcu, a usne kutove razmaknemo. Vokal e, dakle, to se tie namjetaja govornih organa,
ima neto od a, neto od i ili: stoji meu njima. - O stoji meu
a i u, tj. o nastaje ako, imajui usta u poloaju koji je potreban
za a, stranji dio jezika primaknemo mekome nepcu, a usne
kutove malo pribliimo.
Fiziologiku istinu da e stoji u sredini meu a i i, a" o u sredini meu a i u, potvruje i gramatika gdjekojih jezika. Tako
je 'od starogrkoga dvoglasa ai u novogrkom jeziku nastalo e;
Francuzi, koji se dre etimolokog pravopisa, piu ai, au, a
izgovaraju e, o.
c) Navedenih 5 vokala moemo po njihovoj fiziologikoj
srodnosti poreati ovako: i - e - a - o - u, tj. i i u koji su najrazliniji stoje najdalje jedan od drugoga; u sredini je meu
njima a koji svojim tako rekavi indiferentnim poloajem stoji
jednako daleko od prvoga kao od posljednjega; e i o vidimo da
stoje u onoj sredini koja im po njihovu izgovoru pripada.
22. a) Osim tih vokala ima u razlinim jezicima jo i mnogo
drugih. Ja u ovdje spomenuti samo jo etiri. Kako e po namjetaju govornih organa stoji meu a i i, tako ima i vokal koji stoji
II sredini meu a i e, a zvati ga moemo iroko ili o t vor e n o e
stoga jer oh blie stoji vokalu a nego vokalu i, a ve je za vokal a
reeno da je i:mk ili otvoren. U sredini meu e i i stoji vokal
koji emo zvati z a t vor e n o e, zatvoreno zato jer taj vokal
blizu stoji vokalu i pri kojemu su, kako ve znamo, usta iznutra
suena ili zatvorena vie nego pri ikojem drugom vokalu. Izmeu
ct i o stoji voka11rojemu je ime o t vor e n o o. Napokon u sredini meu o i u ima vokal koji se moe zvati z a t vor e n o o,
i to stoga jer su pri vokalu u sueni usni kutovi, a uope su
vokali i, u prema irokome ili otv()renom a vokali zatvoreni ili
stisnuti.
Otvoreno e ima njemaki jezik u rijeima npr. Bar, Warme i francuski (e ouvert) npr. u pere, mere; zatvoreno je e u njemakom npr.
See, Reh, u francuskom (e ferme) npr. etat, legal. Otvoreno i zatvoreno

'GLASOVI

33

>()
ima madarski jezik; prvo se pie slovom a (npr. haI, macska), drugi
.slovom 6 (npr. p6k, sz6lni).

b) Tako smo evo dobili 9 vokala koje emo po njihovoj ovdje

pokazanoj fiziologikoj srodnosti poreati ovako: i - e (zatv.) e - e (otv.) - a - o (otv.) - o - 'o (zatv.) - u.. Ali i osim tih
vokala nalazi se u razlinim jezicima jo veliko mnotvo drugih.
Nama je dosta spomenuti vokale 'b, b, bl, o kojima se govori u
18. - Malko dalje emo vidjeti kako mogu konsonanti sluiti
"kao vokali, a ovdje treba rei da obrnuto vokali mogu imati slubu
konsonanta. To losobito vrijedi za vokale i, tL; kad oni ine slog,
onda su vokali, a kad ne ine, onda su konsonanti. Tako nae j
nije drugo nego vokal i u konsonantskoj slubi (ima jezika u
kojima je j pravi konsonant), a englesko w upravo je vokal tL koji
.slui kao konsonant.
23. a) L - R, N-M. Ti glasovi kao i svi drugi koji nijesu
vokali zovu se jo od vremena ri!nskih gramatika k o n s o n a n t i,
koje ime znai da oni sami ne mogu biti, ve samo u drutvu
s kojim sonantom (lat. sonans je isto to vocalis) . Da su stari oni
gramatici znali da ima jezika u kojima ova sva etiri "konsonanta"
dolaze bez pomoi ikakvoga vokala posve u vokalnoj slubi (npr.
u nas prst, a nekad i vlk, vidi u 2 i 19b, u njemakom jeziku
leben, diesem koje se izgovara lebn, dizm s vokalnim n i m itd.),
oni bi izmislili drukije kakvo ime. Ali ako naziv "konsonanti" i
nije ispravan, opet ga i dananji gramatici, pae i fiziolozi, upotrebljavaju jer nema drugoga zgodnije~ Ovdje jo treba rei da
nema razlike nikakve jesu li glasovi l, r, n, m u vokalnoj ili u
konsonantskoj slubi; glas r npr. u prst nije sam sobom glas nimalo razlian od r u ruka; sva je razlika u tome to r u prvoj
rijei tvori slog, a u drugoj ne tvori.
b) Glas l nastaje kad se naini tjesnac meu kutnjacima i
rubom jezika, a rt od jezika prione uz tvrdo nepce. - Glas r
nastaje kad se rt od jezika uzvrne i naini se tjesnac meu
rubom njegovim i "koritacem". - Pri tvorbi glasova n i m put
je dahu zatvoren kroz usnu duplju, ali je otvoren kroz nozdrve.
Izgovarajui n inimo to tako da jezik stavimo u poloaj potreban za tvorbu glasa d pa dah pustimo kroz nos; m se izgovara da usne stisnemo kako treba za glas b, pa opet dah propustimo kroz nos.
24. a) S u t a v i g l a s o v i. Meu glasovima koji nam jo
ostaju (a to su sve sami konsonanti) razlikovat emo dva skupa
i u prvi emo metnuti glasove jedinstvene, a u drugi sloene.

34

GRAMATIKA

b} Zvonki ili sonorni glasovi, tj. vokali s konsonantima l, r,

n, m imaju jednu stvar zajedniku, a to je to se pri njihovu
izgovoru glasne ice primaknu vrlo blizu jedna drugoj izatrepte.
Ima i meu utavim glasovima takvih uz koje glasne ice zatrepte, ali ima i takvih uz koje to ne biva, ve one ice miruju.
Meu one prve idu konsonanti b, d, g, v, z, , a meu druge
p, t, k, t, s, . Ono treptanje to ga pri onim prvim konsonantima
ine glasne ice uzrok je te se neto malo glasa moe uti jo
prije nego se uje glavni karakteristini glas. Ono malo prethodnoga glasa moemo zvati p a z v u k (njem. Stimmton). Konsonanti s pazvukom zovu se z v u n i (njem. t6nend ili stimmhaft, lat. mediae), a koji nemaju pazvuka, oni su b e z v u n i
(njem. tonIo s ili stimmlos, lat. tenues).
c} Jo jednu veoma vanu razliku meu konsonantima treba
da spomenem. Jedni se izgovaraju tako da se dva organa u . usnoj
duplji tako stisnu jedan uz drugi da je put dahu posve zatvoren
sve dotle dok se onaj zatvor ne otvori, zato se ti glasovi i :rovu
z a t v lO r n i (njem. Verschlusslaute), a zovu se i m o m e n t a n i
(ili trenutni) glasovi 'j er, poto se mtvor otvori, dah ne traje dulje
od jednoga trena, niti mi imamo snage da ga dulje ustavljamo.
Ovamo idu konsonanti k, g, p, b, t, d. Drugi se opet tvore tako
da dah na svojem putu nailazi negdje u ustima na tjesnac to ga
ine dva organa pribliivi se vrlo jedan drugome, ali ne sastavivi se posve. Dah izlazei kl.'loz taj tjesnac napolje trlja se o one
organe koji tjesnac ine. Po tom se ti glasovi mogu zvati t r l j a n i
(njem. Reibungslaute ili Fricativlaute, od latinskoga glagola
fricare, tj. trljati), ali mi emo ih zvati p r e d u n i glasovi ili
s p i r a n t d, jer se ti glasovi mogu izgovarati dogod nam daha
tee, do preduka (lat. spirare). Meu spirante brojimo ove nae
konsonante: h, t, v, S, z, , .
d} I zatvorni i preduni konsonanti tvore meu so})om parove
te je u svakom paru jedan konsonant bezvuan, a drugi je zvuan.
Jo treba istaknuti da prema svakom paru zatvornih konsonanta
stoji par predunih, a meu jednim i drugim parom razlika je
u tome to za spirantski par treba na istom mjestu da se naini
tjesnac na kojem se zazatvorni par, koji onome spirantskom
odgovara, naini zatvor.
e} Da je pri zatvornim konsonantima put dahu potpuno zatvoren, a pri spirantima da nije, o tome se moe svako lasno
uvjeriti ako namjesti usta kao da e izgovoriti ovaj ili onaj konsonant, i zatisne nos; pri zatvornom konsonantu nee moi disati

GLASovt

35

(jer je negdje u ustima zatvorJ, a pri spirantu hoe, premaa

poteko (jer je negdje u ustima tjesnac, dakle ne potpuni zatvor).
- U 23b spomenuti su tjesnaci potrebni za glasove l, T. Razlika
izmeu tjesnaca za spirante i tjesnaca za glasove l, T stoji u tome
to tjesnaci za spirante imaju zajedniko mjesto sa zatvorima,
a tjesnaci za l, r nemaju te zajednice sa zatvorn.im 1ronsonantima.
25. J e d i n s t ven i k o n s o n a n t i. K-G. Ti se konsonanti u obinim gramatikama zovu "grleni" ili latinskim imenom
"guturali", ali je to ime ravo jer se oni ne tvore u grlu, ve u
ustima kao i drugi konsonanti. Osim toga treba razlikovati dvojako k i dvojako g. Ko dobro pazi, opazit e ako je iole fina sluha
da ta dva konsonanta drukije glase kad stoje ispred a, o, u ili
ispred kojega konsonanta ili na kraju rijei, a drukije kad stoje
ispred e, i. U prvom sluaju nuni zatvor se naini tako da stranji
dio jezika sasvim prione uz meko nepce (latinski: velum) , zato
se k, g tada zovu vel a r i (ili velarn.i konsonanti). U drugom
sluaju prione srednji dio jezika uz tvrdo nepce (lat. palatum),
i zato se k011.9Onantima k, g, kad tako nastaju, kae p a l a t a l i.
Sad bismo prema tome oekivali da emo prema velarnom i palatalnom paru k - g imati i velarn.i i palatalni spirantski par, dakle
upravo etiri spiranta, ali na jezik mjesto etiri takva spiranta
ima samo jedan, i to h kako ga izgovaraju Dubrovani (od 'esti
Bokelji i Crnogorci) u rijeima npr. hou, uho ili kako Nijemci
izgovaraju svoje ch, npr. u Koch, mach}!n. To je bezvuni spirant
koji se tvori na istom mjestu (samo dakako s tjesnacem mjesto
zatvora) na kojemu velarno k. Dodajem da se u nekim jezicima
nalazi i velarni. spirant prema velarnome g, a u nekima se nalazi
jedan ili drugi palatalni spirant (tj. prema palatalnom k i prema
pa1atalnom g) ili obadva.
26. p - B rovu se obino usneni glasovi, labijali (od lat.
labium, tj . usna), ali bi bolje bilo zvati ih "dvousneni" (bilabijali),
kako ih fiziolozi i zovu za naznaku da potrebni za njih zatvor
ine obje usne stisnuvi se jedna uz drugu, jer ima i takvih
"labija1'a " za koje se zatvor ini i drukije. I glas je m po onome
to je o njemu reeno u 23b bilabija1an jer se i za nj usne
moraju stisnuti jedna uz drugu. Nai spiranti F - V nijesu bilabij alni, ve su "usnozubni" (labiodenta1ni), tj. tjesnac za njih
potreban naini se meu donjom usnom i gornjim zubima. U
nekim se jezicima nalaze i bilabijalni spiranti kako se nalaze i
labiodentalni P - B.

GRAMATIKA

36

27. a) T - D su dentali (tj. zubni glasovi), ali fiziolozi imaju

za njih ispravnija imena prema tome kako im se zatvor ini. Tako
oni znaju za kakuminaine glasove koji nastaju ako se rt ili vrak
(lat. cacumen) od jezika uzvrne i prione uz tvrdo nepce; tih
glasova ima u dananjim indijskim jezicima, a bilo ih je i u staroindijskom. I mi ih s neto pomnje lako moemo izgovoriti. Kakuminalnome t - d odgovaraju nai spiranti S - Z, tj. oni se tvore
na istom mjestu, samo je mjesto zatvora tjesnac.
b) Dalje imamo imena: alveolarni i interdentalni konsonanti.
Prvo ime slui kad se misli zatvor to ga ini prednji dio jezika
s "koritacem" (lat. al.veoli), a drugo ime znai zatvoc to ga ini
prednji dio jezika poloivi se meu zube (lat. inter dentes). Ako
ima za uho kakva razlika meu alveolarnim i interdentalnim
konsonantima, zacijelo je neznatna, i teko ju je razabrati. Po
namjetaju govornih organa ponajvie su nai "dentali" t, d
meuzubni (interdentalni), ali ih zacijelo mnogi izgovaraju i alveolarno. Prema ova dva reda zatvornih dentala stoje i dva reda
spiranata, u svakom redu po dva, jedan bezvuni, drugi zvuni.
c) Alveolarnom t, d odgovara spirantski par S - Z, a interdentaInom t, d odgovaraju dva interdentalna spiranta kojih na
jezik nema, ali ih imaju drugi gdjekoji jezici, npr. engleski u
kojem se obadva ta spiranta jednako piu, i to slovima th, ali se
u izgovoru dobro razlikuju; u rijei npr. thank je bezvuni, a u
father zvuni interdentalni spirant. Ovdje treba spomenuti
"hercegovake" glasove
(v. 9). Teko je odrediti mjesto u
ustima gdje se ti spiranti tvore, ali ja bih rekao da tjesnac njihov
stoji negdje u sredini meu tjesnacima za s - z i za -. Spirantskom paru
odgovara zacijelo par osobitih zatvornih
dentala koje moemo naznaiti slovima ( - cl; vidi o njima u
29b.

s- z

s- z

28. S l Q e n i k o n s o n a n t i. a) U irem smislu meu sloene konsonante idu glasovi ~ - N koji su sloeni od dva glasa:
Z i j, n i j, a sastavak tih glasova biva u isti tren, bez ikakvoga
prekida, tj. organi stoje u poloaju koji je nudan za oba glasa;
ako li je meu Z i j ili meu n i j prekid, tj. da tek iza poloaja
prvoga glasa organi prelaze u poloaj drugoga, onda ve ne nastaju sloeni glasovi, nego rastavljeni, tj. Z-j i n-j (ir . .nj, Hj).
b) Meu sloene glasove u ir em smislu ide i akavsko
koj ega je izgovor razlian od tokavskoga . Za izgovor akav
skoga potrebno je da organi stoje u poloaju koji treba za t i j,

GLASOVI

37

pa se t i j izgovore u jedan tren bez ikakvoga prekida. Cakavsko

je zatvoTIll ili trenutni glas isto onako kao i t. Prema akavskome
kao bezvunome glasu stoji zvuni glas d, kako ga akavci
izgovaraju kad hoe tokavski da govore (glasa u pravim a
kavskim rijerna nema), tj. akavci sastavljaju glasove d i j u
jednom trenu, bez ikakvoga prekida.
Glasovi i ct, kako ih akavci izgovaraju, nalaze se i u drugim
jezicima, tako u ekom (npr. vratim, chod!m), u ruskom (npr. T'BJIo,
,lI'BJIo), u madarskom (npr. atya, Magyar).

29. a) Sloeni konsonanti u uem smislu zovu se latinskim

imenom af f r i e a t a e (od glago affricare, tj. t r t i), a nastaju
ovako: ako iza kojega zatvornog glasa ne otvorimo zatvor onoliko
koliko treba kad iza takV'O'ga konsonanta dolazi vokal ili stoji
na kraju rijei nego ga samo toliko 'Otvorimo da dah ne moe
posve slobodno izii napolje, ve se t a r e o tjesnac to smo ga
nainili mjesto potpunOlga zatvora. Svak lasno uv:ia da e afrikata
samo onda nastati klad se sjedini zatvor i tjesnac onakih zatvornih
i spirantskih glasova koji stoje jedni prema drugim'a, npr.
e = t + s, DZ (u jednom glasu, v. 12b) = cl + z, = (kakuminaino) t + , G = (kakum.) d + .
b) Jo imamo 'dvije afrikate, a to su obini tokavski glasovi
fl; oni nastaju ako se zatviOlr onih dentala t, d koji odgovaraju
konsonantima
(vidi u 27b) zdrui s tjesnacem tih spiranata, dakle je tokavsko = t :+ S, a d je = d -;Otud se vidi
da tokavci i akavci , d izgovarruju razlino. -- Da su afrikate
sloeni glasovi, o tom se moe svak lasno uvjeriti: neka pokua
kojugod izgovarati, dokle mu daha tee, bez ikakvoga prekida,
pak e vidjeti da se prvi iii zatvorni dioafrikate uje samo u
prvome trenu, 'a dalje 'se uje onaj spirant koji ini drugi dio
afrikate. Tim se nainom moemo uvjeriti da su tokavski kons()nanti , kao i druge afrikate trajni glasovi (dakako onoliko
koliko su trajni spiranti koji su im drugi dio), a za akavske glasove - reeno je u 28b da su trenutni. U drugim jeZlicima
ima jo i drugih afrikata (npr. u njemakom jeziku pf), a u svim
jezicima na svijetu, kad bi se sve pobrojile, vidjelo bi se da ih
ima po svoj prilici toliko koliko im<a zatvornih konsonanata i spiranata koji im odgovaraju. - Ne treba gotovo ni dodavati da su
II bezvuni konsonanti, a dz (u jednom glasu) - fl - d da
su zvuni.
e) Kad izgovaramo afrlkate, mi potrebni i zatvor i tjesnac
nainimo tako brzo da Il!am se ini kao da je to samo jedan posao,

e-

s- z

z.

38

GRAMATIKA

a ne dva. Ali glasovne skupove ts, dz, d m o e m o i tako izgovoriti da ne izie afrikata, ve se jasno uju dva odjelita glasa,
te prvi konsonant pripada svretku jednoga sloga, a drugi poetku
drugoga; npr. brat se (srdi), nadzirati, podei. Tako m o e m o
(sa t + s) izgovoriti bratski, hrvatski, ali ponajvie izgovaramo
bracki, hrvacki.
30. U 25. naveden je spirant h, ali u naem jeziku ima
i drugo h koje nije spirant; govore ga osobito muhamedovci po
Bosni i Hercegovini u rijema koje Dubrovani izgovaraju sa
spirantskim h (hou, uho itd.); gdjeto se takvo h govori i u Crnoj
Gori. To nespirantsko h postaje ve u grkljanu, i to tako da se
glasnica su~i, ali glasne ice ne zatrepte; dah dolazei iz plua
trlja se o strane suene glasnice i izlazi kroz usta napolje bez
ikakve druge prepreke. Dakle je to h upravo hak. Imaju ga i
drugi jezici (npr. njemaki u kojem se pie h za razliku od spirantskoga ch: halten, hier, Sch6nheit, ali Koch, machen); imao ga
je i stari grki jezik u kom je za nj sluio znak to se zove
"spiritus asper", a imao ga je i latinski jezik, dok je bio ivi jezik,
i pisao se slovom h (npr. habere, honor, prohibere).
Vrijedno je zabiljeiti da ,glas h u jezicima rado iezava. Tako
npr. u dananjemu njemakom jeziku izgovara se h ponajvie samo na
poetku rijei, a u sredini se ponajvie ne izgovara, npr. nahe, sehen,
ali u staro doba h se i tu izgovaralo. starogrko lt (tj. spiritus asper)
ne izgovara se u novogrkom jeziku ve odavno. Lat.insko h iezlo je
sasvim u talijanskom i francuskom jeziku (u ovome drugom pie se dodue
esto, ali se ne izgovara). PO analogiji tih jezika moemo misliti da su u
staro doba svi tokavci izgovarali spirantsko h, kao danas Dubrovani.
otud je pomalo u veini naroda nastao hak h, a s vremenom je II veem
dijelu naroda to h iezlo, te se govori npr. ou, 1.10 itd.

31. a) U mnogim gramatikama naega jezika neki se naSI

konsonanti zajednikim imenom zovu p a l a t a l i ili nepani glasovi. To su oni iza kojih mjesto o stoji e, dakle: e, , g, , d, , ,
.1, 1, iI.; ispor. instrumental sing. lovcem, oraem (mjesto -om), nominativ plur. krajevi, kra~evi (mjesto -ovi), pridjev Miloe1)
(mjesto -ov) itd. Sa stajalita fiziologije opravdano je ime palatali
samo za one konsonante koji se tvore pri tvrdome nepcu (lat.
pala tum), a to su, kako znamo, , g, , , j, 1; glasovi se e, , ne
tvoce pri tvrdom nepcu, dakle se sa stajalita fiziologije ne mogu
zvati palatali; konsonant il. samo se od esti moe zvati palatalnim
(jer je il. sloeno od n + j; prvi od ta dva konsonanta ne tvori se
pri tvrdom nepcu, a drugi se tvori). Ime "palata1i" fiziologija daje
konsonantima k, g kad stoje ispred vokale e, i ("'. 25), ali ona

GLASOVI

39

moe ipak dopustiti da se svih onih 10 konsonanta (, , II itd.) zovu

palatalima, i to zato jer oni vole imati uza se vokal e nego o, a
zna se iz 21b da moe i zato moe vokalu e pripadati ime palatalno g vokala. Zato u ja u ovoj knjizi onih 10 konsonanta zvati,
gdje treba, .palatalima; a da konsonante k, g, kad stoje pred e, i,
tako zovem, to nee nigdje biti potrebno.
b) Onih 10 konsonanta, za koje je pod a) reeno da se mogu
zvati palatalima, mnoge nae gramatike zovu m e k i m konsonantima, a t v r d i m a zovu sve ostale konsonante jezika naega,
npr. b, d, j, g itd. Imena "meki" i "tvrdi" konsonanti ja dosad
nijesam nigdje upotrijebio piti u ga odsad igdje upotrijebiti, jer
niti znam ja niti drugi ko zna zato bi jedni konsonanti bili
"meki", a drugi "tvrdi". Pri tvorbi (artikulaciji) pojedinih glasova
esto sudjeluje m e k o i t v r d o nepce; mogao bi dakle kogod
misliti da su "meki" konsonanti oni koji se tvore (artikuliraju)
pri mekome nepcu, a "tvrdi" konsonanti da su oni koji se tvore
pri tvrdome nepcu. Ali ako s te strane ogledamo imena "meki"
i "tvrdi" konsonanti, onda tek vidimo kako su rava jer se konsonanti ,g, , , j, ~, kako je reeno pod a), tvore pri t v r d o m e
nepcu, pa bismo ih poradi toga morali zvati "tvrdim" konsonantima, a ne "mekima" kako ih zovu neke gramatike! U drugu
opet ruku velarni konsonanti k, g, h tvore se, kako znamo iz 25,
pri m e k o m e nepcu (velum), dakle bi se morali zvati "meki"
konsonanti, a u gramatikama se ipak zovu "tvrdi". Osim toga nekim
konsonantima kao to su npr. b, p, d, t, V, j, Z, s nije mjesto artikulacije ni pri mekome ni pri tvrdome nepcu, dakle ih sa stajalita
fiziologije ne moemo zvati ni mekima ni tvrdima, a ipak im neki
gramatici k!au "tvrdi" konsonanti. Vidi se dakle da imena "meki"
i "tvrdi" konsonanti treba odbaciti jer su pogre~na. Isto su tako
pogrena imena za konsonante i od kojih glasova prvi neke gramatike zovu "mekim", a drugi zovu "tvrdim"; bi dodue po
onome to je reeno pod a) moglo samo sobom biti "tvrdo", ali
nikako nije "meko" ni samo sobom ni prema .
32. a) Kako treba nae glasove sa stajalita fizio:J.ogije dijeliti, to se jasno razabira iz 21-30. Po toj diobi svaki glas ima
samo jedno mjesto, tj. ne moe ii u dvije ili u tri grupe. Malo je
drukija dioba obine ili tradicionalne gramatike koja se ne obazire na fiziologiju glasova; ta gramatika ima od esti i drukiju
terminologiju. Knjiga, kao to je ova, ne moe prekinuti sve sveze
s tradicionalnom gramatikom, ve treba da iz nje zadri to vie
od onoga to se nauci ne protivi. U toj tradicionalnoj gramatici

GRAMATIKA.

40

neki glasovi dolaze po u dvije grupe, a ima i jedna grupa koja I I

fiziologiji nije poznata (to su tzv. "sibilanti").
b) Po diobi tradicionalne gramatike dijele se glasovi naega.
j ezika ovako: I. v o k a l i: a, e, i, 0, u . - II. k o n s o n a n t i :
1. grleni: k, g, h; 2. usneni: p, b, f, v; 3. zubni: t, d; 4. teni : l, T;
5 . nosni: n, m; 6. pitavi: e, s, z; 7. nepani: e, , g, , , , , ~, n,.
j; 8. preduni: h, f, v, z, , . Latinska su imena konsonantima:
1. guturali, 2. labijali, 3. dentali, 4. likvide, 5. nazali, 6. sibilanti,
7. palatali, 8. spiranti. Da fiziologija ne odobrava sasvim imena
pod 1, 2, 3, 7, to je poznato iz 25, 26, 27a, 3la; ime pod 4 (teni
ili tekui glasovi) prevedeno je iz lat. liquidae, jer glasovi l, T teku
bez prekida iz usta, tj. moemo ih izgovarati dogod nam daha .
traje; ime pod 6. dolazi otud to izgovarajui dugo bez prekida
e, s, z inima to kao da pitimo; znaenja imena pod 5. i 8. jasna
su iz onoga to je reeno u 23b i 24c.
c) Vana je u hrvatskoj iIi srpskoj gramatici razlika izmeu
zvunih i bezvunih konsonanta;
zvuni

bezvuni

su: b, d, g, z,
su: p, t, k, s,

, ,

g, v,
f, h, c.

, , .

Ostali konsonanti (j, l, ~, m, n, n, T) ne broje se ni meu zvune

meu bezvune, a to od esti vrijedi i za v (v. u 35b). Po dva konsonanta, koji u navedenom pregledu stoje jedan nad.
drugim, meu sobom su parnjaci; tako su npr. b - p, zatim d - t
itd. parnjaci. Konsonant h i kao velami spirant i kao hak (v. 30)
nema u naem jeziku svoga parnjaka, a e ga ima samo u vrlorijetkim sluajevima, kao to su otac ga (npr. vidi), lovac bi (doao)
gdje se e poradi zvunoga konsonanta iza sebe izgovara kao afrikata dz (o kojoj vidi u 29a), - ali da se afrika ta dz nalazi u~
nekim narjejima, to je reeno u l2b.
ni

*
*

33. a) U fiziologiju ide i nauk o s log u, tj. o onom to se:

latinski (upravo grki) zove syllaba (njem. Silbe). Slog je ime za skup glasova koji se izgovori snagom jednoga jedinog daha. U
svakom slogu mora i moe biti samo jedan vokal; mjesto vokala .
moe da bude konsonant u vokalnoj slubi (takav je konsonant
u naem jeziku T, v. 23a). Slog moe da bude bez ikakvoga
k()nsonanta, a moe da bude u njemu jedan ili dva ili vie. Odavde:
se vidi da je u svakoj rijei onoliko slogova koliko je vokala ..

GLASOVI

41

Prema tome razlikujemo rijei jednoslone, dvoslone, troslone itd.

b) Razlikuju se slogovi o t vor e n i i z a t vor e n i. Otvoren
je slog onaj koji se svruje vokalom, a zatvoren je onaj kojemu
je na kraju konsonant; u rijei npr. e-na oba su sloga otvorena,
u e-nom je prvi slog otvoren, drugi je zatvoren, u en-ski je prvi
zatvoren, a drugi otvoren, u en-skom obadva su sloga zatvorena itd.
c) Svakom je pismenom ovjeku, a nekmoli spisatelju, potrebno znati kako se rastavljaju rijei u slogove, i to zato jer mu
vrlo esto treba prekinuti koju rije tako da joj jedan dio dolazi
na kraj jednoga retka, a drugi dio na poetak drugoga retka. Filolozi i gramatici, drei da nauk o rastavljanju rijei u slogove ide
u pravopis, govore o tome u pravopisu, a ja u neto o tome da
kaem ovdje u glavi o fiziologiji glasova, jer to je slog, na to
upravo odgovara, kako ve rekoh, fiziologija . U koji dolazi
ja neu postaviti tvrda i postojana pravila kojima se ne bi moglo
nita zabaviti; to ja ne mogu uiniti, a ne moe i niko drugi.
Zato naa dva pisca koji su o toj stvari u sV'ojim "pravopisima"
dosad najbolje pisali (A. Beli i D. Borani) u kojeemu su se
meu sobom prije razilazili (u najnovijim izdanjima svojih "pravopisa" sloili su se). Drukije ne moe ni biti kad ima podosta
sluajeva s nesigurnim slogovima; niko npr. ne moe rei je li
bolje rastavljati buk-va ili bu-kva, ma~-lo ili ma-slo, vjet-ra ili
vje-tra itd. (v. 43b). U veoj ili manjoj mjeri nalazi se ta nesigurnost i u drugim jezicima. Kad dakle ni moja pravila nijesu
neoboriva, ja ne mogu drugo rei nego: neka ih primi kome se
sviaju, a kome se ne sviaju, neka se dri najnovijega pravopisa
Believa i Boranieva. 1
34. a) Kad su u kojoj rijei dva konsonanta jedan do drugoga izmeu dva vokala, onda ih nai pisci piu zajedno, tj . ne
rastavljaju ih, ako se takva dva konsonanta nalaze na poetku
nekih rijei, jer to im je dokaz da je takav konsonantski skup lak
za izgovor takoer na poetku sloga. Pisci dakle ponajvie piu:
lje-pi (ispor. penica), mo-tka (ispor. tkati), pra-znik (isp. znati),
se-dIo (isp.dlaka) , sta-blo (isp. blato) itd. - Ako li se koji dvokonsonantski skup ne nalazi nikad na poetku rijei, to je piscima
dokaz da je on teak za izgovor ne samo na poetku rijei nego
1 U taki 33. i 34. daje pisac svoje miljenje o rastavljanju rijei na
slogove. Pravila o rastavljanju rijei na kraju retka dobrim su dijelom
izmijenjena, a nalaze se u Pravopisu hrvatskosrpskoga knjievnog jezika,
Zagreb 1960, str. 132-133.

42

GRAMATIKA

i na poetku sloga, zato oni rastavljaju: bor-ba, dalj-ni, maj-ka,

mal-ko, sun-ce itd. (to je uvijek onda kad je prvi konsonant j, l,
lj, n, nj, r). S istoga razloga i ja drim da takve konsonantske
skupove treba rastavljati. Ali to se tie rijei ljepi, motka i sli

nih, mislim da se njihovi konsonanti mogu ne samo zajedno pisati

(lje-pi, mo-tka) nego da se mogu i rastavljati, tj. da moe takoer
biti: ljep-i, mot-ka, praz-nik, sed-lo, stab-lo itd. Mislim da nije
dosta gledati samo na to koji se konsonantski skupovi mogu nalaziti na poetku rijei, ve da treba i na to gledati koji se konsonanti nalaze na svretku rijei. A budui da se u naem jeziku
na svretku rijei mogu nalaziti svi konsonanti, to je dokaz da ih
je lako izgovarati ne samo na kraju rijei nego i na kraju sloga.
Ja dakle ne vidim razloga zato ne bi dobro bilo rastavlJati: ljep-i,
mot-ka itd.
b) Na kraju naih rijei nalaze se samo ovi dvokonsonantski
skupovi: st, t, zd, d, npr. list, milost, plat, vjet, drozd, grozd,
dad. Nalaze se, istina, i drugi dvokonsonantski skupovi, ali samo
u rijeima tuicama, npr. agent, akt, mart, haps, derz, zapt, a na
te se rijei ne treba obazirati kad je govor o konsonantskim skupovima na kraju rijei. Da nijedna naa rije nema na kraju vie
od dva konsonanta, to je reeno ve u 14. Kad su dakle u kojoj
rijei tri konsonanta jedan do drugoga, onda na svretku prvoga
,dijela rastavljene rijei mogu biti od dvokonsonantskih skupova
samo st, t, zd, d. A samo jedan konsonant na kraju prvoga dijela
rastavljene rijei ' moe da bude svaki kako izlazi iz onoga to
je reeno pod a). A ima trlQkonsonantskih skupova koji mogu
ostati nerastavljeni zato to ima rijei koje takve skupove imaju
na poetku.
e) Ako se sve to je reeno pod b) u jedno sastavi, onda
izlazi da se od rijei, u kojima su trokonsonantski skupovi, neke
mogu rastavljati samo na jedan nain, neke na dva, a neke i na
tri. Jedan je nain u primjerima: voj-ska, grad-ski, kraljev-ski,
rop-ski, ivin-ski itd. Ne moe biti npr. voj s-ka, jer nijedna rije
nema na kraju js, a ne moe biti ni V'o-jska, jer nijedne rijei nema
koja bi imala na poetku j, a iza njega kakav konsonant; - voj-ska
moe biti, jer ima dosta rijei kojima je na kraju j, a dosta ih
ima i takvih kojima je na poetku sk. Ovako valja razumjeti i
druge pored voj-ska navedene primjere. - Dva su naina rastavljanja u primjerima: bres-kva ili bre-skva, dru-tvo ili dru-tvo,
is-kra ili i-skra, jez-gra ili je-zgra; ispor. skvasiti, skratiti, zgrada.
- Tri su naina u primjerima: noz-dra ili nozd-ra ili no-zdra,

43

GLASOVI

o-tro ili ot-ro ili o-tro, sest-m ili ses-tra ili se-stra, ubis-tvo
ili ubist-vo ili ubi-stvo. Sve je ovo nakon onoga to je dosad
reeno jasno; ispor. trokonsonantske skupove na poetku rijei:
zdrav, trocnuti, strah, stvar.
Vrlo malo ima rijei sa tri takva konsonanta u sredini na koje se
ne moe primijeniti ni jedan od ona tri naina to su navedeni za rastavljanje trokonsonantslcih skupova. Takva je rije npr. genitiv sing. murvea
(od murvae). Rastavljaju~ mur-vea imamo na poetku drugoga dijela
ve to se nikad ne nalazi na poetku rijei; rastavljajui mU'T v-ea stoji
nam na svretku prvoga dijela rv, a toga nema na kraju nijedne nae
rijei; rastavljamo li mu-rvea, izlazi nam na poetku drugoga dijela skup
koj,im se ne poinje nijedna naa rije. Ja mislim da za nevolju moe
podnijeti mur-vea i murv-ea jer se jedno i drugo, premda je neobdno,
moe dosta lako izgovoriti, ali mu-rvea je vrlo teko za izgovor, zato ne
valja tako rastavljati. Rijei kao murvea jo su: obradvLjen (od obradvtti),
umrtvLjen (od: umrtviti),

harljiv.

d) Cetvorokonronantskih skupova u naim pravim rijeima

nalazimo samo nekoliko, i to u onima kojima su nastavci -stvo i
-stven. Te se rijei ne mogu druk~je rastavljati nego tako da na
kraju prvoga dijela bude prvi konsonant, a na poetku drugoga
da budu tri, dakle: kum-stvo, rop-stvo, car-stvo, boan-stven,
uv-stven itd. Da ne moe drukije, to je jasno iz dojakonjeg
razlaganja.
.
e) MnOgi se kOllS'Onantski skupovi po onome to je reeno
mogu rastavljati i ne rastavljati; bolje ih je rastavljati onda kad
se jasno vidi da prvi konsonant pripada esnovi, a drugi nastavku,
dakle ih jezino osjeanje rastavlja. Moe npr. biti kra-sna i
kras-na, tre-sti i tres-ti, ali je bolje kras-na, tres-ti jer su slogovi
-na, -ti nastavci. Prema tome je i.: dig-nuti, gus-ka, ko-zji,
primor-je, rek-Ia, tam-no, zagor-je itd. bolje nego: di-gnuti,
gu-ska. - Sloene rijei treba rastavljati u dijelove od kojih su
sloene, dakle: do-stii, iz-moliti, nad-jaati, po-staviti, raz-viti,
sa-kriti, isto tako: po-nem, po-pnem; zlo bi bilo: dos-tii, i-zmoliti,
na-djaati, pos-taviti, ra-zviti, sak-riti, tako ni drugi narodi ne
rastavljaju sVOlje sloene rijei jer protiv takvog rastavljanja buni
se jezina svijest pisaca. Isto tako treba rastavljati i druge sloene
rijei (gdje prvi dio nije prijed10g), npr. ne-srea, ne-zdrav, blagoslov, golo-glav, polu-brat, vino-grad, ni-ta; naopako bi bilo kad
bi se rastavljalo: nes-rea, nez-drav, blagos-Iov ... Reena svijest
nagoni i na rastavljanje: bez-uman, iz-orati, od-uiti, raz-um,
raz-umjeti, raz-oruati, isto tako naj-otriji, naj-umruJI, premda
se tu rastavlja vokal od konsonanta, to unesloenim rijema
ne biva nikad.

GRAMATIKA

44

PRAVOPIS
35. a) Kako danas svi srps~i pisci piu fonetikim pravopisom, a
hrvatski gotovo svi, tako u nae vrijeme nije v.ie potrebno dokazivati
da je za dananji na knjievni jezik fonetiki pravopis zgodniji od etimolOgikoga. Isto tako nije potrebno u knjizi kao to je ova itateljima
davati pravopisna uputstva, jer knjiga o tome ima u naoj knjieWlosti
nelt!oliko (najznatnije su od A. Belia: Pravopis srpskohrvatskog knjievnog jezika, 1929. i od D. Borania: Pravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika,
1929).1 A pogotovu bi sasV1im zalino bilo govoriti ovdje o tome treba li
neke rijei pisati zajedno ili rastavljeno (npr. zato ili za to, iznova ili
iz nova itd.), treba li druge pisati velikim Ij,H malim slovom (npr. Jugoslavenska Akademilj3! ili jugoslavenska akademija itd.). Sve su to stvari
koje upravo ne idu u gramatiku jer nemaju sveze s jezikom, nego ih
ureuju obiaj li dogovor.

b) Dananju fonetiku srpskih i hrvabskih pisaca osnovao je

Vuk, pa ako meni ovdje i ne treba govoriti o pravopisu, dakle
ni o fonetici Vukovoj uope, ali opet mislim da nee biti zgorega
ako ukratko progovorim o nekim pojavama Vukove fonetike koje
nijesu svakom jasne. Tako moe kogod pitati: kad svi zvuni
konsonanti ispred bezvunih prelaze u bezvune (npr. slatko,
drukije mjestO' sladko, drugije), zato po tome pravilu nije nastalo ojca, kolijejka, nego ostaje ovca, kolijevka? Ako promislimo
da ispred v mogu stajati i bezvuni i zvuni konsonanti, npr. svet,
tvoj, kvas pored zvono, dvor, gvode (tj. u svet, tvoj, kvas nijesu
konsommti s, t, k preli u z, d, g), onda nije udo to nae v moe
stajati i pred zvunim i pred bezvunim konsonantima. Ta e
osobina glasa v biti fiziologike naravi koje ja zasad ne umijem
pravo naznaiti.
c) Svi pisci rastavljaju enklitike od rijei s kojima ih akcent
vee u jednu cjelinu, npr. govorio sam, kupila si, udim se itd.,
pa tako je i Vuk inio, ali u futuru je on pisao: misliu, uvae,
pleemo itd. zato to on nikad nije pisao mislit, uvat, plest drei
da su to dijalektizmi, a pravo knjievno da je misliti, uvati, plesti
itd. Pisati pak misliti u, uvati e, plesti emo nije Vuk mogao
jer takvih futurnih oblika nije on nikad uo u dobrom tokavskom
narodnom govoru. Ali kad svi piemo opet u (doi), dvaput e
(dati), kad e (otii), sad emo (vidjeti), premda govorimo opeu,
dvapue, kae, saem<>, mislim da nije protivno fonetikom
pravopisu ni pisanje mislit u, uvat e . .. osobito to se oblici
1 Boraniev i Believ pravopis nisu vtie u lu potrebi. Danas je na
snazi Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnog jezika s pravopisnim rjeni
kom, izradila Pravopisna komisija, izdala Matica hrvatska i Matica
srpska, Zagreb-Now Sad 1960.

45

GLASOVI

mislit, uvat esto nalaze u narodnim pjesmama svih tokavskih

govora (v. 248d); uostalom, pisanju misli u protivi se injenica
to se enklitike nikad ne piu zajedno s rijeju koja je pred njima
(dakle ne govoriosam, udimse, nego govorio sam, udim se itd.) .
36. a) Vuk nije pisao -c- nego -ts- ili -ds- u rijeima kao
to su bratski, hrvatski, gradski itd., to je po etimologikom pravopisu. On u prvome izdanju svoga rjenika (1818) na str. XXX
brani svoje pisanje tim to kae da se gdjeto u narodu takve
rijei govore sa '- ts- i -ds-o Ali ja mislim da narod pomenute i
sline rijei ne govori drukije nego S -c- i da je Vuk etimollogiko
pisanje odabrao poradi vee jasnoe, samo on to nije htio da
prizna bojei se svojih protivnika da ga ne prekore s nedosljednosti. Ali ljudi, koji u pravopisnim i uope u jezinim pitanjima
dalje vide od Vukovih ondanjih protivnika, prije e tu nedosljednost pohvaliti nego pokuditi, jer pisanje braeki, ocjei odvie udaljuje te rijei od njihova postanja, kad tu nije samo jedan glas
promijenjen (kao npr. u slatko mjesto sladko) ve su pr,o mijenjena
dva i oba su zamijenjena treim.
b) Tee se moe odobriti Vuku to je

izmeu

vokala i - o izostavljao

j, to je pisao npr. dioba, vidio, inio, govorio itd. U tim i slinim rijeima uje se j tako j8lSIlo da to niko ne moe poricati. Neke od takvih rijei

pisao je on u stal'ijd.m sV'Qjim radnjama s j, npr. smijo, razumijo, donijo,

Bijograd, dijoba (potvrde vidi u I jzdanju ove gramatike na str. 31). U
rjeniku (1818) na str. XVIII kae Vuk o tome: dOO'l'i jo, cijo, bijo oj ostale
ovakove rijei pisao sam ovako (s j) zato tcr se poslije kae donijela,
donijelo, cijela, cijelo, bijela, bijelo, bjelji itd. Otud dakle izlazi da vodio,
inio itd. zato treba pisati bez j
to se u dIugd.m obLicima taj glas
ne pokazuje: vodila, inilo. Taj je razlog tako slab li tako protivan samoj
fonetici da ga ne treba ni ,p obijati (jer onda bi trebalo pisati i sladko kad
se u ostalim rijema govori d : sladak, sladost!) . U poznijim svojim radnjama
Vuk je sve te rjQeoi pisao bez j, dakle: smio, cio, inio itd., pa tako danas
piu svi srpski i hrvatski pisci, rte malo kome pada i na um da izgovor
ite j. Nijesam ja ov.o ovdje rekao to bih htio da se u navedenim i slinim
rijema ,p ie 'o dsad jj mali taj nedostatak Vukova pravopisa lako s.e moe
podnijeti. Samo u jo potpunosti radi dodati da je nepisanje slova j
izmeu i - o uveo Vuk i u tue rijei, npr. biblioteka, bibliotekar, batalion
(potvrde se navode u prvom izdanju ove knjige, pa tako za njim ponajvie piu dananji pisci premda se izgovara biblijoteka itd.

O PROMJENAMA GLASOVA UOPCE

37. a) U promjenama glasova razlikujemo z a k o n e i p r 'a v i l a. Kad se koji glas promijeni ili razvije ili iezne u svim
rIJeCIma u kojima se tome nalaze uslovi bez izuzetka, onda je to
glasovni zakon; a kad se to izvri samo u nekim rijema, dakle

GRAMATIKA

46

veim ili

manjim brojem izuzetaka, onda je to glasovno pravilo.

tu razliku na umu, moemo ovako rei: zakon je pravilo
bez izuzetaka, - pravilo je zakon s izuzecima. Zakona oi pravila
ima u svim dijelovima gramatike, ne samo u dijelu o glasovima.
b) Evo nekoliko primjera za glasovne zakone: promjena
negdanjega vokala l u u, npr. vuk, muati (od vlk, mlati), promjena negdanjega r u cr, npr. crn (od rn), prijelaz negdanjih
skupova tj, dj u , a, npr. mlaen, kraaa (od mlat jen, kradja).
Zakon je i to to je negdanje bl prelo u i, npr. u rijema riba,
dihati (od pbI5a, ,n;bIXaTJ1). Sva 's u ta etiri zakona veoma stara,
kako se vidi iz 2 i l8b, a iz nov1jih je vremena zakon da svako
l-j, n-j (ir. JIj. lij) prelazi II 1, n, npr. bile, kamene (od bil-je,
kamen-je, iro 6J1JIje, KaMeHje); po svjedoanstvu starih knjiga jo
se u XVII vijeku govorilo u tim i slinim rijema l-j, n-j, (JIj, '!-lj).
38. a) A sada evo nekoliko primjera za glasovna pravila.
Glas l na kraju rijei prelazi u o, npr. dao, uo, mislio, uvao,
kotao, pepeo, ali pored toga: val, topal, Radmil, Radul, Ciril; vokal iza j i drugih palatalnih konsonanta prelazi u e, npr. instrumental sing. konjem, krajem, muem, nominativ plur. krajevi,
muevi, srednji rod pridjeva i zamjenica vrue, iue, nae, II posvojniro pridjevuna kraljev, Miloev, - ali pored toga vokativ
sing. duo, kuo, u dativu i lokativu sing. vruoj, tuoj, naoj,
u nom. sing. Boo, Mio, ujo; - ispred e prelazi u : lice, oce,
srdace, sunace (u starijem jeziku doista su te rijei imale ), a
pored toga vuca (genitiv sing. od vtLac), obluea (od obluae),
rijeca (od rije); negdanji vokal b gdje ne ispada prelazi u
a, npr. dananje rijei pas, konac, astiti imale su mjesto a nekad
b, ali pored toga govori se u dativu i lokativu meni (od ja), gdje
je u prvom slogu nekad bilo bj - konsonanti k, g ispred i udativu
i lokativu sing. imenica enskoga roda prelaze u e, z, npr. muci,
knjizi (od muka, knjiga), ali pored toga se govori baki, koki, seki
(od baka, koka, seka); taiko je i agi od aga.
b) Mnogi izuzeci od glasovnih pravila tumae se a n a l og i j o m, tj. onom jezinom ' snagom koja izjednauje razlike u
rijeima po emugod srodnima meu sobom. Analogijom se mogu
npr. tumaiti svi izuzeci to su navedeni pod a), i to evo ovako:
rijei val, topal, Radmil, Radul, Ciril imaju l mjesto o po analogiji ostalih oblika II kojima je l po zakonu, dakle prema genitivu
i dativu vala, valu, prema mukome i enskom rodu topla, toplo
itd., - u vokativu je duo, kuo po analogiji rijei u kojih je o
po zakQlllu ostalo nepromijenjeno, npr. eno, riba, - udativu
Drei

GLASOVI

47

i lokativu je vruoj, tuoj, naoj prema dobroj, ovoj, - u nominativu je sing. Boo, Mio, ujo prema Vaso, f)uro, striko itd., - u
vuca, ob luca je mjesto po analogiji nominativa vuac, obluac,
a u 1'ijeca je prema rije, - u meni je e mjesto a po analogiji
genitiva mene, gdje je e u prvom slogu po zakonu od pamtivijeka,
- u dativu i lokativu je baki, seki prema ostalim padeima, npr.
baka, bake, baku, aga, age itd.
39. a) Analogija je uope od velike pomoi za razumijevanje jepojava ne samo onda kad treba tumaiti izuzetke od glasovnih
pravila nego i inae. Tako npr. to govorimo u infinitivu grepsti, dupsti,
tepsti (se), crpsti, tu se po dokazivanju poredbene slavenske gramatike -srazvilo u novija vremena po analogiji onih infinitiva koji se pet zakonu
svravaju na -sti, npr. krasti, plesti, tresti. - Ni po kakvom glasovnom
zakonu nije umetnuto -n- urijema bozanstvo, ovjeanstvo, velianstvo,
vladianstva, u njih nekad nije bilo nikakvoga -n-, ve je bilo npr. boastvo
(od bo'bstvo) itd., pa su' dobile -n- po analogiji rijei npr. dostojanstvo,
pijanstvo, poznanstvo koje -n- imaju po zakonu odzamande (izvedene su
od pridjeva dostojan, pijan, poznan). Ni pridjevi boanski, ovjeanski,
vladianski nijesu nekad imali -n-, nego ga imaju po analogiji rijei npr.
graanski, ciganski, hrianski i dr. Glagol laziti nema na poetku ispred
l nikakvoga i, a to se vidi i iz sloenih glagola dolaziti, odlaziti, prolaziti,
zalaziti, slaziti, a to se govori takoer odilaziti, zailaziti, silaziti, tu treba
rei da se i razvilo po analogiji glagola istoga znaenja ii (izii, atiti)
koji ima i po zakonu. - Od glagola uljesti prezent glasi po zakonu
uljezem, aorist uljezoh, imperativ uljezi, ali pored toga ima takoer uljeti,
uljegnem, uljegoh, uljegni; po kojoj se analogiji to razvilo, o tome vidi u
261 d.
b) Tumaenja analogijom moraju biti vjerojatna, a to su samo onda
kad je oevidna sveza meu rijeju koja se t~ai i meu onima prema
kOjima se tumai. Gdje takve sveze nema iIi je slabo oevidna, tamo i
tumaenje analogijom ne vrijedi iIi nita iIi vrijedi vrlo malo. Ko bi npr.
rekao da je svoboda (kako je bilo u starom jeziku i kako je u drugim
slavenskim jezicima) prelo u sloboda po analogiji rijei slovo, sloga, iIi da je kako pretvoreno u kao prema dao, pao, stao, taj ne bi nikoga
uvjerio, jer se ne vidi na kakvoj se svezi i srodnosti analogija osniva.
zinih

40. a) Glasovni zakoni u jezicima nijesu vjeni, ve neko

vrijeme traju pa prestanu i nemaju vie snage nad rijeima koje
poslije nastanu. Ko to uzima na um i zna dobro stariji jezik, on
lako tumai gdjekoje izuzetke (ili nepravilnosti) i vidi da tu
upravo i nema nita nepravilno. Da potvrdim to primjerima.
Nekad je bio zakon da se svako sj i zj pretvara u , , i tako su
nastale rijei koen, voen, knjiganoa, gria i dr. Bez promjene
ostaje sj, zj u rijema: pasji, pasja, kozji kozja, i to stoga jer u
ono vrijeme dok je na snazi bio glasovni zakon o prelaenju
skupova sj, zj u , , rijei pasji, kozji imale su izmeu s i j,
izmeu z i j vokal b, one dakle nij esu pod taj zakon potpadale

48

GRAMATIKA

jer su glasovi s i z bili rastavljeni od j, a kad je b ispalo, onda je

onaj glasovni zakon bio prestao djelovati, i tako je sj, zj
ostalo nepromijenjeno.
b) Drugi je takav primjer: konsonanti g, k, h nekad su bez
izuzetka ispred e prelazili u , , , npr. u vokativu sing. vue,
drue, due (od vuk, drug, duh), u prezentu pee, strie, peemo,
striemo itd. Ali u genitivu sing. i u nominativu plur. imenica
enskoga roda pomenuti konsonanti ostaju nepromijenjeni, npr.
noge, "uke, muke. To je zato jer, dok je reeni glaso,v ni zakon
stajao na snazi, onda su oni padei imali na kraju vokal y (bl),
bilo je npr. eny, nagy itd., a poslije se to promijenilo u ene,
noge po analogiji rijei kojima je posljednji konsonant od osnove
nepan i koje su se odiskona u tim oblicima svrivale na E:, otkle
je nastalo e, npr. due, volje (od dua, volja) . Kad je eny, nagy
itd. prelo u ene, noge, onda onaj glasovni zakon o prelaenju
konsonanta g, k, h nije vie djelovao, te se nije moglo razviti ni
noe ni ,ue.
c) Nekad je u sredini rijei meu dva konsonanta, od kojih
drugi nije bio j, prelazilo 01' ura, - er u re, - al u la, - el u le,
sve po glasovnom zakonu, i tako je nastalo npr. brada, breza
(mjesto b1'jeza po 64a), glava, mlijeko od prvobitnoga borda,
berza, golva, melko; ali mi danas imamo dosta rijei u kojima p'o menuti skupovi nijesu promijenjeni, npr. morski, berba, doni
(mjesto dolni), seoski (mjesto selski). Dok je 'o naj zakon bio na
snazi, onda su te i sline ' rijei iza or, oI, er, el imale b, a tek
iza b dolazio je konsonant, dakle skupovi o?', al, er, el nijesu
stajali meu dva konsonanta i zato nijesu bili podloni onome
zakonu; a kad je b ispalo, onda je ve reeni zakon bio obamr'o
i tako je ostalo mO"ski itd. bez promjene
d) Konsonanti d, t ispadaju ispred l po glasovnom zakonu,
npr. krala (mjesto kradla od kradem), plela (mjesto pIetra od
pletem), jelo (tj. jestvina, mjesto jedIo), prelo (mjesto predlo), ali
pored toga imamo leotli, metla, pjetli, sedlo., i to stoga jer su
te rijei iza d, t, a ispred l, imale nekad polugla's, dakle d, t
nije stajalo neposredno ispred l i zato nije ispadalo, a poslije,
kad se poluglas prestao izgovarati, onaj zakon nije vie vrijedio. U 19a reeno je zato imenice knez, vitez glase u vokativu
knee, vitee; one dakle nijesu izuzetak od zakona koji trai da
z ispred e ostaje bez promjene.
ve

41. a) Glasovni zakoni i pravila nijesu ogranieni samo vremenom (kako je razloeno u 40) nego i prostorom, tj. ne obuzima

49

''GLASOVI

.svaki zakon i svako pravilo svih narjeja ili govora istoga jezika.
'To ne treba prostrano razlagati, dosta je spomenuti rascjep staroga vokala e (;,) u troje (lepo, lipo, lijepo od lepo) i izgovor
glasa h (v. 30). - Sto se po junim krajevima naroda naega
govori nojca, vojka (j mjesto ) ili boitni, kutni (mjesto boini,
~kuni) ili u Crnoj Gori name, orue (mjesto naruje, o'ruje) itd.,
- to nijesu nikakvi izuzeci ni nepravilnosti, ve su to osobiti za'koni (ili pravila) koji su zahvatili samo neki dio jezinoga podruja.
b) Kako god uena gramatika tumaila izuzetke od glasovnih
pravila, jo e ih uvijek dosta ostati koji se protumaiti ne mogu.
U 39b bila su dva takva primjera: sloboda (od svoboda), kao (od
kako). Tako je i ovo: niko ne zna zato se pored ospa govori i
aspa, - zato e u gdjekojim rijerna prelazi u re, npr. more,
mm'e, pored moe, moe ili jere (pored jer) mjesto negdanjega
:jee, nebo1'e mjesto neboe (to je upravo vokativ od nebog), .zato 'se govori dignuti, dizati mjesto negdanjega dvignuti, dvizati (kako je u drugim slavenskim jezicima) itd.
e) Dosad je bio govor o g l a s o v n i m promjenama, o g l a:5 o v n i m zakonima i pravilima. O nekim promjenama nije bilo
rijei, a to su veoma obine promjene koje se dogaaju poradi
lakega izgovora, npr. slatko, zbor mjesto sladko, sbor, tj. gdje
zvuni konsonanti pred bezvunima prelaze u bezvune i obratno.
'Te promjene moemo zvati f o n e t i k e (fonetske). Kako smo
.razlikovali glasovne zakone i glasovna pravila, tako i ovdje
moemo razlikovati fonetike zakone";, i "fonetika pravila.
Promjene to ih vidimo u navedenim rijerna slatko, zbor izvr-ene su po fonetikom zakonu jer su bez izuzetaka, tj. svako dk
prelazi u tk, a svako sb u zb; a po fonetikom je pravilu npr.
<'la zlj prelazi u lj (bojaljiv, paljiv, ali popuzljiv, razljutiti),
d.a znj prelazi u nj (gronja, vonja, ali iznihati, raznihati se).

PREGLED GLASOVA POJEDINCE

VOKALI

42. a) A u nebrojenoj mnoini rijei ostalo je od najstarijih

vremena do danas nepromijenjeno; takve su rijei npr. dar, dati,
uvati, na, znati, ena, roda (nom. sing.) itd. Odvajkada je
i ono a koje je u prvom slogu rijei brada, glava (o kojima vidi
u 40c); evo jo nekoliko takvih rijei: brazda, grad, krava, mraz,

50

GRAMATIKA

vrana, - glad, klas, mlatiti, slama, zlato. Da je u tim i u nekim

drugim rijema ra, la postalo doista od or, al, to sigurno dokazuje
poredbena slavenska i indoevropska gramatika, ali gdjekojim
rijema pomenuto postanje moe se dokazati i dananjim jezikom; takve su: prostran (od prostor-n, ispor. prostor, pl'ostorija), klati (od kol-ti, ispor. prezent koljem od kol-jem), slan (od
sol-n, ispor. so, tj. sol, genitiv soli). Ne smije se misliti da je
svako m, la meu dva konsonanta postalo od -or-, -ol-; poredbena
slavenska i indoevropska gramatika dokazuje sigurno da je
ra; la odiskona u rijema: brat, krasan, pravo, gladak, plakati,
slava i u nekima drugim. - Na poetku je rijei or ispred konsonanta prelo u ra; jasno se to vidi u rijema ralo, ratal' (od orla,
ortal', ispod. glago orati), a poredbena gramatika dokazuje to i
za rije rabota. U tuim rijema, koje je na jezik uzeo u svoje
dohistoriko doba, prelo je ar izmeu dva konsonanta i na poetku rijei najprije u or (v. 59b), a onda je 01' prelo u m;
takve su: kmlj (iz njem. imena Karl, misli se Karlo Veliki,
ispor. cesar, car od Caesar), Skradin (lat. Scardona), Rab (lat.
Arba). Po svoj prilici je la u laa, lakom postalo od 01, a u Labin
postalo je ,od latinskoga al (Albona).
b) Vokal a vrlo rijetko ispada; primjeri su tome: valjda
(pored valjada), nekmoli (od ne kamO! Li). - Vie ima primjera
gdje a otpada na kraju rijei; takve su: kad, tad, sad, kud, ovud,
onud, svud, nek (npr. nek doe) pored kada, tada, sada, kuda,
ovuda, onuda, svuda, neka. Sto se nalazi juer pored juera, to
nije postalo jedno od drugoga, nego su to samostalni oblici: juer
je po svome postanju akuzativ, a juera je genitiv od imenice
koja inae glasi veer (v. 60a). - Na poetku pravih narodnih
rijei (kojih je vrlo malo) ne otpada. a nikad, a meu tuima
nalazi se tome potvrda, npr. nafora (navora), poklisar, iz grkoga
anaphora, apokrisiarios, tako je i Tanasije (pored Atanasije) iz
gr. Athanasios. Kako treba razumjeti oblik genitiva sing., npr.
dobrog, naeg (pored dobroga, naega) itd., o tom~ vidi u 215,
c) Veoma rijetko postaje a od e; takve su tue rijei:
al'gatin iz grkoga ergates, Aolija (nar. pjes. 2, 233) iz gr. Ait6lia
(grko ai ve se od mnogo vijekova izgovara e), iguman iz gr.
hegumenos; pored pergamen(a)t (lat. pergamena, njem. Pergament)
Vuk je pisao i pargamen(a)t (potvrde vidi u akad. rjeniku), gdje
je prvo e prelo u a s istoga razloga s kojega je apoteka prelo
u apateka (vidi malo dalje). - Od negdanjega 1; postalo je po
zakonu (kao i II drugim slavenskim jezicima) a iza konsonanta

GLASOVI

51

j, , , npr. u bojati se, bjeati, hiati (v. 61b). Nije jasno zato
je 1; prelo u a u rijeima pmma (pored zakonitoga p1'ema od
starijega prema), orah (genitiv oraha, od oreh, koje imaju svi
drugi slavenski jezici, pae i druga naa narjeja: akavski 01ih
i ore h, kajkavski oreh). Isto je tako nejasno zato je o prelo u
a u rijei aspa (pored ospa), u abravnica (u Crnoj Gori pored
obravnica, a to od obramnica). U nekoliko rijei a je postalo od
o zato da u dva sloga to stoje jedan do drugoga bude isti vokal:
apateka (pored apoteka iz njem. Apotheke, a to, iz lat. apotheca,
gr. apotheke), ahtapod (iz gr. oktapus), manastir (iz. gr, monastE~rion), nataro (iz lat.notarius). U odavle, odanle, odavde, odande
vokal je a postao od o analogijom, vidi u 45c. - Ne zna se
zato je negdanje ~ prelo u a u rijeima koje su doista imale
nekad u prvom slogu ~: jamen, jamiak (pored jemen, jemiak
i pored jeam), alac, ao ka.
d) Na poetku rijei a je dodato, koliko ja znam, samo u
aveljaa (tj. veljaa) koje, ako se gdje govori, jamano je rije
dijalektika. Na kraju je dodato a samo u nekoliko rijei koje
su gotovo sve dijalektike, ili se nalaze samo u narodnim pjesmama: doka (tj. dok), jera (tj. jer, postalo od jere), naprijeda
(tj. naprijed), nazada (tj. nazad), opeta (tj. opet), paka (u Dubrovniku pored pak, a to od pako).
43. a) U vrlo mnogo rijei razvilo se a iz negdanjih poluglasova ili jerova4< 'b i b (o kojima vidi l!l 2). Ali nije se svuda od
poluglasa razvilo a, u mnogo je sluajeva poluglas iezao bez
traga, tj. na onim mjestima gdje se nekad nalazio danas (i ve
odavno) ne govori se nikakav vokal. Gdje se jedno, gdje li drugo
dogodilo, tome je pravilo: 'b i b je prelo u a ondje gdje je stajalo
u zatvorenom slogu, a iezlo je ondje gdje je stajalo u otvorenom.
Tome jo treba dodati da su se oba poluglasa prestala izgovarati
svuda na kraju rijei jo u dohistoriko doba naega jezika; u
spomenicima se dodue pisalo b i na tome mjestu, ali to je bilo
samo obiaja radi. Primjeri za prelaenje poluglasa u a (na kraju
rijei neu pisati ni 'b ni b): la, san, daska, dahnuti, kratak, pas, tast, ast (astiti), konac, lovac, od l", s"n, d-aska, d"hnuti,
krat"k, - P'bS, t'bst, 'bst (astiti), kon'bc, lov'bc. Primjeri za ispadanje poluglasa: sna (genitiv sing.), kratka, spati, zlo, ptica, - psa
(genitiv sing.), konca, lovca, dola, ponemo od: s"na, krat" ka,
s"pati, z"lo, p"tica, - p'bsa, kon'bca, lov'bca, d:o'bla, po'bnemo
itd.

52

GRAMATIKA

b) Ima dosta i takvih rijei koje se ne dre reenoga pravila,

a to je stoga jer se ne moe uvijek odrediti gdje je otvoreni,
gdje li zatvoreni slog; tako npr. rijei bu kva, ljuska moemo
rastavljati i izgovoriti ne samo buk-va, ljus-ka ve takoer bu-kv a,
lju-ska, tj . u te dvije rijei moe u biti i u zatvorenom i u otvorenom slogu (isp. 34a). Tako i negdanje st'bklo moemo rastavljati u st'bk-Io i u st'b-klo; od prvoga je nastalo staklo, a od drugoga sklo (u Dubrovniku mjesto stklo); ili rastavljajui negdanje
zam1>knemo u za-m1>k-ne-mo izlazi nam zamaknemo, a od za-m1>kne-mo izlazi zamknemo; infinitiv od negdanjega zam1>i morao
bi po pravilu glasiti samo zami, jer se tu slogovi ne mogu tako
rastaviti da bi 'b dolo u zatvoreni, pa opet pored zami govori
se i zamai. Taj se drugi oblik moe dvojako tumaiti: ili je
njegovo a prodrlo iz prezenta zamaknem, ili se ono zato izgovara
jer su konsonanti m jedan do drugoga neobini za izgovor. Tako
nas evo kod glavnoga uzroka zato je ono pravilo opoluglasima
esto narueno, tj. poluglasi se esto zamjenjuju vokalom a
ondje gdje bi, izbacivi ih po pravilu, nastao konsonantski skup
teak za izgovor. Poradi toga je a u rijeima : lagati, lai (genitiv
sing.), mah (mahovina), snaha od hgati, hi, m1>h, sn1>ha, dana (genitiv sing.), lava (gen. sing.), maa (gen. sing.), tama od
"d"bna, l'bva, m1>a, t'bma. Na tom se osnivaju i rijei u kojima poluglas i iezava i prelazi u a: gamizati i gmizati, anjem i njem,
tj . ko govori npr. gamizati, njemu je skup gm teak za izgovor,
pa ga rastavlja vokalom a, a ko govori gmizati, njemu nije teak,
zato ga ne rastavlja. Isto tako treba razumjeti laica i oica,
oboje od starijega hica; u oica je l ispred konsonanta prelo
u o (dakle kao u sredini rijei, npr. seoba, vladaoca od selba,
vladaIca, a to od sel'bba, vladal'bca).
Pored laica i CJlica ima i lica, to je postalo od lica, tj. nepovoljni
konsonantski skup l ukinut je tako to je premetnut. Istu promjenu kao
u oica vidimo jo u rijei oujak (od lujak, a to od l"ujak; lika laujak
pored oujak nema, ali ima laa k (tj . laljivi mjesec); vidimo i u imenu
grada Ocinj (ili Ocin) , koje je postalo od Vbcinj, kako se u starom jeziku
nalazilo, a postalo je od talijanskog imena Dulcigno, dakle Lbcinj mjesto
Dlbci nj, emu je d pred l otpalo (ispor. krala, prela od kradla, predla).

44. a) Ima dosta rijei u kojima na kraju meu dva kons()nanta nikad nije bilo nikakvoga vokala, a danas je i ve odavno
meu njima a. Evo ih nekoliko: bistar, dobar, ogan, vjetar, vosak, .
misao (od starijega misal), rekao (od starijega rekal), sedam, osam,
jesam. U ono prastaro vrijeme dok su se poluglasovi i na kraju
rijei izgovarali bilo je npr. dobr1>, jesm'b, i onda izmeu dva

GLASOVI

53

konsonanta niti je bilo niti je trebalo ikakvoga vokala; ali kad

su se poluglasovi na kraju rijei prestali izgovarati, onda se na
kraju nao e dva (ili tri) konsonanta, a to bjee narodu pomuno
izgovarati (a zato, to se razabira iz 34b), zato je meu njih
umetnuo poluglas, a iz njega se poslije razvilo a; najprije dakle
bjee npr. jesm'O, onda jes'Om, a zatim jesam. Gdje ona dva konsonanta ne stoje na kraju _ rijei, tamo, dakako, nema a meu
njima: dobra, voska, jesmo. Samo skupovi st, t, zd, d ostavljaju
se nerastavljeni, npr. list, plat, g7'ozd, dad, ali u 78c vidjet
e se da dio naroda i te skupove ukida odbacujui d ili t.
b) Katkad narod i drugdje osim na svretku rijei umee
a meu dva vokala. Tako je npr. u rijei narav, koja u staroslavenskom i u ruskom jeziku glasi nraV'b; tu je a umetnuto
jamano zato jer je narodu skup nr teak za izgovor; meu ista
dva konsonanta umetnuto je a i u narast, narastiti; kako se
pored narastiti u istom znaenju govori i mrijestiti (se), otud se
vidi da je jezik i drukije ukinuo nepovoljni skup, tj. promijenivi nr u mr.
e) Katkad se poluglas u nepovoljnim konsonantskim skupovima ne zamjenjuje vokalom a, ve im se jezik Uklanja tako
to odbacuje prvi konsonant. Govori se npr. tat od t'bt, isto
tako natate od na t'bte, a pored toga ima i nate (nate srca)
i natina, koje je jedno i drugo postalo tako to je t ispred t
ispalo, tj. na t e, natina od natte, nattina. Tako je i tica (m.jesto
ica pored daica) postalo od negdanjega d'btica.
45. a) Gdje su jedan iIi dva poluglasa nekad bila meu
tri konsonanta od kojih je trei na kraju rijei, tamo se danas
meu drugi i trei svagda umee a, osim ako su to skupovi st,
t, zd, d, npr. koaac, kozlac, loznac, ljupac, mudrac od kot'bl'Oc,
koz'Ol'Oc, loz'On'Oc, ljub'O'bc, mudr'Oc, - tako je i Gmac (mjesno
ime) mjesto Gradac (po fonetikom zakonu), ali dad, ast od
d'bd, 'Ost. Dosta se esto i to nalazi da se a umee takoer
izmeu prvoga i drugog vokala; tako pored katlac, kozlac, mudrac,
Graac imamo takoer kotalac,
kozalac, mudarac, Gradaac
(mjesno ime, ali ne isto koje Graac); takve su rijei jo: danas,
opanak, posalak, svetaac, staraac, tanak, taman od d'On'bs, op'bn'bk,
pos'bl'bk, svet'O'Oc, star'O'Oc, t'bn'bk, t'bm'On.
b) Ako trei konsonant nije na kraju rijei, onda su etiri
naina kako I!!e poluglasovi ili mijenjaju u a ili se izostavljaju.
Najobinije biva da se vokalom a rastave prva dva konsonanta.
Tako je bava, dance, matanije, opanka (gen. sing.), tanka, aptati

54

GRAMATIKA

od b"'bva, d"bn'bce, m'b'btan'bje, op'bn"bka, t'bn"bka, 'bp"btati, isto tako reba?'ce, srdace, vlakance, sta?'aca, svetaca, jutarni,
lovaki, momaki od reb7''bce, srd'b'bce, vlak"bn1,ce, star'b'bca, svet'b'bca, jutr'bni, lov'b'bski (s je ispalo kao i u rijei to iza 'Ove dolazi, po 88a), mom'b'bski. Tim se rijeima pridruuje iskopaljski
od skoplj'bski gdje su etiri konsananta. Neto je rjee da se u
takvom sluaju druga dva konsonanta rastavljaju vokalom a,
kako je u genitivu sing. kotlaca, kozlaca, loznaca, ljupaca,
mud?'aca prema nominativu kotlac, kozlac, loznac, ljupac, mudrac,
isto tako Graaca (mjesto Gradaca prema nominativu Graac, tj.
Gradac). Ali pored kozlaca, mudraca, Graaca ima i kozaka, mudarcn, Gradaca, to je prema nominativu koza lac , mudarac, Gradaac. Dva su lika i u sunani pored sunani (ovo je dijalektiki).
- Rijetko se umeu dva a, tj. 'meu konsonant prvi i drugi i
meu drugi i trei, tako je genitiv sing. apata prema nominativu
apat (od 'bP"bt, gen. 'bp"bta); isto je tako rijetko da se sva tri
konsonanta ostavljaju jedan do drugoga bez ai kako je npr.
murvca od mtLrV'bCa prema nominativu murvac; Vuk u dan. 1, 24.
ima instrumental Vjencem (od Vjenac, ime planini).
c) Vrijedno je spomenuti ovdje jo priloge s nastavcima le i de. Od
negdanjega dok'ble razvilo se dokle i dokale, a od od'bk'ble postalo je otkle,
odakle i otkale - od od'bt'ble post<rio je oHe (tj. odtle gdje je d ispred t
ispalo, v. 87b), odatle, otale (tj. odtale). Po analogiji navedenih priloga od
tri sloga, od kojih je u srednjem svuda a, promijenjeno je odavle (tj.
odov'ble) u odavle; tako je i od prvobitnoga odonle (tj. odon'ble) postalo
odanle ili (s premetnutim konsonantima) ondole, andale. Pored le vma i nastavak de u odovde, odon de (tj. odovbde, odon'bde), otud je po analogiji
prema odavle, odanle nastalo odavde, odande.

46. Kad se u kojoj rijei sastanu ili bi se imala sastati e

tiri konsananta, onda se a ne umee ako je skup lako izgovoriti;
takve su rijei npr. carstvo, boanstven koje su spomenute
u 34d. Tei za izgovor skupovi rastavljaju se tako da se a
umetne izmeu prvoga i drugoga konsananta: pera.nski od Perna
(selo u Hrvatskoj), ceranski od Cerna (selo u Srijemu). Vuk u
otkr. 2, 8. ima pridjev smiranski od Smirna, a Danii psalamski
(s glasom psalamskim) psa!. 98, 5. Ali Vuk ima i sardski od
Sard (ime gradu), to je zato to su tu etiri konsonanta samo na
pismu, a po izgovoru su tri jer se ds izgovara kao c ( 36a); nee
dakle biti loe kako mnogi govore i piu: konsonantski, pa?'lamentski, prezidentski, studentski, ali valja priznati da nije pogreno ni konsona.natski, pa?'lamenatski, prezidenatski, studena.t-

55

GLASOVI

ski,l ispor. korinatski (1..279) od Km-int (ime gradu). Sto Vuk u

dan. 2, 83 . pie gomdski (od Gorade), to se valjada izgovara
g07'aki ili gomski. Dodajem jo vrgomoski (mjesto vrgomostski)
-od V7'gin most (selo u Hrvatskoj); tako se izgovara i estotina
(mjesto est stotina).
47. Za prijedloge koji na kraju imaju kon.sonant nema
stalnih pravilakac:r-i1Jihovoo.i;; to os\.( ga nelZad imali, ' i'ezava,
kadli prelazi u a pri sastavljanju s glagolima i s drugim rijerna
u jednu cjelinu. Govorimo npr. izmet, izbaciti, izgovoriti, odbor,
odmotati, otpustiti, podnos, potpisati, sloga, smetati itd. bez vokala a iza prijedloga, - u dnlgu opet ruku govorimo: izazvati,
sastaviti, saei, sazidati, gdje niko nikad ne izostavlja a. Razumije se dobro zato u negdanjem s'"bstaviti nije poluglas iezao:
-onda bi nastalo staviti (tj. S'"bS- prelo bi u ss, a to po zakonu u
s) i ne bi bilo razlike izmeu s'"bstaviti i staviti, a razlika je poradi
.smisla nuna; - ali u izazvati nema takvoga uzroka, pa opet se
ne govori izva ti, kako se govori ieniti, iseliti, iskoiti, odahnuti,
odijeliti gdje je svuda nakon ispaloga 'b i nakon izjednaenja
-dvaju konsonanta ostao samo jedan. Ima i takvih primjera gdje
.se dvojako govori, tj. 'b moe prijei u a, a moe i ispasti; tako
je: izagnati - izgnati, -odabrati - odbrati, podaviti - podviti,
sakupiti - skupiti, savladati - svladati itd. - A sad da razgle,damo prijedloge koji se svruju na konsonant te primaju ee
ili rj ee a na kraju. 'o. 0_..
..
48. a) Prijedlog ,' bez i prima a veoma rijetko: beza ta. V .
.rjen. kod rracaTM ,ee: ,o beza zla. nar. pjes. 1, 266 i nar. posl. 274.
b) Rijetko ga prima i prij edI og
iza sna. V. dan. 1, 76,
iza slatka. nar. pjes. 1, 574, iza sanka. 2, 216, 508, posve je obino
-iza glasa. V. mat. 27, 46. Ali iz zle. V. mat. 5, 27.
e) Mjesto (ic7gotovo svagda je ka ispred g, k, h: ka gospodu.
V. d. apo 9, 35,Ka koljenima luk. 5, 8, ka govedima. D. 1 mojs.
17,7, ka kojemu. pis. 86, ka humu. pjes. n. pjes. 4, 6. Mnogo rjee
uzima se Ika' pred drugim k<onsonantima: ka drvetu. D. 1 mojs.
3. 24, ka Prorocima. 4 car. 3, 13, ka svojoj. jezek. 37, 7, - jo
rjee pred vokalima: ka ocu. V. dr. izd. 3, 435, ka istoku. M.
31. - Mnogo je obinije: k drvetu, k svojoj itd., a pogotovu k ocu,
k istoku. Vrlo je neobino k ispred guturala, kako je: k gradu.
V. eman. 25, N. 48.

liz}

l Oblike: konsonanatski, prezidenatski, studenatski dananji pravopis

ne odobrava, nego: kcm.scmantski, prezidentski. studentski, ali: parlamenatoskt i parlamentski.

GRAMATIKA.

d) Prijedlog 1t.roz glasi kroza ispred kraih oblika linih zamjenica (me, te, n, nga, tj. mene, tebe, njega): kroza me. V. jovo
10, 9, rimlj. 15, 18, kroza te, filimo 7, k"oza nj. luk. 19, 1, d. ap.,
:3, 16, kroza njga. nar. pjes. 1, 493. Ima i kroza nju. V. prav. sov.
:33, dr. izd. 3, 436, ali moe biti i kroz nju. nar. prip. 91, ima
i kroza njih. V. rjen. kod .zwY:>KW!aJIo. Inae je k"oza mjesto hozsasma rijetkO': haza to. nar. pjes. 1, 561, ispor. kroto, tj. kroz
to u Vukovu rjen. U D. rad jug. ak. 20, 155 nalazi se krOza svu.
Sasma je neobino: kroza crte. M. 158. Kao kroz to (kroto) tako,
je i kroz sve. nar. prip. 10, kroz staklo. V. 1 kor. 13, 12, kroz zakon.
rimlj. 3, 20 i 7, 7, kroz zemlju. dan. 5, 27, mil. obro 37, D. 4
mojs. 21, 23.
49. a) Mjesto L~-;~ uzima senada ispred zamjenikih oblika
'me, te, se, mnom, nj: nada me. D. jezek. 40, 1, nada te. nar. pjes.
2, 197, nada se. nar. posl. 122, nada mnom. 8, D. 2 mojs. 8, 9, psa!.
13, 2, nada nj. jezek, 1, 3. Inae je nada rijetko: nada sve. D. 5
mojs. 26, 19, pored toga: nad svijem. D. pis. 26.
'r
b)' niz' prelazi u niza ispred oblika me, te, se (za niza menemam' potvrde, ali ima akad. rjen. iz pisca prve polovine XIX
vijeka): niza te. nar. pjes. 1, 477, niza se. V. rjen kod l)e,n;oiBM, D.
pis. 26, - osim toga ispred konsonanta s, z: niza stijene. V. dan.,
1, 19, niza Savu. dan. 2, 33 i 3, 160, niza svoje. nar. pjes. 1, 160"
n.iza sovnl, 2, 231, niza zid. V. nar. pjes. 2, 124, niza Zetu. 4, 125.
Manje je u takvom sluaju obino niz: niz strmen. D. miho 1, 140c) Za:~~~r mjesto od ima potvrda ispred rijei: dna, sna, ta"
zla: oda dna. D. 2 mojs. 38, 4, oda sna. D. 1 mojs. 28, 16, zah.
4, 1, oda ta. V. dan. 1, 35, d. apo 13, 39, rimlj. 14, 21, D. istor.,
289, oda zla. V. mat. 5, 37, luk. 11, 4, jovo 17, 15. D. istor. 82, 113.,
Ali se nalazi i od: od sna. V. mat. 1, 24, rimlj. 13, 11, nar. prip.,
69, od zla: nar. pjes. 1, 38, D. istor. 323, psal. 34, 14.
d) Za ~ 1?oda, mjesto pod potvrde su: poda mnom. V. dan. 1,
79, nar. rpjes:- ( 237, 392, poda se. V. d. apo 19, 16, nar. prip. 118,
poda nj. nar. posl. 340, nar. prip. 3, poda nju. 61. Jamano se
govori poda me, poda te, ali ne mogu potvrditi; zacijelo se ne
govori pod mnom, a po svoj prilici sasma je neobino pod me,.
pod te, a pod nj je nemogue. Mislim da je poda nju, poda njih,
obinije od pod nju, pod njih.
,,
e) Sto vrijedi za pod, poda, to vrijedi i za \pred: p1'eda; dakle:preda mnom. V. luk. 19, 27, jovo 1, 15, d. apo 1'0 ,30, D. pis. 338,.
preda me. V. d. apo 25, 15 i 27, 23, nar. posl. 99, D. 1 mojs. 18, 21"
"0 ..

GLASOVI

preda te. V. d. apo 24, 19 i 25, 26, nar. posl. 177, D. 1 mojs. 43, 9,
4 mojs. 20, 18, preda se. V. dan. 3, 155, kelo. l, 22, nar. posl. 99,.
nar. prip. 57, 75, preda nj. V. dan. 3, 190. nar. prip. 81, nar. posl.
354, D. pis 175. Ima i preda njga. V. dan. 2, 4 i 3, 202, preda nju.
nar. posl. 323, nar. prip. 76, 87, preda njih. V. dan. 1, 79, 82, miL
obro 80, 103, d. apo 27, 21. Zacijelo se ne govori p1'ed mnom, a
pred nj, pred njga je nemogue. Vrlo je neobino preda njim
(mjesto pred njim). JM. 276. Mislim da je preda nju, preda njih
obinije negoli pred nju, pred njih.
,'"-"

50. a). U dva sluaja mora s prelaziti u sa: 1. ispred instrumentala mnom, dakle samo sa-mnom, nikad 's mnom; 2. ispred
konsonanta s, , z, , npr. sa sestrom, sa estim, sa zelenoga, sa
ene. Nasuprot ovome drugom pravilu Vuk i Danii vrlo rijetko
piu s: s irine. V. dan. 2, 43, s Safarikom. pis. 11, s stranim. D.
hitor: 341, s upanima. 214. Ti se primjeri poradi svoje rijetkosti
mogu upravo drati za pogreke. U pjesmama se to poradi stiha
nala:zi poesto: s snahom. nar. pjes. 1, 41, 62, s svojim. 1, 48, 578
i 3, 54, 162, s sobom. 1, 137 i 2, 363, 481 i 3, 499, s Stankom. 1, 165.
s suncem. 1, 160, s sebe. 2, 418 i 3, 480, s takom. 1, 124. Moe se
rei da ovo upravo i nijesu pogreke, tj. narodni pjevai ne pjevaju
i ne govore npr. s snahom, s svojim, s sobom itd., nego samo;
snl!-hom, svojim, sobom po pravilu koje trai da se od dva jednaka
konsonanta, kad se sastanu jedan do drugoga, izgovara samo jedan
(v. 107a) .. Kad se dakle u pjesmama ~ae: s snahom, s svojim
itd., tu je prijedlog samo na pismu. Ima narodna poslovica: ko se
s zlijem drui, on se vazda tui. nar. posl. 155; jamano je to
upravo pjesmica od dva \Stiha esterca i jamano se ne izgovara
s zlijem, nego samo zlijem. - J.o su dva sluaj?- kad se sa mj esto.
s uzima vrlo rado: 1. ispred dva ko~onanta' makar prvi od njih
i ne bi'O ni s ni ni z ni (tri konsonanta ne nalaze se na poetku
rijei u knjievnom jeziku nikad da prvi ne bi bio koji od ta
etiri, a dijalektiki se to katkad nalazi, npr. ckvara, kvrlj; ne
treba brojiti ovamo. rijei grjehota, grjenik, jer j u naem jeziku
nije pravi kensenant, V. 22b), - 2. ispred brojeva (imenikih
i pridjevnih). Primjeri: sa rn1ogima. V. dan. 3, 157, sa grada. rj e n.
kod UapeBo IIoJbe, sa gvozdenim. nar. prip. 24, sa kerima. D. 1:
mojs. 6,4, sa blagom. 1 mojs. 14, 16, sa Hristom. pis. 45,174 itd., sa jednom. V. mil. obro 97, sa etiri. prav. sOV. 66, sa jedanaestoricom. d. apo 2, 14, sa etrdeset. mil. obro 5, luk. 14, 31, sa tri. D.
pis. 16, sa trideset 113, sa tri tisue, sa pet tisua. Lj. 46 itd. Ispred jednoga konsonanta (koji nije ni s ni ni z ni ) i ispred

GRAMATIKA

58

vokala Vuk, koliko je meni poznato, pie otprilike jednako k $

L.!b npr': sa duhom i s duhom, sa oso bitiID-'i osobitiln itd.,
a ll~!l~.~ii:_ u t akvim sluajevima znatno ~e pie s negoli sa, i ja
mislim da bismo se u tom imali ugledati na- DanTiii:-b) Mjesto
uzima se u za ponajvie ispred kraih zamjenikih oblika ;l1-e, te, se, npr. u za te. D. 4 mojs. 18, 2, uza se.
V. dan 2, 117, mil. obro 112; za uza me nemam potvrde, ali je
jamano mnogo obinije nego uz me. Ispred nj, njga ne moe
drukije ni biti nego uza: uza njga. V. dan. 1, 71 i 3, 143; za uza nj
nemam potvrde, ali je bez sumnje samo tako. Prema uza nj,
uza njga govori se i uza nju, uza njih; prvo ima V. mil. obro 71,
drugo dan. 3, 172, mil. obro 15, pis. 31; ali ima i uz njih. V. mil.
obro 21, prav. sov. 16; jamano se govori i uz nju, ali ne mogu
potvrditi. Cesto se uzima uz ispred s i z: uza Savu. V. dan. 2,
~~ku. nar: p~sl. IX, uza sav. D . pis.
152, mil. obro 86,
122, 178, uza slovenski. istor. 302 itd., isto tako: uza zdravice.
V. nar. pjes. 1, 77, uza zastave. D. 4 mojs. 2, 31. Ali ima i: uz
svoju. D. nem. 3, 23, uz stihove. pis. 299, pa tako je i: uz zid.
Lj. 419.

'-Ls

';i:

ii4,uza

51. a) E u golemom mnotvu rijei ostalo je bez promjene

od pamtivijeka; takve su npr. selo, est, boe (vokativ sing.),
dovede (3. l. sing. aorista), pletete itd. - Da je od staroga ~ postalo e, to je reeno u l8a; toga je postanja e npr. u rijeima
1neso, tresti, due (nominativ plur.) itd. - U istonom govoru
od negdanjega i:. postalo je, kako se zna, e npr. vera, telo
(pored vjera, tijelo u junom govoru i pored vim, tilo. u zapadnom).
Nekoliko rijei ima e mjesto staroga i:. takoer u junom ~voru,
to su neki pridjevi s nastavkom en: drven, gvozden, leden, mjeden,
zatim rijei: bolest ~u Crnoj Gori bolijest), boleljiv, boleljiv,
cesta, cesar (od gr. Kaisar, lat. Caesar), deko (ispor djeak),
mezga (pored mezgra), obeati, penezi, Slavenin (slavenski), slezena
(pored slezina), vedro (pored vjedro i vijedro),t osim toga jo:
nekad, neki, nekoliko, neto (pored njekad itd.). Da su sve sada
navedene rijei nekad imale i:., to dokazuje poredbena slavenska
gramatika. Neke od navedenih rijei imaju e i u zapadnom govoru: cesta, mezgra, obeati, slezena (slezina), ali pinezi, vidro,
nikad, niki, nikoliko, nitJo. Juni govor ima dvoj'a ku zamjenu
staroga i:. u prilozima doslije (pored dosele), poslije (pored posele);
1

Po novom pravopisu samo vedro.

GLASOVI

u drugim takvim prilozima samo je e: dovle, dokle, otkle. Nejasno je e u vrebac (dijalektiki mjesto vrabac). - Odvajkada
o iza j i drugih palatalnih konsonanUi. prelazi II e, npr. konjem,
krajem, krajevi, muevi itd. (vidi u 38a). Da je na jezik nekad
imao palatalno r i da iza njega o prelazi u e, to je reeno u
19c; onome to je tamo reeno dodajem ovdje: budui da je r
u nastavku -ar (npr. vodeniar, zidar itd.) nekad bilo nepano, zato
bi trebalo da posvojni pridjevi od tih imenica imaju -ev, a ne
-ov, ali se govori jedno i drugo: esarev, gospodarev, pisarev,
ratarev, vodeniarev, vratarev, zidarev i esarov, gospodarov, pisarov itd. Po analogiji tih pridjeva govori se vezirev i vezirov od
vezir, 'u ko}oj rijei r nikad nije bilo nepano. Vidjet e se u
deklinaciji ( 146d) da se imenice, koje su nekad na kraJu imale
nepano r, u instrumenta1u sing. svruju na -em i na -om.: gospodarem i gospodarom itd.
Dijalektiki je prijenuti. mjesto prionuti, koje je ope narodno i (po
56a) postalo od pril'bnuti; tu dakle u staro doba nije bilo glasa j, koji
se u nae vrijeme izgovara, tj. prijonuti, premda se pie prionuti; v. 36b.

b) Poesto u tuim rijeima 'p ostaje e od i; takve su: Alempi.ie (pored Alimpije od gr. Alypios, izgovaraj: Alipios), Jelesije
{Elisaeus, jevrejsko ime), kale (pored kali od lat. ca1ix) , kapetan
(od tal. capitano), komesar, komesija (pored komisar, komisija od
tal. commissario, commissione), lemun pored limun (od tal. limone),
leturgija, leturija (od gr. leiturgia, grko se ei ve mnogo
vijekova izgovara i), regementa (od njem. Regiment), fenek (od
njem. Pfennig), empres (od tal. cipresso). Govori se medecina
pored medicina (od lat. medicina); tu je prvo i prelo u e s istoga
razloga s kojega je apoteka prelo u apateka, v. 42c. - Mnogo
je rjei prijelaz tuega a u e, kako je u rijeima komendant (V.
dan. 4, 22), komendirati (od njem. Kommandant, kommandieren) .
52. a) Na kraju otpalo je e u nekoliko rijei: jot ili jo od
jote, jer od jere, ter od tere, ondar, tadar od ondare, tadare; od
negdanjega sveere postalo je sveer, otud svee (poto je r
otpalo, v. 8Ib); tako je i ve, odve postalo od vee, odvee. Rijetko ispada e u sredini rijei: dosle (doslije) pored dosele;
izmeu s i t ispada e u brojevima jedanaest, dvanaest .. . devetnaest (od jedan na deset, dva na deset, v. 78b), moe ispadati u
dvadeset, trideset, te biva dvadest, tridest; tako je i pamtiti pored
pametovati i oprnatiti (dijalektiki) pored opernatiti, pernat. Od
grkoga imena Georgios postalo je ne samo f)eorije nego i or
dije, f)ore, a car od esar, a to od cesar, v. 5la i I07a. Vrlo rijetko

62

GRAMATIKA

v. 42a), Solin (od: Salona). - U drugih nekoliko rijei postalo je nae i od latinskoga u; to su: hi (crux), loika (lactuca),
mh- (u znaenju zid, lat. muru s) , Trogir (Tragurium), tit (od
starijega it, to od sit, a to od lat. scutum, v. 91a) ; ovamo
ide i Zid (pored Zudio, lat. Judaeus, v. 92b). Iz drugih su jezika
rijei: falinga (ili falinka, njem. Fehlung), pinjal (tal. pugnale). Ime Ivan postalo je od jvan promjenom glasa j u i (jer bi jvan
bilo vrlo teko za izgovor), a jvan je postalo od latinskoga Joannes
ili od grkoga Ioannes tako to je izmeu o> i a umetnuo v, a
onda je o ispalo. (Ime Jovan potpuno je jasno, a Jan, koje je do
danas sauvate u Janko, postalo je -od Joannes tako to je o ispalo
prije nego je izmeu njega i a umetnuto v).
55. a) U staroslavenskom jeziku ima dosta rijei u kojima
ispred j moe stajati i b i i, npr. znamen'bje iznamenije, p'bjete i
pijete (2. lice plur.). Te rijei u naem jeziku glase znamenje, pijete; u prvoj je b ispalo, a u drugoj mjesto b je i, dakle u obje rijei samo je po jedan nain. Isto je tako u jednu ruku samo bma,
kamene, laaa, munja (postalo od brat'bja, kamen'bje . .. ), a u drugu
samo pogibija, provalija, srbadija. Ali ima nekoliko rijei s jednim
i s drugim nainom (potvrde se nalaze u Vukovu i u Iv. rjeniku):
boja i boija, ovjeje i ovjeije, vraja i vraija, sjati i sijati,
zjati i zijati, pjan i pijan, t ja i tija; tako je i suaa i sudija. Ne treba
dakle rei da je npr. u boja ispalo i ili u boija da je i umetnuto.
b) Crnogorski prilozi dva, tri postali su od dvati, tridi
tako to je najprije otpalo i, a onda jo po svojstvu tamonjega
govora ijedan i drugi dental; tako i prijedlogu radi moe otpasti
i (ispor. rad sebe. D. 1 sam. 24, 4), zato se mjesto radi ta govori
i rata (tj. rad ta s ispalim d pred , v. 76b), a tako je i porata
(tj. porad ta, a to od poradi ta). Katkad se odbacuje i i u infinitivu, npr. nosit, uvat mjesto nositi, uvati, isto tako na, do
mjesto nai, doi itd. (v. 248d, gdje se govori i o oblicima
sadanjega gerundija bez i, npr. nose, uvaju mjesto nosei,
uvajui itd.).
c) Vrlo rijetko ispada i u sredini rijei; takva je dosta
mjesto dosita (do sita) i ime Dmitar mjesto Dimitar (od grkog
Demetrios, izgovaraj: Dimitrios). - Na poetku rijei otpalo je
i u Talijan, talijanski (pored Italija).

'" ... *
56. a) O je u velikom mnotvu rijei ostalo od najstarijih
vremena do danas nepromijenjeno, npr. u bosti, dobar, lomiti,

GLASOVI

63

plod, selo itd. - Po pravilu spomenutom u 2 i 38a postaje

o od l, kad se l nae na svretku rijei ili na svretku sloga; tako
je npr. dao, gledao, mio, posao, vladaoca, eteoci postalo od starijega dal, gledal, mil, posal, vladalca, etelci itd., isto tako
iznikao, pogibao (prema genitivu iznikli, pogibli), ao (prema alost, aliti), veoma (prema velik, vele), vreoce (prema vrelo),
vesaoce (prema veslo), zaova (od staroga z"z"va; nije jasno zato
ta rije glasi gdjeto i ziva s ispalim l ili o). Malo je potvrda za
prijelaz glasa l u o na poetku rijei pred konsonantom, kako je
u oica, oujak (v. u 43b) i u -onuti, koje se govori samo sloeno
s prijedlogom pri, dakle prionuti (tj. pri-onuti); to -onuti postalo
je od negdanjega h,nuti, kojega nije dodue bilo u starom naem
jeziku, ali ruski jezik ima jo i danas lbnutb (tj. prianjati). Vuk u svome rjeniku navodi kao oblike mukoga roda kaon,
misaon, naseon, a trebalo bi da bude kalan, misalan, naselan,
jer je nekad bilo kalbn itd., pa bi b stojei u ovakom poloaju
moralo po 43a prijei u a, ali je o iz drugih oblika (npr. kaona,
kaono itd.) prodrlo i u nominativ sing. mukoga roda. Danii
u svojoj knjizi "Osnove 177, 178 upravo kae da su oblici na
-on, npr. kaon, pogreni i da mora biti -lan (npr. kalan). Isto
kae Danii u akad. rjeniku i za oblik bosiok to emo ga imati
pod d).
b) Kad se a, koje je postalo od l, nae iza drugoga o, onda
se oba
stegnu u jedno dugo o, npr. soko mjesto sakoa, a to od
sokol; tako je i ba, sa, va, ubo (od ubosti), probo od probosti), koca mjesto ko oca, a to od kolca (genitiv sing.), podne mjesto
poldne. O stezanju npr. u uvo, gledo mjesto uvao, gledao itd.
vidi u 113b.
e) Ima dosta rijei u kojima l protiv pravila ostaje nepromijenjeno. Primjeri na kraju rijei: bol, spol, tu l, val, dral,
glagol, ohol, napomol (npr. napomol Dubrovniku), Radmil, Radul,
topal (enski rod topla), takve su i tue rijei, npr. apostol, Ciril,
instrumental, kanal, konzul, pol (sjeverni i juni), urnal; - na
kraju slogova (ovdje osobito iza dugih vokala): anelka (genitiv
sing. od anelak), bijelca (istono belca od bijelac, belae), avolka
(od avolak), alca (od alac), nevaljiilca (od nevaljalac), sokolka
(od sokolak), tkalca (od tkalac), ubilca ~od ubilac); tako je i: bOL-

nica, avolstvo, kalfa, malko, molba, naelnik, nevalj6.ltina, strna,

silno (od silan), stakalce, staliLak, alba itd. - ima i takvih
rijei u kojima moe da bude i r i o, npr. anel i aneo, cijel i
do, dijel i dio, prijestol i prijesto, selski i seoski, straddIca i stra-

GRAMATIKA

daoca, vlastelski i vlasteoski. U tim je rijeima obinije 0, u nekima je obinije l; takve su: bijel i bio, bolna, bolno i bOna,
.Mno (muki rod bolan), bolnik i banik, il i io, krvopHca i
:k1'vopioca (nominativ sing. krvopilac), obal i obao (obla, oblo),
,tobolca i tob5ca), dral i dra.o. - Dijalektizmi su u l .: gol. 46,
,.dolnji. 64, mil. 38, 178, pol (tj. polovina) 280, pop1"avilnica. 236.
d) Vrlo rijetko postaje o od lj; u junim krajevima govore
ponedionik mjesto ponedjeljnik (i mjesto je po 53b). Sto u
Vukovu rjeniku nalazimo bosiok (genitiv bosioka), tu ne treba
rei da je o postalo od lj (ima i bosiljak, genitiv bosiljka); moe se
:misliti da je bosiok, bosioka postalo od bosilak, bosiIka, to ima
.akad. rjenik.
57. U 38a i 51a napomenuto je da o iza j i drugih palatala
'-prelazi u e. To je pravilo, ali ima dosta r,ijei u kojima je e
po analogiji onakih rijei koje o imaju po
'natrag okrenuto u
'zakonu. Ovamo idu ove kategorije rijei: 1. vokativ i instrumen'tal sing. imenica enskoga roda, npr. duo, kuo, lao, zemljo,
- duom, kuom, laom, zemljom (analogija prema: vodo, eno,
- vodom, enom), - 2. dativ i lokativ sing. pridjeva i zamjenica
, 2enskog'a roda, npr. tuoj, vruoj, naoj (analogija prema: dobroj,
,utoj, onoj), - 3. imenice koje se govore od dragosti npr. Boo,
Mio, ujo (analogija prema: uro, Vaso, strifu), - 4. u pridjeva
na -ov od imena bilja koji znae od ega je to, npr.oskoruov,
trenjov, vinjov (prema: jabukov, lipov, ljivov), - 5. u pridjeva
: 5 nastavkom -ovit: kiovit, mjeovit, raovit (prema: maglovit, silovit, valovit), - 6. u nekoliko glagola VI vrste: biovati, bOio
vati, pijanovati, uiteljovati, ali u pisaca se nalazi i -evati, npr.
prijateljevati. N. 90, 146, uiteljevati. S. 2, 8, - 7. u sloenih rijei,
'npr. gornjozemac, d,uogubac, konjokradica, suncokret, zemljopis
(prema hljebader, kolovoa, mladoenja, rukopis, rukonoa), 3. na poetku nekih rijei, npr. cokotati, ljosnuti, $obot, od tih su
neke tue: obanin, orav, ore, Jovan, jogunast. Rije ovjek
nekad je glasila lovek, pa je o ostalo, i poto je l ispalo. Imena
']{akva su Boo, Mio, Pajo Zladravaju o i u rijeima od njih
'izvedenim: Boov, Miov, Pajov, - Boovi, Miovi, Pajovi.

58. a) U 109c vidjet e se zato je negdanje je prelo u

. jo u rijema: jo (jot, jote), iole (upravo bi se imalo pisati ijole,
i.sp. 36b); u starom jez~ku bilo je jete, jel, jeliko (tj. koliko,
.dakle ijole upravo znai: ikoliko; lik jele se ne moe potvrditi,
..ali je jamano bio, ispor. dosele, tj. do sele, oto/e, tj. od tole).

65

GLASOVI

b) U narodu ima ljubavan pored Ljubavan; u ovome drugom

liku a izmeu b i v razvilo se od negdanjega 'b (dakle ljubavan
od ljub"bv'bn), a nastavak -ovan u ljubovan isti je koji i u drugih
nekih pridjeva, npr. jadovan, silovan, kupovni, vrhovni. Od
ljubovan izvedeno je dalje ljubovnik, ljubovnica, a tako je i ljubovca. Prema svim tim rijema nainjena je i imenica ljubov,
koju ima Vukov i akad. rjenik, a znai isto to Ij'.Lbav. Ne treba
misliti da su te rijei prodrle u narod iz crkvenoslavenskog jezika,
koji ima ljubov'b, ljubov'bn1:>. Isto vrijedi i za rijei: c1'kovni,
crkovina (mjesto crkvovni, c1'kvovina, v. l08d; u drugoj od tih
rijei nastavak je isti koji u domovina, jugovina, tekovina i dr.).
59. a) U nekoliko tuih rijei postalo je o od e ispred
'T; takve su: f?"ator (pored fratar, lat. frater), logor (njem. Lager),
Lutor, Lutoran (njem. Luther), majstor (njem. Meister), maistor
(lat. magister), obor (u rijeima oborknez, oborlaman od njem.
ober, npr. u Oberha1.llpt itd.); u jednoj rijei dogodilo se to pred
1: avolj (njem. Schaffel).
b) Mnogo ee postaje o od tuega a, i to ponajvie u prvom
slogu, rjee u drugom, katkad u prvom i u drugom. Takve su
rijei: bosiljak (lat. basilicum), jastog (lat. astacus, gr. astak6s),
koleda ili kolenda (lat. calendae), koliba (gr. kalybe) , komin (tal.
<:ammino), kom.ora (lat. camera, gr. kamara), konoplje (lat. cannabis), kosit er (gr. kassiteros), kotao (gotski katils), korizma (tal.
quaresima), lokva (njem. Lache), Mihalj dan (lat. Michael, gr.
Michael), maler (njem. Maler), ocat (gotsKi akeit, lat. acetum), oltar
(lat. altare), pogan (lat. paganus), polaa (tal. palazzo), Solun (gr.
Salonike pored Thessalonike), Solin (lat. Salona), sotona (lat. satanas, gr. satanas), Trogir (lat. Tragurium), iljbok (njem.
Schildwache). Neke od tih rijei nalaze se i u drugim slavenskim
jezicima, gdje takoer imaju o kao i u nas.

*
*

60. a) Staro je U ostalo u mnogo riJeCI nepromijenjeno do

danas; takve su npr. buditi, udo, drugi, duh, suh itd. - Da je
u mnogim rijeima dananje u postalo od negdanjega nosnog
vokala q, to je poznato iz l8a, a da se u drugima tL razvilo od
starijega vokalnog l, to je reeno u 19b - Negdanji prijedlog
V"b, to ga drugi slavenski jezici i danas imaju, pomijeao se s drugim jednim prijedlogom koji odzamande glasi tL . ne samo u nas
(v. 534) ve i u drugih Slavena, te mi ve odavno govorimo npr.

ti6

GRAMATIKA

u ruci, U selu, uliti, upasti, gdje bi pe pravilu trebale da bude v

ruci ili va ruci, vliti ili valiti. Ta je premjena zahvatila i rijei
ukejima V"b nije prijedleg; takve su npr. bile v"bnuk, v"bpiti, V"b,
V"btornik, te mi ve odavnO' gevorimo unuk, upiti (pored vapiti),
u (pered va), utornik. Take goverime i udovica (ed starijega
vbdovica), a od negdanjega Vber pestale je najprije uer, a
etud juer, pete je na peetku prirasle je j. Ste se pored uskrs,
uvijek, uzduh geveri (penajvie unaredu istene crkve) vaskrsr
vavijek, vazduh, te je iz crkveneslavenskega jezika.
b) Vrle rijetke etpada u na kraju rijei; bit e same jedna:
me (prijedleg, pored meu). Ste se u dativu sing. geveri debrom,
ovem mjestO' starijega dobromu, ovomu, tu nije u etpale, negO' je
dativ zamijenjen lekativem (v. 215). - Glas u izmjenjuje
se katkad s glasevima ov take da u steji pred kensonantima, a
ov pred vekalima, npr. darujem: darovati, kujem: kovati, osnutak:
osnova, plutati: ploviti. Nijesu izuzetak od tega pravila rijei:
plovka (prema ploviti), psovka (prema psovati), slovce (prema
slovo), jer su postale od plovbka, psovbka, slovbce, gdje ov stoji
pred vekalem.
c) Desta ima imenica uzetih iz tuih jezika keje u jedinem ili u skrajnjem slegu neminativa sing. imaju u mjestO'
tuega e penajvie ispred kon son anta n i r, pa to u iz nominativa prelazi u sve padee. Takve su rijei: Antun (lat. Antonius) .
barbun (ime ribi, tal. barbone), barun (madarski barsony, a to
iz srednjolat. barcanus, otkle je i njem. Barchent), batalijun.
(tal. battaglione), biskup (staronjem. biskof), galun (tal. gallene),
Grgur (gr. Greg6rios, lat. Gregerius), drum (gr. dromes), limun
(tal. limone), ljulj (lat. lolium), majur (mad. major, a te iz njem.
Meier), milijun (pered milion, tal. milione, njem. Milion), paun
(tal. pavone), Poun (mad. Pozsony), provizur (pered provizor,.
tal. provvisore), pu (tal. pozzo), raun (tal. razione), Solun (gr.
Salonike ili Thessalenike), Trifun (gr. Tryphon), Spanjur (tal.
Spagnulo, postalo od Spagnole), Simun (lat. Simon), pijun (taL
spiene). - I u slogu keji nije skrajnji prelazi tue e esto u u ..
Primjeri: apustol (pered apostol, gr. apostolos), bandunati (taL
abbandonare), bura (tal. bora), dumna (pored duvna od srednjoIatinskog domna mjestO' domina), dunja (gr. kydonion), ura
(pered ore, gr. Georgios), kaluer (gr. kalogeres), karuce (tal.
carrozza), kuhati (njem. kechen), lutrija (njem. Lotterie), majulika.
(pered majolika, tal. majolica), nurija (gr. enoria), peskura (gr.
presphora), putir (gr. poterion), ruba (pored roba, tal. roba).

67

GLASOVI

ruzmarin (lat. rosmarinus), rua (njem. Rose) ili rusa (pored Tosa,
lat. rosa), ura (lat. hora, tal. ora), ulje (lat. oleum, tal. olio).
d) Rijetko postaje u od tuega i, kako je u rijeima : urilica
pored irilica, Ciril, gr. Kyrillos) , panaur (gr. panegyris),
Jeupak (gr. Aigyptios), unka (njem. Schinken) .

*.

*
*

61. a) Za vokal t. dokazuje poredbena gramatika da je postao

od dva rnzlina glasa to su bila u praslavenskom jeziku (tj . u
negdanjem zajednikom jeziku svih Slavena); ta su dva glasa
bila: e i oi (dvoglas, moemo ga pisati i oj). Reena gramatika
dokazuje da je od e postalo t. u rijeima: lijen, mjera, vidjeti,
vjera, a od dvoglasa oi u rijeima: cijena, mijena (mijenjati),
pjena, vijest. Trag negdanjemu dvoglasu oi (oj) sauvao se do
danas u zavoj, povoj, zavojit, povojnica prema vijenac (venac,
vinae), u pojati, pojac prema pjesma, pjevati; pijetao; oj stoji
ispred vokala (zavoj, povoj, povojnica postalo je od zavoj b, pOVOjb,
povojbnica), a ispred konsonanta je je ili ije u junom govoru
(u istonom e, u zapadnom i).
b) Ni u naem jeziku ni u ikojem drugom slavenskom ne
razlikuje se jedno t. od drugoga, ali da je nekad (u vrlo staro
doba) bila meu njima razlika, tome je dokaz to se guturali
razlino mijenjaju pred jednim i pred drugim t.. U treoj glagolskoj vrsti ispred ti u infinitivu jedni glagoli imaju t., npr.
vidjeti, letjeti, trpjeti, a drugi imaju a, npr. bjeati, leati, kleati, kriati. Ovi drugi glagoli po dokazivanju poredbene gramatike
imali su pred ti iznajprije vokal e, od kojega je postalo t. (e),
dakle begeti, legeti, kleketi, kriketi, pa je g, k ispred -B prelo u
, , a onda je iza , prelo t. u a. Poredbena gramatika dokazuje takoer da je i u nekim oblicima, osobito na kraju, postalo
od onoga t. koje se razvilo iz dvoglasa oi (oj); ti su oblici: nominativ plur. imenica mukoga roda, npr. hrasti, zubi itd., imperativ npr. pleti, pletimo, pletite, beri, berim.o, berite. Kad se
ispred takvoga i nau guturali, oni prelaze u sibilante, npr. nom.
plur. vuci (od vuk), druzi (od drug), - reci, recimo, recite (od
rei, kojemu je glagolu korijen rek), strizi, strizimo, strizite (od
strii, korijen strig). Iz tih se primjera bjelodano vidi da je u
prastaro vrijeme morala biti u izgovoru razlika meu jednim i
drugim t. pa se poslije ta razlika zatrla. Ovdje treba navesti i glagole pljutati, vritati, zvidati, kojima je t ispred oh postalo od

68 .

GRAMATIKA

sk, dakle pljutati od pljusketi (isp. pljusak, gen. pljuska), vritati

od vrisketi (isp. vriska), zvidati od zvizgeti (isp. zvizga); vidi o
tim glagolima jo u 79a i 91a. Ono t, koje je postalo od e
prelazi u a takoer iza j, npr. bojati se, zujati od bojeti se, zujeti.
e) Od negdanjega e postalo je ono t, koje se nalazi u skupovima re,
izmeu dva konsonanta, od kojih drugi nije j, v.
40c. Takve su:' brijeg, breza (mjesto brjeza po 64a), srijeda,
trijebiti, - dlijeto, mlijeko, plijen, pljeva. Da je re, le u tim i u
drugim nekim rijema postalo od -er-, -el-, to dokazuje po'r edbena
gramatika, a katkad se to postanje vidi i iz dananjega jezika;
tako je infinitiv drijeti postao od derti, ispor. prezent derem, mljeti od melti, ispo prez. meljem od md-jem. Ne smije se misliti
da je svako re, le meu dva konsonanta postalo od -er-, -el-; poredbena gramatika sigurno dokazuje da je re,
odiskona (tj.
nije postalo od -er-, -el-) u rijeima: grijeh, krijepiti, prijesan, blijed, klijet, slijediti i u nekima drugim.

re

re

62. al Kako 1> II junom govoru dvojako glasi: je II kratkim slogovima, ije II dugima, tako se esto dogaa da je II rijeima od istoga korijena sad je, sad ije, npr. bjelina, bjelogrli: bijel, bijelac; cvjeti: cvijet,
cvijetak; cjedilo, procjeivati:
mijenjati itd.

cijediti;

promjena,

zamjenjivati:

mijena,

b) Nalazi se dosta rijei u kojima dugo t, ne glasi ije nego

je; takve su: djeva, nedjeljak, vjetac. Osobito se to nalazi u
genitivu plur., kako je npr. mjera, pjega, vjera, -- djela, ljeta,
mjesta od mJera, pjega, vjera, djelo, ljeto, mjesto; tako je i: djeda,
medvjeda, uvjeta, besjeda, nedjelja, koljena od djed, medvjed,
uvjet, besjeda, nedjelja, koljeno itd. Tako je svagda i u gerundiju
na -vi, npr. poletjevi, razumjevi, vidjevi; tu stoji -je- ispred
dva konsonanta, pa tako je i u ovim rijema: Nedjeljko, sjenka,
vjernost (a vjetac je ve navedeno). - Katkad se i sam Vuk
koleba ispred dva konsonanta; on npr. pie u genitiv u sing. inovjerca (od inovjerae), razmjerka (od razmjerak), zdvjerka (od
zdvjerak), - a pored toga: dolijevka (od doljevak), ponedijeljka (od
ponedjeljak), razdijeljka (od razdjeljak), zasij enka (od zasjenak).
Isto je takvo kolebanje u njega: inovjerka pored omijerka, - i
pred jednim konsonantom: zamjerati, odmjerati pored pomijerati.
Koleba se katkad i Danii, koji prema Vukovu vjetac ima vijetac (rad jug. akad. 1, 115), ima zamjerati (jamano s takvim ake.,
u istor. 9) pored zamijerati, istor. 111, 138, pomijerati. rad jug.
ak. 1, 114 i 6, 51) . - Jo treba ovdje navesti neke rijei od korijena
jed od kojega je infinitiv jesti, prezent jedem, ali osim takvoga

GLASOVI

69

prezenta ima JOs Jem, Jes, je, Jemo, jete, jedu pored ijem, tJe,
ijemo, ijete (ijedu - s takvim akcentom - govori se u Dubrovniku, inae je iju, koji je oblik nainjen prema ijem, ije ... ispor.
pijem, pije . .. piju); tako je i jed pored ijed (tj. otrov, upr~vo
ono to se jede; ispor. franc. poison od lat. potio, tj. pie, ono to
se pije), jediti pored ijediti, jedak (ili jedak) pored ijedak (ili
ijedak). Od istoga su korijena i glagoli: prejedati se, ujedati pored
preijedati se, uijedati i najMiti pored naijediti. - Nije jasno zato
je u rijeima ovdje navedenim ili ostaje ili prelazi u ije, a u jasle
je prelo u ja ( 78a).
e) M. Reetar u knjizi d. tok. Dia1ekt, str. 87-89, razlae da junjaci
prema istonom ii i zapadnom i govore ponajvie ije, dakle vijek, sijeno
prema vek, seno i vik, stno; isto kae on i za 1>, kad je bez akcenta (npr.
u kolijevka). Ali prema istonom e, zapadnom { dri Reetar da junjaci
ponajvie govore je, npr. bjeda, rjeka, dakle onako kao vjernost, vjetac
itd. Koliko sam ja sluao. junjaki govor iz usta prostoga naroda, rekao
bih da se izgovor vjek, sjeno uje neto ee, a izgovor bjeda, rjeka neto
rjee nego to kae Reetar, pae ja idem dalje te tvrdim da se moe
dogoditi te isto eljade istu rije isti dan izgovara dvojako: sad sjeno, rjeka,
sad sijeno, rijeka. Jamano bijae tako i u Vukovo vrijeme, a Vuk je kao
roeni junjak finoga uha dvojaki taj izgovor dobro razlikovao, pa to je
za golemu veinu rijei uveo u knjievnost izgovor ije (dakle sijeno, rijeka),
to bijae zato to je ddao da je taj izgovor obiniji od onoga drugog,
a taj drugi izgovor odabrao je samo za genitiv plur., npr. vjera, djela,
besjeda i za nekoliko drugih rijei navedenih pod b), gdje je drao da se
mnogo ee govori je ili je negoli ije. A kako se ovjek moe varati u razlikovanju skupa ije i skupova je - je, to se lako razabira iz onoga to je
reeno pod b), kako su se Vuk i Danii 1;! tome . razlikovanju katkad
pometali. U junjakim narodnim pjesmama upotrebljava se prema
potrebi stiha jedan i drugi izgovor, samo je Vuk u svojim izdanjima narodnih pjesama krai izgovor biljeio apostrofom, npr. b'jela (mjesto
bijela ili bijela), ali apostrof nije nudan, jer kad se pie bez njega npr.
sjenka, vjetac, moe se biljeiti i bjela.

63. a) U 51a navedeno je nekoliko rijei u kojima je od

negdanjega 'h nastalo e i u junom (od esti i u zapadnom) govoru; onima tamo navedenim rijerna ovdje se jo dodaje prvenac
(genitiv sing. prvenca) pored prvjenac (u Vuka grekom "prvijenac", - genitiv sing. prvijenca). Za rije mlddenci (mlddenlicli)
pored mliidijenci (mliidjenlicli) ne moe se rei je li u njoj starije
e ili 'h, jer i u staroslavenskom jeziku je jedno i drugo. Ista je
sumnja i za rije bratenci (bratenlicli) pored bratijenci (bratjenlicli).

b) Obrnuti prijelaz, tj. iz e u 'h, nalazimo u mjesnim prilozima gdje, ovdje., ondje, koji u staroslavenskom jeziku imaju na
kraju e; takva je i rije kostrijet (u istonom i u zapadnom govoru

GRAMATIKA

70

kostret). U

rijei

sjenica (ime ptici) postalo je 1:. od i, to dokazuju

U
istonom je govoru sasvim po pravilu detao (ime ptici), pa tako
bi trebalo da je i junome, jer je u prvome slogu nekad bio
vokal ~ koji u sva tri naa govora prelazi u e (v. 51a), pa opet
u junom govoru nije deta o, nego djetao. I u rijei jast1'eb bilo je
nekad ~ u drugom slogu, a ipak se govori ne samo jastreb nego
i jastrijeb.
drugi slavenski jezici koji u prvom slogu te rijei imaju i. -

e) Sto u Vukovu rjeniku ima osjei - oSijecati (tj . opasti, opadati,

o vodi) i osjeka (tj. opadanje vode), to e biti pogreka mjesto osei osecati, oseka, kako je sasvim pravilno, jer je tu -e- po svjedoanstvu drugih
slavenskih jezika postalo od lJ. Vidi o tim rijerna u akad. rjeniku.

64. a) U kratkim slogovima iza r juni govor mjesto je

(tj . mjesto staroga 1:.) obino ima e, osobito ako je pred r kakav
konsonant; tako je: bregovi (pored brijeg), breza (pored zapadnog
briza), mrea (pored zap. mria), predrag (pored zap. pridrag),
premudrost (pored zap. prlmudrost), prelaziti (pored prijelaz),
prepisati (pored prijepis), rezati (pored zap. rizati), sredina, srednji:
(pored srijeda), trebati, potreba (pored imenice trijeba), vremena
(pored vrijeme), vreti (zap. vriti). Tako je ponajvie gore (tj. ozgor),
ali se nalazi gdjeto i gorje, npr. u nar. pjes. 4, 456, 479. Lj. 49.
Kad je u sredini rijei ispred r vokal, obino je je iza r: gorjeti,
korjeni, starjeti, starjeina, i!sto je i onda kad je r na poetku rijei: rjeit, rjeica, rjenik; tam je i rjei, to Vuk ima
u svome rjeniku uz rije rijedak, ali kod "razrijediti" ima on
ree, tako ima i Danii istor. 61, 262, ima i redi. 190, 288. Rijei
krepak, krepost pie Vuk u rjeniku tako (bez j), a Danii pie
krjepak. 3 car. 11, 28, psal. 118, 27, krjepost. 1 mojs. 49, 3, psal. 22,
15, tako i krjepke. 2 mojs. 3, 19, l<:rjepki. pis. 282, krjeposti. psal.
18, 1, pis. 300. Vuk u rjeniku ima grjehota, grjenik, grjenica,
pogrjeka, gdje je ispred r jedan konsonant, pae ima i strjelica,
strjelja, nadstrjeljivati, ali pored toga strelimke i vredniji,
ovo u nar. iposl. 41. Danii ima presnoa . pis. 49, uvreda. 1 mojs.
16, 5, psal. 10, 7. - Katkad e iza r iz kratkih slogova prodire i u
duge; tako je: genitiv plur. breza, mrea prema nominativu sing.
breza, mrea, - vrenje prema vreti, - upotrebiti (pored upotrijebiti) prema potreba.
b) Iza l prelazi 1:. u kratkim slogovima ponajvie u je, koje
s l zajedno ini le, npr. bljedoa, ljepota, mljeti, posljednji; ali
katkad je e iza l mjesto staroga 1:.: klen pored klijen, lepak pored
lijepiti, ozleda pored ozlijediti (ima i ozlediti).

71

GLASOVI

65. a) Neke imenice tuega podrijetla imaju u junom govoru

-zavretak ijer pored ir, takve su: dublijer (genitiv sing. dublijem)
ili duplir (duplira) iz tal. doppiere, - kalijer (korijera) ili kolir
(kolira) iz njem. Koller (a ovo iz franc. coHier), - kandijer (kon-dijera) ili kandir (kondira) iz madarskog konder, pancijer
(pancijera) ili pancir (pancira) iz tal. panziere, - putijer (putijem)
ili putir (putira) iz gr. poterion (izgovori: potirion), - talijer
(talijera) ili tdlir (talira) iz tal. tallero. Moemo misliti da je narod
npr. prema dublijer nainio putijer, - a prema putir da je na~inio
duplir itd., a kad su se tako nale dvije ili tri imenice s -ir i s -ijer,
onda su lako mogle i druge dobiti obadva ta zavretka, a u Dubrovniku je prema njima i narodna rije pastir (u kojoj je -iodiskona) pretvorena u pdstijer (pastijera).
b) Juni govor ima 1; u nekoliko tuih rijei: lijev a (istono
leva, bit e iz madarskog locs) , nalijep (ime biljki, iz tal. nappello
fl premetnutim glasovima p i l), Stjepan (pored Stefan, Stevan,
u zapadnom govoru Stipan, iz gr. Stephanos). Ovdje se mogu
dodati jo rijei: Mljet, Srijem, ljem; prva iz lat. Melita, poto je
-i- ispalo, prelo je -el- meu dva konsonanta u le, ispo mljeti od
melti (v. 61b); druga je rije postala od lat. Sirmium ili od gr .
Sirmion, pa je -i- u prvom slogu prelo u e (isp. 51b), a onda
je od Serm postalo Srijem (Srem, Srim) kao drijeti od derti (v.
'6ib); ljem je uzeto iz njem. Helm; tu je najprije h ispred e prelo
II (v. 40b), onda je -el- prelo u -lje; kao u imenu Mljet.

KONSONANTI

G u t u r a l i. K, G, H. 66. K kao bezvuni. konsonant ispred

prelazi u g: gdje (od negdanjega k'bde), svagda (od
:svakda), tako je i Vugdrag (ljudsko ime, od Vukdrag), nadag"baba (od nadakbaba). U rijeima iz turskog jezika prelazi k u g
ispred d: aigdija (ispor. aik), bardagdija (isp. bardak), konag,d ija (isp. konak). - Ispred bezvunih konsonanta prelazi g u k:
,bokci (od bogac), Draka (muko ime, od Draga), drukije (od
drugije). Kako se k, premda je bezvuan konsonant, moe nai
pred v, koji se broji meu zvune (v. 35b), tako se moe nai i h,
rnpr. hvala, hvatati.
67. a) k je postalo 'o d d u rijei ki (staroslav. d'bti). Prema
genitivu sing. brizga, drozga, mozga, dativu brizgu, drozgu itd.
.govori se unominativu brizak, drozak, mozak, to e biti analazvunih

72

GRAMATIKA

gija prema mnogim imenicama, kao to su glasak, mravak, sanak

itd. - U krajevima gdje se h ne izgovara prelazi ono ispred t i f
u k; tako je ktjeti ili keti (tj. htjeti), isto tako baktati, daktati,.
drktati, a prema genitivu bakta, drkta (mjesto bahta, d"hta) govori
se u onim krajevima i unominativu bakat, drkat mjesto pravilnoga bahat, drhat, a govori se i u prezentu bakem, dakem, drkemo Te rijei s k su dijalektizmi, ali drk tati, drkem prodrlo je
i u jezik Vukov i Daniiev (v. 69b). - U rijei enik mislim
da k nije postalo od h (u starom jeziku bijae enih), nego je nastavak ih zamijenjen mnogo obinijim ik (npr. grenik, jadnik~
putni~ itd.). U grkim rijerna ,p relazi katkad h u k: krizma
(gr. chrisma), krst (gr. christos); poknjiki je arhiakon, arhijerej, arhimandrit (prema gr. archi-), a narod govori akriakon,
ak"ijeTa, akrimandrit (s premetnutim konsonantima, tj. mjesto
arki-l. Sto Vuk i Danii piu karakte1' (prema gr. charakter),
prvi u dan. 1, 90, drugi u istor. 40, to je knjievnika rije koja
nije uzeta neposredno iz grkog jezika nego iz talijanskog (carattere) ili iz francuskog (caractere); razumije se samo po sebi da je
posve dobro pisati i govoriti haTakter (s glasom h, kako je u
grkom, u latinskom i u njemakom jeziku). U iljbok postalo
je k od njemakoga ch (Schildwache).
b) Po fonetikom pravilu ispada k u skupovima skI, skn, tkn,.
te se govori i pie: stisla, stislo (mjesto stiskla, stisklo), prsla, prslo(mjesto p1'skla, prsklo) - tijesna, tijesno (prema tome i ti mukom
rodu tijesan), stisnuti, prsnuti (ispor. aorist stiskoh, p1'skoh), natnuti, natnem od natknuti, natknem (a to od nat1>knuti, tj. nataknuti). Ali u isklimati, skloniti, Taskneiti ostalo je 7<: jer je nekad
ispred k bio poluglas. - U rijei docne (o kojoj vidi u 85a) ispalo
j e k izmeu cin. N e zna se zato j e ispalo k u kao (pored kako)
i u preo (crnogorski dijalektizam, - mjesto preko). Mjesto ki~
kerka govori se ii, erka, a tako otpada k na poetku rijei i
u titor (iz gr. ktit6r).
68. a) Gdje glas g imamo danas, tamo je gotovo svuda bio
i u starom jeziku. Ima nekoliko rijei tuica u kojima je g postalo
od tuega d: kaciga (pored kacida, iz lat. cassida), paga (pored
pada, iz tal. spada), pored Dmitar ima u narodu i Gmitar (vidi
u akad. rjeniku). Isti prijelaz iz d u g imamo i u narodnoj rijei
glijeto pored dlijeto. U tuici jastog na kraju je g mjesto grkoga
ili latinskog k (astak6s, astacus). Neobian se ini prijelaz grupe
b u gb u futuru mogbudem, mogbude ... (mjesto mo budem,

GLASOVI

73

mo

bude); upravo bi se oekivalo mobudem, mobude ... a g

je valjada uzeto po analogiji akt. participa mogao, mogla.
b) U briznuti i zviznuti ispalo je g izmeu z i n (ispor. brizgati,
zvizga) jamano poradi lakega izgovora, ali pored toga govori se
izgnati (ili izagnati) jer je nekad ispred g bio poluglas. U rijei
brinuti se (pored briga) nije ispalo g ni po zakonu ni po pravilu
(jer g iza vokala, a ispred n ostaje, ispor. dignuti, mignuti, stignuti),
nego je ispalo po analogiji kao i m u ohTonuti mjesto ohromnuti
(v. 83c). - Sto se pored jagnje, jagnjei govori i janje, janjei,
to je nastalo ovako: u staro doba bio je nominativ sing. jagil:be,
otud kasnije j agnj ac, genitiv sing. j agnjbca, ali kako je ovo pamuno za izgovor, ispalo je g te je ostalo janjca, plur. janjci, a
onda je po nalogiji tih oblika ispalo g i drugdje gdje ne bi trebalo jer nijesu tri konsonanta jedan do drugoga, i tako je nastalQ
janjac, janje, janjei.
e) Nije jasno g u gmedenik pored medenik, u gmiljeti pored miIjetf.,
u gnirit pored niTiti.
d) Kad od Irig, Poega pridjev glasi iriki, poeki, onda od Getinga
(tj. Giittingen), Peterburg, TiTingija ne moe biti drukije nego getinki,
peterburki, tiTinki, a to Vuk u svojim titulama pie getingski, peterburgski, tiringski (na natpisima svojih Danica i knjige mil. obr.), to su
pogreke, upravo rusizmi.

69. a) Da konsonanta h veliki dio naroda naega ne izgovara, to je reeno u 10a. U mnogo rijei taj dio naroda h naprosto izostavlja u izgovoru, npr. ou; rast, gra, dado, maati,
usanuti (mjesto: hou, hrast, grah, dadoh, mahati, usahnuti), iza
u pretvara ga u v, npr. gluv, gluva, suv, suva, kuvati, muva
(mjesto: gluh, gluha, suh .. .), iza i, katkad i inae, pretvara ga
u j, npr. kijati, njijati, tij, tija, tijo, pI'omaja (mjesto: kihati, njihati . .. ). O rijeima tala, tatati, Fojnica, u kojima je t mjesto hv,
vidi u 73.
b) U Vukovu rjeniku ima pridjev truo, trula, tTulo pored
truhla, truhlo, isto tako tTuhnuti, tTuhle, truhlost, tTuhlina; svuda
je tu h po etimologiji opravdano, kako dokazuju drugi slavenski
jezici, ali onaj d10 naroda koji nije glasa h izgubio ini se da
sve te rijei izgovara i bez h, pa ta~o ih bez h pie i Danii: trulo.
jov 41, 18, trulost. psal. 61, 10, trule. psal. 90, 3, pri. sol. 12, 4,
trulina jov 13, 28, trune (3. lice sing.) pis. 96, pri . sol. 10, 7. Po dokazivanju drugih slavenskih jezika opravdano je h i u nabuhnuti (nabuhao, nabuhla), pa opet pored toga ima Vuk u rje
niku podbuhnuti (podbuo, podbula) bez h, a prema tome ima i

GRAMATIKA

Danii

podbulo. jovo 16, 16. - Za duhnuti i dunuti kae se s pravom u akad. rjeniku da treba uzimati dva razlina korijena:
.d uh i du. - Turska rije mahana glasi u nas mahdna ili mana,
i ini se da je dobro i jedno i drugo (vidi u akad. rjeniku). P ored drhtati (o kojem glagolu V. u 67a), drem (v. u 93a)
-n alazi se u Vuka i u Daniia drktati, d"kem: d,'ktae. V. mar.
5,33, drkui. luk. 8, 47, d. apo 9, 16, drkem. jevr. 12, 21, uzdrktao.
,d. apo 7, 32, drktati. D, is. 19, 16, jerem. 5, 22, drke. is. 66, 2, drku.
pis. 187, 308, drkui. 213, 277, drkite. is. 32, 11, zadrktati. psal.
14, 5, uzdrktalo. psal. 55, 4. - Jednako e dobro biti i hlaptati,
kako ima Vuk u svome rjeniku, i laptati, kako ima Danii sud.
'7, 5. - U rijei nahvalice treba pisati h jer je u etimologikoj
svezi s imenicom hvala (i ako je razvitak znaenja nejasan, vidi
'u akad. rjeniku); Vuk dodue pie bez h u svome rjeniku i jevr.
10, 26 i prav. sov. 31, 54, ali Danii ima nahvalice. istor. 314, 315.
- Dijalektiki je vehnuti (nar. pjes. 1, 174: vehne); treba pisati
'bez h, jer u toj rijei h nije etimologiki opravdano.
c) Rije odlahnuti ima h mjesto g, i to iz onoga vremena dok
se mjesto dananjega laka, lako govorilo lahka, lahko, koje je po-stalo od lagka, lagko (a to od l'bg"ka, l'bg"ko); pored odlahnuti
ima i 'odlaknuti, a bez prijedloga pie Vuk u rjeniku lanuti. U rijeima grkoga podrijetla ahtapod, ohtoih (ovo ima V. dr. izd.
3, 373, 376) nije h postalo od k; Grci dodue piu oktapus, okt6e.chos, ali oni ve odavno k pred t izgovaraju kao h. - O rijei
karakter pored harakter reeno je to treba u 67a, a reeno je
i to da narod grko h rijetko pretvara u k; ovdje se dodaje da
'narod u rijeima uzetim iz grkoga jezika ponajvie ne pretvara
grko h u k, ve govori npr. hartija, hiljada, horjatin, hOTa, H1'ist,
Metohija (ili artija, iljada . .. u krajevima gdje se h ne izgovara);
zato Vuk pie arhiv (arhiva), hemija, kako se vidi u Iv. rjeniku.
:Nije dakle za preporuku to neki po talijanskom izgovoru piu
-arkiv (arkiva), arkeologija, kimera, kirurgija, monarkija. Rije
grkoga podrijetla historija pisae Vuk (jamano prema ruskom
"jeziku) istorija, a za njim pisae tako i Danii, ali dobro ine oni
koji piu historija kao i harmonija, hipoteka, Homer, Herodot itd.
'Drugo je iguman koja je rije preko crkvenoslavenskog jezika
ve odavno prodrla u narod.
U rijema hartija . , . monarhija govorili su stari Grci bezvuni spirant
.(v. 25), a u rijema historija ... iguman imali su oni spiritus asperc:
' (v. 30).

75

GLASOVI

*
*

L a b i j a l i P, B, F, V. 70. U rijei turskoga podrijetla

tobdija prelo je p pred zvunim konsona-ntom po fonetikom
zakonu u b; koliko ja znam, nema vie ni jedne rijei u kojoj bi
se p moglo po etimologiji nai ~red zvunim konsonantom i poradi
toga prela'ziti u b. - Pred bezvunim konsonantima b prelazi u p :
golupka (genitiv sing. od golubak), optok, srpski, opina (u staro
vrijeme:' obbina), ophoda, vrapci, opti, optina. - Ne nalazi se
nikakve rijei u kojoj bi f poradi zvunoga konsonanta iza sebe
moralo prijei u v, a to se tie konsonanta v, koji ispred bezvu
nih konsonanta ne prelazi u f nego ostaje (npr. ovca, kolijevka),
o tom vidi u 35b.
71. Pravilo je da p ispred n ispada: kanuti, tonuti, utinuti,
anuti (isp. kapati, utopiti, tipati, aptati), ali u nekim rijema
ostaje p ispred n: kapnuti (poradi kapati), lupnuti (poradi lupati),
tipnuti (poradi tipati); u popnem, sapnem, zapnem (od popeti,
sapeti, zapeti), okopnjeti (okopnim) nije p ispalo zato jer je nekad
izmeu njega i n stajao poluglas (tj. bilo je -pbn-). Ispred t
ispalo je p u nasuti, posuti (ispor. naspem, pospem), a ostalo je
u aptati jer je nekad izmeu p i t bio poluglas. - Rijei pela,
penica, ptica govore se dijalektiki s otpalim p: ela, enica, tica.
- U nekoliko rijei tuica postalo je p od f; tako je Stjepan pored
Stefan (Stevan) iz grkoga Stephan o;' Tripnn pored Trifun
(Trivun) iz gr. Tryph6n, post iz njem. Faste, biskup iz staronjem.
biskof, pasulj iz staronjem. phasol. (a to iz lat. phaseolus) . Ovamo
ide i ime Josip pored Josif (gr . Joseph, lat. Josephus). Neke su
od takvih rijei dijalektike: Pilip (pored Filip, gr. Philippos),
prater (tj. frator, lat. frater).

72. a) U nekoliko je rijei b postalo od njem. w: berd6 (od

wer da), otud je izveden glagol berdokati (tj. vikati: berdo), bermet
(od Wermut), birt, ili birta, bircauz (od Wirt, Wirtshaus), bakter
(govore po Slavoniji, od Wachter), iljbok (od Schildwache), tako je i balta (od tal. volta), a valjada i Babu?', Baburska (od lat.
Bavarus, Bavaria, s nejasnim u). Od njemakoga f postalo je b
u baklja (Fackel). I u rijei grkoga podrijetla koliba (gr. kaly-be,
izgovaraj "kalivi") postalo je b od v.
b) Ispred n ispada b, npr. ginuti (ispor. pogibao), inuti (isp.
iba, ibati), u ganuti, nagnuti, sagnuti (isp. gibati) . Svuda je tu
ispalo b po glasovnom pravilu, a analogija je uinila te je b ispalo

76

GRAMATIKA

i gdje ne bi trebalo. Tako od nagnuti, sagnuti aorist je ne samo

nagnuh, sagnuh ve takoer nagoh, sagoh, nae, sae, koje bi
upravo imalo glasiti nagboh, nagbe itd. (ispor. poginuh i pogiboh);.
tu je b izbaeno po analogiji glagola kao to su dignu h i digoh,
die, stignu h i stigoh, stie, koji u infinitivu glase dignuti, stignuti,
gdje b nije izbaeno jer u korijenu tih glagola nema glasa b nikako. Po analogiji navedenih oblika ispalo je b i u imenici stig, od
koje se nalazi samo instrumental sing. (npr. kad se kae: sagom
se sagnuti); po glasovnom bi pravilu moralo biti sagbom (a nominativ bi bio sagab od s'bg'bb). Sto se govori obnositi, obnoviti, to
se ne protivi glasovnom pravilu jer je to postalo od ob'bn-, dakle
u staro doba bio je izmeu b i il. poluglas, a to se govori bubnuti,
to je analogija prema bubati (ispor. lupnuti prema lupati u 71).
e) I ispred t ispada b; to dokazuje rije dlijeto, koja je po
61b postala od delbto, a od istoga je korijena 'Od kojega je i glagol
dupsti (dubem). Tome se ne protive rijei optok, optuiti, hrpta
(genitiv sing. od hrbat) jer je tu nekad izmeu b i t bio poluglas,
ali i takvo je b ispalo u rtenica (tj. hrtenica, hrptenica, hrbbtenica).
- U zova otpalo je na poetku b; nekad je bilo b'bzova, a i danas
se jo govori baza, koje je postalo od b'bza. U crkvenoslavenskoj
rij ei bdenije moe otpadati b, te se govori denije, ali u bdjeti
(bdim) ostaje b. Zato u obavijestiti moe otpadati b, te se govori
oavijestiti, o tome vidi u akad. rjeniku.
73. Za f reeno je ve u 14. da je u pravim narodnim rijeveoma rijetko, a ni u jednoj ne nalazi se f odzamande, ve
je postalo od drugih glasova; tako npr. u fala, fatati, koje su
dijalektizmi, postalo je f od hv, dakle 'Od hvala, hvatati, po svoj
prilici tako to je hv prelo najprije u hf, a onda se h prestalo
izgovarati (neki stari pisci doista piu hfala itd.); tako: je od hv
nastalo f i u mjesnom imenu Fojnica. U drugom mjesnom imenu,
tj. u Foa, postalo je f oo h, dakle Foa od Hoa (ili u starijem
liku Hotba). Za onomatopejske* rijei, kao to su frkati, fuk,
fukati nije prilike misliti da su stare, dakle ni njihovo f ne moe
biti od davnina. U rijeima tuicama odgovara f istome glasu
drugih jezika, npr. fin, frajla, kaf (iz njem. Schaffel), feZa, forinta
(i:z madarskog), fenjer, fiek (iz turskoga) itd. Grke rijei
euthenos, Euthymi'Os, u kojima se ve odavno eu izgovara ev,
glase u naem jeziku jevtin i jeftin, Jevto i Jefto. - Ali od
ima

Onomatopejske rijei zovu se one koje samim sastavkom svojih

glasova odaju svoje znaenje; takve su npr. avrljati, kokot, kreketati,
kukavica., mrmljati, mumljati, ukati, tandrk, urlati, zvrati itd.

GLASOVI

77

f postali su u nekim rijeima i drugi. glasovi: p ( 71), b

( 72a), v ( 74a), hv u imenu Hvar (gr. Pharos, lat. Pharus), u tom
je dakle imenu put razvitka protivan onome kojim se razvilo f u
tuega

fala, fata ti.

74. a) Glas je v u nekoliko rijei stojei ispred n postao od
m; tako je Duvno pored Dumno (u staro doba Dlm'bno), guvno
pored gumno, - Qbravnica pored obramnica, tavna, tavno,
tavnica !pored tamna, tamno, tamnica (govori se i u mukom rodu
tavan pored taman, tj. v je iz ostalih oblika, gdje stoji neposredno
pred n, prodrlo i u ovaj); to se nalazi 'uvance pored umance,
to potjee iz onoga vremena dok se govorio i neumanjeni oblik
uvno ili urrt.no. Tako je i duvna postalo od dumna ( 60b). Od tuega f dosta esto postaje v; osobito na poetku rijei; ima
~h iz grkog jezika: ViLip, ViLotije, rovito (jaje pored rofitano) ,
Stevan (pored Stefan), Trivun (pored Trifun) , - iz madarskog:
varka (tj. stranji dio ega), venja, vorinta (pored forinta), - iz
njemakog: vLinta (pored fLinta), vmjkor (Freicorps), vriak (pored
friak), - iz talijanskog: vrtuna (fortuna). Gotovo sve su te rijei
dijalektike: Da je v u rijeima latinskog podrijetla Vrban, Vrbas
postalo od u, o tom vidi u 81d.
b) Iza b ispada v po glasovnom pravilu, npr. obiaj, objesiti,
oblast, obratiti mjesto obviaj ... , ali pored toga se govori i obvesti,
obvoditi, - obvijati, obviti (pored obavijati, obaviti); pored obavezati ima i obvezati. V. prepo 5, 399 (1844). - U rijei sasma,
koja je postala od svasma, a to od S'b vbsbina (od VbS, tj . vas, sav)
ispalo je v iza prvoga s; dijalektiki je krnik, sjedok, sjet (sjetovati), srab (srbjeti) mjesto k1'vnik, svjedok, svjet (svjetovati), svrab
(svrbjeti). - Katkad ispred lj ispada v: blagosiLjati mjesto blagosivljati, a pridjev crljen glasio je nekad crvljen; dijalektiki je
zabaljati, rastaljati (pored zabavljati, rastavljati). - Glas v ispada
u ovim pojedinim rijeima: Aksentije (pored Avksentije, gr.
Aux Em tio s) , oek (izgovara se i ojek, - od ovjek, u istonom
govoru ovek), dignuti, dizati (mjesto dvignuti, dvizati, v. 41b),
Noica (mjesto Novica, ime vodi u Lici kod Novoga). Tako je
u junom goV'oru meed postalo od medvjed i oe od ovdje, a tako
je u najjunijim krajevima e tati, Cetko, Cetna postalo od cvjetati,
Cvjetko, Cvjetna ( 97b). Govori se paun i (rjee) pavun, a i u
talijanskom jeziku, iz kojega je ta rije uzeta, ima i paone i pavone.
Od ovamo nastalo je najprije oamo, kojemu nema potvrde, a onda
stezanjem amo. - Meu dva konsonanta ispalo je poradi lakega

GRAMATIKA

78

izgovora v uBudljanin, budljanski (od Budva), Neretljanin (od

Neretva).
e) U rijei blavor pored blaor, koja je svakako tuega podrijetla (arnautskoga ili rumunjskog), nije jasno je li v umetnuto
(blavor) ili je ispalo (blaor). - Otkle je v u medvjed (tj. ivotinja
koja med jede) i u bokeljskim rijerna uvjesti (mjesto ujesti),
uvije dati (mjesto uijedati), ozlovijediti (mjesto ozloijediti), mesoijee (pored mesojee), na to treba da odgovara poredbena slavenska gramatika jer se takvo v nalazi i u drugim slavenskim jezicima.
d) Jo se nai pisci nijesu sloili u tome kako da piu au, eu
u rijeima grkoga i latinskoga podrijetla, da li npr, august, autonomija, Europa ili avgust, avtonomija, Evropa; jedni piu v, drugi
u, a neki sad v, sad u. Ponajvie rijei to ovamo idu jesu uene
ili knjievnike, vrlo malo ih se nalazi u ivom prostonarodnom
jeziku, kakve su: avditor, avgutar, jevtin, Jevto (ove dvije posljednje rijei vidi u 73), dakle u sve etiri je v. Rije avlija
nije uzeta neposredno iz grkoga jezika (aule, izgovaraj avli), nego
preko turskoga u kojemu je v. Sto Vuk pie katkad avstrijski
(potvrde vidi u Iv. rjeniku), to je po ruski; mnogo ee pisao je
Vuk Austrija, austrijski, npr. mil. obro 38, pis. 18, kov. 39, prav.
sov. 38 itd. U Vuka pored avgust. dan. 1, 86, mil. obro 5, pis. 14,
prav. sov. 67, E;vropa (potvrde vidi u Iv. rjeniku), Evtih. d. apo 20,
9, Kavkaz. dan. 2, 122 nalazimo Euvul, Klaudija (oboje u) 2 tim. 4,
21; - u Daniia pored Austrija. istor. 121, 123, 124. nalazimo
avgust. istor. 115, 247, evropski. 124, 224, avtograf (potvrde vidi
u Iv. rjeniku). Pravilo je, kako se otud vidi, teko postaviti; ja
bih naim piscima predloio ovako: rijei avgust, Evropa neka se
tako ,piU, tj . s konsonantom v jer su ih Vuk i Danii (ini mi se)
svagda tako pisali, - a sve druge rijei i vlastita imena neka se
piu s u; tu je Euripid, Kaukaz, Zeus i dr., napokon uene, meu
narodne rijei, npr. autentian, autograf, autonomija, kaucija,
nautika, neurastenija, neutralan, pauza, pauperizam, pseudoklasicizam, reumatizam itd.

*
*

D e n t a l i T, D. 75. U rijeima enidba, kosidba, svadba i

pred b je nekad bilo t (upravo th, pa je h ispi,l.lo), te je po
fonetskom zakonu bezvuni konsonant pred zvunim preao u
zvuni. Pred k, h, P prelazi cl u t: glatka, glatko, ntLtkati (pomalo
slinima

7~

GLASOVI

nuditi, - drugoga je postanja nukati, vidi u Iv.

diti, pothraniti, otpasti, potpisati.

rjeniku),

otha-

76. a) Ispred e, ispada t, npr. oca, dodaci, oev, svear, isto

tako ispada t ispred g: burmudija, simidija. Konsonant d ispada
ispred e, : suca, suev, oev. To vrijedi za nesloene rijei, a za
sloene samo od esti, npr. u odepiti1 i u knjievnikim rijerna
nadcestar, nadovjean, podiniti ne uje se d potpuno, nego tako
kao da ga hoemo izgovoriti, tj. samo namjestirno usta za taj konsonant, ali ga ne izgovorimo. Isto tako izgovaram b npr. kod cara,
od udi, pod im.
b) U 36a reeno je zato se po Vukovoj ortografiji pie
bratski, gradski, odsjei, a ne bracki, gracki, ocjei; - isto je tako
odsuditi, podsmijeh itd. U svome rjeniku ima Vuk bogatstvo i
bogastvo, kmetstvo i kmestvo, pr:okletstvo i proklestvo, gospodstvo
i gospostvo; da je on prvu i etvrtu rije dvojako pisao u svojim
djelima, tome se nalaze potvrde u Iv. rjeniku u kojemu ima i
potvrda da je Vuk pisao i gospodski i gosPQski, isto tako i tome
da je Danii pisao gospodstvo, prokletstvo, - a bogatstvo ima
Danii upis. 80, 254, pr. sol. 13, 8 i 19, 24. Kad se pred s u kojoj
rijei nae st, onda st u izgovoru sasvim ispada, vidi u 46: estotina i vrgomoski (mjesto vrgomotski). U mjesnom imenu Imoski
ispalo je t ispred s, a sauvano je t u Imotkina i u Imoanin (pastalo od Imotjaiiin). ~ U rijei tko moe t otpasti, te se govori i
ko; u tka ti, tkane ne otpada t, ali pored -tkanica, tkaniica govori
se ikanica, kaniica. O ispalom t ispred t u nate i tica v. u 44c,
a u 55b navedeni su prilozi rata, porata u kojih je ispalo d
ispred to Jo ima i drugih rijei u kojima otpada ili ispada dental
ispred t: teta od tteta, a to od t-bteta (tj. praznina, imenica
izvedena od pridjeva t'bt, tj. tat, prazan; teta je dakle upravo:
praznina); hrvatina (mjesto hrvattina) , gospotina (mjesto
gospodtina) , katd (pored kadto koje ima Danii istor. 60, 72,
314). Ime Dimitar moe glasiti i Dmitar ( 55c), a d moe i otpasti,
te se govori i Mitar.
77. a) Ispred n ispada t po glasovnom pravilu: grnuti (pored
grtati) , krenuti (pored kretati), posrnuti (pored posrtati). Sto nije
t ispalo u metnuti, to je analogija prema metati, a to nije ispalo u
blatna, pametna, sitno, to je zato to je nekad izmeu t i n bilo
L, tj. t nije stajalo neposredno ispred n. I d ispada ispred n po
t

e,

Po najnovijem pravopisu u sloenim rijeima d se u pismu ispred

mijenja u t: natcestar, otepiti, natovjek, potiniti, otunuti itd.

80

GRAMATIKA

glasovnom pravilu: prenuti se (pored predati), skinuti (pored skidati), ali po analogiji prema padati, sjediti ostalo je d upadnuti,
padnem (pored panuti, panem) i u sjednuti, sjednem. Druge opet
rijei imale su nekad poluglas izmeu d i n, i zato im d nije ispalo,
takove su: gladna, hladno, dno, odnositi, podnijeti. - U 40d
reeno je da po glasovnom zakonu ispadaju dentali ispred l i
protumaeni su prividni izuzeci.
b) Po fonetikom zakonu ispada t izmeu dva konsonanta
od kojih je prvi s ili ; tako je npr. bolesna, radosna, alosno, pored
i:ega se i u mukom rodu govori bolesan, radosan, alosan ako i
jest bolestan, radostan, alostan obinije, ali inokostan, lastan (u
znaenju "lak") ne gOv.ori se vie, nego samo inokosan, lasan,
prema i7llokosna, lasno. Isto tako ispalo je t u lisnat (mjestal list-nat), - u izrasli (genitiv sing. od izrastao), - u tima (mjesto
titma), u usmen (mjesto ustmen), u liska (genitiv sing. od
"listak), - u godinji, godinjak (mjesto goditnji, goditnjak od
.godite), - rijei gozba, tazbina, azbina postale su od gostba, tastbina, astbina, pa poto je t izmeu dva konsonanta ispalo, prelo
je s ispred b po zakonu u z; tako je i pridjev koljiv postao od
kostljiv, i poto je t ispalo, prelo je s u . - Ispadanju konsonanta t izmeu s i n odgovara ispadanje konsonanata d izmeu
-z i n, ali tome ima malo potvrda; te su: pozno, prazna, koje su
.rijei nekad glasile pozdno, prazdna, pa je prema pozno, prazna
ispalo d i u nominativusing. mukoga roda: pozan, prazan (mjesto
-pozdan, prazdan, kako bi pravilno bilo). Tim sada navedenim
-rijema odgovara (iz ruskoga jezilm uzeto) nuna, nuno (ispor.
-nuda), a prema tome je nominativ sing. nuan (vidi u Iv. rjeniku)
pored nudan, koje se takoer govori. Svuda je tu d stojei meu
-dva konsonanta ispalo kao i u genitivu sing. gros ka (nominativ
sing. g1iozdak).
78. a) Ispred s ispalo je t u rijei islo (mjesto itslo, od istoga
Korijena koji je u itati, to je najprije znailo brojiti). Tako
je d ispred s ispalo i u gusle (mjesto gudsle, ispo gudjeti), u jasle
(mjesto jadsIe, od korijena jed, koji je u glago jesti, ali je nejasno
a, v. 62b). - Ispred z i ostaje d koje u sloenim rijeima
stoji na kraju kakvoga prijedloga (a iza d je nekad bio poluglas):
)dziv, podzeman, podzidati, nadivjeti, podei. U 29c reeno
je da se dz i d u takvim rijema mogu izgovarati tl dva glasa,
.~ ne kao afrikata. Reeno je u 76b da d na pismu ostaje
'U odsjei, odsuditi, podsmijeh, ali katkad i na pismu ispada d, npr.

GLASOVI

81

u osko.iti, ostupiti (pored odskoiti, odstupiti). Na pismu ostaje

d i ispred : odaliti, odetati, poditi, ali se (po svoj prilici) izgovara otaliti itd. Poradi lakega izgovora ispada d ispred zg,
zd u ozgor, ozdo (mjesto odzgor, odzdo).
b) Ne zna se zato je ispalo d u brojevima jedanaest, dvanaest, trinaest (mjesto jedan na deset, dva na deset, tri na deset) ...
u dvaest, triest (pored dvadest i dvadeset, tridest i trideset); isto
se tako ne zna zato je u navedenim brojevima ispalo i e
izmeu s i t (v. 52a). Lake je razumjeti imena Raosav,
Vlaisav pored Radosav, Vladisav. Neemo rei da je uRaosav
ispalo d, nego treba kazati da se Raosav govori mjesto Rahosav
u onim krajevima gdje se h ne izgovara, a to Rahosav izvedeno
je od imena Raho, koje je pokraeno od dragosti mjesto Radosav
kao i Deho (u akad. rjeniku) od Desimir, pak tome Raho nanovo
je iz drugih imena dodate sav. A ime Vlaisav upravo bi se imalo
pisati Vlajisav, koje je postalo od Vlajo (od dragosti mjesto
Vladisav ili Vladimir kao i Kojo mjesto Konstantin) onim putem
kojim i Rahosav od Raho. Vidi 'o takvom pokraivanju imena
u 371, 372.
c) Dijalektizam je to u skrajnjim skupovima st, t, zd,
d otpada t, d, te se govori milos, radas, pla, graz, da (u Dubrovniku , u ;Boci i u Crnoj Gori); a po Srbiji govori se jes mjesto
jest: M. 209, 288, 6, 97, 213. Po itavo~ narodu govori. se jo,
navla mjesto jot, navlat; u Vukovu rjeniku nalazimo Bukre
mjesto Bukret, Bukuret.
79. a) U 9la i 98a vidjet e se da u skupovima , glasovi
prelaze esto u t, te od jednoga i drugog skupa postaje to
- Skupovi z i prelaze u d: od izgnati glasi 1. lice sing. prezenta idenem (postalo od ienem, to od izenem, ispor. enem
od gnati); prema idenem nainjeno je i prodenem pored zakonitoga proenem od prognati. Ovamo idu jo rijei briditi (od
briiti, to od briziti, a to od brizgiti, ispor. brizgati), modani
(od moani, to od mozani, a to od mozgeni kao zvidati od
zvizgeti, V. 6lb), Rodanik (selo u Slavoniji, od rozgenik, a to
od rozga); jo se mogu navesti geografika imena Drenik,
Drenica, u kojima je izmeu i n ispalo d, ta su imena izvedena
od imenice drezga, koja se nekad govorila i znaila uma; njihovu skupu n razvitak je ovaj: n od dn, to od d'bn, to od 'bn,
to od z'bn, a to od zg'bn. Pored uei ima i uditi, a to je postalo
,

82

GRAMATIKA

od ugiti (isp. ugati), poto je g ispred i prelo u (isp. sluiti

od slugiti); tako je i poditi (tj. poei). U vrada nije d postalo
pokazatim putem jer je ta rije nekad glasila vra1>da, tj . tu je
d odiskona kao u krivda, pravda (od kriv1>da, prav1>da). - Treba
dodati da z prelazi i u , npr. ieniti od izeniti (v. 107d).
b) U Vukovu rjeniku nalazimo srljen i strljen; po dokazivanju poredbene gramatike stariji je lik bez -t-, tj. taj je konsonant u drugi lik umetnut. Dijalektiki se takvo izmeu s i r
umetnuto -t- nalazi ustramota, straljika (tj. sramota, sraljika).
Obratno je t izmeu s i r ispalo u srnadica pored strnadica (tj.
ptica koja boravi po strnitima, ispo eki strnad). - Izmeu
z i r umetnuto je d u razdrijeiti mjesto razrijeiti, pa je d otud
prodrlo i u glagol, kad je sam, bez prijedloga, te se govori dri
jeiti. - Poredbena gramatika dokazuje da rijei dral, drijebe,
drijelo izmeu i r nekad nijesu imale d, dakle je taj konsonant
umetnut; glagol prodrijeti takoer ide ovamo, njemu je prezent pr:Qdrem, pored ega se govori i proderem, gdje je d
umetnuto po analogiji, a upravo ga ne bi trebalo jer izmeu
i r ovdje stoji e; tako su postali i oblici prodemti, prodirati,
derati, derem. Kako je u tim sada navedenim rijema umetnuto
d izmeu i r, tako je izmeu i l umetnuto u junjakoj rijei
dlijeb pored lijeb; ni ta rije u starini nije imala d.
c) U rijei podrijetlo prelo je k ispred l u t, ispor. nekoliko
grkih rukopisa aleksandrinskoga podrijekla. D. star. 3, 3, aispor.
i istonjaku rije istoga postanja i znaenja poreklO'. Ako
je rije cvekla uzeta iz starogrkog jezika (seiltlon), onda je to
primjer obrnutoga prijelaza iz tl u kl, ali je mogue da je rije
cvekla uzeta iz novogrkog jezika (seilklon). - Konsonant t u
petnjak, svijetnjak, votnjak postao je od , dakle petnjak od
penjak itd., a o konsonantu t u boitnji, kutnji mjesto boini,
kuni itd. vidi u l11b. Nije poznato zato u rijei komat,
koja je grkoga izvora (korrumltion), t moe prelaziti u d, te se
govori i komad, a ni to se ne zna zato se pored starijega i pravilnijeg rukovet govori takoer rukov ed. Isti prijelaz iz t u d nalazimo i u prijedlogu dd, koji je u starom jeziku glasio (kao i u .
staroslavenskom i jo danas u ruskom) ot, pa se to do danas sauvalo u oteti, otii, otvrsti se (otvrzem se), a inae se govori od.
Taj je prijelaz zacijelo plod analogije prema prijedlozima nad,.
pod, pred, koji d imadu od pamtivijeka; isto tako treba twnaiti

83

GLASOVI

i d u prijedlogu kod, koji je nekad glasio kon, a i danM se jo

govori nakon (tj . na kon).

L i k v i d e L, R. 80. Da l na kraju rijei i na kraju sloga

prelazi u o i da tome pravilu ima dosta izuzetaka, to je pokazato
u 56. U nekoliko rijei dijalektiki prelazi n iza m u l: mlogi,
mlogo, mHti, mlidijah, najamlik, podlimaa, sHmiti; nije dijalektizam prijelaz iz n u l u rijeima zlamenovati, zlamenje. U IOBc
vidjet e se da je l u nekoliko rijei disimilacije radi postalo od r.
Da je sloboda postalo od svoboda, to je reeno u 39b; nije poznato zato je tu v prelo u l (drugoga primjera za prijelaz iz
sv u sl nema). Konsonant je v preao u l i u rijei ledenik (pored
vedenik, tj. mala puka kovana u Mlecima, koji se grad turski
zove Venedik, v. u llla). - Ne zna se zato je u negdanjoj
rijei lovek (kako imaju svi' drugi slavenski jezici) ispalo l,
te se govori ovjek, a u lan, loviti ostalo je l iza . Ni to nije
poznato zato ispada l uglagolu uspahi1-iti (u Vukovu rjeniku
bez h) pored usplahiriti, koje je jamano starije. O ispadanju
glasa l u imenima, kao to su Budisav, Stanisav mjesto Budislav,
Stanislav vidi u l09a. - Da je nekad bilo u jeziku vokalno l,
koje je prelo u u, to je poznato iz 19b.
81. a) U 19c i 5la reeno je da "je na jezik nekad imao
palatalno r, a u 41 b i 52a navedene su neke rijei u kojima
ispred e prelazi u r; meu njih ide prilog jur od starijega jure,
a to od jue. Isti prijelaz imamo i u glagolima dorenem, porenem
pored doenem, po enem (od dognati, pognati). U tuim rijeima
prelazi l katkad u r: indra (od njem. Schindel), Spanjur (pored
Spanjolac od tal. Spagnuolo, v. 60c). - Prijedlog bez glasi i
u drugim slavensikm jezicima tako, tj. bez r iza b, a u naem
jeziku govori se dijalektiki i brez (kao i u slovenskom) ; u tom
je liku r umetnuto po analogiji prijedloga prez, koji je danas
dodue sasma rijedak, ali je nekad bio veoma obian i znaio isto
to preko ; znaenja se dakle prijedloga bez - prez ne slau,
ali je zajednica meu njima u tome to se oba svruju na -ez.
- U rijei mrezgra (pored mezgra) prodrlo je r iz drugoga sloga
i u prvi (isp. franc. tresor od lat. - upravo grkoga - thesaurus,
gdje u prvom slogu nema nikakvoga rl.
b) Skrajnje r u nekoliko rijei otpada ; takva je ozgo (pored
ozgor) u kojoj je T otpalo po analogiji priloga protivnoga zna-

GRAMATIKA

84

enja" ozdo (mjesto ozdol). Tako je i jue, vee pored jue1', veer,
gdje nije jasno zato r otpada; nasuprot je jasno zato neki
prilozi mogu na kraju imati r, a mogu ga i ne imati; to su: joter
i jote, ondar i onda, sveer i svee, tada1' i tada, takoer i takoe.
U svim tim prilozima l' je dodatak mjesto -re (v. 52a), tj.
najprije jote, onda jotere (ovo u starijem jeziku), zatim joter.
c) Vokalno 7' ostalo je od davnina nepromijenjeno, npr.
u rijeima grlo, prst, sm1t, vrtjeti, ZTnO itd. Pored Pakrac (mjesno
ime) govori se i Pab'c, koje je oboje postalo od Pakrbc, prvo tako
da je b prelo u a, drugo tako da je b ispalo; tako treba tumaiti
i jutarnji pored jutrnji, isto tako povjetarce, s1'ebaTce pored vjet'mi,
srebTn. U nekoliko rijei vokalno r stojei ispred vokala prelazi u konsonantsko; tako je od gr'onik, gr'onica (mjesto grInik,
grInica) nastalo g1'onik, granica (gdje je r konsonantsko onako
kao u grob, grozd); imperfekt tr'ah, tr'ae od glagola trti glasi po
svoj prilici i trah, trae (s konsonantskim r kao u trava, traiti,
v. u 275); oblik um1"o od umrijeti izgovara se takoer umro
(s konsonantskim r kao npr. u dobro).
d) Vokalno r postalo je u tuim rijema od razlinih slmpova. Npr. od ar razvilo se vokalno r u Vrava (poljski Warszawa), krtola (od njem. Kartoffel), krcati (iz tal. carcare ili
caricare), mrginj (iz lat. margo, genitiv marginis, preko onoga
romanskog narjeja koje se nekad govorilo u Dalmaciji; da je
iz talijanskog margine, bilo bi u naem jeziku --, a ne -g-), srdela
(tako pie Vuk u svome rjeniku kod rijei YKJbeBa, a u azbunom
redu pie srdelja, - iz tal. sardella); - od er: vrbovati (iz njem.
werben), skrletiti se (pored skerlet, - iz turskoga jezika), STd (iz
lat. Sergius), frtalj (iz mad. fertaly, a to iz njem. Viertel); od ir: mr a (iz taL mirto ili lat. myrtus), srma (iz gr. syrma,
izgovaraj sirma), crkva (iz staranjem. kiricha); - od or: Krf
(iz tal. Corfti), mrkva (iz staronjem. morha), mrnar (pored mornar, iz taL marinaro), vrtuna (iz tal. fortuna); - od ur: Krk (iz
lat. Curicta, Curcta); - od ra: trpeza (iz gr. trapeza); - od re:
Grk (iz lat. Graecus); - od ri: Grgur (iz gr. Greg6rios, izgovaraj
"Grigorios~), Krm (iz ruskoga KpHM'b ), krst (iz gr. Christ6s);
- od TO: prnjavor (u staro doba p1'onijar, iz gr. pr6noia ili pro-

Analogiju prema

rijei

protivnoga

znaenja

pokazuje i prijedlog

nuz (pored 'Uz) koji je n dobio na poetku prema niz, gdje je n zakonito.
Iz drugih dijelova gramatike idu ovamo analogije: danju, danjom prema
nou, noom, svretak (gdje bi upravo moralo biti, a nije -i-, ispo dobita.k, gubitak, napitak) prema poetak, ja sam se s njim (pored: od
njega) rasta'o prema ja sam se s njim sastao.

85

GLASOVI

noiii.rion); - od ru: prsLuk (pored prusluk, iz mad. pruszlik, a to

je iz njem. Brustfleck). U r~jema V?'bas, vr postalo je V?' od
lat. U?' : Urbas, urceus; u starih Hrvata bijae ime Vrban (iz lat.
Urbanus, a u nae vrijeme pisae tako J. 35, 272, 326), otkle su
dananja hrvatska prezimena V?'banac, Vrbani, Vrbani. Rije
oprnatiti pored opernatiti navedena je u 52a.

'"

..

...

N a z a l i N, M. 82. a) Rijetko se n uzima mjesto m: Vuk

u rjeniku ima pantivijek pored pamtivijek, a akad. rjenik ima
pantiti pored pamtiti; tako je n mjesto m i u rijei hunka. Mjesto nj govori se n u rijei nakone (mjesto nakonje), tako
mislim da je i u pentrati se glas n mjesto nj (dakle mjesto
penjtmti se). Dijalektiki je suanstvo (JM. 155, 411), sirotinski
(315) mjesto suanjstvo, sirotinjski.
b) Od korijena gud, koji je u gudjeti, nainjena je imenica
gudeLj (ima je akad. rjenik), tj. zuja (upravo guda), ali
da bi se zujanje jae istaklo, umetnuto je u tu imenicu n, te
se govori takoer gundeLj; nije poznato zato se u imenicu kudTOV
moe umetnuti n, te glasi takoer kundTov. O glasu n u rijeima
boanstvo, velianstvo, b'd,anski, vladianski itd. reeno je koliko
treba u 39a, a ovdje dodajem da rijei, kao to su abadijnski,
avHjnski, komijnski, rakijnski (pored a",badijski, avlijski, komijski, mkijski), umadijnski imaju -n- po analogiji pridjeva u
kojima je ono zakonito, kako su npr. opinski, planinski, neg:minski, va1'adinski, - a imenice Sentandrijnae, Sentandrijnka, Sumadijnac, Sumadijnka imaju -n- prema planina e, planinka,
tuinka, Ogulinac, Vamdinac itd.
e) Neki prilozi koji se svruju na vokal mogu iza njega imati
jo n; tako je: daklen, doklen, dotlen, otolen, poslijen pored dakle,
do/de itd. U iduem pod b) vidjet emo da ti prilozi mogu
na kraju imati i m. Po svoj prilici je n tih priloga srodno s naveskom no u rijema npr. gdjeno, kadno, kojino, tono itd., a
to no je valjada isto to ono, dakle npr. gdjeno je isto to gdje
ono itd. - U nekoliko rijei, ponajvie dijalektikih, umetnuto
je n izmeu vokala i konsonanta: arantas (pored aratos, gr. aratos),
Domentijan (gr. Dometianos), inkona (pored ikona, gr. eikon,
izgovaraj ikon), komendija (pored komedija, lat. comoedia),
Melentije (pmed Meletije u akad. rjeniku, gr. Meletios), oblanta
(u akad. rj,=niku, lat. obla ta). U snimati, unii (ispor. primati

86

GRAMATIKA

od p?'i-imati, nadii od nad-ii) nije n umetnuto, Ve ono potjee

iz onoga vremena dok je prijedlog s glasio S'bn, a prijedlog u
dok je glasio V'bn, ega ja ovdje neu da dokazujem jer to ide
u poredbenu gramatiku. - Na poetku rijei ispred u prionulo
je n u nugao (pored ugao) i u nuz pored uz (o ovoj drugoj rijei
vidi u 8lb u biljeki pod linijom). - Samo. je u jednoj rijei,
koliko ja znam, n ispalo, a to je prilog jeda?'ed, koji je postao od
jedan red, tu je n ispalo zato jer je glasove 11,7' muno izgovoriti
(v. 44b).
d) Ispred p i b prelazi n u m: c?'vemperka, himba, himben
(isp. hiniti), stramputica, zelemba, - ali pored toga enba,
oenba. 1
83. a) U nekoliko je rijei m postalo od n, osobito na poje u 44b naveden glagol m?'ijestiti se u kojemu je
m?' mjesto m' poradi lakega izgovora; isto vrijedi, dakako, i za
imenicu mrijest. Ne zna se zato se pored nicina (koje je starije),
govori micina (koje je mlae); isto se tako ne zna zato se mjesto
Nikola dijalektiki govori Mikola ili Mikula i rprezime Mikuli;
zanimljivo je da m u tome imenu imaju i Cesi (Mikula ) i Poljaci
(Mikol:aj), pae i Madari (Mikl6s). Ne moe se rei je li postalo
m od n ili n od.ID u meredov pored neredov jer je jedno i drugo
nejasna postanja. - Na kraju prelazi n u m samo u nakom pored
(starijega) nakon. Dijalektiki se govori cmiljeti mjesto cviljeti,
tj. v je iza c prelo u m, a u smokati pored cvokati ne zna se
je li starije m ili v. Dija lektizmi su i glamnja (tj. glavnja), drmnji
(tj. rvnji), gdje je v ispred nj prelo u m.
b) Prilozi jako, tiho govore se takoer jakom, tihom, u dananjem je jezi~u istom, netom, a u starijem bilo je i isto, neto;
oblici na -o po svome su postanju upravo akuzativi sing., tj. ono
isto to su i prilozi dobro, ljuto, slatko (v. 486a), a oblici na
-om upravo su instrumentali sing. kao jednom, mahom (v. 566b).
Imajui narod tako nekoliko priloga na -o i na -om osjeao je on
to kao da je -m navezak, pa je po analogiji tih primjera stao m
navezivati i na druge priloge koji se svruju na vokal, i tako su
nastali prilozi: daklem, doklem, dotlem, otolem, poklem, poslim
(u zapadnom govoru, tj. poslije), terem, veem (ne boluje, veem
aikuje. nar. pjes. 3, 550) pored dakle, dokle, dotle ... U neke
tue rijei uvuklo se m pred glasove p i b: Alempije (v. 5Ib),
etku; ve

Po najnovijem pravopisu treba pisati: crvenperka, stranputica, ali:

himba, himben, zelemba, emba.

GLASOVI

87

ambis (lat. abyssus, gr. abyssos), empres (tal. eipresso, lat.

eypressus), trumpa (tal. truppa); isto se dogodilo i u nekim turskim rijeima: dumlek, imbrik, imbriim, Imbro, tambor pored
dulek" ibrik, ibriim, Ibro (tj. Ibrahim), tabor.
e) Uglagolu ohr.onuti (mjesto ohromnuti nije ispalo m po
glasovnom ni. zakonu ni pravilu; ispor. kimnuti, klimnuti, komnuti), nego valjada po analogiji onih glagola u kojih po pravilu
ispada koji konsonant ispred n (npr. ginuti, krenuti, skinuti);
isp.brinuti se u 68b. Zato je ispred nj ispalo m u potonji
(mjesto potomnji odi potom, tj. po tlom), ne zna se.

..

"

S i b i l a n t i C, Z, S. 84. a) U 6lb reeno je da ispred

onoga i koje je (preko -B) postalo od negdanjega dvoglasa oi
(oj) gutura1i preLaze u: sibilante; naveden je nominativ plur.
imenica mukoga roda vuci, druzi (od vuk, drug) i imperativ reci,
recimo, recite, strizi; tako je i: junaci, putnici, prilozi, Vlasi, siromasi (od junak, putnik, prilog, Vlah, siromah), poteci, potecimo,
pomozi, pomozite (isp. aorist potekoh, pomogoh). Ista je promjena
udativu, lokativu i instrumentalu plur. imeniea mukoga roda:
vucima, druzima, Vlasima, - u dativu i lokativu sing. imenica
enskoga roda: jabuci, ruci, nozi, snazi, svrsi, snasi (od jabuka,
ruka, noga, snaga, svrha, snaha), u imperfektu 4. razreda I vrste:
pecijah, pecijae, strizijah, strizijae. - Sibilanti postaju takoer
od kj, gj, hj, kako dokazuju imenice: li;e (od likje, rije istoga
podrijetla kojega je lik, oblik), jeza (npr. hvata me jeza, po
dokazivanju poredbene gramatike postalo od j~gja) i izvedeni
glagoli npr. nicati, proricati, utjecati, dizati, stizati, uizati, disati
(pored dihati), presisati (trajno prema presahnuti). Zato pored
vuci, druzi, siromasi imamo skoiti, uiti, druiti se, sluiti, suiti,
tjeiti, tj. zato k, g, h u jednom sluaju prelaze u e, z, s, a u drugom: prelaze u , , , na to se ne moe ovdje odgovoriti jer to
ide u poredbenu gram:atiku, kak!o u nju ide i to zato od kj, gj,
hj ne postaje samo c, z, s (IlIpr. proricati, dizati, presisati) nego
i , , , npr. viem, struem, jaem (prema vikati, strugati, jahati)
ili u komparativu jai, drai, tii, v. u 90b.
b) Za prelaenje guturala sad u sibilante, sad u palatale ima
praktino pravilo koje je vrijedno ovdje navesti: pred i prelaze
guturali u sibilante u oblicima, tj. u deklinaciji i u konj ugacij i,
a u tvorbi rijei (tj. izvan deklinacije i konjugacije) prelaze u

88

GRAMATIKA

palatale. Izuzetaka od toga praktinog pravila ima vrlo malo.

U rijeima pecivo, tecivo, nekolicina, tolicina trebalo bi upravo
da bude (isp. soivo, veliina), takav je izuzetak i mnozina (pored
pravilnoga mnoina) i crnogorsko utecite (pored uteite). Sva je
prilika da su te rijei sa c i z nainjene u novija vremena kad
se ve odavno nije vie osjeao zakon po kojemu ispred ovakoga
i guturali treba da prelaze u palatale. Ovdje treba dodati da
tvorba komparativa upravo ne ide u oblike, nego ide u tvorbu
rijei, kamo se i mee u uenoj poredbenoj gramatici (a ja u ovoj
knjizi drei se tradicionalne gramatike uzimam tvorbu komparativa meu oblicima). Zato npr. komparativi jai (jaa, jae),
dTai, tii itd. nijesu ' izuzetak od on'()ga praktinog pravila. -.:...
U deklinaciji su izuzetak samo oblici oi, ui od oko, uho. Sasvim
je nejasno c u tocilj, tociljiti prema toiti (u znaenju brusiti).
- Svemu ovome treba jo dodati da su u pluralnim padeima
pridjeva negdanji sibilanti natrag pretvoreni u guturale; u
prolim vijekovima bilo je npr. jaci, velici, drazi, tisi, isto tako
jacih, jacim, drazih, drazim, tisi h, tisim, a danas je jaki, dragi,
tihi, jakih, dragih tihim itd. To je uinila analogija onih padea
u kojima guturali ostaju po zakonu bez promjene.
85. a) Iz 2. poznato nam je da je negdanje ispred r
prelo u c, te se ve odavno govori crijevo, C7"T!. mjesto rijevo, 7"T!..
- Rije kaciga ili kacida navedena je u 68a, gdje je reeno
da je postala od lat. cassida, vidi se dakle da joj je c postalo
od lat. s izmeu dva vokala. Cee postaje c od s ispred k, kako
je u Atanacko ili Tanacko (pored Atanasko, gr. Athanasios), u
lackati (pored laskati), u ckvara (pored skvara), u truckati se (pored
truskati se, tj. tresti se u kolima po ravu putu). Od negdanjega
kost'bka nastalo je kostka, otud koska, poto je poradi lakega
izgovora ispalo t (v. 77b), a otud napokon kocka; tako je od
st'bklo nastalo stklo, otud sklo i napokon cklo (v. 43b); pored
staklo nalazi se gdjeto i caklo (vidi u akad. rjeniku), koje je
nastalo tako da je u cklo umetnuto a prema staklo; nalazi se i
ck:lenica pored sklenica od starijega stklenica. U rijeima dakle
kocka, cklo ne treba c tumaiti premetanjem glasova, tj. rei
da je kocka, cklo postalo od kostka, stklo tako to su se konsonanti
st premetnuli u ts, a otud da Je nastalo c (ispor. izgovor bracki od
bratski u 36a). Ali premetanjem glasova mora se tumaiti c
u dockan, docne, cknjeti (ovo tree vidi u akad. rjeniku): od starijega dok'bs'bn najprije se razvilo doksan (prvi poluglas ispao,

89

GLASOVI

drugi preao u a), otud doskan i najzad dockan; u docne je k

ispalo poradi lakega izgovora. Ako se u k'bs'bn prvi poluglas
pretvori u a, onda nema premetanja glasova, nego biva kasan, a
tako je i kasno, kasniti. Premetanje glasova imamo i u rijei
grkoga podrijetla cvekla (v. 79c), koja je postala od svekla, a
to od sevkla. U cvolika je postalo c od s, tj. isprva je bilo kao i u
drugim slavenskim: jezicima stvolika, pa je t s neznana uzroka
ispalo. Obratno od c postalo je s u rijei ostika, pored ega se
govori s nepromijenjenim c: octa (genitiv sing. od o.cat) , octeni.
Nije jasno c u rijei crkva kojoj je postanje reeno u 81d, ali
tako je i tl drugim slavenskim jezicima.
b) U Gaanin (tj. ovjek iz Gacka, v. u akad. rjeniku),
Groanin (ovjek iz Grocke) ispalo je c ispred , tj. prva je rije
postala od Gackjanin, druga od G7iockjanin, otud izlazi Gacanin,
Grocanin, a tu ispada c. Tako je od c postalo i u Groica (ime
potoku to tee kroz varoicu Grocku) mjesto Grocica, a to od
GT(}ckica (kao ruica od ruka itd.).
c) U poznatom prezimenu Muicki postalo je -c- od -s-, tj. Muicki
mjesto Muiski (porodica se prozvala po selu Muiu u Srbiji); isti prijelaz
iz -s- u -c- pokazuje i ime Pecka, kako se zove jedna voda u Crnoj Gori,
a jedna u Srbiji; to je ime postalo jamano od Peska (kako vodu u Srbiji
neki i piu), a to je zacijelo izvedeno od imenice pe kaja je nekad znaila
isto to danas "peina", dakle je Pecka upravo voda koja tee pored (ili iz)
kakve peine; vidi to ime u akad. rjeniku. Prijelaz iz -s- u -c- jamano
je dijalektiki, a u knjievnom jeziku -s- ili ostaje ili ispada s, npr. niki
ski ili

nikiki,l

v. 88a.

86. a) Po fonetikom zakonu prelazi z ispred k, p, t, h, c u

s: dolaska (genitiv sing. od dolazak), niska (enski rod od nizak),
griskati (prema grizem), raskinuti, isprositi, gristi (prema grizem),
ljestve (ispor. uljesti - uljezem), istjerati, istok, rashladiti, dolasci
(nominativ plur. od dolazak), iscijediti. Ispred i prelazi z u :
beutan, beast~ rainiti, a ispred d i d prelazi u : gvoe,
grode, poredija (u akad. rjeniku) pored poreija, kako je u
Vukovu rjeniku. Moe se misliti da je od bezutan, ?"azistiti
nastalo najprije besutan, rasistiti (po 87a), a tek otud beu
tan, raistiti. I ispred nj prelazi z u : vonja, gronja, ispranjivati, ponjaka ili ponjakinja, - ali iznjihati, pa tako je po svoj
prilici i raznjihati se. Ispred lj trebalo bi da z takoer prelazi
u , ali to prelaenje nije u narodu izvreno do kraja; narod
govori dodue ljubeljiv, paljiv, poLjeivati, ali pored toga popuzljiv, a obino se ispred lj govori i z i : bojazljiv i bojaljiv,
1

Po novom pravopisu samo

nikiki.

GRAMATIKA

90

izljubiti i iljubiti, razljutiti l raljutiti.l Sta biva kad se z nae

ispred s, , z, !, o tome vidi u 107.
b) Ne zna se zato je izmeu dva vokala ispalo z u nemoj,
nemojmo, nem:ojte, to je postalo od negdanjega ne mozi, ne
mozimo, ne mozite (vidi u akad. rjeniku), pa je od o-i nastalo
oj, ispor. najti (tj . nai od na-iti, v. u lOle). Ovdje se moe dodati i glagol obeuiti(tj. iglu), koji se govori mjesto obezuiti (tj.
o-bez-uiti). - Da je z u nekim rijema postalo od negdanje
afrikate dz, to je reeno u 19a.
87. a) s ispred zvunih konsonanta prelazi POl fonetikom
zakonu ':1 z: zbor, zdruiti, zgoda, prozba, vazda; tako je i azbina,
gozba, tazbina mjesto astbina, gostba, tastbina, gdje je t po
77b ispalo, a onda je sb moralo prijei u zb. - Ispred i prelazi s u : pae, prai, ekati, lie, radou. Rije prkodija
postala je od prkos-dija preko prkozdija (vidi poredija u
86a). Ispred nj prelazi s u : Bonjak, dananji, nonja, pronja,
stijenjen ~od stijesniti), tjenji (komparativ od tijesan). Ponajvie
se govori njim, premda se pie s njim, a mnogi govore i njegovim (tj. s njegovim). U junom govoru pred onim nje, koje je postalo od negdanjega
obino ostaje s bez promjene; Vuk u
rjeniku ima snjegopadan, snjean, snjeanica, susnjeica, a kod
rijei lIepyh~a ima snjegovi; jamano je tu snj obinije od nj,
koje ima Danii: njean, njeanica (vidi u Iv. rjeniku). Pred
lj prelazi s po pravilu u : izmiljen, miljah, miljae, milju
(instrumental sing. od misao), olji, olja, poljem (mjesto posIjem
od poslati); u 77b naveden je pridjev koljiv (od kostljiv poto
je t ispalo), a tako je i boleljiv (od bolestljiv), -- ali pored lj
govori se i sl;, kako je ljubiti se i sljubiti se, to osobito vrijedi za
Ije koje je u junom govoru postalo od starijega le; Vuk u rjeniku
ima ljez i sljez, ljesti i sljesti, naljednik i nasljednik, poljediii
i posljediii, poljedak i posljedak, a iz Iv. rjenika se vidi da je on
ponajvie i pisao jedno i drugo, - pored toga ima Vuk u rjeniku
samo sa lj rijei ljeme, ljepaki, ljepota, ali u njegovim djelima nalazi se sljepaki. nar. pjes. 1, 127, sljepica 128 i nar. posl.
XXXIII.
b) Ve u praslavenskom jeziku vrijedio je zakon da d i t
pred t prelaze u s: bosti, krasti, presti, slast, vlast (ispor. bodem,
kradem, predem, sladak, vladati), - mesti, plesti, ast (ispor. metem, pletem, poten od poten, a to od po-bt-en po 9ld). Nijesu

ne,

Po novom praV'opisu samo bojaljiv, izljubiH, razljutiti.

GLASOVI

91

izuzetak rijei npr. nat?'ati (tj. nadt?'ati), otjerati (tj. odtjerati),

jer je tu nekad izmeu d i t bilo 'b.
e) U rijeima koje je na narod uzeo iz grkoga je~ika ostalo
je grko -s- izmeu dva vokala bez promjene, tj. ne pretvara se
s u z, i to je sasvim u redu jer sami Grci u tom poloaju svoje
s izgovaraju i svagda su izgovarali s. Takve su rijei: esar ili
cesar (v. 51a), Josif ili J osip, pokUsa?' (apokrisiarios), pms (prason, ali ima i praz s nejasnim z). Ni u latinskim rijeima koje je
narod uzeo ne mijenja 'Se s izmeu dva vokala: bosiljak (lat.
basilicum), rusa (u Dubrovniku, lat. rosa), to takoer nije udo
jer se u latinskom jeziku, dok je iv bio, izgovaralo s kao s
meu dva vokala (a ne z kako mi krivo izgovaramo). Sto se u
narodu nalazi proviztLr, to nije uzeto iz lat. proviso!', nego iz tal.
pravilSore. - Ispred m pisali su Grci s, ali su izgovarali z, zato i
mi u takvim iz grImga jezika uzetim rijema imamo z: krizma,
pizma (gr. hrisma, peisma).
d) Knjievnike rijei koje nijesu uzete iz grkoga i latinskog jezika neposredno, ve su meunarodno blago (kao i rijei
npr. autentian, autograf ... u 74d), pisao je Vuk ponajvie
sa z, npr. Azija, cenzor, divizija, fantazija, fizika, gimnazija, konzul,
muzika, poezija, prezident, proza, reze?'va, recenzija; rijetko je
Vuk u takvim rijeima pisao s: filosof, filosofija (pored filozofija),
proso dija. Potvrde svemu tome navode ~e u I izdanju ove knjige
na str. 34. Danii u takvim rijeima kao da je volio pisati s:
akusativ (u istoriji oblika VII), resultat, ?'ecensija, filosofija,
filosofski (potvrde za te etiri rijei vidi u Iv. rjeniku), - ali
ipak: ima i on: Azija (star. 2, 261), nazal (star. 4, 81). U imenima
to dolaze u Sv. pismu piu Vuk i Danii s gotovo svagda ondje
gdje je to slovo u grkom (i u crkvenoslavenskom) jeziku, npr.
Isaija, Isak, Josif (to su dodue Jevrejska imena, ali su do nas
dola preko grkoga i latinskog jezika), - tako je i (u Vuka):
Cesarija. d. apo 23, 33, Drusila. 24, 24, Efes. 18, 19 i 19, 1, Jason.
rim. 16, 21, Lisija. d. apo 24, 7, Onisim. filim. 10, Sosipatar. rim.
16, 21. Izuzima se samo Izrailj (izrailjski itd.), to Vuk i Danii
svagda talro piu premda je u grkom i u crkvenoslavenskom s;
drukiji izuzeci veoma su rijetki: Sirakuza. d. apo 28, 12. Dodajem
da Vuk i Danii s iza r ne mijenjaju u z, nego piu: Persida,
Persija, Persijanac, persijski (potvrde vidi u akad. rjeniku), a tako je i Tars. d. apo 21, 39. - Nakon ovoga mislim da se moe
postaviti pravilo: II meunarodnim rijeima grkoga i latinskog

GRAMATIKA

92

podrijetla piimo z, dakle: akuzativ, analiza, hipoteza, kriza, opozicija, rezultat, senzacija, tube1'ku,lozan itd., ali II vlastitim imenima piimo s, dakle: Agesilaj, Cesar, Hesiod, Hortensije, Mesopotamija, Persija, Pisistrat, P1'oserpina, Vespasijan' itd. A gdje je
u grkom z, tamo, dakako, i mi treba da piemo z: Vizantija, Kizik.
-Napokon dodajem da nema razloga mjestal grkoga i latinskog
ks pisati (po njemakom izgovoru) gz, npr. egzarh, egze1'cirati,
egzistencija, egzotian itd., premda Vuk ima egzamen (vidi u Iv.
l'j eniku kod polagati), ali on ima i ekse1'ci1' (vidi u istom rje
niku); tako i Danii ima dodue egzemplm'. pis. mil. 6, 7, ali
pored toga ima eksempla1'. 116.
88, a) U nastavcima -ski i -stvo ispada s iza , , , npr. beki,
maki, lupeki, derviki, ajkaki mjesto beski, junaski,
v1-as1ci itd., - tako je i: junatvo, m.notvo" siromatvo mjesto
junastvo, mnostvo, si1'omastvo. Nema stalnoga pravila za pridjeve na -ski u kojima pred s stoji , jer u jednima s otpada, u
drugima ostaje, a ima i takvih koji mogu imati i -ski i -ki. 2
Primjeri: bjeLopavliske i bjelopavliskom. V. rjen. kod BYKoBa
Melja, bjeLQ]Javlikom. dr. izd. 3, 436, umiko (orl Cumi, ime
selu). mil. obro 104, kaleniki (od Kaleni, ime selu). mil. obro 139,
korjeniki. rjen., mesiki. rjen., niki/d. rjen., nikikoga. mil.
obro 114., nikiskoga. pred. 6, 369 (1848), oZ1'iniki. rjen.,
ozriniskoj. rjen. kod Meou;a., peki. rjen., peskoga. prav. sav.
27, dr. izd. 3, 386, plemikoj. eman. 5, tdikoj (od Tri, ime
selu). rjen. kod 6aTaJhyrne i' 2Kepamrja, t,.ikom. rjen. kod
6YKoBau; i 3a~Y.>K6ffiia., - nemanjiskoga. D. istor. 13, 37, 139,
nemanjisko, 49, peskom. 23, plemike. 331, plemi/dm. 336, mladiski. M. 182,bogatiski (od Bogati, ime selu), S. 5, 102,
kaleniski. 5, 158, trika. 5, 109. Iz ovolikoga obilja primjera za
-$ki i za -ki razabira se da se u knjievnom jeziku moe upotrebljavati jedno i drugo. - Malko je udno to s u nastavku -stvo
iza ne ispada iako su s njim etiri konsonanta, npr. mogustvo,
V. rjen., pokustvo. rjen., plem.istvo. em.an. 5, dan. 4, 12,
preimustvo (iz ruskoga 'IlpeJ1Myll.WCTBO). dan. 2, 142. U rjeniku
g. 1818. na str. VII meu dodacima Vuk ima vm'meski i va1'melci
od varmea, dakle mjesto -ski, ali pored toga ima on bez projlLnaki,

1 Po najnovijem pravopisu mo~e se pisati: Agesilaj i Age.<:ilaj, Hesiod

i Heziod, Hortensije ,i Hortenzije, Mesopotamija i Mezopotamija, Persija i

Perzija, Pisistrat i Pizistrat, Proserpina iProzerpina, Vespasija11. i Vespa.?:ii an, ali samo: Cezar.

, Pravopis doputa samo oblike na

-ki: nikiki, plemiki

itd.

93

GLASOVI

mjene bogovaski (od Bogovaa). mil. obr o 171, dan. 3, 155 i 4,

8, isto tako ima i S. 5, 110, - ali se po svoj prilici izgovara -ski
ili -ki. - Vrlo je malo rijei koje iza c imaju nastavak -ski, a
u njima s iza c ispada: cucki (od Cuce, ime plemenu), vacki
(npr. vacka tamnica od Vac, mad. Vacz, varo tl Madarskoj);
po glasovnom zakonu mjesto -c- u ta dva pridjeva trebalo bi da
bude --, ispor. lovakt, njemaki u 90c.
Sto se pored esno (bijeloga luka) govori i eno, tu nije ispalo s, nego
eno je mjesto ehno, tako je i oenuti (npr. granu) mjesto oelmuti .
A o izmjenjivanju glasova s i h u esto - ehno (tako i proso - p1'ollCt)
ne moe se govoriti u ovoj gramatici, nego samo u poredbenoj slavenskoj .
h, tj.

b) Pored pu (od istoga korijena od kojega i puzati) govori

se i spu, - pored trato1' (po svoj prilici od istoga korijena od
kojega je tm tina) takoer stmt01'; - to mi govorimo spol (muki
i enski), to je u staroslavenskom i u ruskom jeziku nOJI'b, a II
akad. rjeniku vidjet e se u svoje vrijeme da u naem jeziku
ima (ili je bilo) skornjaa, stoprv pored kornjaa toprv. U tim je
rijeima s na poetku priraslo, a nita nas ne nagoni misliti da
je to s poznati prijedlog. Ali u rijeima skot, skrika pored kot,
kTika bit e s prijedlog. Za rijei klizak, klizavica pored sklizak,
sklizavica ne zna se je li s priraslo ili je otpalo, jer i u drugim
slavenskim jezicima te i srodne rijei imaju na poetku Icl i sH;
OiVamo ide i glagol klizati se pored sklizati se, ovoga drugog nema
u Vukovu (Illi. u Iv.) rjeniku, ali se govori, a da s u sklizati se
nije prijedlog, sigurno se vidi otud to je sklizati se glagol isto
tako trajan kao i klizati se, a da je u sklizati se na poetku prijedlog, bio bi to glagol trenutan (ispor. sktLhati, smotati, strpati
prema kuhati, motati, t1"pati). - Od stipsa (iz gr. stypsis) moe
s na poetku otpasti, pa se govori itipsa. - U gdjekojim rijerna
moe na poetku biti i s i : skmb pored kTob, - sk1"b pored
k1'b; vidi o njima u 93b.

*
*

P a l a t a l i C, Z, S. 89, a) Po fonetikom zakonu i pred

zvunim konsonantima prelaze u d, , a pred bezvunim konsanantima prelazi u . Prema tome imamo: na1"udbina, svjedodba,
vmdbina (od narubina, svjedoba, vrabina), - zadubina (od
zadubina) , - laci, mnotvo, ote.~ati, teko (od la ci, mnotvo,
oteati, teko).

94

GRAMATIKA

b) Glasovi , , razvili su se u mnogo rijei od k, g, h ispred

vokala e, i, b (od onoga b koje je nekad bilo u jeziku pored 'b i
razlikovalo se od njega, vidi u I8c). Primjeri ispred e: vokativ
sing. junae, putnie, b:oe, drue, due, siromae (od junak, putnIk,
bog, drug, duh, si?omah), - prezent glagola kojima se osnova
svruje na k, g, h: peem, pee, teem, tee, eem, ee, striemo,
st?iete, vrem, vre , vremo (od glagolskih osnova pek, tek, eg,
strig, vrh), - 2. i 3. lice sing. aorista od istih glagola: pee, tee,
ee, strie, vre, - pasivni particip od istih glagola: peen, een,
strien, vre n, - u tvorbi riJei, i to pred nastavkom -e (genitiv
sing. -eta): ae, mome (od ak, momak), VLae (od Vlah), pred nastavkom -etina: guetina, ruetina, knjietina, mjeetina,
- pred nastavkom -esa u uesa, - u pridjeva pred nastavkom
-evan: uevan (ispor. nauk, samoga uk nema vie), d,uevan, knjIevan (od drug, knjiga). - Od k, h pred i u oblicima postaje ,
samo u oi, oiju, oima i u ui, u~-iju, uima (od oko, uho), mnogo ee u tvorbi rijei, i to pred nastavkom ica: djevojica,
n~ica, knjiica, noica, muica, siromaica (od djevojka, ruka,
knjiga, noga, muha, siromah), - pred nastavkom i: junai,
kLob 'ui, kovei, krui (od junaK, kLobuk, koveg, krug), pred nastavkom ina: junaina, veLiina, d1uina, mnoma, mjeina,
trbuina (od junak, velik, drug" mnogi, mijeh, trbuh), - pred i
u glagola IV vrste: junaiti se, muiti, sLuiti, snaiti, praiti,
straiti (od junak, muka, sluga, snaga, pmh, st1ah). Istu promjenu
nalazimo i pr:ed negdanjim vokalom b u tvorbi rijei, npr.
pred nastavkom bC (-ac): luac, vuac, dvonoac, roac, kruac
(od luk, vuk, dvonog, rog, kruh), - pred nastavkom bk (ak):
jeziak, mraak, bubreak, graak, praak (od jezik, mrak, bubreg,
grah, prah), - pred nastavk!om -bje (-je): namje, podnoje,
podstreje (od ruka, noga, streha), - pred nastavkom -'On (-an)
u pridjeva: mraan, oblaan, duan, tuan, praan, straan (od
mrak, oblak, dug, tuga, prah, strah), - pred nastavcima -bski
(-ski) i -bstvo (-stvo), u kojima iza , , ispada s (v. 88a), a
ispred t prelazi u (v. 9Id): junaki, proroki, vraki, eki,
vlaki (od junabski, prorobski, vrabski, ebski, vlabski, a to od
junak, prorok, vrag, Ceh, Vlah), isto tako junatvo, pror'ootvo,
drutvo, siromatvo (od junabstvo, p1orO'bstvo, d,UbstVO, si10mabstvo, a to od junak, pr01ok, drug, siromah).
c) ne postaje nikad -o d z pred e, i, b, ve z pred tim vokalima ostaje bez promjene, npr. mraze, obraze (vokativ sing. od

GLASOVI

95

mraz, obraz), kozica, obrazina, francuski (od-z1>ski). U rogozma

(tj. rogoz) nije postalo od z; to se zna otud to se u starijem
jeziku (kako e se u svoje vrijeme vidjeti u akad. rjeniku) govorilo rogo i rogoa; glagol pribliiti nije izveden od priloga
blizu, nego od komparativa blii, dakle nije pred i postalo od z.
A to je od knez, vitez vokativ sing. knee, vitee, to je protumaeno u 19a; ono to je tamo reeno vrijedi i za rijei
kneina, sukneica, knetvo (od kne1>stvo) , viteki (od vite1>ski) ,
tj. svuda je tu postalo od negdanje afrikate dz. Sto se govori
knezovi (pored kneevi), vitezov (i prezime Vitezovi - pored
kneev, Kneevi), stazica od staza, u kojoj je rijei z postalo
od afrikate dz (pored sukneica), to su analogije prema rijeima
u kojima je pravo z (tj. koje nije postalo od dz), npr. mrazovi,
mrazov, kozica.
d) U 6lb reeno je kako su od k, g postali glasovi , u
nekih glagola III vrste, kao to su kleati, kriati, bjeati, leati.
90. a) Ima sluajeva kad guturali pred vokalima e, i, 1> ostaju
bez promjene. Ve su u 40b navedeni i protumaeni padei
imenica enskoga roda ruke, noge, muhe; to je reeno za te
oblike, to vrijedi i za akuzativ plur. imenica mukoga roda, npr.
junake, priloge, sir.amahe. Ne mijenja se k u tvorbi rijei pred
nastavcima -et, -etati, npr. zveket, zveketati, kreketati, meketati,
veketati, to je sve plod analogije prema"'zveka, kreka, meka, veka.
- Pred nastavkom in za posvojne pridjeve po pravilu je: djevojin, majin, vladiin, ali se govori i bez promjene: bakin, majkin, neakin, se kin, tetkin; bez promjene pred tim nastavkom
ostaju guturali g, h: agin, slugin, snahin (nalazi se dodue i snain,
ali to nije od snaha, nego od snaa). I pred nastavkom -ica ostaje
k nepromijenjeno ako je rije izvedena od imenice koja se govori
od dragosti: bakica, Jokiea, kokica, Nikica, - isto je i u prezimenima na -i: uki, Luki, Peki, Raki, Vuki, u njima ostaje
i .g bez promjene: Bogi, Dragi, Grgi, Jagi. U l8b reeno je
da se guturali ne mijenjaju pred onim i koje je postalo od staroga vokala y, i tako se govori dojkinja, Grkinja, kidati, kititi,
boginja, ginuti, gibati, gloginja, hitar, himba, Vlahinja; ovamo
ide i nominativ sing. mukoga roda odreenih pridjeva: jaki,
veliki, drugi, dugi, suhi, tihi. - Rijetko ostaju guturali bez promjene pred b kako je u imenicama: kukac, Nikac, tukac, bogac,
gluhac i u okce; te su rijei nainjene u novija vremena kad je

96

GRAMATIKA

ve

zaboravljen zakon o pretvaranju guturala pred :b u , , ,

tj. kad je prestao djelovati (v 40a).
b) Skupovi kj, gj, hj prelaze u , , : pla (postalo od plakj),
sjea (od sekja), Lianin, opanar, jai, skaem, laa (od lagja),
Luanin, struem, - dua (od duhja) , oraar (od orahja1"), Starovlaanin, tii, jaem itd. U 84a reeno je da ima sluajeva kad
skupovi kj, gj, hj prelaze u c, z, s.
e) Ima rijei u kojima c ispred e, i, 'b prelazi u , npr. u
vokativu sing. mjesee, oe, strie (od mjesec, otac, stric), - u
tvorbi rijei, i to ispred i: ovica, paliica, ptiica, lisiina, lonina,
mjeseina, cmiin, kraljiin, udoviin, gmniiti, nadniiti, - ispred
:o: lisiji (od lisi'bji) , ptiji, pmvian (od pmvi'bn), penian,
lovaki (gdje je -k- postalo od -'bsk-, a s je iza ispalo, v. 88a),
nj emaki, sljepaki itd. Ali esto c pred e, i, 'b ostaje, npr. lice,
S1ce, ovci (dativ sing.), ptici, mjesec (nekad je iza c stajalo :o),
trgovac, stric itd.; nije promijenjeno ni u posvojnim pridjevima
na in koji su izvedeni od osnova rijei to se govore od dragosti,
npr. bracin, Jocin, macin. Pridjevi cucki, vacki s nepromijenjenim c navedeni su u 88a. Nepromijenjeno ostaje c u akuzativu
plur. npr. mjesece, strice, u nominativu i akuzativu plur. npr.
ptice, ice, valjada zato to je u tim oblicima na kraju nekad
bilo ~, otkle se razvilo e. - Jo postaje od cj, npr. baen (od
bacjen), graniar (od granicjar) , Karlovanin, nadniar. Tako i
od zj, sj postaje , , npr. bri (od brzji), paen (od pazjen), voen, liem, opaati, - vii (od visji), koen, paem, piem, donaati.
Zato sj, zj ostaje u rijeima npr. klasje, pasji, lozje, kozji, o tome
vidi u 102a.
d) Nema zakona ni pravila po kojem bi s ispred 'b imalo
prijei u , zato vidimo da od skupa -S'bS- nastaje s (tj. 'b ispada,
a od ss biva po 107a s): paski, pruski, ruski, pa tako i arbanaski,
a to se pored toga nalazi i arbanaki (vidi u Iv. rjeniku), tu
je nejasno, a nejasno je i u Raka (ime rijeci i zemlji koje je
izvedeno od imena Ras, kako se nekad zvao Novi Pazar); od
mjesnoga imena Perast pridjev bi trebalo da glasi peraski (tj.
perastski, ispor. vrgomoski od v1gomotski u 76b), ali doista
Nikad ne postaje od tj, zato imenicu u ne valja izvoditi od pridj eva ut s nastavkom j, dakle od ut-j, ve treba rei da je u postalo od
u.k-j, a ovo uk se nalazi u kajkavskom pridjevu uhek, uhka (mjesto
~kek, ukka kao mehek, mehka od mekek, mekka) koji znai "gorak", i po
tQme u upravo znai "gorina".

97

GLASOVI

glasi pemki, gdje je mjesto s

rast janin po 9aa).

zavueno

iz Peratanin (tj . Pe-

91. a) i ono koje je postalo od k, i ono koje je postalo

od kj, iza esto <ostaje bez promjene; to je npr. u vokativu
sing. koe, p1'oe, lae (od kosac, p"osac, laac); isto vrijedi i za
pridjeve kao to su koev, proev, laev, - tako je i guica
i guii (mjesto gusica, gusii po 87a, od guska), daan,
daara (od daska), mae (od masak, tj. mazgov), pae, slue,
varoe; meu takve rijei ide i maina (mjesto mastina s ispalim
t po nb, a vidi i 326i). Skup svagda je u rijeima koje su
sloene s prijedlogom s ili s kojim to se svruje na z: ekati,
injati se, ieznuti, raistiti. Od drugih rijei neke pored
mog~ imati t: doteati i dotetati, zateati i stetati se, daica
pored tica (v. 44c), koica (od kostica, a to od kostkica po
77b), talro je i boleina (tj. bolestina, ispo maina). Ima i
drugih rijei koje i nemaju starijega nego samo mlae to
Ovamo ide nastavak -ite, npr. u noite, ognjite, razbojite itd.,
koji je isprva glasio -ie (kako i danas glasi u ruskom jeziku i u
kajkavskom narjeju). Zatim idu ovamo neke rijei u kojima je
t postalo od S, a to od sk ispred vokala e, i, npr. 2. i 3. lice sing.
aorista obite, otite, prte (od obisnuti, otisnuti, prsnuti, a to od
obisknuti, otisknuti, prsknuti, V. u 278), - isto je tako: vojtiti
(od vojska), votina i votiti (od vosak), 1Jospot'ina (od gosposki,
a to od gospodski), ljutiti (od ljuska), mrti ti se (od mrska), a
isto je i u glagolima pitati, pljutati, vritati, koji se razumiju iz
onoga to je reeno u 61a. Zatim idu ovamo rijei u kojima je
t postalo od , a to ad s, a to od skj: 'urevtak (od urevski),
gortak (od gorski), jovanjtak (od jovanjski), nikoljtak (od nikoljski) , votan i votanica (od vosak); takve su rijei i damatanin, damatanski (od Damasak ili Damask), kojima su potvrde
u Iv. rjeniku. Jo idu ovamo i rijei plat, pTit, tat u kojima
je t po dokazivanju poredbene gramatike postalo od skj, a u
ruskom jeziku i u kajkavskom narjeju sauvalo se do danas
(rus. llJlaw;, kajk. pla itd.), ide i rije tit, koja je navedena
u 54 (kajkavski it, ruski W;YIT). Katkad se pored onoga t,
koje je postalo od , nalazi , V. u 98a. Rije baa, koja glasi
i bata i baa (vidi u akad. rjeniku), imat emo jo u 93a.
b) U tuim (talijanskim, madarskim i turskim) rijeima
postaje od istoga glasa tih jezika, slabo od drugih, kako je npr.

98

GRAMATIKA

avao

(tal. ehiavo), oali (pored oati, tal. 'ocehiali), pu (tal. pozzo),

(tal. palazzo), raun (tal. razione).
e) Pored kola, koljka (o kojim rijema vidi u 93b) govori
se dijalektiki kola, koljka; tako je i kakljati pored kakljati,
ali tu se ne zna je li starije ili ; u rijei tamna postanja pag
pored pag starije je to se zna otud jer je tako i u erkvenoslavenskom jeziku.
<1.) Rijei lice, oce, srdace, sunace pored vuca, obluca,
rijeca spomenute su ve u 38a. Skup t po fonetikom
pravilu prelazi u t: poten (od poten, a to od po'bten, od korijena
koji je u ast, to je postalo lOd bt-t, v. 88a), titi od titi (tj.
'btiti, atiti), to (od to, tj. bto, ispor. genitiv ega, dativ emu);
tako je i junatvo, prorotvo, gdje je -tvo mjesto -tvo po 88a.
U rijei uzetoj iz ruskoga jezika utiv ostaje bez promjene kao
i u ruskom jeziku.
palaa

92. a) Sto mnogi piu pariki (tj. pariki od Pariz, dakle

mjesto pariski), tu je analogija prema Parianin, ispor. peraki
mjesto peraski u 90d. Pogreka je ingleki mjesto ingleski (tj.
engleski) II Vukovu rjeniku, a takOl ima i Iv.: engleki. 67, 69,
454, Englekoj. 6, 246, 260; od Englez ne moe drukije biti nego
engleski, ispor. francuski (ili franceski lOd Francuz ili Francez);
tome se ne protivi viteki (od vitez, v. 8ge).
b) U rijei Zid postalo je od latinskoga j (Judaeus), tako
valjada i u rijei maurana (lat. majorana), a u starih akavaea
bila je rije ein (tj. post, lat. jejunium); u prvoj i treoj od ovih
rijei postalo je i od tuega u (v. 54). U nekoliko rijei postalo
je od tuega s (kojemu izgovor moe biti z): Bla (lat. Blasius),
hia, hiina (njem. Haus, genitiv Hauses, izgovaraj hauzes,
nekad je mjesto au u toj rijei bilo dugo u, otkle je najprije nastalo y, a iz toga se vokala razvilo i), tiika (tal. tisiea, a to iz gr.
phthisis); dijalektiki se mjesto zemika ili zemljika (njem.
Semmel) govori emlja. Rijei kale, kri latinskoga su izvora
(calix, crux, genitiv calicis, crucis), ali im nije dosta jasno .
93. a) Ispred prelazi h u : baem, daem, drem od
bahtati, dahtati, drhtati (o tim glagolima vidi u 67a i 69b); tako
se u junim krajevima govori i eti mjesto heti, a to po svojstvu
onoga govora mjesto htjeti. Onamo se govori ii, erca, to je
postalo od starijega (danas neobinoga) hi, herea, a to od ki,
kerca. Od mjesnoga imena Biha genitiv je Bia (mjesto Biha),
ali se danas ponajvie govori Bihaa; tako je i u izvedenoj

GLASOVI

99

imenici Bianin. U rijeCi turskoga izvora baa postalo je od

turskoga h ispred (vidi o toj rijei jo u 9la), a to se dijalektiki (u Boci) govori mjehi, tu je h uzeto po analOgiji prema
mijeh (genitiv mijeha), a pravilno je mjei jer je ispred nekad
bilo b, a ispred toga glasa prelazi h po pravilu u (v. 89b). O
rijeima, kao to su lice, oee, - poten, titi, u kojilna je postalo od , vidi u 3Sa i 9ld. Dijalektiki prilozi dva, tri spomenuti su u 55b; ovdje se dodaje da se pored tri govori i t1'i
gdje je uzeto po analogiji priloga dva.
b) U n~koliko rijei na poetku ispred nekih konsonanta
moe da bude i s i , ali je po svjedoanstvu drugih slavenskih
jezika s starije; takve su: kokci (kokaea, u Sinju) pored skoki
(skoaka, u Dubrovniku), krob pored skrob, muknuti pored
smuknuti, trojiti pored strojiti, troka pored stroka, vraka pored
svraka; vrlo je rijetko ovo ispred vokala: Sopot (ime izvoru) pored
Sopot. Ovdje se mogu dodati i rijei kopiti, m,k (mrkati), koje
u drugim slavenskim jezicima imaju na po.etku s. Govori se
otar, otrina, ot1'iti, a pored toga ostrica (sablja), ostri ce i otrice;
drugi slavenski jezici dokazuju da je i tu s starije kao i u pisIcO'r
pored pikor (vidi u akad. rjeniku), isto tako u stap (dijalektiki)
pored tap. Ima rijei koje na poetku mogu imati Ic i samo k,
a u drugim je slavenskim jezicima samo k: kloeati pored klocati,
krok (dijalektiki) pored kroiti, kropiti pored kropiti, a tako
e biti i Skrnjo pored Krnjo; rijei kanjac, klopac, krabija imaju
u drugim slavenskim jezicima na poetku samo k (klop mjesto
Iclopac imaju akavci i kajkavci, vidi u akad. rjeniku). Osobita
je rije skrb koja se dijalektiki (u Lici) govori i krb, a u staroslavenskom jeziku ima CKp1>6b i Kp1>6b (vidi u I izdanju ove knjige
na str. 95).
e) U rijeima tuicama esto mjesto s onoga jezika iz kOJega
su stoji : alitra ili alintra (lat. salnitrum), arturina (u Boci,
tal. sartoria), ega (tal. sega), enat (lat. senatus), Simun (lat.
Simon), kola (tal. scuola), koljka (tal. scoglia), krinja (pored
skrinja, lat. serinium), kuda (tal. scudo), pada (ili paga, tal.
spada), Spanjolac (tal. Spagnuolo), pijun (tal. spione), pitalj
(tal. ospitale), tampati (tal. stampare), tacija (tal. stazione),
timati (tal. stimare), tirkinja (gr. sterra) . Rjee se to nalazi u
sredini rijei : katiga, katigovati (lat. castigare), pota (tal. posta),
uur (lat i tal. usura). Ima dakako i rijei u kojima tue s ostaje
nepromijenjeno, npr. apostol (dijalektiki i apotol), biskup (dijalektiki i bikup), a to Vuk u rjeniku pie topografiko ime

100

GRAMATIKA

Kastela,to je pogreno mjesto Kdtela (vidi u akad. rjeniku).

kare, koda uzete su iz njemakog jezika jo onda dok
j e u tom jeziku na poetku bilo sk, a ne sch (tj. ), kako je danas
(Schere, Schade), a tronjga je uzeto iz njem. Strang, gdje se s
pie, ali se izgovara ; to vrijedi i za rije tala (njem. Stall). U knjievnikim rijeima uzetima iz tuih jezika pie Vuk katkad
: intancija (vidi u Iv. rjeniku), pakvila. prepo 7, 660, 661 (1862),
tatistika. prav. sov. 82, dr. izd. 2, 138, ali je svakako bolje u tim
i slinim rijeima pisati s, kako piu i drugi narodi.
Rijei

94. Za konsonant G znamo ve iz 14. da je veoma rijedak u

pravim narodni.m rijeima, a to ih ima, najobiniji je u skupu gb,
koji je po fonetikom zakonu postao od b (jer g prema stoji kao
zvuni konsonant prema bezvunom, v. 32c): narugbina, svjeogba, mugbina; takva je i rije s1gba, koja je postala od srd'b'bba,
poto je poluglas na oba mjesta ispao, a onda i d ispred (v.
76a), a srd'b'bba je rije izvedena od srd'bce, jer se misli da ,i zlazi
iz srca. Rije gasnuti se imala bi upmvo glasiti asnuti se (ispor.
uas, uasan), pa je prelo u il; to se dogodilo i u rijei .LOULV{j
(tj. amor) koju ima akad. rjenik, zatim u rijeima p1iggati
(pored prigati), uvjegbati (pored uvjebati), a ovo je postalo od
uvjetbati, poto je t izmeu dva konsonanta ispalo (v. 77b).
Nije jasno g u crnogorskoj rijei mage (tj. ma e, mlada mazga),
vidi o njoj u akad. rjeniku, a rijei gban, gbun tamna su postanja, te se ne zna je li im tj postalo od ili od . I u tuim rijeima postaje g katkad od , npr. gak (od mad. zsak), gebrati,
gebrak (od slovakog e brati, eb1ak). U turskim rijeima postaje
g od istoga turskoga glasa, npr. gaba, gilit, a u talijanskima odgovara g talijanskoj afrikati koja se pie gia, ge, gi itd., npr. gardin,
general. Malo' se udno m9e initi zato se govori Magar,
magarski, kad taj narod sam sebe zove imenom u kojemu je glas
izgovoren na akavsku (v. 28b): Magyar; po svoj prilici
uzeo je na narod to ime iz turskoga jezika, u kojemu je takoer g.

e-

95. a) Konsonanti
f) razvili su se, kako je poznato iz
2, iz negdanjih sku.pova tj, dj, npr. svijea, kraa postalo
je od svet ja, kradja. Pomalo je taj zakon obuzeo i one rijei u
kojima je nekad bilo t'bj, d'bj, npr. bie, braa, . cvijee, pameu
(instrumental sing. od pamet), laa, milosre, pobre, zapovijeu
(instrumental sing. od zapovijed). Te su rijei u davnini glasile
bit'bje, milosrd'bje itd. Po svjedoanstvu starih knjiga i akad.
rjenika govorilo se do XVIII vijeka bitje, milosrdje itd. Dija-

GLASOVI

101

lektiki

se do danas sauvalo tj, dj u net jak, mladjak, rodjak (mjesto neak, mlaak, roak), a dijalektiki e biti i prilog t ja,
premda ga je i Vuk tako pisao, npr. mat. 22, 26,luk. 11, 51, d. apo
1, 8, otkr. 18, 5. U knjievni jezik, kad se pie junim govorom,
uveo je Vuk glasove , i ispred negdanjega 1;, npr. letjeti,
vrtjeti, tjerati, - poludjeti, vidjeti, djevojka, premda vei dio
junjaka u tim i slinim rijeima govori , (v. u lOb), to je
zacijelo iz novijih vremena.
b) U junjakom meed postalo je ct od dj ;poto je u starijemu medvjed ispalo v (v. u 74b). I u tuim rijeima postaje
kadto od dj; takve su: avo, akon, f)onisije od grkoga diabolos, diakonos, Dionysios; vie ima primjera gdje postaje od
tuega g ispred e, i, to se najvie nalazi u rijeima uzetim iz
grkoga jezika, npr. u Jeupa1c, pa'1.aUT, koje su rijei ve navedene u 60d; druge su: aneo od angelos, f)eo/'ije ili f)orije
(v. 52a) od Georgios, eram ili erma od gera nos, leturija od
leiturgia ( 5lb), maije od magia, panaaija (pored panagija) od
panagia; iz latinskog su jezika rijei: maistor od magister, mai
strat od magistratus; ovdje se moe spomenuti i rije aeneral,
koja je latinskog podrijetla (generalis), ali ju je na narod uzeo
iz njemakog jezika (General, - a o deneral vidi u 94). U knjievnikim rijeima ponajvie su Vuk i Danii pisali g, npr.
gimnazija, filologija, original, sasma rijetko a: loika. V. dr. izd.
2, 138, 142, D. sitno sp. 43, o1'iainaL 7, 108, filoloaija, 9, 20,
etimoloaija, 11, 18. Bolje e biti da i drugi knjievnici u tim i
slinim meunarodnim rijeima piu g jer je a u njima po talijanskom izgovoru, pa bi se mogao ko nai ko bi rekao: zato da
se drimo talijanskog izgovora? drimo se francuskog pa piimo
loika, oriinal itd. (neki pisci doista piu enerija, enijalan
mjesto energija, genijalan). Zato ja ne odobravan ni aenij. Lj.
100, 329, eografski. M. 27. - Da postaje odtudega d, tome
mogu navesti samo potvrdu: srela (v. 8ld).
c) Ne prelazi dj u u sloenim rijeima kakve su: nadjaati, odjahati, podjariti; to je zacijelo poradi jasnoe, jer da se
u tim rijeima govori a, ne bi se lako razaznavao prijedlog od glagola. Ali ipak je a u oapiti (pored odjapiti).
96. Veoma rijetko se po etimologiji nalazi pred zvunim
konsonantom, kako je u rijei mobudem, o kojoj vidi u 68a.
Neto ee moe se po etimologiji nai ispred bezvunih konsonanta, i onda ono po fonetikom pravilu prelazi II : eoo (tako

GRAMATIKA

102

se jamano izgovara iako Vuk u svojem rjeniku i u nar. pjes. 1.

153, 198 i 2, 51 i 3, 187. pie eaca, a ima i eca (i bez i bez ),
naleke (tj. na1eake), omeka (genitiv sing. od omeak), vokati
(mjesto vokati), vokoa. Rijei varmeski, varmeki, bogovaski vidi u 88a.
97. a) Jo u dohistoriko doba naega jezika skupovi kt, gt
preli su u infinitivu u : pei, rei, st,ii, ei od negdanjega
pekti, egti itd. Isti je prijelaz i u imenicama pe, mo, no (u
ovoj po dokazivanju poredbene gramatike). Tako je postalo i
li tuoj rijei loika iz lat. lactuca (v . . u 54).
b) U jugozapadnim krajevima (kako kae Vuk u rjeniku)
skup cje, koji je postao od ce, prelazi u e: evnjak, edilo (mjesto
cjevnjak, cjedilo), tako je i etati, Cetko, Cetna (v. 74b).
c) Ispred vokala e, i u rijeima uzetima iz grkoga (iIi preko
grkoga) jezika prelazi k esto u : Aim iIi Jaim (jevrejsko ime),
elija (kellion), emmida (keramis), esar (Kaisar), Ciril (Kyrillos), ivot (kib6t6s), Cirjak (Kyriak6s), Maedonija 1 (Makedonia),
Vientije (lat. Vincentius). Prema tome je u Vuka: Laedemonci
(Lakedaim6nioi) dan. 5, 85, Cehop (Kekrops). dr. izd. 2, 137.
Latinsku rije processus pie Vuk sa c i sa : proces. prepo 2,
226 (1818), 2, 257 (1820), 5, 112 (1826), - proes. prepo 1, 257
(1824), 1, 266 (1825), 5, 116 (1826), 7, 631 (1845). U nar. posl.
27. kae Vuk da je bolje proes nego proces. Veoma rijetko postaje
od tuega t: Aolija (gr. Ait6lia), Cekla (tj. Tekla), otud Ceklii
(crnogorsko pleme kojemu je sv. Tekla krsno ime).
d) Srodni jezici dokazuju da je od tj postalo u rijeima
open, openit, opi, opina, a to su Vuk i Danii pored toga
pisali u tim rijeima takoer t (vidi u Iv. rjeniku), kako Srbi
ponajvie piU, to je crkvenoslavenski; isto su tako oni pisali
svetenik, svetenstvo, to je takoer crkvenoslavenski, a po glasovnom zakonu naega jezika je sveenik, sveenstvo.
98. a) Kad tj stoji iza $, onda od st j biva , npr. ee (komparativod esto), goa (od gost ja) , goenje, gui (komparativ
od gust), poah, poae. U tim rijeima je veoma staro kao
i u svijea, mlnen; mlae je (kao u bie, braa) u rijeima
koje su izmedu t i j nekad imale b, npr. kranin ili hrianin
(-a- od -st'bja-), lie, milou (instrumental sing.), starou, ue.
Takvih rijei , u kojima moe samo biti, nema mnogo, nego se
I

Danas samo Maker!onije,

GLASOVI

103

pored ponajvie govori i t kako je npr. kren i krten, krenje

i k7-tenje. Vuk u rjeniku ima samo kravati (prema tome i
kravae. mat. 3, 6), a Danii pored toga ima i krtavati (vidi
u Iv. rjeniku). U Vukovu rjeniku nalazimo dopuati, ispuati,
isprek'l"ati, namjeati i doputati, isputati, isprekrtati, namjetati; tome dodajem jo: namjea. dr. izd. 2, 181, namjeanjem .
137, namjeena. 181. Katkad se govori i pored onoga t koje
je postalo od (v. 91a): vojenje i vojtenje (od vojtiti, a to
od vojska), voenje i votenje (od votiti, a to od vosak), iem
i.item (od iskati), pljeem i pljetem (od pljeskati; Vuk u rjeniku
nema prvog lika, ve samo drugi, ali kod zapljeskati ima zapljeem i zapljetem). Mislim da je u svim rijeima, to su ovdje
poevi od dopuati navedene, dijalektizam, a zacijelo su
dijalektizmi u JM: otie (tj. otite, aorist od otisnuti) 70, eta
230, ene 260 (pored tene 283), ap. 390, 441 (pored tap 569).
b) Prema imenicama naruje, oblije (od ruka, oblik) oe
kivalo bi se Hjeje, trijeje od lijeska, treska, ali je lijee,
trijee, to bi moglo biti analogija prema brijee, lie, plae,
gdje je t zakonito (ad brijest, list, plast); plod iste analogije mogla
bi biti i imenica proe (od protac).
c) iza ostaje: briene, gvoe, gvoar, gnijeenje,
g7'oe, moenje, obraivati; u rijeima gvoe, groe glas je ct
isto onako mlad kao i u miilosre, pobre (v. u 95a), pa ostaje isto
onako kao u rijeima u kojima je mno..go starije. Kako se pored
nalazi esto t, moglo bi se misliti da e se tako nalaziti uporedo
i d, ali to je veoma rijetko: gmedenik (ili medenik) pored
gmeenje (od gmediti), Gorade pored Gorae (u akad. rjen.) .
d) Pored gospoa govori se i gospoja; prvi je lik jamano stariji, a drugi je od njega postao tako to je -- ispalo (kakO! je ispalo
k u kao, preo, v. u 67b, d u jedanaesti, dvanaest, v. u 78b, z u
nemoj, v. u 86b), pa je u gospoa umetnuto j, i tako je nastalo
gospoja; . nije dakle neposredno prelo u j, niti su tokavci
gospoja uzeli iz akavskoga govora, u kojem je j zakonito (kao u
kraja, rojen prema tokavskom kraa, roen). Ispalo je izmeu
dva vokala i u prijedlogu meu, koji je nekad u dubrovakih i
akavskih pisaca glasio meu. Ispadanjem konsonanta izmeu
dva vokala treba tumaiti junjako i zapadnjako prije; isprva
je bilo preae (koje se jo i danas u junom govoru nalazi i glasi
pree), otud pree, koje je neposredno prelo u preje (da ne bude
zijeva ili hijata, o kojemu vidi u 112), od toga je nastalo prije

GRAMATIKA

104

(kao sijati, smijati se od sejati, smejati se, v. u 53b). Istonjako

pre moglo je postati od pree tako to je ct ispalo, a onda se -ee
steglo ue.

*
*

99. a) P a l a t a l i J.." fl u dosta su rijei sauvani iz velike

starine, tj. jo iz dohistorikoga vremena naega jezika, npr. u
~ubav, ~udi, prijate~, tLite~ itd., - kon, nu h, pan itd. esto ~ postaje od lj, a n od nj, npr. u bjeli (komparativ od bijel), molen
(pas. particip od moliti), pomalati itd., - crni (komparativ od crn),
naslanati, ranen pas. particip od ?"aniti itd. Takoer postaju glasovi
'I, ii od l'bj, n'bj, npr. u bile, vesele, solu (instrumental sing. od sa,
genitiv soli), - iman e, kamene, zelenu (instrumental sing. od
zelen); to je postalo od bilbje, veselbje, solbju, - imanbje, kamenbje, zelenbju. Po svjedoanstvu , starih knjiga i akad. rjenika
govorilo se sve do XVIII vijeka bil-je, vesel-je, iman-je, kamen-je
itd. - Negdanje
ne izgovara s'e danas u junom govoru ~e, ne,
npr. voleti, ~epota, u~esti, - negovati, nemaki, zeleneti, ali do
XVIII vijeka govorilo se, kako nam stare knjige svjedoe: BOlJIjeTM,
JIjerroTa, YJIjecTM, - HjeroBaTM, HjeMatnrn:, 3eJIeHjeTM itd. U nae
vrijeme takav je izgovor u tokavaca veoma rijedak, vidi u M.
Reetara (tok. Dialekt 143).
b) Gdje se u starini nalo j iza konsonanta b, p, v, m, tamo
je -ono zamijenjeno glasom 1, tj. skupovi bj, pj, vj, mj preli su u
bl, p~, vl, ml; isto se dogodilo i ondje gdje je j od b, p, v, m bilo
rastavljeno poluglasom; prema tome imamo: deb~i (od debji),
osl..ab~en (od oslabjen), kaplem (od kapje'l'li) , ivli (od ivji) , proslav~en (od proslavjen), somIi (od somji), Vom~en (od lomjen), isto tako: groble (od grob'bje), zob~u (instrumental sing. od ZObbjU),
kap~u (instrumental sing. od kapbju), snop~e (od snop'bje), ~ubav~u
(in.str. sing. od lubaVbju), zdravle (od zdravbje), bezumle (od bezumbje). Gdje je izmeu j i p, b, v, m bio poluglas, tamo se po
svjedoanstvu starih knjiga i akad. rjenika govorilo do XVIII
vij eka npr. grobje, zdravje itd. Poslije XVIII vijeka takav je izgo~
vor dijalektiki, npr. u JM: kopje. 261, 262, kopja. 70, 72 (pored
kople. 348, 417), ,obje. 75, 325, ,obja. 436 (porez roble. 78), zdravje.
223, 224. - Budui da i f pripada meu labijale, treba da i skup
fj prelazi u f1, ali kako je konsonant f u naem jeziku veoma
rijedak, ja prijelazu iz fj u 11 ne znam druge potvrde nego imperfekt i pasivni particip od glagola arafiti (koji je izveden od ime-

ze,

GLASOVI

105

nice arat uzete iz njemakoga jezika, ali ne iz knjievnoga

Schraube, nego iz kojega narjeja, u kojemu je t, npr. u bavarskom je narjeju Schraufe): ara!Iah i ara!Ien. I u dvije tuice
nalazi se ~ mjesto j, i to iza konsonanta m: Dam~an pored Damjan
(latinski Damianus) i tam~an pored tamjan (od starijega tbmbjan,
gr. thymiama). Negdanje be, pe, ve, me prelazi, ako je e
kratko, u bje, pje, vje, mje, npr. bjelina, pjevati, vjera, mje7"iti;
samo u infinitivu III vrste mjesto j je ~, i to po junim krajevima:
svrbfeti, trpJeti, iv~eti, grm~eti, :a . u knjievnom ili, kako Vuk
kae, u jugozapadnom narjeju je i tu po pravilu: sVTbjeti, trpjeti,
ivjeti, grmjeti. U sloenim rijema, kojima je prvi dio prijedlog
ob, ostaje bj bez promjene: objaviti, objaati, objuiti jer je tu
nekad bilo b'bj.
100. a) U nekoliko rijei mjesto n i pored njega govori se ~:
dimljak pored dimnjak, pomlja, pomljiv pored pomnja, pomnjiv,
sumlja, sumljati pOlred sumnja, sumnjati, mljah (imperfekt od
mniti) pored mnjah; ovamo ide i braljenik, braljenica pored
branjenik, branjenica .( vidi u akad. rjeniku). Katkad ispred k
prelazi i u ~: bijeljka (neka riba, ima i bijelka, tj. bijela koko),
debeljko. Nije jasno otkle je ~ pored l u rijeima pljosan, pljoska,
pljota pored plosan, ploska, plota, tako je iraspljotiti, spljotiti
pored plotina, plosnat. O rijeima ljiljan, ljulj vidi u 108b.
b) Iza g prelazi n katkad u n: gnjio, gnjila, gnjiliti pored gnOj
(sve su te rijei istoga korijena), dijalektiki je gnjusan, gnjusoba
(vidi u akad. rjeniku) mjesto gnusan, gnusoba; u Srijemu mjesto
gnizdo (tj. gnijezdo, gnezdo) govore gnjizdo (v. 53b); iza g je
prelo n u n i u imenu Ignjat ili Ignjatija (latinski Ignatius). Mnogo
je rjee n mjesto n iza k: knjeginja pored kneginja. Ispred nastavka -ski ostaje n ponajvie bez promjene: banski, ciganski, graanski, a katkad se u tom poloaju n mijenja u n: lanjski, st?anjski, tako i Vuk ima u dan. 4, 3. onostranjski (pored ono-sbanski u
rjeniku). U svojoj recenziji moje kolske "hrvatske ili srpske
gramatike" dokazao je . Grubor na str. 29-30 da narod govori
Zrinjski (a ne Zrinski), a u onome selu u Hrvatskoj, po kojem su
Zrinjski prozvani, narod kae Zrinj (a ne Zrin); dobro je dakle
to Vuk u svome rjeniku kod BpH6Mp pie Zrinjski, a Danii u
istor. 119. Zrinjskoga. Ne treba da nam smeta to su se stari velikai Zrinjski sami pisali Zrinski, kako istie Iv. u svome rjeniku,
jer u njihovo vrijeme moda se ono selo zvalo Zrin (ispor. Ozrinii,
pleme crnogorsko, a ne Ozrinjii). Ispred k prelo je n u n u ri-

106

GRAMATIKA

jema: ejenjkati se, ernjka, crnjkast, hunjka (pored hunka i humka), ranjka (pored ranka): isti je prijelaz i u rijei tranjga (iz
njem. Strang, v. 93e), ali se govori i tranga. Pored tamjan i
tamljan ( 99b) govori se i tamnjan, dakle obrnuto prema dim1jak
od dimnjak, vidi pod a).

*
*

101. a) Da se J u rijeima inio, govorio, vidio, dioba, biblioteka itd. izgovara, pa da bi ga trebalo i pisati, to je reeno u 36b,
a u 56a kazato je kako je postalo -0- u prionuti; prema tome glagolu nainjen je iterativni prianjati, koji Vuk i Danii tako (bez
-j-) piu premda se izgovara prijanjati, i to e biti jedina rije
u kojoj oni izmeu i i a ne piu j. Ispalo je j u starjeina mjesto
starjejina kako je u staro vrijeme ta rije glasila, a izvedena je
od negdanjega komparativa starjeji (tj. stariji), i prema njoj je
nainjena novija rije mlaeina, isto je tako ispalo j u mjesnom
imenu Gomirje koje je izvedeno od linoga imena Gojmir (nalazi
se u akad. rjeniku), u Moslavina koje je izvedeno od linoga
imena Mojslav (tome imenu nema potvrde u naem narodu, ali
ima u ruskom i u ekom), ispalo je j i u linom imenu Momir
(mjesto Mojmir), otkle je prezime Momirovi. Izmeu a i u u
odsjaujem~ prosjaujem se ispalo je j po svoj prilici zato da ne budu

u blizini tri j. Da j na kraju rijei u knjievnom jeziku otpada,

tome ne mogu navesti nikakve potvrde; dijalektiki se to nalazi
u rijei nemo (tj. nemoj), kako govori narod po Srbiji (M. 72, 107,
148, 193 itd.).
b) Pored jutro govori se dijalektiki utro, ali sutra (tj. sutra)
pored sjutra (tj. s jutra) nije dijalektiki; pored jug govori se
uina (dijalektiki, npr. u Zagrebu, juina), koja rije upravo
znai vrijeme kad se sunce naginje k podnevnoj, tj. junoj strani
neba, a onda jelo to se u to vrijeme jede. Ni s pomou poredbene
gramatike ne moe se dokazati je li j u utro, uina otpalo, ili je u
jutro, jug priraslo. U juer ili jue zna se iz onoga to je reeno
u 60a da je j priraslo, tj. da bi po pravilu trebalo da bude uer,
ue koje se gdjeto dijalektiki govori (Reetar, tok. Dialekt. 113),
a zato je j priraslo, na to se ne moe odgovoriti. Priraslo je j na
poetku nekih rijei uzetih iz grkog jezika: jaspra (pored aspm),
jastog, jevanelje (pored evanelje), jevtin (ili jeftin), Jevrosima,
Jevrejin, Jeupak, Jelena (vidi postanje tih rijei u akad.
rjeniku).

GLASOVI

107

e) Kad se nae i iza vokala, prelazi u j: nemoj (nemojmo,

nemojte) od nemoi (v. 86b), - dojti, dojdem, najti, najdem itd.
od doiti, doidem, naiti, naidem; tako se ne idem obino izgovara,
ako se i ne pie nejdem. POll"ed ne imati govori se i nejmati i
nemati (s ispalim j, - to je najobinije). Dijalektiki se u junim
krajevima govori j mjesto u rijeima: nojca (tj. noca), vojka
(tj. voka); vie je rairen izgovor apno (vidi u akad. rjeniku)
pored vapno, koje je starije jer tako je u svima drugim slavenskim
jezicima.

102. a) U postanju oblika i u tvorbi rijei veoma se esto

j iza konsonanta (veoma rijetko iZla f i iza d). To sastajanje glasa j s tkonsonantima donosi sa sobom razline glasovne
promjene, a te promjene kod nekih konsonantskih skupava mogu
biti dvojake, i to prema tome je li pred j nekad bio poluglas ili
nije, a u junom govoru dvojako mijeIlIjanje moe j10 biti i prema
tome je li skup je postao od negdanjega ili nije, a katkad je i
drugi kakav uzrok dvojakom mijenjaju kako je bilo u 84a i 90b,
gdje je reeno da skupovi kj, gj, hj prelaze u jednim sluajevima
u e, z, s (npr. lice, jeza, nicati, dizati, disati), a u drugima u , ,
(npr. pla, sjea, laa, struem, dua).
b) U 90c reeno je da skupovi sj, zj prelaze tt , (npr. vii,
lcoen, bri, paen), da od ej na3taje (npr. baen, gTaniar) , - a
ovdje treba dodati da sj, zj ostaje bez prdlnjene ako je nekad bilo
S'bj, Z'bj, dakle klasje, trsje, p1'osjak, kozji, lozje (postalo od klas'bje
... Lozbje); isto tako treba dodati da u junom govoru 'Ostaje ej e,
sje, zje bez promjene gdje je nekad bilo ce, se, ze, upro cjedilo,
cjelina, ocjenjivati, sjediti, sjeme, zjenica), a u 97b reeno je
da je mjesto cje u jugozap. krajevima e: edilo itd.
e) Dvojako se mijenjaju i skupovi tj, dj; u 95a navedeni su
primjeri za sluajeve kad ti skupovi ostaju bez promjene, kadli se
mijenjaju u , a, a u 99b reeno je kad skupovi pj, bj, vj, mj
ostaju nepromijenjeni, a kad se mijenjaju u pIj, bIj, vIj, ml]. I
skup rj dvojako se mijenja: ako izmeu r i j nikad nije bilo
nikakvog poluglasa, od rj je ostalo samo r (koje je nekad bilo palatalno i razlikovalo se od dananjega naeg nepalatalnog r, V. u
19c), npr. orem, stvoren, iri (od orjem, stvorjen, iTji); ako li je
izmeu r i j bio nekad poluglas, onda je ostalo j'j, npr. primorje,
zagorje, pUTji, stvaTju (od p1'imor'bje itd.), a o Te ili Tje u junom
govoru mjesto negdanjega re vidi u 64.

nae

108

GRAMATIKA

d) Kod ostalih konsonantskih skupova samo je jedan nain.

U 99a reeno je da se skupovi l-j, n-j mijenjaju samo u t, n. Skupovi j, j, j, dj ostaju bez promjene: rijeju, laju, kokoju
(instrumental sing. ad 1'ije, la, koko), naruje, podnoje, poduje,
l'isiji, boji, miji, salidju. Sve su te i njima sline rijei nekad
ispred j imale h. Veoma rijetko iza , , ispada j: Boida1' (mjesto
Bojidar), boog1'obac (mjesto bojog1'obac), Vuitm (mjesto Vuji
tm). U crnogorskom govoru ostaju tako bez j i druge ovake djei,
npr. boa (mjesto boja), narue, orue itd. -- Gdje bi se iza konsonanta , , lj, nj, j imalo nai j, tamo ono nestaje, bez obzira
je li iIi nije nekad ispred njega bio poluglas. Primjeri: nou (instrumental sing. od no), noah (imperfekt od noiti), pokue
(mjesto po1cuje), au (instr. sing. od a), tuah se (imperfekt od
tuiti se), obitelju (instr. sing. od obitelj), uljen (pas. particip od
uljiti), krnji (komparativ od krnj), umanjen (pas. particip od umanjiti), osvojen (pas. particip od osvojiti), pojah (imperfekt od
pojiti),
103. a) Da se i zato se pored j nalazi ij u nekoliko rijei, npr.
boja, ovjeje i boija, ovjeije, to je razloeno u 55a, a ovdje

dodajem da je nominativ sing. mukoga roda nainjen prema

ostalim padeima, npr. pn~ma boja, bojega nainjen je pomenuti
oblik, te glasi boji, a prema boija, boije nainjen je oblik boij,
tako oj ovjeij, svraij (potvrde vidi u Iv. rjeniku), - u Daniia
se za taj pade nalazi oblik na -iji: boiji. pis. 152, ovjeiji. 11,
148, 4 mojs. 23, 19.
Neobini su, a valjada i pogreni oblici od tih pridjeva na ' -ijem za
instrumental sing. i na ijeh za genitiv ,p lur. u Vuka: boijem, mat. 23, 22,
kov. 52, boijeh, 1 <kor. 4, 1 i '7, 19 i 2 kor. 1, 20, ovijeh, jovo 5, 2. Ti su
oblici nainjeni prema nominativusing.boi, boa, boe, oui, ou a, oue,
aH to je po crnogorskom gov.oru (v. 102b), oi Vuk tako ne pie.

b) Gdje je ij nekad stajalo na svretku rijei, pretvorilo se

ono u i; tako je npr. u genitivu plur. kosti, stvari mjesto negdanjega 1costij, stvarij, - u nominativu sing. mukoga roda odreenih 'Pri'dje va govori se dob1'i, zeleni mjesto negdanjega dob1'ij,
zelenij (koje je postalo od jo starijega dobryj, zelenyj). Za ij u
sredini rijei ispred konsonanta rekao bih da u najvie sluajeva
nema stalnoga pravila kako s eizgovara, da li ij ili i. Vuk npr. u
rjeniku u azbull.om redu pie ubistvo, a kod rijei 3aKOJb istu
rij 'e pie ubijstvo, Danii u istor. 71. ima ubistvo, a na str. 261,
299. ubijstvo, u i's toj knjizi Daniia stoji na str. 119. austrijska,
a na str. 223. austriskoj. U Vukovu rjeniku (1818) na str. LXIV

GLASOVI

109

nalazimo imperativne oblike od glagola liti: lt - tite pored Hj lijte, pa tako se zacijelo govori ne samo p~j - p'ijmo - p'ijte, ve
takoer: pi - pismo - pite, isto tako pokrij i pok?-'i, sclvijmo i savimo itd. U "prepisci" Vukovoj 1, 454 (1834) nalazi se zavite (2.
lice plur. imperativa), a 5, 104 (1825) zavijte. Po svemu se nru-odu
govori samo strina to je postalo od strijna (nekad se mjesto da-.
nanjega stric govorilo st1'ij, v. u 319b).
c) U Vukovu rjeniku nalazi se abadijnski pored abadijski,
avlijns~i pored avlijski, deLijnski pored delijski, k07nijnski pored
komijski, rakijnski pored rakijski, sentand1"ijnski pored sentandrijski; u rjeniku je samo umadijnslci, ali umadinski ima Vuk
u dan. 3, 163 i u mil. obro 138, isto je tako $umadijnac; Sumadijnka u rjeniku, ali $umadince, Sumadinke ima Vuk u nar. pjes.
4, 312. Tako i Danii ima u istor. 325. Vizantijnci, a na str. 42, 80.
Vizantinci, ima lt pis. 360. sudinsku (pored Vukova sudijnsku jovo
19, 13 i d. apo 25, 6), aleksandrinski (od Aleksandrija). star. 3, 3.
Otkle je u tim rijeima n, to je ovdje uzgredica (v. u 82b), a to
se tie glasa j u njima, ja mi:slim da se j ne izgovara, ve ga je
Vuk, a .zatim i Danii, pisao da bi im se jasnije vidjelo postanje,
a moda je.vuk i mislio da se u tim rijerna j uje, u emu je lakio
prevariti se jer je i u njima dugo, te ovjek izgovarajui to i misli
da uje j iza njega, i to osobito stoga to nae j stoji vrlo blizu
vokalu i (v. u 22b). Ima pridjeva na ijski grkoga izvora koji
izmeu j i s nikad nemaju n: filologijski. lJ. (u Iv. rjeniku), istorijski. istor. 30, 344, istorijsko. sitno sp. 365, austrijski. 365, tako
ima i Vuk aust1'ijski, melodijski (oboje u Iv. rjeniku); Danii
ima i vizantijski. istor. 35, 179, 256 (a to mnogi dananji pisci piu
vizantinsld, to je prema latinslrom Byzantinus). Veina dananjih
srpskih pisaca te i sline pridjeve piu bez j, npr. istoriski itd., to
je stoga jer oni misle da u njima ne uju j; tako pie Milievi:
gimnaziski. 36, 174, isto,r iski. 27, 172, melodiski. 174, pa1"ohiski.
109, policiski. 17, 20 (pored policijskoga. 20). Ja mislim da je bolje
u pisanju ovih pridjeva drati se Vuka i Daniia, jer ako i ima
ljudi koji misle da ne uju j npr. u ist01'ijski, ali ja mislim da- ih
ima bar' toliko koji misle da to j i uju i g{)vore. '
104. a) Skup ji na kraju rijei p.onajvie se govori i pie, npr.
nominativ plur. dogaaji, perivoji, zavoji, u dativu i lokativu sing.
npr. zmiji, staji. Ne slae se s tim imperativ onih glagola IV vrste
1

NajnOviji pravopis propisuje da se ti oblici moraju pisati samo s j:

gimnazijski, (h)istoTijski, melodijski, paTohijski, policijski itd.

GRAMATIKA

110

koji se u in.finitivu svruju na -ojiti, npr. b"ojiti, hojiti, osvojiti;

njima 2. lice sing. imperativa glasi braj, kraj, osvoj, pa to prodire
i u plur., te se govori: b1ajmo, b1ajte, krajmo, osvjte; vidi o tim
oblicima u 288a. Isto je tako j u uj, znaj, ujmo, znajte postalo
od ji.
b) Za ji u sredini rijei mislim da nema pravila kako se izgovara; narod po svoj prilici izgovara j i i, pa isto eljade u istoj
rijei izgovara sad ji sad i, npr. brojiti i b1'oiti, napojiti i napoiti,
Raji i Rai itd. Iz toga se razumije zato Vuk u rjeniku ima
pemjica i peraica, zato u jednu ruku pie dojiti, dojilica, Grujica,
krojiti, osvojiti, pojiti, ubojica, - a u drugu: naimati, Radoica,
Stoisava, Stoi, Vuica, zaimati. Dodajem jo iz Vuka: Grui. pis.
87, Rai. dan. 1, 39, pis. 50, Stoievi. prav. sov. 48, 66, najimao.
nar. pjes. (1824) XXIII, Stoji evi . prav. sov. 14, - iz Daniia:
Rai. istor. 202, Voihna. 227, najima (3. lice sing.). prip. 192, Raji.
istor. 24, 42, Vojislav. 227, 253. Iza ovih primjera moe se pouzdano
rei da se u tim i slinim rijeima govori ji i i, ali pisati je bolde ji
jer je to pravilnije, tj . j po etimologiji je opravdano, dakle najimatit
poradi najam, najmiti, Raji poradi Rajo (otkle je izvedeno itd.).
To ja kaem drei se onoga to je reeno u Ila. - Oblici poznate zamjenice u pluraju govore se ne samo ih, im ve takoer
jih, jim. Vuk je u starijim sVIOjim djelima (u "danicama", u mil.-obr.) mjesto ih pisao vrlo esto ji pored i (izostavljajui h k,a ko
ga je onda svuda izostavljao), ali jim nije ni onda pisao, ve samo
im; u kosnijim djelima pisao je on samo ih, im, pa to je prihvatio
Danii, a tako pie i velika veina hrvatskih i srpskih pisaca.
A kad jt tako, onda bi uzaludan posao bio navraati pisce da piu
ji h, jim jer je tako po dokazivanju poredbene gramatike pravilnije. Neu da obarem pisanje ih, im, kako ne obaram ni pisanje
bratski, gmdski ni inio, vidio (v. u 36) jer se u gramatici obi.aju,
koji je uzeo mah, mora priznati neko pravo.
105. a) Skup iji na kraju rijei ponajvie ostaje bez promjene, tj. govori se kako se i pie, npr. u dativu i lokativu sing.
Andriji, Italiji, Mariji, u komparativu bogatiji, miliji, puniji itd.
Samo se mjesto iji u nominativu sing. govori esto i ij, a katkad
se taj krai oblik uzima i za novinativ plur., npr. ij li e ih dvori
doekati? nar. pjes. 1, 12, da ti znade ij su vinogradi. 2, 219, ij
su mnozi, onoga i bozi. nar. posl. 347; sve je to poradi stiha (da bi
iziao deseterac), a tako je i ovo: radij (mjesto radiji) bismo glave
1

P o novom pravopisu : naimati.

111

GLASOVI

izgubiti. nar. pjes. 4, 50, boij (mjesto boiji) ugodnici. 4, 13l.

Ovamo idu i oblici volij, radij (nominativ sing.) mjesto voliji, radiji
(enski je i srednji rod: volija, radija, volije, radije). Pored iji i
l:j nalazi se i l: za nom. sing. i plur. V. rjen. (1818) LII.
b) U sredini se nalazi skup iji u rijeima to su izvedene od
onih koje se u nominativu sing. svruju na ija ili na ije (npr. Ilija,
f)orije). Danii pie svagda -iji: Zaha1ijin. pis. 53, Jeremijino.
127, Jeremijina. 300, Sofonijina. 137, Isaijina. 137, Ilijina. 311,
Ilijin. 4 car. 2, 13, sudijina, sudijino. :istO!'. 65. Vuk u takvim rijeima rijetko pie iji: And1ijin. mar. 1, 29, Josijin, Marijin. 6, 3,
Zarijinu. luk. 1, 40, Ilijin. prav. sov. 48. Mnogo se ee mjesto iji
nalazi u njega ij: Andrijna. jovo 1, 44, Ilijnn. dan. 3, 149, Ilijno.
luk. 4, 25, Isaijno. mat. 13, 14, Kara-f)orijn. mil. obro 46, 173,
Kara-f)orijna. 23, 87, Marijno. luk. 1, 41, skorpijrto. otkr. 9, 5,
Curijn. dan. 3, 191, Curijna. 197, terzijn. nar. pjes. 1, 357, Cardaklijn. prav. sov. 84, Cardaklijnom. 2. itd. Prezimena od takvih
rijei pie Vuk na -ij: Anelij. nar. pjes. 3, 403, Aneliju. 404,
mj. prav. sov. 65, mja. 56, Tokatlij. mil. obro 75;76. U rjeniku
Vukovu nalazimo: Andrijca, Anelijca, Antonijca, burgijca, kadijnica, komijnica, kutijca, rakijca, spahijnica (svuda je na i ispred
j zabiljeena duina). Vuk dakle mjesto iji pie ij, ali ja mislim da
narod gdje ne govori iji, da govori i bez j, dakle npr. Aneli:,
kddinica, kominica, urin, turi itd., tome je potvrda instrumental sing. im pored ijim u Vuka rjeen. (1818) LlI. A to Vuk
umee j (Anelij itd.), to e biti s istoga razloga s kojega on pie
Sumadijnac itd. (v. 103c). Vrijedno je dodati da Vuk ima u rje
niku (1852): abadijin, -ijina, -ijino, urijin, -ijina, -ijino, sudijin,
-ijina, -ijino, a u rjeniku (1818) na str. XVII kae za te i sline
rijei da mu se i n i da u enskom i srednjem roku izbacuju i iza
j, dakle da glase abadijna, urijna, sUdijno.
PROMJENE GLASOVA ZAJEDNICKE
POCETAK I .SVRSETAK RIJECI

106. a) Na poetku rijei mogu se nalaziti svi nai vokali i

svi konsonanti. U pravim naim rijema, tj . u onima koje nijesu
uzete iz drugih jezika, nalaze se vokali a, e veoma rijetko (takve
su ako, ali, amo, evo, eto, eno), vokal je u na poetku dosta obian,
ali ponajvie su to rijei sloene s prijedlogom u (npr. ubiti, ugaziti, ukor itd.); obiniji su na poetku vokali i, o, ali i tu je veliki

112

GRAMATIKA

dio rijei sloen s prijedlozima iz, 0, od. U gdjekojim rijema razvio

se na poetku vokal od kojega konsonanta, vidi Ivan u 54, oica,
oujak u 56a, udovica, unuk, utornik u 60a.
b) Na poetku pravih naih rijei ispred vDkala nalaze se svi
konsonanti, izmeu njih f i d veoma rijetko, i to zato jer su ti
konsonanti u naem jeziku uope veoma rijetki (v. 14). Cetiri
konsonanta nema nijedna naa rije na poetku (o rijeima strjelica, strjelja v. u 64a); dosta se esto nalaze tri konsonanta, vidi
o tome u 50a, - a jo ee dva, i to onakva dva koji se lako
mogu izgovoriti, zato onakih dvokonsonantskih skupova nema na
poetku naih rijei koji su teki za izgovor, a to su skupovi kojima je prvi dio j, l, lj, n, nj, r, k tome , . - Neki od dvokonsonantskih skupova nalaze se na poetku rijei odiskona; to se zna
otud to se bez promjene nalaze i u drugim slavenskim jezicima
kakve su npr. brat, drugi, plivati, slovo, snijeg, stati, tvoj, znoj
itd. Veoma esto dvokonsonantski koji skup naao se na poetku
rijei tako to je izmeu prvoga i drugog konsonanta ispao poluglas; takve su npr. rijei: dno (od d'bno), gnati (od g'bnati), penica
od Pbenica), spati (od s"bpati), snositi (od s'bnositi), tmina (od
tbmina), to (od btO), zlo (od z'blo) itd. Na poetku nekih rijei
razvio se dvokonsonantski skup po glasovnDm zakonu navedenom
u 40c: breza (od berza), glava (od golva), mlijeko, mrijeti, slama,
trijebiti, vratiti, zlato itd. Katkad je na poetku ispred kojega konsonanta priraslo s ili , i tako je nastao dvokonsonantski skup: spol,
spu, kanjac, Skrnjo (v. u 88b i 93b). I neki su trokonsonantski
skupovi postali onako kako je sad reeno za dvokonsonantske;
tako skupovima u gnati, dno. itd. odgovaraju skupovi u: sk1'iviti,
splesti, stresti, zbratiti se, zgrada, zdruiti; skupovima u breza,
glava itd. 'odgovaraju skupovi u strana (od sto'rna), stma (od
stora), svrab (od svorb); skupovima u spol, spu, kanjac odgovaraju skupovi ustrator, klopac, krabija. Katkad je trokonsonantski skup nastao tako to je u dvokonsonantski umetnutO' t ili
rL; u 79b navedene su rijei: stramota, straljika, dral, d"ijebe,
dlijeb, a ovdje se jo dodaju dijalektizmi: zdraka, zdTeo, zdreti
(tj . zraka, zreo, zreti).
c) U dohistoriko doba naega jezika, dok su se poluglasovi 1
na kraju rijei izgovarali, nije bilo nijedne rijei koja bi se svrivala na drugi koji konsonant osim na j; to mi ve nekDlikD vijekova govorimo npr. brat, junak, zelen, no, pla, uitelj, tD se u
dohistoriko doba govorilo: brat'b, junak'b, zelen'b, nOb, plab,

113

GLASOVI

uitelj:o

itd. - samo je npr. boj, kraj itd. bilo kao i danas bez
poluglasu na kraju. O konsonantskim skupovima na kraju rijei
v. u 34a, b i 44a. - Vrlo su rijetki primjeri kao to su ovi: dig' se
(mjesto dign' se, a to mjesto digni se). nar. pjes. 1, 308 i 4, 86,
primak' se (mjesto primakn' se, a to mjesto p1imakni se). nar. pjes.
6 (1899), 316. To su tzv. elizije stiha radi, a i u pjesmama je to
mogue samo ispred enklitike rijece se.
U nekim slavenskim jezicima (u ruskom, u bugarskom, u poljskom)
na kraju se rijei zvuni konsonanti samo piu, ali se mjesto njih izgovaraju
njihovi bezvuni parovi ( 32c); u naem jeziku toga nema, nego se svi
zvuni konsonanti izgovaraju i na kraju rijei kako se i piu, dakle npr.
dTug, grad, mTaz, slab ne izgovara se nikad dTuk, gTat, mTas, slap itd. Od
toga zakona nijesu izuzetak imenice bTizak, dTozak, mozak, kojima je genitiv bTizga, dTozga, mozga, dativ bTizgu itd.; vidi o njima u 67a.

UDVOJENI KONSONANTI

107. a) Kad bi se u kojoj rijei imao nai koji konsonant

udvojen, onda ostane samo jedan; tako od dd nastaje d: odijeliti
(mjesto oddijeliti), podanik (mjesto poddanik), - od kk nastaje k:
meka, meko (mjesto mekka, mekka, u najstarije doba meu kk bio
je poluglas '1, - od nn nastaje n: istini, istina (mjesto istinni,
istinna, u staro doba: istin'bn, istin'bna), kamen, kamena (mjesto
kamen'bn, kamen'bna) , plamen, plamena (mjesto plamem,n, plamen'bna), stran, strana, strano, jedanaest ",(mjesto jedan na deset
v. u 52a, 78b), - od ss nastaje s: sati (mjesto ssati, a to mjesto
starijega s"bsati), nebeski (mjesto nebesski), ruski (mjesto russki) ,
vasioni (mjesto vassioni, tj. vas silni, npr. svijet); - ovamo se
moe brojiti i rije car, koja je postala od esar, a to od cesar (
5la); kako je e po fiziologiji = ts ( 29a), tako je car = tssar, a
onda od ss nastaje s; - od zz nastaje z: bezakOnje (mjesto bezzakonje), 'iza (mjesto izza).
b) Znak superlativa naj bio. je nekad osobita rije (vidi u
akad. rjeniku); zato bi se ta rijeca mogla pisati odjelito, npr.
naj mlai, naj stariji itd., prema tome i naj jai, naj jeftiniji,
naj junija itd. Tako pie Vuk u dan. 2, 86, 99, u rjen. kod
KpeIllHTI1, a njega se drao Danii npr. u istor. 76, 80, 181, 188,
280. Zacijelo su njih dvojica tako pisali stoga to su znali da na
jezik ne Po.dno.si udvojenih konsonanta. Ali kad su oni u svim
drugim sluajevima pisali naj zajedno s komparativom (npr. naj-

114

GRAMATIKA

mlai, najstarija itd.), onda je trebalo da piu i najjai, ali bi

dobro bilo i najai,1 najejtiniji,1 jer se i tako govori.
e) Od llj postaje lj u aljiv (mjesto alljiv) , a od nnj postaje
nj u jesenji (mjesto jesennji). - Takoer ostaje samo jedan, i to
drugi konsonant kad se sastanu jedan do drugoga dva takova koji
su jedan prema drugome kao zvuni prema bezvunOine ili obratno. Primjeri: natrati (mjesto nadtrati), otjerati (mjesto odtjerati),
rasipati (mjesto razsipati) , drukuda (mjesto drugkuda) , laka, lako
(mjesto lagka, lagko, u starom jeziku: l'bg"bka, l'bg"bko), masLo
(mjesto, maz-slo, tj. ono im se to mae), veslo (mjesto vezs-lo), dogod (mjesto dokgod), pedeset (mjesto petdeset), devedeset (mjesto devetdeset); tako je i ezdeset (mjesto esdeset, a to mjesto
estdeset po 77b), zdenac (mjesto stdenac, koje stoji u alternaciji
prema studenac, v. 119b).
d) Skup z prelazi preko u , a skup z preko s i zatim
preko s prelazi u : ieniti, raeniti se (mjesto izeniti, razeniti
se), rairiti, raiti (mjesto raziriti, raziti). Ali da z u nekim
sluajevima prelazi u d, to je reeno u 79a.

ASIMILACIJA I DISIMILACIJA RASTAVLJENIH GLASOVA

108. a) U 42c navedene su rijei argatin, pargamen(a)t, u

kojima je prvo a postalo od e zato da u prvom slogu bude isti
vokal koji je u drugom; tamo su navedene i rijei ahtapod, manastb, nataro koje s istoga razloga u prvom slogu imaju a mjesto o.
Obratno se dogodilo u rijei apateka koja u drugom slogu ima a
mjesto o poradi asimilacije s vokalom a u prvom slogu; isto je
tako vokal drugoga sloga izjednaen s vokalom prvog sloga u rijei
medecina (v. 51b), a moda i u rijei herceg (iz njem. Herzog),
ako nije ta rije u na jezik ula preko madarske herceg. To su
primjeri za asimilaciju vokala u slogovima to stoje jedan za
drugim; kako se vidi, sve su to rijei uzete .iz drugih jezika, i u
jednima se izjednauje prvi vokal s drugim, a u drugima je
obratno. Ali vokalne asimilacije ima i u nekoliko pravih narodnih
rijei. Ovamo ide rije pepeo koja je nekad glasila popeo (ili popet)
gdje je po prijedlog, a -pel je od istog korijena koji je u paliti; ide
i glagol stajati mjesto stojati (ispor. stojim), ide ime Pljeevica
1 Novi pravopis dozvoljava samo pisanje: najjai, najjeftiniji, najjUniji i sl. Po njemu piemo udvojene suglasnike ne samo u superlativu
pridjeva koji poinju suglasnikom j nego i u drugim sloenicama, kao sto
su: naddrutveni, nuzzarada, pred dravni, poddijelakat i sl.

GLASOVI

115

pored PLjeivica, zatim nekoliko imenica koje imaju nastavak et

ili ot prema tome je li u slogu pred tim nastavkom e ili o: klepet,
t7'epet, zveket, - glomot, grohot, klokot, topot, obot, isto tako
nekoliko glagola na -etati i -otati; benetati, bLebetati, klepetati.,

kreketati, lepetati, veketati, kotati, klopotati, kokotati.

bobotati, cvokotati, grohotati, kZo-

b) Mnogo manje ima primjera za asimilaciju konsonanata II

slogovima; takve su rijei ljiLjan (pored liLjan) i ljulj,
koje su latinskog izvora: lilium, lolium; narod ih je primio u liku
liljum, loljum, poslije je od -lj- nastalo -h a onda se s tim -1- asimiliralo L u prvom slogu, i tako je nastalo Ljiljan, LjuLj. Glagol
stasati ini se da je nekad na poetku mjesto s imao f (kako je
doista u bugarskom jeziku) i da je postao od grkoga glagola
phtcino (aorist ephtasa) , dakle je f prelo u s poradi asimilacije
s konsonantom s u drugom slogu. Dijalektiki je ljeljen pored
jeljen (tj. jelen) i eanj (pored seanj).
e) Vuk u rjeniku (1818) na str. LXVIII kae da se pored
moljenje, baLjenje, bunjenje, branjenje govori ("osobito u resavskome i u srema kom narjeju") takoer moZenje, balenje, bunenje, branenje, tj. palata1i Zj, nj preli su u nepalatale Z, n, da ne bi
u dva sloga to stoje jedan do drugoga bio palatal. To je dakle
primjer za disimilaciju rastavljenih konsonanta. Dodajem da je
pomenute imenice Vuk veoma rijetko J;iisao s disimilacijom, a
Danii nikad: branenje. mil. obro 64, paLenje. zman. 26, a u
rjeniku (1852) ima venenje. Disimilacije radi nastalo je dabar
od negdanjega babar (svi drugi slavenski jezici imaju i na poetku b). Dijalektiki je lebro mjesto rebro (vidi u akad. rjeniku),
a od Zebro je izveden pridjev Zebrnji (tj. onaj koji je s rebara, sa
strane, npr. prozor, vidi u Vukovu rjeniku 1898). Disimilaeije
ima i u rijeima tuicama: benberin pored be1'be1'in (turski berber,
talijanski barbiere), Grigorije (gr. Greg6rios), flaner (tal. flanella), neimar (iz turskoga j ezika, u kojem je na poetku m), p,okLisar
(gr. apokrisi<irios), saLandar (gr. saranUlrion).
d) Disimilacija je i to kad u prvom slogu koje rijei ispadne
koji konsonant zato to se u iduem slogu nalazi isti konsonant,
tako npr. imamo bukov, crkovni, smokov mjesto bukvov, crkvQ.vni,
smokvov (od bukva, crkva, smokva), isto je tako skrnavan, skrnaviti, ispor. oskvrniti. Pored grabar (genitiv grabra) nalazi se i
gabar (genitiv gabra), vidi u akad. rjeniku. Toga ima katkad i u
tuicama: gusar (od lat. cursarius), pos1cura pored pros kura, od
razlinim

1H)

GRAMATIKA

gr.

prosphora). Ovdje se moe navesti i pridjev onomadanji

pored onomadnanji gdje je n ispalo poradi nj u iduem slogu.

10~. a) Nekad su Hrvati i Srbi imali kao i svi drugi Slaveni

mnotvo ljudskih imena koja su se svrivala na slav (za mukinje)
i na slava (za enskinje), npr. Stanislav, Stanislava. Danas narod
ta imena ponajvie govori bez -l-, dakle Stanisav, Stanisava, tako
je i: Berisav, Bogosav, Budisav, Dragosav, Kraisav i KraisG.va,
Ljubosav iLjubosava, Milisav i Milisava, Mi1osav, Mirosav, Radisav, Radosav, Skorosav iSkorosava, Stojisava, Vladisav, Vukosav
i Vukosava. Pored tih imena nalaze se i prezimena: Budisavljevi,
Radosavljevi, Vladisavljevi, Vukosavljevi itd., koja su izvedena
iz pridjeva Budisavljev, Radosavljev itd. Sva je prilika da je -1poelo ispadati najprije u tim pridjevima disimi1acije radi, npr.
Budislavljev prelo je u Budisavljev, a kad se taj lik bez -Lutvrdio, onda je poelo -l- ispadati i u Budislav, i talm je nastalo
dananje Budisav. Tim su nainom postali i svi drugi naprijed
navedeni likovi bez -l-o Ovdje treba dodati i rije blagosov pored
blagoslov i blagosoviti pored blagosloviti i blagosivljati (ili blagosiljati, V. u 74b) pored blagoslivljati; najbolje e biti za te rijei
kazati da je u njima drugo l ispalo zato to se jedno l nalazi ve
u prvom slogu.

bl Vrijedno je zabiljeiti da pomenuta i slina imena Danii u istor.

pie s -l-, a pridjeve od njih izvedene bez -l-: Radislav, 25, 20, Vladislav,
26, 27, Svetoslav, 32, NinOSlav, 146, 147, Ninoslava, 147, .Miroslava, 156, Radosl.av, 170,207, Radoslava, 170, Radoslavu, 207, Vojislav, 227, - Radosavljeva,
25, 170, Radosavljev, 172, 208, 274, VladisavIjeva, 26, 226, Vladisavljevoj, 27 ,
Svetosavljevu, 32, Ninosavljev, 147, Ninosavljevo, 148, Ninosavljeva, 260,
Mirosavljeva, 150, Vojisavljevu, 227. Od toga pravila ima samo nekoliko
izuzetaka: Radosav, 345, Radoslavljeva, 221, Ninoslavljev'u, 285. Posljednjim
dvjema primjerima odgovara: Svetislav ljeva, S. 2, 197, Svetislav ljevo, 2, 198.
Svetislavljevim, 2, 213.

c) Plod je disimi1acije i to to u instrumentalu sing. neke

imenice mukoga roda imaju -om mjesto zakonitoga -em zato da
ne bude isti vokal (e) u dva sloga to stoje jedan do drugoga:
Beom, jeom, zecom, mjesecom mjesto Beem, jeem itd. (v. u
146c); isto takvu disimi1aciju vidimo i u srednjem rodu smeo,
lenjo (v. u 207b),a pokazuju je i rijei iole (ijole), jote u kojima
j e o postalo od starijega e (v. 58a).

117

GLASOVI

META'fEZA

110. a) Za metatezu ili za premetanje glasova ima u knjievnom jeziku podosta primjera, a jo vie u dijalektima. U nekim
sluajevima moe se rei da su glasovi premetnuti poradi lakega
izgovora; takva je rije lica mjesto Iica (v. 43b), gdje je narodu
l lake izgovarati nego l; takvi su i ovi primjeri: svega, svemu
mjesto vsega, vsem.u, kako se nekad govorilo, a pomalo je metateza prodrla i u nominativ, te se pored starijega vas, gdje ni.je
izgovoru nikakve tekoe, govori takoer sav; - negdanj e kto
prelo je u tko, a t moe i otpadati, te se govori i ko; - glagoli
mi1"iti, mw-iti imaju m mjesto m, koje se u nekim slavenskim
jezicima i nalazi, a korijen je isti koji je u namagnuti, namignuti;
- od pridjeva vetah (vehh) izveden je sasvim pravilno glagol
ovetati, ali pored njega ima u narodu izvetati ipovetati.
b) Ima sluajeva gdje se ne moe rei da su glasovi premetnuti poradi lakega izgovora; takve su metateze: nave (poced i
mjesto nave, koje je starije, u akad. rjeniku ima i navar pored
navar) , plandovati od pladnovati (tj. hladovati o pladne, podne).
c) Rijetka je metateza meu konsonantima koji ne stoje jedan
tik do drugoga, nego su rastavljen~: gomila je postalo od starijega
mogila, pored starijega njuka uje se u narodu i unjka, isto tako
pored njuiti ima i unjati, a o prilogu andale, andole pored
odanle, odanle v. u 45c. Osobita je m~tateza u pridjevu vrst,
V1'sta mjesto rstv, rstva, kako je u svim drugim slavenskim jezicima; tu upravo treba rei da je v iz drugoga sloga prebaeno
u prvi. - Izmeu konsonanta i vokala takoer je rijetka metaieza kako je npr. savnuti (u jugoistonim krajevima Srbije) mjesto
svanuti ili cavtjeti, cavtim (u jugozapadnim krajevima) mjesto
cvasti (postalo od cvat-ti), cvatem; isto je tako u dijalektizmima
vodje {ili voe), nodje (ili nae) mjesto ovdje (ovac) i ondje (anae),
a uope je metateza mnogo obinija u narJeCJlma, emu ima
dosta potvrda u I izdanju ove knjige na str. 109, 110 i u Reetara, tok. Dialekt. str. 147-149.
111. a) U rijeima tuicama dosta je obina metateza; primjeri: alvatan i avlatan (turski ))alvat), akriakan, akrimandrit
(v. u 67a), barjak i bajrak (turski bajrak), kaplar i kapral
(njem. Corporal), karaula i kalaura (turski karavul), manastir
i namastir (gr. monasterion), Me1jema i Mejrema (turski Merjem), nalijep (tal. nappello), puka i puka (ovo u starijem

118

GRAMATIKA

jeziku, iz staronjem. buhsa, danas Bi.ichse), Vedenik (tj. Mleci,

turski Venedik), muL ili muo, u starijem jeziku muL (vidi
postanje u akad. rjeniku).
b) Metateza je i to to skup -n- u junim krajevima prelazi
tl -tnj-, tj. j iz jednoga konsonanta ( = tj) prelazi u drugi (nj),
kao da se rastvori najprije u tj, a onda t jn prijee u n. Takve
su rijei: boini-boitnji, ganik-gatnjik, kuni-kutnji, no
ni-notnji, pomonik-pomotnjik. Drugo je petnjak, svijetnjak
votnjak (v. 79c), jer tu nije metateza nego disimilacija, tj. nj
(npr. u penjak), gdje su dva pala tala jedan do drugoga, prelo
je u tnj, gdje prvi konsonant nije palatalan. U pridjevu doljnji
imamo metatezu, tu je -Ljn postalo od -lnj-, tj. doLjni se govori
pored donji koje je postalo od dolnji.

HIJ AT (ZIJEV)

112. Kad se sastanu dva vokala jedan do drugoga, tome je u

latinskoj gramatikoj terminologiji ime hiatus, a to se naom
rijeju zove zijev. Taj je naziv veoma dobar jer kad izgovorimo npr. ao jedno do drugoga, tu se nigdje u ustima ne naini
nikakav ni zatvor ni tjesnac, od kojih je jedan ili drugi nudan
za izgovor kon1>onanata (v. u 23-29), usta su dakle dok izgovaramo ao jednako otvorena, tj. kao da zijevaju. - Zijev je
u jeziku naem dosta rijedak, a gdje ga u pravim naim rijeima
i imamo, nije svuda od davnina, ve ponajvie odskora. Stari je
zijev u sloenim rijema kakve su npr. crnook, naotriti, nauiti,
neugodan, pooim, plavook, tvrdoust i dr. Nee tako davnanji
biti zijev u onomatopejskim rijeima, kao to su: jauk, jaukati,
maukati. Noviji je zijev u rijeima koje su ga tako dobile to je
l prelo u o, npr. dao, uvao, kupovao, uzeo, veseo, uo, vLadaoca,
eteoci itd., zatim u rijeima gdje je izmeu dva vokala ispao
kOlj i konsonant, npr. dvanaest, trinaest ( 78b), kao ( 67b), oek
( 74b); u krajevima, gdje se h ne izgovara, uje se maati, neotice,
straota mjestO' mahati, nehotice, strahota itd. Zijev se nalazi, dakako, i u tuim rijeima, npr. karaula, mukaet, vilaet, a i rijei
geak, geaiti se jamano su tue, samo se ne zna otkle su. Sto Vuk
u rjeniku pie maecak i maeak, to bi po svoj prilici bolje bilo
pisati majecak, majeak, ispor. majuan. - U rijeima kakve su
bid, dioba, misLio, sadio itd. zijev je samo na pismu, a doista ga

119

GLASOVI

nema, ve se izgovara -ijo (v. u 36b i lOla); mislim da se j

izgovara ponajvie i u sloenim rijeima prionuti, priorati, priuak.
Da se zijev na1azl i u knjievnim tuim rijeima kao to su
geometrija, poezija, reaLan, zooLogija itd., to je dosta samo spomenuti, a D rijeima kakove su biblioteka, milion vidi u 36b.

KONTRAKCIJA (STEZANJE)

113. a) U 56b navedeni su primjeri gdje se oo, koje je postale od oL, stee u i5, npr. so, vo, ubi5, koca, podne. U narjejima
se dosta esto uklanja zijev stezanjem dvaju vokala u jedan; u
akad. rjeniku nalazi se podosta potvrda za stezanje vokala ae
u e u brojevima jedanest, dvanest, ctrnest, petnest, osamnest,
devetnest mjesto jedanaest, dvanaest itd. Dijalektike e biti i
rijei vrani5ka, ilti5ka (mjesto. vranooka, utooka) u Vukovu
rjeniku.
.
b) Zavretak -ao, koji je postao od -aL, stee se osobito u
Dubwvniku, a i po svim tokavskim krajevima vie ili manje,
u o, npr. uvo, kupovo, poso itd. mjesto uvao, kupovao, posao;
mnogo se govori i uzo mjesto uzeo, a u Srijemu se uje i debo,
veso mjesto debeo, veseo. U Crnoj Gori, u Lici, u Dalmaciji stee
se eto u a, tj. govori se npr. uva, kupova, posao Dvoslone rijei
na ao u velikom dijelu tokavskoga narj~ja ostaju bez promjene,
npr. dao, znao, ao, a u Dubrovniku se i to stee u do, zno, o.
Ve je u 8b reeno da su u knjievni jezik uzeti samo nestegnuti
oblici.
Vuk u svojim izdanjima narodnih pjesama stegnute oblike biljei
apostrofom, npr. d'o, 2, 8, rek'o, 77, do'o, 139, ZO (u z'o aS), 69, - pisa',
2, 13, mog'a, 28, a', 49, ves'o, l, 628 itd. On je tako pi~ao stoga jer je mislio
da ti oblici nijesu postali stezanjem dvaju vokala u jedan, ve tim to
je jedan ispao, tj. a. u reko, a o u reka. Ali budui da je -o i -a u pomenutim
oblicima svagda dugo, dakle reko, reka, UVo, uva itd., bolje je drati da
je tu stezanje, a ne ispadanje jednoga vokala, zato apostrof nije potreban.

114. U nekoliko rijei odavno su stegnuta dva vokala koji

su nekad bili ili su jo i danas rastavljeni glasom j. Tako npr.
pored pojas govori se pas, pored mojega, tvojega, svojega govori
se moga, tvoga, svoga, isto tako pored mojem, tvojem, svojem govori se mom, tvom, svom, pored svakojako ima u narodu i
svakako; jamano je dvoga, troga postalo od dvojega, trojega.

120

GRAMATIKA

Dananja rije zec glasila Je nekad zajec (a u jo starije vrijeme

koje se sauvalo do danas u mjesnom imenu Zajear (Vuk
u rjeniku pie Zaear) . Imenica ban postala je od imena Bojan
ili Bajan, kako se u VI vijekU zvao avarski jedan vladalac (ispor.
postanje rijei kralj u 42a i rijei car ili cesar u 51a i 107a).
U X vijeku rije se ban valjada jo izgovarala bojan, dok grki
pisac toga vremena Konstantin Porfirogenit pie boc'mos. U prezentu 1. razreda V vrste, npr. djiHiim, djeHi, djelii, djeliirno,
djeIiite, razvilo se -a- iz negdanjega -aje, dakle npr. djeliite iz
djelajete, kako je doista u star.oslavenskom,i u ruskom jeziku, a mi
jo i danas imamo j u 3. licu plur. djelajil, gdje nema stezanja, i
zato je a kratko. - Pravo ima Danii koji u svojim Osnovama
290. i u Korijenima 271. imenicu steak izvodi iz stojeak.
zaj~cb),

ISPADANJE I OTPADANJE SLOGOVA

115. Rijetki su primjeri za ispadanje slogova u rijeima.

Sto se govori bremenoa, ikonos, Tankosa, zakonoa, to svako vrlo
lako uvia da je postalo od bremenonoa, ikononos, Tankokosa,
zakononoa zato jer se .osjealo neprijatno da dva sloga u rijei
jedan pored drugoga jednako glase. Na to je nalik aslovac od
asoslovac i (dijalektiko) okamenjak od okamenjenjak. 'ree je
razumjeti bokeljsku rije miak mjesto jemiak. U nar. pjes. 3,
189, 215 . nalazi se vi mjesto vidi, a tako poesto govore seljaci
u Srbiji, kako se vidi az M. 97, 124, 183, 277 (u istoj knjizi ima i
it e, ali to je postalo od id'te, a to od idite). Mnogo jae je skraeno moda od moe biti da i prllj (dijalektiki) od prijatelj. Rije
petrahilj je grkoga podrijetla, ali nije uzeta iz starogrkog peritrachelion, nego iz novogrkog petraheli, dakle je slog ri ispao ve
u grkom jeziku. - Na kraju rijei otpao je slog u rijeci gle
koja je postala od gledaj ili gledi. Ovamo ja ne brojim otpadanje
infinitivnoga ti u futuru, npr. uvau, mislie itd. (v. 35c). Po
Bakoj u brzom govoru se govori meini mjesto meni se ini i
gospr mjesto gospodar,ali to nikako ne ide II knjievni jezik; a
ne ,i du ni dijalektizmi peset (tj . pedeset), eset (tj. ezset od ezdeset), homo' (tj. hod'mo, hOdimo) ; OIVU posljednju rije biljei Vuk u
rjeniku homo i kae da se govori u Crnoj Gori, ali se govori i u
Dubrovniku s akc. hOmo (vidi u akad. rjen.).

121

GLASOVI

PRIJE GLAS I PRIJEVOJ (ALTERNACIJA)

116. Nijemci u gramatici svoga jezika ve odavno razlikuju

vokalne pojave to ih oni 2'JOVU Umlaut i Ablaut; prvo su im
vokalne promjene u rijeima npr. der Gast-die Gliste, das
Buch-die Bucher, loben-16blich, a drugo su im promjene to ih
vidimo npr. u binden-gebunden-Band, fliegen-geflogen-Flug,
liegen-lag-gelegen. to je Nijemcima Umlaut, to mi moemo
zvati p r i j e g l a s, a za Ablaut ja ve odavno upotrebljavam
rije p r i j e V.o j koju sam nainio iz glagola previjati, tj. mijenjati glas (zakukau kao kukavica, previjau kao lastavica,
u Vukovu rjeniku iz neke narodne pjesme). Francuski lingvisti.
najnovijega vremena uzimaju za njemako Ablaut rije alternation, pa za njima i mi moemo govoriti i pisati alternacija.
117. a) Prijeglas se zove ono mijenjanje jednog vokala u drugi
to ga ite koji glas ispred njega ili za njim. Prijeglas je dakle
mijenjanje vokala o u e iza palataInih konsonanta, npr. instrumental sing. konjem, krajem, nominativ plur. kmjevi, muevi
(v. 51a); isto je tako prijeglas to u junom govoru negdanje
ispred o i j prelazi u i, npr. vidio, letio, sijati, smijati se (v.
53b); zatim je prijeglas to se zamjenjuju glasovi 'u. i ov, npr. darujem-darovati (v. 60b), i oj, npr. vijenac-zavoj (v. 61a);
takoer je prijeglas to od negdanjega
u jednu ruku postaje
(u junom govoru) je, u drugu a, npr. vidjeti, letjeti, trpjeti prema
bjeati, kriati, zujati (v. 61b).
b) Prijevoj ili alternacija je izmjenjivanje vokala u korjenitim dijelovima rijei po osobitim pravilima koja potjeu ak iz
indoevropskog prajezika, zato se u knjizi, kao to je ova, ne mogu
poblie razlagati. Prijevoj je npr. u rijeima: plesti-plot, gnatigoniti-ganjati, dahnuti-dihati-duh. Veoma je rijedak prijevoj
u dijelovima rijei koji ne pripadaju korijenu, nego nastavku,
kako imamo u: nagovoriti-nagavarati ili osloboditi-oslobaati
(ovaj je glagol potvren u akad. rjeniku). U rijeima govor,
sloboda pripada korijenu samo gov-, slo-o
e) Dvije su bitne razlike izmeu prijeglasa i prijevoja; prijegla~u je uzrok u meusobnom pOiloaju glasova, a prijevoj ne
zavisi o tom poloaju, - zatim se prijeglas razvija u samostalnom
ivotu pojedinih jezik!a, a prijevoj potjee, kako je ve reeno,
iz indoevropskog prajezika. Zato se mnogi i mnogi prijeglas nalazi

122

GRAMATIKA

samo u jednom jeziku, a drugi srodni jezici ne znaju za nj nita,

a isti prijevoj nalazi se esto u razlinim indoevropskim jezicima.
118. a) Iz samoga naega dananjeg jezika ne moe se svuda
razumjeti pravi odnoaj meu pojedinim vokalima u prijevoju;
bolje se taj odnoaj razumije ako u svakom pojedinom sluaju
znamo kako je koji dananji vokal glasio u starom jeziku (v. u
18, 19. i 40c), a jo e jasniji biti odnoaji meu vokalima u
prijevoju ako se moemo sluiti pomou koju nam u tom poslu
daje poredbena indoevropska gramatika. Za svrhu u koju je
pisana ova gramatika dosta e biti prikazati primjere prijevoja ne
ulazei u tumaenje odnoaja jednih vokala prema drugima.
b) U svakom indoevropskom jeziku, dakle i u naemu, ima
mnogo korijena koji su bez prijevoja, tj. u svim rijeima to su
od takvih korijena postale, svuda vidimo isti vokal. Takvi su
npr. korijeni od kojih su postale rijei: bijeL, bistar, bjeati, krasti,
led, Ljut, mea, mijenjati, padati, rog, sin, tijeLo. itd. Gdjekoji opet
korijeni nemaju prijevoja danas, ali su ga nekad imali; tako mi
u rijeima brod, broditi i u drugima istoga korijena svuda imamo
vokal o i nikakav drugi, ali da smo nekad imali i glagol brestibredem, to dokazuju drugi neki slavenski jezici, u kojima se taj
glagol doista nalazi; isto tako imamo mi danas samOl straastraiti, a nekad je od istoga korijena bio i glagol strei-streem.
Ima i takvih primjera gdje se korijen previja i danas, ali je broj
njegovih promjena nekad bio vei: tako imamo npr. vu~vuem
pored vlaiti, navlaka itd., ali je nekad bilo i vlei-vreem (to
kajkavci imaju i danas). - Svaki prijevoj mora imati bar dva
lika, inae nema prijevoja, a moe da bude likova i vie od dva,
najvie pet. I to ide u prijevoj kad u kojoj rijei danas nema
nikakvoga vokala na onome mjestu gdje je nekad bio jedan ili
drugi poluglas, kako je npr. gnati, brati, razdrem, mrem, zdenac
(vidi te rijei u 119. pod b, e, d).
119. a) Prijevoj sa dva lika: biti-boj; bosti-probadati; brisati-ubrus; cvasti (cvatem)-cvijet; grmjeti-grom; hrom-hramati; kiseo-kvas; kisnuti-kvasiti; kriti-krov; liti-loj; maknuti-micati; mesti (metem, npr. napoj svinjama) -mutiti; moi
-pomagati; mrk-mrak; plesti-plot; svrbjeti-svrab; tih-tjeiti
(upravo: tikati, miriti); tiskati-tijesniti (mjesto tijeskniti po
67b); tresti-trus; uhititi-uhvatiti; uljesti-ulaziti; visitiobjesiti; vui-vlaiti.

123

GLASOVI

b) Prijevoj sa tri lika: dahnuti-dihati-duh; dovesti-dovodovesti-dovoziti-dovaati; piti-pojiti-napajali ;

sedlo-sjediti-saditi (tj. initi da to sjedi); zdenac (tj . bunar,
nema u rjeniku Vukovu ni u Iv ., ali se govori, - mjesto stdenac,
a to od starijega shdenbc, vidi u 107c) - stinuti se (tj. ohladiti
se, postati studen) - studen; svanuti od SVbtnuti po 77a) - svitati-svjetlost; vrtjeti-vreteno (tj. ono to se vrti) - vratiti.
c) Prijevoj sa etiri lika: brati - berem - birati - izb6r;
gnati - enem - goniti - ganjati; razdrem - razderati - razdirati - razdor; rei - proricati - rije - pl1orok; tei - isticatiistok - istakati.
d~ Prijevoj sa pet likova: mrem - mrijeti - umil'ati - moriti - umarati.
diti-dovaati;

KVANTITETI I AKCENT

120. P.o dokazivanju poredbene gramatike imao je nas Jezik II svoje dohistorika doba i dugih i kratkih vokala; ona to
dokazuje uope, ali u pojedinim rijeima ne moe za svaki vokal
u svakoj rijei odrediti je li bio kratak ili dug. Jamano su u
mnogo sluajeva bili dugi oni vokali koji su postali od indoevropskih pra;jezinih dugih vokala, a to su u dohi stori kom naem jeziku bili a, i, u, y, e, *:, q, a kratki s:lJ- u to doba jamano bili
esto nai vokali e, o, 'b, "b koji su postali od indoevropskih prajezinih kratkih. Nijedan slavenski jeziik nije prvobitnu kvantitetu (koliinu) ' sauvao onako kako ju je naslijedio u prastaro
vrijeme:, ve ju je svaki vie ili manje promijenio i poremetio, a
neki meu njima (ruski, poljski, bugarski) sasvim 5U izgubili duge
vokale, tj. svi su im vokali svagda kratki. Toga je remeenja,
iako u maloj mjeri, bilo po svoj prilici ve u praslavenskom jeziku.
U naem jeziku vrlo esto su praslavenski dugi vokali pokraeni,
a kratki pra'Slavenski vokali vrlo esto su produeni, dakle poremeeni su. To se remeenje negdanje kvantitete najljepe vidi
u razlinim oblicima iste rijei ili u razlinim rijeima istoga
korijena: npr. pored dar, suh, sin (od syn), iv, meso, rijeka (reka.,
rika), ruka, gdje su vokali po svoj prilici od pamtivijeka dugi,
govori se: darovi, suhota, sinovi, ivot, mesar, rjeica, ruica ;
ili prema gen. sing. meda, roda, lai, gdje su vokali po svoj prilici odvajkada kvatki, govori se u oominativu med, rad, ra. Vidi
jo biljeku o kvantiteti na: :str. 112.

124

GRAMATIKA

121. Nijesu svi :Kratki vokali jednako kratki, a ni svi dugi

nij-esu jednako dugi. Drei se svoga sluha, ja bih rekao (a mislim
da e mi to i drugi potvrditi) da je o u rijei voda neto malo
dulje nego o u koda, iako je u obje rijei to o kratko ; isto tako
bih rekao da je u u rijeima Luka, ruka razline duljine, u drugoj
je malko dulje nego u prvoj. Sve mi se ini da e u genitivu sing.
noge, ruke i ribe, Luke nije jednako dugo, nego je u prve dvije
rijei neto malo dulje nego u druge dvije. Kad se nau dva ili
tri duga neakcentovana vokala u istoj rijei, rekao bih da je
prvi neto dulji od drugoga, a drugi od treega: novaci'i, juni'ikoga,
peki'irn"ici'i (genitiv plur.). Neu vie da navodim ovakovih primjera
razlinoga trajan!ja kratkih i dugih vokala jer se u tim vrlo tanahnim razlikama 'ovjek lako moe prevariti.

122. a) Za mjesta u rijeima, gdje moe stajati kratak vokal,

a gdje dug, zakon je ovaj: kratki vokali mogu biti 'a kcentovani i
neakcentovani; u ovom drugom sluaju mogu stajati pred
akcentom i iza njega; dugi vokali mogu takoer biti akcentovani
i neaikcentovani, ali u ovom drugom sluaju ne mogu stajati pred
akcentom, ve samo za njim. Od toga zakona nema izuzetaka jer
to se gOV1ori npr. najbogatiji, tu su upravo dvije rijei, pa bi se
moglo pisati i naj bogatiji (v. 107b). Da dugi vokali ne mogu
sta:jati pred akcentom, to nije u tokavskom narjeju odzamande,
jer akavci jo i danas govore npr. gli'iva, ruka, a tako su nekad
imali i tokavci dok nijesu poeli govoriti kako i danas govore,
glava, ruka (v. u 128b). Ko zna da dugi neakcentovani vokali
mogu stajati samo iza akcenta, njemu nimalo ne smeta Vukov
i Daniiev nain biljeenja po kojemu isti znak slui i za akcent
(npr. u Luka) i za neakcentovanu duljinu (npr. u ribe), jer kadgod
je taj znak prvi u rijei, on slui za akcent, a kad stoji za akcentOTIl, on je neakcentovana duljina. Vukova i Daniieva naina
drim se i ja u ovoj knjizi, ali priznajem da nije na odmet ako
se u lrolskim knjigama za olakicu mladei razlikuje akcentovana
i neakcentovana duljina, te se biljei npr. Luka, ali rtbe.
b) U tokavskom se narjeju razlikuju dvojake duljine: primarne i sekundarne. Primarne ili stare duljine su one koje po
120. imamo od pamtivijeka, iz dohistorikog vremena jezika
naega, kakve su npr. u rijeima dar, sin, suh, Zv, meso, ruka,
isto tako 'll grad, zlato, brada, glava itd. Sekundarne ili nove
duljine su one koje su 'se razvile u historika doba poto su mnoge
primarne duljine pokraene i mnoge primarne kratkoe poto

GLASOVI

su produljene. Sekundarnim su duljinama

se govori u 123-126.

125
etiri

izvora o kojima

123. U nekim su rijeima dugi vokali plod stezanja ili kontrakcije dvaju vokala u jedan; iz 113. i 114. idu ovamo rijei:
jedimest, dvanest ... , devetnest, moga, tvoga, svoga, djelam,
djela, djela, djelamo, djeliite itd. Tome je srodno stezanje skupa
ij u i na kraju rijei (v. 103b), npr. genitiv plur. kosti, noi,
3tVclXi (od kostij .... ), nominativ sing. odreenih pridjeva, npr.
dob"i, zeleni (od dobrij, zelenij, a to od dobryj, zelenyj).

124. 'a) Ima dosta rijei u kojima je koji vokal produljen

zato to je rije poradi ispaloga poluglasa postala za jedan slog
kraa; to su imenice s nastavkom je koji je nekad glasio 'bje, npr.
'veselje je postalo od negdanjega veselhje, poto je h ispalo, a lj
prelo u 1, tj. od etvoroslone rijei vesel'bje nastala je troslona
veselje, i zato je e pred lj produljeno, a dok se govorilo vesellije,
bilo je tu e kratko (kao to je u veseo, vesela, veseliti se itd.);
takve su i ove rijei: dj'vee, kamenje, Toblje, roenje, stvorenje,
uzimanje, zdravlje, zrnje itd. Takvo duljenje kratkoga vokala
moemo zvati d u l j e n j e u z a m je n u, a imaH smo ga i u
105: ij pored iji, - radij, volij mjesto "adiji, voliji - Ane
li, Cllri mjesto Aneliji, Cllriji.
b) Drugi primjer duljenja u zamjenu vidi se u nekih imenica
mukoga roda na -in, kao to je npr. graanin, genitiv i dativ
sing. graanina, graaninu itd., ali u pluralu je graani zato jer
se to osjea kao da je postalo od graanini koje se ne govori, i
od ega je graani za jedan slog krae. Isto je tako: Branin
Brani,

Gruanin-Gruani, Karlovanin-Ka"lovani, pohoa

varoanin-varoani i dr.
U nekih takvih imenica ostaje a kratko i u plur., npr. A"apinArapi, Bugarin-Bugari, Ciganin-Cigani, a tako je i Srbin-Srbi.
nin-pohoani, Timoanin-TimOani,

c) Duljenje je u zamjenu i to to od imenica kao to ISU

kua,

Tiba, iba genitiv plur. glasi kua, riba, aba; nekad je taj pade
glasio ku, rib, ab, taj je oblik dakle k:mi od ostalih oblika:
kua, kue, kui itd. i zato mu je vokal produljen, pa je ta duljina
ostala i onda kad je na kraju priraslo -a: kua, riba, aba. Isti
je razlog duljini u gen. plur. godina, jabilka (od starijega godin,
jabilk), a prema takvim oblicima govori se i gusaka, k1"uaka (od
starijega gusak, k1"uak) , gdje duljina ne bi nuna bila jer npr.
gusak nije krae od guska. Isto tako treba razumjeti duljinu u
genitivu plur. imenica srednjega roda, npr. jata, slOva, zrna,

GRAMATIKA

126

ostrva, p1avila (od starijega jat . ... p1avil nominativ sing. jato . ..
pravilo) i dr. - Duljenje u zamjenu vidimo i u ovome: u 120.
reeno

je da je ,Q nekad bilo esto kr.atko, dobro je dakle odiskona

do danas kratkoa u oblicima: bToda, bTodu, b"odu,

douvata

brodom, g1'oma, gromu, plOta, pLOtu, radosti, radosti, starosti, starosti itd., ali u nom. sing. je o dugo: brad, gram, plOt, radost, sta'tost, isto tako prema enskom i srednjem rodu bosa, boso u mukom je bas. Svuda je tu o produljeno zato jer su oblici npr. brod,
radost, bos krai od ostalih oblika. - Imenica, kao to je brad, b,oda, ima mnogo, ali ima i takih kojima o u nom. sing. nije produljeno II zamjenu, npr. g1'ob, konj, skot (gen. sing. groba, konja,
sleota itd.), a vrlo rijetkima je duljina iz nominativa sing. prela i II
ostale padee, takove su npr. kas, kasa kasu, dvor, dvora, dvoru,
no, noa, nou.
d) Duljenju u zamjenu protivno je k r a e n j e u z am j e n u, to je onda kad se u kojem obliku dugi vokal pokrati zato
jer je dulji od ostalih oblika; tako npr. imenice drug, grad, stn
u itav'om singularu imaju dug vokal: druga, drugu, drugom!,
grada, g,adu, gradu, gradom, stna, sinu, sinom itd., a u pluralu
nema duljine, nego je drugOvi, drugovima, grac1ovi, g1adovima,
sinovi itd. oevidno zato to su ti oblici dulji od onih II sing. Isto
je tako kraenje u zamjenu to neke imenice, npr. grana, ruka,
sluga imaju duljinu u dvoslonim oblicima, dakle: grane, grani,
ruke, 'sluge, slugu Hd., ali pored toga je granama., rukama, slugama zato to je taj oblik dulji od ostalih. Tome odgovara to od
imenica june, prase, dijete (tj. dete, dite), drijebe (drebe, dribe)
drugi padei, koji su dulji, glase: juneta, junetu, junetom, praseta,
prasetu, prasetom, djeteta, drebetu itd.
125. a) Vrlo esto se kratki vokali produuju pred konsonantskim skupovima u kojima su na prvome mjestu konsonanti
j, l, lj, m, n, nj, r, v; tako se npr. govori obojka, lovca, starca od
obojak, lovac, starac, otkle se vidi da nema duljine ondje gdje su
skupovi jk, vc, rc rastavljeni; isto su taiko rastavljeni u genitivu
plur.obojaka, staraca, zato ni tu pred j, r nema duljine. Drugi
su takvi primjeri: brabonjka (nom. sing. brabonjak), Crnogorca
(nam. sing. Crnogorac), avka (gen. plur. avaka) , djevojka (gen.
plur. djevojaka), lonca (nom. sing. lonac), mezimca (nom. sing.
mezimac), palca (nom. sing. palac), vavoljka (nom. sing. vCivoljak)
itd. Dosta je esto duljina iz tih oblika prodrla i u onake gdje
su pomenuti hmsol1'antski skupovi rastavljeni vokalom a koji je

GLASOVI

127

postao od 'b, npr. bezgLvan, razuman, rujan; slavan, umoran

prema: bezgliivna, razumna, rujna, slavnu, umornu itd.
b) Dugi se vokal nalazi, istina, i pred drukijim konsonantskim skupovima, ali to je mnogo rjee; takve su rijei npr. bokca
(nom. sing. bogac), crkva, guva, kr:tka, preg'ipka (nom. sing.
pregibak); mnogo je obinije pred takovim skupovima vokal
kratak, npr. britva, guska, kosca (nom. sing. kosac), ldca (nom.
sing. ldac) , patka, posopka (nom. sing. posobak), potrebna (muki
rod potreban), sebina (muki rod sebian), ugodna (muki rod
ugodan), vepra (nom. sing. vepar), vjetra (nom. sing. vjetar) itd. Ne smije se misliti da je vokal svagda dug pred skupovima u kojima je na prvome mjestu j, l itd. I u tom sluaju vokal mora
biti kratak ako se nalaZi pred akcentom (v. 122a), npr. m,imoa,
tankoa, arkovit; osim toga mora vokal biti kratak u rijeima
u kojima to trai narav njihova nastavka, npr. loniir, Opanii1',
oviir, tampiir (vokal pred nastavkom ar u svih je imenica kratak,
npr. lugiir, mesiir, noviniir, vinogradiir i dr.).
c) Ne vidi se razlog kratkoi nekih pridjeva pred nastavkom
ski, npr. madarsk'i, pekarski, ratarsk'i, svinjski premda je u
osnovnoj imenici duina: Madiir (Madara), pekii?', ratiir, svinja.
Takoder se ne zna zato nema duine u nekim pojedinanim
rijeima: bezumna, dvorba, momka (gen. sing., ali u vokativu
mome), ronca (od ronac), anca (od anac). Lako je razumjeti
kratkou u cetinjsk'i, cigansk'i, akonsk.i, graansk'i, skadarski
jer je kratkoa i u osnovnih imenica: Cetinje, Ciganin itd.
d) Zato se esto produuje vokal pred skupovima u kojima
joe prvi konsonant j, l itd? Nee to nikako biti duljenje u zamjenu za poluglas koji je nekad bio pa ispao, npr. lovca, starca,
mjesto negdanjega lOVbca, starbca itd., jer kad bi to bio uzrok,
ne bi se znalo zato je ~red drukijim skupovima vokal kratak,
zato je npr. kosci (od kosac), potrebna premda je i tu nekad bio
poluglas: kosbci, potrebbna itd. Uzrok e pomenutom duljenju
biti u fiziologikoj naravi glasova j, l itd.
126. a) Nekad je genitiv plur. imenica mukoga roda bio bez
dananjega skrajnjega a, govorilo se npr. kruh, rak, brati mjesto
dananjega kruhii, ruka, braaii. Za te i sline rijei ne moemo
rei da im je u gen. plur. vokal produen u zamjenu, jer kad
bismo to rekli, morali bismo odgovoriti na pitanje zato se nije
isto dogodilo i u nom. sing. koji je pade takoer krai od ostalih
padea, pa ipak u nom. sing. nema duine, nego je: kruh, 1ak,

128

GRAMATIKA

b"Citi

itd. Na to pitanje nema drugoga odgovora do ovoga: duina

je u genitivu plur. imenica mukoga roda zato da bi se taj
pade r a z l i k o v a o od nominativa sing., s kojim bi padeom
inae bio posve jednak. Kad se tako oblik npr. huh utvrdio, ostala
mu je duina i poslije, kad je na kraju jo priraslo a: kruha.
Prema nominativu sing. i genitivu plur. kruh-kruh ii imamo
i lav-lava, konj-k6nja, gro-gr6a, svjedok-svjed6ka, pob?'atim - pobratima, otac - otaca, gleanj - gleanja, vjetar - vj etara itd.
b) Da je ovo tumaenje duine u genitivu plur. imenica mukoga roda opravdano, a isto tako i ono u imenica enskoga i
srednjega roda (npr. rib, jat, v. 124b), to dokazuje gen. plur.
imenica enskoga roda koje se u nominativu sing. svruju na konsonant; njima je esto vokal pred skrajnjim i u genitivu plur.
kratak, npr. kosti, noi, bolesti, napasti itd. Taj se oblik dobro
razlikuje od nom:inativa sing. (npr. kost, na, bolest), a nije
krai od ,ostalih padea (npr. kosti, noi), nije dakle nuno da u
slogu pred skrajnjim i bude duina. - Za duinu u oblicima npr.
drug6va, lavova itd. moemo dvoje rei: da je ili postala u zamjenu jer je npr. negdanje drugov, lavov krae od ostalih oblika
plurala (drugovi, drugovima, dr.u gove), - ili se razvila po analogiji
ostalih genitiva plur. (npr. kruha, bratia).

*
*

127. a) Akcent je osobito isticanje kojega vokala pove om

silom; ta sila moe stajati u jakosti ili u visini glasa. Mislim da
u najlake protumaiti to je j a k o s t glasa ako u pomo
uzmem razliku u izgovoru izmeu nekih upitnih i neodreenih
zamjenica. Prve se u reenici izgovaraju veom silom, druge
m.anjom. Uzmimo za primjer reenice: ko vie na ulici? - koji
bi dananji pisac to ljepe napisao? - zatim ove dvije: ako ko
vie na ulici, ne sluaj, ne mislim da bi koji dananji pisac
lj epe napisao. Svak vrlo lako razabira da se zamjenice ko i koji
izgovaraju veom silom u prve dvije reenice negoli u druge dvije.
Kako se te dvije rijei u prve dvije reenice istiu izmeu drugih
rijei jakou glasa, tako se u rijeima npr. UZica, napisati
akcenatskim znakom obiljeeni vokal istie osobitom jakou
glasa nad vokalima bez akcenatskog znaka. A kako se u druge
dvije od navedenih reenica rijei ko i koji ne istiu jakou glasa
nad drugim rijeima i uope se nijedna rije u tim reenicama ne

GLASOVI

istie

ete,

nad drugima, tako u enklitikama (v. 132a) npr.

129
emo,

sam ga, su mi ga nema nikakvoga isticanja jednoga vokala

(ili jednoga sloga) nad drugim, nego su svi jednake jakosti (ili
slabosti). - A da bi itatelji razumjeli to je v i s i n a glasa,
navodim iz Vukova rjenika tri uzvika: ii, iju, ijuju.; prvi se od
tih uzvika upotrebljava u udu, npr. ii! kako je to lijepo!, drugi i trei u veselju, npr. iju! (ili ijuju!) ta si ti to meni donio!
Sva se tri uzvika govore vie pjevajui nego obinim govornim
tonom; nijedan se od njih ne istie jakou glasa izmeu ostalih
rijei, nego visinom, i to ovako: prva se dva uzvika ponu izgovarati svojim obinim akcentom, kakav je npr. u imenu Ivo
(tj. ivo), a onda se glas digne te se drugi vokal izgovori visokim
tonom, i tom se visinom drugi vokal istie nad prvim. Vuk je to
obiljeio ii, iju; trei uzvik biljei on bez ikakvog akcenatskog
znaka. Budman u akad. rjeniku biljei ijuju, a ja mislim da
bi pravije bilo ijuju, tj. i tu se prvi slog izgovara obinim 'a kcentom, a posljednji slog visokim tonom. Kad se kome kae: ti to
ne moe uiniti ili ti ga nee poznati, onda e onaj kome
se to kae esto odgovoriti emfatiki: mogu ili hou, s visokim
tonom na u. Cesto sam uo gdje kajkavac na pitanje npr. bude
mu tak rekel? s emfazom odgovara: budem (s visokim tonom
na e). I mogu i hou i budem govori se u navedenim primjerima
malko pjevajui. Jo jedan primjer: kad je ovjek srdit, on e
u reenici: ta je to? izgovoriti prvu rije jakim tonom, - a
kad pita u udu, on e posljednju rije II istoj ree~ici izgovoriti
visokim tonom: ta je to?
b) Akcentuacija, kojoj je obiljeje jakost glasa, zove se u
lingvistik'Oj nauci dinamika (od grke rijei dynamis, tj. jakost, snaga) ili ekspira torna (od lat. glagola expirare, tj. isputati
dah jer je za taj akcent nuno da se dobro ispusti dah), - a
ona akcentuacija, kojoj je obiljeje visina glasa, zove se muzikalna
jer se izgovara kao pjevajui, ili hromatika (od grke rijei
chr5ma, tj. modulacija u pjevanju). Nema nijednoga jezika kojemu bi akcentuacija bila sasvim dinamika (ekspiratorna), a i
nijednoga nema -kojemu bi bila sasvim muzikalna (hromatika),
nego je jednim jezicima akcentuacija p r e t e n o dinamika,
drugima p r e t e n o muzikalna. U prvim jezicima jakost daha
Uipotrijebljenoga za akcent moe da bude tolika da za neakcentovane vokale u istoj rijei daha malo ostane te se slabije i
nejasnije izgovaraju i uju; u drugim jezicima akcentovani se i

130

GRAMATIKA

neakcentovani vokali izgovaraju jednako jasno'. Meu dananjim

evropskim jezicima preteno dinamiku akcentuaciju imaju ruski,
engleski i njemaki, a preteno muzikalnu imaju eki i talijanski. Ne smije se misliti da je u svim jezicima prve grupe
akcentuacija u jednakoj mjeri dinamika; tako npr. akcentuacija
ruskoga jezika u veoj je mjeri dinamika nego u njemakom
jeziku, zato se neakcentovani vokali u ruskom jeziku izgovaraju
slabije i nejasnije nego u njemakom. Isto tako ima razlike i meu
jezicima druge grupe, talijanska e npr. akcentuacija biti u neto
veem stepenu muzikalna nego u ekom. Na knjievni jezik
najblie stoji talijanskom, tj. mi izgovaramo na, e akcentovane
vokale s veom snagom nego neakcentovane, ali i za ove ostaje
dosta snage daha, te ih izgovaramo posve j'a sno i s punim glasom.
e) U stvari, o kojoj govorimo, nijesu sva etiri naa akcenta
jednaka: akcenti npr. riba, meso izgovaraju se s veom snagom
nego akcenti koji su u noga, Tuka; u prve dvije rijei, iako se
neakcentovani vokal izgovara sasvim jasno, ipak je interval
izmeu njega i akcentovanog vei nego u druge dvije rijei
za koje se moe rei. da u njima i vokal a ima na sebi neto
akcenta, ili drukije govorei: akcent u te dvije rijei obuhvata
oba sloga, i to prVi slog malo jae, drugi malo slabije. Sto vrijedi
za navedene etiri rijei, to vrijedi i za sve druge to se u akcentu
s kojom od njih slau. Znajui dobro za tu narav naih akcenata,
nazvao ih je nekad Budman u svojoj srpskohrvatskoj gramatici
(Grammatica della lingua serbocroata, 1867): jaki kratki (riba),
jaki dugi (meso), slabi kratki (noga), slabi dugi (ruka). Valja priznati da ta imena vrlo dobro odgovaraju pravom! izgovoru: u
riba, meso akcent je jak jer ne obuhvata dva sloga, nego samo
jedan, a u noga, ruka slab je akcent jer ga je dio u jednom slogu,
a dio u drugom. Ali ta BudmanoV1a imeIlJa, ako i jesu u stvari vrlo
dobra, u praksi su vrlo nezgodna jer se svako sastoji u dvije rijei
od kojih svaka dolazi u dva imena, pa ako se ovjek ne uzme
dobro u pamet, lako moe pogrijeiti te rei npr. "jaki slabi"
akcent (kako se i meni dogodilo u prvom izdanju ove knjige na
str. 213. mjesto "jaki dugi"). Zato ja u svojoj srednjokolskoj
gramatici poevi od drugog izdanja (g. 1901) upotrebljavam
imena: brzi (riba), spori (noga), silazni (meso), uzlazni (ruka).
Mislim da su ta imena laka za pamenje jer im svako uvia
razlog: b r z i akcent zovem zato tako jer se izgovara bre od
ikojega drugog, s p o r i zato jer se izgovara neto sporije

GLASOVI

131

negoli brzi (to je natuknuto ve u 121), S i l a z n o m je akcentu

to ime stoga jer sila kao da mu silazi na nie (rije npr. meso
izgovara se kao meeso, ali tako da meu ee nema nikakvoga prekida, sila glasa silazi dakle s akcentovane polovine na neakcentovanu), u z l a z n o m je zato tako ime jer sila glasa kao da mu
uzlazi na vie (rije npr. ruka izgovara se kao ruu.ka, ali tako da
meu uu nema nikakvoga prekida, sila glasa uzlazi dakle s neakcentovane polovine na akcentovanu).
Ne mogu se uvjeriti da su druga imena akcentima naim bolja od
mojih; u nekim se gramatikama nalaze npr. imena: otri (riba), blagi (noga),
snani (meso), visoki (1"1J.ka); od tih imenica samo prvome moe ovjek lako
razabrati razlog, mnogo e tee razabrati razlog drugim trima imenima, ili
upravo rei, nee ga i ne moe razabrati. Osim toga prema imenu "otri"
trebalo bi za akcent u noga da bude ime "tupi"; isto tako prema imenu
snani" trebalo bi za akcent u ruka da bude ime "slabi" ili prema "visoki"
~alo bi za al{cent u meso da je ime "niski". Nijesu bolja ni druga imena
akcentima to se nalaze u razlinim starijim i novijim knjigama, a sasvim
su loa imena u gramatici Vukovoj pred rjenikom (1818): prvi, drugi,
trei i etvrti (osim toga Vuk je u ono vrijeme slabo razlikovao nae
akcente). Steta je to Danii, koji je toliko pisao o naim akcentima, nigdje
nije nijednom dao imena, ve samo govori npr. akcent ", akcent' itd., a da
je to veoma nezgodno, to je, mislim, svakome jasno.

d) Da je akcent u rijei meso silazan, a u rijei ruka da je

uzlazan, to dokazuju rijei jahati, mahala koje se u krajevima,
gdje se h ne izgovara govore jati, mala, dokazuju i rijei ne imati
zeitin koje se govore takoer nejmati ili nemati, zejtin (ovoga
nema u rjeniku Vuko~u i Iv., ali ja znam zacijelo da se govori).
Osim toga lijepo to dokazuju rijei koje imaju dugo akcentovano
e; u njima vidimo sad ije, sad ije, prvo prema istonom e, zapadnom l, drugo prema istonom e, zapadnom i, npr. lijek: H~k, lik,
sijeno: seno, sIno, rijeka: reka, rika, vrijedan, vredan, vridan itd.
128. a) Pojedini se slavenski jezici u akcentuaciji meu sobom vrlo razlikuju, ali se opet nalaze dva jezika koji se u akcentuaciji lijepo slau, a to su akavsko narjeje i ruski jezik. U
jednom i u drugom ima veliko mnotvo rijei koje imaju akcent
na istom slogu. Tako je npr. akavski: riba, meso, noga, ruka,
istina, olovo, nevolja, roditelj, dobrota, reeto, pijavica, jedinica,
- ruski: pbI6a, Mf.!CO, HOra, pyxa, J1CTHHa, 6JIOBO, HeB6JIf.!, pO~J1:TeJIb,
~06poTa, peIlleT6, =jHB~a, e~MHJ1~a (ruski jezik ima samo jedan
akcent, a biljei se znakom koji nama slui za uzlazni akcent). Kad
isporedimo te rij ei sa tokavskima: riba, meso, noga, ruka, istina,
olovo, nevolja, roditelj, dobrota, reeto, pijavica, jedinica, lako
emo izvesti ovaj zakljuak: gdje Rusi i akavci imaju akcent na

132

GRAMATIkA

prvom slogu, tamo ga na istom mjestu imaju i tokavci, a gdje u

Rusa i u akavaca nije akcent na prvom slogu; tamo su ga tokavci
pomakli za jedan slog prema poetku rijei . Nikako se ne moe
rei da je sloga akavska i ruska sluajna, a jo manje da su
akavci svoju akcentuaciju uzeli od Rusa ili Rusi svoju od aka
vaca, ve se mora kazati da ta sloga potjee iz negdanjega zajednikog izvora, tj . iz praslavenskog jezika.
b) Isto tako mora se rei da je tokavska akcentuacija nekad
bila jednaka s akavskom. Tome je dokaz to se jo i danas u isto
tokavskim krajevima nalazi dosta velikih podruja u kojima je
akcentuacija vie ili manje kao u akavaca, npr. u velikom dijelu
istone Srbije, Crne Gore i Boke Kotorske (vidi o tom potanje u
M. Reetara: Siidslavische Dialektstudien. I, 1900, str. 16-26),
a to ne moe drugo znaiti, nego da tamonji tokavci jo do danas
nijesu svoje stare akcentuacije promijenili, a drugi su tokavci
uinili to ve odavno (negdje poslije XV vijeka, v. u 2). Iz svega
toga izlazi da se dananje npr. noga, 1"'uka, dobrota razvilo iz starijega noga, ruka, dobrota, pa ako je akcent i preao sa skrajnjega
a na vokal koji je pred njim, opet ga je malo ostalo i na a, tj. nai
akcenti spori i uzlazni proteu se preko dva sloga, a akcenti brzi
i silazni (npr. u riba, meso) ogranieni su sam:o na jedan slog jer
onaj koji iza njih stodi bio je i u davnini bez akcenta.
129. a) Iza onoga to je razloeno lako je razumjeti zato
ni sporoga ni uzlaznog akcenta nemaju nikad rijei od jednoga
sloga. Takve rijei mogu imati samo brzi i silazni akcent; govorimo npr. konj, no premda je u genitivu konja, noa, govorimo
zato jer u konj, no akc. nije imao kamo da se pomakne kad nema
vie slogova do jedan jedini, a negdanje konja, noa moglo se
promijeniti jer je akc. imao kamo da prijee sa skrajnjega sloga;
osim toga u konja, noa ima spori i uzlazni akc. priliku da se po
svome svojstvu jedan i drugi protegnu na dva sloga, a u konj, no
te prilike nema. Jedno i drugo zajedno uzeto uzrok je zato u
rijeima koje imaju vie od jednoga sloga ne moe ni SpeTi ni
uzlazni akcent stajati na skrajnjem slogu; ni tu nema prilike da
ti akcenti obuhvate dva sloga, a nijesu imali ni otkle da postanu
na skrajnjem slogu kad iza njega nema nikakvoga sloga s kojega
bi akcent mogao na nj prijei. Prolost i razvitak tokavskih akcenata lijepo nam tuma i zato ni brzoga ni sHaznog ne mogu imati
rij ei dvoslone ili vieslone ni na kojem drugom slogu do na
prvome; nekad je, istina, bilo npr. 1'oditeLj, ali je moralo prijei

GLASOVI

133

u T(Jditelj, isto je tako negdanje dobTote (gen. sing.) moralo prijei

u dobrOte. Brzome dakle i silaznom akcentu nije u tokavskom
narjeju ostalo drugo mjesto do prvo u rijeima koje imaju vie
od jednoga sloga jer samo s toga mjesta nijesu imali kamo da
prijeu.

b) Sada moemo postaviti ove zakone za mjesta tokavskih

akcenata: 1. rijei od jednoga sloga mogu imati samo brzi i silazni
akcent, - 2. rijei od dva sloga mogu na prvome imati sva etiri
akcenta, a na drugome nijedan, - 3. rijei od tri sloga ili od vie
mogu na prvome imati sva etiri akcenta, na posljednjem nijednoga, a . na ostalim slogovima mogu biti samo spori i uzlazni
akcent. - Izuzetaka ima vrlo malo: aId (UzVik, npr. ahi uda! po
svoj prilici je tu na skrajnjem vokalu visoki ton, o kojemu vidi
u 127a), vit, vit (pored vita, vita, uzvik kojim se vabe golubovi;
pogreka je u Vukovu rjeniku: ve (dijalektiki mjesto vas; u
izdanju g. 1898. na str. XXXVIII popravlja se to u ve, tj. rije je
bez akcenta, enklitika). Izuzeci su i neke sloene rijei u kojima
narod mee akcent na drugi dio rijei, a prvi dio ostavlja bez
akcenta: danu, izvrh, uvrh, posred, sasred, kojegdje, kojekad, kojekud, kojigod, kolikogod, kojigoder, kojekako, jedinoduno, oe
vidni, oiglednI, ranoranilac, svojevoljno, zlomiljenl:k, zlopoglea. 1
Gdjekoje od ovakih rijei imaju dva akcenta, tj. po jedan u prvom
i u drugom dijelu sloenice: b6jnokopljanik, izjedipogaa:, kakavgod, pfvobratued, drugobratued, svrzibrada, svrzimfmtija; ovamo
ide i superlativ, npr. najstariji, najpametnija, najbogatijega (vidi
107b).
130. a) Sto akavsko narjeje ima brzi i silazni akcent, to jQ nakon
onoga to je dosad reeno potpuno jasno. Osim ta dva akcenta imaju
akavci jo i trei o kojem se do novijega vremena razlino mislilo; jedni
su pisci drali da se izgovara kao tokavski silazni akcent, a drugi da mu
je izgovor kao tokavskom uzlaznom akcentu. Ni prvo ni drugo miljenje
nije opravdano, tj. akavsko npr. ii nije isto to aa ni isto to ad (v. 127c),
nego je isto to aa, tj. to je osobiti akcent kojega u knjievnom tokavskom
govoru nema, ali se nalazi u velikom dijelu slavonske Posavine i od esti
u sjeveroistonoj Bosni. Zasluga je S. Ivia koji je taj "peti" (da ga tako
nazovem) tokavski akcent objavio i dokazao da se izgovorom slae s pomenutim treim akavskim akcentom (u 187. knjizi "rada jugoslav. akademije"); on taj osobiti posavski i akavski ake. biljei znakom koji slui
za grki tzv. "cirkumfleks" (npr. u rijei doron). Taj ake. akavci imaju
ponajvie na mjestima gdje tokavci imaju silazni ake. ili neakcentovanu
duinu, sasma rijetko na mjestima gdje je u tokavaca uzlazni ake., npr.
straa, zove (3. lice sing.),
brOj, put, junak, pijem, crikva, lie, oruje, 1 Ti akcenti uju se u narodnim govorima. U knjievnom jeziku nisu
uvijek takvi. V. Pravopis.

134

GRAMATIKA

donesu (3. lice plur.), - unutra, vUkli. Dodajem da se u posavskom govoru

pored toga "petog" akcenta nalaze takoer akcenti silazni i uzlazni (kao
i u knjievnom jeziku), npr. m@so, onda, ruak, zima, a nalaze se i oba
kratka opetokavska akcenta. Veliko mnotvo akcentovanih rijei donose
"Ogledi posavskog govora" od S. Ivia u "radu jugoslav. akademije", knj .
197, str. 123-137.
b) Drim zacijelo da je akavski "trei" i tokavski "peti" akcent
veoma star i da se nekad nalazio u centralnom tokavskom narjeju koje
slui za osnovu dananjemu naem knjievnom jeziku (v. 6). Za dokaz
tome slui genitiv plur. mnogih imenica, npr. druga, k61ia, junaka, Unii.
Ve je u 3. reeno da je genitiv plur. nekad bio bez skrajnjega -a i da se
taj vokal poeo dodavati u XIV vijeku. Prije toga vremena nije genitiv
plur. mogao glasiti drttg, konj, junak, en, jer po 129a uzlazni akc. ne moe
stajati na jedinom i na posljednjem slogu; ali genitiv plur. nije prije XIV
vijeka mogao glasiti ni drug, kanj, junak, en jer da je taj akc. onda bio,
on bi ostao bez promjene i onda kad je na kraju priraslo -a, tj . mi bismo
i danas govorili druga, kanja, junaka (od junaka, kao u nom. sing. junak od
junak), ena, ali budui da se tako ne govori, nema druge, nego da kaemo:
prije nego je na kraju priraslo -a, govorilo se dn!g, konj, en, a kad je -a
priraslo i utvrdilo se, ond<l je "peti" akc. pretvoren u u<:lazni, te je nastalo
druge!, k6nja, junaka, enii, jer je meutim nastalo vrijeme da se "peti"
akc. u centralnom narjeju svuda istrijebi, tj. da se promijeni ili u uzlazni
(kako je u drugii ,i td.) ili u silazni, kako je u instrumentalu sing. mnom,
njim, njam, im i u dat. sing. njoj, koje e biti postalo od mnom, njim, njom,
im, njoj. Da je odzamande bilo mnom itd., ostao bi isti akc. i onda poto
je priraslo -e ili zi, ali se ne govori mnome, ,njime ... njojzi, nego mnome,
njime . .. nj6jzi. Moemo dakle misliti da je i tu uzlazni akc. postao od
"petoga".

131. a) Kad akcenti brzi i silazni ne mogu stajati ni na kojem

drugom slogu osim na prvome (v. 129b), onda je sasvim jasno
zato se ti akcenti gube kad prestanu biti na prvome mjestu kad
pred njih doe prijedlog, tj. rije koja s onom to iza nje stoji
ini jednu cjelinu u govoru. Kako je negdanje noga (nom.), noge
(gen.) moralo prijei u noga, noge, tako je i od bTata, za as, u
lau, po pravdi moralo nastati: od brata, za as, u liiu, po pravdi.
Isto je tako sasvim jasno to akcenti spori i uzlazni iza prijedloga
ostaju na svome mjestu, npr. na nozi, u ruci, po govoru, od lovaca
itd.; to je stoga to ti akcenti mogu u rijeima dvo slonim i vieslonim stajati na svakom slogu osim na posljednjem (v. 129b).
Ali ne dre se prijedlozi uvijek toga pravila; ima mnogo sluajeva
kad na prijedlog dolazi brzi akcent, a ne spori, npr. iz brada, na
drvo, po vodu, u ruku prelazi u: iz broda, na drvo, pa vodu, tl. ruku.
Budui da takvih sluajeva ima i u ruskom i u akavskom govoru
(npr. po vodu govore i tokavci, i akavci i Rusi), zato valja rei
da se to govori od pamtivijeka. Vrlo je teko tumaiti akcentuaciju
"3kvih sluajeva, tu treba duboku posegnuti u poredbenu slavensku

GLASOVI

135

akcentuaciju, a i onda ostaje dosta sluajeva neprotumaenih.

Drei se namjene ove knjige, ja se u taj posao ne mogu putati.
Ako imenica ima etiri sloga ili vie, pa j e na prvome brzi ili
silazni akcent, onda ti akcenti mogu 'Ostati, a prijedlog ostaje
neakcentovan, npr. na praunuke, pri trepavici, po opomenama, za
mnjstoricama, pored na praunuk e, pri trepavici, itd. - Vuk u
rjeniku kod IIopqa ima od Avale s brzim akcentom na A, dakle
i imenice od tri sloga mogu kadto iza prijedloga zadrati svoj
akcent.
b) I druge gdjekoje rijei osim imenica gube 's voj brzi ili
silazni akc., a prijedlog pred njim dobiva brzi. Tako je: do gUsta,
na krIvo (nakrIvo), na prazno (naprazno, u krupno (ukrupno),
na desno (nadesno), iz nova (iznova), iz tiha (istiha), poto, zato,
iz nita, za dva, za dvije, za trI, na pet, na est, po sedam, po osam,
u devet, u deset, za stol, po sto, u dvoje, na troje. - I glagoli kad
su sloeni s prijedlooima, podloni su zakonu da spori i uzlazni
akcent ostaju na svome mjestu, a druga dva da se gube i mjesto
njih da akc. dolazi na prijedlog. Primjeri: bOsti-bOdem: probosti
-probOdem, ivjeti-ivIm : doivjeti-doivIm; ali rezatireem : odrezati----6dreem, pamtiti- pamtlm : zapamtiti, zapamtim, nositi-nosIm: donositi-donosIm, hvaliti-hvalim: pohvaliti
-pohvalim. Cesto je na prijedlogu brzi akcent, npr. u aoristu:
donosih~donosI-donosismo, pohvalih-pohvali-pohvalismo. Sve
to vrijedi i za rijecu ne kad dolazi s glagolima, npr. ne bOsti,
ne ivIm, ne reem, ne pamtiti, ne nositi, ne nosI (2. i 3. lice sing.
aorista), ne pohvalih, ne pohvalI itd. Akcenatske promjene u glagola sloenih s prijedlozima esto su dosta zamrene, kako e se
vidjeti u konjugaciji.
c) Kako akc. vuku na se prijedlolZi, tako ga vuku i veznici
i, da, npr. dan i no (ime cvijetu), i marja. V. rjen kod MapjaIII,
da pusti. kod K~, da ide, i trea. dr. izd. 3, 439; to vrijedi
i za veznike a, ni, te, npr. a krava, ni majka, te pij. Ali i najbolji
tokavei esto e rei: i na, da pUsti, ni crkva itd.
d) Ako prijedlog ima dva sloga (npr. meu) ili je sloen (npr.
pokraj), onda on ima spori akc. na drugom slogu u sluaju kad bi
na prijedlogu od jednoga sloga stajao isti ake.; ako li bi na jednoslonom prijedlogu stajao brzi akc., onda dvosloni prijedlog
dobiva isti akcent na prvi slog. Tako npr. prema za brata, 'll carstvu, po vodu, na ruke imamo: pokraj brata, iza carstva, miJau
vodu, mimo ruke. Tako se akcentuje i trosloni prijedlog izmeu,

136

GRAMATIKA

npr. izmeu Boga (i ovjeka), izmeU. brae; vidi u akad. rjen.

kod "izmeu". A u glagola imamo npr. hodlm'-dohodIm-lznahodIm ili u 2. i 3. licu Sing. aorista: hodI-dohodI-izhahodl, riosidonosl-poizodnosI; tako je i ne iznahodi, pae i ne poizodnosL
e) Ne prelazi akc.na sve prijedloge jer neki imaju svoj samostalni neproinijeniti akc. ispred sviju rijei; takovi su prijedlozi:

blizu, izvan, mjesto, osim, poslije, prije, protiv, pilt, radi, nasuprot, okolo, unato, dakle npr. blizu grada, okolo b7ae, pilt Broda,
prije toga itd. Zacijelo idu ovamo i prijedlozi nie, vie, pored,
kojima Vuk ne biljei akcenta.
132. a) E n k l i t i k e su rijei bez akcenta, a izgovaraju se
zajedno s rijeima koje pred njima stoje, npr. vidim ga, reci mu
i dr. Koje su rijei enklitike, rei e se u "oblicima" gdje treba;
ovdje se odjelito od drugih spominju veznici li, bo koji su takoer
enklitike. Ako se nau dvije ili tri ili etiri enklitike jedna do
druge, sve ostaju bez akcenta, npr. vidio sam ga, pokazali su mi ga,
ildno li si mi ga poslao! U posljednjem primjeru su etiri sloga
bez akcenta, a katkad ih ima i pet, npr. vi ete li nam ga uzeti?
Gotovo svim enklitikama vokali su kratki; izuzetak je 3. lice plur.
e, kojemu je e dugo, npr. igrae (oni), kazivae (ljudi), a kad e
slui za 3. lice sing., onda mu je e kratko: igrae (on), kazivae
(ona); vidi u Vukovu rjeniku (1818), str. LVII-LXV i u Daniia:
obI. 118. Po Hrvatskoj se enklitike im, ih, joj govore s dugim vokalom, npr. recite 'im, vidjesmo 'ih, odnesi j6j; vidi uGruborovoj.
"recenziji" str. 13. i 45. Moda se to uje i po drugim krajevima.
b) Uzlazni i silazni akcent na prijedlogu moe da bude samo
pred .enklitikama: na me, za te, u se, na nj, pa nj ili nanjga,.
ponjga. Dvosloni .prijedlozi u tom sluaju imaju na prvom slogu
brzi akc., a na drugom duljinu: uza me, nada te, p7'edase, poda se,
podanjga. Nejasna je razlika izmeu na. me i uza me, izmeu za te'
i nada te jer bi se po 131d oekivalo uza me, nada te, ali to se
ne govori. - Akcente u na me, za te, u se, uza me, nada te, preda.
se ja ne mogu potvrditi iz Vukovih i Daniievih djela, ali e mi
jamano svaki dobar tokavac potvrditi da je tako, a i u Vukovu
rjeniku nalazimo priloge nase, napose, koji to potvruju. Danii
u "maloj srpskoj gramatici" na str. 34. ima zanj, zanjga, ilnj,
u.njga, predanj, prdanjga; a Vuk u rjeniku ima nanj, nanjga,
zanj, panj, ilnj, krozanj, krozanjga, uzanj, uziinjga; pogreka
je u istom rjeniku ilnjga.
c) Ima nekoliko rijei koje same sobom nijesu nikakve enkli-

137

GLASOVI

tike, ali u stalnim nekim svezama s drugim rlJeclma postaju

enklitike ; takove .su futurne sveze dadbudem, htjedbudem, smjedbu dem, zn1idbu dem i mogbu dem mjesto dat budem itd. (v. u
312c). U tim je svezama prva rije zadrala svoj akc., ali ima drugih sveza u kojima prva rije gubi svoj ake. s prvoga sloga i na
drugom dobiva spori. Takve su sveze: dobro jutro, dobar vee,
dobar dan (mjesto dobro jutro, dobar vee, dobar dan), tako je
i jedanput, jedared (mjesto jedan red s ispalim n, v. 82c). U
dvaput, triput prva rije mjesto silaznoga akcenta ima uzlazni,
tako je dijalektiki i dva. dn:;;, tri dn:;;, dva cara, tri brata itd. (vidi u
Vuka nar. posl. XI i XLI) . Katkad i tri rijei meu sobom ine
tjenju svezu: ako bog da (Vuk rjen. kod Gor, - tu su rijei bog i
da bez akcenta, ali su zadrale duljinu) ; po Bosni se i po Slavoniji
govori : tL dobri as (mjesto: u dob1'?; as). - Sveze, o kojima se
ovdje govori, moemo zvati s r a s l i e e (jer su se po dvije ili po
tri rijei s r a s l e u jednu). Vidi o sraslieama jo u 376e.

'"

'"

'"

Kako je na ovoj strani ostalo dosta prazna prostora, mislim da nee

biti zgorega ako ga upotrijebim za malu biljeku o kvantiteti. - Ne valja
misliti da je kvantiteta naih vokala tako grdno poremeena, da nema
za njezine promjene nikakovih pravila, osim onih to ih ja bez obzira na
srodne jezike navodim u 122-126. Njemaki slavist A . Leskien (t 1916)
u svojoj knjizi "Grammatik der serbokroatischen Sprache" (1914) lijepo
s pomou ruskoga jezika objanjava razlike tl kvantiteti vokala a i
koji
su se razvili od negdanjih skupova or, al, er, el izmeu dva konsonanta
(vidi 40c, 42a, 61c); vokali a i
kad su toga postanja, dugi su npr. u
brada, glava, grad, zlCito, brijeg (breg, brig), mlijeko (mleko, mliko) itd., a
kratki su u mraz, slama, br.eza, mljeti itd. Nijesu to nikakva poremeenja
kvantitete, nego su te razlike osnovane na vrstim pravilima. A s pomou
slovenskog jezika tumai dobro Leskien razlike u kvantiteti prvobitno dugih
vokala, npr. lipa prema zima, milka prema ruka (u te dvije rijei postalo
je u od negdanjega ,,), sir prema sin (u obje rijei i je postalo od ll), pjena
prema svijea (svea, svia) itd. - O svemu tome dalo bi se opirno govoriti,
ali za gramatiku, kao to je ova koja nije ni historika ni poredbena (komparativna), dosta je i ovolino natuknuti.

e,

e,

OBLICI
DEKLINACIJA
IMENICE MUKOGA RODA

133, a) Za primjere neka nam slue imenice jelen, ora,

Marko, Miloje, od kojih se prvoj i treoj osnova svruje na nepala-

talni konsonant, a drugoj i etvrtoj na palatalni, i otud dolazi razlika u nekim oblicima. K tome prve dvije rijei nemaju nastavka
u nominativu sing., a druge dvije imaju.
b) Sing. N. jelen, ora; G. jelen-a, oraa; D. jelen-u, ora-u;
A. jelen-a, ora-a; V. jelen-e, ora-u; L. jelen-u, ora-u; L jelenom, ora-em.
Plu?'. N. jelen-i, ora-i; G. jelen-a, ora-a; D. L. I. jelen-ima,
ora-ima; A. jelen-e, ora-e; V. jelen-i, Cfra-i.
Dual. N. A. V. jelen-a, ora-a.
Sing. N. Mark-o, Miloj-e; G. Mark-a, Miloj-a; D. Mark-u,
Miloj-u; A. Mark-a, Miloj-a; V. Mark-o, Miloj-e; L. Mark-u, Miloju; I. Mark-om, Miloj-em.
Dual. N. A. V. Mark-a, Miloj-a.
c) Rijei, kao to su Marko, Miloje, slabo se govore u 'pluralu,
a ako zatreba plural, sklanjaju se kao i druge imenice ove deklinacije, npr. Marci, Miloji; Marcima, Milojima; tako je od pobro
nom. plur. pobri. nar. pjes. 4, 416, a od deko ne govori se drukije
nego deki, dekima. Ne mogu rei kako bi, kad bi bio obian,
glasio genitiv plur. od rijei kojima se osnova svruje na dva konsonanta (npr. deko, Marko, 2ivko), bi li im se meu ta dva konsonanta umetalo a (npr. Maraka) ili ne bi (npr. Marka).
d) Mnoga ovakova imena i druge rijei dre se u istonom
govoru deklinacije imenica enskoga roda, npr. mjesto uro, J6vo,
pr6to, ujo govare istonjaci u nom. ura, J6va, pr6ta, uja, u gen.

140

. GRAMATIKA

Dure, u dat. Jovi itd., a i u pluralu kad zatreba govore oni po istoj
deklinaciji, npr. u nom. D{~re, Jove, prote itd. Ali i izvan istonoga
govora posve su obini oblici po deklinaciji imenica enskoga roda
u svim padeima osim nom. sing., dakle nom. D1;ro, P1'oto, gen.
Dure, P1:ote, dat. Duri, proti, ak. Duru, P1'otu; tako i u plur. nom.
Dure, prote itd.
134. a) Ona imena grkoga i latinskog podrijetla koja se u
n:om. sing. svruju na -ije, npr. Dimit1'ije, sklanjaju se sasvim kao
Miloje, ali u svim padeima mogu ii i po deklinaciji imenica enskoga roda, dakle npr. nom. Dimit1-ija, gen. Dimitrije, dat. Dimitriji
itd. Takva su jo i ova imena: ALempije i .4Jempija, Antonije i
Antonija, A1'senije i A1'senija, Dm'ije i Dm'ija, lunjatije i Ignjatija, Petmnije i Pet1'onija, Vientije i Vientija i dr, Vuk upis, 5l.
kae da mu se sklanjanje npr, nom, Antonije, gen, Antonija itd.
ini pravilnije od nam. An1lonija, gen, Antonije itd, Ali i on sam
sklanja esto ta imena kao imenice ensk'oga roda, npr. genitiv
Aksentije. mil. obro 83, Atanasije, prepo 1, 280 (1826), dativ Atanasiji. mil. obro 54, Doriji. nar. pjes. 4 (1833) XIX, MeLentiji.
mil. obro 97, Teodosiji. dan. 3, 217, akuzativ Antoniju. dan. 4, 19,
MeLentiju. 3, 194 itd. Pored toga nalaze .se u Vuka, dakako, i oblici
po deklinaciji imenica mukoga rada, npr. nom. Aksentije. mil.
obro 80, Antonije. dian. 4, 19, Teodosije, 3, 165, gen. Antonija, 4, 19,
ak. MeLentija. 5, 35, instr. Aksentijem. mil. obro 136, Antonijem.
da:n. 4, 19, MeLentijem. mil. obro 97. U Daniia je obino po o'voj
deklinaciji, ali i on ima: nom. Arija. pis. 279, 281, gen. Arije. 306.
- Jo se moe ovdje dodati da se od talmvih imena tvore i izvedeni pridjevi dV'ojako, npr. Dimitrijev i Dimitrijin itd.
b) Dual u ovoj deklinaciji ima osobite oblike samo za nom.,
akuz. 'i vok., a u 'Ostalim padeima nema razlike meu dualom
i pluralom. Pomenuti oblik duala ne razlikuje se niim (ni akcentom) od genitiva sing.
135. a) Mnoge imenice ove deklinacije imaju tzv. nepostojano
a, koje u ' nom. sing. i u gen. plur. stoji, a u drugim ga padeima
nema, npr. Lovac, Lovca, Lovcu, Love, Lovcem, Lovci, Lo,v aca, Luvcima, Lovce; isto tako: konac, konca, koncu .. .... , oganj, ognja,
og-nju . ..... , vjetar, vjetm, vjetru ..... , poetak, poetka, poetku . .... O tom vidi vie u 43. i 44. Sto se a nalazi i u gen.
plur. npr. Lovaca., konaca, poetaka, vjetara, premda taj oblik nema
na kraju konsananta, toO je stoga jer se gen. plur. svrivao nekad
na konsonant kao i u nom. sing., pa mu se ii dodaje na kraju tek

OBLICI

141

od XIV vijeka (v. 3) ; nekad je gen. plur. glasio npr. konac, lov ac
itd. (v. 126a), pak mu je nepostojano a ostalo i onda, p oto mu j e
na kraju priraslo jo drugo a.
b) U gdjekojim imenicama nepostojano a mo.e ispadati i
ostajati i u onim padeima u kojima ne bi smjelo da ostaje; tako
je grabam i grabra (nom. sing. grabar, ali ima i grab, gen. graba) ,
bahata i bahta (nom. bahat, ali ima i bakat, gen. bakta), hrbata i
hi'pta (od hrbat); takve su i rijei tuice: bdkara i bdkm (od bakar),
igumana i igumna (od iguman). U Lici se govori ava i va (od av),
a i Vuk ima avovima. kov. 41. Osobito je ime Bi.ha, gen. Bihaa
pored Biha, gen. Bia (o vidi u 93a) . Imenica san ima u gen .
sna, u dat. snu itd., a u pjesmama se poradi stiha nalazi za dativ
i za lak. sanu. nar. pjes. 2, 540, 541 i 4, 84, 176, pa i Danii ima
u gen. plur. sanova. 1 mojs. 37, 8 i 42, 9. Od imena Graac (varoica
u Lici) nanad goV'ori u gen. Graaca, u dat. Gmacn itd., a u jednoj
se pjesmi nalazi dat. Gracu (nar. pjes. 3, 425, 428), to je poradi
stiha; Vuk se prevario te je poradi te pjesme unio u svoj rjenik
gen. Graca, a obUka Graaca ne biljei.
c) U nekih imenica polugllJS ne ispada ni u jednom padeu,
nego je mjesto njega svuda a poradi lakega izgovora; to su: dan,
dad, lan, l2iv, ma, mah (tj. mahovina), panj, zmaj, - gen. dana,
lava, panja, dat. danu, l2ivu ltd. - Samo se po sebi razumije da je
postojal1lo ono a koje nije postalo od p0luglasa, nego je a odvajkada; takve su rijei npr. dukat, Duan, Milan, Radosav, siromah,
tovar, aran i dr., gen. dukata, dat. dukatu itd. Svagda je postojano
ono a koje je dugo, jer je ponajvie i u davnini glasilo a (izuzevi
neke jednoslone imenice, kao to su dan, m .ah, panj, zmaj, u kojima je nekad bio poluglas), npr. ban, bumbar, Hrvat, juniik,
kopa, obiaj, ora , rukav, velika itd. gen . bana, bumbara, junaka, velikaa Hd.
d) Budui da od starih poluglasova ne postaje u tokavskom
govoru e, zato e ne moe u deklinaciJji biti nepostojano, i genitiv
od pepeo, pleter ne moe biti dr.ukije nego pepela, pletem itd. To
vrijedi i za rijei tuice, zato de od kositer (gr. kassiteros) genitiv
samo kositera' ; tako i od Jupiter' mora biti gen. Jupitera, V. d. apo
14, 13, Jupiterom. d. apo 14, 12; a ispor. i Jupiterova godina. dan.
I Po novom pravopisu dozvoljeni su oblici : Jupiter Jupitera i Jupi tar
- Jupitra kao i pridjev: Jupiterov pored ' Jupitrov; isto tako i opa imenica:
arbitel' - arbitera i arbitar - arbitra.

142

GRAMATIKA

1 (u "kalendarskom prorotvu"); i u starijem jeziku bilo je tako,

kako se vidi u akad. rjeniku, zato je pogreka Jupitm, Jupitru. I.
307. - Prema gen. Aleksandm, strametra ne moe nom. glasiti
drukije nego Ale7csandal' (ili Aleksand,'o), strameta1', zato su
pogreke : Aleksandel'. V. dr. izd. 2, 155, stramete1'. 374.
136. a) Da guturali ispred e u vokativu sing. prelaze u palatale, npr. junae, drue, due (od junak, drug duh), to je reeno
u 89b, a u 90a reeno je zato nema promjene u akuzativu plur.,
npr. junake, druge, si1'Omahe; iz gOe zna se da e ispred e u vok.
sing. prelazi u , npr. mjesee, stl'ie (od mjesec, stric), a ostaje bez
promjene u ak. plur., npr. mjesece, strice. - U nom. i vok. plur.
prelaze po 84a guturali u sibilante, npr. junaci, dTuzi, siTomasi,
a otud su sibilanti prodrli i u oblik na -ima, za dat., lok., instr.
plur., npr. junacima, dl'uzima, siromasima.
b) Zna se iz 51a da o iza palatala u instr. sing. prelazi u e,
zato pored jelenom, junakom, Todom itd. govorimo O1'aem, noem,
krajem itd. a budui da se po 32b i konsonant e broji meu palatale, zato je od lovac, stric ins tr. sing. lovcem, stricem itd. Istu
promjenu vidimo i u plur., npr. kraljevi, muevi, zmajevi prema:
dTugovi, rodovi, sinovi itd.
e) Iz 56a zna se zato je u nom. sin.g. npr. kotao, posad, pepeo
mjesto kotal (gen. kotla) itd., zato je vladaoca, kudioea, eteoci
mjesto vladalca (nom. vladalac) itd. U gen. plur. je nepostojano a
po 135a, zato l ostaje (jer nije na kraju sloga), dakle: kudilaca,
vladalaea, etelaca itd. Dijalektiki je u nom. sing. -oc, npr. kudioc,
vladaoc i -oca u gen. plur., n.pr. kudioea, vladaoca. U 56e navedeno je nekoliko imenica kojima l ne prelazi u o: anelka, bijelca,
tkcilca, ubilca, alca; tako je i gen. krvopilca prema nom. krvopilac, a gen. krvopioca je prema nom. krvopilac (koje se po svoj
prilici gdjegod! govori). V.uk u rjeniku ima pira e, gen. ptlca, ali
nee biti ravo ni pioei u N. 20.
d) Zato je u vokativu sing. knee, vitee (od knez, vitez) pored
mraz e, obraze (od mraz, obraz), o tome vidi u 8ge. - Sto se taj
pade svruje na e iza nepalataInih kon.sonanta, a na u iza palatalnih, npr. jelene, junae, sokole, - orau, mladiu, prijatelju,
to nije osnovano ni na kakvom glaso<vnom zakonu ni pravilu jer i
e i u moe stajati kako iza palataInih, tako i iza nepalataInih konsonanta. Ali ta je razlika u jeziku od pamtivijeka, a pravi joj se
uzrok ne zna ni u poredbenoj gramatici.

OBLICI

143

e) Koje se imenice u nom. sing. svruju na -in te znae kakove ljude, one imaju plural bez in. Tako npr. od Arapin, Bugarin,
obanin,

dvoranin, graanin, Hrvaanin, Rimljanin, Srbin, Ugrin,

plural je u nom. Arapi, Bugari, graani. '" u gen.
Rimljana, Srba, u dat. Ugrima, Zagrepanima, u ak. Arape itd.
Meu takve rijei ide i Turin (postalo od Turkin po 89b), nom.
plur. Turci (postalo od Turki, v. l36a), gen. plur. Turaka (s nepostojanim a), dat. Turcima, ak. Turke. - Izuzimaju se neke imenice
na -in; takove su: domain, gonin, tuin, plur. domaini, gonini,
tuini; tako i kad treba plural od linih imena na -in, ne izbacuje
se to in, npr. Dragutin, Milutin, Vukain, plur. Dragutini itd. Nita
se ne izbacuje ni u imenica koje se u nom. sing. svruju na -in,
npr. arin, cekin, durbin, magazin, perin, arin i dr. Kakav je
plur. imenicama gospodin, vlastelin, o tome vidi u 140a.
Zagrepanin

U pjesmama se poradi stiha nalazi kadto protiv pravila: dvesta Arapina, nar. pjes. 1, 160, dumanine (ak. plur.), 4, 208, Srbini (nom. plur.), 4, 149,
Srbinima, 4, 336, horjatine (ak. plur.), 2, 338.

137. a) Mnoge imenice u pluralu "rastu", tj. ispred nastavaka dobivaju -ov- (iza nepalatainih konsonanta) ili -ev- (iza palatalnih), npr. drug: drugovi, drugova, drugovima, drugove; znak:
znakovi itd. iIi mi: mievi, no: noevi itd. Mnoge imenice imaju
jedan i drugi plural, mnoge imaju samo krai, a neke samo dulji.
Opirno prikazati, koje upravo imenice idu u koju od ove tri kategorije, nije mogue jer za mnoge nema.rp. potvrda, i to stoga to se
ili uope rijetko govore i piu ili napose u pluralu; osim toga za
ovaj posao ne mogu se uzimati narodne pjesme, i to zato to se u
njima krai ili dulji plural poesto nalazi samo poradi stiha bez
obzira da li je tako izvan pjesama obino. Tako npr. imenice ak,
jad, nokat u obinom govoru imaju samo kratki plural: aci, jadi,
nokti, a u pjesmama ima i akovi (nar. pjes. 3, 67: pet stotin' a
kova), jadovi (l, 467: svoje jadJave), noktove (3, 359: pod noktove);
- imenice car, pop' u obinom govoru imaju samo dugi plur.:
carevi, popovi, a u pjesmama se nalazi i kratki: cari (nar. pjes. 2,
211: naih cara), popi (nar. pjes. 2, 410: dvjesta popa). Zato u ja
ovdje i u 138. i 139. (drei se ponajvie Vukova i IvekOIVieva,
a donekle i akad. rjenika, k tome Daniieva lanka o akcentima
u "Glasniku drutva srpske slovesnosti", knj. 8) rei, koliko mogu,
o kratkom i o dugom pluralu nekih obinijih imenica.
b) Od imenica, koje su u nom. sing. od jednoga slog a, i kratki
i dugi pIural (npr. bani i banovi, boci i bokovi) imaju ove: ban,

144

GRAMATIKA

bok, brk, as (asi. V. 1 sol. 5, 1, D. dan. 2, 21, asovi. D. pis. 253),

dar, dad (dadi. D. jerem. 3, 3, jezek. 34, 26, dadevi. D. pjes. nad
pjes. 2, 11), drug, dvor, glas, gnjat, grad, grijeh, gro, klin, lijek,
(H~k, llk), list, mi, put (puti i putovi; dosta se esto u pisaca nalazi
i oblik putevi, jedan put i u Vuka: prepo 4, 111 (1826), ali je dijalektizam nainjen prema instrumentalu sing. putem), pu, rog, sin,
skut, snop, trg, trud, ud, val, vra, znak. Zacijelo idu ovamo i imenice: bog, klju, kralj, no, prit, - isto tako i ove: bol (u Iv. samo
bolovi, ali ak. bole ima M. 78 i S. 5, 29), broj (u Iv. samo b1'ojevi,
ali bT'Qja za gen. plur. ima V. dan. 2, 22, dr. izd. 2, 179), hljeb (u
Iv. samo hljebovi, a hljebi ima V. u rjeniku kod nehapJ1I~a), mlin
(u Iv. samo mlini, a M. 267 ima mlinovi), plod (u Iv. samo plodi,
a Danii ima plodovi. pis. 218, 220, jezek. 25, 4), pmt (u Iv. samo
prutovi, a gen. plur. pruta ima V. mil. obro 104), san (u Iv. samo
sanovi, a snovi ima V. d. apo 2, 17, uD. 1. mojs. 37, 19 ijerem. 29,
8 ima sni, a ima i snima. jovo 7, 14), zrak (u Iv. samo zraci, a S. 2,
171 ima: "od poslednjih zrakova sunca"), zvijer, (zver, zvir, u Iv.
samo zvje1'ovi, a M. 311 ima "ne bi li izeli zveri"). Po svoj prilici
ide ovamo i imenica vuk, za koju mislim da joj je gen. plur. obi
niji vukova nego vuka, a u ostalim padeima mislim da je obinije
vuci nego vukovi itd. Jednoj imenici je izmeu kratkoga i dugog
plurala razlika u znaenju: zubi se govori u pravom smislu, a zubovi u prenesenom ("zubovi u puke"), a to Vuk u rjeniku postavlja razliku izmeu kmeti i kmetovi, Budman tu razliku u akad.
rjeniku porie.

c) Ima nekoliko imenica 'Od kojih je obian samo krai plural;

takove su: crv, ak, gost, jad, konj, mrav, pas, prst, rak, vlas, dakle
samo: crvi, aci, gosti (sasma je neobino gostovi. N. 447) itd.;
ovamo osobito idu jednoslona narodna imena: Ceh, Grk, Prus,
Rus, Vlah. - Dosta ima i takvih jednoslonih imenica od kojih
je samo dugi plural u obiaju: car, grob, grom, knez, kum, lik;
most, mraz, mu, plot, pop, rat, rob, rod, smok, stog, top, vijek,
vo, zmaj, dakle samo carevi, gro b cxvi, gromovi (to Danii u
svojim "oblicima" 7. kae da je u pluralu i gromi, to mislim da je
pogreka) itd.
d) Imenica knez ima u pluralu knezovi i kneevi, a druge
imenice to se svruju na z imaju samo -zovi: jazovi, mrazovi,
nizovi (od jaz, mraz, niz). - Imenicama zec, stric pie Vuk u rje
niku (1818) XXXIX plural zecovi i zeevi, stricevi i strievi (isp. u
138a jarevi, arevi, vranevi pored ocevi ipalcevi). - Iza t

OBLICI

145

i d stoji e: dadevi, hrutevi, pritevi, i to zato jer je tu (po do\kazivanju drugih slavenskih jezika) t postalo od (v. 91a), a
d od z (v. 79a); premda u rijei dud (mletaki) d nije tim
nainom postalo, dobar e biti oblik dudevi uN. 46, 47.

138. a) Mnogo rjee imaju dulji plural dvoslone imenice

s nepostojanim a, npr. bubnjevi, jarmovi od bubanj, jaram. Takve
su i ove imenice: ealj, unak, vorak, urak, gusak (guskovi
u S. 2, 237), jarac (ja1'evi), kotao (kotlovi), lakat, lijevak, roiljak,
mozak (mozgovi u S. 2, 268, 271), orao (orlovi), ovan (ovnovi),
otac (ocevi), palac (palcevi, tj. spice u toka), pijetao (pijetlovi),
posao (poslovi), svekar (svekrovi), suanj, iljak (iljkovi u S.
2, 29), toak, troak, vepar, vitao (gen. sing. vitla), vranac (vranevi, kad znai neku pticu, u Crnoj Gori), rvanj. Neke od nave.denih imenica mogu imati i kratki plural, npr. bubnjevi i bubnji,
rvnjevi i rvnji; takve su i ove: vorak, jarac, lakat (u kratkom
pluralu osobito gen. lakata), orao, otac, palac (palci u pravom
smislu, a pa'oci je isto to i palcevi) , pijetao (pijetlovi i pijetli.
V. u prvom izdanju rjenika, str. XXXVIII), posao (u kratkom
pluralu osobito gen. posala), suanj, iljak.
b) Bit e malo dvoslOlnih imenica s nepostojanim a, osim navedenih, koje mogu imati dugi plural; takove mislim da su ove:
oak, oganj, raanj, ruak, sajam, toranj, zajam. Vrlo mnoge
izmeu takvih imenica govore se samo u kratkom pluralu (osobito
BU to imenice koje znae kakve ljude); ..evo ih nekoliko: avao,
dronjak, kobac, konac, kosac, kupac, laac, lovac, lonac, maak,
momak, nokat, papak, prosac, svetac, slijepac, starac, vijenac,
vrabac, drijebac i dr.
139. a) Meu dvoslonim imenicama, koje nemaju nepostojanog a, :malo ima koje se govore s dugim pluralom, a i te su sve
obine i s kratkim. Veliki dio tih imenica ima u nom. i u gen. sing.
na prvom slogu brzi akcent, a na drugom duljinu, npr. gOlub goLUba, pojas - pojasa. Takve imenice s dugim pluralom jesu ove:
batak (b7itakovi), bukvar (bilkvarovi u M. 34), duvar (dilvarovi
u M. 48, 50, 261), golub, jablan (jabLanovi u S. 5, 57), jastreb,
klobuk (tj. mjehur kad voda kljua, - drugo je klobiik, klobuka, plur. klobuci), kolut, labud, liaj, mjehur, nerast, pojas
(pojasovi; to u Vuka mil. obro 58. ima pojasevi, to se, iStina.,,;
gdjeto govori (vidi u akad. rjeniku kod "pojas"); ali je bolje
pojasovi. D. sitno sp. 179), procijep (procjepovi) , sluaj, vitez. Po
svoj prilici ide ovamo i imenica gavran, plur. gavranovi.

146

GRAMATIKA

b) Onakih imenica, koje se u nom. i gen. sing. akcentom ili

kvantitetom razlikuju od goLUb - goLUba, ima sasma malo s dugim
pluralom; najobinija je od njih: soko, gen. sokolu, plur. sokolovi
(u Vukovu rjeniku kod COKOJIapmra, a gen. plur. sokolova zabiljeen je kod COKO). Dugi plural mogu imati i imenice: javor (gen.
javora), jasen (gen. jasena), plamen (gen. plamene), pramen (gen.
pramena), strljen (gen. strljena) - dakle plur.: javorovi (M. 157),
jasenovi (M. 157), plamenovi (S. 5, 155), prameno'vi (S. 5, 129),
strljenovi (M. 71). Sumnjiv mi je plur. armanovi (u S. 5, 23) od
orman (gen. ormana).
c) Veliko je nmotvo dvoslonih imenica bez nepostojanog
a, koje se akcentom ili kvantitetom razlikuju od imenica, kao
to su goLUb - goLUba ili javor - javora; takve su npr. bisku.p;.
izvor, jelen, lupe, mliu:lic, obraz, ora, putnik, vojnik, zakon, zlotvor i dr. Od njih se gradi samo kratki plur.; izuzetak e biti samo
ilimovi (u M. 47) od ilim (gen. ilima), ali i ta je imenica obi
nija s kratkim pluralom: ilimi (M. 62, 134, 167). - Od imenica;
koje u nom. sing. imaju tri sloga, samo jedna ima dugi plural.
to je pritisak, plur. pritiskovi. Sasma nepouzdan ini mi se plur.
dogaajevi (u S. 5, 62) od dogalij (gen. dogaaja).

140. a) Imenica ovjek nema svoga pravog plurala, nego se

mjesto toga uzima ljudi (a od toga plurala nema singulara). Tako
i od neovjek govori se u plur. neljildi; - ali kako je plur. !otdI.
raoek, kako li od lijepi ovjek (ime cvijetu)? Imenica brat
mjesto pravoga plurala ima zbirni oblik braa koji se sklanja
sasvim kao sing. rijei kua, voda itd. i nema plurala; u narodnim
pjesmama nalazi se i pravi plural od brat, 'a li samo u genitivu,
dakle brata, npr. u nar. pjes. 2, 209 i 3, 566 i 4, 169. - Od gospodin nema takoer pravoga plurala, nego se uzima zbirna rije
gospoda, koja se sklanja kao braa; tako i vlastelin mjesto plurala
ima vlastela, to je zbirna imenica kao i gospoda, ali pored toga
ima i pravi plural: vlasteli (nom.), vlastela (gen.), vlastelima (dat."
lok. i instr.), vlastele (ak.), kako se nalazi u D. istor. 14, 20, 37.,.
39, 40, 43, 51, 61, 71, 79, u kojoj knjizi ima i oblika: vlastela
(nom.), vlastele (gen.), vlasteli (dat.), vlastelom (instr.) npr. na str.
25, 27, 51, 54, 72, 121, 157. Vrijedno je napomenuti da Danii
u svojim "oblicima" 11. kae da je vlastela onda "kad se mnogi
misle pojedince (kao npr. cvjetovi), a ne skupa (kao npr. cvijee}".
ali toga svojeg pravila on se sam u svojoj "istoriji" ne dri, tj.

OBLICI

147

ne cml u znaenju nikakve razlike npr. izmeu nominativa vlasteli i vlastela.

b) Nema nijedne imenice koja bi imala toliko mnotvo raz-

linih oblika lroliko ih ima imenica dan. Iz Vukova i akad. rje

nika i Daniievih oblika izlazi evo ovo obilje: sing. N. dan, G.
dana, dneva, dnevi, dne, D. danu, dnevi, dne, A. dan, V. dane,
dneve, L. danu, dnevu, dnevi, dne, I. danom, dnevom (danjom,
danju, dnevIju, dnevi, ti oblici slue samo kaJO prilozi, tj. ne mogu
uza se imati ni prijedloga ni pridjeva); _ plur. N. V. dani', dnevi,
dni, G. dana, dneva, dnevi, D. L. I. danima, dnevima, A. dane,
dneve, dnevi, dne; - dual. N. A. dana, drU (ono drugo u svezama
dva dni, tri $i, etiri dni, v. 132c). Velika veina navedenih
oblika su dijalektizmi, a najobiniji su ill svemu narodu oni oblici
koji izmeu d i n .imaju a, dakle: dan, dana, danu itd.; od ostalih
oblika Vuk i Danii upotrebljavaju samo neke: oko devetoga sahata dnevi. V. d. apo 10, 3, do ureva dne. prepo 4, 126 (1828), do
trojiina dne. 1 kor. 16,8, o trojiinu dne. d. apo 20, 16, nego e doi
dni, u one dne. 2, 20, dva dni. prepo 1, 267 (1825), - tri dni. D. 4
mojs. 10, 33 i 33, 8, jezdr. 8, 15, do Spasava dne. pis. 167, po
Spasovu dne. 279, od Arhanelova dne. sitno sp. 365. Jo treba dodati da Vuk u rjeniku od blagdan (tj. blag dan) pie gen. blciga
dne, a Danii imla: jer su ovo blagi dni. pis. 76, gozba i blagi dani.
jest. 8, 17, da provedete blage dne. pis. mil. 12; tako je i: o blagim
danima. M. 188, o svakom blagom danu. 229, uoi blaga dne. I. 430.
Ali moe da bude l blagdana, blagdanu;blagdani itd., kako mnogi
piu.
e) Imenica vee (gen. veera) izgubila je nejasnim nainom
na kraju r (v. 8lb); u sing. je taj oblik i mukoga i srednjeg
roda, npr. dobar vee, lijepo vee; u plur. je ta imenica enskog
roda i sklanja se kao stvar (v'. l63a), npr. zimnje veeri, ali i
u sing. moe da bUde enskoga roda, npr. prva veer, gen. one
veeri, a u Iv. rjeniku nalazi se iz jedne pjesme hercegovake:
prvu vee, drugu vee.
141. a) U imenicama uzetima iz drugih jezika esto se dogaa da se na kraju osnove nau dva konsonanta koje bi u nom.
sing. trebalo rastavljati nepostojanim: a. Narod u takvim sluajevima ne postupa jednako, sad rastavlja te konsonante, sad
ne rastavlja. Rastavljeni su npr. u lanac (iz mad. lane), anac
(iz njem. Schanze), tanac (iz njem:. Tanz); svagda se rastavljaju
konsonanti u takvim rijeima kad je drugi od njih r, npr. cedar

148

GRAMATIKA

ili kedar (vidi u Iv. rjeniku), aba1' (njem. Zuber, staranjem.

zubar), Peta1' (gr. Petros, lat. Petrus). Ovamo idu imenice uzete
iz turskoga jezika u kojemu imaju na kraju -k, a pred tim -k je
kakav konsonant, npr. epenak, urak, miljak, terak. Da je u
svim tim rijeima a nepostojano, to im dokazuje gen. sing.: lanca,
Petm, urka itd. Neke od ovakih imenica imaju konsonante
nerastavljene, npr. erz, haps, zapt (v. u 34b). Vuk u tuim,
ali ne turskim rijeima ponajvie ostavlja konsonante nerastavljene: agent. mil. obro 127, 149, akt. 153, 171, Aristarh. d.
apo 20, 14 i 27, 2, Damask. 2 kor. 11, 32, d. apo 9, 8, diftong.
dan. 1, 52, korespondent na natpisu svim "danicama" i mil. obr.,
Korint. d. apo 18, 1, 2 kor. 1, 23, Krisp. d. apo 18, 8, Leopold.
eman. 5, patent. 12, Plutarh. dan. 4, 1, ptm. dan. 1, 90, recenzent.
rjen. (1818) XII, XIII, recept. dan. 3, 240, Sa1'd (ime gradu).
otkr. 1, 11, Sekund. d. apo 20, 4, smaragd. otkr. 4, 3 i 21, 19,
talant. mat. 25, 24, Tars. d. apo 11, 25. Umetnuto je a uSosipatar.
d. apo 20, 4, rimlj. 16, 21, Kipar. d. apo 21, 3, psalam. 1 kor. 14, 26,
Patam (gr. Patmos). otkr. 1, 9. Sto se u rjeniku (1818) XIII nalazi:
car Aleksandr, to je jamano ruski oblik koji u na jezik nikako
ne pristaje. Posve drukije postupa Danii, on ili umee a, npr.
Damasak. 2 dnevn. 28, 5, is. 7, 8, dijamanat. 2 mojs. 28, 18, narad
(gr. nardos) pjes. nad pjes. I, 12, psalam. pis. 38, 40, 51, patrijarah.
g7, 333, istor. 21, 50, 75, skiptar. pis. 111, smaragad. 2 mojs. 28,
17 i 39, 10, talanat. pis. 125, - ili dodaje na kraju o (ako su
lina muka imena): Artakserkso. jezdr. 7, 11 i 7, 21, Karlo Roberto. ist. 36, 42, 149, Sigismundo. 108, 154, Leopolda. 121. Iz svega
ovoga izlazi da se a umee kad je drugi konsonant r ili kad je konsonantski skup teak za izgovor na kraju rijei, kako je u Patam,
psalam. Dodajem da se i u Daniia nalaze konsonanti nerastavljeni, ali vrlo rijetko: prenumerant u Vukovoj "prepisci" 6,
~33 (1849), Artal<:serks. prip. 149, p1ojekt. sitno sp. 366, 377,
patrijarh. 326, 329.
b) Da se i zato se prema genitivu brizga, drozga, mozga
govori u nom. brizak, drozak, mozak, to je reeno ve u - 67a.
Ime li grkim zavretkom Hristos ima u drugim p'adeima Hrista,
lJristu, Hristom pored Hristosa itd. Druge rijei iz gr.looga jezika
fi istim zavretkom u nominativu imaju ga i u drugim padeima;
tako npr. Danii pored diskos. pis. 26, 62, ima u gen. diskosa,
II lok. diskom. 24. Tako je i patos, gen. patosa itd.

149

OBLICI

c) Rijei, koje se sklanjaju kao Marko, Miloje, imaju, dakako,

u nom. jedne na kraju o, druge e. Prvi se vokal nalazi ne samo
iza nepalatalnih konsonanta, npr. Danilo, Gavrilo, Marko, Mirko,
Samuilo', baba, pobro, striko itd., nego takoer iza palatalnih,
npr. BOQ, Grujo, Mio, Vujo, k?-njo', rio, zloa (v. u 38b) itd.
Vokal se e nalazi iza nepalataInih konsonanta i iza j, iza drugih palatalnih konsonanta vrlo rijetko, npr. brale, Gm'ile, kale,
Vide, Vule, Blagoje, Dimitrije, MilOje, Radoje, Vasilije itd., ore.

Sto su stariji nai pisci

esto

pisali, a i danas to gdjekoji piu npr.

Flavija, Ju.lijo, Ovidija i dr., to je prema talijanskom jeziku (npr.Ovidio);

da narod ta imena upotrebljava, bilo bi Flavije, Ju.lije i dr., kao to je
Dimitrije, Vasilije i dr.

142. a) Pravilo je za imenice koje znae to ivo da im je

ak. sing. jednak genitivu sing., a koje znae to neivo, njima
je ak. sing. jednak nominativu sing. Prema tome je u jednu ruku
ak. sing. jelena, oraa, a u drugu hrast, posao. Od toga pravila
nema mnogo izuzetaka, a meu najznatnije ide imenica duh,
koja upravo znai neto neivo, tj. ono to ovjek duhne, dah.
ali se vrlo esto upotrebljava za bia bez tijela, za ono to se njemaki kae "Geist", dakle za neto ivo, i zato je ak. sing. duha,
ali budui da se toj imenici jo i danas osjea njezino iskonsko
znaenje "dah", zato ona i kad znai "Geist", ima u ak. sing.
i oblik duh. Evo nekoliko potvrda zajedno i za drugo: miljahu
da vide duha. V. luk. 24, 37, vidjeh duha gdje silazi s neba kao
golub. jovo 1, 32, a ovo ree za duha, kojega poslije primie. 7,
39, da prime duha svetoga. d. la p. 8, 15, proreci za duha. D. pis.
149, izagnaj iz njega svakoga zloga i neistog duha. 184, posla im
duha svetoga. 345, - vjetica se zove ena koja ima u sebi nekakav avolski duh. V. rjen. kod BjeIIITMo;a, u ruke tvoje predajem duh svoj. luk. 23, 46, i preklonivi glavu predade duh. jo.v .
19, 30, primite duh sveti. 20, 22, koja izbavlja tijelo i duh. D . pis.
188, pita duh vraarski. 1 dnevn. 10, 13.
b) Bibliko ime IzraUj znai jevrejski narod; mislilo bi se da e tome
imenu akuzativ biti jednak nominativu kao rijeima npr. narod, sabor,
hrianIuk, ali Vuk i Danii tt prijevodu Sv. pisma svugda imaju ak.
Izrailja: koji e pasti narod moj Izraitja. mat. 2, 6, koji e izbaviti Izrailja.
lUk. 24, 21, kako se tui Bogu na Izranja. rimlj. 11, 2, saberi k meni svega
Izrailja. 3, car, 18, 19, car prebroji svega Izra itja. 4 car. 3, 6, da udare na
Izraitja'. 1 sam, 7, 10.

e) Kad se imenice koje upravo znae neto: neivo uzimaju

za togod ivo, onda je i njima akuzativ jednak genitivu. U jednoj

150

GRAMA..TIlC.A

narodnoj pripovijetki govori se -o mjesecu i o vjetru kao o ljudima

koji putuju nebom i svijetom, i zato se kae: da pita meseca, nije
Ii on gde video. nar. prip. 71, ona izie pred vetra. 73. Na to je
nalik i ovo : ona naini idola u lugu, a Asa izlomi idola i saee.
D . 3 car. 15, 13, gdje se pod rijeju idol ne misli toliko ono drvo
od kojega je nainjen, ve onaj bog kojega idol prikazuje. Tako
i rijei lan, kad se uzima za kakvoga ovjeka, akuzativ je kao
genitiv, npr. izabran je za lana naega drutva. Rijei m1tvac,
pokojnik glase u ak. mrtvaca, pokojnika, jer znae ovjeka premda
neiva.
d} :rYloe se i to dogoditi da se imenica koja sama sobom znai
neto ivo uzima za neto neivo, i onda je akuzativ kao genitiv:
kao to su drugi ugledavi se na "ulaka" poeli pisati ("ulak" je
ovdje ime novinama). V. lai i op. 16. Nalik je na to primjer: kako
su kvarili to je prije dobro bilo, gradei od slovenskoga jezika
roba grkom. D. star. 1, 91. Od lijepi ovjek (ime cvijetu) mislim
da je akuzativ lijepoga ovjeka. Ali pored svega toga se govori:
idemo u Sv. Ivan (ime selu), popeo se na Soko (ime brdu). Ne
zna!Il to bi obinije bilo: napni oroz (na puki) ili oroza, - izlijeio
rak u grlu (bolest) ili raka.
143. a) Kad se relativna zamjenica protee na imenicu mukoga roda
koja znai to neivo, a zamjenica stoji u akuzativu sing., onda joj po
pravilu taj pade glasi koji: mali gradi koji je Pasmandija zidao. V. dan.
3, 46, Srbi se odre u ancu koji j'o nisu ni nainili kako valja. mil. obro 83,
kamen koji odbacie zidari. 1 petr. 2, 7, pretresajui danak koji plaae
Dubrovani Srbiji. D . istor. 235, otvori Noje prozor na kovegu koji bjee
nainio. 1 mojs. 8, 6, oni su kao prah koji rasipa vjetar. psal. 1, 4. Ali nalazi
se i koga: na ovome bukvaru koga je meni poslao Vladisavljevi. V. pis. 54,
Bog postavi sve ude u tijelu kako je koga htio. 1 kor. 12, 18, svaki Srbin
ima po jedan dan u godini koga on slavi. rjen. kod KPCHO HMe; eto, bee,
dva maa zelena, ti izberi koga tebi drago. nar. pjes. 3, 468. U Daniia toga
nema, jamano zato to je drao da je to pogreka, kao to u njega nema ni
ovakoga primjera nijednog: da se udi jednako brinu jedan za dTugoga.
V . 1 kor. 12, 25, izvila je tri zelena venca, jednoga je sebi ostavila, drugi
svojoj drugarici dala, a trei je niz vodu pustila. nar. pjes. 1, 232, eto, bee,
dva maa zelena, ti izbel"i koga tebi drago, uzmi botjeg, ostavi gorega. 3, 468.

b) Enklitina rijeca ga moe se protezati i na rijei koje

to neivo, npr. vidi li onaj kamen? - vidim ga. Kad uz
takvo ga ima stajati pridjev, onda je akuzativ toga pridjeva jednak
genitivu: zapale lagum pod mostom kOlji ga svega raznese. V. eman.
51, uzmu joj veo s glave i drei ga rairena iznad nje jedan od
njih govori. rjen. kod. ,ll;06pa MOJmTBa, ovako sam ja prevodio
Novi zavjet, a kad sam ga svega preveo, onda .... dr. izd. 3, 338,
znae

151

'OBLICI

je l' ti draga vezen jagluk dala? ja sam ti ga i ljepega dala. nar.

pjes. 1, 197, dooe na grob i naavi ga prazna zabrinue se. D.
prip. 242, to je u ovom rukopisu, zato mislim da ga treba prepisati
svega. star. 1, 60, teko mi je kad se god setim toga sluaja, ali mi
se ini da je ba korisno da vam ga svega ispriam. M. 291. Mnogo
je rjee u ovakom sluaju akuzativ pridjeva jednak nominativu:
Crnogorci su potom uzeli abljak .... pa ga onda pust i popaljen
'Ostavili. V. prepo 1,462 (1835). Na to je nalik primjer: koji te zidae,
nainie te sasvim lijep (govori se gradu Tiru). D. jezek. 27,4.
144. a) U 136 d reeno je glavno pravilo za vok. sing., kad ima na
kraju e, kadli u, ali od toga pravila ima u pojedinim sluajevima izuzetaka.
"Tako gdjekoje imenice, koje se svruju na palataini konsonant, imaju u
narodnim pjesmama vokativ na e: zmaje. nar. pjes. 1, 190, 191 i 2, 256, 2157,
.kralje. l, 342 i 2, 115, 334, ure (od ura). 2, 500, 501, Miloe. 2, 559 i 4,
349, ali sve te i sline rijei mogu i u narodnim pjesmama imati vok. i na u.
Rijedak je u pjesmama vok.. na u mjesto na e: kon;icu.. nar. pjes. l, 10, 4153,
strahu. l, 479, Francuzu. l, 498, Sapcu. (od Sabae). 4, 208. U jednoj poslovici
nalazi se vok. Halahu: ne izjedini, Halahu, krsta! nar. posl. 200, u bokelj skoj
nekoj pjesmi od rs (tj. snaga) vokativ je rsu. V. rjen. kod pc. Nepravilnih
vokativa ima i u pjesmama JM.: kralje. 44, 116, vidu. 194, 307, 380, - :rijetld
su u boljih pisaca: Miloe. M. 53, 54, 56 (pored Milou. 222), psu. S. 2, 2153,
,sapcu.. 5, 171.

b) Vuk u

rjeniku

(1818) XXXVIII pie kad bi od

maak,

patak (i drugih takvih imenica na -dak, -tak i -ak) vokativ bio

obian, da bi se govorilo maku, patku, pa dodaje: "ali koja se
(tj. imena) esto govore, ona imaju kao to treba, npr. tetak tee". Prema tome moemo misliti da 'bi od drozak, mozak vokativ bio drozgu, mozgu, i po svoj prilici kad bi trebalo (a vrlo
rijetko treba) gOVlOrilo bi se i Otocu, staracu od Otoac, staraac, isto tako as ku, opleku, pijesku, toku od asak, opleak,
pijesak, toak itd.
c) Dok je u jeziku naem bilo pa1atalno r (v. u 19c), za nj je
vrijedilo isto to i za druge palatalne konsonante, zato jo i danas
vok. sing. ima u iza onoga r koje je nekad bilo pa1atalno, a takvo
je bilo u nastavku -ar i u imenici pastir; prema tome je u vok.
sing.: pastiru. D. pirs. 84, 264 (pored pastire. psal. 80, 1), arhipastiru.
V. prepo 6, 251 (1851), - gQspodaru. nar. pjes. 2, 280 i 4, 275, 301,
nar. prip. 148, haznadaru. nar. pjes. 3, 88, ljekaru. V. luk. 4, 23, D.
pis. 230, vozaru. nar. pjes. 1, 324. Kako se u pjesmama mjesto
zmaju, kralju nalazi zmaje, kralje, tako i imenice s palata1nim T
mogu u pjesmama imati u vokativu e pored u, npr. divere i diveru
(u istoj pjesmi). nar. pjes. 1, 579, devere. 3, 457, 462, gospodare.
1, 398 i 2, 279 i 3, 335. I u obinom govoru ima pisare i pisaru od

152

GRAMATIKA

pisar. D. oblo 6. Neobino je u Daniia: poglava1e. dan. 4, 9 (pored

poglava1u. zah. 3, 8). Imenice car, Lazar imale su nekad palatalno
r, to dokazuju pridjevi carev, Lazarev, ali danas im je vok. care,
Lazare (u nar. prip. 129 nalazi se ipak caru pored care). Kojim
rijeima r nije nikad bilo palatalno, one u vok. imaju po pravilu
e: dobrotvore. D. pis. 126, izvore. 274, pjes. nad pjes. 4, 15, javore.
nar. pjes. 1, 263, 449, kaluere . 2, 371, 372, majstore. 3, 323, 325,
sjevere. D. pjes. nad pjes. 4, 16; samo vezir ima esto u: veziru.
nar. pjes. 1, 538 i 3, 68, 295 i 4, 368, V. mil. obro 130, ali se nalazi
i vezire. nar. pjes. 1, 436 i 3, 65, 296 i 4, 224. Izuzetak je i kalueru.
nar. pjes. 3, 74.
145. a) U obinom dobrom govoru veoma rijetko imaju vok. sing.
jednak s nominativom imenice koje se u nom. sing. svruju na konsonant.
kako je u primjeru: idi, moj soko!ak (govore djeci kad ih kuda alju). V.
rjen. kod co KOJI aK. Cee se to nalazi u narodnim pjesmama: ne prolaz'
me, otac dragi! nar. pjes. 1, 144, spomeni se, otac, majko, spomeni se, bratac,
seko! 1, 146, oj u Ii me, siroma (tj. siromah mjesto siromae). l, 515, tako
mi boga, carevi! l, 588, tako ti boga, Ivan-ban! l, 589, ne budali, oban od
ovaca! 1, 600, car Suleman, i otac i majko! 2, 430, eto, junak, druma smederevska.. 2, 492, Jaki Bogdan, moj mio brajane! 2, 634, oj boga mi, neznan
dobar junak! 3, 204, o Ivane, i otac i majko! 4, 498. U nekima od navedenih
primjera ovaki je vokativ stiha radi, ali u nekima nije, tj. da je uzet i pravi
vokativ (npr. oe), bio bi isti broj slogova.
b) Od sinak vok. je sinko, a u jednoj pjesmi i od posinak ima posinka
(mjesto posine). nar. pjes. 2, 429, s tim se slae i oblik sanko mjesto sane
od sanak. ' nar. pjes. l, 193. Rije dud ima u vokativu dude. nar. pjes, 2,
3:35, 336 i 3, 524, 525. Tako e i od dad biti dade, a od hrut, plat, prit bit
e

hrute, plate, prite.

146. a) U 137d naveden je plur. dadevi, hrutevi, pritev'i,

a i reeno je zato je -evi, a ne -ovi. Tome odgovara u instr. sing.
-em (a ne -om): platem. D. pis. 333, 3 mojs. 8, 7, 1 car. 28, 14, is.
59, 17, pritem. 5 mojs. 28, 35, jovo 2, 7, dadem. is. 30, 30, jerem.
10, 13 i 51, 16, ali Lj. 411, 419, 439. ima platom. Od imenice dud
ne znam je li dudem ili dudom ili je oboje.
b) Imenica put (lat. via, njem. Weg) ima u instr. sing. putom
i putem, prvo kad je s prijedlogom, npr. stoji pod putom, ta je za
onim putom? a drugo kad je bez prijedloga, npr. ide ovim putem.
Taj drugi oblik sauvat je iz velike starine, a putom je noviji oblik.
Sloena imenica kaiput ima u instr. sing. kaiputom. V. posl. 41.
c) Rijetko u instr. sing. imaju -om imenice kojima je ti nom.
sing. na kraju palataIni konsonant. Takove su zec i je koje u instr.
sing. glase zecom, jeom. D. oblo 7. Neke imenice koje u nom. sing.
pred palatalnim konso:n antom imaju vokal e (kao to ga imaju i
zec i je) mogu u instr. sing. imati -om: Beom. V. prepo 1, 385

OBLICI

153

(1830), krpeom. dr. izd. 3, 122, 203, lupeom. rjen. kod cox,.
mjesecom. nar. pjes. 1, 141, Lj. 441, padeom. V. nar. posl. XXXV.
D . mala sr. gram. 78, 79, sinto 23', Poreom. S. 5, 152. O tim oblicima na -om vidi u 109c. Ali te imenice mogu u instr. sing. imati
i -em: Beem (vidi u akad. rjen.), lupeem. D. istor. 72, jovo 30, 5,
pr. solom. 29, 24, mjesecem. nar. pjes. 1, 342 (jo jednu potvrdu
vidi u Iv. rjeniku), padeem. D. sinto 185, 187, 190, Poreem. V.
mil. obro 6, prav. sov. 72, M. 87. - Od drugih ovakih imenica
bit e obiniji instr. sing. na -em nego na -om, dakle: kreem. D.
5. mojs. 27, 2, jezek. 13, 10, grabeem. am. 3, 10, sof. 1, g, lemeem.
l. 4~3, staleem. 322, trpeem. 380. Za oblike hmeljem, Senjem. 1
temeljem nemam potvrda, ali mislim da je tako. Imenice na -telj
ne mogu drukije imati nego -em, dakle prijateljem, uiteljem
itd. - Ako u nom. sing. pred palatalom stoji drugi koji vokal, a ne
e, onda je instr. sing. na -om dijalektizam, npr. juriom. nar. pjes.
4, 256, kaiom. nar. pjes. 1, 417 i 3, 267; tako je i: konjom. JM. 521,
plaom. 202, Sinjom (od "Sinj"). 116, 120, stricom. 264, vijencom.
436. Za c u tuim rijeima i imenima ne znam je li u instr. sing.
obinije -em ili -am; kako je npr. u tom padeu od doroc, kepec,
Vac (varo u Madarskoj), Kaunic, Lajbnic, Horac (tj. Horacije)?
d) Iza onoga r, koje je nekad bilo palatalno, obino u instr..
sing. moe da bude i -om i -em, a vrijedno je zabiljeiti da je prvo
obinije u Vuka, drugo u Daniia. Primjeri: uvamm. V. gal. 3,
25, glavarom. D. prip. 229, gaspodarom. V. l petr. 3, 6, otu. ll, 4,
prav. sov. 56, D. istor. 7, 105, 1 mojs. 33, 8, kalendarom. V. dr. izd.
3, 387, pisa?am. mil. obro 79, 137, 178, poglavarom. mar. 2, 26, d.
apo 7, 10, sekretarom. mil. o br. 157, prav. sav. 82. -- barjaletarem.
V. rjen. kod jaMax (ispor. pridjev barjaktarev pored barjaktm'ov),
esarem. D. istor 227, glavarem. D. dan. 5, ll, gospodarem. pis.
326, istor. 9, 18, 1 mojs. 45, 8, Lazarem. pis. 99, istor. 91, 92, 236,
pastirem. is. 63, 11, pisarem. jezdr. 4, 23, poglavarem. sud. 11, ll,
1 dnevn. 26,10, straarem. jezek. 3, 17 i 33,7. - Imenice car, oltar,
kojih je r nekad bilo takoer palatalno, imaju samo po na jedan
nain: carem. V. luk. 14, 31, d. apo 7, 10, nar. pjes. 1, 341, nar. prip.
73, 74, oltarom. V. otkr. 6, 9, D. 4 car. 18, 22, zah. 14, 20. Dijalektiki je carom. JM. 417, 541. Gdje r nikad nije bilo palatalno,
tamo je svagda samo -om, npr. darom, dobrotvorom, izvorom. kaluerom, majstorO?n, vjetrO?n itd.
1

U narodu se danas govori samo Senjom kao i Sinjom.

154

GRAUATIK.A:

e) Sve rijei, koje u nominativu sing. imaju na kraju o, instr.

sing. imaju na -om: Markom, Ziv kom, Boom, Grujom; isto vrijedi
i za one koje na kraju u nom. sing. imaju e, a pred e nije palatal,
npr. Vulom (od Vule), Radom (od Rade); inae je -em: Blagojem,
orem,

Vasilijem.

147. a) Imenice s nepostojanim a, koje se u nom. sing. svruju na -ak, imaju u nom. plur. po pravilu ( l36a) -ei, npr. od
kamiak je nom. plur. kamici (potvrdu vidi u Iv. rjeniku), tako
je i konjiak-kornjici, navlaak-navlaei, oblaak-oblaci,
paluak-paluei, preslaci-preslaaka itd. Ali od cvrak, maak,
svraak mislim da nije drukije nego cvrki, maki, sv raki; ispor.
u Vukovu rjeniku skoki, gen. skoaka (tj. koloture, dubrovaka
rije), dakle ne skoci, kako ima D. osno 283. Ako se od ruak,
toak govori gdje kratki plural, mislim da je ruki, toki; isto tako
mislim da je guski, patki od. gusak, patak; rije cucak, ako gdje
dobri tokavci govore, jamano joj je plural cucki. Nema promjene
iz k u c ni u deki (nom. sing. deko, vidi l33c).
b) Kako Vuk u nom. sing. tuih rijei dva konsonanta ostavlja
ponajvie bez nepostojanog a ( 141a), tako on ima i u gen. plur.,
npr. bugarizma. pis. 86, muzikanta. dan. 1, 86, prenumeranta. mil.
obro 205, prepo 1, 708 (1833), prav. sav. 93, talanta. mat. 18, 24 i 25,
16; vrlo je rijetko u Vuka s nepostojanim a: prenumeranata. prepo
2, 385 (1821), a u Daniia je samo tako: patrijaraha. istor. 120, pis.
238, psalama pis. 18, 45, 144, talanata. 2 mojs. 38, 27.
148. a) Nekoliko imenica ima u gen. plur. nastavak -i; to su

crv-cfvi, dinar-dinari, hvat-hvati, gast-gosti, ljudi-ljudi,

mjesec--'mjesec'i, mrav--'mravi, nokat-nokti, prst-prsti, putputi ("u Srijemu, u Bakoj i u Banatu". V. u prvom izdanju rje
nika str. XXXVIII), suhat-sahati (sati). Osim crv, ljudi, mrav sve
druge od tih imenica mogu u gen. plur. imati i drukije: dinara,
gostiju, mjeseca, nOktiju i nokata, prstiju i prsta, pUta, saMta
(sahata). Sve te oblike navodi Danii u svojim "oblicima" str. 810, a dodati se moe jo i rije par (kad se kae npr. par pilia),
koja moe imati u gen. plur. pari: nekoliko pari pitolja. V. dan.
1, 74; dodajem jo i rije koraaj, kojoj se u akad. rjeniku navodi
dosta potvrda za gen. plur. koraaji (pored koraaja) iz nekih
dobrih tokavskih pisaca XVIII vijeka. - Oblici na -i i na -iju
prodrli su iz deklinacije rijei, kao to su stvar, kost itd.
b) Da imenicama djed, medvjed, uvjet glasi gen. pl. djeda,
uvjeta, to je reeno ve u 62b.

medv;edil.

155

OBLICI

cl U narodnim se pjesmama poradi stiha

esto

krnji gen. plur., npr.

dukat'. nar. pjes. 1, 70, 456. mjesto dukata; tako je i: volov'. 1, 525 janac'.
4, 187, Prekodrinae'. 4, 276, tovar'. 3, 315, TUTak'. 1, 604 i 4, 151, 172. Nijesu

to oblici iz starine dok j o nij e bilo priraslo -a.

149. a) U zajednikom obliku za dativ, lokativ i instrumental

plur. ispada katkad -i-: ljudma, zubma (pored ljudima, zubima);
tako je i konjma pored konjima, koje je dodue rjei obl,i k (vidi tt
akad. rjeniku), ali se ipak govori i pie: konjima. S. 2, 248 i 5, 121.
Bit e dakle pretjerano to Vuk u rjeniku (1818) XXXIX i Danii
II "oblicima" 8. kau da oblika konjima nema.
b) U narodnim pjesmama dosta esto ispada u pomenutom
obliku -i-: buzdovanma. nar. pjes. 2,408, adorma. 4,196, deverma.
1, 284 i 3, 479, Martinima. 4, 86, 113, rukavma. 1, 15, - tako je i:
cvetovma. 1, 227, drumovma.4, 241, gavranovma. 2,507, gradovina.
4, 150, 309, svatovma. 1, 100 i 2, 23, 147. Ne moe se rei da su svi
ti oblici u pjesmama poradi stiha jer je pjeva npr. mjesto gavranovma, svatovma mogao rei : gavranima, svatima, pa bi u stihu
bio isti broj slogova. - Ali jamano je poradi stiha to a u ree
nom obliku katkada otpada, npr. balacim' . nar. pjes. 2, 340, gajtani1'7i'. 3, 78, junacim'. 3, 260, taocim'. 4, 32, Turcim'. 4, 197, ljivicim'. 4, 253. Taj oblik bez a upotrebljava se u Dalmaciji i u
obinom govoru, a osim Dalmacije samo u pjesmama.
e) Za dativ plur. bio je u starom jeziku nastavak -om ili -em
(iza palatala), za lokativ plur. je bio nastavak -ih, a za instrumental -i (koje je postalo od jo starijega y, a kako se pred tim
vokalom guturali po 18b ne mijenjaju, trebalo bi da bude npr.
drugi, junaki, siromahi, ali to je prelo u druzi, junaci, siromasi
po analogiji nominativa plur., gdje su sibilanti po zakonu jer je
u tom padeu nastavak i koji nikad nije glasio y). Ti se starinski
oblici jo i danas gdjeto uju u narodu kao dijalektizmi, a
nalaze se kadto i u narodnim pjesmama, npr. dativ: svatovom.
nar. pjes. 1, 22, anelom. 1, 127, hrtom. 1, 318, momkom. 1, 420,
sunjem. 2, 97, svetenikiom. 2, 325, 433, Turkom. 2, 298, 312, 348,
junakom. 2, 419, Senjanom. 3, 424, Srbljem. 4, 202, gavranom.
4, 278. - lokativ: tabani(h). 1, 510, hajduci(h). 3, 1, - instrumental: svatovi. 1, 253, dvorovi. 1, 538, buzdovani. 1, 575, Turci.
2, 312, 327, gospodari. 2, 451, Madari. 2, 484, Latini. 2, 572,
dvori. 2, 634, trgovci. 2, 638, barjaci. 3, 236, jariti. 4, 187; dodajem
jo stih: svaka voda s potoii jaka. nar. posl. 276.
150. al Od imenice gost obino se ak. plur. govori goste, ali ima i
oblik gosti koji je sauvat iz velike starine; potvrde su mu: u gosti (t1.
u goste). nar. pjes. 2, 262 i 3, 439. - Od rijei vijek (vek) ima u jednoj

156

GRAMATIKA

pjesmi ak. plur. velO ("ja u stara na veki plakati"). nar. pjes. 1, 2:12, ali
to je zacijelo po crkvenoslavenski, jer narod to veki esto uje u crkvi.
b) Imenica pflt1 moe znaiti isto to dijalektiko krat,l npr.
jedan put, deset putii. S brojevima dva, tri, etiri, tj. u nom. i ak.

duala moe ta imenica glasiti i puta i put, dakle dva puta, tri
puta, etiri puta i dvaput, triput, etiriput (moe se pisati i rastavljeno: dva put itd.) Tako je u Vukovom rjeniku (1818) XLIX,
a u rjeniku (1852) mjesto dvaput, triput ima dvaput, triput. Bez
sumnje je to plod analogije prema jedan put, gdje je put zakonito.
S tim se slae to se prema jedared (tj. jedan red, v. u 82c)
govori dvared, trired (tj. dva red, tri red). V. rjen. kod pe~.
Dijalektiki je jedan puta (analogija prema dva puta, tri puta).
isto tako pet put, deset put, sto put, nekoliko put itd.; ispor.
esto put. S. 5, 31. U knjievnom jeziku treba da bude: jedan put,
pet puta (ili puti), deset puta (ili puti itd.).

'"

151. ImC{ dosta imenica, kojima akcent kakav je u nominativu sing. ostaje u svim oblicima bez prmnjene (samo to iza
akcentovanog vokala moe na ovom ili onom vokalu biti duljina
koje u nom. sing. nema); takve su npr. imenice biskup, nain,
prorok, putnik, zlOtvor, dobrotvor, damain, kraljevi, bezobrazluk, vodeniar itd. Ali ima vrlo mnogo i takvih imenica kojima
se akcent u deklinaciji vie ili manje mijenja, tj. ne moe se
svagda po nomnativu sing. znati kakav je akcent u drugim padeima. Kako daleko ide promjenljivost akcenata u ovoj deklinaciji, vidi se otud to ima imenica koje u razlinim padeima
mogu na istom slogu imati sva etiri akcenta, npr. nom. sig..
konac, orao, gen. konca, orla, vok. sing. orle, nom. plur. konci,
gen. plur. konaca, orlov ii, a rijei koje u razlinim padeima
mogu imati po tri ili po dva akcenta ima veoma mnogo, isto tako
jma veoma mnogo i takovih imenica koje na istom slogu u
jednim padeima akcent imaju, a u drugima nemaju (vidi npr.
rije ora u 133b).
1 Maretieve napomene o pisanju imenice put u znaenju red i krat
u novom su pravopisu izmijenjene. Pravopis trai da se brojni izrazi sastavljeni od imenice put na drugom i nekog osnovnog broja na prvom
mjestu piu dvojako: 1) sastavljeno: jedanput (samo ovako), dvaput, triput
- kada se izgovaraju s jednim akcentom. U istom znaenju i isto tako:
dvared, trired, dVakrat, trikrat, vie krat; 2) rastavljeno: dva puta, tri puta,
etiri puta, prvi pilt, trei pilt .. kada imeniki dio ima oblik koji zahtijeva broj uz koji taj oblik stoji, a i zbroj i imenica uvaju svoje posebne
akcente.

OBLICI

157

152. Za sve imenice u ovoj deklinaciji vrijedi bez izuzetka

zakon da je skrajnje a u gen. plur. dugo, a dug je i vokal koji
je pred njim; na tom vokalu moe s duljinom biti zdruen
akcent uzlazni ili silazni. Imamo npr. jelenii, oraBi, biskupa,
gospodc1.?a, gradova, dobrotvora, komadia, konja, lava, lavova,
mta, mieva, proroka itd. Vidi 126.

153. U vok. sing. akcent se vrlo esto pomie na poetak

npr. ora-oraa: orau, vojnik-vojnika: vojnie, gospodar-gospodara: gospodaru, sinovac-sinovca: sin6ve, udotvo
rac-udotvorca: udotv6re, zapovjednik-zapovjednika: zapovjednie . S tim se slau i imenice, kao to su konj--konja: konju,
kr/nj-kralja: kralju, orao--6rla: orle, otac--<>ca: oe, skupacskupca: skup e i dr. Tako je i od babo, proto, uro, Mirko, Rade,
Vule vokativ: babo, proto, uro. '" Kad se uzme na um to je
reeno u 128a, tj. da je npr. konja, skupca postalo od starijega
konjli, skupcli, a konju, skupe da je tako odzamande, onda se
uvida da je i u ovih sada navedenih imenica akcent u vokativu
pomaknut na poetak. Ali ima dosta drugih imenica koj e u
vok. ne mijenjaju akcenta; tako npr. imenice brliti, anko!iz,
domain, jezik, majstor, pobratim, prOrok, trgovac itd. imaju
iste akcente i na istom slogu kao i u nom. sing.
rijei,

154. Danii u svome lanku o akcentima imenica ove deklinacije za neke od imenica, koje u vokativ u sing. mijenjaju
akcent, kae da ga isto tako mijenjaju i u vokativu plur., ali
ponajvie ne kae on to odreito, nego da mu se ini da je moda
ili po svoj prilici tako. Danii nas dakle u pitanju o akcentu
vokativa plur. ostavlja poneto u sumnji, ali Budman, kojemu
se u akcentima mQe vjerovati koliko Vuku i Daniiu, i u svojoj gramatici (str. 38) i u akademikom rjeniku (kod pojedinih
imenica) razbija svaku sumnju o tome; on u rjeniku sasvim
odreito postavlja svuda za vokativ plur. istu promjenu akcenta
koja je u vok. sing., npr. konji, halji, gospodari itd. Vie potvrda
tome Budmanovu akcentovanju vidi u akad. rjeniku kod
imenica: dvor, ak, hrast kupac, laac, lovac, maak, glasnik, junak, kopa, kozar, ludov, Madar, - govedar, kapetan,
lakrdija, - Dalmatinac, inostranac.
155. U dananjem jeziku izjednaen je oblikom lokativ sing.
s dativom sing. Tako npr. oblici jelenu, orau slue za ta obadva
padea.. U staro doba ne bijae tako, nego dativ imae nastavak

158

GRAMATIKA

u (kao i danas), a lo'k ativ imae

(iza nepalatalnih konsonanta)
i i (iza palatalnih), npr. grade, noi (od grad, no). Ve odavno
su ti padei izjednaeni, ali je meu njima esto razlika u
akcentu. To se nalazi osobito u imenica ovih akcenatskih tipa:
grad, gen. grada, boj, gen. boja, kamen, gen. kamena, mjesec,
gen. mjeseca. Govori se npr. (na prvom je mjestu dativ, na
drugom lokativ): gradu-gradu, kljunu-kljunu, redu-redu, boju
-bOju, ledu-ledu, mostu-mostu, govoru-govoru, kamenukamenu, pllimenu-plamenu; mjesecu-mjesecu, obUiku~blaku,
slUaju-sluaju. Rijetka je ta razlika u imenica drukijih akcenatskih tipova kakovi su: prag, gen. praga, vosak, gen. voska,
dogaaj, gen. dogaaja, dakle dativ i lokativ: pragu-pragu,
prstu-prstu, ratu-ratu, vosku-vosku, mozgu-mozgu, noktu
-noktu, dogaaju-dogaaju, obiaju-obiaju, pOroaju-poro
aju. Mnoge imenice nemaju te razlike; to su osobito one koje u
dativu sing. imaju spori ili uzlazni akcent (bilo na kojem slogu);
oblici npr. grobu, hrastu, putu, snopu, lipiku, rukavu, tjesnacu,
komadiu, zimovniku itd. slue i za dativ i za lokativ. Isto vrijedi
i za mnoge druge <o blike, npr. za: bubnju, lOgoru, vjetru, troku,
kotliu, pepelu, jablanu, pozdravu itd. Valja dodati da pomenutu
akcenatsku razliku mogu imati samo imenice koje znae to
neivo, zato npr. bogu, drUg:u, gostu, vilku, djeveru, gavranu,
gUteru, neaku, ribaru itd. govori se i za dativ i za lokativ.
156. a) Kad se nae prijedlog pred kojim oblikom na kojemu
je brzi ili silazni akcent, onda u nekim sluajevima prijedlog
dobiva brzi akcent, a u nekima dobiva spori (v. 131a). Prvo je
onda kad se prijedlog nae pred imenicom ovih akcenatskih
tipa: grad - gen. grada, boj - gen. bOja, no - gen. noa, bubanj
- gen. bubnja, vjetar - gen. vjetra (samo pred nekima), kamen
- gen. kamena, mjesec - gen. mjeseca (samo pred onima koje
znae to neivo). Primjeri: II grad, iz grada, II boj, iz boja,
za no, na bubanj, do lakta, bez vjetra, II vjetar, na mjesec,
II oblake, o kamen, iz kamena, za pojas itd. Pred oblicima drugih
akcenatskih tipova prijedlog dobiva spori akcent, npr. od brata,
za cara, il pla, od Rusa, na TUrke, za starca, 'od majstora,
na praznik; - isto tako: od golUba, na kurjaka, za gavrana, il
anac, na urak, za Srbina. Iz navedenih primjera vidi se da
pred rijeima akcenatskog tipa mjesec-mjeseca prijedlog dobiva
sad brzi akcent (na mjesec, II oblake - neto neivo!), sad spori
(od golUba, na kurjaka, - neto ivo!). - Nije jasno zato

159

OBLICI

je: na Dunav, do avola , - ti kotli, za Srbina kad su rijei

Dunav, avo (od avol), kotli , Srbin istoga akcenatskog tipa.
b) O akcentima dvoslonih i troslonih prijedloga, npr. m e u
viicima, preko svijeta, ispod kamena, pokraj brata, iza starca itd.
vidi u 131d.

IMENICE SREDNJEG RODA

157. a) Uzet emo etiri primjera, i to rijei kojima nom. sing.

glasi selo, polje, ime, tane. Prve dvije imaju nastavak i u nom.
sing., a druge ga dvije nemaju; prve se dvije meu sobom razlikuju posljednjim konsonantom od osnove koji je u prvoj rijei
nepalatalan, a u drugoj je palatalan, i poradi toga prva rije
ima na kraju 0, druga e. Trea i etvrta imenica imaju u gen.
sing. jedan slog vie nego u nom. sing., i zato se kae da rastu,
a za prvu i za drugu kae se da ne rastu jer u ta dva padea
imaju isti broj slogova. Izmeu ime i tane razlika je u tome
to je posljednji konsonant od osnove za druge padee osim nom.
(ak. i vok.) prvoj imenici n, a drugoj t.
Sing. N. seI-o, polj-e; G. seI-a, pOlja; D. seI-u, polj-u; A. V.
seI-o, pOlj-e; L. seI-u, polj-u; I. seI-om, polj-em.
PLUTo N. seI-a, palj-a; G. seI-a, p6lj-a; D. seI-ima, polj-ima;
'A. V. seI-a, polj-a; L. I. seI-ima, palj-ima.
Dual. N. A. V. seI-a, pOlj-a.
Sing. N. ime, tane; G. imen-a, tanet-a; D. imen-u, tanet-u;
'A. V. ime, Ume; L. imen-u, hlnet-u; I . imen-om, tanet-om.
PlUT. N . imen-a, tanet-a; G. imim-a, tanet-a; D. imen-ima,
tanet-ima; A. V. imen-a, tanet-a; L. I. irnim-ima, tanet-ima.
Dual. N. A. V. imen-a, tanet-a.
b) Meu imenice koje rastu broje se jo: udo, nebo, tijelo;
one se u sing. sklanjaju kao selo, tj. u sing. ne rastu, ve samo u
pluralu koji glasi: udesa, udesa, udesima, - nebesa, nebesa,
nebesima, - tjelesa, tjelesa, tjelesima, ali prva i trea imenica
mogu u pluralu i ne rasti, tj. moe da hude takoer: uda, ilda,
udima (nom. i ak. potvren je u Vukovu rjeniku), tijela, tijela,
tijelima (potvrde vidi u Iv. rjeniku). Od kolo plural je kolesa,
ali samo kad znai "tokovi", a kad znai krug, u kojemu se
igra, onda je plur. kola. Od uho je plur. uesa (Danii glasn.
H, 17), ali samo kad se misle velike ui. Rasti i ne rasti mogu

160

GRAMATIKA.

i druge neke imenice: ue u gen. sing. moe imati ua i ueta

{moda i ueta), u plur. pored ua mislim da je i ueta; jaje ima
u sing. takoer dvojako, npr. u gen. sing. ja.ja i jajeta, u plur.
samo ja.ja.
c) Rije drvo znai dvoje: ono to je isjeeno za vatru i za
grau, i ono to raste iz zemlje sa stablom i granama. U oba
znaenja moe ta imenica u sing. rasti i ne rasti, dakle u gen.
sing. drva i drveta; u prvom znaenju npr. gen. drva. nar. pjes.
'2, 89, 503, lak. d,vu. nar. posl. 47, gen. drveta. nar. pjes. 2, 126,
nar. posl. 253, - u drugom znaenju: lok. drvu. nar. pjes. 1, 397,
gen. drveta. D. 1 mojs. 3, 1, vie potvrda za jedno i za drugo vidi
u Iv . rjeniku. U plur. se govori drva, drva, di'vima u oba znaenja
(potvrde vidi u Iv. rjeniku), - a drveta, d1'veta, drvetima samo
II drugome (potvrde vidi u istom rjeniku). Rijei pike (od
putbce) biljei Vuk u rjeniku gen. sing. pilceta i puca, a nom.
i gen. plur. puca, putaca; dijalektiki je u plur. piketa (ili moda
,puceta), a u gen. plur. puca. Isto tako i imenica pseto ima u gen.
sing. pseta i (rjee) psEJteta; u plur. je jamano samo pseta, ali
-e mjesto plurala obinija biti zbirna imenica paad.
d) Dosta ima deminutivnih imenica s nastavkom -ce, npr.
dance, jajce, perce, vince, jezerce, kOrice, ostfvce, 1ebarce. Veini
takvih imenica Vuk u rjeniku ne biljei gen. sing., a to po nje,govu nainu biljeenja znai da te imenice ne rastu, dakle da
je gen. sing. danca, vinca, jezerca itd. Ali rijeima brenee, zvonce
biljei Vuk i krai i dulji genitiv: brenca i brenceta, zvonca i
.z vonceta, a rijeima drvce, eljace, stakalce pie on samo dulji
genitiv: drvceta, eljaceta, stakalceta. Od rijei pisamce biljei
Vuk gen. pisamca, pa prema tome ima on u prepo 2, 261 (1820): tri
pisamca, u prepo 6, 137 (1844) ima: u pisamcu; ali u prep, 1,
'251 (1829) pie Vuk: evo pisamceta. Cut e se u narodu i od drugih
:imenica dulji sing., npr. perceta itd., ali to su dijalektizmi (srbijanski). - Dosta ima deminutivnih imenica i s nastavkom -ace,
npr. brdace, psetace, sedlace, strmace i rijei koje se govore
:samo u plur.: ustaca, vrataca. Mislim da se nijedna od tih
'imenica ne govori drukije nego s kratkim oblicima, npr. gen.
sing. brdaca, psetaca itd. Jo ima deminutivnih imenica s nastavcima -ance, -ence, -ece, npr. bjelance, bIatance, braance, djetence, dugmence, vlHence, - djetece, jarece, vimece. Neke
,od tih imenica po svjedoanstvu rjenika Vukova govore se samo
;s kratkim genitivom sing., npr. bjelanca, dugmeca, vimeca,

"OBLICI

161

valenca itd., a nekima biljei Vuk samo dugi gen. sing.: edanceta,
.b urenceta, j arenceta, parenceta, pilenceta, staklenceta, tel en ceta,
drebenceta; djeteceta, jareceta, krmeceta, teleceta, drebeceta. Rijei umance (ili uvance) biljei Vuk i krai i dulji
oblik: umanca i umanceta. J a drim da ne grij eim ako kaem
da sve imenice na -ance, -ence, -ece mogu imati u singularu
.i krae i dulje oblike, a u pluralu (koliko im je plural obian)
:samo krae. Ovo to sad rekoh o pluralu vrijedi potpuno i za
:imenice na -ce, npr. drvce, zvonce, stakalce i za druge takve.
158. a) Razumije se samo sobom da iza nepalataInih kon:sonanta u nom. (ak. i vok.) i u instr. sing. stoji o, dakle: selo.selom, brdo-brdom, vino-vinom, kopito-kopitom, eljezoeljezom itd., a iza pala ta Inih konsonanta je e: polje-poljem,
'cvijee--cvijeem, inj e--inj em, lice--licem, oruje-orujem itd.
Meu ove druge imenice ide i more--morem, i to . stoga to je
u toj rijei r nekad bilo palatalno (v. 19c), a gdje r nikad nije
bilOl palatalno, tamo a ne prelazi u e, npr. jezero-jezerom, srebro-srebram. Meu imenice spalatalnim konsonantam idu i
one kojima je nastavak -ite, npr. godite, agnjite, razbajite
itd. jer je tu t postalo ad (v. 91a); ovamo ide i ime Garade
koje je pastalo od Gorade ( 98c).
b) Akuzativ je >ll sva tri broja jednak s nOllllinativom; pogre'k e su:
7:akumi ga majinim mlijekom kog ste iz jednih prsi dojili. V. rjen-, kod
~OjJ1TJ1, udrue se meed, svinja i lisica . .. zppitaju jedno drugoga ta e
kOje raditi. nar. prip. 221, ispo 143a.

c) Ima nekoliko topografikih imena koja su po svojem postanju upravo pridjevi srednjega roda, pa se sklanjaju sad kao
imenice, sad kao pridjevi. Od imena Gacka nalaze se oblici: od
Gacka. nar. pjes. 3, 474, pravo gleda Gacku prostranome. 4. 3,
te je alje Gacku irokame. 4, 463, na Gacku. 4, 489, iz Gacka.
nar. posl. 242, pored toga: u Gackome. V . nar. posl. 161. Od
BTka je genitiv Brkaga, dativ Brkome, vidi u akad. rjeniku.
Dd Kasavo je lok. Kasavu, npr. u nar. pjes. 2, 293, 296, 308,
tako je i: Kratavu (od Kratavo). D. istor. 251, u Papavu (od
Popavo). 320. Danii u istoj knjizi 87, 128 ima: na Kasavom
polju, a na str. 249: na Kosovu polju (jer se govori ne samo
Kosava nego iKasova palje). Od toga istog imena u crnogorskoj
jednaj pjesmi nalazi se instr. Kasavijem (tj. Kasovim): on nagoni
Kasovijem vranca. nar. pjes. 3, 218, jer je pala magla Kasovijem.
219 (u istoj pjesmi nalazi se dvaput na str. 221. neobini gen.

162

GRAlIIATIKA:

Kosovoga PO svoj prilici poradi stiha; isto je tako poradi stiha

dat. Trnovome. nar. pjes. 2, 447, od Trnovo). Tako i Danii od
Popovo ima instr. Popovim. istor. 172, 267. Ali od takvih
imenica bit e obiniji instr. na -om, npr. pod Guevom. V. dan.
2, 47, 49, pis. 80, udario Guevom. dan. 3, 194, pod Smederevom.
dan. 3, 38, rjen. kod Je3aBa, pod Kreevom. D. istor. 185. Ovdje se moe spomenuti rije suho (tj. suha zemlja) od koje
je instr. sing. suhom i suhim.; potvrde vidi u Iv. rjeniku (gdje
se grekom kae da instr. suhom nije od suho, nego od suha, tj.
suha zemlja).
159. a) Genitiv plur. i u ovoj deklinaciji imao je nekad na
kraju konsonant, npr. od selo glasio je taj oblik nekad sel; zato
i ovdje meu skrajnja dva konsonanta dolazi nepostojano a,.
te npr. od brvno, dno, klupko, rebro, sedlo, stablo, veslo glasi
gen. plur. brvana, dana, klubaka, rebara, sedala, stabala, vesala. Tako i od krioce (postalo od krillice), groce (postalo od gribce)
glasi taj pade knlaca, gTlaca, a i od zlO glasi zala. D. is. 2, 6, od grablje glasi grobalja (vidi u akad. rjeniku jednu potvrdu iz:
:Milievia, a ima taj oblik i 1. 74), od koplje je kopalja. D . pis.
24, 1 car. 13, 19, od pruglo je prugala. D. pr. sol. 13, 14. U 157c
naveden je gen. plur. p1ltaca od pike (tj. putbce), tako je i srdaca
(D. pis. 60) od srce (postalo od: srdbce), ali ima i srca (npr. u V.
mat. 18, 35, luk. 2, 35 i 9, 47). - Pogrean je od sunce gen. plur.
sunca: imenuj mi sad .... milijune sunca. V. pripr. 95; mora biti
sunaca. Isto su tako pogreni oblici za gen. plur. sedla (mjesto
sedala). nar. pjes. 1, 484, koplja (mjesto kopalja). 2, 305 i 3, 236.
b) Imenice mjesto, gnijezdo, ognjite ne mogu po 44a u gen.
plur. imati nepostoj'a no a, pa tako i od gvoe u istom je padeu
gvoa. Vrijedno je zabiljeiti da od imenica na -stvo Vuk pie
gen. plur. bez nepostojanog a: uvstva. dr. izd. 2, 374, opstojateljstva (od rijei uzete iz ruskog jezika "opstoj ateljstvo"). dan. 3,
219, svjedoanstva. lai i op. 16, 27, nar. pjes. 3, 117; prema tome
je i gen. plur. drutva na natpisu sviju "danica". Tako je i u
Daniia: svjedorinstva. istor. 5, episkopstva. 22, ali u njega ima
i SVjedoanstava. pis. 272, prorotava. 119, 133, 293, carstava.
1 car. 10, 18, jerem. r, 15, dan. 7, 23. - Ovdje navedene oblike
obiljeio sam akcentima, kakovi mislim da im pripadaju; dodajem da e pored d1'Utva biti drutava, a pored uvstva da je
valjada uvstava.
c) Vrlo je rijedak nastavak -i II gen. plur. ove deklinacije: plijen od
sto gove di ili ovaca. V. rjen. kod CIIJ1~a; oblik govei za gen. plur. nalazi

OBLICI

163

se i u Iv. rjeniku iz jedne crnogorske narodne pjesme. U JM . 102 nalazi se: iz u sti (tj. iz usta) .
d) Prema gen. plur. m edvjeda, uvjeta (v. l48b) imamo ov dje ljeta,
mjesta, kaljen a od ljeto, mjesto, kOljeno.
e) Vrlo rijetko se i u narodnim pjesmama nalazi krnji gen. plur.
kako je sedal' (mjesto sedala od sedlo). nar. pjes. 2, 495.

160. a) Prema imenicama mukoga roda, koje u pluralu

ispred -ima guturale mijenjaju u sibilante (npr. junacima, druzima, siromasima, v. l36a), ovdje ih je vrlo malo s tom promjenom; od klupko je klupcima (vidi u akad. rjeniku), od pazuho
je pazusima. . 2, 265. Za drugu nijednu takovu imenicu ne znam,
jer koje bi tu promjenu mogle imati (npr. blago, liko, mlijeko,
ruho), one se u pluralu ili nikad ne govore ili se govore veoma
rijetko; a o rijeima oko, uho vidi u l6la.
b) Mjesto -ima nalazi se dosta esto u pjesmama samo -ma,
npr. krilma. nar. pjes. 1, 194, 283 i 2, 329 i 3, 463, ustma. 1, 386,
slovma. 1, 395, vratma. 1, 476, Koritma (od Korita, ime planini).
3, 465. Osim pjesama to je veoma rijetko: stvorenjma. D. pis.
216, vratma. . 2, 192. IspoT. l49b.
e) Nekad se dativ plur. svrivao na -om, bilo je npr. selom;
toga oblika po svoj prilici u narodu vie nikako nema. Za lok.
i ins tr. plur. jo se gdjeto uju stari oblici: po brdih ili po brdijeh,
na kolih (ili bez h: po brdi, po brdije, na koli), s koli, pod
koli; vidi u Vuka rjen. (1818) XLI, u Daniia obI. 14. Starinski
se lak. moe nai i u pjesmama: na vrati(h). nar. pjes. 1, 463,
621 i 2, 422, 568, o vrati(h). 1, 551, po kopiti(h). 2, 550, - a katkad se mjesto -ima nalazi okrnjeno -im: o vratim'. 2, 412, po
kopitim'. 3, 519.
d) U knjizi "pisma" 34-35 govori Vuk kako pisci u dat., lok. l.
instr. plur. piu npr. perama, poljama (od pero, polje), ali u narodu da je
obinije perima, poljima, isto tako da je obinije vratima, leima, jaj i ma
itd. negoli vratamn, leama, jajama. Jo kae Vuk da oblik -ama imaju
rijei na -ije kOie nijesu narodne nego su crkvenoslavenske, npr. narjeijama, pouen.ijama (od narjeije, pouenije) ; napokon kae da bi -ama
morale imati i prave narodne rijei na -je, npr. obiljeje, uzdarje, poduje,
kad bi obine bile u pluralu, ali najvie njih ima samo singular. - Prije
i poslije 1845. godine (kad su Vukova " pisma" izila na svijet) upotrebljav ao je Vuk -ama u crkvenoslavenskim rijeima na -ije, npr. u samoj t oj
knjizi ima: narjeijama 42, 90, pouenijama 48, primjeanijama 62; tako
je inarjeijama rjen. (1818) XVIII, dan. 2, 122, nar. posl. XIV, XXXV,
pouenijama dan. l, 54, 59, evanelijama dr. izd. 2, 163 (iz god. 1819), dl-.
izd. 3, 79 (iz g . 1842). Ali za druge rijei ove deklinacije nalazi se oblik
na -ama samo u onim Vukovim djelima koja su p isana prije god. 1845;
tako je: pismama (od pismo). eman. 45, pravama (od pravo). dan. 2, 96,

164

GRAMATIKA

97, pravilama (od pravilo). dr.. izd. 3, 71 (iz god. 1842). Danii takav oblik

ima samo u svojoj najranijoj knjizi:

jezik i pravopis" 1847) 31, 39.

narjeijama.

sitno sp. ("rat za srpski

161. a) Imenice oko, uho sklanjaju se u sing. kao selo, a plural

kao selo ima samo oko, i to kad se govori u prenesenom znaenju (npr. oka u mree), a i u tom sluaju ima samo oblike oka (za
nom., ak. i vok.) i oka (za gen.); oblika ocima nema niti je ikad
bilo. Za plural i za dual rijei uho uopeno, a rijei oko kad se
uzima u pravom znaenju, slue oblici: nom., ak., vok. oi,
ui, gen. oiju, uiju ili oI, uI, dat. lok. instr. oima, Uima.
Ti su oblici po svjedoanstvu staroga jezika upravo dual imenica
enskoga roda koje rastu (kao npr. stvar, kost), a enskoga su
roda i danas; govori se npr. lijepe oi, moje ui, a u narodnim
pjesmama ima: dvije oi, obadvije ai, prema emu je jamano
dobro i dvije ui. Ali s brojevima dva, oba, eti1-i mogu te imenice u nom. i ak. imati dananji dual: dva oka. nar. posl. 82, oba
oka. nar. pjes. 1, 529 i 2, 217, 519 i 3, 101, 285, D. sud. 16, 28,
obadva oka. nar. pjes. 1, 540 i 2, 33, etiri oka. nar. posl. 353,
oba uha. D. 1 car. 3, 11, a jamano je dobro i dva uha. Oblik
oiju slui ne samo za genitiv nego i za lokativ, ali vrlo rijetko:
kamdijama biju po oiju. nar. pjes. 3, 37; u starijem jeziku bio
je oblik oiju i za lokativ posve obian, kako se vidi u akad.
rjeniku. Ispor. oblike ruku, nogu za gen. i za lok. u l74a.
b) Imenica plee moe imati plural sasvim po pravilu: nom.
i ak. plea, gen. plea, ali moe u pluralu mijenjati ideklinaciju
i rod te glasiti: nom. i ak. plei (npr. moje plei), gen. plei. D.
oblo 23.
c) Imenica rame (gen. ramena) govori se u nom. i ak. takoer rumo (u Hercegovini).
d) O imenici tlo vidi u l77c.
e) Od rijei, koje se sklanjaju kao tane, vrlo ih malo ima
plural po ovoj deklinaciji; navedene su u 157: ueta, drveta,
puceta, a dodati se "moe ebeta od ebe i japundeta od japunde.
Pravi im se plural razlino naknaava: govori se npr. jaganjci (od
jagnje), jC1rii (od jare), pilii (od pile), teoci, gen. telaca (od tele),
a uzimaju se i zbirne imenice, npr. burad, jagnjad, jarad, pilad,
TU1'ad (od Ture), eljad (a otud je izveden singular eljade); tako
je i djeca (mjesto djetca, od dijete).

165

OBLICI

162. a) Akcent u imenica srednjega roda manje je promjenljiv nego u onih mukoga roda. Za sve, i koje rastu i koje ne
rastu, vrijedi bez izuzetka zakon da su u gen. plur. posljednja dva
vokala duga, a na prvome od njih moe s duinom biti zdrue n
silazni ili uzlazni akcent; imamo npr. sela, polja, imena, taneta,
koljena, kopHa itd. Zakon je i to da onim imenicama koje
ne rastu ostaje isti akcent u itavom sing., koji imaju u nom.
sing., a onima koje rastu moe se akcent dodue mijenjati, ali
je u vak. sing. onakav kakav je u nom. sing.; izuzetak ini samo
imenica dijete kojoj vok. sing. glasi dijete. Sto Budman u svojoj
gramatici 40. rijeima zlato, meso biljei lok. sing. zlatu, mesu,
a u akad. rjeniku rijei jezero isti pade pie jezeru, to su dijalektizmi; velika veina naroda jamano govori lok. sing. zLatu,
mesu, jezeru.
b) Osobina je u ovoj deklinaciji to mnoge imenice mlJenjaju akcent u pluralu po ovim obrascima (na prvom je mjestu
gen. sing., na drugome nom. plur.): 1. sela-sela, 2. pOlja-polja,
3. jezera-jezera. Govori se: 1. bedra-bedra, 2. rebra-rebra,
sedla-sedla, stegna-stegna; ovamo ide i pera-pera kad se
misl~ ona lL buzdovana; - 2. brda-brda, drva-drva, kmpka~
klupka, masla-masla, zvona-zvona, ita-ita; - 3. bremenabremena, imena-imena, plemena-plemena, ramena-ramena,
sJemena-sjemena, tjemena-tjemena, ebeta-ebeta (pored
ebeta), drveta-drveta, puceta-puceta (pored piketa, v. 157c).
Osamljeni su primjeri: mesa-mesa, sijena-sijena, jestiva-jestiva (vidi tu imenicu u akad.. rjeniku). Sluao sam po Slavoniji i pismo-pIsma, ali to e biti dijalektiki. - Mnogo ima
imenica koje akcent u pluralu ne mijenjaju, npr. gHo, mjesto,
lice, vino, koljeno, kopito, ognjite, pravilo itd.
c) Kad se gen. sing. akcentom razlikuje od nom. plur., onda
se nom. (i ak. i vok.) duala slae u akcentu s gen. sing.; oblici
npr. sela, polja, imena, taneta slue za gen. sing. i za nom.
(i ak. i vok.) duala, a u pluralu je sela, polja, imena, taneta.
d) Za sluajeve kad prijedlog pred imenicama dobiva brzi,
a kad spori akcent, mogu se navesti ova tri pravila: 1. Ako je
imenica dvoslona, a u prvom je slogu vokal
ili vokal r s
brzim akcentom, onda je na prijedlogu isti akcent: u kolo, iz
mora, u oko, na polje, od slova, za brdom, pod grlo, na drvo,
u srce, do zrna (prema: kolo, mOre .... srce, zrno) . - 2. Prijedlog
dobiva brzi akcent i onda kad se nae pred dvoslon:om imenicom, koja na prvom slogu ima silazni akc., a nikad u sebi nije

166

GRAMATIKA

imala vokala b: za meso, II mlIvo, od zlata; ovamo ide i: II sijenu

(ist. II senu), po tijelu (ist. po telu); tako e biti i od piva, II tijestu,
hlo je takva imenica imala nekad u sebi b, onda je na prijedlogu
spori akcent, npr. u carstvu, od gvoa, bez lIa, u sunce, na
zdravlje (nekad je bilo: carbstvo, gvozdbje, lisu,je ....). - 3. Pred
ostalim imenicama ove deklinacije s akc. brzim ili silaznim na
prvom slogu prijedlog dobiva spori akc.; ovamo idu sve imenice
koje u gen. sing. rastu. Primjeri: bez dna, u zlu, iz blata, u jato,
na sjedalu, na roIte, za materinstvo, za prase, pod drijebe (ist.
drebe), na rame, u ubretu, za vremena itd. Izuzeci su veoma
rijetki: iz jutra, na ljeto, iz neba, za uho, do Dunava; osobito je
znatan izuzetak: u kola, na kolima (a u sing. je, kako je ve
reeno, II kolo). Nejasno je zato prijedlog dobiva katkad razlian
akc. pred dvoslonim imenicama koje u prvom slogu imaju
isti vokal i isti akcent, npr. iz jutra, za uho pored od uda, tl puto,
ili na ljeto pored na djelu, za mjesto, ili iz neba pored tl sela.
e) O akcentima dvoslonih i troslonih prijedloga, npr. preko
mora, ispod grla, ispOd lia, meu kola itd., vidi u l3ld.

IMENICE 2ENSKOGA RODA

163. a) U ovoj deklinaciji nema nikakve razlike u nastavcima

prema tome je li posljednji konsonant od osnove . palatalan ili
nije. Zato e biti dosta uzeti dva primjera od kojih jedan ima
nastavak: u nom. sing. (en-a) i u gen. sing. ne raste, a drugi nema
u nom. sing. nastavka (stvar) i u gen. sing. raste.
Sing. N. en-a; G. en-e; D. en-i; A. en-u; V. en-o; L. en-i;
I. en-om.
Plur. N. en-e; G. en-a; D. en-ama; A. en-e; V. en-e;
L. I. en-ama.
Sing. N. stvar; G. stvar-i; D. stvar-i; A. stvar; V. stvar-i;
L. stvar-i; L stvar-ju, stvar-i.
Plur. N. stvar-i; G. stvar-i; D. stvar-ima; A. V. stvar-i; L.
I. stvar-ima.
b) Sve imenice, koje se sklanjaju kao stvar, enskoga su roda,
a takve su ponajvie i one to se sklanjaju kao ena, samo se
izuzima nekoliko imenica koje su mukoga roda, npr. kalfa, sluga,
vladika, vojvoda, harambaa, knjigonoa, poglavica, Luka, :Andrija,
Nikola i dr.

O BLICI

167

c) Za nominativ, akuzativ i vokativ duala nema osobitoga

oblika u ovoj deklinaciji, ve se mjesto njega uzima nom., ak. i
vok. plur. Nema razlike ni u akcentu kako je u deklinaciji imenica
srednjega roda (v. 162c) ; oblici npr. ene, gWve jesu i dual i plural, isto tako stvari, kosti itd.
d) Nepostojano a u imenica koje ne rastu vidi se samo u
gen. plur., koji pade npr. od kruka, ovca glasi k1uaka, ovaca,
i to zato jer je nekad bilo krubk, OVbC, te je b stojei u zatvorenom slogu prelo u a, i tako je nastalo .k1uak, ovac, a poto se
tome na kraju jo dodalo a, nastalo je onako kako je danas (v.
43a). Izmeu st i t (), zd, d ne umee se ni ovdje a, npr. hasta
{od krasta), tata (od tata), goa (od gOa), zvijezda (od zvijezda),
nuda (od nuda); ni se ne rastavlja: baa (od baa). - A od
onih imenica to se sklanjaju kao stvar imaju neke nepostojano a
. u nom. (i ak.) sing., npr. plijesan (gen. plijesni), ravan (gen. ravni);
iako je i misao (mjesto misal, gen. misli), izrastao (gen. izrasli,
gdje je -t- ispalo po 77b), pogibao (gen. pogibli). Kako je u ove
tri posljednje rijei l .prelo u o, tako se dogodilo i u rijei so
(gen. soli) koja je postala od soo, a to od sol (v. 1l3a).
e) U imenica koje ne rastu prelaze ispred i u dat. i lak. sing.
guturali u sibilante, npr. ruci, nozi, snasi (od: ruka, noga, snaha) .
Nema te promjene u imenica to rastu ispred i ni u jednom
padeu jer meu njima nema nijedne koja bi se u nom. sing. svrivala na gutural. - Zato se guturali ispred e ne mijenjaju u palatale, ve ostaju bez promjene, npr. gen. sing. i nom., ak., vok. plur.
-ruke, noge, snahe, to je reeno u gOa.
164. U nom. sing. mjesto a katkad je nastavak e, npr. Garde,
Kate, Mare, Stane, grle (tj. grlica), neve (tj. nevjesta), sele (tj .
.sestra), are (ime ovci) i dr. Sve se te rijei govore od dragosti,
i to ponajvie u junim krajevima. Kako im glasi nominativ, takav
.im je i vokativ; samo je u vok. drugi akcent: Garde, Kate itd.
Osim nom. i vok. sklanjaju se te imenice sasvim kao ena; dakle
npr. od Fate ("vezak vezla Ljubovia Fate". nar. pjes. 1, 562) glasi
dativ Fati. nar. pjes. 1, 563, akuzativ Fatu. 1, 565 : od neve je akuzativ nevu. 1, 35, od sele je selu. 1, 37, 66, a instrumental selom.
1, 66. Sto u jednoj pjesmi nalazimo akuzativ lijepu Jane (nar. pjes.
1, 421), to je tamparska pogreka, jer u istoj pjesmi nekoliko je
puta ak. Janu. Zacijelo se te rijei slabo govore u pluralu, a kad
_se govore, sklanjaju se i tu kao ena.

168

GRAMATIKA.

165. a) U dat. i lak. sing. guturn.li obino prelaze u sibilante

gdje je pred njima vokal. Mjesto velikoga mnotva primjera bit e
ih dosta ovo nekoliko: Ame1ici. V. rjen. (1818) XII, beici. nar.
pjes. 2, 353, 446 i 3, 405, Boci (od "Boka" tj. kotorska). V. kov. 27>
lai i op. 22, estetici. V. rjen. (1818) XII, jabuci. kov. 46, pantljici.
dan. 2, 116, rjen. (1852) kod neTe, ruci. 1 kor. 12, 21, struci. 2 kor ..
11, 17, aci. dan. 1, 79, vladici. nar. pjes. 4, 371, - biljezi. V. filib ..
3, 14, brizi. nar. posl. 140, 267, knjizi. d. apo 7, 42, gal. 3, 10, nar.
pjes. 4, 466, kolezi (od "kolega", lat. collega). D. pis. bo k. l88~
159, Poezi. nar. pjes. 2, 175, sinagozi. V. dr. izd. 2, 339, sprezi.
rjen.kod cnpera, Vitfazi. (od "Vitfaga", mjesno ime). mar. 11, 1"
ezi. M. 36, - busi. D. star. 2, 265, osi. V. rjen. kod a6eH, nar.
pjes. 2, 231, S. 2, 251, maesi. nar. prip. 158, snasi. V. kov. 46, nar.
pjes. 1, 231, 616 i 2, 553 i 3, 490, stresi. V. rjen. kod Ji1Balb AaH,
utjesi. d. apo 15, 31, 2 kor. 1, 7. Dodajem jo.';: sv. jevandelje po
Luci. V. u nov. zavo
b) Ali dosta esto u takvih rijei nalazimo guturale nepromijenjene: Boki (od "Boka"). V. dan. 2, 74, 77, dr. izd. 3, 37, nar.
pjes. 4, 50, diki. nar. pjes. 1, 629, Duki (od mukoga imena "Duka").
2, 171, 174, Leki (od mukoga imena "Leka"). 2, 232, 238, 240, Liki .
(od "Lika", ime zemlji). 3, 118, 149, 230, Luki. dan. 4, 25, prav.
sav. 64, nar. pjes. 4, 89, 247, strnjiki. 1, 172, vladiki. S. 5, 119, - .
brigi. V. prepo 2, 209 (1818), knjigi. nar. pjes. 4, 349, - neslogi. V ..
dan. 4, 22, Poegi. dan. 3, 246, slugi. nar. pjes. 2, 364, 434, 594 i 3, .
7, - ohi. nar. pjes. 3, 154, epohi. V. prepo 4, 84 (1822), maehi ..
nar. .pjes. 1,383, snahi. 1, 41, 466 i 2, 45. Tako je i Meki (od "Meka",
ime gradu). N. 360, 362, Lj. 53, 88, 144 (pored Meci 3). Nekim se
imenicama guturali nikad ne mijenjaju; tako od ciga ne govori se..
drukije nego agi. V. dan. 5, 37, mil. obro 55, rjen. kod KMeT, nar . .
pjes. 1; 371, 576 i 2, 341 i 3, 136, 397. Rijei koje se govore od
dragosti, npr. Boga, bcika, koka, seka, strika, ne mijenjaju nikad'.
guturale, nego je: Bogi, baki, koki, seki (nar. pjes. 1, 594 i 2, 619 L
3, 390), striki.
166. a) Pravilo je i za imenice koje pred guturalom (ponajvie pred k) imaju kakav konsonant da se gutural mijenja u sibi- o
lant: barci. V. rjen. kod 6pop.;apHlia, biljeci. N. 101, biljci. S. 2,
276, Budljanci. nar. pjes. 1, 50, Bugarci. 2, 338, Ciganci. M. 72, 150,
djevojci. V. mat. 14, 11, nar. posl. 164, nar. prip. 79, 176, kavzi ..
nar. pjes. 1, 603 i 2, 134, 514, kolijevci. Lj. 86, Latinci. nar. pjes.
2, 553, 557, lijesci. V. rjen. kod MeJIa, Lipisci (od "Lipiska", Leip-

OBLICI

169

zig). dan. 2, 44, prav. sav. 5, ljusci. nar. posl. 248, 286, majci. nar.
prip. 70, nar. pjes. l , 371 i 2, 154 i 3, 227, masci (od maskw,. tj.
mazga) . V . rjen. kod apM'Mja, Milje evci (od Miljeevka, ime
crkvi). nar. pjes. 3, 74, 515, moci (od motka). V. rjen. kod Bl1TJ1Jba-qa, palanci. dan. 2, 50, mil. obro 57, 139, pastorci. nar. prip. 160,
Perzi (od "Perga", mjesno ime). V . d. apo 14, 25, pogreci. V . nar.
pjes. l, 499, pripovijeci. rjen . kod 6apl1Jlo, dr. izd. 3, 388, puci.
dan. 4, 30, rjen. kod rpl'1!BHa, nar. pjes. 3, 303 i 4, 106, 172, Raci (od
Raka, ime rijeci). dan. 2, 46, ajci. nar. pjes. 1, 428, 441. ipci. V.
rjen. kod 'ryJnlja, teci (od tetka). rjen . kod HehaK, trsci. rjen .
kod Kynl1Ha, nar. pjes. 1, 350, tuinci. V. prepo 4, 712 (1850), vojsci.
dan. 1, 75, mil. obro 102, pis. 85, nar. pjes. 1, 444 i 4, 204, ' Volzi. V.
pripr. 25 i N. 346, zagoneci. V. rjen. kod 6a.6y~e i kod Bece~a,
zvjerci. kod myJbaTJ1 ce.
b) Cesto takve imenice ostaju s nepromijenjenim guturalom:
crnjki. V . rjen. kod J.U>lbKa (u citatu iz neke narodne pjesme),
erki (tj. kerki) . nar. pjes. 1, 620, nar. posl. 167, urki. V . rjen.
kod KJllaIlIlba., djevojki. nar. pjes. 1, 425 i 2, 25, 244, Emki (od
"E'm ka", ensko ime), Getingi (od "Getinga", Gottingen). V. rjen.
(1818) XV, dan. 2, 44, Kosovki. nar. pjes. 2, 303, 420, krdalijnki. 4,
269. majki. 1, 211, 241 i 2, 23, 437 i 3, 505, plavki. V. rjen. kod
I.U>lbKa (u citatu iz neke narodne pjesme), psovki. V. dan. 2, 88. Osobito rado ostaju bez promjene guturala imenice koje se u nom.
sing. svruju na ka, ka, ska, ka, tka,,: bitki. V. dan. 1, 79, Gradiki. 3, 243 i 4, 59, guski. rjen . kod KJtallIlba, nar. posl. 192, kuki.
V. rjen. kod Mopa, maki kod TPyna~ nar. posl. 123, 176, nar.
prip. 169, patki. nar. pjes. 1, 529, peki. nar. posl. 195, 216, Petki.
V. rjen. kod 3aBjeTOOaTI1 ce, pljaki. nar. pjes. 4, 48, pripovijetki.
V. nar. pjes. (1824) XLVII, tetki. nar. pjes. 1, 550 i 2, 176 i 3, 130,
vojski. 1, 444, zagonetki. V . 1 kor. 13, 12, Zlatki (od Zlatka, ensko ime). nar. pjes. 3, 137, 293. Tako mislim da se obino govori
i kruki, voki, a. mnogi e dobri takavci rei i motki, puki, trski.
Da imenice kocka, palacka, mazga, pasha (ime blagdanu) ne mogu
drukije imati nego kdcki, palacki, mazgi, pashi (d. apo 12, 4), to
se razumiJj e samo po sebi.
c) Vrijedno je dodati da Danii vrlo rijetko ostavlja gutural
bez promjene; naao sam samo ove potvrde: biblioteki. rad jug. ak.
26,56, Raki. istar. 4. Inae ima Danii svuda s promjenom: dasci.
2 mojs. 26, 17, Krci (od Krka, ime vodi). istor. 198, Lenci (od
Lenka, ensko ime). pis. boko 188, 157, Madijanci (od Madijanka,

170

GRAMATIKA

tj . ena madijanskog naroda). 4 mojs. 25, 15, Misi (od "Miha", ime
ovjeku) . sud. 18, 23, moci (od motka). 4 mojs. 13, 24, Podunavci
(od "Podunavka", ime novinama). sitno sp. 109, 110, Reveci (od
"Reveka", ime ensko). 1 mojs. 24, 53 i 27, 11, roditeljci. pr. sol.
17, 15, sLuzi. 1 mojs. 24, 2, Sutisci (od "Sutiska", mjesno ime). istor.
157, trsci. prip. 53.
167. Imenicama, koje su po svome postanju upravo pridjevi,
nema opega pravila za dativ i lokativ; tako od draga (tj. ljubaznica)
taj oblik ne govori se drukije nego dragdj. nar. pjes. 1, 224, 265,
390, a od mlada (tj. nevjesta) govori se mLadoj. nar. pjes. 1, 333 i
mladi. 1, 100, V. rjen. kod rrOJbeBa'lJ1Ha i hyp~J1ja; i rije vasilj ena
ili vasiona upravo je pridjev, a pomenuti joj oblik glasi vasiljenoj.
D. 2 sam. 22, 16, jov 37, 12, psal. 33, 8 ivasionoj. psal. 18, 15. Takvoga su postanja i neka geografika imena, od kojih -oj u reenom
obliku imaju Baka i Dobra (ime selu): Bakoj. nar. posl. 33, 91,
:269, nar. pjes. 1, 630, Dobroj. V. mil. obro 3, rjenik kod KO"l:Y!Ha
KPajY!Ha,; od Mileeva je Mileevi. D. istor. 190, a od MiLjacka (postalo od "Miljatska") je Miljacki (tako mi kazae ljudi koji znaju
.kako je). - Budui da ime Bosna nije pridjev niti je ikad bilo, ne
.moe joj dativ i lokativ glasiti Bosnoj, kako gdjekoji piu, nego
Bosni; to izrijekom kae Vuk u "pismima" 93, stoga je zaudo
to on od Izmirna (tj. Smirna) ima lok. Izmirnoj. kov. 40.
168. a) Pravilo je za vokativ sing. imenica koje ne rastu da
im se svruje na -o : eno, gLavo, ribQ, duo, kuo, zemLj d (zato
iza palatalnih konsonanta nije o pretvoreno u e, o tome vidi u
38b) . Ali od toga pravira ima dosta izuzetaka; mnoga imena koja
znae kakvo eljade, a osobito vlastita imena, imaju u vokativu
na kraju a, tj. taj im je pade jednak s nominativom.
b) Vok. sing. Illa a imaju ove dvoslone imenice: aga. V. dan.
5, 42, nar. pjes. 1, 576 i 2, 341 i 3, 133, 477, baba. nar. posl. 34,
nar. prip. 28, 31, 117, M. 151, bda. nar. pjes. 3, 90, bUla. 3, 482,
ia. 4, 179, hoda. 2, 402 i 4, 23, V. rjen. kod XOI,Ia, kada (tj.
kaduna). nar. pjes. 4, 343, moma. 1, 153, 364, 448, pota (Bogom
,brate, pota knjigonoa!). 2, 246, svaa. 1, 517, ura. 3, 254, nar.
prip. 42, tetka. nar. pjes. 3, 131, 132, M. 317, 318, ujna. nar. pjes. 3,
198, 218. Ali od tih rijei neke mogu imati i nastavak o, npr. ago'.
nar. pjes. 1, 597 i 3, 229, 334 i 4, 157, V. rjen. kod aJl'a, - babo,
tetko. Neobian je vok. kia. nar. pjes. 1, 637.
c) Od troslonih imenica, koje mogu imati vok. na a, zabilje,io l!Iam: amida. nar. pjes. 3, 110, Bugarka. 2, 338, gospoa. 1, 103,

OBLICI

171

442 i 2, 592, 604 i 3, 414, daida. 3, 91, 272, delija. l, 292, djevojka.
l, 635, kadija. 4, 23, kaduna. l, 569 i 3, 540, kolega. S. 2, 28, 34,
178, komija. nar. posL l, 58, Kosovka. nar. pjes. 2, 303, Latinka. 1,
417, Prizrenka. 2, 58, Skadarka. l, 600, 603, starina (tj. starac). 2,
476 i 3, 12, sudija. 1, 422, Turkinja. 1, 577 i 2, 341 i 3, 127, Vladika.
4, 340, vojvoda. V. dan. 4, 30, nar. pjes. 1, 33, 40 i 2, 111, 200, 464.
I od tih rijei, po svoj prilici od sviju, nalazi se i vok. na 0', npr.
delijo. nar. pjes. 1, 65, 293 i 2, 274, 346, gospoo. 3, 500, Kosovka.
2, 316, Latinko. 2, 557, starino. 3, 31, sudijoi. D. pis. 100, Turkinja .
nar. pjes. 2, 395, vladika. 4, 370, vojvodo. 2, 243, 302 i 4, 473. Ovdje
se moe dodati Sulamko. D. pjes. nad pjes. 6, 12. A to se u Daniia (pis. 91) nalazi vokativ poljana, bit e tamparska pogreka.
d) Ima i etvoroslanih imenica s vokativom na a: buljubaa. nar. pjes. 4, 250, elebija. nar. pjes. 1, 460, 563 i 3, 297, ete
dija. 3, 335, delibaa. V. miL obro 106, nar. pjes. 2, 360 i 3, 89,
dumendija. 3, 348, haralija. 3, 310, harambaa. V. dan. 3, 206,
nar. pjes. 3, 300, 426 i 4, 284, 334, jenaibula. 3, 537, kiridija. 1,
509, knjigonaa. 2, 246, kolovoa. l, 176, kujundija. 1, 167, 356,
mehandija. 2, 143, mladoenja. 1, 33, 38 i 3, 2, Sarajlija. 1, 322 i 3,
486, 487, seratlija. 3, 98, 202, starjeina. 2, 33, Sa1'engaa ("Sarengaa, dugo jadna bila!"). 1, 528 i S. 5, 155 ("putuj, dobri Sarengaa!"), vojevoda. nar. pjes. 1, 594 i 2, 508 i 3, 52, 384. Od takvih
rijei nalazi se i vok. na o: buljubao. nar. pjes. 4, 468, harambao.
3, 314. seratlijo. 3, 481, vojevoda. 2, 243; tako je i: Crnogarrkd. nar.
pjes. 4, 14, pribaba. 4, 168, Smederevko"~ 1, 325, Varadinkd. 1, 597.

e) Ne mogu vok. imati na o, ve samo na a imenice koje su

po svome postanju upravo pridjevi: Baka, draga, Hrvatska, mlada, Velika (mjesno ime).
169. a) Po zakonu bi trebalo da iza palatalnih konsonanta
svuda stoji e ( 57), pa tako je nekad bilo i u vokativu sing. ove
deklinacije, ali se do danas e sauvalo samo u imenica koje se u
nom. sing. svruju na -ica (ne gleda se jesu li mukoga ili enskoga roda, znae li eljad iIi ne znae). Primjeri: banice. nar.
pjes. 3, 414, 415, 501, carice. 2, 189, nar. prip. 128, crkvice. nar.
pjes. 1, 17, danice. D. is. 14, 12, djeice. V. j ov. 13, 33, gaL 4, 19,
duice. nar. pjes. 1, 205, nar. prip. 70, 72, kraljice. nar. pjes. 2, 68,
593, majice. 1, 17, punice. 3, 518, ruice. 1, 49, 344, sestrice. 1, 311,
376 i 2, 15 i 3, 171, snaice. 1, 49, 313, starice. 1, 124, 472 i 2, 76 i 3,
227, vinjice. l, 111. - Osobito je mnogo takvih rijei od etiri
sloga ili od vie slogova: banovice. nar. pjes. 3, 405, begovice. 3,

172

GRAMATIKA

djevojice . 1, 114, 189, 269, dmga1-ice. 1, 6, 376, druinice. 3,

336 i 4, 28, golubice. 1, 102, D. pjes. nad pjes. 5, 2, gospo.ice. nar.
pjes. 1, 229, 458 i 2, 636, izjelice. (" oj Turine, vlaka izjelice!").
JM. 560, jedinice. nar. pjes. 1, 607, jetrvice. 1, 559 i 2, 15, kOlLtice.
1, 76, krmarice. 3, 179, kukavice 1, 559, ljepotice. D. pjes. nad
pjes. 2, 10, ljubiice . nar. njes. 1, 227, mljezinice. 1, 561, nevjernice.
1, 6 i 3,552, nevjestice. 1,490, 578, nevoljnice. D. is. 54, 11, otpadnice. nar. pjes. 1, 561, painice. 1, 569 i 3, 563 i 4, 342, perjanice. 4,
11. poglavice. 2, 137, 232, 555, p01odice. 2, 566, robinjice. 1, 458 i
3 , 406, sirotice. 1, 357, straivice. 3, 488 i 4, 17, svekrvice. 1, 605
i 2, 306, trnjinice. 1, 455, udovice. 1, 229, 461. Tako je i : alajbegovice. nar. pjes. 1, 211, bogorodice. D. pis. 43, 164 i nar. pjes. 1, 424
i 4, 151, 259, golubiice i udoviice. nar. pjes. 1, 231, neprijateljice.
D. miho 7, 8. - Za dvoslonu rije imam 'samo jedan primjer: tice
(tj. ptice). nar. pjes. 2, 50, a i tu bi ptico bilo jamano mnogo
obinije; tako i od klica, zlica, lica zacijelo nije drukije nego
klica itd., ali od kerca (koja se rije uostalom ne svruje na ica)
vokativ je sing. erce. nar. pjes. 3, 512, 548.

433,

b) Imenice na -ica, osobito one koje nemaju vie od tri sloga

mogu u vok. sing. imati na kraju i -o: krvnico. D. psal. 137, 8,
l j estvico. pis. 323, miico. is. 51, 9, vetico. M. 128, tako i ljubovco
(koja se rije mee ovamo, iako se ne svruje na -ica). nar. pjes.
4, 96, - besposlico. V. rjen kod 6eonQICJI~a, kukavico. kod
KY'KaB~a, laljiv i co. nar. pjes. 1, 455, magarico. V. rjen. kod
HanHHrYllia, odmetnica. D. jerem.. 31, 22 i 49, 4, poglavico. nar.
pjes. 3, 91, 434 i 4, 349, poturico. 3, 332 i 4, 191, 233, sirotico. 3, 169.
uzdanica. D . psal. 65, 5, zarunica'. nar. pjes. 3, 521.
c) Na -ica se svruju igdjelmja imeI1!a od dragosti, enska i
muka; prva imaju u vok. sing. -ice i -ica, druga samo -ica. Primjeri za enska imena: Jelice. nar. pjes. 1, 589, 607 i 2, 176, 505,
Milice. 2, 256, 307, 636, Ruice. 3, 447, Todice. 1, 289; oblik Jelica
slui za vok. sing. u nar. pjes. 2, 465, a Vuk u rjen. (1818) XL
kae da se u vok. govori i Anica, Ruica, Milica; - primjeri za
muka imena: Gmjica. nar. pjes. 3, 10, 23, Kajica. 2, 484, Ljutica,
1, 541 i 2, 222, Novica. 4, 481, 493, Vujica. 4, 179, Nikolica. 1, 593,
Radojica. 3, 358, V. rjen. kod cnaXMja. Ovdje se moe dodati i
Koprivicol (to nije ime, nego prezime). nar. pjes. 4, 17. Dijalektiki
e biti: Ivico (ensko ime). JM. 415, Hrnjico (muko ime). 234.
170. a) Za druga (muka i enska imena), koja se u nom. sing.
ne svruju na -ica, postavlja Danii u "oblicima" 20 pravilo: koja

OBLICI

173

imaju dva sloga, a na prvom je uzlazni akcent, ona u vok. sing.

imaju o (i ake. mijenjaju u silazni); sva druga imena imaju za nom.
i vok. sing. isti oblik. Prvi dio ovoga pravila doista se potvruje
narodnim govorom. Vuk u rjeniku (1818) XL pie da od Stana,
Cvijeta (ist. Cveta), Sara vok. glasi Stana, Cvijeto (ist. Cveto) ,
Sara . Od Ana, Jela, Rua vokativ je na -o: .Ano. nar. pjes. 3, 258,
Jelo. 3, 179, Ruo. nar. posl. 331. Tako se i od Jula, Kata, Mara
govori u vok. JUla, Kato, Maro itd. Mukih ovakovih imena (ini se
da) ima samo u istonom govoru, npr. ura, ,Java, Vasa mjesto
uro, Jovo, Vas d (kako se u drugim krajevima govori, V. l33d),
a vok. je dakako uro, Jovo, vaso.
b) Drugi dio svoga pravila potvruje Danii dvoslonim imenima: Rua (kako se govori pored Rua), Mara (kako se govori
pored Mara), Sava, MHka, Lilka, k;aja zacijelo glase u vok. kao i u
nom. Zabiljeio sam: ove vokative: Ana. D. 1 car. 1, 8 (govori se i
Ana, a 'onda je vok. .Ano), Duka. nar. pjes. 1, 209 i 2, 171, Jaka" 2,
581, Juda. V. luk. 22, 48, D. 1 mojs. 49, 8, jerem. 2, 28, Kanda. nar.
pjes. 1, 272 ("sine Kanda"), Kosta. 2, 213, Leka. 1, 209 i 2, 235, 241,
Marta. V. luk. 10, 41, S. 2, 224, 225, Relja. 2, 219, 229, Zlatka. JM.
331. Rijetko takva imena imaju u vok. -o: .Ajko ili Hajko (od
Hajka). nar. pjes. 1, 578 i 3, 103, Judo. D. os. 6; 4, Lekd. nar. pjes.
2, 232, 234, 235, Marto. S. 2, 206, 215. Ne protivi se pravilu oblik
anko. nar. pjes. 1, 371, jer to nije vokativ od enskoga imena Anka,
nego od turske rijei koja znai "mati"; -vidi II akad. rjeniku.
171. a) Troslo, na imena i muka i enska obino se slau s
navedenim Daniievim pravilom, tj. vokativ im se svruje na a.
Primjeri: Agripa. V. d. apo 25, 24 i 26, 2, Aleksa. nar. pjes. 4, 144,
Alija. 2, 279, 587 i 4, 92, Anua. 3, 207, 381, Bosiljka. 1, 159, Curija (nije ime, nego prezime). 4, 168, Dragija. 2, 451, orija. 4,
164, Eneja. V. d. apo 9, 34, Fatima. nar. pjes. 1, 245, 609, Hajkuna .
(ili Ajkuna) 1, 576 i 3, 104, Ilija. D. 3 car. 18, 7 i 19, 13, nar. pjes.
1, 135 i 2, 534 i 3, 485, Jelena ili Jelina. nar. pjes. 1, 241, 578,
Jerina. 2, 493, 498, Kumrija. 3, 406, Ma1gita. 3, 52, Marija. 1, 126,
168 i 2, 1, V. luk. 1, 30, jovo 20, 16, S. 2, 181, 185, Merima. nar. pjes.
1, 247, Mireta. 2, 447, Nikola. 1, 134, 538, Pavlija. S. 5, 177,
Prijezda. nar. pjes. 2, 502, Roksanda. 2, l89,Tadija. 3, 165, 194,287,
Ugljea. 2, 196, Zarija. V. luk. 1, 13, Zlatija. nar. pjes. 3, 138, 293.
- Ali ima i dosta izuzetaka: Agaro. D. 1 mojs. 16, 8 i 21, 17, Alijo.
nar. pjes. 3, 478, Fatijo . 3, 97, Hajkuno. 2, 612, 613, JM. 196, JelinD
(tj. Jeleno). nar. pjes. 1, 241, Jerina. 2, 501, JestiTo. D. jest. 5, 3,

174

GRAMATIKA

Marijo. nar. pjes. 1, 122 i 3, 477, S. 2, 235, Pavlijo. S. 5, 171, Roksandro. nar. pjes. 2, 125, Tavito. V. d. apo 9, 40.
b) etvoroslona imena obino se dre Daniieva pravila:
Ananija. V . d. apo 5, 3 i 9, 10, D. jerem. 18, 25, Anelija. nar. pjes.
1, 534 i 2, 574, 627 i 4, 362, Antonija. S. 2, 53, 72, 19njatija. 4, 278,
Ikonija. 2, 169, 601 i 3, 17, 472, Isaija. D. pis. 224, J eftimija. nar.
pjes. 3, 246, Jeremija. D. jerem. 1, 11, Jevrosima. nar. pjes. 2, 112,
193, 437, Julijana. 1, 452, Kovaina (nije ime, ve prezime). 3, 109,
Leposava. 3, 521, Maksimija. 3, 34, Pantelija. 1, 169, Pustahija (nije
ime, ve prezime). 4, 58, Sandaija. 2, 496, Sedekija. D. jerem.
34,4, TUfekija (nije ime, ve prezime). nar. pjes. 4, 222, Vaistina.
2, 434, Vidosava. 2, 105, 108, Viktorija. I. 425, Vukosava. nar. pjes.
2, 634, 635. - Izuzetaka ima i ovdje: Anelijo. nar. pjes. 3, 472,
485 i 4, 361, JM. 126, 402, Dorotijo. nar. pjes. 1, 593, Hvalisavo. 1,
295, 296, Peruniko. nar. posl. 331, Sofijano. nar. pjes. 1, 285,
VaistinO. 2, 298, 300. - Pet je slogova u vokativu Olimpijado. I.
404.
c) Geografika imena imaju vokativ ponajvie na o: Cetinjo.
nar. pjes. 1, 275, 316, Drino. nar. pjes. 1, 315, Livijo (od "Livija",
tj. Libija, zemlja u Africi).D. pis. 88, Midijo. (od "Midija", ime
zemlji). is. 21, 2, Tivaido (od "Tivaida", tj. Tebaida, ime zemlji).
pis. 88, Romanijo. nar. pjes. 3, 12, 490, Sama1ijo. D. os. 8, 5, Sumadija. nar. pjes. 4, 312, Vitsaido. V. mat. 11, 21, luk. 10, 13. Ali se
nalazi i: Getsimanija. D. pis. 329, Drina. nar. pjes. 4, 151.
d) Vokativ sing. imenica koje rastu svagda se svruje na -i, npr.
dragosti. nar. pjes. 2, 618, goropadi. 1, 638, radosti. V. filib. 4, 1, svjetlosti. D.
pis. 115, smrti. V. 1 kor. 15, 55, D. pis. 224, nar. pjes. 2, 618, alosti. nar. pjes.
1, 344 i 2, 638. Pogreka je u Vuka: Vaa svetost, premilostivi arhipastiru!
prepo 6, 251 (1851); u istoj knjizi nalazi se i pravilno: Vaa svjetlosti! na str.
708, 711, 712 (11M2).

172. a) U instrumentalu sing. ispred nastavka -ju nekad je

bilo b, pa poto je taj glas ispao, onda se j od nastavka nalo tik
do osnovnoga konsonanta, a to je u kojem sluaju otuda nastalo,
to se vidi u 102. Prema tome imamo: rosopas - rosopasju, slilisluzju, smrt - smru, gHid - gHiu, kap - kaplju, zob - zoblju,
ljubav -ljtlbavlju, ozIm - ozi:mlju, stvar - stvarju, so (tj. sol) solju, zelen-zelenju, rije-rijeju, la-laju (D. j ov. 31, 5,
jezek. 13, 22), koko - kokoju (V. rjen. 1818, XL), shlld saEdju, no - nou, a - au, obitelj - obitelju. Da od imenica kTljilt (kreljut), pregrt ne moe drukije biti nego kTljilu,
pregru, to se razumije samo sobom, a po 86a i 87a imamo:

OBLICI

175-

smrzao - smrlju, bojazan - bojiinju, radost - radou, mIsao

- milju, plijesan - plijenju. Na konsonante e, j, g, h, j, k, nj ne
svruje se nijedna imenica od onih koje u ovoj deklinaciji rastu,
ne moe se dakle ni govoriti o njihovu instrumentalu.
b) Imenica 1tQ ima u instrumentalu sing. ne samo nou (pored
noi) nego' i noom, ali ovo samo kao prilog u znaenju "obno":
nar. pjes. 1, 490, 491 i 2, 198, 259, nar. posl. 276. Ispor. instrumental sing. danjom (od dan) u 140b.
e) Za instr. sing. imenica koje rastu dva su oblika, jedan
na -i, npr. stvari, drugi na -ju, npr. stvarju. Kad je instrumental
kojim prijedlogom ili kojom drugom imenicom ili pridjevom dovoljno oznaen kao instrumental, onda Vuk upotrebljava jedan
i drugi oblik, kako pokazuju primjeri: Latinin kae jednom rijei.
rjen . (1818) XIV, sa alosti priznaje. dan. 1, 101, nadstojnik nad
soli. 2, 113, da ive pod srpskom vlasti. 5, 47, bratskom ljubavi
budite ljubazni. rimlj. 12, 10, idi za pravdom, pobonosti, vjerom,
ljubavi, trpljenjem, krotosti. 1 tim. 6, 11, s prevelikom alosti.
prepo 2, 96 (1831), - s pomou prijatelja. rjen . (1818) XLII, bOje
ivitom, broem, zanovijeu Hd. dan. 2, 103, da ne bi poginuo i
smru svojom narod upropastio. Inil. obro 109, blagodat za. blagodau. jorv. 1. 16, svojom silom ili pobonou. d. apo 3, 12, odozgo se
pokriju sijenom ili paprau. rjen. kod KOIIl, s njegovom Inilostivom pomou. prepo 4, 129 (1828). Ali kad instrumental nema ovake
zatite, onda Vuk svagda uzima oblik na -ju, koji je jasniji, jer
za nj ne moe biti sumnje ta je, dok je oblik na i manje jasanl
jer se na i svruje nekoliko razlinih padea singulara i plurala.
Evo i tome nekoliko potvrda: da crkvu krvlju poganimo. dan.
3, 182, izgna rijeju. mat. 8, 16, pomau kneza avolskog. mat.
9, 34, smru da umre. mat. 7, 10, solju posoliti. mar. 9, 49, obasjava
svjetlou. luk. 11, 36, da emo se spasti blagodau Isusa Hrista.
d. apo 15, 11, ne pozna svijet premudrou Boga. 1 kor. 1, 21,
kad se namae mau od kurjaka. rjen. kod 3BjepmIa~, ugojiti
ga (tj. konja) zoblju. kod Y306wrn:, izgovarajui se slabou
zdravlja. dr. izd. 3, 69. Takav je i ovaj primjer: konji se mjere!
peu, a ljudi pameu. nar. posl. 150. U tom dogaaju uzima i
Danii gotovo svagda oblik na ju: koji se odlikovahu ljubavlju
k samostalnosti. istor. 1, oisti solju nezdravu vodu. pis. 312,
obilan je milou . 4 mojs. 14, 18, mladica opasana kostrijeu. joi1.
l, 8, - ali treba dodati da je instrumental na i u Daniia uope
mnogo rjei nego u Vuka. U narodnim se pjesmama oblik na -i

176

GRAMATIKA

nalazi takoer na mjestima gdje ga Vuk i Danii ne bi uzeli,

npr. ve je (tj . knjigu) pie krvi od obraza. nar. pjes. 2, 214, al'
dolama krv i pokapana. 3, 375, pa da crkvu krvi obojimo. 4, 170.
173. a) Nepostojano a u genitivu plur. tako je u dosta rijei
da druk ije niko i ne govori; oblici npr. kruaka, ovaca,
sestara u narodu su tako obini kao nom. sing. kruka, ovca, sestm. Veoma su obini i ovi oblici baava, bukava, Crnogoraka,
crkava, dasaka, djevojaka, gUsaka, igala, kletava, metala, molitava, pjesama, pogreaka, pripovijedaka, puaka, sabalja, smok ava, treanja, zemalja itd. Takovi su i oblici: Ciganaka. M. 272,
cLojaka. D. 1 mojs. 49, 25, gllava. sud. 16, 7, ljestava. pis. 77,
molaba. pis. mil. 42, naranaa. V. kov. 96, naredaba. D. istor. 71,
242, 322, petalja. 2 mojs. 26, 10 i 36, 12, tOraba. M. 57, trsaka,
D. jezek. 42, 16, tuinaka. jezdr. 10, 11, uredaba. am. 2, 4,
Ttava. V. mar. 12, 33, 1 klor. 8, 4, D. pis. 104, 3 mojs. 2, 3. Danii(
pie ovakav genitiv i od rijei narodu slabo poznatih: palamd
(od "palma"). 2 mojs. 15, 27 i 2 dnevn. 28, 15 (to ima i Lj. 412),
unaa (od "una"). istor. 257.
b) Dosta ima imenica koje su s nepostojanim a u gen. plur.
veoma neobine; takve su npr. kalfa, kavga, majka, nepravda,
vojska. Oblici majaka, vojsaka mogu se nai u gdjekojega knjievnika, ali narod ih jamano ne govori. To vrijedi i za imenice
to se u nom. sing. svruju na -ba li. -nja (pored b i nj sV'agda je
k!akav konsonant), npr. borba, slUba, svjedodba, tuba, enidba,
- gronja, prOnja, radnja, smetnja, sumnja (izmeu njih se izuzimaju imenice 'Suknja, trenja, vinj'a: sukanja, treanja, vianja,
- zatim imenice moLba, naredba, uredba kojima je gen. plur. naveden pod a). Od takvih imenica tvori se gen. plur. dvojako: ili s nastavkom -i (koji je uzet iz deklinacije imenica to rastu, npr.
stvari:) ili s -a, u oba sluaja, dakako, bez nepostojanog a. Potvrde
su za prvi sluaj kalfi:. V. prepo 2, 544 (1822), majki:. nar. pjes. 4,
232, 345, vojski:. V. eman. 58; takvi su i ovi oblici: aspri: ili jaspri.
V. dan. 1, 10, rjen. kod jacnpe, breskvi. dan. 2, 104, forinti. 51,
"78, rjen. kod cnp l!Ba , kamzi. rjen. kod 6jeJIQlKo.pa~, mazgi. odbr.
10, nar. pjes. 3, 301, obgi. V. rjen. kod mITa, omi. kod OM'le,
-rupi. nar. pjes. 3, 438, svjedddbi. V. mil. obro 179, slamki. nar.
pjes. I, 173, slubi. D. istor. 65, smetnji. V . dan. 5, 73, rjen. kod
RaMacTMp, so v ri. nar. pjes. 2, 474, tiilpL nar. prip. 111, tubi. V.
dan. 2, 85 i 3, 152, enidbi. nar. pjes. 1 (1824) XXVI. Ima nekoliko
potvrda za gen. plur. na -i i od onakih imenica koje su u tom
obino

OBLICI

177

padeu obine s -a i s nepostojanim a; tako npr. nalazimo: banki.

V. eman. 29 (pored banaka. V. rjen. kod 6aHKa), dojki. nar. pjes.
2, 179 i 3, 44 (pored dojiikii. D. 1 mojs. 49, 25), pri povijetki. V.
prepo 3, 118 (1824), dan. 4, 34 (pored pripovijediika. V. rjen. kod
npJ1IIOBJ1jeTKa), sablji. nar. pjes. 3, 280 (pored sabiilja. V. rjen.
kod ca6Jba) , sdmi. nar. pjes. 3, 423 (pored saamii. V. rjen. kod
<:a'iMa). U Daniievu lanku o akcentima imenica enskoga roda
zabiljeeni su oblici: crkava, aviikii, vatiira, ali pored toga nalazi se i crkvi. V. dan. 2, 109, nar. pjes. 2, 211 i 4, 345, D. istor.
40, avki. V. rjen. (1818) XL, vatri. XL, eman. 44. U Vukovu
rjeniku (1852) kod TYJb~ ima gen. plur. zvjerki, pored ega
.se jamano govori i zvjeraka. Jo dodajem oblike: brazdi. V. rjen.
kod OAOpaTI1 (pored brazdii. D. jezek. 17, 7), lacU. V. mil. obro 38,
luk. 5, 3, otkr. 8, 9 i 18, 7 (pored raa. D. obI. 21), mladi. V. kov.
:58, rjen. kod Mo6a (pored mlada. M. 219), vrsti. V. rjen. (1818)
XVIII, dr. izd. 3, 373, 383 (pored vrstii. D. obI. 21).
c) Imenice na -ba i -nja imaju, kako je ve reeno, gen. plur.
i na -ii, ali bez nepostojanog a, npr. borba, radnja itd., a mislim
da nije ravo ni molba; Danii ima smetnja. istor. 35. Rjei je
takav oblik od drugih imenica koje na kraju osnove imaju
dva konsonanta: majka. JM. 535, mestva. nar. pjes. 3, 99, 105,
'TUpa. V. rjen. kod pynrrra; tajna. 1 kor. 4, 1, D. pis. 16, 84, 107,
.araglja V. rjen. kod IIIaparJbe.
d) Koje imenice u slogu pred skrafnjim a imaju vokalo,
to je postao od l, njima to o ostaje u gen. plur. bez promjene,
npr . od dioba, seoba, zaova glasi taj pade dioba, seoba, zaova.
To je dakle drukije nego gTlaca, krilaca od groce, krioce (v.
l59a).
e) Prema gen. plur. ljeta., mjesta., koljena. (v. 159d) ovdje je mjeri,
-v jera., besjeda. itd. Isto je tako breza., mrea., p otreba., uvreda. od breza,
mrea, potreba, uvreda (gdje je -e- mjesto negdanjega ii, v. 64a).
f) U narodnim se pjesmama nalazi poesto gen. plur.
<L: djevojak'. nar. pjes. 1, 2, godin'. 1, 483, 593, hiljad'. 4,

bez skrajnjega
205, kout', 3,
8, n edelj'. 4, 365, ovac'. 1, 131 i4, 187, poga'. 1, 525, stotin'. 1, 600 i 3, 227,
.354. Nikad se ne nalazi okrnjeni gen. plur. koji bi ima o samo jedan slog,
nema npr. knjig, en itd.

174. a) Mjesto nlka, noga govori se i rukil, nog11; to su

upravo dualni oblici, a u nae vrijeme ne govore se samo kad se
misle dvije ili tri ili etiri ruke ili noge, ve makar koliko; moe
.se npr. rei : sto ruku, mnogo nogu itd. Ti oblici ne slue samo za
genitiv nego i za lokativ i duala i plurala; ispor. oblik oiju u

178

GRAMATIKA

161a. Potvrde: vidimo Bosnu u ruku Pavla Subia. D. istor. 149,

ako su Dubrovani i bili sasvijem u ruku susjedima. 258, obua
da vam je na nogu. 2 mojs. 12, 11, nogavice od mjedi bjehu mu
na nogu. 1 car. 17, 6, koje je (tj. carstvo) u ruku sinova Davidovijeh. 2 dnevn. 13, 8, ti preseci na ruku konopce. nar. pjes. 3, 40,
na nogu mu akire. JM. 431. U jeziku Vukovu nijesam tome
naao ni jedne potvrde. - Dodati treba da pored ruku i nogU
ima i oblik slugU koji slui za gen. plur., ali se govori i sluga.
b) Stari su dualni oblici takoer kostiju, kokoiju, uiju (ili
vdijil), koji se danas govore u znaenju gen. plur. (pored kosti,
kokoi, ui ili vdi od imenica kost, koko, u (ili va, v. 60a).
Tako i rije prsi, koj'a se govori. samo u pluralu, glasi u gen.
prsiju i prsi.
175. a) Danas oblik enama slui za dativ, lokativ i instrumental plur., a starinski je oblik za dativ enam, za lokativ enah,
za instrumental enami koji se jo i u nae vrijeme gdjeto dijalektiki govore. Prvi i drugi od tih starinskih oblika nalazi se u
pjesmama stiha radi; isto tako stiha radi krnji se u pjesmama
skrajnje a u obliku npr. enama kad slui za lok. i instr. i u
tom sluaju treba pisati enam' (s apostrofom), jer je tu skrajnji vokal otpao, ali kad enama slui za dativ, onda apostrofa ne
treba. Evo primjera iz pjesama za dativ plur. na -am: drugaricam. nar. pjes. 1, 599, ribam. 1, 536, Sarajlijam. 3, 8, sestram.
1, 35, sultanijam. 1, 485, vojvodam. 2, 203. Primjeri za lok. plur.
na -ah: cipelica(h). 1, 118, odajah. 3, 446, sab~ja(h). 1, 535,
terzijah i veziljah. 1, 397. Primjeri za krnji lDk. i instr. plur.:
dolamam'. 3, 436, glavam'. 2, 420, hadijam'. 3, 84, knjigam'. 2,
536 i 4, 344, ' koijam:. 3, 252, kosam'. 1, 16, nogam'. 1, 195, 297 i
4, 26, pjenam'. 3, 166, plaam'. 4, 136, rukam'. 1, 224 i 2, 416,
sabljam'. 2, 322. 'Dako je i oim' (mjesto oima). 1, 485 i 2, 415. Mjesto dananjega jednog oblika stvarima bilo je nekad stvarim
za dativ, stvarih za lokativ, stvarmi za instrumental. Prva dva od
tih starinskih oblika moda se mogu gdjeto uti u narodu i nai
u pjesmama, a 'o blik stvarmi zacijelo je neobian.
b) Zbirne imenice mom;ad, telad i druge na -ad sklanjaju
se u sing. kao stvar, dakle gen., dat., vok., lok. momadi, ak.
momad, instr. momadi ili momau. Ali za dat., lok., instr.
obiniji je iz plurala uzeti oblik, npr. momcidma. Potvrde 'su
tome obliku: momadma. V. dan. 1, 71 i 2, 101, 1 tim. 5, 1, M. 34,
eljadma. V. rjen. kod 3HjeB, nar. posl. 87, kamiladma. D. 1 mojs.

OBLICI

179

32, 15, teladma. nar. pjes. 4, 187, unuadma. D. istor. 209, zvjeradma. nar. prip. 117. Za instr. na -i potvrde su: momadi (" sa
svojom momadi"). V . mil. obro 93, eljadi ("s ostalom eljadi svojom"). dan. 1, 93 i luk. 12, 42. - Kao momadma itd. (bez i
pred -ma) govori se irijema (rema) . rjen . (1818) XII, XX, pis.
65, 68, nar. posl. 94, D . pis. 33, 54, . 2, 50 i 5, 185, stvarma.
V. rjen. (1818), V. dan. l, 98. Dobro je, dakako, i rijeima, stvarima. V. rjen. (1818) XI, mat. 12, 37, luk. 4, 22, D . pis. 7, 61, stvarima. V. kov . 34, rim1j. 12, 16, D. 3 mojs. 18, 24, pis. 5, 90.
176. a) Imenica ki sklanja se u ponajvie padea kao stvar;
u sing. joj je oblik keri za gen., dat., vok., lok., u ak. je ker,
u instr. keri i kerju; u plur. je keri za nom., ak., vok., keri
za gen., a kerima za ostala tri padea. Dijalektiki su oblici: za
nom. sing. ker, za gen. sing. kere, za instr. sing. kerom, za
dat., lok., instr. kerama.
b) Imenica mati sklanja se u veini padea kao ena: gen.
sing. matere, dat. i lok. materi, ak. mater, vok. mati (nar. pjes.
2, 515 i 3, 484, nar. prip. 64, 65, D. pis. 146), instr. mate7'om, nom.,
ak., vok. plur. matere, gen. matera, dat., lok., instr. materama.
Dijalektiki je nom:. sing. m1iter.
c) Imenice gusle i jlisle, koje se govore samo u pluralu, sklanjaju se u svim padeima pravilno, dakle gen. gusala, jasala,
dat., lok., instr. guslama, jaslama; ak. i vok. je kao nom., ali nom.,
ak. i vok. moe da bude takoer gusli,.. jasli, dat., lak., instr. takoer guslima, jaslima; potvrde vidi u Iv. rjeniku.
177. a) Rije je nit enskoga roda u sva tri broja, vidi u
akad. rjeniku, ali u sing. i u dualu moe da bude i mukoga,
govori se npr. u jedan nit, u dva nita, u etiri nita; u pluralu
je enskoga roda te glasi u nom., ak., vok. niti, u gen. ntta (prema
ena, riba itd.), u dat., lak., instr. nitima.
b) Pored prsi govori se i prsa, u gen. prsi, prsijil i prsa; ta
dakle rije, koja se govori samo u pluralu, moe da bude i enskoga i srednjeg roda, oblik prsima zajedniki je jednoj i drugoj
deklinaciji. - Tako je i plei pored plea (v. 161b) ; od te imenice ima i sing., ali u prenesenom smislu: ple, gen. plei (tj .
strana kakve planine).
c) Pored tle (nom. i ak. plur.) govori se i tH (u jednom i u
drugom obliku enskoga je roda), gen. je tala i tli, dat., lak.,
instr. je tlima; singulara toj imenici u enskom rodu nema, nego

180

GRAMATIKA

u srednjemu: aa. Ne znam je li pouzdano to M. 47. uzima plur.

tH kao imenicu mukloga roda: tli u sobama su zastrti.
d) Za rije ura kae Vuk u rjeniku da u pjesmama ima
plur. urevi mjesto U1'e (isp. pogleduje devet svojih ura, a urevi
u zemljicu crnu. nar. pjes. 2, 271), ali i on sam u kov. 45. ima
oblik urevima, im dokazuje da se takav plural i osim pjesama
nalazi.
e) Rijei glad, hrid, snijet, zvijer sklanjaju se kao stvar i
enskoga su roda, ali ima krajeva u kojima su i mukoga te se
prema tome i sklanjaju, npr. gen. sing. glada, hrida, snijeta, zvijera
{o toj rijei v. u 137b). Rije pak rat u knjievnom je jeziku
mukoga roda, a dijalektiki je i enskoga, tj. gen. i dat. sing.
je rati.

178. a) Za kvantitetu rijei to se sklanjaju kao ena ova

su pravila bez izuzetka: u gen. i u instr. sing. posljednji je vokal
dug; isto vrijedi i za gen. plur., svrivao se na -a ili na -i; ako
se svruje na -a, onda je dug i onaj vokal koji je pred njim.
S duljinom prvoga vokala u gen. plur. moe biti zdruen akcent
(uzlazni ili silazni), npr. ena, rtba, ovaca itd.
b) Po akcentu nominativa sing. moe se znati akcent vrlo
mnogim rijeima to se sklanjaju kao ena. Ima veliko mnotvo
rijei kojima u svim oblicima ostaje bez promjene akcent i kvantiteta nominativa sing. Takove su u nom. sing. akcentovane
kao ove: Hida, sua, - godina, istina, - crkvica, laica, - prilika, 'Pustinja, - molitva, pogreka, - vezilja, primalja, - e
lenka, peurka (ovdje je izuzetak samo rije djevojka, kojoj
je vokativ djevojko), - zatim sve rijei od etiri sloga ili od vie
koje nemaju nepostojanog a, bio im akcent na prvom ili na drugom vokalu koji mu drago, npr. carevina, posestrima, majstorica, lupetina, knjiarnica, kovanica, bilj arica, pOslanica, parionica, dobrodolica, uiteljevica itd. Ovamo idu i ovakove
imenice od pet ili od est slogova: budalatina, prijateljica, neprijateljica.
c) Neke imenice nemaju s kraja na kraj u svim oblicima
isti akc. i na istom slogu kao u nom. sing., pa ipak im se po tom
padeu moe znati kako se u kojem padeu akcentuju. Takove
su: eta, riba, aba i dr. (promjena je samo u gen. plur.: iha, rtba,
;aba), - bdtina, kopriva, koulja (promjena je samo u gen. plur.:

OBLICI

181

batina, kop"iva, koUlja), - domaja, odiva, tetiva, (promjena je

samo u vokativu: domajo, odivo, tetiva).
179. esto se mijenja akc. u vokativu. Imenice koje SLl u nom.
sing. akcentovane kao sestra, ena, - kao ljuba, kuma, - kao
grdoba, krasOta mijenjaju akc. u vokativu sing.: sestro, end, ljubo, kumo, - grdobo, krasota, isto tako u vok. plur.: sestre,
ene, - ljube, kume, grdobe, krasote. Mislim zacijelo da prema
vok. sing. odivo, tetivo (od odiva, tetiva) glasi vok. plur. odive,
tetive, isto tako da je u vok. sing. i plur. aramzado, aramzade,
veliino, veliine od aramzada, veliina itd. Ima dosta imenica
kojima se akc. nominativa sing. ne mijenja u vokativu ni sing.,
ni plur., takove su npr. batina, kopriva, molitva, vezIlja, hrianka,
Latinka (izuzetak djevojko spomenut je u 178b), posestrima.
prim6rkinja, bilj arica, podmuklica itd.
180. a) Dosta se esto mijenja akc. u akuzativu sing., ali tu
promjenu mogu imati samo imenice od dva i od tri sloga, npr.
kosa - kosu, noga - nogu, glava - gl1ivu, ruka - ruku, planina - pUininu, sramota - sramotu. Koje su meu takvim imenicama troslone, one' istu promjenu imaju i u nom., ak., vok.
plur., dakle npr. pUinine, sramote; a koje su dvoslone, one obino
imaju obje promjene, tako je npr. nom., ak., vok. plur. kose,
noge, glave, ruke, ali neke imaju promjenu samo u ovom drugom
obliku, a nemaju je u ak. sing., npr. mUha: muhu, muhe; pela:
pelu, pele; sluga: slugu, slUge; vila: vilu, vile. Valja dodati da
promjenu u ak. sing., kao to je nogu, ruku, planinu mogu imati
samo imenice koje ne' znae kakvo eljade ili ivotinju, zato
je imenicama, npr. muha, pela, snaha, zmija, - gospa, ljuba,
sluga, vila, - adaja, budala, sotona, starina, isti akc. u ak. sing.
kao i u nom. sing. To je pravilo vrlo nalik na ono to se kae
u 155. i u 182b o akcentu lokativa sing. imenica koje znae
to ivo ,i onih koje znae to neivo. Ovdje nijesu izuzeci
imenice djeca, dua, vojska, ivina, kojima je ak. sing. dj/ku,
duu, vojsku, ivinu, jer ni jedan od njih ne znaCl pojedino
eljade ili pojedinu ivotinju; a to Budman u akad. rjeniku
biljei kozu (od koza), bit e dijalektiki.
b) Danii u svome lanku o akcentima imenica enskoga
roda za est od dvoslonih imenica koje akc. mijenjaju u ak.
sing. kae da ga isto tako mijenjaju i u dativu sing. To su imenice: djeca, voda, zemlja, - dua, glava, ruka; njima je dativ
sing. djeci, vodi, zemlji, - dui, glavi, ruci (treba dodati da se

182

GRAMATIKA

djeci govori i u lok. sing.). Budman, kojemu se, kako je reeno u

154, moe vjerovati, postavlja u akad. rjeniku promjenu
akcenta u dativu sing. jo i drugim nekim imenicama kojima
Danii i on isto takvu promjenu postavljaju i u ak. sing., to su
imenice: daska, globa, gora, igla, igra, kosa, loza, - glavnja, grana,
greda, klupa: daski, glObi, gori, igli, igri, kosi, IOzi, - gHivnji,
grani, gredi, klupi. Tim se imenicama iz Budm'a nove gramatike
41. pridruuju jo ove: magla, rosa, smola, dakle dativ sing. magli,
rosi, smoli; tu je jo i dativ suzi (u Daniia ak. suzu), a u akad.
rjeniku ima kozi, to je jamano dijalektiki (kao i ak. kozu).
Dodajem da od vojska Vuk u rjeniku ima dativ vojsci. - Danii nita ne kae da bi tro slone imenice kao to su planina,
STamOta imale u dat. sing. istu promjenu koju imaju u ak. sing.,
ali Budman u akad. rjeniku mnogima od takvih imenica biljei
brzi ake. na prvom slogu u dativu (kao i u akuzativu) sing., to
on biljei imenicama: daljina, debljina, divota, dobrota, dubina,
gluhoa, gnusoba, gorina, grdoba, grdoa, gruboa, gustina,
hladnoa, jakota, jasnota, krasOta, kratkoa, lakoa, ljepota, dakle: daljini, debljini, divoti .... ljepoti.
c) Neke dvoslone imenice, koje su u nom. sing. akcentovane
kao grana, ruka, mijenjaju u pluralnom obliku na -ama uzlazni
ake. u spori, dakle: g1'anama, rukama; takva je promjena i u
imenica: brada, glavnja, luka, ovca, svinja, sluga, stijena, strana,
strijela. Tim imenicama, to ih navodi u svome pomenutom
lanku Danii, dodaje Budman u akad. rjen. jo: dua, glava,
greda, gu}a, klupa, dakle duama itd. Ja mislim da veina
takvih imenica moe reenu promjenu imati i ne imati; to u
junom govoru osobito dokazuju imenice s vokalom e: od imenice
zvijezda ima Vuk u rjeniku (kod 3BHje3):(a): zvjezdama, a zvijezdama ima luk. 21, 25, 1 kor. 15, 41, isto tako zvijezdama ima
D. prip. 6, pis. 302, 4 ear. 23, 5. Od imenica stijena, strijela ima
Danii u pomenutom lanku st jenama, strelama (mjesto strjelama
po 64a), pa tako je st j enama. V. nar. posl. XVII, pored stijenama. kov. 30, strijelama. D. 4 mojs. 24, 8, 1 dnevn. 12, 2.
181. Kad na prijedlog ispred rijei koje ne rastu dolazi brzi,
kadli spori akcent, tome je la:mo upamtiti pravilo : na prijedlog
dolazi brzi ake. kad se nae pred rijeima u ak. sing. ili plur.,
koje su brzi ili silazni ake. dobile promjenom (tj. u nom. sing.
je spori ili uzlazni ake.); u svim drugim sluajevima, gdje na prijedlog ima ake. da padne, dolazi na nj spori (v. 131a i 156a). Po

OBLICI

183

tome je pravilu npr. za kosu, na nogu, na noge, meu noge,

lt ruku, za ruke, pod glavu, mimo glave, lt planinu, na sramotu, a u drugu ruku: po ribu, za crkvu, 11 lau, 11 lai, 11 laama, iz
laa, na godinu, za crkvicu, iz kopriva, bez koUlja, ispod sjekIra, na nogU, ispred nogU. Po 131b akcentuje se: i noge, i ruke,
i lae itd.
182. a) Za imenice koje rastu pravilo je bez izuzetka da
im je -i u gen. plur. dugo, isto je takvo pravilo da je imenicama
od dva sloga ili od vie o u nastavku -ost dugo u nom. i ak. sing.,
a u svim je drugim padeima kratko, npr. alost, nemilost, gen.
alosti, nemilosti itd.
b) Nekim se imenicama akcent mijenja u lok. sing., ali te
promjene ne mogu imati imenice koje znae to ivo kao to su:
svast (gen. svasti), il (gen. ui), koko (gen. kokoi), zvjerad (gen.
zvjeradi), momad (gen. momadi); ovamo ide i ki (gen. keri,
176a). Ta akcenatska osobina odgovara osobini navedenoj u
155. Ali ni od onih imenica, koje znae to neivo, nemaju promjenu akcenta u lok. sing. sve imenice, nego samo neke od onih
kojima taj pade ima dva ili tri sloga; od etveroolonih lokativa ima promjenu akcenta samo zapovijesti (od zapovijest), ispovijedi ~od ispovijed, kako akcentuje Budman u akad. rjeniku),
a jamano e dobro biti i zapovijedi, ispovijesti, pripovijesti (od
zapovijed, ispovijest, pripovijest). Akcent u lok. sing. mijenja se
imenicama ovih akcenatsk:ih tipa: stva~ gen. stvari (nekima),
kost, gen. kosti (velikoj veini), vrlet, gen. vrleti (nekima),
alost, gen. alosti (svima koje imaju nastavak -ost dodavi im
jo imenicu bOlest, gen. bolesti). Lok. sing. glasi dakle: stvari,
kosti, vrleti, alosti; isto je tako: udi, masti, rijei od: ud, gen.
udi, mast, gen. masti, rije, gen. rijei (ist. re, rei), lai,
noi, pei od: la, gen, lai, no, gen. noi, pe, gen. pei, goleti, golijeni, pameti od: golet, gen. goleti, golijen, gen. golijeni,
pamet, gen. pameti, - bolesti, kreposti, ludosti od: bolest, gen.
bolesti, krepost, gen. kreposti, lUdost, gen. lUdosti. - Sve imenice koje mijenjaju ake. u lok. sing. mijenjaju ga isto tako u
gen. plur. i u zajednikom obliku za dat., lok., instr. plur. Imamo
dakle u gen. plur. stvarI, UdI, mastI, rijeI, - kosti", IaI,
noi, pei, goleti, golijeni, pameti, vrletI, - bolesti, krepostI,
ludosti, alosti; a u dat., lDk., instr. je: stvarima, Udima, mastima,rijeima, kostima, laima, noima, peima, - goletima, golijenima, pametima, vrletima, - bolestima, krepostima, ludostima,

184

GRAMATIKA

alostima. Isto je tako: zapovijedi, ispovijesti,

zapovijedima,.
ispovijestima. Imenice svast, U, koko ne mogu po onome t()
je ve reeno imati promjene akcenta u lok. sing., ali je imaju
u pomenuta dva pluralna oblika: svasti, uI, kokoi (ili kokOiju) svastima, uima, kokoima. i - Dod'ltjem da pomenuti oblici
od imenice misao, gen. misli glase: misli, misli, mislima, a tako se
akcentuju jo imenice: plijesan, ravan, smrzao, gen. plijesni.
ravni, smrzli.
c) Imenice akcenatskog tipa kost, gen. kosti mijenjaju akc.
u ins tr. sing., ako mu je nastavak -ju, dakle k6u, pa tako je
i krvlju, laju, solju itd. Izuzetak je samo nou od: no, gen. noi.
Ako je tome padeu nastavak -i, akc. je kao u gen. sing., npr.
~osti, krvi i td.
d) Kao u

momcidma

lcidma, zvjercidma itd., ali:

id, unuad)

(v. 175b) akcent je i u

eljcidma,

pastoradma, unuadma

te-

(od pastor-

itd.

e) Malo ima akcenatskih tipa kojima se akcent i kvantiteta nominativa sing. nigdje ne mijenja; takove su: mjed, pest,
smrt, - ljubav, napast, priest, - iznikao, pomisao, sablazan,
- pastorad, unuad, arnauad.
184. Akcenti prijedloga pred rijeima, koje rastu, vrlo su
nalik na one to su navedeni u 156a za rijei mukoga roda.
Primjeri za brzi akcent na prijedlogu: na stvar, od stvari, za rije.
bez rijei, II ud, preko vlasti; ispor. II grad, iz grada itd., II la, za kost, od kosti, do noi, iza noi; ispor. II boj, iz boja
itd., - na mIsao, na ravan, bez mIsli; ispor. na bubanj, do
lakta itd., - za ludost, od ludosti, za milou, bez alosti; ispor.
o kamen, iz kamena itd., na pamet, bez pameti, za vrle u, meu
vrleti; ispor. za pojas, II oblake itd. Primjeri za spori akcent
na prijedlogu: na smrt, po smrti; ispor. u pla, bez plaa; tako je i:
za pastorad, bez siroadi, na zapovijed, iz pripovijesti. Ni ovdje
nije pravilo svuda do kraja izvreno; tako npr. pored na pamet
govori se (po svoj prilici) u propast, a imenice pamet i propast
istoga su akcenatskog tipa; pored pravilnoga bez krvi, od keri
govori se i bez krvi, od keri.

185

OBLICI

DODACI DEKLINACIJI IMENICA

185. a) Njemaka prezimena to se svruju na e, npr. Gete ("Goethe"),
Ranke, Vuk u svojim djelima razlino sklanja. Prvi mu je nain kao da

se ta prezimena u njemakom jeziku svruju na konsonant koji je pred

e, tj. kao da je njemaki npr. Get, Rank; primjeri: Geta (gen. i ak.).
prepo 7, 234, 236, 251, 253 (1823), Getu (dat.). 243, 246 (1823), Ranka (ak.)..
7, 386 (1830), Ranku (dat.). 357 (1829) i 369 (1830), odbr. 8, Lindu (dat.).
dr. izd. 3, 367. Tome odgovaraju pridjevi na -ov: Get07.1. prepo 7, 254
(1823), Rankav. 340 (1829) i 369 (1830) i 3, 405 (1854), Lindov. 5, 110 (1826);
tako je katkad i u Daniia: Getov. sitno sp. 337, Sadov (od Sade, tj. Schade).
star. 4, 110. Drugi nain je upravo rusizam, tj. da se njemako prezime ne'
sklanja, ali to moe samo onda biti ako je pade dovoljno naznaen kojom
imenicom ili prijedlogom: s profesorom Ranke. prepo 4, 171 (1831), kao to
sam kazivao g. Leopoldu Ranke. lai i op. 25, ja sam. g. (tj. gospodinu) Hope
kazao ... sastavi se s reenim g. Hope. prepo 6, 52 (1840), kako su mogli
prevariti profesora Hajnriha Vutke. prav. sov. 5, razgovarajui se ja sa S. B.
Linde. dr. izd. 3, 367. Trei nain mogu potvrditi samo primjerom: Lindetu
(dat. od Linde). prepo 1, 250 (1823), dakle prema dijete, djeteta ili jagnje,
jagnjeta itd. - Ja mislim da nijedan od tih naina nije dobar i da bi bolje
bilo u gen. npr. Getea, u dat. Rankeu itd., isto tako Geteov, Rankeov itd.,
kako se u samoga Vuka od biblikoga imena Kore nalazi pridjev Koreov.
judo 11 (bibliko to ime glasi u Daniia 4 mojs. 16. Korej, gen. Koreja itd.).
Ne znam kako se ima razumjeti: po Lineju (od "Linne"). rjen. (1818) XVIII,
je li to prema nominativu Linej? ili je Lineju. zapisato mjesto Lineu
(s umetnutim poradi zijeva j)?
b) Tursko ime Adakale ("gradi na ostrvu u Dunavu kod Rave" akad.
u Vuka je srednjega roda kako dokazuje ovo mjesto: Adakale II
Dunavu, koje su Nijemci sazidali. dan. 2, 45. Ono, dakako, ima akuzativ
jednak nominativu: u Adakale. dan. 1, 84, mil,.. obro 18, prav. sov. 71; II
ostalim padeima moe isti oblik ostati bez promjene: iz Adakale. dan. 1,
83, 85, prav. sov. 39, protiv Adakale. mil. obro 14, ostalo pod Adakale. 132, ali moe se i sklanjati: do Adakala. dan. 2, 33, izmeu Adakala iKladova.
36, starjeina u Adakalu. prav. sov. 71.
e) Za nesklanjanje njemakih i francuskih imena ima nekoliko primjera u Vukovoj knjizi "eman.": oko Landau.. 7, u reci Spre (kod Berlina).
25, zapovedi diviziji generala Fresine (tj. "Freycinet"). 25, iz varoi Mo
("Meaux"). 70, od FontenebIo ("Fontainebleau'). 79. Ali ima primjera i za
sklanjanje: s vojskama marala Davua ("Davoust"). 19.
rje.)

186. a) Talijanskih prezimena to se svruju na i ima nekoliko u

"istoriji", i Danii ih u nominativu ostavlja bez promjene:
Apendini. 28, 171, Asemani. 163, Banduri. 195, 196, Farlati. 146, Lukari.
161, 162, Orbini. 78, 97; ima i nom. na -ije, ali samo jedanput: BanduTije.
325. U drugim padeima sklanja Danii ta imena dvojako: ili tako kao
da im se nom. svruje na konsonant, - ili tako kao da je u nom. na kraju
-ij ili -ije; primjeri: Apendinu. 235, Asemana. 22, Cikarela, Cikare!u (tj.
"Ciccarelli"). 328, Orbina. 92, 160, Orbinu. 78, 92, Orbinom. 97, - Bandurija.
199, LukaTija. 160, 161, LukaTiju. 326, 329. Isto tako tvori Danii dvojako
i pridjeve od tih prezimena: Apendinov. 170, 2.31, Orbinov. 92, 96, Apendinijev. 30, Lukarijev. 181, 345. Kad niko ne pie u nom. Apendin
itd., drim da ne valja ni u gen. Apendina ni u dat. Apendinu. itd., isto tako
Daniievoj

186

GRAMATIKA

da ne valja pridjev Apendinov itd. Ne moe se, mislim, odobriti ni nom.

Apendinije koji je dodue nainjen prema gen. i dat. Apendinija, Apendiniju, ali nastavak ije slui samo za imena grkoga i latinskog podrijetla,
kako su Dimitrije, Ovidije itd. Opravdani su dakle samo oblici: nom. na i,
gen. i dat. na -ija, -iju i pridjevi na -ijev.
b) Madarska neka prezimena na -i govori narod na -ija, pa tako
I Vuk pie: TekeUja (nom.). odb. 15, Tekeliji (dat.). lai i op. 32. Isto je
tako u Daniia gen. Sitadije. istor. 114 (ali nom. Siladi. 113). Mislim
da je dobro u nom. npr. SiladE, u gen. i dat. npr. Siladija, Silad~ju itd.
Ne mogu odobriti da se u nom. odbacuje i, npr. Hunjad. D. istor. 112, 164
i prema tome gen. i dat. Hunjada, Hunjadu. 165. Nejasan mi je pridjev
Hunjadin u Daniievu rjeniku iz knjievnih starina srpskih u I dijelu
u posveti: roenoj grofici plemena Hunjadina. Najprije bi ovjek rekao
da je Hunjadina zapisano mjesto Hunjadijina (od Hunjadija mjesto Hunjadi ili Hunjad) , ali u 105b reeno je da Danii mjesto iji u sredini
rijei

nikad ne pie ni ii ni i.

187. a) U narodu naem ima nekoliko prezimena na -ski,

npr. Bugarski, Dunerski, Mavanski ,i td., ovamo idu, dakako,
i prezimena to se svruju na -eki, -ki, -ki.. npr. Muieki,
Raki, Piroki. Ta se prezimena ne sklanjaju drukije nego obini
pridjevi, npr. carski, graanski itd. :Dato se ni prezimena na
-ski iz drugih slavenskih jezika ne sklanjaju drukije, npr. Kraevski, Palaeki, Sumavski, 2ukovski; ne moe dakle u gen. i dat.
sing. biti drukije nego Kraevskoga, Palackome itd. - To vrijedi i za geografika imena, npr. lmosk'i, gen. lmoskoga ili Plak'i, gen. Plakoga: ispor. lok. Imoskome. V. nar. pjes. 1, 132,
Plakome. rjen. kod Bepa i kod BpIM1Ka.
b) Ruska prezimena na -ov (-ev) i -in upravo su pridjevi, kao to
su nai bratov, kraljev, materin itd.; trebalo bi dakle da u instrumentalu imaju -im, a ne -e~ ali u Vuka se nalazi i jedan drugi oblik:
Dimitrijevim. nar. prip. III, Rodofinikinim. mil. obro 13, Vlastovim. eman.
28, - Deravinom. nar. prip. 3, Nadedinom, rjen. kod IIpeBJIaKa, Karamzinom, Sikovom, Turgenev om, prepo 1, 170 (1819). Dodajem da se instr.
Sikovom nalazi i u Daniia, sitno sp. 81.
e) Ceka (i slovaka) prezimena na -ek, npr. Jiraek, Tomaek, Sulek,
gube -e- u ekom (i slovakom) jeziku jer je tu -e- nepostojan vokal
onako kako je u nas nepostojan -a-, zato Cesi i Slovaci govore u genitivu Jireka itd. U naem jeziku (misLim da) ta; prezimena ne mogu
-e- gubiti jer u nas -e- nije nepostojan vokal (ispor. Jupitera.~ kositera u
135d), nego treba da ih sklanjamo: Jireeka, Suleku itd. Vuk ima
Tomaeku. prepo 1, 314, 315 (1828).

188. a) Vuk u rjeniku (1818) XXIX pie: debelo jer ('b) i

dodaje: "po srpski bi upravo trebalo kazati debeli jer". U istoj
knjizi na str. XXXIII kae on: "dva o mogla bi esto doi jedno
do drugoga", dakle je ime slovu srednjega- roda, ali opet ima

OBLICI

187

i ovako: nije pravi . dr. izd. 3, 373. Imena se slova, dakako, ne

sklanjaju: ova razlika u izgovaranju -B. V. pis. 6, gdje se samoglasno slovo izostavi poslije lj i nj. 7, kad se pred j izostavi. 7.
U Daniia su takoer imena slova srednjega roda i ne sklanjaju
se: u kojih je umetnuto a. obI. 4, otpada kmjnje i od osnove. 15,
to pred s stoji. 17, dolazi bez i. 43.
b) Zacijelo je pogreka to se u reenici: "ja osobito blagodarim gospoi Efrosiniji Dimi i gospoi Julijani Popovi." V.
dr. izd. 2, 376. prezimena Dimi i Popovi ne sklanjaju, tj. nijesu
promijenjena u Dimiki, Popoviki, ali to je jedini takav primjer
u jeziku Vukovu; ni u Daniievu jeziku toga nema;, ispor. u
njegovu rjeniku iz knji. star. u 1. dijelu u posveti: svijetloj
gospoi kneginji srpskoj Juliji M. Obrenoviki (tako je i u Daniievoj knjizi Poslovice 1871. na str. V). Poznato je da dananji
kvaritelji jezika ponajvie piu npr. gospoa Petrovi, od gospoe
Pavlovi 1 itd.
189. Nekim geografikim imenima mijenja Vuk rod ili broj to ga
imaju u jeziku iz kojega su: Bona (njem. "Bonn"): u Boni na Rajni. dan.
2, 123, - Drezdna (njem. "Dresden"): u Drezdni. eman. 23, 34, k Drezdni.
31, vie Drezdne. 23', Drezdnu (ak.). 30, - Getinga (njem. "Gottingen"):
u Getingi. rjen. (1818) XV, dan. 2, 44. Takvih promjena ima nekoliko
u Vukovu prijevodu "djela apostolskih", a ponajvie se Vuk u tome dri
crkvenoslavenskih oblika: Krit (gr. he Krete, crkvenoslav. KpWl"b): doplovismo pod Krit. 27, 7, Patara (gr. ta Patar-a): doosmo u Pataru. 21, 1
(tako je i crkvenoslav.: B'b IIaTapy), Samotrak (gr. he Samothrake). 16,
11 (i u crkvenoslav. je muki rod). Prema gr}!:om pluralu hai Athenai
ima Vuk singular: Atina, gen. Atine u gl. 17. i 18, - prema hai Sardeis
ima on u otkr. 1, 11: Sard. Nalazi se i pluralni oblik: doosmo uPotiole
(gr. eis Poti6Lus, crkvenoslav. B'b IIOTioJIbI, la.t. Puteoli. d. apo 28, 13.

190. a) Rije pa je nekad glasila poL i bila je imenica mukoga

i enskoga roda (ispor. va od vol i sa od sol), a u nae se vrijeme
ne sklanja: bolje se od pa puta vratiti .... nar. posl. 26. - Rije
pola (tj. polovina) moe se sklanjati, ali se ne mora, npr. kosa
mu je do zemljice crne, polu stere, polom se pokriva. nar. pjes. 2,
403, pa on sjede piti mrko vino, pola pije, pola Sarcu daje. 2,
249. Vie primjera za jedno i za drugo vidi u akad. i u Iv.
rjeniku.

b) Ne sklanja se ponajvie ni rije podne (upravo dvije

po dne, tj. po dana; genitiv dne v. u 140b): od podne
do mraka, oko podne. V. rjen. kod nOro'Ie, otvorena prema
podne. M. 134, - slae se sa srednjim rodom: one dolaze svako
podne. nar. prip. 21. Sasma rijetko se podne sklanja: doe vojska
rijei:

Danas se samo tako govori i pie.

188

GRAMATIKA

sjutra oko podna. nar. pjes. 4, 444. Oblika podneva, podnevu (gen.
i dat.) nijesam naao u upotrijebljenoj literaturi. - Rije p6drug
na pola je imenica, na pola pridjev i ne sklanja se: podrug oka,
podrug stotina. V. rjen. kod IIo.zwyr, koveg u irinu od podrug
lakta i u visinu od podrtLg lakta. D. 2 mojs. 25, 10, ostanu ondje
oko pod1'ug godine dana. prip. 102. Kao pridjev podrug se dijalektiki sklanja: svake toke od podruge oke. JM. 241; toga ima
i u starijem jeziku, vidi u akad. rjeniku.
c) Imenica ljubi znaila je nekad isto to "ljubav", a danas
znai isto to "ljuba", ali samo u pjesmama iz junih krajeva
u kojima se nalazi samo, u singularu i ne sklanja se: jutros mu se
ljubi razboljela. nar. pjes. 1, 285, od dobrote drage ljubi. 1, 44,
ne (tj. nije) ljepe ljl/,bi od moje. 1, 64, de Jovanu ljubi vode.
1, 44, ufati ljubi za ruku. 65, to si, ljubi, uuela? 307.
d) Rije doba slae se kao imenica srednjega roda, ali se ne
sklanja: gluho doba, posleno doba, veernje doba, u ovo doba godine, ena na tom doba (tj. kad ima da rodi). V. rjen. kod ~o6a~
od svakoga doba. D. pis. 324, etiri doba godine. 324, u ta doba.
nar. pjes. 3, 244, u svaka doba godita. 1, 190. Dodajem jo
primjere gdje se ne sklanjaju ni zamjenice to, ono, neko kad se'
koja od njih nade s prijedlogom do, od, a pred imenicom doba:
do to doba. D. istor. 35, 50, 55, od to doba. 3, 14, 29, nar. prip. 190"
do ono doba godine. V. rjen. kod APpKH'IaJIO, od o:no doba. nar.
prip. 81, od neko doba. D. sitno sp. 6, rad jug. akad. 6, 204. U
svim navedenim primjerima uz rije doba stoji kakva zamjenica
ili pridjev ili broj, ali ona moe i sama biti: ja ne gledam tavnoj
noi doba. nar. pjes. 1, 441, i dok bude doba leturiji. 2, 160. TakO'
se moe rei i: iz doba cara Stjepana. Ne znam da li se rije'
doba gdje u narodu sklanja, ali je sklanjaju gdjekoji pisci: o
starom dobu. M. 65, prilii li to njegovu dobu? S. 124, ne kuite:
se naim stranim nevaljalim dobom. 2, 152, u prvom dobu.
devojatva. 2, 173, u dobu nae pripovetke. 5, 161. - Ima 'i rije
dab, gen dabi koja se sklanja i znai godine ivota, npr. nas,
dvojica smo jedne dobi (tj. istih smo godina).
ZAMJENICE

191. Po znaenju svome dijele se zamjenice u ovih sedam

redova: 1. line (personalne) zamjenice: ja, ti, on, 2. povratna
(refleksivna) zamjenica: sebe, 3. posvojne (posesivne): moj, tvoj,
svoj, njegov, njen (njezin), na, va, njihov, 4. pokazne (demon-

189

OBLICI

strativne) : taj, ovaj, onaj, takav, ovakav, onakav, tolik, ovolik,

<molik, 5. odnosne (relativne): koji, ko, to, kakav, kolik, ij, 6.
upitne (interogativne) zamjenice iste su koje i odnosne od kojih
se oblikom ne razlikuju; razlika stoji samo u tome to se upitne
zamjenice izgovaraju jaom silom glasa, a odnosne' slabijom
(v. u 127a), 7. neodreene (indefinitne): neko, neto, neki, niko,
nita, iko, ito, svako, svata, svaki, kogod, togod, gdjekoji, kojeta, kojekaki, nekakav, nikakav i dr. - Rijei isti, sav (vas), sam
broje neki gramatici takoer meu zamjenice, ali one su upravo
pridjevi, i zato ih meu pridjeve i ja stavljam.

Line

zamjenice i povratna

192. a) Zamjenice ja i ti imaju singular i p]ural, duala nemaju i ne razlikuju se u rodu, tj. obje slue za sva tri roda;
zamjenica o'n imade takoer singular i plural (bez duala) i
razlikuje se u sva tri roda; povratna zamjenica ne razlikuje se
rodom l ima samo sing., a i taj bez nominativa. Zamjenice prva,
druga i etvrta sklanjaju se ovako:
Sing. N. ja, tl, - ; G. mene, me, tebe, te, sebe; D. meni,
mi, tebi, ti, sebi (si); A. mene, me, tebe, te, sebe, se; V. - , tl, - ;
L. meni, tebi, sebi; L mnom, mn6me, tobom, sobom.
Plur. N. ml, vl; G. nas, nas, vas, vas; D . nama, nam, vama,
vam; A. nas, nas, vas, vas; V. - , Vl, -; L. I:'"nam'a, vama.

u gramatici, kao to je ova, ne moe se ovdje rastavljati OBnova od

nastavaka (kao npr. en-a, en-e, en-i itd'>; to se moe uiniti samo u
vioj poredbenoj gramatici.
b) Gdje su stavljena po dva oblika, akcentovani i neakcentovani, tamo je neakcentovani oblik enklitian (v. 132a). Akcentovani se oblici uzimaju: 1. kad je na zamjenici sila govora,
npr. daj meni, a ne Stojanu, hvala tebi i tvome bratu, ako vama
ne kae, nee nikome; 2. s prijedlozima: k meni, iz tebe, od sebe,
k nama, pred vas itd., ali krai oblici za ak. sing. uzimaju se
i s prijedIOIlima, npr. na me, za te, II se, poda me, preda te,
meu se itd. (genitivno se mislim da se uzima samo s prijedlogom naprema: naprema se, tj. prema sebi, pogreka je: sa se
mjesto sa sebe). . 5, 45; 3. na poetku reenice, npr. meni se
ini, vama ljudi ne vjeruju; 4. iza veznika a, i, npr. drugima
daje, a meni ne da nita, i tebe je vidio. Osim tih sluajeva
upotrebljavaju se krai oblici, npr. daj mi, molim te itd. U gen.

190

GRAMATIKA

i ak. plur. nema razlike meu akcentovanim i neakcentovanim

oblikom, ali je razlika u porabi sasvim onaka kakva je meu
oblicima mene i me, izmeu tebi i tt izmeu nama i nam; npr.
molim v as, a ne njega, kad je od nlis otiao - ali: molim vas
da doete, sjutra nas odvedite (tj. mol1movas sjutranas) itd.
c) Sto se govori na me, za te, u se itd., to je zato jer su
oblici me, te, se nekad bili pravi neenklitini oblici za ak. sing., a
oblici mene, tebe, sebe upravo su genitivi koji su primili i slubu
akuzativa; ispor. oblike jelena, Oraa, koji su upravo genitivi, a
pravi su akuzat~vni oblioi npr. hrast, posao. - Sveze na me,
za te itd. obinije su od sveza na mene, za teb~ itd., ali ni to
nije ba neobino. Evo nekoliko potvrda: za mene. V. filib. 2, 23,
nar. posl. 307, nar. prip. 88, 191, na mene. V. mat. 24, 13, 1 kor. 4,
16, nar. posl. 189, o mene. V. mat. 11, 6, po mene. d . apo 10, 29,
pred mene. nar. pjes. 3, 172, - za tebe. V. 2 tim. 1, 3, nar. posl.
41, 74, nar. prip. 106, 207, na tebe. V. mat. 26, 62, - za sebe.
V. mil. obro 69, jovo 5, 31, rimlj. 12, 19, nar. prip. 106, na sebe.
V. dan 4, 22. Dodajem da se meu me, meu te, mimo me, mimo
te po svoj prilici ne govori, nego samo meu mene, meu tebe,
mimo mene, mimo tebe, ali ima: meu se. V. dan. 2, 99, mil. obro 5,
mimo se. Iv: rjenik iz neke narodne pjesme.
d) Iza rijece ni stoje dulji oblici kad je na zamjenici sila
govora, npr. ni tebi neu rei, ne vidjeste ni mene; a kad nema
sile govora, onda se mogu uzeti i neenklitini oblici: o ruice . ...
ni te berem, ni te dragu dajem. nar. pjes. 1, 344, i brat brata ne
vodi na sud ni ga mui. 2, 6, ni mi je u kesu, ni iz kese, ni mi
staro kalje ni mlado plae. nar. posl. 22l.
193. a) Mjesto dativnih oblika meni, tebi, sebi nalazi se u narodnim
pjesmama mene, tebe, sebe, npr. ini od njeg ta je tebe drago. nar. pjes.
2, 321, jesi l' mene snahu isprosio, mene snahu, sebe vjernu ljubu? 2, 332.
Ti su oblici dijalektiki i ne idu u knjievni jezik, pa ih Vuk nije (ini mi
se) nikad pisao, a Danii jamano nije; vidi u akad. rjeniku kod rijei
ja na str. 375a.

b) U instr. sing. dva su oblika za prvo lice: mnom i mnome

od kojih je prvi malo obiniji, osobito iza prijedloga, npr. sa
mnom, poda mnom; za drugi su oblik potvrde: da oblada mnome.
V. 1 kor. 6, 12, da hvala vaa mnome izobiluje. mib. 1, 26,
udri mnome o zemlju. nar. prip. 49, ne brini se mnome. nar. pjes.
1, 578, zakuni se mnome. 2, 82, da ne obladaju mnome. D. psal.
19, 13. - Oblik tobome mjesto tobom sasma je neobian, nalazi
se katkad u pjesmama stiha radi, npr. i ja za tobome. nar. pjes.
1, 354.

191

OBLICI

e) U knjievni jezik nijesu uzeti enklitiki oblici ni, vi za dativ plur.

i ne, ve za ak. plur., koji se mjesto nam, vam, nas, vas govore po junim
krajevima. Dativni oblik vi upotrebljava katkad Milievi, ali samo gdje
navodi rijei kakvoga srbijanskog seljaka ili seljakinje, npr. dobro vi
jutro! 16, pravo da vi kaem. 218 itd. (ima jo na str. 45, 149,281). - Starinski
su oblici nam, vam (neenklitiki) za dativ, nasj, vas za lokativ i nami, vami
za instrumental plur. Oblik vami nalazi se katkad i u pisaca za dat. i
za instr., npr. za dat.: S. 2, 80, 187, 269, Lj. 74, - za instr. : Lj. 50. Jedan
put se i u Vuka nalazi vami za dat. ("da ona preda vami"). prepo 6, .137
(1844), ali ja zacijelo drim da je to tamparska pogreka. Sluao sam i
od dobrih tokavaea kadto i nami za dativ, npr. to nije on nami rekao.
Ali ni nami ni vami ni za dat. ni za instr. ne ide u knjievni jezik jer su
arhaizmi i dijalektizmi.
d) Isto tako ne idu u knjievni jezik oblici linih zamjenica s navescima ka, ke: meneka, tebeka; menika, njemuka, naske, vaske (u
ove dvije posljednje rijei ne znam je li ake. -a- ili je -a-l. Navesci su
rijece koje same sobom nita ne znae, ve se dodaju drugim gotov~m
rijema koje i bez navezaka znae sve to treba; takav je navezak i zi
u obliku nojzi (v. 195a).

e) Za dat. sing. pored sebi nalazi se i enklitiki oblik si, ali

je rijedak u narodu; imamo ga u primjeru: nijesu vuci stekli
po poruci, nego to si sami priprave. nar. posl. 218; u Srijemu i po
Slavoniji govore: uzmi si, oseci si hleba. V. rjen. kod CM. Tako
se govori i: pomozi si sam itd. Ponajvie se mjesto si govori
sebi, dakle: to sebi sami pribave itd. Ali narod i si i sebi izostavlja obino svuda gdje se iz smisla vidi da subjekt za se
togod radi; govori se npr. naoh u nevolji dobra prijatelja,
dakle ni naoh si ni naoh sebi. Teko1e shvatiti kako je oblik
si u uzvi nim reenicama postao pleonazam koji ne znai nita,
npr. kad se kae: blago li si meni! V. rjen. kod 6JIaro MeHl1,
teko si ga meni! kod Ta.
194. Zamjenica

Sing. N.
G.
D.
A.
L.
l.

PLUTo N.

G.

treega

lica on sklanja se ovako:

on (on)
ono
njega, ga
njemu, mu
njega, njga, nj, ga
njemu
njim, njime
oni

nj;h, ih
D. njima, im
A. njIh, ih
L.I. njima

ona

za sva tri Toda

ona
nje, je
njoj, joj
nju, je
njoj
njom, njome
one

192

GRAMATIKA

Nominativ sing. i plur. razlikuje se svojom osnovom od

ostalih padea jer se pravi nominativ zamjenice treega lica izgubio ve u dohistorika doba naega jezika, pa ga je zamijenio
oblik on, ona, ono. Koji su oblici navedeni bez akcenta, oni su
~mklitike, a razlika je uporabi akcentovanih i enklitinih oblika
ista, koja je reena u 192b. Enklitiki oblici za ak. sing. njga,
nj upotrebljavaju se samo s pI'lijedlozima, npr. na nj, (nanj),
pa nj (panj), zanjga, predanjga itd. Oblik njga nije postao
od njega tako to je ispalo -e-, nego je postao od nj tako to mu
je pojaanja radi dodat oblik ga.
195. a) U gen. i ak. sing. mjesto njega neobino je njeg, ali
:se u narodnim pjesmama stiha radi nalazi, npr. od njeg. nar.
pjes. 1, 538 i 2, 321, pred njeg. 1, 540 i 2, 69, 76 i 3, 315, za njeg.
2, 77, kod njeg. 2, 162 i 3, 3; i u pjesmama je vrlo rijetko njeg
bez prijedloga, npr. 3, 555. - Za dat. i lak. sing. i u pjesmama
je njem mjesto njemu sasma ri.jetko: k njem. 1, 134 i 3, 81, 555,
u njem. 1, 199 i 3, 118, 350, na njem. 3, 355, 471. - Pored njoj
dosta je obino njojzi u dat. i lak. sing., u dat. : V. luk. 1, 36, nar.
pjes. 1, 75 i 2, 130 i 3, 473, 500, nar. prip. 27, D. istor. 53, 130,
pis. 74, 368, k njojzi. D. istor. 53, - u lak.: na njojzi. nar. pjes.
1, 399 i 2, 198, D. pis. 43, 5 mojs. 24, 1, u njojzi. nar. pjes. 1, 414,
609, D. pis. 58, . 2, 99, I. 302.
b) U obliku njojzi je zi navezak kao ka u menika itd. (v.
193d). Taj navezak nalazimo i u rijei njezin koja isto znai to
njen, pa kako je njen postalo od gen. sing. nje tim to mu je dodat
pridjevni nastavak n, tako je njezin postalo od negdanjega
genitiva sing. njezi s istim pridjevnim nastavkom.
Vuk u rjeniku (1818) LI! kae da gdjeto po Srbiji u nom. plur.
mjesto ti (od taj) govori tizi, isto tako i gen. tiz?:h, dat. tizim ili tizima;
II tim je oblicima navezak zi umetnut, mjesto da je dodat. U starijem jeziku
nalazi se dosta esto mojojzi, mojizih, ovizih, ovizim (kako se vidi u akad.
rjeniku) mjesto mojoj, mojih, ovih, ovim, a dijalektiki se i danas nalazi:
mojojzi. nar.pjes. 1, 94, kojizi (nom. plur.). V. rjen. kod 3:11, onizim
(instr. sing.). JM. 156, 160, svojizih (gen. plur.). 183, 567. Toga se nalazi
i ul. deklinaciji pridjeva, v. u 209b.

c) Sva etiri oblika, to su navedena za ak. sing. mukoga

roda, slue i za ivo i za neivo, a slue i za srednji rod. Primjeri
za to neivo mukoga roda (za to ivo nijesu potrebni primjeri): Turci, mislei da je Vrac pun vojske, nisu smeli u njega
doi. V. eman. 6, u gradu postave strae i u njega prenesu senat.
mil. obro 6, Milo poe u svoj anac, no jo ne doe unjga,

OBLICI

193

a ova se trojica dogovore. 90, udari na drugi anac te i njega otme.

109, on uzme tiganj i metne u njega gvozden klin. rjen. kod
KJIH1f'Iop6a, grad je Danj bio u Duklji, njega spominje Stefan
Prvovjenani. D. istor. 243. Tako se govori i: vidi li onaj kamen?
- vidim ga. Primjeri za srednji rod: ta je tom detetu, te plae? izbila ga mati. V. rjen. (1818) LI, kamo ti platno? - odnijela ga
voda. LI, kako je ovo selo bilo puno vojske francuske, tako u
njega nije mogao ui. eman. 42, opkoli Uice sa sviju strana
i stane pucati na njega. dan. 5, 37, ceJIO vf Kp03a:Fb IIOTOK. nar.
pjes. 1, 557, koji ne primi carstva boijega kao dijete, nee ui
u njega. mar. 10, 15, dOovedoe magare k Isusu i metnue nanj
(tj. na magare) haljine svoje. mar. lJ, 7, zaite jedno jaje te
i njega razbije. rjen. kod KJIJ1lH'iop6a, blagodarim na pismu vaemu .... ja bi vam na njega odgovorio, ali .... prepo 4, 144
(1830), za goricom selo pomaleno, krozanjga se proi ne mogae.
nar. pjes. 1, 493, ja sam vam poslao jedno pismo, nadam se. " ..
da e mi skoro i odgovor 'l!-a nj stii. D. u Vukovoj prepo 6, 732
(1849.
196. a) Za enklitiki oblik akuzativa sing. enskoga roda
slui danas oblik je, npr. vidim je; pravi okuzativni oblik ju
(ispor. nju) uzima se ispred glagolskog oblika je (da ne budu dva
je zajedno), npr. ~a jy je <reCTO IIeBao. V. nar. pjes. 4 (1833), XVIII,
HJIH jy je yMTHYo. nar. pjes. 2, 254, npe'Beo jy je reTe. 3, 527.
Tako je i u narodnim pjesmama: kako ju je lako uvatio. 2, 636,
i ve ju je mladu isprosio. 3, 501. Mjesto ovakoga ju je uzima se
kadto samo je; ena mu kae sve po redu kako je bio opkolio poar
i kako je oban izvadio. nar. prip. 14, pa joj pripovedi kako je
stradala, kako je mu prokleo. 70. Katkad se ipak nalazi i je je:
jer je je Solomun vrlo uvao. nar. prip. 196, kako je je lako udario.
JM. 67, 93, 403, triput je je utegnuo pasom. 110, koja je je tako
nakitila. 160. I samo ju katkad se nalazi, ali je dijalektiki, npr.
lasno e ju oni porobiti. nar. pjes. 3, 568.
b) U instr. sing. oblici njime, njome jednako su obini kao
i njim, njom s prijedlogom i bez prijedloga. Oblici njim (za dat.
plur.), njih (za lOok. plur.), njimi (za instr. plur.) sasvim su zastarjeli
te se u narodu po svoj prilici nikad ne govore, a veoma se rij etko
govori nje za ak. plur., kako je u JM. uza nje. 241, preda nje (tj.
pred njih). 386. O oblicima ih, im vidi u l04b.

194

GRAMATIKA

Posvojne

zamjenice

197. Zamjenice njegov, njihov, njihan (njihna, njihno), njen,

njezin sklanjaju se sasvim kao neodreeni pridjevi, zato e se o
njima rei koliko treba u 210a, a zamjenica moj (kojoj je 'o snova
moj, a drugo su nastavci, npr. moj-a, moj-ega itd.) kako se sklanja,

to se vidi odavde:
Sing. N.V . moj

G.
D.
A.
L.
L

moje
mojega, mojeg, moga, mog
mojemu, mojem, mome, mom
= N. ili G.
moje
mojemu, mojem, mome, mom
mojim, mojijem

PIm'. N.V. moji

G.
D.
A.

moja
mojih, mojijeh
mojim, mojima, mojijem
moje
moja

~.} =

D.

Dual. N. A. V. moja

moja
moje
mojoj
moju
mojoj
mojom
moje

} za sva tri roda

moje

za sva tri roda

(za muki rod) .

U sing. pored mojega, mojeg, mojemu, mojem.. mOJlm moe

da bude i mojega, mojeg, mojemu, mojem, mojim, tako i u plur.
moe pored mojim, mojima biti i mojim, mojima. Oblici mojijem,
mojijeh pripadaju samo junom govoru. O obliku maga (mag)
pored mojega (mojeg) v. u 114; isto vrijedi i za oblik mBm pored
mojem:.; obliku mom moe se dodati vokal e te biva mame. Kao
moj sklanjaju se sasvim i zamjenice tvoj, svoj.
198. Zamjenica

naa
nae
naega, naeg
naoj
naemu, naem
nae nau
N . ili G.
naoj
naemu, naem
naom
naim, naijem

Sing. N . nli

G.

D.
A.
L.

l.

na sklanja se ovako:
nae

195

OBLICI

Plur. N. naS1

naa
G . naIh, naijeh
}
D. naim, naima, naijem
za
A . nae
L l_ D
1. J -

nae
3va tri roda

naa

nae

za sva tri roda

Dtwl. N . A. V. naa

(za muki i srednji rod)

Oblici naijem, naijeh pripadaju samo junom govoru. Kao

na sklanja se sasvim i va .

Pokazne zamjenice
199. a) Zamjenica taj (kojoj je osnova t, a drugo su nastavci,
npr. t-oga, t-im itd.) sklanja se ovako:

Sing. N. ta.j
G.
D.
A.

L.
1.

ta
toga, tog
tome, tomu, tom
ta
N. ili G.
tOme, tom
tim, tijem

Plur. N. ti
G. tih, tijeh

D.

ta.

tim, tima, tijem

A. te
L.
1.

}=

D.

Dual. N. A. ta.

ta.

te
taj

tU
taj
tam
te

za 3v a trt roda

ta.

te

za sva tri roda

(za muki i srednji rod)

b) Oblici tijem, tijeh pripadaju samo junom govoru. Sto bi

se o gdjekojim oblicima imalo jo kazati, to e se uiniti zajedno
u svezi s deklinacijom odreenih pridjeva ( 212-225) s kojima
se deklinacija zamjenice taj u ponajvie oblika slae. Kao taj
potpuno se jednako sklanjaju zamjenice ovaj - ovo - ova i onaj
- ono - ona, samo mislim da ovim zamjenicama u gen., dat. i
lok. sing. skrajnji vokal nije dug, tj . da je ovoga, ovome, onoga,
onome. Akcent se tim dvjema zamjenicama nigdje ne mijenja.
U ins tr. sing. pored tim goV'Ori se i time, ali rijetko, osobito ispred
kakve imenice: ja sam se time teio. . 2, 38, time htedoh zavarati.
2, 67. Jo su rjei II tome padeu oblici Ovime, onime. Pored ovaj,

196

GRAMATIKA

onaj (nom. i ak. sing.) govori se (osobito po junim krajevima) taovi, oni; prvom je obliku potvrda u nar. prip. 117, 120, drugome u istoj knjizi 11,9, 121; moe se jo dodati: Sveti ovi svoj
(tj. pravopis) utvruje . D. sitno sp. 6, pa e onda biti najbolji pravopis oni, kojijem ... . 7, na ovi nain. N. 354, oni boj. 373. Jamano je oblik ovi, oni analogija prema odreenim pridjevima,
npr. dobri, uti itd.
koer

e) Prema zamjenicama ovaj, onaj, koje imaju na poetku vokal 0,

moe isti vokal primiti zamjenica taj te glasi otaj, ponajvie iza kakvoga
prijedloga kako je u primjerima: podaj mu jo k otom.u sedlo. nar. pjes.
2, 635, s otom. namjerom. D. sitno sp. 6, ivi s otim blagom. nar', prip.
15, uz oto. M. 9, od otih dana. 28, od ote sorte. 95, pred oti.m dvorom. 135.
U akad. rjeniku ima potvrda i bez prijedloga: jedva oto doekao, gleda
knjigu otu (iz narodnih pjesama naega vremena).

Odnosne i upitne zamjenice

200. a) Zamjenica koji - koje - koji ima dug skrajnji vokal

u nom. i ak. sing. a plur., inae se sklanja kao moj, ima dakle i
stegnute oblike koga (kog), kame (kom) prema maga (mag), mame
(mom), npr. ovjek koga smo vidjeli, ovjek kome smo dali (pored
kojega, kojemu ili kojeg, kojem). U instr. sing. moe biti kim
(pored koj'im), npr. ostavi mi bar runa devera s kim u mlada
do majke otii. nar. pjes. 3, 504.
b) Zamjenica tj izvedena je od osnove zamjenice ko (gen.
koga), kako je npr. ovjeij ili dvjeiji izvedeno od osnove imenice ovjek, dakle je postalo od k (v. 89b). Sklanja se ij ili
iji ovako:
Sing. N.

Ij, ijI

ije

G.
D.

ijega,

A.

N. ili G.

Cljega,

ijeg, ijeg

ijemu, ijemu, ijem, ijem

ije

L.
ijemu, ijemu, ijem, ijem
I.
ijim
PltLr. N. - ijI
ije
G. ijih, ijijeh
za sva tri roda
D. ijI, iji:ma
A. cIJe
ija

~.}=

D.

za .sva tri roda

Dual. N. A. ija (za muki i srednji rod)

ijiI
ije
ijoj
ijil
ijom
ijoj
ije

ije

197

OBLICI

Oblici ctJtJem, ijijeh pripadaju junom govoru. U 105.

reeno je da se pored iji u nom. i ak. plur. nalazi i ij i l, a II
instr. sing. tm pored ijim. Oblika iji za nom. sing. nema Vuk
u rjeniku u azbunom redu (nego samo tj), ali ga ima kod drugih
nekih rijei, i to kod 6aHaTY1 ce, kod 6pY)Ke i kod yrpY13aK, a tako
ima i Danii istor. 107, 122, pis. 101, 1 mojs. 32, 17 i 41, 12.
201. a) Odnosno-upitne zamjenice ko i to imaju samo sing.
koji im se sklanja ovako:

N. kO
G. k-oga
D. k-ome, komu, k-om
A. k-oga
L. k-ome, k-om
T. k-lin, k-ime

tO, ta
-ega, ta
-emu

tO, ta
-emu, -em

-lm, -ime

b) U nom. govori se i pie takoer tko (v. 76b i 110a), a

to je postalo od to, a to od bto (v. 9ld). U obadva ta oblika
pripada osnovi samo ono to stoji ispred to, a samo to je dodat o
pojaanja radi onako kako mi danas (ne osjeajui vie nimalo
da ve u tko i to imamo to) govorimo, npr. ko to vie? to to
tee? U gen. i ak. mjesto koga rijetko se govori kog koje se
nalazi u V. dan. 2, 95 i u nar. posl. 137. Jo je rjei oblik eg
mjesto ega u gen. sing., npr. u nar. posl. 345. Oblik ta u gen.
sing. jednako je obian kao i ega: oda t2-' V. d. apo 13, 39, rimlj.
14, 21, 1 tim. 6,4, D. jezek. 44, 18, oko ta. nar. posl. 100, do ta (no)
je tebi. nar. pjes. 1, 619, koji se nema ta stidjeti. V. 2 tim. 2, 15,
kad se oek ta prihvati, nek se i dri. nar. posl. 121. Taj genitivni
oblik nainjen je prema nominativu to po analogiji, npr. gen.
sela prema nom. selo, a iz gen. je ta prelo i u nom. i ak., te se
govori mjesto to, npr. ta je to? ta si vidio? Ali sprijedloziIna
koji se slau s akuzativom uvijek je samo to, npr. na to, po to,
u to itd. Pored ega i ta ima za gen. jo i trei oblik: esa koji:
se govori u junim krajevima (nalazi se u nar. posl. 5, 346), a Vuk
i Danii nepiu ga nikad. U dativu nije rijetko kom, npr. kom
bi najvolila? nar. pjes. 1, 443, mislila je kdm e poslat. 625, em u tom padeu mjesto emu mislim da je sasma neobino, i
sumnjam da bi ko rekao: em si onamo iao? U lok. je kom obi
nije nego u dat., npr. o kom ste govorili? - a em je u lok. jednako obino kao i emu; Danii dodue u obI. 35. kae da je
em u lok. mnogo obinije nego emu, ali u prvom izdanju ove

198

GRAMATIKA

gramatike navedeno je na str. 191. mnogo potvrda iz jezika ne

samo Vukova nego i Daniieva za lok. emu, npr. na emu, po
emu, u emu it.d. U instr. je kim i kime jednako obino, rjee
je kij em : gdjegod Bog ini zavjet skijem. D. pis. 181 ; - ijem
(mjesto im iIi ime) nalazi se samo u junim krajevima, a Vuk
i Danii ne piu to nikad.

Neodreene

zamjenice

202. a) Zamjenice neko, neto (ili neta), ne-ij sklanjaju se

kroza sve oblike kao ko, to, ij, a zamjenica neki (neko, neka)
sklanja se kao odreeni pridjev.... npr. uti (v. 208). Od neto
(ili neta) genitiv je neega i neesa (ovaj drugi oblik biljei Vuk
u rjeniku, ali ga ne upotrebljava nikad kao ni Danii) i neta;
ovome treem obliku su potvrde: kao da ih od neta isti. V. nar.
pjes. 1, 184, kao da ga brane od neta. rjen. kod nOMp'laTH. Lokativu neemu potvrda je: u neemu. D. pis. 13, 21. Da se u junom
govoru pored neko, neki, nekad itd. govori i njeko, njeki itd., i da
je ovo starije, to je reeno u 51a.
b) Rijei niko, nita, niij sldanjaju se kao neko itd. U nom.
i ak. ponajvie se govori nita, sasma je rijetko nito, kako se
nalazi u nar. posl. 225. 'Doj zamjenici je gen. niega, niesa (ovaj
drugi oblik ima Vuk ti rjeniku, ali ga ne upotrebljava nikad
kao ni Danii) i nita koje imamo, U primjeru: znam da nema
nita. D. pis. 91. - Kad s kojom od tih zamjenica stoji prijedlog,
on se umee meu ni i meu zamjenicu, a nito glasi onda ni-to
(v. 201b): ne ete me pitati ni za to. V. jovo 16, 23, ali se ni za
to ne brinem. d. apo 20, 24, ni u emu . pis. 81, 94, fiIib . 1, 20, nar.
prip. 89, ni u em. mlib. 1, 28, ni po em. mat. 2, 6, ni od koga.
nar. posl. LI, ni s kojom. D. istor. 192, ni u kom. 270, 2 mojs. 34,
10, ni s im. pis. 271; tako je i nipoto (tj . ni po to). Ali kad se
takvim rijema ne izrie toliko nijekanje, koliko neta to se
pomilja, kao da jest, ak10 i nije, onda prijedlog moe stajati
ispred ni: kako god su Srbe drali za nita. V. dan. 3, 173, kad ko
od nita doe do ega. nar. posl. 187, idu u nita i gube se. D. jovo
6, 18, bog je iz niega stvorio. pis. 91; - koji se gnjevi ni za to.
V. mat. 5, 22, omrznue na mene ni za to. jovo 15, 25, on je zemlju
objesio ni na em. D. j ov. 26, 7. Kad bi u tim primjerima bilo
pravo nijekanje, morao bi i glagol biti zanijekan, kako se npr.
kae: ja nijesam nita uzeo (a ne: ja sam nita uzeo). Vidi u 511d.

OBLICI

199

e) Rijei iko, ito, ikoji, iiji ne razlikuju se usklanjanju

nimalo od ko, to itd. Ne mogu zacijelo rei , stoji li prijedlog
ispred tih zamjenica ili se umee. Mogu navesti samo primjer:
i k emtL. V . eman. 5, ali sve mi se ini da bi se moglo rei takoer: k iemtL. To se moe misliti poradi rijei ikakav u koju Vuk
umee prijedlog, ali ga i pred nju stavlja: manje nego i tL kakoj
dravi. dan. 2, 82, TaKO ,ce B'J1IlIe BaJba CTapaTYI: 3a 3.r\PaJbe Hero
u 3a 1<:a1caB nocao. nar. posl. 81; - rJI06HTH ra 6e3 U'Ka'Ke Kpmmu;e.
nar. posl. 85, bez ikakvoga gnjeenja. rjen. kod ClMOTOK.
203. a) Rijei svako, svato, svaij, svakoji sklanjaju se kao
niko itd., a svaki se sklanja kao neki. Mjesto svakd moe se u
nom. sing. rei i svak. Pored svato u nom. i ak. govori se i svata: He MHjeIIIajce Y CBaULTo. V. nar. posl. 195, da smije svata
jesti. rimlj. 14, 2. U gen. je ne samo svaega nego i svata: nar.
posl. 95, nar. prip. 27, nar. pjes. 3, 43, vuci vreu, puna je svata.
nar. prip. 214. U lak. je dobro i s u i bez u na kraju: u svaemu.
V. dan. 2, 51, 1 kor. 10, 33, prav. sov. 76, nar. prip. 89, o svaemu .

v. mil. obro 117,

prav. sov. 23, nar. pjes. 1, 180 i 3,262, u svaem.

nar. posl. 300, D. pis. 93, o svaem. 371. Mislim da je $vaem u
dat. rijetko: svaem ima prilika. nar. posl. 279; svakako je obi
nije svaemu: nevolja svaemu oeka naui. nar. posl. 196. U
rijei svata mogu se sklanjati oba dijela, ali je to dijalektizam:
svega esa po zalogaj. nar. posl. 279 (iz Crne Gore), svemu bi se
emu domislila (iz neke narodne pjesrrre). V . rjen . kod ~0'lIm
IIIJbaT. Sto se govori savkolik, svakolika, svekoliko, nom. plur.
svikolici (ili svikoliki), to nije vie jedinstv_ena sloena rije, nego
su dvije; pored toga se govori vaskolik, vaskolika, vaskoliko, gdje
se prvi dio ne mijenja.
b) U kojeko, kojeta sklanja se samo drugi dio, i to onako
kao kad je sam, npr. kojekoga, kojeemu. Kad se s rijeju kojeta
nae prijedlog, umee se izmeu koje i ta, npr. desetak koje oda
ta. V. dan. 2, 79, radi seljacima koje za to. 2, 98, tu se dogovaraju koje o emu. 2, 109, pita ga mnogo koje za to. luk. 23, 9,
QHa 'ce J1cnpe6HjaJIa 'Koje o ULTa. nar. posl. 222. Mislim da ne bi
ravo bilo ni: od kojeta, za kojeta itd., a to mislim poradi rijei
kojekaki u koju se prijedl'og moe umetati, ali se moe i pred nju
stavljati: on sudi ljudma koje za kake sitnice. V . dan. 2, 98, ustanu
koje s kakim begovima. 3, 148, po kojekakijem haljinama. prav.
s av. 67 . Kad kojeta znai : besposlice, sitnice (npr. to je god
g. Gruji govorio o ovakijem mojijem pogrekama, ono je sve

200

GRAMATIKA

kojeta. V. dr. izd. 3, 337), onda mislim da je obinije da prijedlog stoji pred kojeta, npr. psuje me za kojeta. Za kojeko, kad
je s prijedlogom, ne mogu navesti nik~kvoga primjera, ali mislim
da bi se reklo: koje od koga, koje s kim.
c) O rijeima toko, tota toij, tokoji nemam drugo to
rei, nego da se sklanja samo drugi dio, i to onako kao kad je
sam: gen. je dalde: tokoga, toega ili tota, isto tako toija,
to ije itd.
204. a) U sloenicama kogod, togod, ~jgod, ko'jigod sklanja
se samo prvi dio, dakle npr. gen. kogagod, dat. emugod itd. (o
akcentu tih rijei vidi u 129b). Pored -god govori se i -go, ,npr.
kogo, togo itd. Enklitike, kad se nau uz te zamjenice, dolaze obino u sredinu: ko bi gdd jeo. D. 2 mojs. 12, 15, im je god
vezala. 4 mojs. 30, 6 itd., isto je ,tako i kad su dvije enklitike:
to ti je god kazala. D. 1 mojs. 21, 12 itd. Vie primjera za ovo
umetanje enklitika navedeno je u prvom izdanju ove gramatike
str. 193. i u Iv. rjeniku. Ali enklitike se 'ne moraju umetati,
m<>gu stajati i iza navedenih zamjenica: kogod je hodio. nar. prip.
116, togod smo imali. V. kov. 67. Ovome odgovara to se enklitike umeu i onda kad je koji prilog sloen s god ili go, npr.
gdje je god trebalo. V. mil. obro 11, 'lCa'ICo je wb 6HJIO. nar. posL
162, 'ICao 6H wb jemf. 340, dokle joj god krv ide. D. 3 mojs. 15,
26, kuda nas god polje. is. nav. 1, 16, .-- be lVry je 209 MjecTO.
V. nar. posl. XXV. I ovdje moe enklitika da bude dodata: kadgod
bi to imao, dego je bro. Iv. rjen. (iz narodnih pripovijedaka).
Vidi jo u 471c.
b) Zamjenicama gdjeko, gdjeto, gdjekoji mijenja se u sklanjanju samo ono to stoji iza gdje: u gdjeemu. D. istor. 56, u
gdjeem. pis. 239, gdjekomu. star. 3, 6.
205. a) Meu neodreene zamjenice idu takoer nekoji (tj.
neki) i nikoji (tj. nikakav, nijedan), koje se sklanjaju kao koji.
ODje su dijalektizmi; prvu nije Vuk upotrebljavao nikad, a Danii (mislim) samo u primjeru: ja sam htio samo za nekoja (tj.
djela) kazati. sitno sp. 46; druga se u Vuka i u Danii~ ne nalazi,
rekao bih, nikad, ali jednu i drugu piu poesto drugi pisci: zato
ne sie ozgo nekoji aneo? Lj. 88, promijenimo li mi to unekoju
milost. 340, nikoja dua nee. 315, nekoje vijesti. I. 151, nikoja
(tj . krivica) ne moe savladati njegove krutosti. 10, pored nesposobnih nekojih vladara. N. 30, ili nju il' nikoju drugu.
2, 18.

201

OBLICI

b) I rije nekolik ide meu neodreene zamjenice; cd nje se

u Vuka i u Daniia nalazi samo dual, npr. nekolika momka, nekolika mjesta, nekolike stotine (tj. dva iIi tri ili etiri momka
itd.), ali u Milievia i u Sapanina nalazi se i plural: prihvatie
nekoliki seljaci. M. 14, pop je prekorio nekolike seljake. 26, nikli
su nekoliki brestovi. 138, put dotie se nekolikih koliba. S. 5, 156.
:u akad. rjeniku ima potvrda i za singular, ali malo i samo iz
starijeg jezika.
PRIDJEVI

206. a) Pridjevi se sklanjaju dvojako, i to prema tome jesu

li neodreeni ili odreeni. Neodreeni su oni koji se u nom. sing.
mukoga roda svruju na konsonant (ili na o, koje je postalo od
1),- a odreeni se u tom obliku svruju na -i; dakle su pridjevi
rot - Uta uto, mio - mila milo, vrU vruca
vrue neodreeni, a 'odreeni su: uti uta - uto, mill mila - milo, vrui: > - vrUa - vrue.
b) Neki su oblici odreenim i neodreenim pridjevima zajedniki, f razlika:-je samo II akcentu i kvantiteti, ali mnogi pridjevi
ni te razlike nemaju. Imamo npr. u nom. sing. za enski i za srednji
rod uta--:::-uto (n~odreeno) i utii - uto (odreeno), ali u gen.
i u dat. plur. milih, milim slui jednako kao odreeni i kao neodreeni pridjev.

-=-

,----!:. ___ .

-- .-_.

207. a) Primjer deklinacije ' neodreenog pridjey~;\ osnova je

npr. ut, a to je iza nje,_t,o su nastavcC- - ----,
r
uto
luta
uta
'o'
!ute
;., <;_~',
D.,
utu
utoj
uto
A.
N. ili G.
Utu
utoj
L.
litu
I. '
utim, utijem
utom
uta
ute
PLur. N. V. uti
G. utih, utijeh
za sva tn. TO<Ur.
lJ em
D. zu t-lm, zu t-Ima, zu t"
ute
uta
'
ute
A.

Sing. N.V. ut
G.

L.l
f

= D.

,I

1
f

za sva tri

,"

.,'"

TOda

Dual. N. A. V uta (za muki Tod)

Oblici utijem, utijeh pripadaju samo junom govoru.

:202

GRAMATIKA

b) Kao ut sklanjaju se i drugi pridjevi koji se u nom sing.

svruju-na Jlepa:I"atal;;i- kO~oiumt (iTi
postalo ' ocCir,-ii- "Skla'i oni k~jCse ' u tom obliku svruju ~a palatalin kOMonant, npr. krnj, lO, svje (iz ruskoga jezika), tU, vru., samo
' to je tim pridjevima u nom. i ak. srednjega roda mjesto o na
kraju e: krnje, LOe itd., ali dvjema ovakim pridjevima Vuk u
svome rjeniku pie za srednji rod na kraju -o, to su sm.e i lenj
(u istonom govoru pored le~, tj. lijen), dakle smeo, lenjo (ovaj
'Oblik im:a S. 2, 78). Vokal e mjesto
u tim oblicima odgovara
istom vokalu u instr. sing. jeom, zecom (v. 109b). Pridjevi
okot, tat, vjet trebalo bi po 91a da u nom. i ak. sing. srednjega roda imaju e, ali glase okoto, tato, vjeto (nee biti dobro
u l. 90: tate), tj. ti su oblici analogija prema uto, bogato, itd.,
gdje iza t ostaje
po zakonu.
e) U gen~ing. moe takoer biti utoga ili .u!jg, u dat. ilok.
sing. takog,; ~.me-{utomu) I~i -?4tom:-'Tak~v gen:Tdiifi lok.
mogu imati sam:o pridjevi kojima je ake. drukijiu -odreenom,
drtik-l1L~'~~eodreenom . i~; zato '~pr. - od "mio" neOdreeni-gen.
i -dat. i lok, .. sr~g~ ' mukogaQ$-;;-dnJeg~~ r09.a-m6e~glasiti -samo
miZa:::"': milu, isto t~ko od bogat samo bogata, bogatu , itd., ci oblici
..... '"
- ~..
- ..
.----- ~ ~
- .~.- ~.-- -- - ---- .......
"mllogC!,_ mi.lQ!z, milome (milomu), mllOm ili bogatoga, bogatog,
,bdiati5.m~_~, .(bc3g~t6muj:~'bdg~torn: mo~ b~ti _~amo odreeni. '
d) Dosta pridjeva ima nepostojano a u I1!om."S1ng. mukoga
roda, npr. dobar - dobra - dobro, jasan - jasna - jasno,
mrtav - mrtva, nagao - nagla, sladak - slatka, upalj - uplja,
topal - topla, zao - zla - zlO. To je nepostojano a postalo
'Onako kao u imenica, npr. lovac, vjetar, gen. lovca, vjetra (v.
135a). Izmeu st i t nema nepostojanog a, npr. ist, gust, tat,
'vjet (v 44a). Nije svako a u nom. sing. mukoga roda ne'postojano, u dosta je pridjeva postojano, npr. mekan - me'kana > - mekano, pijan
pijana
pijano, rogat - rogata
itd., a gdjekoje a moe biti nepostojano i postojano: bolan bolna i bolana, voljan - voljna i Valjana.

na--o-

nJajue

--

- --------

>-

-=-

e) Vokativ sing. mukoga roda jednak je nominativu; potvrda tome ima dosta u narodnim pjesmama: dobar oee. nar.
pjes: 1, 30, mlad junae. L ' 151, jadan brate. 1, 311, mio kume.
'2, 19, mio pooratime. 2, 36, bol;rn- kume. 2; 336, neznan krajinie. 3, 251; moe se jo dodati: ' dobar glase. nar. posL 59,
jadan oee. nar. prip. 147. I enski rod ima u vok. isti oblik
:koji u nom., ali ja ne znam pravo da li se prema dobaT ovjee

203

OBLICI

govori dobra eno ili dobra eno, tj. je li neodreeni lik (dobra)
ili je odreeni (dobra), a moda je oboje, kad koje. Tako sam
isto u sumnji i za vokativ plur. govori li se npr. dobri ljudi!
ili dobri ljudi! ili oboje.
208. a) Primjer deklinacije

lo~~:;;~pridjeva.

Sing. N.V. uti:

uto
G.
Utoga, utog
Utome, Utomu, Utom
D.
uto
A. = N. ili G.
utome, utom
L.
I.
uti:m, Utijem

uta
ute
utoj
utu
utoj
Utom

Plur. N.V.
G.
D.
A.

ute

L.

I.

utI
Uta
uti:h, utijeh
utIm, utlma, zu lJem } za sva
Ute
uta
v

}= D.

~t..

tri roda

ute

za sva tri roda

Dual. N. A. V. uta
(za mu.ki. i srednji rod)
Oblici utijem, utijeh pripadaju samo junom: govoru.
b) Tako se sklanja li vrili - vrua - vrue i drugi pridjevi,
koji ispred i u nom. sing. mukoga roda imaju palataIni konsonant. Razlika je samo u tome to u ..nom. i ak. i vok. sing.
srednjega roda ne stoji na kraju o, nego e (kao i u neodreenom
pridjevu, v . 207b); isto se tako o u gen., dat. i lak. sing. mukoga
i srednjeg roda mijenja u e: vruega ili vrueg, vruemu iIi
vruem. Danii iza t u pridjevu nit i tat uzima e: nitega. psa1.
22, 24 i 35', 10 i 37, 14, nitemu. 41, 1, tatega. propo 6, 12 i 9, 9.
To odgovara pluralu hrutevi, pritevi i instrumenta1u sing. platem, pritem (v. l37d i 146a). Ali sve mi se ini da ne bi ravo
bilo ni nitaga, tatom e kad je u nom. i ak. sing. srednjega roda
nito, tato, kao to je jamano okotoga, vjetome prema okoto,
vjeto', a po svoj prilici je u istonom govoru lenjoga prema lenjo,
,a li prema smea bie smeega, smeemu. Navedene ovdje oblike
srednjega roda vidi u 207b.
209. a) U deklinacij,i imenica mukoga roda gutura1i u nom.
plur. prelaze po zakonu u sibilante, npr. junaci, druzi, siromasi
( l36a), a u deklinaciji pridjeva odreenih i neodreenih ostaju
guturali bez promjene (kako je reeno ve u 84b), npr. jaki,

204

GRAMATIKA

blagi, suhi. Izuzetak je svikolici (od savkolik) pored svikoliki,

vidi u Iv. rjeniku; zatim se nalaze gutUl'ali promijenjeni u nekim
poslovicama, u kojima je to sauvato iz starine: doli smo i mi
zli i opaci, pa i brijeme. nar. posl. 60, jao majci, svi ti smo jednaci!
109 (ima i u nar. pjes. 4, 167: jadnoj majci, svi ti Sll jednaci!),
jednaci kao linjaci. 112, svi aci jednaci. 282, na koga su mnozi,
na toga su rozi. 188. Vidi se da je u nekima od tih poslovica sauvat
(ili uzet) oblik sa sibilantom poradi slika,
b) Osobina je govora jugozapadnih krajeva da se gotovim pridjevnim oblicima dodaje navezak zi o kojemu vidi u 195b; tako je: drugojzi.
nar. pjes. l, 81, crkovnojzi. 92, ludizi (nom. plur.). nar. posl. 6:5, veljizi
(nom. plur.). 72. O tome navesku zi vidi jo u Vuka nar. posl. XXXIII.

210. a) Pravilo je za posvojne pridjeve i zamjenice to se

svruju na -ovCiiii--in:- da se -sklanjaju k~o :n:eodreeni pridjevi.
Toga se~la VUK uope dri, ali esto sklanja on te dJecI' i
kao--dreene pridJeve, npr. ive prilino njiovom inu.- dan.
2, 112~ iz njihovoga kraja. mat. 8, 34, po ustavu njegovom. pis,
24, da je preda muu njenome. mil. obro 61, u naruju oinom.
jovo 1, 18, u dvoru Irodovom. d. apo 23, 35, upravitelj dvora
kneevoga. nar. pjes. 4. predgov.; vie ovakovih primjera ima u
prvom izdanju ove gramatike na str. 197-198. I u Daniia
se nalazi takih oblika, ali manje nego u Vuka: od onoga Svetievoga dokazivanja. sitno sp. 35, u Vukovome rjeniku. 44, da
,pripadne bratu i sinu i njihovom potomstvu. istor. 175, na k7'aljevom dvoru. 43, u kraljevom pismu. 313, na kraju njezinom.
pis. 71. I u narodnim pjesmama ima toga: kad su doli Omerovom dvoru. nar. pjes. 1, 254, i tako ti leba carevoga. 2, 484, bijae
se mnogo zaudila njegovome stasu i obrazu. 3, 484, i potpuni
anca Pet1'ovoga. 4, 222. Dosta ima toga i u drugih pisaca: u ivotu
njenom. I. 82, uzrok njihovom nezadovoljstvu. M. 28, oko njegovoga posveenja. 117, oblici njezinoga tela. S. 2, 52, u krilu
Avramovom. 5, 78. Ve je u 11b reeno da odreeni oblici od
pomenutih rijei ne idu u knjievni jezik.1
b) Stiha radi nalazi se u narodnim pjesmama od navedenih pridjeva
i za nom. (vok,) sing. mukoga roda odreeni oblik: vali o se Apievi Paja.
na:r. pjes, 1, 630, no ja jesam carevi delija. 2., 273, o Turine, carevi telale!
2, 345, ni Hristovt zakon izgubiti. 2, 614, a to vie carevi vezire!, 3, 4~.
aman malo, paini delate! 4, 222. Vrlo je rijetko to osim narodnih pjesama: .ukovi cvijet. nar. prip. 142.
1 U suvremenom knjievnom jeziku
osobito u istonim krajevima.

odreeni

oblici sve se vie javljaju,

OBLICI

t./: \

(ff

.'

(,"

205

211. U ~riarodriim pjesmama; osobito u onima iz istonih krajeva,

nalazi se i obrnuti pojav, tj. pridjevi koji se tt nom. sing. mukoga roda
svruju na -i, imaju katkad , neodreene oblike, npr. a ti muka eda ne
rodila! ~r. pjef) 1, 323, a - Ja sam roda g!!~_~_~"k.a. _l, 391, Marupr6se za
bugarska bana. 1, 550, od valera bolja roda nema. 1, 637, i junaka mesa
naranio-:- 2~ 328, neka radi po gospodSkudvoru. 2, 490, njima Todor vina
Boga nazva. 2, 491, al' ne moe- bolja--gospodara (tj. prekupiti). 2, 640,
ja pogubih turska etobau. 3, 188, 'rie -budite srca udovika. 3, 356, stade
piska po gospodsk1L.voru. 3, 511, uvatiu srpska poglavara. 4, 212, njim
darovat bosans-ka vezira. 4, 315. - Mnogo rjee nalazi se to u pisaca (u
'Vuka n.iJt.?g):" ovjek najpotenija srca i "najsvjetlija obraza. D. sitno sp;::-107,"'aa ' u '... 'boljega srca i svjetlija obraza. 114, mjesto svaka prizivanj&.
Lj. 145, ima li slaa, ima li korisnija puta? S. 2, 27, usred najivlja govora.
2, 231, doosmo do nekakva seoska krsta. " 5, 12, pogledavi me lica
malo vedrija. 5, 69, pag od zimska kaputa. 5, 72, od pojaa prua opleten.
5, 93.

212. Zato se govori utoga i utog, tj, zato skrajnje a moe

otpadati, to e se rei u 215, a o porabi tih dvaju oblika u Vukovim i Daniievim djelima imam da reem ovo: kad je samo
jedan takav oblik, onda Vuk i Danii ee upotrebljavaju dulji
oblik (utdga), ali ni krai (utog) nije neobian. Bit e dosta samo
nekoliko potvrda, i to za krai oblik (vie ih ima u prvom izdanju
ove knjige na str. 199): poalje svog sina. V. mil. obro 22, pokraj
mora galilejskog. mat. 4, 18, ne znam tog ovjeka. 26, 72, kroz
jednog ovjeka. rimlj. 5, 12, TIOCBOjCTBY cpnc'ICo'l. je3J1Ka. nar. posl.
27, dozva u pomo kralja uga1skog. JJ. istor. 83, skrati slubu
svetog Vasilija. pis. 11, nema nikog da mi pomoe. 278, zalog opteg
spasenja. 358, od sabora velikog. psal. 40, 10. I u narodnoj se prozi
krai oblik dosta esto nalazi: ija sua, tog i more, ije polje, tog
i grad. nar. posl. 347, idem da traim majstora kakvog. nar. prip.
45, da ga lepeg u svetu nema. 69, nigde nikog nema. 171.
213. a) Kad se nau dva iIi tri genitiva jedan do drugoga, iIi
su rastavljeni rijecama kao to su a, i, ni, ili, onda je dvoje obino:
1. da se oba iIi sva tri genitiva svruju na ga, 2. da se prvi genitiv
svruje na ga, a drugi na g; ako su tri genitiva, onda se na g svruje trei ili drugi i trei genitiv. Premda su oba naina 'veoma
obina, ali bih rekao da je drugi obiniji od prvoga. Za prvi i za
drugi nain navodi se u I izdanju ove gramatike na str. 199-200.
veliko mnotvo primjera, a ovdje e biti dosta samo nekoliko iz
djela Vukovih i Daniievih i iz narodne proze. Primjeri za prvi
nain: na utoku velikoga i maloga Timoka. V . dan. 2, 51, posle
dugoga i strandga boja. mil. obro 3, opomenuti se svetoga zavjeta

206

GRAMATIKA

svojega. luk. 1, 72, do samoga dananjega dana. rimlj. 11, 8, KO' ca

cBora do6pota H Be.n.U1COt a HMeHa ~orra~e KaJKBe Myxe. nar. pesl.
59, ogledale ondanjega graanskoga ivota. D . istor. 56, poslije
ovoga velikoga svetenika. pis. 11, u slavu kakvoga praznika Gospodnjega. 49, iz staroga i nOvoga zavjeta. 231 , dovedite brata
svojega najmlaega. 1 mojs. 42, 34, samo onoga matoroga psa da
ostave. nar. prip. 16, izvadi novi SV:ojega negdanjega sluge. 52.
ker drugoga veega cara. 185.
b) Primjeri za drugi nain: izmeu dananjega slavenskoga i
srpskog jezika. V. dan 1, 41, do posljednjega turskoga i austrijskog rata. 2, 25, od ovoga novog zuluma. mil. obro 72, uvajte se
kvasca farisejskoga i sadukejskog. mat. 16, 6, Ka}Ke ce 3a do6pota
CTapjeuumy napodHOt. nar. posl. 285, od unutranje petrebe samoga.
narodnog ivota. D. istor. 5, doe do sjajnoga unutranjeg i spoljanjeg razvitka. 125, u ime svega roda ljudskog. pis. 40, prema
vanesti ovo'ga velikoga anelskog ebraza. 263, pripovijetke iz
staTloga i novog zavjeta. prip. (natpis knjizi), od carskoga iIi gospodskog reda. nar. prip .. 68, do naega krsnog imena. 98, opazi
svojega prvog mua. 197.
214. Rijetko se oba ili sva tri genitiva svruju na g; istO' je
tako rijetko da genitiv na g stoji pred genitivern na ga. Primjeri
za prvi sluaj: one nema nikakog samoglasneg slova. V. dan.
1, 41, preda seljacima onog vezanog oveka. mil. ebr. 181, ne praznuje crkva nijednog jevanelskog dogaaja s telikem radou.
D. pis. 288. - Primjeri za drugi sluaj: od onog isto'ga roda. V.
dan. l, 120, zar psuje bojeg peglavara svetenikoga? d. apo 23, 4,
sevastekratora tesalskeg ilokridskoga. D. istor. 31, poslije svakog
silnoga stiha. pis. 81, liturgija svetog Vasilija velikoga. 150, za
spomen :Ovoga radosnog dolaska gospodnjega. 118, prekO' ovog
uskoga mosta. S. 2, 206, efekat svakog opozicionoga "primjea
nija". 5, 86.
215. Od onih zamjenica i pridjeva to u gen. sing. imaju nastavak -ega (ili -og), svruje se danas dativ i lokativ sing. trejako.
npr. tomu, tome, tom ili utOmu, ut'ame, utom; od kojih pak
zamjenica i pridjeva to u gen. sing. imaju -ega (ili -eg) imamO'
u reena dva padea samo na dva naina, npr. naemu, naem ili
vruemu, vruem. Pe dokazivanju historike gramatike eblik na
-omu (iIi -emu) sluiO' je u davnini same za dat. sing. mukoga i
srednjeg roda, a oblik na - om (ili -em) samo za lokativ. Pemale
se taj zaken poremetio, te je i -omu i -om (ili -emu, -em) uzeto za

OBLICI

207

oba padea, a k tome je jo doao i trei oblik koji je tako nastao

to se nastavku -om poeo dodavati navezak -e, te je nastalo -ome
i u dativu i u lokativu. To je ono isto e to se nalazi u instr. sing.
mnome, njime, njome, ime pored mnom itd., a u 52b reeno je
da mu se ne zna postanje. Isto se tako ne zna zato to e nije priraslo na nastavak -em, zato se npr. nije razvilo naeme, V1ueme .
Kad je ovako narod sastavio dva i tri oblika za isti pade, poeo
je krivo osjeati da je npr. tom, naem, utom okrnjeno od tomu,
naemu, utomu ili 'od tome~ utome, pa je u tom krivom osjeanju
okrnjio i genitiv, i tako je nastalo tog, naeg, iutog pored toga,
naega, utoga. - :ro krnjenje u gen. sing. nije starije od 200
godina; Danii u svojoj "istoriji oblika" 159. navodi, istina, ve
iz XV vijeka primjer (jedan jedini prije poetka XVIII vijeka):
HaIIIerh, ali tu je jamano b zapisato grekom mjesto a, kako u istoj
(posve kratkoj) ispravi ima zapisato OTBOPbHb mjesto OTBopeHb,
tj. b grekom mjesto e.
216. a) U narodnom jeziku, koji slui za osnovu knjievnome,
oblik na -omu za dativ je rjei od oblika na -ome i -om. Za oblik
na -omu nalazi se nekoliko potvrda II narodnim poslovicama to
ih je Vuk na svijet izdao: kako komu napije. 126, ko drugomu
jamu kopa. 137, komu se maka umiljava, onoga i ogrebe. 149,
lijepo je svakomu milo. 170, ne bi jednomu dobro dok drugdmu
ne bude zlo. 193, obeanje je ludomu radost. 228, teko je mudromu meu budalama. 314. Tako je i ..u nar. prip. 128: nikomu
neu kazivati; u narodnim pjesmama to ih je Vuk izdao na svijet
takav je dativ veoma rijedak: k tdmu vreme za pojanje. 1, 511.
Dosta potvrda takvome dativu nalazi se u jezdku Daniievu: prenosi nas k veselomu glasu. pis. 75, obrie narodu ovomu. 154,
akatist preslatkomu Isusu. 209, ree ~omu koji injae krivo. 2
mojs. 2, 13, ko moe sluiti narodu tvojemu tako velikomu? 2
dnevn. l, 10. U Vukovu jeziku mislim da je samo ova potvrda:
nikomu ne kazuj. mat. 8, 4.
b) Lokativ na -omu mnogo je rjei od dativa s tim nastavkom. U narodnoj poeziji to ju je Vuk na svijet izdao nijesam
naao ni jedne potvrde za takav lokativ, isto tako ni u jeziku Daniievu, a u narodnoj prozi samo jednu: ko o emu misli, o
onomu i sanja. nar. posl. 151. U jezdku Vukovu naao sam tri
potvrde, ali je samo jedna sigurna: ITO cBeMY Hapo~ cpnc1(o.My.
nar. posl. XXXIII. Primjer: "ll slav~skomu prijevodu" dr. izd.
3, 338. uzet je iz Vukova rukopisnog odgovora N. Grujiu, te se

208

GRAMATIKA:

ne zna bi li Vuk tako ostavio da je taj odgovor izdao tarapom

na svijet; jo naoh : na veseLomu glasu. prepo 6, 140 (1845), ali
to j e po svoj prilici tamparska pogreka, ili se oblik "veselomu"
izmakao Vuku u nepanji pa bi ga on popravio da je ono pismo
tampao. Potpunosti radi valja dodati da Vuk u gramatici pred
rjenikom (1818) postavlja u obrascima deklinacije oblike tomu,
komu, utomu i za dativ i za lokativ, ali to e biti grekom, jer
inae bi on oblik na -omu ee upotrebljavao u svojim djelima
za oba padea. Ako se danas gdje u narodu uje oblik na -omu za
lokativ, to je rijetko i dijalektiki, kako je u narjeju dubrovakom
(npr. dob7'omu i za dat. i za lok., vidi u Budmana, rad jug. akad.
65, str. 171) i kako je u primjerima : u Mlecima, gradu lwurskomu.
JM. 99, na tomu ti fala. 106, na istomu djevojakom krilu. 448,
- na ovomu svijetu .. . . na drugomu svijetu. Lj. 78.
e) Iz svega ovoga to je razloena izlazi da se dativ na -omu
u knjievnom jeziku moe (ali ne mora) upotrebljavati jer je rjei
od oblika na -ome i na -om, a lokativu na -omu da nema mjesta
u knjievnom jeziku.
217. a) Dativ sing. obino se jednako svruje na -om i na
-ome, a -emu je obinije nego -em. Zato e za prva tri nastavka
biti dosta samo po nekoliko primjera. Iz narodnih pjesama neu u ovom ni u iduem navoditi potvrda jer se moe misliti
da je u njima sad krai, sad dulji oblik uzet poradi stiha.
b) -om: oni porue Crnom oriju. V. mil. obro 7, zadali
jedan drugom veru. 74, bie kriv paklu ognjenom. mat. 5, 22, teko
on-orm ovjeku. 18, 7, otvori oi roenOm slijepcu. jovo 9. 22, nikom
ne kazuj. d . apo 23, 22, peKJIM TypqM 1Le1<:a1W.M 'iOeKy. nar. posl. 55,
HeKaKaB 1<:O.M 'e y . . .. OKO M3Bap;MJIM 196, nije se tom kolau nadao.
218, uzme batinu, pa kom nogu, kom glavu odbije. nar. prip. 180,
on kae svom zetu. 185, pokorna srpskom Imezu. D. istor. 2, ne pripada njemu pohvala, nego jednom od njegovijeh nasljednika. 3, latinskom svetenstvu bi zabranjeno. 57, blago onom ko ima. pis. 82,
prelazi k radosnom ekanju. 102, dobra koja je uinio Hristos rodu
ljudskom. 230, jednom bjee 'ime Falek. 1 mojs, 10, 25, dade caru
a~irskom. 2 dnevn. 28, 21, na podsmijeh sam prijatelju svom. jovo
12, 4, aljite gospodaru zemaljskom. is. 16, 1.
e) -ome: da turskome caru plaaju. V. mil. obro 4, da je njemu
sa.mome ao. 77, doavi k prvome ree. mat. 21, 28, nee se dati
rodu ovome znak. mar. 8, 12, kad se one uahu tome. luk 24, 4,

OBLICI

209

ide k svijetlome esaru. d. apo 25, 5, koja (tj. napast) bjee tijelu
mome. gal. 4, 14, ovdje je -tome najzgodnije mjesto. D . istor. 11,
da su novome manastiru bila dana mnoga sela. 23, prav oslavnome
bi zadana dunost. 57, ali se ne nadaj mnogome. pis. 4, kad se rodu
ljudskome poe smrkavati. 42, polako nas privodi k pravome postu.
85, nadjede ime onome mjestu. 1 mojs. 32, 30, da ue tome i sinove
svoje. 5 mojs. 4, 10, to je dio ovjeku bezbonome. jov 20, 29.
d) -mu: pomozi mojemu nevjerju. V. mar. 9, 24, putu boijemu ui. 12, 14, k sinu ovjeijemu. jovo 1, 51, zahvaljujem Bogu
svojemu. rimlj . 1, 8, vei e sluiti manjemu. 9. 12, Ka'A ce KO
pyra .M.yapuje.M.y OA ce6e. nar. posl. 239, starijemu bratu ostajae
vlast, a ne mlaemu. D. istor. 3, stee imenu svojemu vjeni
spomen. 15, u ime roda ljudskog kIOjemu dua tui to je pao. pis.
40, lijepo govori srcu naemu. 123, obrie narodu boijemu. 154,
Melha rodi sinove bratu tvojemu. 1. mojs. 22, 20, rekne srednjemu
bratu. nar. prip. 111.
e) -em: KJIeTBa Tybe.M. nceTeTY. V. nar. pool. 44, ali je obino
pripadalo najbliem rodu. D. istor. 69, dobra koja je uinio rodu
ovjeijem. pis. 29.
218. a) U lokativu sing. ne moe se rei da je koji od etiri
nastavka -om, -cime, :'emu, -em vie ili manje obian od drugoga.
Za svaki e biti dosta samo nekoliko primjera mjesto vrlo mnogih.
b) -om: po tom. V. mil. obro 4, 39, po starom. obiaju. 142,
meni treba u onom biti to je oca mojega:"'luk. 2, 49, na ovom narodu. luk. 21, 23, u plamenu ognjenom. d. apo 7, 30, u crvenom
moru. d. apo 7, 36, po porodinom pravu. D . istor. 5, na carskom
dvoru. 54, na stranom sudu. pis. 27, 205, dio u ivotu vjendm .
66, u onom dolu. 1 mojs. 26, 19, na sinu svom. 2 mojs. 32, 29, na
jeziku mom. psa l. 139, 4, ator u kom nastavaju. jovo 21, 28.
e) -ome: po nagovoru francuskome. V. mil. obro 26, u paaluku
beogradskome. 131, u Vitlejemu judejskome. mat. 2, 1, o danu
tome. mat. 24, 36, u tjelesnome obliku. luk. 3, 22, Y 'lCap.n.oaa"t'ICO.M.e
MHpy. nar. posl. XVIII, u takome smislu. D. istor. 6, po starome
obiaju. 19, u podrumu svome. 65, u estome vijeku. pis. 18, na
stranome sudu. 210, na putu svome. psal. 2, 12, po dugome putovanju. nar. prip. 9.
d) -emu: u donjemu gradu. V. dan. 3, 212, u najveemu oa
janiju. mil. obro 82, u srcu svojemu. mat. 5, 28, o carstvu boijemu.
luk. 4, 43, po naemu gradU. d. apo 16, 20, u tuemu jarmu. 2 kor.
6, 14, no wp'lbe.M.y npaBHJIy. nar. posl. XII, na tvrd.emu temelju.

210

GRAMATIKA

D. istor. 54, po preanjemu dogovoru. 122, u svojemu pismu. 222,

na jut1'enjemu kanonu. pis. 84, POl savjetu avolijemu. 89, da se po
mojemu imenu prozovu. 1 mojs. 48, 16, po imenu svojemu. 4 moj.
32, 42.
e) -em: po preanjem obiaju. V. mil. obro 201, u manjem
smislu. D. 1stor. 6, platno u kojem je Hristos pogreben. pis. 26, u
preanjem pismu. 92, u obliku golubinjem. 177, ree u srcu
svojem. 1 mojs. 8, 21, u sjemenu tvojem. 22, 18, u mjestu vaem.
5 mojs. 12, 12.
f) U lokativu je -emu u Vuka obinije od -em, a u Daniia
je -em obinije od -emu.
219. a) Kad se nau dva ili tri dativa sing. od pridjeva ili
zamjenica, mogu se oba ili sva tri jednako svrivati, ali je u Vuka
i Danicla mnogo obinije da se razliito svruju, npr. ako jedan
IQblik ima -ome, drugi ima -om itd., a osobito paze njih dvojica
da krai nastavak (-om ili -em) ne doe pred dulji (-omu ilJi -emu),
a to odgovara onome to je u 213b reeno za genitiv na -g i
na -ga.
b) Oblici se jednako svruju: poklanjao .... drugome svakome. V. dan. 1, 90, napie knjigu jednome prijatelju svome. 3,
149, prikui se samome ancu turskome. mil. obro 88, pisma viso.kopreosvetenome gospodinu Platonu Atanackoviu, pravoslavnome vladici budimskome. pis. (natpis knjizi), tako e biti i ovome
rodu zlome. mat. 12, 45, i prvome prebie golijeni i drugome raspetome s njim. jovo 19, 32, jedinome premudrOme Bogu slava. rimlj.
14, 26, da e se vratiti k samostalnom dravnom ivotu. D. istor.
123, kau grijehe svoje jednom osvetanom ovjeku. pis. 204, ko
moe suditi narodu tvojemu tako velikomu? 2 dnevn. 1, 10, ide
dragomu mojemu. pjes. nad pjes. 7, 9, inie silu blinjemu svojemu. is. 3, 5. Ovdje se dodaju i primjeri: otri svome starome gospodaru. nar. prip. 54, da bjei ovome drugome. 196, ne da nikome
drugome do onome koji.... 207.
c) Ob1ici se svruju razlino: blagodarei svijetlome i estitom
knezu. V. dan. 2, 58, nije bila nauena takome trudnom putu. 139,
da e davati odreenome carskom inovniku. mil. obro 31, svakome
se pametnom ovjeku moe dokazati. pis. 3, ja hou i ovome posljednjemu da dam kao i tebi. mat. 20, 14, opratamo svakome
duniku svojemu. luk. 11, 4, mnom svojijem sluim zakonu boijemu, a tijelom zakonu grehovnome. rimlj. 7, 25, nperropy'iIDII .. .
MUJIaKoBl1hy, ~p'H.OWpC1W.Me 'H.aPOanO.M ,eeKPeTapy. nar. posl. XXV,

OBLICI

211

sebe nazivahu kraljevima svemu srpskome narodu. D. istor. 1,

to je temelj svakome d1'avnom poretku. 14, namijeni carstvo
zakonitom e i jedinom sinu. 76, najznatnija svemu rodu ljudskome.
pis. 104, poklon asnom e krstu gospodnemu. 110, prelazi k ovome
posljednjemu danu. 211, svemu zvjerinju. zemaljskom dao sam.
1 mojs. 1, 30, svakomu vjetom ovjeku dadoh. 2 mojs. 31, 6, za
gradnju doma imenu tvojemu svetome. 1 dnevn. 29, 16, da se
opremo tome mnotvu velikom. 2 dnevn. 20, 12, otvorih d1'agamu svome. pjes. nad. pjes. 5, 6, zapjevau dragome svojemu.
is. 5, 1. Tako je i ovo: da onome bratu najmlaemu. nar. prip.
102, ree onome bogatom oeku. , 208.
d) Protivan je navedenom pravilu primjer: tako u uiniti
svemu tom zboru zlomu. D. 4 mojs. 14, 35, - a naprotiv s njim
se lijepo slae primjer: nosi drugu pDtvrdu ovome radosnom nadanju naemu. D. pis. 328, gdje su tri dativna oblika i svaki
se drukije svruje!
220. a) Sto. je u koji je pred ovim reeno za dativ, to
vrijedi i za lDkativ. - Primjeri prema Dn[ma u 219 b: ta u
initi u ovome oajnome stanju. V. dan. 2, 139, POl svome krivom e
znanju. pis. 14, u mome srpskame rjeniku. 46, ni na ovome
svijetu ni na onome. mat. 12, 32, no CBe.lttY Hapo~y cpncKo.ltty.
nar. posl. XXXIII, y OBO.ltte Jo{ y poOuTe.!nto.l!.e na,n;e}KY. XXXVII,
u irem i uem smi~lu. D. istor. 9, u sadanjem rudnikom
Dkrugu. 23, u samostalnom ivotu sv01'li. 70, - u ovom viem redu.
pis. 14, po. starome milostivome obiaju. 42, u nekom duhovnom
strahu. 100, D posljednjem milostivom djelu. 359, u cijelom kraju
tvom. 2 MDjS. 13. 7, lt svem dDmu mojem. 4 mojs. 12, 7.
b) Primjeri prema onima u 219 c: gotovo se jednako
sklanjaju i u slavenskom e i u srpskom jeziku. V. dan. 1, 64, na
svemu onome kraju. 76, u optemu evropskom ratu. mil. obro 43,
na Dbruu srebrnome i pozlaeno.ltt. pis. 4, u ostalome svemu
narodu. 19, u samome najstarijemu slavenskome mjesecoslovu.
51, u rodu ovome preljubotvornome i grenom. mar. 8, 38, na
smrtnome tijelu naemu. 2 kor. 4, 11, po Silvanu, vaemu vjernom
bratu, piem vam ovo. 1, petr. 5, 12, Ha THjeJIy {!BOMe J1.JIJo{
Ty1.5e.ltty, nar. posl. 195, pri svemu tome on priznavae. D. istor.
6, ostaje u svome pravom znaenju. 13, po ovome posljednjem
zapisu. 175. prema ovome prvom veernjem stihu njegovu. pis.
78, ne mis1i. o stranome smrtnom asu. 84, na dalekome svojem
putu. 322. Dodajem i primjere iz narodne proze: u onome mome

212

GRAMATIKA

pokvarenom zubu. nar. prip. 7, u oblinjemu jednom selu. 47,

po svemu omome kraljevstvu. 108, u jednome velikom kazanu.
112.
c) Protivno je pravilu: nepromjenita u unutranem ivotu
svojemu. D. istor. 141. Vie ima toga u drugih pisaca: po ovom
mome elavome temenu. S. 5, 86, u sivom debelome prahu. 5, 185.
Lijepo odgovara pravilu: na jednome prednjemu poderanom listu.
V . dan. 1, 33, gdje su tri lokativa, i svaki se drukije svruje!

221. U instrumentalu sing., u dat., lok., instr. plur. ima

juni goV'Or utim i utijem, isto tako u gen. plur. utih i utijeh.
Vuk upotrebljava jedne i druge oblike od svih zamjenica i pridjeva, ali su dulji oblici (tj. oni na -ijem, -ijeh) u njega obiniji
od kraih, i to je sve to se za Vuka u toj stvari moe rei, nikakvo se pravilo iz njegoVIih djela ne da o tome uhvatiti. On
dosta esto pie i krai i dulji oblik jedan do drugoga, npr.
J13Meljy npeBeJtuKujex Ka.M.enUTUX Topa. nar. posl. XV, no oBuje.M.
jy:JlCH,U.M. KpajeBU.M.a. XL itd., ali moe i tako biti da . je i jedan
i drugi oblik ili krai iIi dulji, npr. y npBoj KlbJ1:3J1 napoonux
-nawux IITjecaMa. nar. posl. XL VI, MHoro .AtJtaoujex u 6ecnocJtenujex
Jby~J1:. 164. Ni iz Daniievih djela ne da se uhvatiti stalno pravilo drugo do to da iza j on ne upotrebljava duljih oblika, dakle
u njega nema npr. kojijeh, svojijem, ve samo kojih, svojim. Iza
palatala i guturala Danii obino pie -im, -ih, npr. naim, domaim, mndgih, velikih itd., ali dosta esto nalaze se u njega i tu
dulji oblici: naijem, velikijeh itd. I on esto uzima krai i dulji
oblik jedan do drugoga, npr. osim pravijeh srpskih zemalja. istor.
45, obilno silama dobrim i ivijem. 125, pod svakim zelenijem
drvetom. 5 mojs. 12, 2, a pored toga i: da idemo putem zemaljskijem i nebeskijem. pis. 119, ne prestupaj ui drugih svetih
zavjeta. 221, ali ni za jedno od toga troga nema tvrda pravila.
222. Za dat., lok., instr. plur. osim oblika npr. utim (utijem)
iml: . jO jedan:- u:ii~~ N~J~e-se-taTtre~ _oblik upofreblj-ava
kad- pridjev ilL zamjenica stoji. be"i -inieliic~, npr. daje (tj. bog)
d~d_E!~"e.dnima i nepravednima. V. -mat~ 5, 45, drugtma- pomoe,
a sebi ne moe. 27, 42, kako je teko bogatima ui u carstvo nebesko. nar. 10, 23, dijel njegov metnue s nevjernima. luk.
12, 46, duan sam i mudrima i nerazumnima. rimlj . 1, 14, KO
..w.no'l.U.M.a ~06po 'rnHl1:. nar. posl. 137, jer se u mnogima od njih
zbivaju dogaaji. D. istor. 7, ivjeti meu pravoslavnima. 57,
potom ree oglaenima. pis. 22, psalmi u kojima Dav~d kazuje

213

OBLICI

nevolju svoju. 46, videi sebe meu mrtvima. 50, javlja slobodu
drugima. 1 mojs. 43, 34, poklon zasljepljuje oi mudrima i izvre
rijei pravednima. 5 mojs. 16, 19, ili u pasti u ruke neobrezanima.
sud. 15, 18.
223. Bjei su u tak<?j~p"rig()di _Qh!i_~i...Da _:-im._(-ijem): kakogod
to su se Marali-Ali-paini Turci tome radovali, tako je Suleman-painim bilo mrsko. V. mil. obro 129, sudija ivijem i mrtvijem. d. apo 10, 42, neoenjenijem i udovicama velim. 1 kor. 7, 8,
zemlje Stefanove koje granie s dubrovakim. D. istor. 178, njihove lae zajedno s mletakim iahu. 225, vjernijem se napominje.
pis. 106, kao to je iao Hristos na nebo s onijem koji ga sluaju.
179, toliko dana treba onijem koje pomau. 1 mojs. 50, 3. Cesto
se to nalazi u Lj.: klanjajte se s onijem koji se klanj-e.ju preda
mnom. 7, da nam on dade mjesto meu pravednijem (tj. meu
pravednima). 83, oni e stanovati u batama u kojim teku rijeke.
229.
224. a) Oblik ~:-_i1)lC!_IJ.ije _v.rlo .. ~bi~a~)z_a ixn,e.nice, .a jo
manje pred ~kako je u primjerima: da ne pogaze nogama
svoJin;.a.
inat. 7, 6, ' ue(;i- naukama i zapovijestima ljudskima.
mat. 15, 9, gdje ide na obla,cima nebeskima. 24, 30, pade k no.gama njegovima. mar. 7, 25, djelima mojima vjerujte. jovo 10, 38,
svojima rukama , izbacismo. d. apo 27, 19, sastavi se s ostalima
nezadovoljnicima. D. istor. 44, poinjae se dvjema kratkima
molitvama. pis. 9, razmilja o grijesiina svojima. 57, hvala e
njegova biti u ustima mojima. 67, ua na rukama njegovima. sud.
15, 14, rukama svojima maa se preslice. pr. sol. 31, 19.
b) Rij~tko ..sepalaze dva -ima jedno do drugoga, kako je u
primjel1i~a: koga je postavio nair svojima domanjima. V. mat.
24,45, kolika zla poini svetima tvojiin.a.- d. -apo 9, 13, svetenik
se pokloni do zemlje sa svima vjernima. D. pis. 59, i svima ovakima obriui platu. 61, zbaci sa sebe siromake haljine i ostane
u onima gospodskima. nar. prip. 80. Kako se vidi, ni u jednome
od ovih..J>rimjera nema imenice uz oblik~~a -ima:
..--.~ -Mi~sto da dv~ - ~birk~-'na -- --ima budu jedan do drugoga,
obin,ije je da se prvi svruje na -ima, drugi na -im (-ijem): sa
mlc;gim~ drugim bjegW.clma. V. dan. 3, 145, prebegnu kradom za
onima prvim. mil. obro 42, s mlogima prostim vojnicima. 86, da se
oprostim s domanjima svojijem. luk. 9, 61, o svima ovijem
dogaajima. luk. 24, 14, nad svima njezinijem riznicama. d . apo
g, 27, KruKe ce l)eqH 11: i'JpyZU.M.a .MJta!>u.M. nar. posl. 265, uini kraj

-v:-

214

GRAMATIKA

svima pO?'odinijem raunima. D. istor. 11, gospodstvo nad

svima srpskim zemljama. 14, udrui se s poglavicama arnautskim
i mnogima drugim. 36, svima pravoslavnim zapovjeeno bi. 57. Protivno je pravilu: bijah nepoznat Hristovijem crkvama judejskima. V. gal. 1, 22, - a nije protivno: sa svima svetima njegovijem. 1 sol. 3, 13.
225. a) Za dat., lok., instr. plur. ima Danii u "maloj srpskoj
gramatici" 20-23. pored nastavka -im, -ima, -ijem jo i -ijema,
npr. utijema, vruijema, a na str. 25. ima mojijema; u "oblicima"
29. ima samijema i naijema. To se doista i govori u junim krajevima: e veljizi: konji igraju, malijema trbusi pucaju. nar.
posl. (iz Grblja). 72. Vuk toga oblika ne upotrebljava nikad, a
Danii veoma rijetko: za hranu vama i onijema koji su po
kuama. 1 mojs. 47, 24, drugi mali rog izraste meu onijema. dan.
7, 8. esto se taj oblik nalazi u Lj., ali samo kad je bez imenice:
on nee biti bolji prema nevjernijema ni prema vje?nijema. 70,
inite sebi samijema. 182, onijema ... Bog e biti blag. 199, tako
je i estitijema (dat.). 316, bogatijema (dat.). 412 itd.
b) Za dat. plur. starinski je oblik npr. tim, utim, ali je i
danas veoma obian; za lok. plur. bio je nekad oblik na -ih, npr.
tih, utih, a za instr. plur. bio je oblik na -imi, npr. timi, utimi,
kojega danas isti tokavci bit e da nigdje ne govore. Starinski
se lokativ nalazi katkad u pjesmama iz istonih krajeva, npr. na
zlatni(h) stolov:i(h). nar. pjes. 1, 159, po nedri(h) svileni(h). 2, 163,
a i u obinom go:voru Srijemci i Bavani esto govore, npr. po
zeleni(h) livada(h), na seoski(h) volovi(h). Vuk rjen. (1818) XLIX.
I u junom govoru moe se uti npr. po okolnijeh selijeh, u gradovijeh primorskijeh itd. D. mala sr. gram. 24, obI. 39. U isto'nom
govoru uje se za instr. plur. i oblik na i, npr. ona sedi pred svOji
dvorovi. nar. pjes. l, 159, viti plei zemlju meri. 1, 613, sastado{h)
se s moji orluii. 2, 330, - i u obinom govoru, npr. s dobri
koli. rjen. (1818) XLIV.

*
~----.

'"
*

226. ~~~~lsam Isklanja se kao ut ~ uto - uta (v. u

207), samo to je UOJJlicima samoga (ili samog), samome (ili sa~
momu, samom) vokala kratak, a po svoj prilici e biti kratko i
u obliku samima. - Oblici sama, samu u gen., dat. i lok. sing.
mukoga i srednjeg roda mogu se upotrebljavati kad sam znai:
bez ikoga drugog (lat. solus, njem. allein), npr. da ga (tj. Pa-

OBLICI

215

smandiju) car onda sama lake moe pokoriti. V. dan. 3, 141,

nikoga ne vidjee do Isusa sama. mat. 17, 8, He Halje ill1lUTa Ha
Ibaj (tj. na smokvi) Aa JIHlIIB.a caMa. mat. 21, 19, samu oeku
nije dob?'o ni na jelu. nar. posl. 274, kako bi ostavio oca sama.
nar. prip. 45. Ali pored toga se u istom znaenju nalazi i ovako:
da je vojnik njega samoga pozdravio. V. dan. 2, 142, ne prista
ni jedno pleme osim samoga plemena Judina. D. 1 car. 12, 20,
jer se na njemu samom nae neto dobra. 3 car. 14, 13, niko vie
ne pristajae do sam!oga careva sina. nar. prip. 131. - Kad sam
znai isto to: glav<ml (lat. ipse, njem. selbst), moe u nom. sing.
glasiti i sami, npr. zaude se sluge, pa i sami carev sin. Iv. rjen.
(iz neke narodne pripovijetke), a tako je i ovo: dou u sami Biograd. V. dan. 3, 139, sami prelaz . .. valja razgledati M. 54, uosmo
u sami uljanik. 276.
227. a) Pridjev sav sklanja se:
Sing. N. V. sav, vas - sve - sva. G. svega (m. i sr. rod) sve, D. svemu (m. i sr. rod) ~ svoj, A. = N. ili G. (za m. rod)
- sve - svU, L. svemu, svem (m. i sr. rod) - svoj, L svim,
svijem (m. i sr. l'od) ......:. svom.

Plur. N. V. svi - sva - sve, G svih, svijeh, sviju (za sva

tri roda), D. svim, svijem, svima, svjema, svijema (za sva tri
roda), A. sve - sva - sve, L. L = D. (za sva tri roda).
Oblici svijem, svijeh, svjema, svijema pripadaju samo gOiVoru
junih krajeva.
b) Ve je u 110 a reeno da je u obLicima ove rijei sv
postalo od vs metatezom. - Pored svega i svemu u gen. i dat.
sing. gavan se (ako i nemam potvrda) takoer sveg, svem. U
lok. sing. govori se i svemu i svem: pri svemu tome. V. dan. 3,
197, po svemu svijetu. mat. 24, 14 irimlj. 1, 8, u svemu pismu.
luk. 24, 27, na svemu to imae. D. 1 mojs. 39, 5, u svemu carstvu. dan. 1, 20, - u svem Izrailju. D. 2 car. 14, 25, po svem
Beogradu. nar. pjes. 1, 598, mili boe, na svem tebi vala. 2, 324,
379. Oblici svim (instI". sing., dat., lok., instr. plur.), svima (dat.,
lak., instr. plur.) i svih, sviju (gen. plur.) obini su u svih tokavaca; oblik svjema dosta esto upotrebljava Danii, npr. pis.
14, 31, 128, 1 mojs. 1, 30 i 2 mojs. 14, 7 i 5 mojs. 29, 14; u VukOiVU jeziku toga obLika (mislim da) nema, a zacijelo nema u njemu
oblika svijema koji se nalazi u nar. prip. 118, 123, 134 (u pripovijetkama iz Boke); taj se oblik nalazi katkad u Daniia: 1 mojs.

216

GRAMATIKA

32, 19 i 35, 2. - Oblik svo mjesto sve u nom. i ak. sing. srednjega roda je dijalektizam (nalazi se u nar. pjes. 2, 564).

228. a) Koji pridjevi u nom. sing. mukoga roda imaju tri

sloga ili vie (npr. bodljikav, koristan, milostiv, slObodan, pokoran, grabeljiv, maglovit, nepravedan, udotvoran, bezobrazan itd.), <oni ponajvie u svim oblicima neodreene i odreene
deklinacije imaju bez promjene isti akcent koji je u tom obliku.
Akcent se mijenja u pridjeva imuan, moguan, okrugao (enski
i srednji rod imuna, moguna, okrugla itd.), koji u odreenom
liku glase: imuni, moguni, okrugli; takovi su jo samo: laguan,
ma.juan, tanuan, podmukao.
b) U pridjeva, koji u nom. sing. mukoga roda imaju dva
sloga, obino isti ake., koji je u tom obliku, ostaje bez promjene

svuda, bili neodreeni ili odreeni; takovi su npr. bIlHan, blaen,

bljutav, jasan, krilat, plaljiv, slavan, slOan, svojtljiv, vatren,
ukast itd. Nekima ake., koji je u pomenutom obliku, ostaje
u itavoj odreenoj deklinaciji, a u neodreenoj se mijenja: dobar
- dobra - dobro, dobrI; svijetao - svijet1a - svijetlo, svijetl1
(ist. svetao - svetla - svetlo, svem), irok - iroka - iroko,
irokI; valjan - valjana - valjano, valjam; visok - visoka vis<>ko, visoki:; zelen --...: zelena - zeleno, zelem. Nekima akc.
nom. sing. mukoga roda ostaje bez promjene u neodreenoj deklinaciji, a mijenja se u odreenoj: gladan - gladna - gladno,
gUidm; hladan - hladna - hladno, hladni:; kratak - kratka
- kratko, kratkI; mrtav - mrtva - mrtvo, mrtvI; mudar mudra - mudro, mudri.
e) Koji pridjevi u nom. sing. mukoga roda imaju jedan slog
i na njemu brzi ake., on ostaje bez promjene u itavoj nE-odreenoj deklinaciji, a ponajvie i u odreenoj; takovi su: nov,
prm, sit, sIlib, zdrav itd. Promjenu u odreenoj deklinaciji
imaju: dug - dUgl, mek - mekI, mrk - mrkI, star - stari:.
- . Koji su u nom. sing. mukoga roda od jednog sloga, a na njemu
je silazni ake., on ostaje bez promjene u odreenoj deklinaciji,
a II neodreenoj je svuda (osim pomenutog oblika) uzlazni ake.,
npr. blag - blaga - blago, blagI; takovi su i: brz, drag, jak, lud,
tvrd, vru, iv itd.
itd.

229. a) Prilozi na o npr. slabo, zdravo, nemilo, slObodno

se akcentom ne razlikuju od nom. i ak. sing. srednjega

obino

217

OBLICI

roda neodreene deklinacije. Razlika je samo onda ako je taj oblik

dvosloan oi. drukiji mu je akc. u neodreenoj, drukiji u odreenoj deklinaciji, npr. hrabro hrabro, ja.ko - jako, ludo IUdo, mirno - mIrno, mudro - mudro, ivo - Ivo itd. U tom
sluaju akcentuje se prilog onako kao odreeni nom. i ak. sing.
srednjega roda, samo to je skrajnje o kratko; prilozi dakle
glase: hrabro, jako, IUdo, mIrno, mudro, Ivo itd. Izuzetak je:
dobro, dobro, a prilog dobro. Nijesu izuzetak prilozi: daleko,
dubOko, visoko (prema pridjevnim oblicima: daleko ~ daleko,
duboko - duboko, visoko - visoko), jer su tri sloga, a opet
meu ovakima je izuzetak prilog debelo prema debelo debelo.
b) Akcenatsku razliku, o kojoj se' ovdje govori, pomae nam razumjeti dubrovaki govor koji akcentom razlikuje enski i srednji rod
u nom. sing. dvoslonih neodreenih pridjeva, kao to su npr. hrabar,
jak, lUd, miran, mudar, iv; njima i drugima (istoga akcenatskog tipa)
nom, sing. enskoga i srednjega roda u dubrovakom govoru glasi: hrabra - hrabro, jaka - jako, luda - Hido, mirna - mirno, mudra - mudro,
iv a-ivo. Prilog i u tom govoru glasi: jako, mudro itd. Budui da
se razlika izmeu enskoga i srednjeg roda, kakva je u dubrovakom govoru, vidi li u ruskom jeziku (npr. :lKHB :lKHBa, JKimo, MY,lIP My.u;pa - MY,lIPO, prilog JKHBO, MY,lIPO), otud se s pravom zakljuuje (po
128a) da ' su svi tokavci imali nekad razliku, koju su Dubrovani do
danas sauvali, samo su ostali tokavci u neodreenom liku srednji rod
pomalo izjednaili sa enskim (te govore npr. jaka - jako, iva - .ivo
itd.), ali u prilozima (npr. jko, ivo itd.) sauvali su i oni staru akcentuaciju do naih dana.

230. Pred oblicima neodreenim i pdreenim, koji su akcentovani brzim ili silaznim akcentom, mislim da prijedlog dobiva
spori akc. Potvrde su tome: od mila. V . rjen. kod MMO, i treu .
dr. izd. 3, 439, - a Budman u svojoj gramatici ima: od cijeloga.
161, od suhOga. 192, na kranjski. 209, po carsku. 212, pred
carsku; on ima i: o svom. 212, za tvoga. 223. po svoj (zemlji). 213 .
prema tome mislim da je i : na novU, iz puna, u tihoj, ispOd
vrl1ega, do mladIh, na bolesnu itd. Drukiji je akc. udogUsta,
nakrivo itd. (v. 131b), valjada zato to su to prilozi, a inae
bi se valjada reklo: do gUsta mlijeka, na. krIvo mjesto.

Komparativ isuperlativ
231. a) Nauk o postojanju komparativa (iz kojega postaje superlativ)
ide upravo u tvorbu rijei u koju ga poredbena gramatika i stavlja, ali j a
drei se tradicionalne gramatike stavljam ga meu oblike k ako ini i
Danii u svojim "oblicima".

218

GRAMATIKA

b) Komparativ ima , za nom. sing. mukoga roda ova tri

nastavka: -ji, -iji, -i. Koji pridjevi u nom. sing. mukoga roda
imaju jedan slog i na njemu silazni akcent, oni ponajvie primaju za komparatv nastavak -ji, a sastajui se skrajnji konsonant pridjevne osnove s glasom j od komparativnog nastavka
dogaaju se glasovne promjene koje su razloene u 102. Komparativ dakle od pridjeva jak, m;Wk, prijek glasi: jai, mLai, pre'i,
- od blag, drag glasi bLai, drai, - od krut, ljut: k1'U'i, ljui,
- od est, vrst, gust: ei, vri, gui, - od blijed, mrad, tvrd:
bljei, mlai, tvri, od krnj, rl, vru: krnji, rii, vrui, - od
bijel: bjelji, - od grub, tup, tv: grublji, tuplji, ivlji, - od crn:
crnji, - od brz: bri, - od glUh, suh: gLUi, su.i (gdje narod govori glUv, su v, tamo je komparativ gLUvlji, sUvlj'i). Nema pridjeva
kojima bi se u komparativu pred j nali konsonanti e, , f, d, j,
m, , ne moe se dakle ni govoriti o njihovu komparativu, a za
sastavak konsonanta j s konsonantima lj, r, s vidi primjere u
232. i 233. - Rijetki su pridjevi akcenatskog tipa blag, jak, krut
itd., kojima se tvori komparativ s nastavkom -iji; takovi su:
lijen, pust, slan, svet, dakle: ljeniji, piLstiji, slaniji, svetiji; od
nijem nema komparativa, a ako kad zatreba, rei e se, mislim,
njemij'i.

e) Kad pridjev u nom. sing. mukoga roda ima jedan slog

i na njemu brzi akcent, onda je za komparativ nastavak -iji,
npr. hrom - hromiji, lO - loiji, nov - noviji, prav - pravi ji, prost - prostiji, pun - puniji, sit - sitiji, slll.b - slabiji,
spor - sporiji, star - stariji, trom - tromiji, vjet - vjetiji,
zdrav - zdraviji. Tako je i od rud (prilog rado), ist komparativ
"adiji (prilog radije), istiji; dijalektizmi su: rai (prilog rae),
ii (ovo ima Iv. 287). Od plah je plahij'i u JM. 340. Izuzeci su:
dilg - du'i, m7~k - mri, tih - tii. Pored du.i govori. se i dUlji
(otkle je -lj-, kazat e se malo dalje) i duglji (koje je dijalektizam,
a -g- je umetnuto iz pozitiva).
d) Nastavak -i nalazimo u komparativima: Laki, ljepi,
meki od lak, lijep, mek. Pored Laki govori se i Laglji; prvo je
postalo od lagi (j er se nekad govorilo lbg'bk, lbg'bka, ,lbg'bko,
v. u 107e), a drugo ima -lji po analogiji komparativa: bjeljl,
(Uilji, deblji, dublji, grublji, tUplji, ivlji; otud je prodrlo lji i
u dUlji (dugIji), i u meklj'i, koje se govori po Slavoniji (a ima i u
akad. rjeniku).
232. a) Od onih pridjeva, koji u nom. sing. mukoga roda
imaju dva sloga i nepostojano a, samo nekoliko ih ima kom-

OBLICI

219

parativ s nastavkom -ji; to su: bijesan - bjenji:, gorak - gorI,

lasan - lanjl, stidan - stidnji, tijesan - tjenjI. Pored lCinji
govori se i ldsniji, pored bjenji, gori, tjenji zacijelo je dobro
i bjesniji, goriji, tjesniji, - a stidniji je jamano obinije od
stidnji (koje se nalazi u nar. pjes. I, 425. valjada poradi stiha).
b) Dvanaest pridjeva, koji se u nom. sing. mukoga roda
svruju na -ak (a je nepostojano), imaju komparativ s nastavkom
-ji koji se dodaje na ono to ostaje ako se -ak odbaci; evo ih:
blizak - bliI, gladak - glai:, kratak - kraI, mrzak - m'fI,
nizak - nii, plitak - plii, rijedak - rjei: (ili rei:, v. 64a),
sladak - sladI, tanak - tanji, teak - teI (postalo od teg'bk,
tegji, u prvom je obliku po 89b g pred 'b prelo u , a u drugom
je gj prelo u , ,i spor. drai od dragji, a to od drag), uzak -uI,
idak - idI i itkijI. Na to je nalik grdan - gri (ovo je upravo
komparativ od grd, to danas nije u tokavaca obino).
c) Od ddlek, debeo, dubok, irok, visok, estok komparativ
glasi dalji, debljv, diLblji, iri, vii, ei, tj. kao da u pozitivu
imaju samo jedan slog, i to bez skrajnjega -ek, -eo (-el), -ok. Nalaze se, istina, komparativi viooiji (nar. prip. 132) i estoiji (nar.
pjes. 4, 72, 82), ali je vii, ei obinije.
d) Svi drugi pridjevi, koji nijesu dovde navedeni, imaju u
komparativ.u nastavak -iji, npr. hitar hitriji, krupan krupniji, slavan - slavniji, bOgat - 2ogatijI, marljiv - marljivijI, mrav - mraviji, obilan - obilniji, pametan - pametn~jI,
govorljiv - govorljivijI, obilat - obilatijI, udnovat - udno
vatijI, siromaan - siromanijI, zadovoljan - zadovoljnijI itd.
Ispred -iji prelazi k u : gibak1 gipiji, jednak jednaijI
(taj komparativ im:a Vuk u I izdanju rjenika, XVII), krepak krepiji (S. 5, 18), krotak - kroijI, ljubak ljupijI; ali katkad
ostaje k: vitak - vitkijI (u I izdanju rjenika Vukova XLVI);
tako je zacijelo i: haak - hOkijI, pitak - pitkijI, sklizak skliskijI, vozak - voskijI. U akad. rjeniku za oblike krepiji,
kroiji, ljupiji kae Budman da su pravilni, a nepravilm da sli
krepkiji, krotkiji, ljupkiji. Od ubog ima u Iv. rjeniku komparativ
uboiji, ali s potvrdom iz starijega jezika; valjada je i danas tako
ako se komparativ od ubog govori.
1 Mareti
donosi miljenje svoje, Vukovo i Budmanovo o tvorbi
komparativa s nastavkom -iji ispred kojega k prelazi u . Danas je ti
knjievnom jeziku stanje neto drukije. Komparativ od gibak glasi:
gipkiji. a od ostalih pridjeva: krepkiji, krepiji i krepi; krotkiji, ljupkiji,

vitkiji.

220

GRAMATIKA

233. a) Ima nekoliko pridjeva kojima se komparativ ne tvori

od pozitiva, nego je komparativ sasvim druga rije ili je nai
njen od druge osnove negoli je oQa od koje je pozitiv. Ovamo
idu: dobar - bolji, zao - gori, velik - vei, mali (malen) manji, d4lek - dilji (pored dalj'i) , nadpak - naopaniji (u I izdanju Vukova rjenika XIV), pretio,- pretlji; ovamo ide i prilog
mnogo - vie (OIVO je upravo komparativ od visoko, tj. rijei
mnogo - visoko izjednaile su se li znaenju; u junim krajevima
govori se komparativ vii u znaenju "vei"; vidi u Iv. rjeniku).
b) Superlativ nastaje ako se pred komparativ metne rijeca
nilj (o kojoj vidi u 107b), npr. najlaki, najmlai, najslavniji
najpametniji, najbolji itd.
e) Ima dosta pridjeva kloji poradi svoga znaenja nemaju
ni komparativa ni superlativa, osobito su to pridjevi koji znae
ije je to ili oda ta je to, koji znae mjesto i vrijeme, a i
gdjekoji drugi, npr. bratov, carski, gvozden, lipov, - ovdanji
ta.monji, ljetni, zimski, bos, bred, divlji, go, mrtav, nijem,
upalj. Ali katkad se, osobito u prenesenom smislu, i takvi pridjevi govore u komparativu i superlativu, npr. ovjek drvenije
udi, on je najmrtviji (tj. naj tii, najmirniji), najuplje glave

itd. Sto Vuk u dr. izd. 2, 140. ima: "to ne samo to se govori
nego je mlogo srpskije", tu mislim da bi obinije bilo: vie srpski,
kao to on upripr. 42 ima: "lovci su vie divlji negoli pastiri",
to mi se ini obinije negoli komparativ divljiji u Iv. 331. .
d) Prema voliji - najvoliji nema pozitiva. Gdjekoji opet
pridjevi nemaju komparativa, nego samo pozitiv isuperlativ;
tal!::ovi su: donji - najdonji, gornji - najgornji, posljednjinajpOsljednji, srednji - najsrednji (ovo u nar. pjes. 1, 155), stranji - najst.rnnji, zadnji - najzadnji. Takav je i broj: prvi najprvi, a i prilozi: poslije - najposlije, prije - najprije. Otud
vidimo dakle da se rijeca naj moe sastavljati i s pozitivom
te izlazi superlativ; tako je inajotragu (najostragu) inajnaprijed:
najotragu 'naka utvorica (iz neke narodne pjesme). V. rjen. kod
YTBop~a, najostragu Krla kapetane. nar. pjes. 3, 240, najnaprijed
Stojan na mrkovu. 4, 188, vi hoete drumom udariti, evo drumom
nc:r.jnapred na Turke. 4, 254. Ovamo ide i pri10g najlak (tj. polako),
o koj emu vidi u akad. rj eniku.
e) Katkad se naj pojaanja radi udvaja: najnajpre naumi
da izbavi. V. mil. obro 70 . .Jo nekoliko takvih primjera vidi u
akad. rjeniku kod ,,3 naj" na str. 364a.

221

OBLICI

234. a) Komparativ i superlativ sklanjaju se sasvim kao

pridjev npr. vrui (v. 208 b), dakle npr. nom. sing.
mUl.i: - mlae - mlaa, gen. nuaega ili mlaeg, mlae itd.,
isto tako najmlai: - najmlae - najmlaa itd.
b) Pravilo za akcente u komparativu veoma je jednostavno:
koji komparativi u nom. sing. imaju samo dva sloga, svagda im
je na prvom slogu brzi akc. koji se ni u jednom pa:deu ne mijenja,
npr. bolji: - bolja - bolje, jai: - jaa, krai:, ljepi:, mlai:, ui:
itd. A kad komparativ u nom. sing. ima tri sloga ili vie, onda je
svagda na treemu od kraja spori akc. koji na istom slogu ostaje
u svim oblicima: noviji: - novija - noV'ij~, bogatiji:, pametnija,.
obilatije itd. - U superlativu je svagda silazni akc. na rijeci
naj; ako komparativ ima brzi akc., onda taj akc. moe ostati, ali
ne mora, te se govori npr. najbolji:, naljepa, najmanje ili najbolji:,
najljepa, najmanje; drugi akcenti iza naj ostaju, npr. najgornji:,
najprvoga, najmudriji:, najbogatija, najplemenitije itd., u tom
dakle sluaju rijei imaju po dva akcenta, a da to moe biti, to
je reeno u 129b.
.
odreeni

BROJEVI

235. a) Brojevi su jedni g l a v n i (kardinalni), a drugi su

r e d nti (ol'<linalni); prvima se odgovara na pitanje: koliko? drugima na pitanje: koji po redu? Glavni "Su brojevi: jedan (jedna,
jedno), dva (dvije), tri, etiri, pet, est itd. Redni su brojevi: prvi:,
drugi:, trei, etvrti:, peti:, esti: itd.
b) Redni brojevi od 100-1000 ne govore se u narodu nikako,
ali knjievni jezik ne moe bez njih biti, i u njemu glase: stoti
(ili stotinitl. M. 204), dvjestoti:, tristoti:, etirstoti (mislim da je
tako), pet stoti: ... devet stoti, hiljaditi: (M. 29) ili tisuni: ili tisui:
(jedno i drugo u starim rjenicima); dalje bi moglo biti: dvohiljaditi, trohiljaditi, etverohiljaditi, petohiljaditi itd. ili dvotisuni,
trotisuni itd. Svakirednti broj govori se u sva tri roda, npr.
prvi: - prva - prvo, drUgi: - druga - drugo ... deseti: - deseta
- deseto itd., a sklanjaju se kao odreeni pridjevi, .npr. uti
(v. 208).
236. a) Kad treba sastaviti po dva broja ili po vie, svagda su
namjeteni po veliini tako da vei broj dolazi pred manji, k tome,
ako su glavni brojevi obino su jedan od drugoga rastavljeni
rijecom i, to Vuk u rjeniku (1818) XLVII izrijekom kae mo

222

GRAMATIKA

brojeve 21-29 (a tako ima i u dan. 2, 22), pa to, dakako, vrijedi

i za druge brojeve gdje su ve i manji jedan do drugoga. Primjeri:
sto i pedeset i tri. V . jovo 21, 11, dvjesta i sedamdeset i est. d . apo
27, 37, poslije etiri stotine i trideset godina. gal. 3, 17, oko hiljadu
i etiri stotine koza. rjen. kod 3ap;pyra, devet stotina i trideset D.
1 mojs. 5, 5, osam stotina i petnaest. 5, 10, osam stotina i devedeset
i pet. 5, 17, tisua i sedam stotina i sedamde~et i pet. 2 mojs. 38, 25,
est stotina i tri tisue i pet stotina i pedeset. 4 l1fojs. 1, 46, etr
deset i pet tisua i est stotina i pedeset. 2, 15. Izmeu stotina i
niih brojeva Danii izostavlja katkad rijecu i: sto trideset i
sedam. prip. 25, onijeh dvjesta pedeset. 77, sto pedeset gostiju. 149.
b) Kad su redni brojevi, ne uzima se i; Vuk u rjeniku (1818)
XLIX pie : sto dvadeseti, trista pedeset sedmi, pet stotina devedeset osmi, iljada dvadeset trei, a prema tome ima i Danii:
godine dvadeset tree. 4 car. 13, 1, godine dvadeset sedme. 15,
1, trideset osme godine. 15, 8, godine pedeset druge. 15, 27, do
trideset pete godine. 2 dnevn. 15, 19. Pored toga naao sam i
primjer gdje izmeu stotina i nieg broja stoji i: sedam stotina
i dvadeset este godine. D. prip. 13.
231. a) Dijalektizmi su: jedanajst, dvanajst, trinajst . .. devetnajst
(mjesto: jedanaest, dvanaest . ..), isto tako i dvtidest, tridest ili dvaest, trijest,
eti-' est, eset (mjesto: dvadeset, trideset .. .).

b) Pored sto govori se i stotina koja se rije sklanja kao ena

i ima oba broja i sve padee, a broj sto sklanjao se nekad kao selo
kroza sve padee i bio je srednjega roda; trag negdanjoj deklinaciji broja sto sauvao se do danas u dvjesta (v. 24la), trista;
u Crnoj Gori govori se i etirista, mjesto ega je u drugim krajevima obinije etiri stotine, a tako je <i. pih stot'inil... devet
stotlnil. Nije u dobrih tokavaca obino dvije sto, tri sto, etiri sto,
petsto . .. kako gdjekoji piu, npr. I. 238 : est sto, osam sto. - Za
broj 1000 imaju dvije rijei od kojih je hiljada novija i uzeta iz
grkoga jezika (chilias, gen. chiliados), a druga je prava slavenska
rije od pamtivijeka: tisua. Obje su te rijei prave imenice enskoga roda te se mogu sklanjati krQlZa sve padee. - Akuzativni
oblici stotinu, hiljadu govore se i za druge padee: koji(h) je bilo
oko iljadu i pet stotina. V. mil. obro 92, krvnina je ova bila najmanje hiljadu groa. rjen . kod rJI06a, po hiljadu znakova mogae
se poznati. D. prip. 137, dade njemu laka deverdara, on dolazi
pet stotinu groa (iz neke narodne pjesme). V. rjen. kod P;OJla3J1TIf,
poao je Rinjanin hadijo s nj egovij eh stotinu Rinjanja. nar. pjes.
3, 460.

OBLICI

223

238. a) Brojevi 5-19 i 20-90 ne sklanjaju se nikako, zato

je nuno rei kako se j.ezik pomae u sluajevima gdje bi ih trebalo
sklanjati. - U nominativu i akuzativu uzimaju se ti brojevi onako
kakvi jesu, npr. sagraeno je deset kua, Jakov imadijae dvanaest
sinova itd. Iza svakoga prijedloga ostaju svi ti brojevi bez promjene, npr. iz sedam kua, kroz deset sela, pri dvanaest konja,
doao s trideset vojnika itd. Tome odgovara primjer; k milu tastu,
starcu Jug-Bogdanu, ka ureva devet Jugovia. nar. pjes. 2, 262.
I u sluaju kad smisao trai genitiv bez prijedloga ostaju ti brojevi bez promjene: a dvanaest apostola imena su ova (moglo bi se
rei i : dvanaestorice apostola). V. mat. 10, 2, aneli sedam crkava.
otkr. 1, 20, za znak sedam darova duha svetoga. D. pis. 226, itanje
est ostalijeh apostola i jevanelja. 231, milu seju devet Jugovia.
nar. pjes. 2, 182. Za sluaj kad bi broj imao stajati u lokativu
ne treba nita drugo rei nego da se taj pade danas govori samo
s prijedlozima, a malo je prije reeno da iza prijedloga nema pro...
mjene, dakle npr. bio je u devet gradova itd.
b) Neprilika je kad bi kojfi od navedenih brojeva imao da stoji
u dativu ili u instrumentalu, a ne moe se uzeti imenica dvojica,
trojica . .. ili dvoje, troje ... Vrlo bi neobino bilo: objavie pet
narodima, rekoh sedam enama, zapovjedisrno deset selima, - isto
tako: izrezah sedam noevima, izmuio se dvanaest poslovima. U
pjesmi se, istina, naLazi: ne veruje devet vezirima. nar. pjes. 2, 164,
ali to je poradi stiha, a u obiIl!om bi se govoru jamano reklo:
devetorici vezira. Samo ako je u ovakom sluaju imenica zdruena
s kakvom zamjenicom ili s pridjevom, onda moe br:oj pet, est,
sedam . .. ostati bez promjene, alii. zamjenica ili pridjev treba da
stoji u dativu ili u instrumentalu plur., a imenica u genitivu plur.,
npr. da se njoj (tj. ovci) vie raduje nego onima devedeset i devet
(tj. ovaca) to nijesu zale. V. mat. 18, 13, svima dvanaest koljena
rasijanijem po svijetu pozdravlje. jak. 1, 1, napiu je (tj. au)
mojim devet ura. nar. pjes. 2, 310, ako e se vjerovati onima
jedanaest apostola. D. sitno sp. 289. Nijesam naao takvih primjera
za instrumental, ali mislim da bi dobro bilo: izrezah ovima sedam
noeva, izmuio se tekima dvanaest poslova. Ali gdje nema zamjenice ni pridjeva, tamo mislim da se mjesto brojeva, koji se ne
sklanjaju, mogu uzeti pridjevni brojevi petari, estori, sedmori ... ,
dakle: objavie petorim narodima, rekoh sedmorim enama, zapovj edismo desetorim selima, izrezah sedmorim noevima, izmuio se
dvanaestorim poslovima, - a dakako i: onim petorim narodima,
otrim sedmorim noima itd. Da to moe biti, vidi se iz 246c.

224

GRAMATIKA

c) Za rije stotina kazato je u 237b da se sklanja u oba brDja

i u svim padeima, mDe se dakle pDsve dobrO' rei: dadDh stotini
ljudi, takO' i: dvjema, trima, etirma stotinama; a kad bi brDjevi
500-900 imali da stoje u dativu ili u instrumentalu, mislim da bi
bilD npr. pet stotinama, nego bi se i tu imalO' rei: petorim
stotinama itd.
neobino

239. a) Broj jedan - jedna - jedn.o sklanja se kao sam (v.

226), samO' to u gen., dat. i lok. sing. mukoga i srednjeg rDda
nema kraih Dblika kako su sama, samu. BrDj jedan mDe imati
i plural, i tD u ova etiri sluaj~: 1. kad jedan znai isto to "neki"
ili "nekakav", npr. jeouu :rrjeBajy II DB aKo. V. nar. pjes. 1, 392, vi
ete jedne pobiti i raspeti, a jedne biti pO' zbDrnicama. mat. 23, 24,
onde nae jedne velike i bogate dVDre. nar. prip. 20, tu su stanovi,
jedne ene stoku muzu, jedne mleko razlivaju ... jedne maslO'
tope. 101, - 2. kad jedan znai Dno to "isti", npr.' jedni(h) pjesama razlinO' pjevanje po narD du pokazuje Devidno da ... V. nar.
pjes. 1 (1824) XXXII, oni su -parnjaci, tj. jednijeh su godina. rjen.
kod napwax, - 3. uz imenice koje se govore samo u pluralu, npr.
jedne vile, jedna vrata, jedne gae, - 4. uz imenice koje se dodue
govDre u singularu, ali u pluralu ine neku osobitu cjelinu, npr.
oomah mu da jedne opanke. nar. prip. 91; tako je i: jedne arape,
jedni jadi, jedni svatovi.
b) Da se nijedan sklanja kaD jedan, tD se samo pO' sebi razuInije, samO' treba dodati da se prijedlDzi umeu meu ni i meu
jedan: ni tt jednoj drugoj knjizi. V. dan. 1, 45, dD danas ni od
jednoga rusam primio. nar. pjes. (1833) XXXIV, nije daleko ni od
jednoga nas. d. apo 17, 27, srebra ni u jednoga ne za~skah. 20, 33,
nemae nedostatka ni u jednome daru. 1 kor. 1, 7, da se ni od
jednoga . .. ne smije uzimati. D. jezdr. 7, 24, ni u jednog ni puke
ni noa. nar. pjes. 4, 103. Ispor. ni za to, ni u emu itd. u 202b.
Govori se i nijednt - nijedna - nijedno (dakle u DdreenDm
-obliku) u pSDvanju, npr. nijedna vjero! nesreo nijedna!
240. a) Za brDjeve dva - trt - etiri kae Vuk u rjeniku
{1818) XLVII da Dstale padee (osim nDminativa i akuzativa) imaju
samo za enski rod, a za muki i za srednji da se ne mijenjaju.
To isto (drei se Devidno Vuka) veli i Danii u "malDj sr. gram."
27-28. Njih dvojica piu na pomenutim mjestima broju ,,2" nom.
i ak. dvije, gen. dviju, dat., lok., instr. dvjema i dvima, sve samO'
z a enski rDd; brojevima ,,3" i ,,4" piu oni oblike: gen. triju, eti
-riju, dat., lok., instr. trima, etirma, opet samo za enski rod; ak.

OBLICI

225

i vok. jednaki su dakako nominativu. Ali" u "oblicima" 46-47.

pie Danii drukije: nom., ak., vok. dva za muki i za srednji rod,
dvije za enski, gen. dvaju za muki i za srednji, dviju za enski,
dat., lok., instr. dvjema za sva tri roda; zatim ima Danii: nom.,
ak., vok. tri, etiri, gen. triju, etiriju, dat., lok., instr. trima,
etirma za sva tri roda.
b) oblik dvaju potvruje Danii u "oblicima" za muki rod
primjerom iz nar. pjes. 2, 622: a za zdravlje dvaju brae svoje,
ali to je jedina potvrda iz svega to je Vuk izdao na svijet ili sam
napisao; jo potvruje Danii taj oblik Z'a muki i za srednji rod
iz pisca XIX vijeka Sima Milutinovia. U akad. rjeniku ima obliku
dvaju za muki i za srednji rod dosta potvrda iz pisaca koji su
ivjeli prije XIX vijeka i iz jedne narodne pjesme (tampane u
knjizi koju nije Vuk izdao na svijet), a Iv. rjenik donosi istome
obliku dvaju potvrdu iz narodne pjesme bosanske tampane potkraj XIX vijeka. Imam dodati da sam Danii oblika dvaju ne
upotrebljava nigdje.
c) Oblik dvjema za muki rod potvruje Danii u "oblicima"
primjerom (jedinim): zapo.vedrl. gospod bog dvema trima anelom.
nar. pjes. 1, 127, a za srednji rod ne donosi nikakve potvrde; u
akad. rjeniku ima ih (kao i za muki rod) iz pisaca koji su pisali
prije XIX vijeka. Ne potvruje Danii ni oblika triju - trima,
etiriju etirma za muki i za srednji rod; obliku triju za muki
rod dono.si potvrdu Iv. rjenik iz nameme pjesme bosanske tampane koncem XIX vijeka, a obliku trima imamo. potvrdu u primjeru malo prije navedenom: dvjema trima anelom. Oblicima
etiriju etirma ima potvrda u akad. rjeniku, prvome samo iz
starijeg jezika, a pored drugoga ima takoer etirima, ali opet
samo iz starijeg jezika (ima ga i I. 373: enidba blagoslovena ...
etirima sinima).
d) Dijalektiki su i starinski oblici: dviju. za muki i za srednji rod,
dvama za ista dva roda i dvima za sva tri roda; potvrde vidi u akad. rje
niku, a ovdje se jo dodaje: s njima dvama (tj. dvojicom). JM. 320, on
se svrati dvima seratlijam. 352.

241. a) Oblicima dva (muki i srednji rod), dvije (enski rod),

tri (sva tri roda), etiri (sva tri roda) u nom., ak., vok. ne treba
nikakve potvrde jer su veoma obini u svemu narodu i drukije
ne mogu ni da glase. Nune su potvrde za druge padee tih brojeva
(osim potvrda navedenih u 240). Najprije treba rei da se u
Vuka, u Daniia, u narodnoj poeziji i prozi nalaze samo oblici
dviju, dvjema (dvema), trijU, trima, etirma, da oblika dvima,

226

GRAMATIKA

etiriju nema u tim djelima nikako, da se dviju upotrebljava samo

za enski rod, da Vuk i oblike dvjema, triju, trima uzima samo za
enski rod, a oblika etirma u njega nema.
b) Potvrde za broj ,,2": k ovim dvjema pjesmama ja bi jo
uzeo i onu. V. nar. pjes. 1 (1824) XXXVIII, tako da su se stijene
ovi dviju planina sklopile. dan. 1, 3, u ovima dvjema zapovijestima
visi sav zakon. mat. 22, 40, u dvjema nepokolebljivijem stvarima.
jevr. 6, 18. - u slikama dviju ena. D . pis. 97, ue u ator dviju
robinja. 1 mojs. 31, 33, izioh na goru s dvjema ploama. 5 mojs.
10, 3, Mojsije dade nasljedstvo dvjem.a plemenima. is. nav. 14, 3,
ta je uinio dvjema vojvodama. 3 car. 2, 5, munja groma nadigrala
dvjema t"ima jabukama. nar. pjes. 1, 161, a ti veli dvema sirotama . " ao bilo dveju sirotica. 2, 356, nema onih dveju talpi.
nar. prip. 111.
e) Potvrde za broj ,,3" (v. 413g): u sve t-rima knjigama. V.
nar. pjes. 1 (1824), 315, slaba je razlika bila izmeu ovi triju pjesama. nar. pjes. 4 (1833), XX, proroci jesu ugled u trima potonjim
izmosima. D. pis. 52, u sedam nedjelja asnoga posta i u trima
koje su pred njim. 72, o liturgiji triju velikii.h vladika. 370, ja sam
bio s trima djevojkama. nar. pjes. 1, 239, ve te boli s triju djevojaka. 1, 271, od nas triju (govor je o- Milou, o Janku i o kralju
budimskom) kom bi najvolila? 1, 443.
d) Potvrde za broj ,,4": ostavlja poklade svoje etirma kuama svojega plemena. D. istor. 68, sav poklad pripada etirma
srodnim kuama. 175, 'll njima (tj. trijemovima) et:irma bjee zid
unaokolo. jeze.k. 46, 23, munja groma nadigrala dvjema trima
jabukama i etirma naranama. nar. pjes. 1, 161.

e) Za broj ,,2" treba jO rei da mu je u staro doba oblik dve sluio

ne samo za enski rod (kao i danas dvije) nego i za srednji; tome se trag
sauvao do danas u broju dvjesta (ili dvje stal gdje je dugo e pokraeno,
a tl enskom je ostala duljina: d,v ije (ist. dve), ispor. trista mjesto tr'! stao
- Danii u " oblicima" 46, 47 kae da je srednjega roda i oblik dvije
i obje II svezi : dvije oi, obje oi (isto to dva oka, oba oka). Ali nije tako;
premda je imenica oko u sing. i u plur. srednjega roda, ali u dualu je enskoga; govori se npr. moje oi (a ne: moja oi), isto tako: oi koje ovo
gledaju (a ne: koja).

242. a) Odeklinaciji bl'loja oba ne kae Vuk u svojoj gramatici pred rjenikom (1818) Illita, a Danii u "maloj sr. gram." 30.
kae da se oba ;- obje sklanja kao dvCi - dvije. Budui da u toj
svojoj gramatici Danii broju ,,2" navodi (osim nom. i ak.) samo
oblike dviju, dvjema (dvima), i to samo za enski rod, otud izlazi
da su broju oba oblici: obiju, objema, ali samo za enski rod. Dl'uk-

OBLICI

227

ije govori Danii u "oblicima" 47, gdje kae da je u gen. obaju,

obiju (prema dvaju, dviju), a objema da je za sva tri roda ; oblicima

za gen. ne navodi Danii nikakve potvrde, a mogao je potvrditi

oblik obijU. (za enski rod) iz Vukova rjenika kod rijei 06je (ima
ga i S. 2, 86 : nezadovoljan govorom obeju gospa); oblik obaJu p otvren je u akad. rjeniku, ali samo iz pisaca koji su pisali prije
XIX vijeka . Obliku objema navodim potvrde: iz ovijeh knjiica
ja sam napomenuo samo nekoliko pogreaka, ali ih u objema ima
toliko mnogo da ... V. pis. 24, u objema ovde pomenutim bugarskim knjiicama. dr. izd. 2, 240, no izvadi dvije puke male, p a
objema ivi oganj daje. 4, 10, dok objema (tj. Vuku i Ivanu) {spanula dua. 4, 11, ree objema snahama svojima. D . rut 1, 8, nije
mogao upravljati objema tima oblastima. istor. 87, u objema knjigama. sitno sp. 59, epao objema rukama. M. 177.
b) Mjesto oba govori se i obadva, obadvije koje se sklanja
kao dva: obadvaju, obadviju (ima oboje u akad. rjeniku, ali s potvrdama samo iz pisaca prije XIX vijeka), obadvjema: pa potre
dvije puke male, obadvjema ivu vatru dade. nar. pjes. 4, 235, u
akad. rjeniku ima obliku obadvjema potvrda i za muki i za
srednji rod, ali samo iz pisaca prije XIX vijeka. Pored obadvije
govori se u j.unim krajevima obje dvije: obje dvije (tj. ene)
trudne ostanule. nar. pjes. 2, 62, obje dvije (tj. ene) bile su vjerolomne. Lj. 424. - Dijalektizam je obedva, obedve (s nejasnim -e-) :
obedvima (tj. pukama) ivu vatru daje: JM 89 .
243. a) Meu primjerima u 241. i 242. ima ih nekoliko gdje
se brojevi dva, tri, oba sklanjaju iza prijedloga. Vie je u obiaju
da se ti brojevi, a i broj ,,4'" iza prijedloga ne sklanjaju; govori se
npr. kod dva hrasta, meu dva brda, kod dvije ene, traio sam ga
u tri kue. V. rjen. (1818) XL VII, stoji na dvije noge, preko tri
vode studene, preko tri gore zelene, bio sam na dva mjesta, bili su
se oko dva velika grada, ore na dva vola, kod tri konja ide pjeice,
sa etiri sina ode na vojsku. D. obI. 48. U svim tim i sliruim primjerima broj i imenica uza nj stoje u akuzativu, ne gleda se. dakle
s kojim se padeom prijedlog inae slae. Tako je i : dooe ljudi
iz oba sela, pred obje kue stoji drvee itd. Iz prva dva primjera
vidi se da imenica stoji u akuzativu duala (dva brda, plural bi bio
brda, V . 162 b,c).

b) Kad bi pomenuti brojevi imali stajati u genitivu i bez

prijedloga, uzimaju se vrlo esto zajedno sa svojim imenicama i
pridjevima i zamjenicama u svom akuzativnom obliku. Primjeri :

228

GRAMATIKA

jezik niti je slavenski ni ruski, a jo manje srpski, nego bespravilna

smjesa ova sva tri jezika. V. dan. 1, 102, obrazi etiri jevanelista.
12, u ustima dva ili tri svjedoka ostae svaka rije. 2 kor. 13, 1, sa
zidova obadva ova grada. V. nar. posl XVII, po izgovaranju ove
dvije 1'ijei poznaju. dr. izd. 3, 38, iz hrisovulje oba bmta. D. istor.
22, najznatniji vlasteli etiri susjedne oblasti. 274, na svretku ove
t'ri nedjelje. pis. 91, na svjedoanstvo dva ili tri ovjeka da se pogubi. 5 mojs. 17, 6, da popuni "Kneevinu Srbiju" opisom nova
etiri okruga. pis. mil. 130, boji li se dva Jakia mlada? nar. pjes.
2, 588, ja u poi kuli dva Sar enca. 4, 100, da momku date dio
dvije djevojke. Lj. 55, da je koran bio otkriven znamenitomu o
vjeku oba grada. 361, na grobovima ona dva nesrena drag'ana.
M.156.
c) S brojevima 2, 3, 4 slae se zamjenica nelcolika, nekolike
kad se uzima u dualu i znai da je neega vie od 1, a manje od
5 (v. 205b), npr. zato je ona (tj. Matica srpska) morala biti orue
jednoga ili nekolika svoja lana. V. pis. 5, Peratani su bili od nekolike stotine godina pad Mleiima. V. nar. posl. XXI, poslije
nekolika dana raali se oeku. nar. prip. 182. - Vrlo rijetko uzima
se akuzativni oblik mjesto dativa: ima mnogo kojeta to nije zajedniko oba jezika (tj. objema jezicima). V. pis. 82, bolje nam je
sva tri (tj. svoj trojici) poginuti neg' sramotno danas pobjegnuti.
nar. pjes. 2, 221.

*
*

244. a) Kad uz brojeve 2-99 stoji u gen. plur. imenica mukoga roda, koja znai kakvo eljade, onda se mjesto glavnoga
broja moe uzeti brojna imenica s nastavkom -ica, npr. dvojica,
t"ojica, etvOrica, petorica itd. Imenica ili lina zamjenica uz te
imenike brojeve stoji u gen. plur., npr. dooe dvojica piltn'iki,
dadoh trojici seljaki, vidi li onu etvoricu momaka? nas emo
peto1'ica ostati itd. Ali ako brojna imenica stoji u dat., lok., instr.,
onda (mislim da) lina zamjenica moe stajati u istom padeu, npr.
dao je nama trojici, govorili smo o vama etvorici, otii u s njima
dvojicom. Reene brojne imenice mogu biti i same bez drtuge imenice ili zamjenice, npr. jaa su dvojica od jednoga, on radi za trojicu. - Sasma rijetko uzimaju se te imenice uz rijei koje znae
muke ivotinje; tome mogu navesti samo ovu potvrdu: podaj
onoj dvojici volova neka liu soli. V. rjen . (1818) XL VII. U akad.
rjeniku ima potvrda da se rijei dvojica, obojica uzimaju za dvoje

OBLICI

229

eljadi od koje je jedno muko, drugo ensko; to je u primjerima:

mi smo jadni, sinko, obojica (govori mati sinu). nar. pjes. 2, 29,
obojica (tj. mu i ena) sii odmah. N. 4. Jamano je tu obinije
dvoje, oboje.
b) Brojnih imenica na -ica nema za brojeve 1, 21, 31 i za
druge dalje kOlji na kraju imaju cifru 1, dakle npr. prema dvadesetorica ili tridesetorica ili dvadeset i petorica vojnika ne moe se
drukije rei nego: dvadeset i jedan ili trideset i jedan vojnik itd.
Brojnih imenica na -ica nema ni za brojeve 100, 1000.
c) Jo ima jedna vrsta brojnih imenica: dvoje (oboje),troje,
etvoro, petoro, estoro . .. desetoro . .. petnaestoro itd. Te se rijei
upotrebljavaju: 1. uz imenicu jaje i uz imenice koje su u sing.
srednjega roda i znae to ivo, 2. kad su emu ivu pomijeani
rodovi, 3. kad stoje same bez imenice ili kad stoje s kojom zamjenicom srednjega roda u sing. Govori se: dvoje, troje . .. jaja, troje
jaradi, pilia, sedmoro djece; ali se moe rei i: dva, tri . .. jaja (ili
jajeta), pet, est jaja, dva jareta, tri pileta, etiri djeteta. Ne bi
obino bilo: pet, est, sedam . .. jaradi, pilia, djece. Govori se i :
nas dvoje (kad je jedno muko, a drugo ensko ili dijete), vas troje
(kad je jedno m'lllro, a drugo dvoje ensko ili kad je koje od njih
dijete), osmoro konja (kad nijesu svi ni muki ni enski ili kad je
koje meu njima drijebe). Za line zamjenice uz ove brojne imenice vrijedi isto to je reeno za iste zamjenice kad se nau uz
brojne imenice dvojica, trojica itd., dakle npr. vas dvoje ste bili,
jesi li vidio nas troje? p'ored toga: pred njima dvoma (tj. pred
momkom i djevojkom). M. 221, nama dvoma (tj. meni i mojoj eni)
bog pomoe. S. 2, 168. Bez imenice su rijei dvoje, troe . .. u primjerima: rasjekavi tele na dvoje. D. jer. 34, 18, u kui koja je na
troje razdijeljena. nar. prip. 139, - sa zamjenicom ,srednjega roda,
npr. to etvoro valja dobIlO pamtiti.

d) Osim navedenih sluajeva upotrebljavaju se ove brojne imenice

rijetko, ponajvie dijalektiki kako je npr. dvoje lipova drvljad!. V.
rjen. kod 2KJiBH oraIb; u istom rjeniku kod ,l(Boje kae se da u Crnoj
Gori govore: dvoje opanaka, dvoje toka, a dijalektiki je i ovo: tako mi
etvero j evanelija I tako mi etvero posta! nar. posl. 307, ja ne velim na
te, ve na ono troje djevojaka (u pjesmi od Dubrovnika). nar. pjes. 1. 272.
Dijalektizmi su i ovo: opremili Petru osmero poslanika. N. 116, Arapin
mogao drat desetero ena 395, petero brae. 443.

245. a) Mjesto etvorica, petorica . . . i mjesto etvOro, petoro . . . govori se i etv erica, peterica . " etvero, petera . .. , ali su
oblici s -er- vie dijalektiki . Brojnih imenica ni na -ora ni na -ero
nema za one iste brojeve za koje nema ni brojnih imenica na -ica

230

GRAlVlATIKA

(v. 244b); ne moe se dakle drukije rei nego npr. dvadeset i

jedno dijete, sto ili stotina jaradi, pilia.
b) O deklinaciji imenica dvojica, trojica itd. ne treba nita
govoriti jer se ne razlikuje od deklinacije imenica npr. ena ni im
drugim nego to nemaju plurala. A brojne imenice dvoje itd.
sklanjaju se ovako:
N. A. V.
G.
D. L . r.

dvoje
dvoga
dvoma

troje
troga
troma

etvoro
etvorga
etvorma.

Dat. i lok. (ali ne i instr.) takoer je dvome, trome, etvo1me. Kao

etvoro sklanjaju se i svi brojevi dalje na -ord, npr. petoro, estoro
itd., a kao dvoje sklanja se i obadvoje, a moe se sklanjati i oboje,
ali ta rije moe u gEm. glasiti takoer obojega, a u lok. takoer
obojem. - Evo nekoliko primjera: uzima sebi i gospoi svojoj i
sedmorma ece svakom po jednu (tj. knjigu). V. rjen. (1818) XVI,
koje je sta,rije od ovoga dvoga. dan. 1, 60, ko e od nas dvoga prije
progovoriti (kae mu eni). 2, 134, Jankovi niti ima u ilirijskom
"uzrast" ni u srpskom "rast", nego samo "stas" u oboma (tj. u
jednom i u drugom). dr. izd. 2, 190, Sava je od oboga nas (tj. od
mene i od moje ene) zdraviji. prepo 1,93 (1821), ako ne budete od
oboga nekoliko ekzemplara natampali. 1, 250 (1823), teak je
kamen, i pijesak je teak, ali je gnjev bezumnikov tei od obojega.
D. pr. sol. 27, 3, od troga se potresa zemlja. 30, 21, ovaj nedostatak
i 'Ono obilje napominjem zato to mislim da je u obojem oito
svjedoanstvo da .. . rad jug. ak. 2, 201, a na njima ponjavina na
obadvoma (tj. na momku i na djevojci). nar. pjes. 1, 296, sramota
je dvome na jednoga (tj. vili i Marku). 2, 409, vino pije s dvoma
Arapadi. 2, 624, istraivai se slau u dvome. N. 18, donele bi
obadvoma (tj . momku i djevojci) gadne neprijatnostI. . 2, 75, pokojna im obadvoma dua (tj. muu i eni)! JM. 291. Neobino je:
o onim troma (tj. o onoj trojici ljudi). M. 247.
e) Kad se brojne imenice dvoje, troje, etvoro . .. nau s kojim prijedlogom, mogu ostati u akuzativnom obliku (kao i brojevi
dva, tri, etiri, V. 243a), npr. Neofit s troje etvero momadi.
V. mil. obro 92, otiao s dvoje djece, ostavio kuu na dvoje djece.
D. obI. 50, etrdeset krava s desetoro teladi, dvanaest magarica
s desetoro magaradi. 1. mojs. 32, 15, da od njih dvoje svakome dade
(tj. bratu i sestri). Lj. 56, ako se bojite razdora izmeu dvoje supruga (tj. izmeu mua i ene). 59.

231

OBLICI

246. a) U 239a navedena su etiri sluaja gdje broj jedan

ima plural; prema pluralu jedni u treemu i etvrtom od tih slua
jeva uzimaju se pridjevni brojevi: dvoji, t?'oji, etvori, petori,
estori itd., koji se govore samo u pluralu, a taj im je onakav kao
i pluralu jedni. Govori se: dvoje vile, troja vrata, troje gae, e
tv~ra kola, petore novine itd.; tako je i: dvanaestom vrata. V. otkr.
21, 12 (manje je obino: dvanaest vrata u istom otkr. 21, 21 i u
nar. pjes. 2, 615). Govori se takoer: dvoji opanci, dvoja rebra,
troji jadi, troji svatovi (tj. nekoliko jada jedne vrste, nekoliko
druge, nekoliko tree, - jedni svatovi jednoga mladoenje, drugi
drugoga, trei treega); dodajem jo : troji kudio ci. nar. pjes. 1,275,
troji prosioci. 1, ' 555, etvere haljine. 2, 618, desetore haljine. D. 2
<:ar. 5, 5, petere koije. JM. 318. Ima i pridjevni broj oboji koji
znai: jedni i drugi: daklem ni jedni nemaju nita, nego oboji jednaki (tumaenje poslovice: Sokci ubokci, Vlasi siromasi). V. nar.
posL 352, lovci su vie divlji negoli pastiri, a teaci su druevniji
nego oboji prvi. pripr. 42.
etvori, petori, est!ori ... govori se
peteri, esteril ...

b) Mjesto
etveri,

dijalektiki

c) U akad. rjeniku ima dosta potvrda, osobito iz starijeg

jezika, da se brojevi dvoji, troji, etvari ... upotrebljavaju mjesto
dva, tri, etiri . .. a moe se navesti i nekoliko potvrda iz knjiga
koje su za ovu gramatiku upotrijebljene: da zatvorim sedmera
nebesa. nar. pjes. 2, 2, povadite noe deV'etore. 2, 287, bei, junae,
kud te dvoje oi vode. nar. prip. 43, poj ui devetora blaenstva.
D. pis. 61, u Iv. rjeniku ima iz jedne narodne pripovijetke primjer: bio starac i baba pa imali dva sina i dvoje snahe. Navodim
dva primjera gdje je mjesto dvanaest s imenicom u dativu upotrijebljen oblik dvanaestorim: to je poslao dvanaestorim plemenima. Lj. 16, mi smo dali dvanaestdrim plemenima. 72. Tako je i
ovo: mene, brao, oi izvadie i mojijem ,o smerim snahama. akad.
rjen. kod osmer (iz jedne narodne pjesme). Prema torne je dobro:
rekoh sedmorim enama itd. (v. 238b).
d) Da prijedlog pred glavnim brojevima dva, trli ... sedam,
Qsam ... sto dobiva brzi akcent, to je reeno u l31b, a reeno je
tamo i da je II dvoje, na troje, isto je tako: na etvoro itd. (vidi
u Budrnana gram. 143), a mislim da je i na oba, za obje. A kad
prijedlog pred rednim bl10jevima treba da dobije akcent, mislim
1

Danas se smatraju knjievnima jedni i drugi -oblici.

232

GRAMATIKA

da je onako kao pred odreenim pridjevima (v. 230), dakle npr.

prvoga, II drugome, pred petim itd.

za

KONJUGACIJA
UOPCE OKONJUGACIJI
247. a) Jedni se glagolski oblici zovu v r e m e n a, to su: prezent,
aorist, imperfekt, futur itd., drugi se zovu n a i n i, to su imperativ i
kondicional. Razlika je meu vremenima i nainima u tome to se vremenima izrie da neto doista jest (u sadanjosti iIi u prolosti ili u budunosti), a nainima se izrie volja ili elja ili mogunost. Osim vremena i naina ima na jezik jo dva gerundijal i dva participa! i infinitiv
koji slue za razline dopune subjektu ili predikatu ili drugim rijeima u
reenici. Infinitiv nije nikakav nain, zato nije dobro zvati ga "neodreeni
nain", kako sam imao II I izdanju ove knjige drei se Daniia koji
tako ima II svojim "oblicima". Sva vremena zajedno zovu se indikativ ili
.. izjavni lik" jer se njima izjavljuje da neto jest.
b) Jedni su glagolski oblici prosti (ili jednostavni), jer ih ini jedna
rije, npr. pletem, pletoh, pleti, pletui itd., drugi su sloeni od dvije ili
od tri rijei, npr. pleo sam, pleo bih, bijah pleo, bila sam plela.

248. a) AOl"ist se ponajvie tvori od perfektivnih (trenutnih)

glagola, ali dosta esto i od imperfektivnih (trajnih); tome bi se
moglo navesti veliko mnotvo potvrda, ali e biti dosta samo nekoliko: ljudi udie se govorei. V. mat. 8, 27, ja govorih javno
svijetu, ja svagda uih u zbornici i u crkvi. jovo 18, 20, koji s njim
jedosmo i pismo po vaskrseniju njegovom. d. apo 10, 41, Stefan
Lazarevi pomaga Turcima pokoriti Bugarsku. D. istor. 105, kako
su tajno krteni i kako se hranie u pustinji i pie. pis. 315, posluite kao to govoriste. 2 mojs. 12, 31, kad dijeUh megdan sa Turinom . nar. pjes. 2, 287, argatovah tri godine dana i ja vukoh
drvlje i kamenje. 3, 1, to nam stari bolji od nas bie, te ih pae
bolje milovae i veziri bolje da7'ivae? 3, 262, vi meu sobom ubistva iniste, vi jedan dio svoje brae progoniste. Lj. ll, njihove
rabote nita im ne koristie. 188.
b) Zakon je da se imperfekt tvori samo od imperfektivnih
glagola, zato od glagola dati, k!oji je perfektivan, nema imperfekta,
ali ne dati je imperfektivan glagol; govori se npr. ja sada ne dam
ovo nikome, zato moe od ne dati biti imperfekt: ne dadijah, ne
dadijae itd. Ima ga V. mar. 1, 34 i ll, 16, d. apo 27, 7, D. istor. 118,
1 mojs. 37, 35, sud. 3, 28, 2 car. 21, 10, nar. pjes. 4, 22. Ima i krai
1 Naziv gerundij nije vie II upotrebi II naoj gramatikoj terminologiji. Mjesto gerundij sadanji upotrebljavamo naziv prilog sadanji, a mjesto gerundij proli prilog proli.
t Mjesto naziva particip aktivni danas se upotrebljava naziv glagolski
pridjev radni, a mjesto particip pasivni glagolski pridjev trpni.

OBLICI

233

imperfekt ne dah, ne dae, npr. no se Ivan prevarit ne dae. nar.

pjes. 3, 539, al' ne dae moskovska kraljica. 566. Katkad se u
pjesmama nalazi 3. 1. sing. imperfekta stae, ali to je stiha radi
mjesto stajae: JM. 137, 173, 225, a ima taj oblik i u jednoj narodnoj pjesmi tampanoj u Vukovu kov. 105: bojno koplje u planirii
stae.
c) I to je zakon da se od perfektivnih glagola ne tvori sadanji gerundij; tome je izuzetak samo veoma obini oblik budui
(budili), koji je nainjen od perfektivn:og glagola budem (prema
kojemu je imperfektivni jesam, a 'od toga nema sadanjeg gerundija, kao to nema ni aorista, ni imperativa ni infinitiva).
d) Gerundij sadanji i infinitiv govore se kadto bez -i, npr.
uvaju, misle, uvat, mislit; oboji su ti oblici dijalektiki, a
nalaze se poesto i u narodnim pjesmama stiha radi; Vuk ih i
Danii nijesu pisali nikad. Potvrde za gerundij na - (mjesto na
-i): vezu. nar. pjes. 1, 258, aikuju. 1, 268, umivaju. 1, 290,
misle. 1, 378, idu. 1, 613, brane. 2, 294, glede. 2, 444, piju. 3,
313, ele. 3, 376, plau. JM. 98, uinaju. 169, hite. 301; nalazi
se katkad i u pisaca: propovijedaju, lee. l. 126, ele. 139, mole.
. 2, 157, govore. 5, 136. - O postanju toga oblika na - moe se
dvoje misliti: - je okrnjeno ili od -i, npr. vezu od vezui, ili od
-e, npr. vezu od vezue. Taj oblik na -e bio je kao gerundij u
starom jeziku obian kao i oblik na -i, a oblik gerundija na -
uao je u obiaj XVI vijeka. - Infiniiiv bez -i vrlo je ebian u
dubrovakom govoru i u drugim tokavskim primorskim govorima,
a veoma se esto nalazi poradi stiha u narodnim pjesmama iz kojih
e biti desta ovo nekoliko potvrda: brat. nar. pjes. 1, 294, do. 1,
294 i 4, 194, dvorit. 1, 298, gradit. 1, 381, zaspat. 1, 482, poleet. 2,
111, trait. 2, 116, radit. 2, 370, vodit. 2, 514, dijelit. 2, 631, ekat.
3, 110, sje. 3, 389, nabavit. 3, 404, ut. 4, 23, dignut. 4, 132, putovat
4,194.
e) Vuk je u svojim izdanjima narodnih pjesama krai gerundij sadanji i infinitiv biljeio s apostrofom (npr. misle', dvorit'), ali to nije
potrebno, kaIro nije potrebno pisati (a niko i ne pie) dobrog', naeg' itd.
gdje je takoer vokal na kraju otpao.

249. a) Gerundij proli obino se tvori od perfektivnih glagola, rjee od imperfektivnih, ali ipak dosta esto, npr. ekavi.
V. dan. 4, 12, imavi. mat. 22, 25, postivi. d. apo 13, 3, sudivi.
rjen. kod OTMM'll;a, govorivi. prav. sov. 47, vladavi. D . istor. 15,
straivi. pis. 54, tjeravi. 2 mojs. 14, 9, mrzivi. 5 mojs. 4, 42,
tra1vi i raspitivavi. sud. 6, 29, amivi i stradavi. l . 137.

234

GRAMATIKA

b) Proli gerundij u Vukovim djelima svrsuJe se na -VSl

svagda, samo glagoli doi, poi, ui mogu ga imati i bez -i, ali
valja dodati da Vuk te oblike upotrebljava samo ondje gdje nemaju
nikakve imenice uza se kako je u primjerima: zidine od gradia
u Dalmaciji blizu hrvatske granice (ne doav k rijeci Zrmanji) .
rjen. kod OTOH, 'o d crkve k jugoistoku poav ima u po brda jedan
kamen. dan. 4, 32, u donjem gradu uav na savsku kapiju na desno
stoji stara crkva. 2, 43. U Daniievu "starom zavjetu" nalazi se
oblik bez -i veoma esto; evo samo nekoliko potvrda, i to samo
iz prve knjige Mojsijeve: izagnav. 3, 24, rodiv. 5, 4, napiv se. 9, 21,
pristupiv. 18, 23, ot1.av. 24, 10, podigav. 24, 63, poslav. 31, 4,
traiv. 31, 35, rekav. 37, 21, pogledav. 43, 29. Treba dodati da taj
krai oblik Danii upotrebljava samo uz nominativ sing. rijei
mukoga roda, npr. izagnav Bog ovjeka: postavi pred vrtom heruvima. 1 mojs. 3, 24, Samson spavav do ponoi usta. sud. 16, 3 itd.
Danii tako ini drei se pravila to ga je sam postavio u "oblicima" 59. Ali treba uzeti na um da su oblici npr. dav, rodiv, vidjev
itd. odavno gerundiji, tj. pravi prilozi, a prilozi se upotrebljavaju
bez ikakvog obzira na rod, broj i pade rijei uz koje stoje. Kako
je posve dobro i obino npr. ovaj ovjek lijepo pie, ova ena
lijepo pie, ovo mome lijepo pie, ovi ljudi lijepo piu, ove ene
lijepo piu itd., tako isto nema pogreke ako govorimo npr. ovaj
ovjek vidjev to ree, 'OVa ena vidjev to ree, ovo mome vidjev
to ree, ovi ljudi vidjev to rekoe, ove ene vidjev to rekoe, ova
plemena vidjev to rekoe. Da je sve to pravo i dobro, to se doka.zuje i prolou toga kraeg oblika; sam Danii u svojoj "istoriji
o blika" str. 374--376. navodi toj slobodnoj porabi mnotvo potvrda
iz starijeg jezika. A i u novijih pisaca ima toga, npr. vran.a ...
:zapaziv prsten kljunom ga zgrabi i odnese. l. 176, mislite li vi ui
l i raj ne pretrpiv zla? Lj. 24, oni prestanu grijeiti poznav grijehe
svoje. 47, ne naav nita da zamjere ... oni e se pokoriti. 62, ona
proav dvoranom . .. ustavi se. . 2, 90, rekav to (tj. mati) priblii
-se. 2, 207.
c) Vrijedno je dodati da je proli gerundij veoma rijedak u
narodnim pjesmama; u sve etiri knjige narodnih pjesama Vukovih, to su za ovu gramatiku upotrijebljene, nalazi se samo jedan
primjer: zametnuvi. 2, 145. Neto se ee taj gerundij nalazi u
JM., i to vie krai oblik nego dulji (jedan i drugi samo od perfektivnih glagola) : podviv ruke ljuba Ivanova. 102, onda sjedav
(tj. kralj) sitnu knjigu pie. 124, smotav (tj. djevojka) skute pobjee

OBLICI

235

iz kule. 154, to razumiv poskoilo d'jete. 257, saviv (tj. majka)

skute pod ador pobjee. - 287, - uzjaivi (tj. ban) grivca doru
svoga. 104, to rekavi (tj. ban i kralj) tu se rastadoe. 123, poloivi
kopje ispustio. 262. U narodnim pripovijetkama Vukovim nalazi
se proli gerundij esto (samo od perfektivnih glagola i samo oblik
na -vi): uvi. 191, 210, doznavi. 74, doavi. 48, 57,162, izvadivi.
169, odsednuvi. 17, opazivi. 17, ostavi. 168, otiavi. 214, pokrivi.
a8, proavi. 24, uprtivi. 214. Vuk, istina, u rjeniku (1818) LXI
kae da se proli gerundij upotrebljava "u govo-ru" (tj. obinom,
prostonarodnom), npr. doavi (on, ona, ono) u kuu ree mu, poigravi malo sjede, re,k avi to uze ga za ruku, poradivi dae bog,
ali ja bih opet rekao da se reeni gerundij u obinom go'Voru prostoga naroda mnogo rjee uje nego bi ovjek sudio po navedenim
potvrdama iz narodnih pripovijedaka. Meni se sve ini da je Vuk
dotjerujui narodne pripovijetke za tampanje pometao prole
gerundije mnogo obilnije negoli ih narod govori (a da je Vuk u
narodnim pripovijetkama jezik dotjerivao, to sam priznaje na
l{raju predgovora, to se uostalom samo sobom razumije, jer nigdje
nema neukih seljaka koji bi 'Umjeli ispriati koju pripovijetku
s kraja na kraj onako glatko kako ih je Vuk tampao).
250. a) Pored sadanjega gerundija, npr. pletu ili pLetui,
bio je u starom jezL"k:u i particip prezenta, tj. glagolski pridjev
koji se sklanjao i u odreenom i u neodreenom liku, npr. nom.
sing. pLetu ili pLetui (muki rod), ~etua (enski rod), pLetue
(srednji rod), gen. sing. pletua ili pletuega (muki i srednji rod),
pLetue (enski rod), dat. plur. pletuim (za sva tri roda) itd. Po
svoj prilici prosti narod nije ni u starini imao participa prez., tj.
nije ga sklanjao kao to ga ne sklanja ni danas; imali su ga i sklanjali samo knjievni ljudi ugledaj ui se na druge jezike (jedni na
<!rkvenoslavenski jezik, drugi na latinski). Ali ipak ima u narodnom
jeziku nekoliko pridjeva koji su svojim postanjem upravo participi
prezenta, tj. im'a ju sva tri roda i sklanjaju se u sing. i u plur. To su:
dre drea dree (tj. zdrav, jak), mogii mogUa TIlogue, srame srame a - srame e, teglei: - tegleii teglee, vru vrua vrue (od glagola vreti); ovamo idu i
rijei: nosea (ena), tekua (voda). Poradi tih pridjeva kae Vuk
u rjeniku (1818) LXI da bi se i u nae vrijeme moglo u knjievnosti sklanjati, npr. igmjui - igrajua - igrajue. Prema tome
on i sklanja rije budui, npr. za buduu nesreu. mil. obro 13, sile
ni sadanje ni budue. rimlj. 8, 38, ili sadanje ili budue, sve je

236

GRAMATIKA

vae. 1 kor. 3, 22. Vrlo su rijetki u V.uka drugi primjeri: da ide sa

leteim korpusom u varo. eman. 23, namislim da kaem u iduoj
sjednici. pis. 24, da novo ljeto i ostale pribliujue se praznike u
zdravlju doekate . prepo 6, 242 (1835) . U Daniia sam naao samo
primjer: otac buduega vijeka. pis. 109. Cesto se to nalazi u I, npr.
drei u rukama goree svijee. 27, krani na zemlji pripadaju
crkvi vojujuoj, due uistilu stmdajuoj. 172, da bi sauvali milost boju posveujuu. 205, idue noi vidi Martin u snu Hrista.
212. ista je svetica zagOtVornica umiruima. 339. Rjee je to u Lj.:
bolja je vjerujua robinja nego idolopoklonica slobodna. 25, bog je
mudar i znaju. 66, nema ivotinja ni tica leteih. 91, takvo je
rjeenje mudroga, znaju ega (tj. boga). 97. Iz narodnog govora
(upravo pjevanja) mogu navesti samo primjer: a sve pusta blaga
leeega. nar. pjes. 4, 137. Nakon svega ovoga mislim da mogu
rei da se u knjievnom jeziku m o e upotrebljavati particip
prezenta, ali samo u prijekoj nudi, tj. gdje opisivanje ili zamje':'
njivanje dr:ugim rijeima ili smeta ili ne daje smisao koji treba,
npr. vladajua kraljica, u druoj ruci, tekui poslovi, plauim
glasom i dr.
b) I prema prolom gerundiju bio je u jeziku nekad particip
koji se sklanjao, npr. nom. sing. mislivi - misliva - mislive,
gen. sing. mislivega ili misliva (muki i srednji rod) itd. Ni toga
participa prosti narod nije po svoj prilici nikad imaci. UVukovim
se djelima nalaze dva takva participa koji se sklanjaju kad god
treba, i to od glagola biti i proi: kod svoga biveg gazde. dan. 1,
71, njegovome bivemu gospodaru jedva ostane ivot. 4, 28, to on
ini bivim inovnicima . mil. obro 202, molio sam bivega glavnoga
kneza. nar. pjes. 4 (1833), XIV, dobjeao je proavi godina u
Srbiju. dan. 1, 22, onda bismo se za proav e tumaranje mogli
tjeiti. pis. 23, 'll proavijem naratajima. d. apo 14, 16, za proavu
godinu. V. nar. posl. XXVI. Vrlo su rijetki ovaki participi od
drugih glagola: ostave dipl'Ome .... svjedoe. rjen. (1818) III,
Milo otide sa svojim starim i sad nanovo priavim momcima.
mil. obro 79. U Daniia je samo jedan takav primjer: potomci
bivih despota. istor. 115.
251. a) Vuk u svojoj gramatici pred rjenikom (1818) ne poznaje osobitoga oblika za 1. lice plur. imperativa, ve mjesto njega
uzima isto lice prezenta s rijecom da, npr. da pletema, da peemd,
d.a kazuj em o mjesto pletimo, pecimo, kazujmo itd. Tako Vuk
i u svojim djelima opisuje reeni oblik, npr. da se uklonimo, da ne

OBLICI

237

ginemo ludo. dan. 3, 180, da se molimo bogu, ne bi li i ovi pobegli.

mil. obro 88, da odbacimo sva djela tamna i da se obnemo u oruje
vidjela. rimlj. 13, 12, ta dostigosmo, 'll onome jednako da m islimo
i po onome pravilu da ivimo. filib. 3, 16, da ostavimo i Grke i sve
druge narode, nego da uzmemo za primjer Ruse. pis. 90, sad se
vie ni u to nemamo uzdati, nego da udarimo na kuu. prav. sov.
53. Tako je i ovo: poto se pobratimie, ree mu starac: e pobratime, sad da se darujemo! nar. prip. 120. U narodnim pjesmama
nalazi se to opisivanje veoma esto, npr. da idemo. nar. pjes. 1, 535,
da pustimo. 1, 557, da damo. 2, 19, da falimo. 2, 158, da doekamo.
3, 208, da se sastanemo. 3, 364, da ne sluamo. 4, 282, da ne udrimo.
4, 481 itd. Rijedak je i u narodnim pjesmama pravi neopisani
oblik za 1. lice plur. imperativa: recimo. nar. pjes. 1, 6, popijmo.
1, 83, uzmimd. 1, 427, izvadimo, poloimio. 2, 243, plijenimo. 4, 362,
odimo. 4, 386, mijenjajmo iz neke narodne pjesme u VukoV'U rje
niku kod MMjesa.anr. Danii taj oblik esto upotrebljava: ostavimo.
pis. 24, ponizimo se. 78, prinesimo. 85, doekajmo . 118, pokaimo.
135, stanimo. 285, pjevajmo. 303, zapjevajmo, pokliknimo, izaimo.
psal. 95, 1, uimo. 132, 7. Dodajem jo : poimo. nar. prip. 109,
bjeimo. 118, mijenjajmo. 194. i posve obini oblik nemojmo (u
Vukovu rjeniku kod HeMoj).
b) Tree lice sing. imperativa obino se danas opisuje, npr.
neka (nek) plete. Rjee se za to lice uzima isti oblik koji slui za
drugo lice sing. kako je u primjerima: ..pomozi bog! (u pozdravljanju), ne budi uroka! V. rjen. kod YPO'qJ1, mini ga sablja, mini ga
puka! kod MMHyTM, ali bog! nar. posl. 79, spasi bog! 292, ko je
moj, blizu rupe stoj! 141, nos' te avo! nar. pjes. 2, 501. - Cesto se
u narodnim pjesmama ne moe znati je li takav imperativni oblik
drugo ili tree lice: a svak ,'eci i pomisli. nar. pjes. 1, 30, jedan
stani navr Malovana, drugi stani nadno Malovana. 1, 557, svaki
sjedi u svoj'Oj odaji. 3, 19, ko je konjik, potei kolane, ko je pjeak,
pritei opanke. 3, 251 i 4, 34, nemoj niko puke izmetnuti. 3, 316.
Tako je i ovo: ko je vitez, poteci na drijelo! V. rjen. kod
:<:,IWYIj eJIo.
c) U pjesmama se esto odbacuje i izbacuje i u imperativu,
a to se moe uti i u obinome malo bremu govoru. Primjeri:
mu' (od muati). nar. pjes. 1, 153, 242, kun'. 1, 384, izi'. 1, 614,
nos'. 2, 145, 501, pones'. 2, 227, i'. 2, 348, doved'. 4, 361, - pro'te.
1, 164, obuc'te. 1, 257, kun'te. 1, 452, ja'te. 1, 532, pi'te. 2, 136,
otvor'te. 2, 230, izved'te. 2, 588, bje'te. 4, 59, bud'te. 4, 134, paz'te.

238

GRAMATIKA

4, 135, pun'te. 4, 243. Jamano se u brem govoru uje esto i u

1. licu plur., npr. doved'mo, otv01"mo, paz'mo, pomoz'mo itd.
d) Budui da se imperativom uzvikuje nekome, zato se i drugi
neki uzvici izjednauju s njime u tom to im se dodaju lini n astavci -mo i -te. Narod je uzeo iz turskoga jezika rije hajde (koja
znai "odlazi") pa da bi mogao taj uzvik uzimati i u 1. i u 2. licu
plur., dodao mu je line nastavke, i tako su nastali oblici hajdemo,
hdjdete, a kad se hoe s veom silom da izree "hajdemo i mi i vi
zajedno", onda se 'o.bliku hajde priveu oba nastavka, tj. i -mo i -te:
ajdemote akonovom dvoru. nar. pjes. 2, 8, hajdemate malo do
manastira. S. 5, 158. - Kad se koje eljade im nudi, kae mu se
na (ili na, vidi u akad. rjeniku), npr. na jabuku; ako ih je vie,
govori se nate (ili nate, vidi u akad. rjeniku), npr. nate, djeco,
jabuka! Isto vrijedi i za uzvik df!, npr. dete, brao, da se ne izdamo!
nar. pjes. 4, 252. I rijeca ne Ilioe biti uzvik (kad se kome to
brani), npr. ne, evere, moj po bogu brate! (tj. nemoj, ne ini to) .
nar. pjes. 1, 583, ne naprijed, Vuksane vojvoda (tj . nemoj ii, ne
idi); kad ih je vie, kojima se to brani, onda se moe rei nete (tj .
nemojte), npr. nete, sinci, ako boga znate. nar. pjes. 2, 185, nete,
Turci, alosna vam majka! 3, 36. I prilog ovamo moe se tako iriti:
ovamOte, sijenjska potjero! nar. pjes. 3, 188, ovamote, Turci janjiari! 3, 326, ovamote, brao! nar. prip. 8. U Iv . rjeniku kod ,,1 te"
pod 4. navode se iz narodnih pjesama ova dva primjera: na nogete
(tj. na noge te) do dva pobratima! na nogete, moji sokolovi!
PO analogiji primjera dosad navedenih dodaje se te katkad i rijekojima se izrie kakvo pitanje: kad ga vide braa, poviu na oca
i mater: kamote se, da vidite? nar. prip. 80, ali se nazovi-mrtvac ispravi
i sedne viui : mrtvi, kamote se? 217 (o rijeci se iza kamote v. u 404e).
Kad se jednom eljadetu govori, kae mu se je li? ako ih je vie, kae se
jel'te (mjesto je li te). V. rjen. kod Te.
ima

e) Imperativ se moe pojaiti uzvikom de ili der, npr. reci de,

der; u pluralu se taj uzvik ne dodaje, nego se umee, npr.
recidete, kaidete, razberidete. V. rjen. kod ~e; tako je i dajdete.
nar. prip. 7, darujdete. nar. pjes. 2, 437, zatvor'dete. 591, nai
derte. 589.
252. a) Vokal
u mukom rodu sing. aktivnog participa ne
steu Vuk i Danii s vokalom a, koji se pred tim nae, nikad
u o (npr. uvo , kupovo, reko), v. u 8b i 113b; to se u V. prav.
sov. 31. nalazi mogo mjesto mogao, to je zacijelo tamparska
pogreka.
nai

239

OBLICI

b) Pasivni particip tvori se samo od prelaznih glagola, npr.

pleten, hvaljen itd. Vrlo rijetki izuzeci navode se u 629b.

c) U prezentu mnogi glagoli mogu duljinu na vokalu e od nastavka
imati i ne imati, npr. tresem, trese, trese, tresemo, tresete, tako i
snujem, snuje, kazujem, lijem; vidi u Vukovu rjeniku (1818) LXI, a u
drugom izdanju rjenika kod KJIaCTI1 i MeCTI1 pie klade, metem, - sve je to
s duljinom obinije, zato se u ovoj gramatici taI!:o pie. U 3. licu plur.
e je svagda dugo, npr. vide, nose. hvlHe itd.
'
d) Svagda je dug vokal ispred -i u gerundiju sadanjem i ispred
-v, -vi u gerundiju prolom, npr. pletui, tonui, videi, hvalei, u
vajui, pletavi, tonuvi, vidjevi (ne: vic1ijevi, 62b), hvali:vi, poav itd.
Vuk u rjeniku (1818) LXVII ima dodue vrtei, mutei, ljubei i vrevi,
mlWvi, ljUbivi, ali tu e duljina biti otpala grekom (u tampi), jer inae
svuda ima on duljinu: tresCivi, t3rCivi, mjertvi itd.

Prva vrsta
253. a) U prvu vrstu idu glagoli koji u infinitivu pred nastavkom ti, a iza osnove nemaju nikakvoga osobitog znaka kako ga
imaju ostale vrste. Gledajui na posljednji glas od osnove dijeli
se ova vrsta u 7 razreda.

Prvi razred
b) Osnova se svrsuJe na d ili na t koji konsonanti pred nastavkom ti u infinitivu prelaze po zakonu ( 87b) u s, i tako od
osnova npr. krad, pIet infinitiv glasi ..krasti, plesti; 'tl aktivnom
participu ispred I ispadaju ti glasovi po zakonu (v. 40d i 77 a) ,
te se govori npr. krala, plelo, a tako je i u mukom rodu, jer je npr.
k1'czo, pleo postalo od kral, pIel ( 56a). Za primjer sprezanja ovoga
razreda uzmimo drugi od ta dva glagola.

Prezent:
Impe1'ativ:
Aorist:
Imperfekt:

pIet-em, plet-e, pIet-e, plet-emo, pIet-ete,

pIet-u.
pIet-i, pIet-irno, plet-ite.
pIet-oh, pIet-e, pIet-e, pIet-osmo, pIet-oste,
pIet-oe.
plet-ijah, pIet-ijae, pIet-ijae, plet-ijasmo,
pIet-ijaste, plet-ijahu.

Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

pIet-Ui.

plet-avi, pIet-av.
pIe-o, pIe-la, pIe-lo.
.plet-en, pIet-ena, pIet-eno.
ples-ti.

240

GRAMATIKA

254. a) U imperfektu pored nastavka -ijah ima i samo -ah,

dakle ne samo pletijah, ve takoer pletah, pletasmo itd., ali je
dulji oblik mnogo obiniji, a i stariji. Kraemu je obliku jedina
potvrda u Vukovoj gramatici pred rjenikom (1818), str. LXII,
gdje se kao pravilni oblici navode pletah, tresah (od tresti), a oblika
pletijah, tresijah nema nikako. Ali krai se oblik ne nalazi nigdje
ni u Vukovim ni u Daniievim djelima ni u narodnim pjesmama
ni pripovijetkama to ih je V:uk izdao; izuzetak je samo jedah (od
jesti), vidi dalje pod d.
b) Glagolu reisti osnova je rast od koje se tvore svi oblici
sasvim onako ka'o od osnove plet do mukoga roda sing. aktivnog
participa; taj oblik glasi rastao (a dalje je pravilno reisla, raslo),
a postao je od rast-l tako to je umetnuto nepostojano a (v. 44a)
i to je l prelo u o. Infinitiv rasti postao je od rast-ti, tj. prvo je t
po zakonu prelo u s, a onda je (opet po zakonu) od ss nastalo s
(v. 107a).
, e) Glagoli sjesti, sresti imaju osnove sjed, sret te se spreu
sasvim po ovom razredu, npr. prez. sjedem, sretem, imper.: sjedi,
sreti itd. Po ovom im je razredu i proli gerundij: sjedavi (V. mar.
9, 35 i 12, 41, luk. 5, 3, prav. sov. 34, D. pis. 89), sretavi (V. mil.
obro 80, D. pis. 266). Muki rod aktivnog participa glasi sjed i si o,
sreo i srio ( 53b). Oba g}agola mogu prezent i imperativ imati takoer po II vrsti: sjednem, sretnem, sjedni, sretni; od prvoga se moe
uti i infinitiv sjednuti po istoj vrsti, a jamano nije neobino ni
u prolom gerundiju sjednuvi. - Od istoga korijena (ret) od kojega je glagol sresti (tj. s-ret-ti, prvo je s poznati prijedlog) takoer je glagol obresti; tome infinitivu u dananjem jeziku (ini se
da) nema potvrde, ali ima prez. obretem i aor. obretoh (vidi u akad.
rjeniku) . Aktivni je particip obreo, obrela (dakle kao sreo, sriHa),
i prema njemu je nainjen inf. obreti (ispor. inf. preti, zreti, vreti
prema akt. participu preo, prela, - zreo, zrela, - vreo, vrela, V.
276 i 283b); a prema inf. obreti nainjen je prez. obrim, obri
(ali 3. lice plur. nee biti obre, nego obru, ispo V1'U od vreti, vrim,
vri . ..).
d) Glagol jesti ima gotovo sve oblike sasvim pravilno po ovom
razredu, ali pored toga ima neke i drukije (v. 311a). U imperfektu nema duljeg oblika jedijah, ve se govori jedah. V. rjen.
(1818) LXXI, D. obI. 64. pored jMah; ovaj drugi oblik ini se da
je 'obiniji: jeae. V. mat. 9, 10, D. 1 mojs. 25, 28 i 39, 6, jeasmo.
4 mojs. 11, 5, jeahu. V. mat. 24, 38, luk. 15, 16, D; 1 mojs. 18, 8
i 40, 17. U mukom rodu aktivnog participa je jeo; tako je u ju-

241

OBLICI

nom i u istonom govoru, a u prvome je takoer io (koje se po

112. izgovara ijo) kao sio pored sjeo; to Vuk u rjeniku pie jia
(pored jeo), bit e kriva analogija prema prez. ijem, ije . .. (v.
3lla). Aorist je po pravilu jedoh, ali m:~e da bude i jeh (jesmo,
jeste, jee), vidi u akad. rjeniku.
e) U ovaj razred ide i glago pasti, ali samo sa svojim infinitivom, s aoristom (padoh) i s aktivnim participom (pao, pala, palo).
Akad. rjenik ima iz starijeg jezika dosta potvrda za prezent
padem, pade . .. i za imperativ padi; u dananjem jeziku mjesto
tih oblika je padnem ili panem, padni ili pani. Ti su oblici nainjeni
po II vrsti, i prema njima se inf. go!Vori padnuti ili panuti (pored
pasti); a prema takvom infinitivu nainjen je proli gerundij:
padnuvi. V. dan. 4, 33, d. apo 10, 25, 1 kor. 14, 25. ili panuvi.
v. mar. 9, 20, - nainjen je i aktivni particip padnU{}, ili punuo;
ispo padnula. nar. pjes. 1, 167 i 2, 606, padnulo. 2, 615, panuo. 2,
279 i 4, 469, panula. 1, 461 i 4, 469, panulo. nar. posl. 307, panuli.
nar. pjes. 3, 154 i 4, 342, panule. 1, 281. Za aorist padnuh nemam
nikakve potvrde, a za panuh samo jednu: panue. nar. pjes. 4, 38.
Prema aktivnom participu pao, pala nainjen je i proli gerundij
pavi kojemu u aka:d. rjeniku ima podosta potvrda iz starijega
jezika, a u nae je vrijeme neobian premda ga ima Lj. 7. Pasivni
Jlarticip ima ovaj glagol samo kad je sl~en s nekim prijedlozima,
npr. ndpast~, spopasti, a ima ga samo po II vrsti: napadnut, spopadnut.

f) GlagolJu bosti (bodem) muki rod sing. aktivnog participa

:glasi ba, isto je tako probo, ubo itd. ( 56b).
g) Katkad u pjesmama imaju glagoli pasti, sjesti pokraeni aorist,
npr. pae (mjes.to padoe). nar. pjes. l, 318 li 3, 537 i 4, 171, 203, 341, 3jee (mjesto sjedoe). 4, 278. Izvan pjesama je aorist jeh pored jedoh (vidi
pod d), a Itako .je i susree se (mjesto susretoe se). S. 2, 189, ali to je
neobino. Svi su ti pokraeni aoristi nainjeni po analogiji glagola koji i
'u obinom govoru mogu imati krai i dulji oblik, npr. stae i stadoe,
dae i dadoe ( 294, 295a).

255. a) Mjesto pletemo, pletete m~e da bude takoer pletemo, pletete; u 2. i 3 .licu sing. aorista, kad je taj glagol slooen
s prijedlogom, onda ima npr. oplete,a prema tome i ne oplete
( l3lb); u mukom rodu sing. akt. participa u tom je

sluaju

npr.

opleo. U odreenom liku pasivnog participa mijenja se akc. glagolu

plesti: pleteni - pl~tenii. - pleteno. Kao plesti imaju akcente i
glagoli bosti (bodem), cvdsti (cvdtem), gnjesti (gnjetem), mesti
(metem, togod metlom), vesti (u obiaju je samo sloen, npr .
.dovesti - dovedem) .

242

GRAMATIKA

b) Glagoli mesti (npr. meu svinjama), rasti zadravaju ake.

infinitiva gotovo u svim oblicima: metem, mete, rasti, rastite,
rastui, metavi itd. Izuzetak je samo 2. i 3. lice sing. aorista i
muki rod sing. aktivnog participa koji oblici glase: mete, raste,
meo, rastao, a s prijedlozima: zamete, izraste, zameo, izrastao.
e) Glagoli sjesti i sresti imaju u svim oblicima isti ake. kao
infinitivu, pa ne samo kad su u ovoj vrsti nego i onda kad se
spreu po drugoj (v. 254b); a kad su sloeni s prijedlozima, na
prijedlogu je u svim oblicima spori ake.: zasjedem, zasjede,
susreti, susretite, zasjeo, susrela itd. S ta dva glagola slae se u
ake. i jesti (pojesti itd.), dok ide po ovom razredu; s rijecom ne
je u imperfektu i 'll sadanjem gerundiju: ne jedih (ne jeah),
ne jedui.
II

d) Glagolima krasti, klasti, presti ake. infinitiva ostaje u

aoristu (osim 2. i 3 lica sing.), II prolom gerundiju i u oba
participa, dakle npr. kradoh - kradosmo - krado's te - kradoe,
kradavi, krao - krala, kraden - kradena; u 2. i 3. licu sing.
aorista je: krade, a u svim ostalim oblicima je uzlazni ake. na
prvom slogu: kradem, krade, kradi, kradijih, kradijae, kradui.
Prijedlog u oblicima prvoga skupa ima spori ake.; npr. ukradoh,
ukraden, a u 2. i 3. licu sing. aO!rista je npr. ukrade, ne ukrade.

Drugi razred
256. a) Osnova se svruje na z ili na s. U mukom rodu sing.
prologa participa nalazi se nepostojano a kao u obliku rastao
( 254b). Za primjer uzmimo osnovu tres.

Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:

tres-em, tres-e, tres-e, tres-emo, tres-ete, tres-u.

tres-i, tres-imo, tres-ite.
tres-oh, tres-e, tres-e, tres-osmo, tres-aste, tres-oe.
tres-ijiih, tres-ijae, tres-ijae, tres-ijasmo, tres-ijaste, tres-ijahu.

Gerundij sadanji:
Gerundij p7ol.i:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

tres-ui.

tres-avi, tres-av.
tres-a-o, tres-la, tres-lo.
tres-en, tres-ena, tres-eno.
tres-ti.

OBLICI

243

b) Imperfekt moe imati i krai oblik: tres-ah, tres-ae itd.

(npr. tresae. M. 320), ali je dulji oblik i ovdje mnogo obiniji,
(ispor. 254a). - Budui da nema zakona koji bi traio da
s ispred e prelazi u , zato u pasivnom participu ne valja treen.
Takih pogreaka ima nekoliko u Vuka od glago nesti (koji se slabo
govori bez prijedloga) : odneen. dan. l, 39, odneeno. 40, doneena. 87, preneen. mil obro 12, preneeno. pis. 32. Ima toga k!adto
i u narodnim pjesmama: preneena. nar. pjes. l, 308, odneeno.
2, 369. To je dokaz da se tako govori i u narodu, ali kad narod
pored toga govori i pravilan oblik s glasom s, npr. odnesen, onda
samo on ide u knjievni jezik (v. 8b). Ne valja, dakako, ni grien,
nego griz en.
c) Glagol nesti bez prijedloga je, kako je ve reeno, slabo
obian, 'Upravo dijalektian; dobri ga tokavci govore sloena
s prijedlozima, npr. aorist: donesoh, donese, donesosmo, done-o
soste, donesoe, pored toga takoer: donijeh, donijesmo, donijeste,
donijee (u 2. i 3. licu sing. ne govori se donije, nego samo donese).
Taj aorist na -ijeh potjee iz velike starine, a prema njemu je i
nainjen i inf. donijeti koji je oblik obiniji od donesti (to se slabo
i govori). Prema aoristu i 'Prema infinitivu nainjen je aktivni particip donio, dOnijela, a u pjesmama ima i: danesao, nar. pjes. 2,
550, odnesao. 2, 270,454 i 3, 341 (oblika donesla, doneslo, donesli . . .
odnesla . .. ne mogu potvrditi). Pasivn} je particip donesen, donesena, rijetko donijet to ima V. dr. izd. 2, 138. U prezentu
i u imperativu ne moe drukije biti nego donesem . .. donesi . . .
Sto je ovdje reeno za donijeti, to sve vrijedi i za druge slorlene
glagole kao to su iznijeti, prenijeti, unijeti, zanijeti i dr.
257. Kad je glagol tresti sloen s prijedlogom, onda u 2. i
3. licu sing. aorista ima npr. istrese, a u mukom rodu sing.
aktivnog participa istresao. S glagolom tresti ,slau se u akc. vesti
(vezem), vTsti se (VTZem se). Kao plesti ( 255a) akcentuje se u svim
oblicima vesti (vezem) koji je glagol u obiaju samo s prijedlozima
sloen, npr. dovesti, izvesti, odvesti, prez. dovezem itd., a kakvi su
akcenti glagolu nesti, to se vidi u 256c. Kao sjesti ( 255c) akcentuje se i ljesti, koji se glagol govori samo sloen, npr. uljesti,
uljezem; o tome glagolu vidi jo u 261d. Kao krasti ( . 255d)
akcentuje se: gristi (grizem), musti (muzem), pasti (pasem), spasti
(spasem), samo to ova dva posljednja u pasivnom participu glase
pasen, spasen., pasena, spasena.

.244

GRAMATIKA

Trei

razred

258. a) Osnova se svruje na b ili na p ili na v. I ovdje u

mukom rodu sing. aktivnog participa stoji nepostojano a. Za
primjer uzmimo osnovu greb.

Prezent:

greb-em, greb-e, greb-e, greb-erno, greb-ete,

greb-u.
Imperativ: greb-i, greb-ima, greb-ite.
Aorist:
greb-oh, greb-e, greb-e; greb-osmo, greb-oste,
greb-oe.
Imperfekt: greb-ah, greb-ae, greb-ae, greb-asmo, greb-aste,
greb-ahu.

Gerundi.1 sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

greb-ui.

greb-avi, greb-av.
greb-a-o, greb-la, greb-lo.
greb-en, greb-ena, greb-eno.
grep-s-ti.

b) Konsonant s u infinitivu umetnut je po analogiji prvoga

i drugog razreda, gdje ispred -ti stoji s po zakonu: plesti, tresti.
Nekad toga umetanja nije bilo, ve se -ti dodavalo neposredno

osnovi, ali je osnovni konsonant ispadao ispred t, te se govorilo

npr. greti ( 71. i 72c). U nae su vrijeme jo dva glagola, kojima
se inf. tako tvori: jedan je od njih pljeti, kojemu je osnova pljev,
a prezent plijevem, gerundij sadanji plijevui, imperativ plijevi;
drugi se govori samo s prijedlozima sloen, npr. nasuti, posuti,
prez. naspem, imper. naspi. Sto je tome glagolu osnova u inf. sup
(samo to p ispred t ispada), a u prez. sp to je prijevoj iIi alternacija ( 119). Prema infinitivu pljeti glasi aorist pljeh, plje,
pljesmo, pljeste, pljee, akt. particip pljeo, pljela, proli gerundij
pljevi. Tako su i glagolu nasuti prema infinitivu nainjeni isti
oblici: aorist nasuh, nasu, nasii.smo, nasuo, nasii.la, nasuvi. Tome je glagolu tako nainjen i pas. .particip: nasut, nasuta,
aglagolu pljeti sasvim pravilno po ovoj vrsti: plijeven, plijevena.
to je reeno za nasuti, to vrijedi i za posuti, usuti itd., a za glagol
pljeti ima se jo dodati da moe ii i po IV vrsti, te mu onda inf.
glasi plijeviti, a prez. plijevim; mislim da mu je samo po toj vrsti
imperfekt: plijevljiih.
c) U ovom je razredu imperfekt obiniji s nastavkom -ah nego
s -ija.h; Danii, istina, ima u svojim "oblicima" 68. grebijiih, ali
Vuk u rjen. (1818) LXXI kae da se govori grebah, grebae, a ne

24S

OBLICI

grebijah, od zepsti ini mu se obinije zebah nego zebijah, a ja

bih rekao da to vrijedi i za druge glagole ovoga razreda s osnovom
na b i na p: dupsti (dubem), skupsti (skubem), crpsti (crpem),
tepsti se (tepem se). - Ovaj posljednji glagol akcentuje se u svim
oblicima kao grepsti, kojemu 1. i 2. lice plur. II prezentu moe
takoer glasiti grebemo, grebete, a kad je sloen s prijedlogom,
2. i 3. lice sing. aorista glasi mu npr. ogrebe, muki rod sing. akt.
participa ogrebao. Ostali glagoli akcentuju se kao tresti (v. 256a
i 257).
d) U ovaj razred ide i dijalektiki glagol ivsti (ivem), ali samo
u infinitivu, u prezentu i u sadanjem genmdiju (ivui), ostali su oblici
i u onim krajevima gdje se g.ovori ivst'i po III vrsti: ivjeti (ivim).

Cetvrti razred
259. a) Osnova se svruje na g ili na k, a jedna i na h (vidi
o njoj u 262). Ti se konsonanti u infinitivu s kon.sonantom t od
nastavka -ti pretvaraju u , i tako nastaje npr. pei, strii (od
pekti, strigti, v. 97a). Ispred i prelaze konsonanti g, k u z, c
( 84a), a ispred e prelaze u , ( 89b). U mukom rodu sing.
aktivnog participa nalazi se i ovdje nepostojano a. Za primjer
emo uzeti osnovu pek.

Prezent:
pe-em, pe-e, pe -e, pe-emo, pe-ete, pek-U.
Imperativ: pec-i, pec-imo, pec-ite...
Aorist
pek-oh, pe-e, pe -e, pek-osmo, pek-oste, pek-oe.
Imperfekt: pec-ijah, pec-ijae, pec-ijae, pec-ijasmo,
pec-ijaste, pec-ijahu.

Gerundij sadanji: pek-ui.

Genmdij proli:
pek-avi, pek-av.
Particip aktivni:
pek-a-o, pek-la, pek-lo.
Particip pasivni:
pe-en, pe-ena, pe-eno.
Infinitiv:
pei.
b) U imperfektu moe biti i peah, pecase, ali je pecijah
tako je obinije i tecijah, tucijah nego teah, tuah. V.
rjen. (1818) LXV. Potvrde duljemu imperfektu: sijecijae. D.
4 car. 6, 5, nar. pjes. 2, 321, strizijahu. D. 1 mojs. 38, 12, strizijae.
1 car. 25, 2, tecijae. D. istor. 4, 3 car. 22, 35, pjes. 2, 284, vucijae.
V. d. apo 8, 3, D. is. 9, 4, vucijahu. V. d. apo 21, 30. Vrijedno je
dodati da Vuk u rjeniku (1852) kod strii biljei imperfekt strizijah, premda je u I izdanju rjenika LXV napisao: "ne vjerujem
obinije,

246

GRAMATIKA

da bi ko rekao strizijae, nego striae"; na istom mjestu kae Vuk

i to da je eah mnogo obinije od ezijiih. Ovo Vukovo kolebanje
lako se razumije kad se uzme na um da je imperfekt u narodnom
ivom govoru uope rijedak (v. 584a i 590d), osobito u onim
krajevima kojih je govor Vuk god. 1818. dobro poznavao. Pogreka
je u nekoj narodnoj pjesmi eijah to navodi Vuk u rjeniku kod
}Keluf; takva je pogreka i imperativ strii (mjesto strizi) u rjen .
(1818) LXV premda se to moe gdjeto uti i u narodu kao i ei,
uei mjesto pravilnoga -zi.
e) Glagol moi ima u imperfektu samo krai oblik, ali mu se
g ne pretvara u : mogah, mogae itd. Taj je glagol sauvao iz
starine nastavak -u u 1. licu sing. prezenta: mogu, u ostalim
licima sing. i plur. nema nita neobino: moe ... mogU, samo
to se mjesto govori takoer r ( 41b): more, more, moremo,
morete, ali to je vie dijalektiki (Vuk i Danii mislim da svagda
piu ). Kad je taj glagol s prijedlogom, onda nema ni u 1. licu
sing. -u ni u drugim licima T mjesto , ve je sasvim po pravilu,
npr. pomoem, pomoe . .. pomogil.
Oblik mogu za l. lice sing. ostatak je iz velike starine kad se taj
oblik svrivao na u gotovo svim glagolima, govorilo se ne samo mogu
ve takoer pletu, uju, tonu, trpIju, hv alju, no!u, uvaju, kupuju itd.
Osim mogu imamo danas jo : hou (neu) i dijalektiki velju, viu, volju
(tj. velim, vidim, volim) . Kako su se dananji oblici pletem, ujem, tonem,
kupujem itd. razvili, o tome vidi u Daniia, istor. obI. 262.
260. a) Jo jednu starinu sauvao je glagol moi; u staro doba za
2 . .f 3. lice sing. prezenta mod, moe nala2lio se i oblik mo {vi<l.i u akad.
rjeniku}. Oblik mo za 3. lice nalazi se jO! i danas u narodnim pjesmama,
a kadto i u obinom malo brem govoru, po svoj prilici samo iza rijece
ne: majka plae, ne mo da govori.. nar. pjes. 1, 124, ne mo njojzi na ino
da bude. l, 212, al' se junak ne mo da odui. 1, 54a., Lau ban ne m02:
da pozna. l, 591, ne mo majCi na ino da bude. 3, 501. Isti se oblik
nalazi i za 2. lice sing.: moj devera ... mo li znati i pametovati? nar.
pjes. 3, 462, mo li znati, jesi l' zapazio? 4, 80, dok je drvo mlado, mo
ga savijati, kud hoe. nar. posl. 64, dok ne rekne krajcara, ne mo:!
rei forinta. 65, ne mo proi ... da imade krila sokolova. JM. 314. Za 2.
lice govori se i mo, tj . je pretvoreno u po analogiji oblika moe,
plete, uje iItd. Primjeri: mo, junae, kolJiko ti drago. nar. pjes. l, 428,
proi se brate neznani, ne mo je mladu videti. l, 591, ako ne mo odvesti
svatova. 2, 56, a ti ne mo! (tj . zaptiti). 2, 188, mo ti mene danas kidisati
i mo pukom mene itetiti. 3, 304, branie se, odbranit se ne mo. 3, 339,
mo li poznat? JM. 304, ne mo verovati. M. 58, mo li mi priati? 228. Oblike mo! i mo pie Vuk ma', mo', jer ih je drao za okrnjene, ali
budui da poredbena gramatika moe dokazati da tu nema nikakvoga
krnjenja (vidi u akad. rjeniku), nije potrebno biljeiti apostrofa.

b) Kad treba da se moi upotrijebi kao perfektivni glagol,

onda se spree po II vrsti te se govori mognem, mogne . .. Obino

OBLICI

247

se uzimaju ti oblici iza rijece ne, npr. ne mogne. V. dan. 1, 86

i 4, 9, miL obro 44, prav. SOV. 37, 40, ne mognu. dan. 3, 195, miL
obro 109, prav. sov. 29, 43, - ali se nalazi i bez ne: mogne. prav.
sOV. 36, nar. pjes. 3, 58.
c) Mjesto pomoiem, pomoe od pomoi posve je obino po
II vrsti pomognem, pomogne, isto tako potpomognem od potpomoi, a glagoli zanemoi, iznemoi i nemaju prezenta drukije nego
po toj vrsti: zanemognem, iznemognem itd., a samo po toj vrsti je
i imperativ: zanemogni, iznemognite.
d) Pasivnog participa glagol moi nema, ali ga imaju pomoi
i potpomoi; mislim da su posve dobri oblici pomoen i potpomoen, ali nee biti ravo ni potpomognut, kako ima Lj. 237, 247.
261. a) Glagolu lei govori se prezent i imperativ ne samo
po ovom razredu nego i po II vrsti, dakle leem, lezi pored legnem,
legni. Tako i od rei (izrei) ima u prezentu ne samo reem (izreem) nego i reknem (izreknem), ali imperativ je samo po ovom
razredu: reci (izreci), isto tako i ostali oblici. Dubrovaka je osobina inf. rijeti, koji odgovara obliku ddnijeti, unijeti itd. ( 256b),
a nekad se govorio i aorist rijeh, rijesmo .. . kao donijeh, donijesmo . .. Glagolu pei, kad je s prijedlozima sloen, moe prezent
biti i po II vrsti; Vuk u rjeniku ima upeknem (pored upeem),
ali se govori i ispeknem, opeknem itd., isto se tako govori (dijalektiki) i uteknem, zateknem itd. (pored uteem, zateem od
utei, zatei).

b) Ima nekoliko glagola koji nekih oblika ne mogu imati

po ovom razredu, nego samo po II vrsti. Jednima se od njih
osnova svrUlje na g. dii, stii, vri, od njih su neki u obiaju samo
s prijedlozima sloeni: pobjei, zaprei, dosei, namai . (tj . namagnuti, namignuti); - drugima se osnova svruje na k: di;
cri, klei, klii, mai, mri, nii, pui, tai, a i od njih su neki
u obiaju samo s prijedlozima sloeni: zabrei, ulei se, zdmui,
nav ii (obii mjesto obvii po 74b). Svi ti glagoli mogu infinitiv
imati i po II vrsti, npr. dignuti, stignuti, vrgnuti, pobjegnuti,
ciknuti, crknuti, kleknuti, zabreknutiJ, zamdknuti (zamknuti) itd.;
nekima je takav inf. obiniji nego na -i: trgnuti (istrgnuti, otrgnuti), potegnuti, stegnuti (u S. ima i tri. 2, 18, istr{-i. 5, 14, stei. 2,
117). Prezent je tim glagolima samo po II vrsti: dignem, pobjegnem,
Kad je taj glagol sloen s koj im prijedlogom to se svruje na
vokal, moe (po 43b) a ~mati i nemati: zamai li zami, tako je izamaknem,
i ziimknem, zamakoh i zamkoh, zamakao, zamakla izamkao, zdmk!a itd.
'- isto tako omdi oi omi, promdi i promi.

248

GRAMATIKA

kleknem, zcibreknem, - isto tako i pasivni particip: dignut, zcipregnut, maknut, ncitaknut; Vuk u rjeniku (1818) LXV pie dodue dien i maen pored dignut, maknut, ali za maen kae i sam
da je rijetko, a ja drim da je i dien i maen danas veoma rijetko,

a po svoj prilici i ne govori se nigdje. --'- Gotovo svi od navederu.h

glagola imaju i imperativ samo po II vrsti: digni, pobjegni, klekni,
mcikni, vrgni itd.; dijalektiki se gdjeto uje: maci, pomacite
(tj. makni, pomaknite), a u pjesmama ima: pobjezima u Vukovu
rjeniku kod no6jeliu (iz neke narodne pjesme), vrzi. nar. pjes.
2, 21, 612, povrzi u VlUkovu rjeniku kod :rroBplivr (iz neke narodne
pjesme) i u JM. 212, 224, pavrzite. D. is. nav. 24, 14, 1 car. 7, 3.
e) Aorist imaju pomenuti glagoli i po oVom razredu i po. II
vrsti: digah, pobjee, zapree, klekosmO', ncivikoste pored dignu h,
pobjegnu, kleknusmO', ndviknuste. Dva su oblika i za proli gerundij: digavi i dignuvi; u Vukovim se djelima nalazi samo ovaj
drugi oblik: padignuvi. luk. 6, 20 i 24, 50, jovo 6, 5, zataknuvi.
j ov. 19, 29, kleknuvi. d. apo 21, 5, zapregnuvi. 1 petr. 1, 13,a u Daniia se nalaze oba: dignuvi. pis. 62, 233, pokliknuvi. 100,
podigavi. 18, 28, 1 mojs. 18, 2, 5 mojs. 3, 27, podigav. 1 mojs. 24,
63, klekavi. pis. 351, jezdr. 9, 5, primakavi. is. nav. 8, 11. Za
aktivni particip takoer su dva oblika: . pddigli. V. dan. 3, 172;
dastigaa.filib. 3, 11, izmakao. nar. pjes. 3, 241, admakla. nar.
prip. 131, datakao. D. istor. 329, padigaa. pis. 211, padiglo. 287,
pavrgaa. psa!. 44, 9, - podignulo. V. dan. 2, 75, dignuO'. nar. pjes.
2, 633, dastignula. 3, 229, padignuli. 3, 239, ddmalcnua. 3, 241,
primaknuli. 4, 245. U Daniia (mislim da) nema ovoga participa
od pomenutih glagola po II vrsti.
d} Glagol ljesti, koji je u obiaju samo s prijedlozima slo.en,
ide, kako je reeno u 257. u drugi razred I vrste, npr. izljesti izljezem, nciljesti - ndljezem, uljesti - uljezem, ali ti glagoli
mogu ii i u etvrti razred. I vrste, i onda im inf. glasi: izljei,
nciljei, uljei. U etvrti razred I vrste uli su ti glagoli ovako
(uzet u za primjer samo izljesti): imperativ po drugom razredu
I vrste glasi sasvim po zakonu: izljezi, . izljezima, izljezite; na
kraju je dakle -zi, -zima, -zite onako kao u pomozi, pomozimO',
pamozite ili u lezi, lezimo, lezite; jednakost u ' zavrecima imperativa povukla je za sobom i druge oblike, te se prema infinitivu
pomoi, lei razvio inf. izljei, prema prezentu pomagnem, legnem
razvio se 'Prez. izljegnem, a prema pomaem, leem. .razviO' se prez.
izljeem (u Vukovu rjeniku: zciljeem pored zciljegnem), - raz-

OBLICI

249

vio' se i aorist: izljegoh, izljee prema pomogoh, pomoe i legoh,.

lee isto tako proli gerundij izljegiivi prema pomogavi, legavi
i akt. particip izljegao, izljegla prema pomoga.o., pomogla i legao,
legla.
262. Samo jednome glagolu o'V'oga razreda svruje se osnova
na h; to je glagol kojemu je osnova vrh, a inf. vri (u istonom
bavanskom govoru) ili vrijei (u junom govoru). Vidi se daje
u infinitivu postalo od ht isto onako kao II pei, moi od kt, gt.
Razlika u vokalima ispred -i meu istonim i junim govnrorn
ide u prijevoj (alternaciju, v. 119), a isto tako ide i prez. vrem
(u oba govora) prema inf. vrijei. U prezentu v1em, vre ...
postalo je --od -h- po pravilu (v. 89b), u 3. licu plur. ostaje
h, dakako, bez promjene: vrhu; to se u jednoj pjesmi iz Srijema
nalazi vru (nar. pjes. 1, 513), o tome Danii oblo 73. misli da je
"pogreka samoga onoga koji je pjesmu pisao", ali ja bih rekao
da je vru dijalektizam onako kako se dijalektiki gdjeto go'Vori
peu, striu mjesto peku,strigu. Imperativ glasi po pravilu ( 84a)
'vrsi. D. mil. 4. 13, - ao-r ist vrhoh (3. lice plur. vrhoe. D. am. 1, 3),
- imperfekt vrah. V. rjen. (1818). LXV i vrsijiih (3. ' lice sing.
vrsijae. D. sud. 6, 11, 1 dnevn. 21, 20, a i Vuk u III izdanju
rjenika ima vrsijiih s naznakom da se govori u Crnoj Gori),
sadanji je gerundij jamano vrhui (to Vuk u rjeniku
kod OKJIe!lTYmre ima vrui, bit 'e dijalektizam kao i 3. lice plur.
prez. vru) , - proli gerundij zacijelo jli vrhiivi, particip aktivni
je vrhao (u Vukovu rjeniku grekom vrhao, vidi u Iv. rjeniku),
vrhla, - pasivni je particip bez sumnje vren, vrena.
263. a) Glagol pei moe u Li 2. licu plur. prezenta biti
akcentovan takoer peemo, peete; kako se dakle vidi, taj glagol
ima svuda iste akcente kao i plesti (v. 253. i 255a), pa ne samo
kad je prost nego i kad je sloen s kojim prijedlogom, npr. ispei.
A sasvim su takovi i glagoli tei, ei (teem, eem, teci, ezi itd.).
b) Kao tresti (v. 256a, 257) imaju svuda akcente glagoli vui
(obui mjesto obvui po 74b),
lei, tui
(vuem, leem,
tuem itd.). '
c) Glagoli, o kojima se govori u 261 b, c, npi". dii, nii,
stii itd., imaju u svim oblicima isti akc., drali se ili ne drali
ovoga razreda, isto tako i njihovi sloeni, npr. pobjei, ndvii
(samo to oni u 2. i 3. lioo sing. aorista, kad im je po II vrsti,
imaju npr. pobjegnu), a glagoli mcii, natcii imaju u oblicima
po ovome razredu svuda isti akc. osim u mukom rodu sing. pa-

250

GRAMATII{A

sivnog participa koji glasi makao, natakao. Samo u tom obliku

imaju promjenu i glagoli dosei, zabrei, zaprei (dosegao, zabrekao, zapregao), gdje se dre ovoga razreda, a u oblicima po II
vrsti mijenja se akcentuaci}a po pravilima te vrste.
d) Glagoli sjei, strii imaju akcente kao krasti ( 255 d), a
samo se po sebi razumije da prvi od tih glagola ima je, gdje je
slog kratak (sjei, posjei, sjekao, posjekao itd.), a gdje je slog
dug, tamo je ije (sijeem, sijeci, posijee u 2. i 3. licu sing. aorista).
e) Osobito se mijenjaju akcenti trima glagolima ovoga razreda: lei, moi, rei. Prvi od njih mijenja akc. infinitiva u prezentu: leem . .. , u imperativu: lezi . .. , u mukom rodu aktivnog
participa legao, a u ostalim je oblicima akc. kao u infinitivu; kad je
sloen s prijedlogom, onda je npr. podlei, podleem, podlezi,
podlegoh, podlegao, podlegla itd. - Glagol moi zadrava akc.
infinitiva u 1 .licu sing. prezenta mogu, u imperativu pomozi,
pomozimo, pomozite, u aoristu mogoh, moe . .. u prolom gerundiju mogavi, u aktivnom participu svuda osim sing. mukoga
roda: mogla, moglo.; u ostalim oblicima akc. je brzi.: moe, moe,
moemo, mOgiii, mogah, mogae, mogao, a prema tome je
pomOe, pomoemo, ne mogiii, ne mogah, pOmogao. - Od rei
moe u prezentu biti reem i reem, isto tako u 2. i 3. licu sing.
aorista moe da bude ree i ree; u svim ostalim oblicima akcenti
su kao u pei .

. Peti razred
264. a) Osnova se svruje na n ili na m, ali ti se konsonanti
danas vide samo u onim oblicima gdje stoje ispred vokala, a u
davnini su se vidjeli i drugdje; to bijae u vrijeme kad na jezik
imae nazalne vokale ~, li, mjesto kojih je u dananjem jeziku
e, u (v. 18a). Sve osnove to idu u ovaj razred imahu u ono
vrijeme ispred n ili m vokal 'b ili ", npr. kl'bn, d"m; ispred vokala
ostajahu te osnove bez promjene, npr. u 2. licu plur. prezenta
bijae: klbn-ete, d'bm-ete, a gdje se nastavak poinjae konsonantom, tamo se bn (ili bm) po zakonu staroga jezika pretvarae u ~,
a 'bm u li, npr. u infinitivu kl~ti (od klhn-ti), dliti (od d'bm-ti).
U dananjem jeziku imamo po njegovim zakonima kun-ete (postalo od starijega kln-ete, a to od kl'bn-ete, v. 19b), nadmete (mjesto na-d"m-ete, poto je " stojei u otvorenom slogu ispalo, v.
43a; taj je glagol danas obian samo s prijedlogom na iponaf..
vie se govori s rijecom se), kleti, naduti (se). Sto ti glagoli u
mukom rodu sing. aktivnog participa imaju ispred o iste glasove

251

OBLICI

to ih imaju ispred konsonanta: kleo, naduo (se), to je posve u

redu, jer je to o postalo od l, tj. nekad bijae kl~l, nadlll, gdje dakle
glasovi ~, II stojei ispred konsonanta prijeoe u e, u sasvim po
zakonu. A to ~, II stoje i u 2. i 3. licu sing. aorista (kle, nadu sej,
gdje iza njih nema konsonanta (a ni vokala), to.je stoga to je u
dohistoriko vrijeme po dokazivanju poredbene gramatike 2. lice
sing. aorista imalo nastavak s, a 3. lice nastavak t, dakle su vokali
~, II stajali ispred konsonanta te ostali i onda poto su konsonanti
s, t otpali. - Uzmimo za primjer osnovu kun (kle).

Prezent:
Imperativ:
'Aorist:
Imperfekt:

mn-em, ktm-e, ktm-e, kun-emo, kun-ete,

mn-ii.
ktm-i, kim-imo, mn-ite.
kleh, kle, kle, kle-smo, kle-ste, kle-e.
ktm-ijah, mn-ijae, ktm-ijae, kun-ijasmo,
ktm-ijaste, klln-ijahu.

Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

mn-iii.

kle-vi, kle-v.
kle-o, kle-la, kle-lo.
kle-t, kle-ta, kle-to.
kle.-ti.

b) Za imperfekt se nalazi i krai oblik kunjiih, kojemu je

potvrda iz neke narodne pjesme u Vuko.vu rjeniku kod ,lI;OXJ1TaTH,
ali je dulji oblik obiniji: kunijae. nar. pjes. 2, 15, 17, 257 i 3,
52, 82, D. 'Pis. 342. - Glagol ndduti se ima u prezentu nadmem
se ... , u imperativu nadmi se ... , u aoristu ndduh se, neIdu se,
nadusmo se ... , u prolom geI'!UIldiju naduvi se, u akt. praticipu
naduo se, nadula se, u pas. participu nadut, naduta ili naduven,
naduvena (taj je particip prema prelaznom naduti, kako se gdjeto govori, vidi u akad. rjeniku).
265. a) Od osnove n (e) u obiaju su samo s prijedlozima
sloeni glagoli poeti, naeti i dr. U prezentu je npr. ponem,
pone . .. , (zaponem, otponem), imperativ je poni ... , aorist
poeh, pae, paesmd (zapoeh, zapoe, zapoesmo), akt. particip
poeo, poela (zapoeo, otpoela), pas. particip poet, paeta (zapoet, otpoeta).

b) Sasvim tako (i u akcentima) idu glagoli oteti, uzeti, koji

oba imaju istu osnovu m (nekad bm) i e (nekad ~), samo su prijedlozi razlini (zato u prvome nije od, nego ot, o tome vidi u 79c).

252

GRAMATIKA

Imamo dakle: otmem, uzmem (preotmem, zauzmem) ... , - otmi,

uzmi . .. , - oteh, ote; otesmo, uzeh, uze, uzesmo (p1'eoteh, preote~
preotesmo, oduzeh, oduze, oauzesmo,), otevi, uzevi, oteo, otela,
uzeo, uzela (preoteo, preotela, oduzeo, oduzela), otet, oteta, uzet,
uzeta (preotet, preoteta, oduzet, oduzeta).
e) Tako se spree i takve akcente ima i glagol eti (u Vukovu
grijekom eti, vidi u Iv. rjeniku), kad je slo en s kojim
prijedlogom, npr. sdeti, samem, sami, saet itd. Kad je taj glagol bez prijedlQlga, onda je ovako: mem, me, me, memo,
mete, ma, - mi, mirno, mite, - eh, e, e, esmo, este,
ee, - mah, mae, mae, masmo, maste, Ir\ahu, - mai,
- evi, - eo, ela, - et, eta. s rijecom ne u imperfektu
mislim da j e ne miih.
d) Kao kleti nainjen je i inf. peti (se); od drugih oblika po
ovom razredu mogu tome glagolu potvrditi samo jo muki rod
sing~ aktivnog participa: peo se. M. 155; u akad. rjeniku nalazi
se tome obliku jo jedna potvrda iz istoga pisca i iz jednoga drugog koji je pisao u drugoj polovini XIX vijeka, a drugi oblici
(pela, pelo, - peh, pe, pesmo, - pevi, - pet, peta) ako se gdje
u narodu i govore, slabo e biti obini. Kad bi trebalo koji takav
oblik upotrijebiti, uzima se glagolI penjati (se), dakle penjem,
penji, penjiih itd. A kad je glagol peti (se) sloen s kojim prijedlogom (npr. propeti) , onda ide sasvim po ovom razredu, govori se
npr. propnem, propne ... , propni ... , sapeh, sape, sapesmo ...
sapevi, - raspeo, raspela, - popet, popeta. Poradi akcenta dodajem jo: razapeh, razape, razapesmo ... , razapeo, razapela,
razapet, razapeta. Neki od ovakovih sloenih glagola mogu prezent
i imperativ imati dvojako: ispnem itspenjem, tspni i ispenji (od
tspeti), popnem i popenjem, popni i popenji (od popeti) itd.
rjeniku

266. Glagol eti (to srpom) sa svojim prezentom, imperativom i sadanjim gerundijem prelazi upravo u 6. razred I vrste,
jer nema npr. u 1. licu sing. prezenta nem (kao kunem, ponem
itd.), nego njem (tj. n-jem kao u-jem). Ostali su oblici prezenta:
nj~, nje, njemo, njete, nja; potvrde: njem. V. mat. 25, 26,
nje. mat. 25, 24, nje. j ov. 4, 3'6, otkr. 14, 15, nar. pjes. 1, 515,
njemo. 1, 171, ponjemo. V. 1 kor. 9, 11, njete. j ov. 4, 38, nju.
mat. 6, 26, D. 1 car. 8, 12. Osim takvoga prezenta ima jo i anjem~
anje . .. (a.njem i njem od starijega bnjem po 43b). U imperativu su takoer dva oblika: nji (V. otkr. 14, 15), njimo,
.njite i anji ..., tako i u sadanjem gerundiju njui i anjili

253

-OBLICI

i u imperfektu njuh, njue, njusmo (njahu. D. 1 sam. 6, 13)

:pored anjiih, anjiie ... Drugi se oblici tvore od osnove e (ispor.
inf. e-ti), dakle po ovome razredu, ali u svim tim oblicima osnova
.moe da bude ne samo e nego i nje, to je prijenos iz prezenta.
'Tako je i aorist eh, e, esm'O . .. po'r ed njeh, nje .. , proli gerundij evi i njevi, akt. particip eo, ela i njeo, njela (njeli.
nar. pjes. 1, 171), pas. particip et, eta i njeven, njevena (ponjevena. V. otkr. 14, 16, ponjevenu. D. sud. 15, 5; - Danii u
"maloj sr. gram." 50. i u "oblicima" 75. kae da oblika et nema,
've samo njeven, ali u lanku o akcentima u glagola ima on
i et i po.et). U inf. je dvojako: eti i njeti.
Dijalektizmi su: prez. enjem, sadanji gerundij enjiii (po Dalma.ciji), gdje je e iza prodrlo :iz inf. eti; u Crnoj Gor.i govore prez. nijevem,
.koji je oblik nainjen po analogiji pas. participa njeven.

267. a) Kad je taj glagol sloen s kO'jim prijedlO'gom, kako

je npr. poett, onda su mu akcenti: ponjem, ponje . . . ili poanjem . .. , imperativ ponji ili poanji itd., aorist poeh, poe, po.esmo ili pOnjeh ... , proli gerundij poevi ili ponjevi, akt.
particip poeo, poela ili ponje;o, ponjela, pas. particip poet,
.poeta ili ponjeven, inf. poeti ili ponjeti. S rijecom ne u imper:fektu i u sadanjem gerundiju mislim da je ne njiih, ne njili
,(ne anjili).
b) OsobitO' je u ovome razredu to uzlazni akcent ne ostaje
:na svome mjestu kad se glagol zdrui S"prijedlogom, a po l31b
trebalo bi da ostaje; tako se prema njemo, njete govori ponjemo,
ponjete, a tako je i OIVO: klesmo, kleste, klee, ali proklesmo, prokleste, proklee, - klela, klelo, ali proklela, proklelo, - kleti,
.ali prokleti. Treba dodati da osim prezenta prokunem i imperativa
prokuni glagol prokleti ima akc. svuda kao i poeti, dakle 2. i 3 .
.lice sing. aorista prokle, muki rod sing. aktivnog participa pro.kleo, pas. particip proklet, prokleta. Akcenatske promjene, kakove su u glagola prokleti, nalaze se i u razredima 6. i 7.

Sesti razred
268. a) U O'vaj razred idu glagoli kojima se osnova svruje
.na i ili na u ili na je (koje je postalo od staroga e). Budui
.d a ti u infinitivu pristupa, kao u itavoj ovoj vrsti, neposredno
.na osnovu i budui da su nastavci prezenta -jem, -je... (a ne
-em, -e .. .), zato je dobro stavljati ovamo i dva glagola kojim
.osnova glasi kol, mel, inf. klati, mljeti, to je po 40c postalO' od

254

GRAMATIKA

koZti, melti. U imperativu iza vokala -ji prelazi u j (v 104a).

U pasivnom participu nastavci su -en (ispred kojega stoji j ili
v), -n i -t. - Za primjer da uzmemo osnovu u.
Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Impe1'fekt:

u-jem, u-je, u-je, u-j erno,

u-jete, u-ju.

il-j, il-j mo, il-j te.

u-h, u, u, u-smo, u-ste, u-e.
u-jah, u-jae, u-jae, u-j asmo, u-j aste,
u-jahu.

Gerundij sadanji: u-jui.

Gerundij proli:
il-vi, il-v.
Particip aktivni: u-Oo, u-la, u-lo.
Particip pasivni: u-ven, u-vena, u-veno.
Infinitiv:
u-ti.
b) Kao uti spree se i glago uti, koji je u obiaju samo s prijedlozima sloen: izuti, obuti, nazuti (o glasu z u nazuti vidi u
akad. rjeniku), dakle prezent izujem, izuje . .. , pasivni particip
izuven, izuvena (u akad. rjeniku ima i izut). Ovamo ide jo i glagol
dilti, diljem, koji se u prezentu ne razlikuje od uti, ali se slabo
govori.
269. a) Glagol biti (kad znai "udarati") spree se kao i uti,
dakle: bijem, bije . .. , - blj, Mjmo, Mjte
(pored bl, Mmo, Mte,
V. u 103b), bih, bi . .. , - bijah, - bijui, Mvi; bio,
bila, - u pas. participu je biven, bivena (rijetko, nalazi se u nar.
pjes. 1, 31) i Mt, Mta. V. rje. kod CJIJ1TH (iz neke narodne pjesme) i bijen, bijena i bjen, bjena. Od ta etiri oblika pas. participa u Vuka je i u Daniia najobiniji bijen; potvrde su mu:
bijen. V. luk. 12, 47, D. istor. 61, ubijenoga. V. mil. obro 21, ubijen.
d. apo 5, 36, D. i'Sttor. 108, 133, 4 mojs. 25, 14, pobijeni. V. mil.
obro 58, 1 kor. 10, 5, pobijen. D. 2 car. 17, 9, razbijen. D. istor.
106. Za oblik bjen imam potvrde: bjen. nar. posl. 15, pobjene.
nar. prip. 127.
b) Kao biti (kad znai "udarati") spreu se jo neki glagoli
kojima se osnova svruje na i, samo to nemaju sva ona etiri
oblika pas. participa; ti su glagoli: kriti, miti, riti, iti. Prvome
taj particip glasi: krit, sakrit ili kriven, sakriven (ali: sakrivena);
ovaj je drugi oblik u Vuka i Daniia obiniji: sakriven. V. mil.
obro 79, D. pis. 184, sakrivene. V. dan. 4, 36, D. pis. 12, sakriveno.
V. mat. 10, 26 i 13, 35, D. 5 mojs. 32, 34, sakriveni. V. luk. 11, 44,
otkriveni. D. istor. 107, pokriveno. pis. 26. Tako je i od druga tri
glagola: mlt, ilmU i miven, umiven (ali umivena), rit, podr'tt i riven,

OBLICI

255

pod"iven, U, sa?:t i iven, saswen; ovaj posljednji ima takoer

ven, saven. RekaO' bih da je oblik na -iven obiniji od kraega;
potvrde su mu: neumivena. V. rjen. kod YMMTI1 ce, saivenu.
kov. 52, uivena. prav. sov. 47.
Tim se glagolima moe dodati i titi, tijem kojemu je pas. particip
po svoj prilici tiven, tivena. Taj bi glago morao upravo ii u IV vrstu,
kako ide i dtiti, dtim, s kojim je ista rije, jer je jedan i drugi glagol postao od btiti, tj. b moe ispasti, a onda pred t prelazi po 91d u ,
ali b moe i prijei u a, a onda ostaje.

e) Glagoli liti, piti i viti odmiu se od ovih dosad navedenih

s osn!lvoom na i u 2. i 3. licu sing. aO'rista, koje im glasi ll, pi, vt
(s prijedlogom: paH, pop?:, sav?:, obavi). U pas. participu ima posljednji vU, savit, obavit i vijen, savijen: obavit. V. j ov. 11, 44,
razvito. D. istoII.". 58, 138, razvijeno. 59, 66, razvijen. 72. Oblik vjen,
savjen, to ga ima Danii u obI. 85, bit e sasma rijedak. Od
liti glasi taj particip lit, polit, - !iven, poliven i ljeven, poljeven;
sva ta tri oblika ima Vuk u rjeniku kod Jl.'MTJ1, a druge su potvrde: nalita. nar. pjes. 1, 444, zalite. 4, 465, oblito. 4, 167, prolito.
nar. posl. 147, - liveno. D. 2 mojs. 32, 8, livenih. 3 mojs. 19, 4,
prolivena. V. mat. 23, 35, oblivena. pripr. 1, zaliven. nar. posl.
325, saliveno. D. 2 mojs. 32, 4, - zaljevene. nar. pjes. 3, 97, proljevena. D. pis. 16, proljevene. 108. Od piti je pit, popit, podnap'it
i pijen, popijen (isp. popijeno. S. 2, 274); Danii u oblo 84. ima
piven, popiven, ali to e u veem dijelu naroda biti neobino. U
aktivnom je partieipu lid, lila, a s prijedlogom polio, polila; piti i viti imaju pio, pila i ViOl, vila, a s prijedlogom popio, papUa,
podnapila se i savio, savila, obavila; tako se sloenima s prijedlogom mijenja ake. i u pasivnom participu: pit, pita i lit, lita, ali
pop'it, popita i pOlit, pOlita. Iste su akeentske promjene u 267b.
d) Glagoli priti, titi i knji ti (vidi ovaj glago u akad. rjeniku)
spreu se sasvim kao uti i sami i sloeni s prijedlozima (mislim
da je u Vukovu rjeniku pogreka prez. splim od spliti mjesto
splijem); pas. participa nijedan od tih glagoLa nema jer su neprelazni. - Kao sloeni od uti (npr. douti) spree se i akcentuje
vapiti ili upiti, prez. vapijem ili upijem itd.
270. Jo su dva glagola s osnovom na i, a to su iti i biti (kad
da to jest). Prvi od njih nema nita drugo nainjeno po
ovom razredu osim infinitiva, V. u 310. Drugi od tih glagola ima
samo neke oblike po ovom razredu, a ti su: bih, M, M, bism'Ol, biste,
bie, - Mvi, - bio, bila; s prijedlogom: dobih, dabi, dobismo,
- dob'ivi, - dobio, dobila (zadobio, zadobna); 'Pas. particip ima
znai

.2 56

GRAMATIKA

taj glagol samo s prijedlogom sloen: dobit, dobita ili dobijen,

.dobijena ili dobiven, dobivena, a ini mi se da su drugi i trei
{)blik obiniji od prvoga: dobijene. V. eman. 15, dobijeni. mil. obro
12, dobivena. D. istor. 39. Imperfekt glasi dvojako: bi jah, bijie,
bijismo (ist. bejih ...) i bjeh, bjee, bjee, bjesmo, bjeste, bjehu.
(ist. beh .. .); s rijecom ne mislim da je ne bijih, ne bjeh. Prezent,
imperativ i sadanji gerundij tvore se od osnorve bud: budem,
bude . . ., budi ... , budui (ili budui;, o tome gerundiju vidi
u 248c i 250a). Od iste osnove bud tvori se prezent i imperativ
takoer sloenima zabiti (tj . zaboraviti), probiti (tj. koristiti),
zbiti se (tj. dogoditi se), dakle : zabud em, probudem, zbudem se,
.zabudi. Ali od dobiti, zadobiti, pridobiti, snebiti se prezent je
j imperativ: dobijem, zadobijem, snebijem se, dob'ij itd. Pored
budem govori se i budnem, budne ... koji se oblik nalazi u V.
kov. 6. i u nar. posl. 361. Mjesto u moe u prezentu biti i: bidem,
bide . .., ili bidnem, bidne ..., to je analogija prema inf. biti,
ali to su dijalektizmi, a potvrda im je u nar. pjes. 2, 238, 269,
532, 541.

e,

271. a) Glagolu je umjeti postalo -je- od zato je u istonom

govoru umeti; ispred -jem, -je itd. prelazi je po 53b u i:
umijem, umije . .. umiju (u istonom je govoru svuda kontrakcija
-ostm u 3. licu plur., dakle: umem, ume, ume, umemo, umete,
umeju). Imperativ je um'ij, um'ijmo (ist. umej, umejmo) , aorist
-,[Lmjeh, umje, umjesmo (ist. umeh) . . ., imperfekt umijih, umijie
(ist. umejih), sad. gerundij umijui (ist. umejui), proli gerundij
-umjevi (ist. umevi), akt. particip umio, umjela (ist. umeo, umela).
'Tako se spree i akcentuje II svL.'1l oblicima i sloeni 'razumjeti,
-razumijem (ist. razumeti, razumem). Ni od v.mjeti ni od razumjeti
Jlema pas. participa, a od izumjeti, izumijem mislim da bi obinije
bilo izumljen, izumljena nego izumjet, izumjeta. - U 1. i u 2.
Jicu plur. prezenta prema istonom umemo, umete nije u junom
Eovoru umijemo, umijete, kako bi se po 127d oekivalo, nego
je um.i jemo, umijete; ispor. malo dalje smijemo, smijete prema
istonom smem o, smete. Nije obian aorist umedoh, umedoste
II . 2, 101 , 114, niti je obian imperativ razumi. . 2, 234, 276
i razumite. 5, 19, 56, kao da glago razumjeti ide u III vrstu.
b) Kao umjeti spree se glago smjeti (koji takoer nema pas.
participa, a nema ni imperativa), samo to se od toga glagola
-tvore jo i drukiji oblici kojih umjeti nema. Govori se smijem,
.smije, smije, smijemo, smijete, smiju (ist. smem, sme, sme,

OBLICI

257

smemo, smete, smeju.), - smijah, smijae. " (ist. smejah . ..), (ist. smejui), - smio, smjela (ist. smeo', smela). Razlika
u ake. izmeu junoga smijemo, smijete i istonoga smemo, smete
odgovara malo prije navedenoj razlici izmeu umijemo, umijete
i umemo, umete, a ispor. u samome junom govoru ponjemo,
ponjete prema njemo, njete ( 267b). - Prema dadoh, stadoh,
znadoh (v. u 294. i 295) moe i glagol smjeti imati u aoristu
-doh, dakle smjedoh: (ne) s'Tlijede. nar. pjes. 2, 290, (ne) smjed'oe.
2, 422 i 3, 3 i 4, 131, - ali ima i krai oblik: (ne) smjesmo. nar.
pjes. 1, 160, (ne) smje. 2, 129, 484, 598, D. istor. 37, (ne) smjee.
smijui

nar. pjes. 3, 400, 458, D. pis. 57. U imperfektu su takoer dva

oblika: krai i dulji: smijah i smjedijah, a potvrde su im: (ne)
smijae. V. mar. 12, 34, d. apo 5, 13, (ne) smijahu. luk. 20, 40, D.
istor. 79, 2 car. 10, 19 i 17, 17, nar. pjes. 2, 646, (ne) smijah. D.
jovo 32, 6, - (ne) smjedijahu. V. mar. 9, 32, (ne) smjedijae. jovo
21, 12. Ima i oblik smjeah, ali mogu navesti samo jednu potvrdu:
(ne) smjeae. JM. 382. U prezentu, kad treba perfektivni glagol,
govori se smjednem: (ne) smjedne. V. dan. 1, 72 i 2, 90, mil. obro
138, nar. prip. 33, (ne) smjednu. dan. 3, 171 i 5, 35, nar. prip.
53, 173, (ne) smjednem. mil. obro 87. Danii obI. 84 navodi oblik
za proli gerundij smjedivi, ali ja drim da je oblik smjevi
mnogo obiniji. - Dijalektiki su oblici za prezent: smide. JM.
182, smjede. 562, smjedemo. 147, 148.
e) Kao smjeti spree se i glago spjeti,.k!oji se govori samo s prijedlozima sloen (dospjeti, prispjeti), samo nema oblika koji bi
odgovarali onima od glago smjeti u kojima je d iza e; prezent je
dospijem (ist. dospem) , imperativ dospij (ist. dospej), aorist
dospjeh, dospje (ist. dospeh), proli gerundij dospjevi, particip
aktivni dospio, dospjela (ist. dospeo, dospela). U akad. rjeniku
ima potvrda i za pasivni particip dospijen i dospijet, ali samo iz
pisaca XVIII vijeka; da se danas taj particip gOVlOri, glasio bi
dospjev en, dospjev ena (tj. svren).
d) Ovamo ide i glagol kojemu je u starom jeziku bila osnova
de, a dananjem je dje (ist. de). Evo ovo su mu oblici: prez.
djedem, djede . .. i dj enem, djene ..., imper. djeni, aor. djedoh,
djede . .. i djenuh, djenu ... i djeh, dje, djesmo, proli gerundij
djevi i djenuvi, akt. particip dio, djela (ist. dao, dela) i djenuo,
djenula, pas. partie. djeven, djevena, inf. djeti (u akad. rjeniku)
i djesti (u Vukovu). Kad je taj glagol sloen s prijedlozima, spree
se kao i prosti djeti, npr. nddjeti i nadjesti, odjeU i odjesti; u
junom govoru moe se tim glagolima prezent svrivati na -ijem,

258

GRAMATIKA

npr. zddijem, zddije. D. u lanku o akc. u glagola, dodijem se

(od dodjeti se) u akad. rjeniku.
272. U ovaj razred idu i glagoli klati, mljeti, koji su spomenuti u 268a; idu u I vrstu zato jer im infinitivno -ti pristupa
neposredno na korijen, a u 6. razred te vrste idu zato to u prezentu imaju nastavke -jem je, tj . koljem, kolje ... imeljem,
melje postalo je od 1Co1-jem, kol-je ... i . od mel-jem, mel-je.
Imperativ je kolji, melji, aorist klah, kla, klasmo, mIjeh, mlje,
mIjesmo (zato je u 2. i 3. licu sing. kla, mlje, to se razabira iz
onoga to je u 264a reeno o oblicima kle, nddu se), imperfekt
koZjiih, koljiie (ili krah, krae)" meljiih, meljiie, sadanji gerundij
koljili, meljili, proli gerundij kravi, mZjevi, aktivni particip
klao, kUHa, m,l jeo (ili mlio), mljela, pas. particip klan, krana ili klat,
krata (ispor. klato. V. 1 kor. 8, 1), mljeven, mljevena. - Kad su
ti glagoli sloeni, onda svuda gdje na prijedlogu ili na rijeci ne
moe da bude akcent stoji spori: zdkoljem, sdmelje, zdklah,
zdkla, sdmljeh, sdmZje, ne kliih, ne meljili itd.; izuzima se samo
pasivni particip zakliin, zakliina ili zaklat, zakliita, a tako je i
nezakliin, nezakZiita.
Sedmi razred

273. a) U ovom se razredu osnova svruje na r; u nekim

osnovama ispred r ne stoji e, npr. tr, u drugima stoji, ali ne u
svim oblicima, Ilipr. der i dr. Ove druge osnove mijenjaju e1'
ispred konsonanta po 40c u re; tako npr. prema 1. licu sing.
prezenta derem imamo u inf. drijeti (ist. dTl?ti) to je postalo od
der-ti, a u 1. licu sing. aorista drijeh (ist. dreh) to je postalo od
der-h. Za primjer neka nam slui taj glagol.
Prezent:
der-em, der-e, der-e, der-erno, der-ete, der-u.
Imperativ : der-i, der-irno, der-ite.
Aorist:
drije-h, drije, drije, drijesmo, drijeste, drijee.
Imperfekt: der-ah, der-ae, der-ae, der-asmo, der-aste,
der-ahu.
Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

der-ui.

dfv-i, df-v.
df-o, df-la, df-lo.
df-t, df-ta, df-to.
drije-ti.

b) Zato u 2. i 3. licu sing. aorista er prelazi ure, premda ne

stoji ispred konsonanta, to se razabira iz onoga to je reeno za

OBLICI

259

oblike kla i mlje u 272. Kad je glago drijeti sloen s kojim prijedlogom, onda u prezentu i u imperativu moe imati i osnovu
d,, dakle npr. od odrijeti mogu ti oblici glasiti adrem, odre,
odri pored oderem, odere, oderi. Sloen s kojim prijedlogom
(ili imajui pred sobom rijecu ne) akcentuje se glago drijeti ovako:
odrijeh, adrije, odrijesmo, ne derah, ne derae, ne derui, odfvir
odr'o (ispor. odadr'o. D. 1 car. 15, 28), odrla, odft, odrta, odrijeti.
Vidi se da akcenti u nekim oblicima sloenih glagola prema prostorne odgovaraju akcentima sloenoga npr. prokleti prema prostorne kleti; V. u 267b.
c) Prema oblicima koji u osnovi imaju der raa:vio se inf.
derati, a prema tome obliku razvili su se i drugi od osnove dera,
te "aorist glasi derah, dera, derasmo, proli gerundij deravi, akt.
particip demo, derala, pasivni particip deran, derana ili derat,
derata. Oblici derem, deri, derui mogu odgovarati infinitivu i
drijeti i derati, i tako se za ovaj glagol moe rei da ide i u 7.
razred I vrste i u 2. razred V vrste.
274. a) Kao drijeti spree se i glagol drijeti (ist. dreti, taj
inf. ima Danii is. 9, 12), ali osim za inf. pouzdano mogu to rei
samo za prez. derem, imper. deri, imperf. derah i za sad. gerundij derui. U Iv. rjeniku zabiljeeni su jo oblici: aor. drijeh
(ist. dreh), proli ger. drvi, drv, akt. part. dr'o, drla, pas. par:ticip drt, drta, ali bez ikakvih potvrda, a ni ja ne mogu nijednoga
od tih oblika potvrditi i mislim da nij~su pouzdani, a sasma su
nepouzdani oblici to ih Iv. (opet bez ikakve potvrde) navodi:
prez. drem, imper. dri, imperf. drah i sad. ger. drui. Sloeni
glagol prodrijeti spree se u svim oblicima sasvim i ima iste
akcente kao sloeni npr.odrijeti, - a kao to se pored drijeti
govori derati, tako se i pored drijeti govori takoer derati koje
se spree sasvim kao derati.
" b) Kao prodrijeti mijenja se u svemu (i u akcentima) prostrijeti, zastrijeti itd., samo to je u prez. osnova samo st,, a
ster nema, dakle npr. prostrem, p"ostri, prostr'o, prostrla, P?'?
strt, prostrta. Kad nema prijedloga, onda je samo sterati, ste?'em
sasvim po 2. razredu V vrste. - Sasvim kao prostrijeti spreu se
glagoli od osnove per (ili pr), npr. zaprijeti, oduprijeti i od osnove
ver (ili vr), npr. poduvrijeti, savrijeti se. Od te dvije osnove
nema glagola nesloenih.
c) Od osnove mer (ili mr) prezent je mrem, mre, m1'e, mremo,
mre te, mru (umrem, umre, umre, umremo, umrete, umrU, -

.260

GRAMATIKA

obumrem, obumre ... ), imperativ mri, mrimo, m1'ite (umri .. .),

aorist m1'ijeh, mrije, mrije, mrijesmo, mrijeste, mrijee (ist. mreh,
mre, mre, mresmo, mreste, mree), umrijeh, umrije, umrijesmo,
um1'ijeste, umrijee, - obumrijeh, obumrije, obumrijesmo (ist.
umreh, umre, umresmo, umreste, u.mree, - obumreh, obumre,
obumresmo), imperfekt mruh, mrue, mrusmo, mruste, mruhu (ne
7nrah, ne mrae), sad. gerundij mrui, proli gerundij mrvi
(umrvi), aktivni particip mr'o, mfla (umr'o, umrla, - obumr'o,
()bumrla), inf. mrijeti (ist. mreti), umrijeti (ist. umreti). I ovdje
vidimo da akcenatske promjene sioenoga glagola u nekim oblicima odgovaraju onima to su navedene u 267b, 269c, 271 b,
.273b.
Dijalektizmi su infinitivni oblici npr.odrti, prostrti. prodrti. umrti
(mjesto odrijeti . .. umrijeti) i aorisni npr. odrh, odrsmo. prodrh. pro.strsmo. umre (mjesto odrijeh ... umrijee). Malo im naoh potvrda: razdr
(3. lice sing. aorista). JM. 549. prodrt (inf.). 286. prostr (3. lice sing.
aor.). M. 282.

275. Prema osnovi tr nema u knjievnom jeziku ter (ali ima

dijalektima: prez. terem, tere . .. , inf. trijeti, satrijeti, aor. satrijeh kao drijeti, drijeh od osnove der, v. u 273a). Od osnove
tr tvore se svi oblici: trem, tre, tre, tremo, trete, tru (satrem,
satre, satre, satremo, satrete, satru), tri, trimo, trite (satri ... ),
trh, tr, trsmo, trste, tre (satrh, satr, satrsmo ...), trah, trae, trasmo, traste, trahu (tako pie Danii u maloj sr. gram. 51. i u obl.
88, a u "radu jug. akad." 6, 73. kae da je moda truh kao mruh),
t1'ui, trvi (satrvi), tr'o, tHa (satr'o, satrla), tren, trena ili trven,
t"vena ili trt, trta (satrt, satrta); najobiniji od ta tri oblika pasivnog participa je trven, a potvrde su mu: natrvena. D. jezek. 16,
4, pretrveni. V. jevr. 11, 37, natrven. D. is. nav. 2, 6. Inf. je trti
(satrti). Potvrda za 2. i 3. lice sing. aorista tr nijesam naao, ali
j e bez sumnje tako, to dokazuju oblici sloenoga glagola: zatro D.
istor. 85, 181, 1 mojs. 13, 10 i 4 mojs. 21, 3, otro V. luk. 7, 44, jovo
ll, 2, potro D. 2 mojs. 9, 25, satro nar. pjes. 2, 425, D. pis. 159, 301,
2 mojs. 15, 6, utr. nar. pjes. 2, 2 i 4, 197. - U prezentu, imperativu
i u sadanjem gerundiju meu t i r moe se umetnuti a: tarem,
tare . .. tari, tarui; rijetko je takvo umetanje kad je glagol sloen,
npr. scitarem; u akad. rjeniku ima takvim oblicima nekoliko
potvrda, ali gotovo samo iz knjiga tampanih prije XIX vijeka
(vidi kod istrti, natrti, otrti). Jamano je pogrean pasivni particip
teren, to ga ima N. 440. - Oblik tarem prema trem odgovara
obliku anjem pored njem ( 266), tj. izmeu t i r bilo je nekad h.

II

OBLICI

261

276. Kako smo u 5. razredu imali kleti pored eti, tj. ispred
ti vokal, tamo dug, ovdje kratak, tako i u evom razredu prema
drijeti ili mrijeti (ist. dreti, mreti) imamo p1eti (sapreti) i zreti
(tj. gledati) koji se nalazi samo sleen: nazreti, obazreti se. Tim
su glagelima eblici prem, nlizrem, obazlem se, - pri, nclzri, _

pre h, pre, presma, nazreh, ndzre, nclzresmo, - prah, p1ae, prasmo,

- prui, - pret, preta (sa pret, sapreta), nCizret, nazreta (ako se
taj particip govori, mislim da glasi tako). U prolo.m gerundiju
i u aktivnom participu imaju ti glagoli oblike od osnova pre, tre:
previ (saprevi), naz1evi, pred, prela (sa preo, saprela), nazreo,
nazrela. Od glago prizreti (tj. prividjeti) prezent je po 2. razredu
III vrste: prizrim, prizri (dakle i akcent je drukiji). - Glagol
zreti (tj. zrelu bivati) sa svojim sloenim (npr. dozreti) ima prezent
po evom razredu: zrem, zre, zre, zremo, zrete ZlU (dozrem, dozreme, dozrii) , ali ga mee imati i po 1. razredu III vrste osim
3. lica plur., dakle zrtm, zrt, zrt, zrima, zrite (dozrim, dezrimo);
take i sadanji gerundij ima same zrui. Ostali su eblici kao. i
glagelu preti, dakle i imperfekt (ako se govori) glasi zrah, zrae . ..

Druga vrsta
277. a) Nastavak infinitiva -ti ima"pred sebom sleg -nu koji
se nalazi jo u aoristu, u prolom gerundiju i u oba participa, u
ostalim oblicima mjesto -nu- stoji -n- Ispred n ispadaju kensonanti b, p, d, t, kake je reeno ve u 71, 72b i 77a, npr. ginuti,
tonuti, skinuti, krenuti mjesto gibnuti, topnuti, skidnuti, kretnuti,
a u 68b i 83c spomenute je ispadanje konsonanta g i m u
brinuti se, o.hronuti. Budui da se neki oblici nekih glagola tvo.r e
bez -nu- i bez -n-, take se izgubljeni konsenant u takvim eblicima
obino vraa. Uzmimo. za primjer glagol tonuti, a budui da od
njega pasivnog participa nema (jer je neprelazan), zate emo. za
taj oblik uzeti glago maknuti.

Prezent:
Imperativ:
Ao.rist:
Imperfekt:

ton-em, ton-e, tOn-e, ton-erno, ton-ete, ton-u.

tOn-i, ton-ime, ton-ite,
tonu-h, tonu, tonu, tonu-srne tonu-ste, tonu-e.
tOnj-ah, tonj-ae, tOnj-ae, tonj-asmo, tonj-aste,
tonj-ahu (tenjah, tj . teiiah, ed ten-jah, v. 99) .

262

GRAMATIKA

Gerundij sadanji: ton-ui.

Gerundij proli:
tonu-vi, tonu-v.
Particip aktivni: tonu-o, tonu-la, tonu-lo.
Particip pasivni: maknu-t, maknu-ta, maknu-to.
Infinitiv:
tonu-ti.
b) Mnogo ima glagola kojima se svi oblici tvore samo po
ovoj vrsti; meu njima su osobito glagoli koji ispred -nu- imaju
vokal, a iza toga vokala nikad nije bilo nikakvog konsonanta,
takvi su: minuti, pljunuti, sinuti, zatim neki glagoli koji ispred
-nu- imaju kakav konsonant, npr. bubnuti, buknuti, gurnuti,
kucnuti, metnuti, otvrdnuti, sahnuti, tipnuti, zveknuti, ivnuti, napokon neki glagoli kojima je kakav konsonant ispred -nu- ispao,
npr. brl:nuti se, ohronuti, oinuti (mjesto oibnuti, tj. ibom udariti), svanuti (mjesto svatnuti, ispor. svitati, 119b), tonuti (mjesto
topnu ti, ispor. utopiti), tako je i ganuti (mjesto gabnuti, ispor.
gibati).
c) U 261. navedeno je dosta glagola koji m{)gu infinitiv,
aorist, proli gerundij i aktivni particip imati i s -nu- i bez -nu-,
npr. dl:gnuti i dl:i, dl:gnuh i digoh, dl:gnuvi i digiivi, dignud i
digao . Ali ima dosta i takvih glagola koji infinitiv imaju samo po.
ovoj vrsti, a aorist i aktivni particip moe im biti i s -nu- i bez
njega.
278. Aorist takvim glagolima, iako moe glasiti dvojako, ali
je bez -nu- obiniji. Takav je glagol ginuti (mjesto gib nuti) , aor.
ginu h i gl:boh, isto vrijedi i za izginuti, poginuti; jo su takvi glagoli nagnuti, pregnuti, sagnuti (mjesto nag"bbnuti, ispor. nagibati ... ), kojima [spada b u aoristu i onda kad je nainjen bez
-nu-: nagoh, nae, nago smo (mjesto nagboh, nugbe, nagbosmo)
pored nagnuh; isto je tako pregQh, sagoh pored pregnuh, sagnuh.
Ovamo idu i neki glagoli kojima se osnova svruje na d i na t,
tako je npr. otkinuti, aor. otkinuh i otkidoh, - isto tako: grnuti:
grnu h i gr-tah, krenuti: krenuh i kretoh (ogfnuh i ogrtoh, pokrmuh
i pokretoh), osvrnuti se: osvrnuh se i osvrtoh se. Jo se ovdje
nalaze i neki glagoli kojima se osnova ispred -nu- svruje na z i
na s, npr. ieznuti: ieznuh i iezoh, ogreznuti: ogreznuh i
ogrezoh, omrznuti: omrznuh i omrzoh, pi)puznuh i popuzoh, - kl:snuti, kisnuh i kisoh, uskrsnuti: uskrsnuh i uskrsoh. Napokon ide
ovamo nekoliko glagola koji u infinitivu ispred -nu- imaju s, ali
je izmeu s i n po fonetikom pravilu ( 67b) ispalo k, npr. obi-

OBLICI

263

snuti: obisnuh i obiskoh, otisnuti otisnuh i otiskoh, pisnuti: pisnuh

i piskoh, prsnuti: prsnuh i prsk oh, svisnuti: svisnuh i sviskoh, vrisnuti: vrisnuh i vriskoh. Aoristu, kad je bez -nu-, 2. i 3. lice sing.
svruje se na -te (a kako se t razvilo, o tom vidi u 91a), dakle :
obite, otite, prte, vrite. Tim se glagolima pridruuje i ndtnuti
(mjesto natknuti, v. 67b): ndtnuh i ndtkoh (2. i 3. lice sing. nde
mjesto nate po 76a). - Samo se po sebi razumije da to je ovdje
reeno o glagolima npr. otkinuti, otisnuti, da isto vrijedi i za glagole skinuti, ukinuti, stisnuti, pritisnuti itd.
279. a) Od glagola u 278 navedenih tvori se bez -nu- i
aktivni particip, ali samo od onih kojima ne ispada t ili d ispred
n; glagoli npr. krenuti, skinuti mogu taj particip imati samo s -nu-,
dakle: krenuo, skinula. Govori se: ieznuo - ieznula i iezao
- iezla, nagnuo (sagnuo)- nagnula i nagao - nagla, otisnuo
- otisnula i otiskao - otisla, popuznuo - popuznula i popuzao
- popuzla, pokisnuo - pokisnula i pokisao - pokisla, prsnuo
- prsnula i prskao - prsla, svisnuo - svisnula i sviskao - svisla,
uskrsnuo - uskrsnula i uskrsao - uskrsla, vrisnuo - vrisnula i
{moda) vriskao - vrisla. Potvrde: 'Qgreznula. nar. pjes. 3, 26,
pritisnuli. 3, 119, uskrsnuli. D. pis. 182, uskrsnulo. 188, zatisnuo.
V. rjen. (1818) XII, zatisnuli. XXX, - ogrezao. nar. pjes. 3, 163,
'Omrzao. D. 1 mojs. 27, 46, jerem. 14, 19, pritiskao. nar. pjes. 2,
265 i 3, 304, nar. posl. 273, neuskislo. D. 2 mojs. 12, 34, uskrsao.
pis. 49, 115, vaskrsao. V. rimlj. 8, ll.
b) Kako se vidi, sve su to glagoli koji i aorist mogu imati
bez -nu-; ali kako ima nekoliko glagola koji samo to vrijeme mogu
imati bez -nu-, tako ih nekoliko ima koji aorist tvore samo s -nu-,
a akt. particip i s -nu- i bez njega. Takav je glagol presahnuti ili
usahnuti koji u akt. participu ima i presahnuo - usahnula i presahao ~ presahla: usahnula. nar. pjes. 1, 324, usahla. 3, 16, presahla. D. istor. 132, posahla. pis. 124, 125 (Budman u gram. 107,
108. od prostoga sahnuti ima aor. sahoh i akt. part. sG-hao, sahla,
:ali e jedno i drugo biti rijetko). Od uvenuti imamo i uve7wo i
uveo, uvela(uveo. D. pis. 175); tako i od smrknuti se ima smrknuo
se i smrkaa se, smrkla se. Glagoli istruhnuti, nabuhnuti, podbunuti imaju akt. part. takoer dvojako: istruhnuo itd. - i istruo
- istruhla, nabuhao - nabuhla, podbuo - podbula (o glasu h u
tim rijeima v. u 69b). - Sto u Vukovu rjeniku kod CTBp~TJ1
-ce ima stvrdld se (pored stvrdnulo se), to je "samo od brza govora
kao vidla mjesto vidjela" (Danii obI. 91), isto tako je "samo od

264

GRAMATIKA

brza govora" metla (mjesto metnula od metnuti). S. 2, 182, - a

to se u crnogorskom govoru nalazi pogibao, pogibla (Danii obI.
91) mjesto poginuo, poginula, to je dijalektizam.
c) Rijedak e od glagola u 278. navedenih oblik bez -nubiti u prolom gerundiju kako je npr. uskrsavi. D . pis. 157, 167
(ispor. u Vuka vaskrsnuvi. d. apo 17, 31).
280. a) O akcentima oblika koji su nainjeni bez -nu ne
treba drugo rei, nego da je u svim licima aorista akc. isti koji
je u 1. licu sing. i da u 2. i 3. licu sing. aorista skrajnje e nije dugo,
dakle npr. protegoh, protee, protegosmo, - namagoh, namae,
namagosmo, - uskrsoh, uskrs e itd. Dl''llgo se sve vidi iz samih
primjera u 278. i 279.
b) Glagoli tonuti i maknuti imaju u svim oblicima jednake
akcente; to isto vrijedi i za druge glagole koji su u inf. jednako
s njima akcentovani, npr. dahnuti, taknuti itd. Neki Dblici tih
glagola imaju brzi ake. (v. u 277a), pa kad su ti oblici sloeni
s prijedlogom, na prijedlogu je spori ake. svuda osim u 2. i 3. licu
sing. aDrista gdje je na prijedlogu brzi ake.: potonem, potone,
primaknut, isto je tako ne tonjah, ne tonui, - ali 2. i 3. lice sing.
aor.: potonu, primaknu.
e) KaD potonuti akcentuju se nesloeni jaoknuti, dilitnuti se
i drugi takovi. - Glagol gdraknuti ima svuda isti ake. kao u inf.
osim u 2. i 3. licu sing. aor.: goraknu, - a glag.: zabezeknuti se
ima u tom obliku zabezeknu se, ,inae svuda kao u inf.; takvi su
jo. evrdnuti, onesvjesnuti se i drugi neki. - Glagoli nagnuti,
ndtnuti (o kojima v. u 278), zamknuti ( 261b), usnuti akcentuju
se u svim oblicima kaD tonuti osim u 2. i 3. licu sing. aorista: nagnu
(sagnu, pregnu), natnu, zamknu, usnu. Tim se glagolima pridruaje i prionuti, koji je postao od priInuti ( 56a) promijenivi l u 0,
i zatO' ima etiri sloga; prezent mu je prionem, prione ... , a inae
mu je sV!Uda ake. kao u infinitivu.

281. a) Glagoli dirnuti, krenuti, trnuti, zveknuti i drugi takvi

mijenjaju ake. u prezentu, imperfektu i u pas. participu: dirnem,
dirne ... , trnjah, trnjae ... , krenut, krenuta (jamanO' je grekom krenut, krenuta, okrenut u Daniievu lanku o akcentima
u glagola); lU svim ostalim oblicima je ake. kao u inf. (dakle je
u 2. i 3. licu sing. aor. dirnu itd.). Kad je glagDI sloen, na prijedlog dolazi u onim prvim oblicima ake. spori, isto tako i na
rij eeu ne: protrnem, ne trnjah, okrenut.

265

OBLICI

b) Kao protfnuti akcentuju se nesloeni gonenuti, grgutnuti

i drugi takovi, a njihovi sloeni imaju akcente kao inesloeni.
Glagoli bez prijedloga alabrcnuti, svjetlomrcnuti akcentuju se
kao npr. zagonenuti.
e) Glagoli dignuti, .ginuti, skinuti, turnuti i drugi takvi ne
mijenjaju nigdje akcenta infinitiva, samo treba dodati da im je
u dugo u 2. i 3. licu sing. aorista i u pas. participu, dakle: ginu,
dignut, dignuta. Kad su ti glagoli sloeni, svuda im je na prijedlogu
spori ake. osim u 2. i 3. licu sing. aor. gdje je brzi, npr. podignem,
poginem . .. , pogini, ne ginjiih, poginu, podignut itd.

Trea

vrsta

282. a) Nastavak infinitiva ti ima pred sobom glas koji je

nekad bio
a td je postalo od jo starijega e i iza konsonanta
, , j prelazi u a (v. u BIb). Ta razlika nije samo u infinitivu
ve je imaju i drugi neki oblici, te se poradi nje dijeli ova vrsta
u dva razreda.

e,

Prvi razred
b) Za primjer uzmimo glagol vidjeti.

Prezent:
Imperativ :
Aorist:
Imperjekt:
Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

vid-lm, vid-I, vid-l, vid-Irno, vid-Ite, vid-e

vid-i, vid-imo, vfd-ite.
vidje-h, vidje, vidje, vidje-smo, vidje-ste,
vidje-e.
vid-ah, vid-ae, vid-ae, vid-asmo, vid-aste,
vid-ahu.
vid-ei.

vl:dje-vi, vidje-v.
vidi-o, vidje-la, vidje-lo.
vid-en, vid-ena, vid-eno.
vidje-ti.

e) U impedektu se j od nastavka -jah sastavlja s konsonantima koji se pred njim nadu onako kako se vidi u 102, a isto
se tako j od nastavka -jen sastavlja u pas. participu. Imamo
dakle: vidjeti: vidah, viden, tedjeti: tMah, uteen, letjeti:
leah, vrtjeti: vfah, vren, ivjeti: ivljah, trpjeti: trpljah,
pretrpljen, nijemjeti: nijemljah, svrbjeti; svfbljae, bOljeti: bOljah;
- gladnjeti; gladnjah, - gorjeti: gorah, sagoren.

266

GRAMATIKA

d) Dijalektizmi su: videti, polueti, leeti, vfeti mjesto vidjeti, poludjeti, letjeti, vrtjeti ( 95a), - grmljeti, svrbljeti, trpljeti, ivljeti mjesto grmjeti, svrbjeti, trpjeti, ivjeti ( 99b), - viea,
pocrvenjeo, trpljeo mjesto vidio, pocrvenio, trpio ( 53b).
283. a) Dva glagola ovoga razreda sauvala su u 1. licu sing.
prezenta stari nastavak -u; to su glagoli vidjeti i voljeti kojima
taj oblik pored vidim, volim glasi takoer (dijalektiki): viu (V.
kov . 207, nar. pjes. 2, 240 i 3, 380 i 4, 378), volju (nar. pjes. 1, 322).
Koji jo glagoli imaju takav oblik, to je reeno u 259c. - Od
glagola vidjeti nalazi se za 2. lice sing. imperativa pored vidi jo
i oblik vidi koji potjee iz 'v elike starine, ima ga Vuk jovo 7, 52 i
otkr. 6, 1, a nalazi se i u nar. pjes. 2, 62; ima i plur. vidite. nar.
pjes. 2, 511.
b) Glagol vreti ide po ovom razredu, samo u 3. licu plur. prezenta i u sadanjem gerundiju ide po I vrsti: vril, vrui, inae:
vrtm, vrt, vri, vrimo, vrit e; imperfekt je vrah, vrae, vra.sm'o
(mjesto vrjah ... po 102c); muki rod sing. participa aktivnog je
i u junom govoru vreo (mjesto oekivanog vrio) po analogiji
enskoga i srednjeg roda vrela, vrelo. Neobian je oblik za 3. lice
sing. prezenta provre (nar. pjes. 3, 70) od sloenog prometi.
c) Za glago bdjeti kae Danii u akad. rjeniku da mu u
nae vrijeme nema potvrde u narodnom govoru (osim u jednoj
:zagonetki: to po noi bdi, a preko dan spi? tj. svijea), ali mu
na osnovi starijega jezika postavlja ove oblike '(i akcente): prez.
bdIm, bdI, bill, bdimo, bdite, bde, imper. bdi, bdimo, bdite ili
bdIj, bdljmo, bdIjte, aorist bdjeh, bdje, bdjesmo, imperfekt bah,
bae, basmo ili bdijah, bdijae, bdijasmo, gerundij sadanji
bdei, gel'!UIldij proli bdjevi, particip aktivni bdio, bdjela, pasivnog participa nema jer je glagol neprelazan. Ima potvrda i za
prez. bdijem, bdije ... Iz novijih su pisaca potvrde: bdei. l. 240,
"bdi (3. lice sing. prez.). 460, Lj. 97, 179, bde (3. lice plur. prez.).
177, 368, bdi (imper.). 3, 68, bdije (3. lice sing. prez.). N. 465.
d) Katkad je u imperfektu -ijah: letijae. V. pripr. 198, tedijae. D. glasn. 21, 281, Lj. 181, letijahu. S. 2, 76, vrijae. 2, 169,
volijae. 2, 173, gonjae. 2, 208, 249 i nar. pjes. 2, 11 i 4. 183. Ispor.
takav imperfekt u IV vrsti ( 288b).
284. a) Kako glagol vidjeti ima u svim oblicima isti akcent,
tako ga ne mijenja ni glago starjeti. Kad su ti glagoli sloeni,
svuda je na prijedlogu spori akc.; npr. izvidim, razvidi, obne-

267

OBLICI

vidjeh, ostarjevi, ostario itd. Nigdje akcenta ne mijenJaJU ni

glagoli utjeti, stidjeti se, trpjeti, ivjeti i drugi takvi, ni kad su
sami ni kad su sloeni, npr. pretrpjeti, poivio.
b) Glagoli boljet~, gladnjeti, treptjeti, eljeti i drugi takvi mijenjaju 'a kc. u 1. 2. licu plur. prezenta i u sadanjem gerundiju-:
elimo, elite, elei, osim toga u enskom i srednjem rodu pasivnog participa: eljena, eljeno (muki rod eljen, a odreeni lik
eljen'i, eljena). Kad su ti glagoli sloeni, akcentuju se kao nesloeni. Izmeu tih glagola izuzima se samo voljeti koji ima brzi
akc. u prezentu, u imperfektu i u sadanjem gerundiju: volim,
voli, voljah, voljae, volei; sloeni izvoljeti u prezentu ima
izvol'im itd." a u drugim je oblicima kao npr. od poeljeti; sloeni privoljeti ima svuda akcente kao poeljeti, dakle prez. privoltm itd.
c) Samo u 1. i 2. licu plur. prezenta mijenja se akc. glagolu
zelenjeti, te ima zelenima, zelenite; kad je sloen, ostaje mu sve,
kao kad je nesloen, a tako imaju akcente i glagoli osirotjeti,
pocrvenjeti, porumenjeti.
d) Glagol vreti kakve ima akcente kad je sam, to se vidi
iz njegovih oblika koji su mu navedeni u 283b, a kad je sloen,
-onda u 3. licu plur. prezenta ima npr. prevril, uzavril, a u ostalim
oblicima, u kojima mora na prijedlog ~ da padne akcent, pada
spori: provreti, uzavr'im, provreh, uzavre, p1'ovreo, a tako je i ne
vrah, ne vrae. U 283c navedeni su akcenti glagolu bdjeti, koji
se danas slabo uje u narodu; dosta je o njemu jo rei da
rijeca ne ispred njega svuda, gdje moe imati akc., ima spori,
npr. ne bd'im, ne bdjeh itd. Vie nema u ovom razredu nijednoga
drugog glagola koji bi imao .isti broj slogova kao vreti, bdjeti i
tako se akcentovao.

Drugi razred
285. a) Uzet

Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:

emo

za primjer glagol drati.

dr-im, dr-i, dl-i, dr-irno, dr-ite, dr-e.

dri, dr-imo, dr-ite.
dra-h, dra, dra, dra-smo, dra-ste, dra-e.
dr-ah, dr-ae, dr-ae, dr-asmo, dr-aste,
dr-ahu.

268

GRAMATIKA

Gerundij sadanji: dr-ei.

Gerundij proli:
dra-vi, dra-v.
Particip aktivni: dra-o, dra-la, dra-lo.
dra-n, dra-na, dra-no.
Particip pasivni: {
drat, dra-ta, dra-to.
Infinitiv:
dra-ti.
b) U imperfektu je -a- postalo od -aa-, npr. dra-h od dra-ah. - Da se pasivni particip moe svrivati i na -at, to potvruje Vuk u rjeniku (1818) LXVII, gdje pie drat pored
dran.
e) Ispred -ati u infitivu nema drugih konsonanta do , .
j. Imamo npr. bjeati, leati, reati, - kleati, kriati, muati _
- blejati, bOjati se, zujati. Imamo, istina, i pljutati, titati, vritati, - zvidati gdje ispred -ati stoji danas t, d, ali je tu t po
stalo od , a d je postalo od z; vidi o tome u 61b.
286. a) Prema prezentu stojim, stoji trebalo bi u inf. da
bude stajati, kako je II starom jeziku i bilo, a i danas se gdjeto
govori, ali mjesto toga je mnogo obinije stajati, tj. o je prelo
u a poradi asimilacije s onim a koje stoji iza j (v. u l08a), isto
se dogodilo u oblicima stajah (stdjah), stajavi, stajao (stajala);
- a gdje iza j ne stoji a, tamo o ispred j ostaje bez promjene:
stojim, stoji . .. stojei, tako je i u imperativu staj, stajmo, stojte.
Tako je i od bojati se imperativ boj se, bOjmo se, bojte se. Ali
koji glagoli ispred j imaju drugi kakav vokal, a ne o, oni iza j
ne izbacuju i, dakle: bleji, zujimo, ujite od blejati, zujati, ujati.
Tako je i u IV vrsti (v. u 288a).
Neki pisci piu stojati (bez asimilac.ije), to e biti dijalektizam: stojahu. M. 156, 16, 295, stojao. 168, stojae. 223, 186, stojala. 3. Neobini
su i pogreni oblici za imperfekt:

zveijae

(od

zveati).

nar. pjes. 1, 42,

vritijahu (od vTiUat;.). nar. pr-ip. 123.

b) Ka'O drati akcentuju se i glagoli leati, toj-ati i drugi takovi (izuzevi imperativ od stajati, bojati se). Kad su ti glagoli
sloeni, brzi akc. pada na prijedlog u 2. i 3. licu sing. aorista i u
o ba participa: zadra, - zadrao, zadrala, - zadran, zadrana
(ili zadrat, zadrata); u imperativu je na prijedlogu spori ake.:
zadri, zadrite. - Glagoli kriati, reati, zujati i drugi takovi
nemaju ni u jednom obliku promjene u akcentu, bili ili ne bili
sloeni s prijedlogom. - Drukijih glagola nego to su drati,
zujati (tj. koji bi u inf. imali vie ili manje slogova od tri ili kO(ji
bi hili drukije akcentovani) nema u ovom razredu osim jedinoga
n.astojati, kojemu je ake. neobian i ne mijenja se nigdje.

269

QBLICI

Cetvrta . vrsta
287. a) Ispred -ti u inf. stoji vokal i; takav je glagol npr.
-nositi koji se spree ovako:

Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:

nos-im, nos-i, nos-i, nos-irno, nos-ite, nos-e.

nos-i, nos-irno, nos-ite.
nosi-h, nosi, nosi, nosi-smo, nosi-ste, nosi-e.
nO-ah, no-ae, no-ae, nO-asmo, no-aste,
no-ahu.

Gerundij sadanji:
Gemndij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

nos-ei.

nos-ivi, nosi-v.
nosi-o, nosi-la nosi-lo.
nO-en, na-ena, nO-eno.
nos-iti.

b) U imperfektu se j od nastavka -jah sastavlja s konsonantima koji se pred njim nau, onako kako se razabira iz 102,
a isto se tako j od nastavka -jen sastavlja u pasivnom participu.
Imamo dakle: nositi: noah, nOen, - voziti: voah, voen, 'voditi: voah, voen, .,-- mlatiti: mHiah, mlaen, - gubiti: gubljah, gu.bljen, - kupiti: kupljah, kupljen, - slaviti: sllivljah,
slavljen, - moliti: mOljah, mOlj en, - braniti: branjah, branjen,
- krojiti: brojah, krojen, - Uljiti: Uljah, Uljen, - tanjiti: tanjah,
tanjen, - broiti: broah, broen, - tuiti se: tilah se, - moTiti: morah, moren, - baciti: baen. U'" glagola uiti, loiti, suiti i drugih takovih postali su konsonanti , , od k, g, h, po
84a, i ti su guturali u imperfektu i u pasivnom participu sa
j od -jah i -jen preli u , , , npr. uah, uen postalo je od ukjah,
ukjen itd., a kad to znamo, onda su nam jasni i oblici votiih,
smoden od votiti, smoditi (v. 79a, 89b, 9la). - Ni jednoga
glagola nema koji bi ispred -iti imao konsonant h, a vrlo ih je
malo koji imaju g i k: lagiti (tj. lagati u umanjenom smislu),
cukiti (tj. poljubiti, djetinjska rije), a govore se po svoj prilici
samo u infinitivu, u prezentu i u imperativu.
e) Ispred lj i nj prelazi s u (v. 87a), npr. miljah, stijenjen od misliti, stijesniti, a z ispred nj i prelazi u (v.
86a), npr. gnijeiih se, ipriinjen od gnijezditi se, isprazniti.
Gdjekoje st s glasom j prelazi u , a gdjekoje u t (v. 98a),
npr. goen, poah, aen od gostiti, postiti, astiti, - kren,
namjeen, puen i krten, namjeten, puten od krstiti, namjestiti, pustiti.

270

GRAMATIKA

288. a) Koji glagoli ispred j imaju 0, oni u imperativu iza

j obino nemaju i, tako npr. od krojiti glasi imperativ kraj,
krBjmo, krajte, a prema tome je i imperativ od brojiti, dojiti,
osvojiti, pojiti itd. Ispor. staj, boj se od stajati, bojati se u 286a.
Ako je ispred j drugi kakav vokal, onda i iza j ostaje u imperativu, dakle od tajiti je imperativ taji, tajimo, tajite, od gajiti je
gaji itd. Rijetko je ji u onih prvih glagola: udostoji. Lj. 15,
pobrojite. 183, a uje se u narodu i napoji, napojite.
b) Imperfekt ima katkad -ijah, npr. jezdijae. nar. pjes. 1,
416, nQsijae. 1, 420, sjedijae. 2, 608, kvasijae. k,ov. 105 (u
narodnoj pjesmi); takav dulji imperfekt nalazi se katkad i u pisaca (u Daniia nikad, u Vuka samo jednom): slutijae. V. pripr.
197, svijetlijae. l. 106, branijae. 112, slijedijahu. Lj. 71, ranijahu.
239, vodijahu. 441, sjedijasmo. 436, plamtijahu. M. 78, glasijae.
N. 54, lebdijae. 363, S. 2, 172, dvorijae. 2, 70, zvonijae. 5, 33.
Ispor. takav imperfekt i u III vrsti ( 283d). - U kraem imperfektu nalazi se kadto s, z mjesto zakonitoga , ; tako je: nosae.
nar. pjes. 1, 197, dolazae. 1, 235 i 2, 343, 402, odlazae. 2, 402,
nalazae. S. 2, 77, visae. 2, 83, 177, visahu. 2, 173 i 5, 24.
c) Glagol mniti ima sve oblike po ovoj vrsti, samo lU imp erfektu pored mnjah ili mljah ( iOOa) moe imati i mnidijih i mlidijih ( 80). U JM. 156, 175 nalazi se oblik mlide (3. lice sing.
aor.) .
d) Od blagosloviti govori se pasivni particip blagosloven, blago'slovena, to se sauvalo iz velike starine, ali se govori i pravilno po ovoj vrsti: blagoslovljen, blagoslovljena ili blagosovljen
(v. 109a).
289. a) Glagoli mniti, sniti, ckliti se imaju prezent npr. snim,
snl., snI, snimo, snite, sne, imperfekt je npr. mnjah, mnjae,
mnjasmo, sadanji gerundij snei; u ostalim oblicima akc. je kao
u inf.; a kad su ti glagoli sloeni, na prijedlogu je spori akcent
svuda gdje treba da je prijedlog akcent()IVan, dakle npr. usnim,
usni itd., isto tako ne mnjih itd.
b) Glagoli gaziti, kititi, kuditi, aliti i drugi takvi ne mijenj'aju akcenta nigdje, a kad su sloeni s prijedlozima, na prijedlog
pada svuda spori akc. osim u 2. i 3. licu sing. aorista gdje je brzi,
dakle npr. pogaziti, pogazim, pogaziv i, pogaen, tako i ne gaih,
- ali pogazi, ne pogazi. Kao pogaziti akcentuje se besjediti, gotoviti, poganiti i drugi takovi, a kad su sloeni, ostaje im akc.
svuda isti i na istom slogu osim 2. i 3. lica sing. aor. gdje prijedlog

OBLICI

271

dobiva brzi, dakle npr. probesjediti, probesjedim, probesjedivi

itd., - ali probesjedi, priugotovi. - Kao probesjediti akcentuju
se arndutiti, unijatiti, osiromaiti (2. i 3. lice sing. aor. ci?-nauti,
osiromai itd.).
c) Nigdje se ne mijenja akcent glagolima oraviti, bratimiti,
pakostiti i drugima takvim koji kad su sloeni, na prijedlogu je
svuda spori akc. osim u 2. i 3. licu sing. aor. gdje je brzi, npr.
pobratimiti, pobratimim, pobratimivi itd., - ali pobratimi. Kao
pobratimiti akcentuju se glagoli kalueriti, stranputiiti, ogrozniaviti (2. i 3. lice sing. aor. kalueri, zakalueri).
d) Ne mijenjaju akcenta nigdje ni glagoli pamtiti, , kli:niti,
kaviti se i drugi takovi, a kad su sloeni, npr. zapiimtiti, akcent
im je svuda kao u infinitivu osim -2. i 3. lica sing. aorista gdje je
npr. zaplimti. - Kao zapiimtiti akcentuju se svuda djev6jiti,
magiiriti (2. i 3. lice sing. aor. djev6ji, nCimagiiri).
e) Bez promjene akcenta su glagoli k1icaiti, lOgoriti i drugi
takvi, a kad su sloeni, npr. ulOgoriti, ake. im je svuda isti osim
2. i 3. lica sing. aor. gdje je npr. Ul6gori.
290. a) Glagoli nositi, voditi, voziti, eniti i mnogi drugi takovi kako se akcentuju, vidi se iz 287a, a kad su sloeni s prijedlozima, u 2. i 3. licu sing. aor. na prijedlogu je brzi akcent:
donosi, poizodnosi (isto tako ne donosi), a u ostalim oblicima, gdje
akc. treba da padne na prijedlog, pada spori: donosim, donoaJ'!"
donosei, donoen. Kao donositi akcentuju se u svim oblicima
glagoli govoriti, pitomiti, poloviti, romoriti (to su svi), a kad su
ti glagoli sloeni, akc. ostaje bez promjene, npr. izgovMiti, izgovOrim osim u 2. Ii 3. licu sing. aor., npr. izgovori. A kao izgovoriti
svuda se akcentuje blagosloviti (jedini takav glag.) osim u pasivnom participu koji moe, kako vidjesmo u 288d, imati osobiti
oblik i akcent.
b) Mnogi glagoli slau se u infinitivu i brojem slogova i
akcentom s nositi, voditi itd., ali u nekim se oblicima drukije
akcentuju. Takvi su npr. astiti, lomiti, troiti, tvoriti, uiti i neki
dr\.Jgi. Oni se akcentuju u veini oblika kao u infinitivu, mijenjaju
ake. samo u 1. i 2. licu plur. prezenta, npr. - lomimd, lomite, u
2. i 3. licu sing. aor., npr. LOmi, i u pasivnom participu, npr.
LOmljen, LOmljena. U tih je glagola osobito troje; prvo je ovo:
kad su sloeni s prijedlogom s, npr. slomiti, stv(witi, mislilo bi
se da e Unati akcente sasvim kao nesloeni jer s prijedlogom
nijesu ni jednoga sloga vie dobili, ali im je tada akcentuacija

272

GRAMATIKA

u prezentu drukija, te se npr. sLomiti, stvoriti rie akcentuje kao

lomiti, tvoriti, nego kao nositi, tj. slomim, slOmi. slomi, stvorimo,
stvorIte, stvore. Druga im je osobina : kad su sloeni s prijedlozima
u kojima je kakav vokal (u prijedlogu s nema nikakvog vokala) ,
npr. prelomiti, nauiti, onda se u prezentu akcentuju kao sloeni
od nositi (npr. donositi), dakle: prelomim, prelomi, prelomi,
nauimo, nauIte, naue: tako je i poastim, potroim, zatvorim
itd. U ostalim oblicima nema nita osobito, dakle 2. i 3. lice sing.
aor. slOmi, priHomi, nau'i, pasivni parlicip slOmljen, prelomljen,
nauen. Trea je osobina : na rijecu ne, kad stoji pred kojim
glagolskim oblikom, pada po 131b akcent koji pada i na prijedlog, ali kod glagola,
kojima se ovdje govori, nije tako, nego
je npr. ne lomim: prelomim, - ne troi: potroI, - ne uimo,
nauimo itd.
c) Samo nekoliko glagola one grupe u koju idu Lomiti, tvoriti
itd. zadravaju, kad su sloeni, akcente nesloenih u prezentu:
zatutnjim, zatutnji, zatutnji, zatutnjimo itd. prema tutnjim,
tutnji, tutnfi, tutnjimo. Takvi su jo dtiti (proatiti), oriti se
(zaoriti se), pititi (otprtiti) i jo nekolika slabo obina glagola; a
zazvoniti ima i zazvonim, izdzvonim.
d) Glagoli sramotiti, svjedoiti, veseliti i drugi takvi svojom
akcentuacijom odgovaraju glagolima kao to su lomiti, tvoriti
itd. jer i oni u najvie oblika imaju akc. kao u infinitivu, a Jnijenjaju ga u 1. i 2. licu plur. prezenta, npr. sramotim o, svjedoite, u 2. i 3. licu sing. aorista je npr. sramoti, svjedoi, a u pas.
participu npr. srdmoen, svjedoena. Pomenuti glagoli, kad su
sloeni, nemaju u prezentu kako bi se oekivalo, nije npr. osramotim, posvjedoim, razveselim, nego je osrdmottm, posvjeaOim,
posvjedoi,
razveseLim, razveselimo... U ostalim oblicima
akcentuje se razveseliti kao veseliti osim u 2. i 3. licu sing. aor.,
gdje je razveseli, tako je i osramoti, posvjedoi. Gdjekoji glagoli,
koji u svim oblicima akcente imaju kao veseliti, ne mijenjaju
ih u prezentu; tako npr. pobuddLiti ima kao buddliti: pobudalim,
pobudali, pobudalimo, pobudalite, pobuda.le (bez prijedloga je
buddLim, buddli ...). U ostalim oblicima Jnijenja se pobuddLiti
kao razveseliti. Kao buddLiti - pobuddLiti akcentuju se i rumeniti se - zarumeniti se, ubOriti - zauboriti i jo nekolika
druga glagola.

291. a) Glagoli graditi, grijeiti (ist. greiti), hvaliti, mutiti

i drugi takovi mijenjaju akc. u prezentu, u imperfektu, u pa-

273

OBLICI

sivnom participu i u 2. i 3. licu sing. aor., ti oblici npr. od graditi glase: gradim, gradi, gradi . .. ., graah, griiie, griiismo
. . .. , graen, graena, gradi; u ostalim oblicima ostaje akc. infinitiva bez promjene, npr. gradi, gradimo, gradih, gradismo,
gradei, gradio, gradila. Kad su ti glagoli sloeni, pada u prezentu i u pasivnom participu spori okc. na prijedlog, npr.
sagradim, sagradi, sagraen, tako je i u imperfektu ne graah,
a u 2. ' i 3. licu sing. aor. , akcent je na prijedlogu brzi: sagriidi,
ne sagradi. - Kao sagraditi, ne graditi akcentuju se jednaiti,
krvaviti, prosjaiti i drugi neki u svim oblicima, a kad su sloeni, ostaje im ake. svuda isti na istom slogu osim 2. i 3. lica
sing. aor. gdje na prijedlog pada brzi, dakle npr. izjednaiti,
izjedniiim, ne jednaah, izjednaivi itd., ali izjednai. Kao
izjednaiti, ne jednaiti akcentuju se glagoli gospodariti, goropaditi
.se, ivotariti (2. i 3. lice sing. aor. gospodari, ruzgo1'opiidi se), a kao
-razgoropaditi se ima akcente prijateljaiti se, etvoronoiti se,
dakle : prijateljaim se, prijateljiiah se, prijateljai se, naetvo'ro

noi se.
b) Neki se glagoli brojem slogova i akcentom u inf. sasvim
slau s glagolima graditi, hvaliti, ali se u drugim nekim oblicima
drukije akcentuju. Takvi su gnjiliti, svijetliti (ist. svetliti), tru:biti, viriti i drugi neki; oni ake. infinitiva zadravaju svuda -osim
u 2. i 3. licu sing. aor. koji obLik glasi gnjili, vl1'i itd.; kad su ti
glagoli sloeni, ake. im je svuda kao nesloenima osim u reenom
obliku koji glasi npr. zaviri. Kako su ti glagoli akcentovani u pas.
participu, teko je rei jer su gotovo svi neprelazni (a graditi,
hvaliti itd. gotovo su svi prelazni); ipak mislim da je od plijeviti
(ist. pl eviti, tj . pljeti) reeni oblik plijevljen (ist. plevljen), tj. kao
graen; prema tome je i oplijevljen od oplijeviti.
e) Glagoli parloiti, priliiti, vrpoljiti se i drugi takvi ne
mijenjaju akcenta nigdje osim u 2. i 3. licu sing. aor. gdje je npr.
parloi, tako je izuprilii.
d) Nigdje nikakve promjene u akcentu nemaju glagoli pabiriti, purojiti se, cigan iti, a kad su sloeni, onda je npr. nd,pabiriti, naparbirim, 2. i 3. lice sing. aorista je napabirio
Peta vrsta
292. a) Pred nastavkom -ti u infinitivu stoji vokal a. Prema
tome kako se u ovoj vrsti tvori prezent, dijeli se ona u etiri_
:razreda.

GRAMATIKA

274

Prvi razred
Vokal a, koji stoji u infinitivu ispred -ti, ostaje u svim oblicima. Za primjer uzet emo glagol uvati.

Prezent:
Imperativ:
:Aorist:
Imperfekt:

uvam, uva, uva, uvamo, uvate, uva-ju .

uva-j, uva-j mo, uva-j te.

uva-h, uva, uva, uva-smo, uva-ste, uva-e.

uvah, uvae, uva~e, uvasmo, uvaste,

uvahu.

Gerundij sadanji:
Gerundij proli:
Particip aktivni:
Particip pasivni:
Infinitiv:

uva-jui.
uva-vi, uva-v.

uva-o, uva-la, uva-lo.

UVa-n, uva-na, uva-no.

uva-t, uva-ta, uva-to.
uva-ti.

b) U imperfektu dananjega jezika ne moe se rastavljati osnova

od nastavka jer je oblik npr. uvah postao od uva-ah, tj. prvo je a pripadalo nekad osnovi, drugo nastavku, a danas je samo jedno a (upravo
i koje je postalo od aa kontrakcijom). Isto tako ne mogu se rastavljati
oblici prezenta osim 3. lica plur. jer je u ostalim licima sing. i plur. a
postalo kontrakcijom od a-je (v. 114), a je pripadalo osnovi a je nastavku;
to je nije bez troga iezlo, IIJjemu se trag sauvao u duljini vokala a,
npr. uvate; da je je ispalo bez traga, tj. da nije nastala kontrakcija, moglo
bi se rastavljati: uva-te kao u inf. uva- ti, - ali uvate ne moe se
rastavljati jer je u a sadrano i osnovno a i je od nastavka. Tree lice
plur. uvaju. moe se rastavljati: uva-ju jer tu a nije iezlo kontrakcijom
(zato i jest kratko). Pomenuto je lijepo se vidi u 6. razredu I vrste i u 4.
razredu V vrste, npr. u-jem, u-je, si-jem, si-je.

c) Vuk u pasivnom participu glagola ()IVoga razreda esto

upotrebljava oblik na -at: ranjavat. eman. 7, isko'pat. dan. 2, 42,
poorato. mil. obro 17, tampate. nar. pjes. 4 (1833) XII, tampata.
nar. posl. XXVI, zakopato. rjell. kod Qem1HKa, po.pravljata. dr.
izd. 2, 167, gledato. 181', natampato. 182; toga ima i u narodnim
pjesmama: ukopata. 1, 298, trgato. 1, 321, zakuhato. 1, 483, nekupato. 2, 121, oburvati (nom. plur.). 2, 175, - i u poslovicama:
zbijato. 161, obeato, 228.
293. a) U ovaj razred stavljam i glagole 'd ati, znati, stati.
Prvome od njih bila je nekad osnova dad, te je npr. 2. lice plur.
glasilo daste (postalo od dad-te kao krasti od krat-ti, v. u 87b);
3. lice sing. glasilo je dast (postalo od dad-t, gdje je nastavak za
to lice isti koji je u obliku do danas sauvatom jest, to je postalo od jes-t); 2. lice sing. bilo je onda dasi (postalo od dad-si,

OBLICI

275

gdje vidimo nastavak isti koji je u jesi, tj. jes-si, a d ispred s

po glasovnom zakonu staroga jezika moralo je ispasti), u 1. licu
sing. i plur .ispalo je d ispred m po glasovnom zakonu ondanjega
vremena. Tako je do danas d sauvato samo u 3. licu plur. dadu;
oblici dasi, dast, daste zamijenjeni su novijima, a to se dogodilo
po analogiji oblika dam, damd, tj. kako jezik prema oblicima npr.
znam, znamo ima zna, zna, znate, tako je i prema dam, damo
nainio da, da, date. U drugu opet ruku prema obliku dadu u
3. licu plur. govori se i znadu (pored znaju, tj. zna-ju kao u-ju).
Tako dakle ova dva glagola u prezentu glase: dam, da, da, damo,
date, dadu i znam, zna, zna, znamo, znate, znadu (ili znaju).
Osim imperfekta i pasivnog participa spreu se u ostalim oblicima
glagoli dati i znati kao uti, dakle imperativ daj, dajmo, dajte, znaj, znajmo, znajte, aorist: dah, da, dasmo, daste, dae, znah, zna, znasmo, gerundij sadanji: znajui, genundij proli:
davi, znavi, particip akt. dao, dala, dalo - znao, znala, znalo
(razlika u akcentu!); imperfekt od znati glasi: znah, znae, znasmo;
glagol dati budui perfektivan nema toga oblika, ali ga ima ne dati
i glasi: ne dah, ne dae, ne dasmo (pored ne dddijiih, v. u 294).
Pasivni je particip znan, znana (tako u Daniia, a Vuk u Rj. ima:
znan) ili znat, znata, - dan, dana ili dat, data; jedan je i drugi
oblik od oba glagola u narodu obian.
b) Kad je glagol dati sloen s kojim prijedlogom, pada mu
na prijedlog spori akc. svuda gdje treba'"da prijedlog bude akcentovan, osim jednoga i drugog participa koji glase npr. prodao,
prodala, prodalo (prema dao, daJa, dalo; ispor. prokleo, proklEHa,
proklelo prema kleo, klela, klelo u 267b, adr'o, adrIa, odrlo
prema dro, dfla, ciflo u 273b), prodat, prodata, pradato ili
prodan, prodana (ispor. proklet, prokleta, prokleto, - odrt, odrta,
odrto itd.). Tako je i od poznati: poznat, poznata; prema tome je i:
rasprodao, rasprodala rasprodat, rasprodata (ili rasprodan,
rasprodana), prepoznat. Aktivni particip od poznati je pOznao,
a u ostalim oblicima akcentuje se poznati, doznati itd. kao
prodati, dOdati itd.
294. Imajui jezik za 3. lice plur. oblike dadu, znadu, razvio je prema njima i druge, i to ovako: kako prema kradu ili
kladu ostala lica glaSe kradem, krade ...., kladem, klade .... ,
tako su se prema dcidu, znadu razvili oblici: dadem, dade, dade,
dademo, dadete, - znadem, znade, znade, znademo, znadete.
Ti su oblici u narodu jednako obini kao i dam, da .... , znam,

276

GRAMATIKA

zna ... A kako aorist dah . ... dae i znah . ... znae stoji prema
prezentu dam, znam, tako se i prema prezentu dadem, znadem
razvio aorist )clli.doh, dade, d!adosmo, dadoste, cllidoe, znadoh, znade, znadosmo, znadoste, znadoe. Oba su aorista, i
krai i dulji, jednako u obiaju, bio glagol prost ili sloen; u ovom
drugom sluaju je npr. prodadoh, prodade, prodadosrno, poznadoh, poznade, poznadosrno. Prema aoristu dadoh nainjen
je imperfekt dadijah, dadijae, dadijasmo (o kojemu vidi u 248b)
onako kako prema k1adoh imamo kradijih. A kao dadijih nai
njeno je isto vrijeme i od znati, te glasi znadijah, znadijae, znadijasmo, a ima i: znaah, znaae, znaasmo. Tako su od glagola znati
u obiaju tri oblika za imperfekt, i sva tri ima Danii u svome
prijevodu Sv. pisma (da ne navodim drugih potvrda): znae (3.
lice sing.) . 1 car. 20, 39, znahu. is. nav. 24, 31, sud. 3, 1, znaae.
is. nav. 8, 14, znaahu. jerem. 44, 15, znadijah. is. 48, 8, jerem.
11, 19, znadijae. 2 mojs. 1, 8, sud. 16, 20, znadijahu. 1 mojs. 42, 23,
sud. 14, 4. - Oblik dadi za imperativ je crnogorski dijalektizam,
jednu mu potvrdu navodi Danii oblo 118, a jednu Iv. u svome
rjeniku; imperativni oblici zna di, znadite bit e bokelj ski i crnogorski dijalektizmi, potvrde im donosi Danii oblo 79. Oblik
znadui za sadanji gerundij mislim da nije danas obian (potvruje ga Danii oblo 79. iz dvojice starih pisaca), zacijelo je
oblik znajui obiniji; ima ga V. jovo 19, 28, d. apo 4, 13 i 23, 6.
Kad taj oblik ima pred sobom rijecu ne, akc. je ne znajui, tako
je i srednji oblik imperfekta: ne znailh.
295. a) Glagol stati spree se u prezentu i u imperativu po
II vrsti: stanem, stane .... stani .... U aoristu ima dvojako (kao
i dati, znati): stah, sta, stasmo i stadoh, stade, stadosmo; oba su
oblika jednako u obiaju, bio glagol prost ili sloen. Proli je
gerundilj stavi (stav), a akt .. particip stao, stala; ostalih oblika
nema jer je glagol perfektivan i neprelazan. Prijedlog ima svuda
na sebi spori akc. : ustati, ustanem, ustane itd.; tako je i nastati,
postati, prestati i dr., izuzetak je samo sustati, sustanem, sustao
itd. Iz prezenta i imperativa prodire konjugacija po II vrsti i u
infinitiv, u proli gerundij i u akt. particip, te se govori (ali rijetko)
npr. nastanuti, postanuti, postanuvi, ostanuo itd., jo je rjee: stanuti, stanuvi, stanuo.
b) I glagoli dati, znati mogu prezent imati po II vrsti te glase
dadnem; znidnem (oba u perfektivnoj slubi): dadne. V. mil. obro

OBLICI

277

24, 94, 109, prav. sov. 54, nar. pjes. l, 426, dadnu .. V. mil. obro
115, znadne. lai i :op. 13, znadne. M. 27l.
c) U ovaj r azred idu i glagoli sjati, zjati, zatim gati, zdati
koj a su dva u obiaju samo sloeni, npr. ugati, sazdati. Ti se
glagoli spreu sasvim kao znati, samo to prva tri nemaju onakih
oblika gdje. u ovoga iza a dolazi d i (npr. zruidu, znadoh, znaah),
a etvrti ima aorist sazdadoh (pored sazdah); ispor. sazdade (3.
lice sing.). Lj. 5..Akcentuju se kao znati osim 2. i 3. lica sing. aoris1?
gdje je npr. sja, zja. Kad su sloeni, akcentuju se kao poznati osim
u reena dva lica gdje je npr. sazda, obasja ..
296. a) Glagolu imati tvore se svi oblici kao od uvati, ali neki
se mogu tvoriti dvojako ili trojako kao i glagolu zna~i. Prema tome
u prezentu pored imam govori se j imadem, u aoristu imah i
imadoh, u imperfekt u imah i imadijah. Sve te oblike biljei Vuk
u rjeniku kod mvraTM, a pored nji~ nalazi se jo prezent imadnem
i imperfekt . imaahkojima su potvrde: imadne. V.prav. sov. 39,
nemadne (od nemati, tj . ne imati, v: li 101c). dan. 3, 212, nar.
prip. 102, - imaae. D. isto'1". 31,imaahu pIs. 341, M. 310.
b) Glagol vdljati (tj . vrijediti) . pored vrlo obinog prezenta
valjam moe imati takoer valjadem: valjade. nar. pjes. 1; 166
i 3, 124, JM. 423, 531, valjadu u Iv. rjeniku (iz neke narodne
pjesme hercegovake).
e) Vie ovakih glagola, koji bi u inf. imali tri sloga pa bi
se sprezali kao imati i valjati, nema;'" zato nece dobro biti to
gdjelwji pisci od morati piu aor. moradoh (kako ima Iv. u 3. licu
sing. aor. mo'rade. 79, 124, 244) i imperfekt moraaah ili moradijah.
Vuk ima 3. lice sing. aor. mora. mat. 13, 2, mar. 4, l, morae (3.
lice plur. aor.). d. apo 21, 35. Nece pogrean biti prezent moradne
(u perfektivnoj slubi) kojemu se navode dvije potvrde u akad.
rjeniku kod "morati".
297. a) Kako se akcentuje glagol uvati ( 292a), tako se
akcentuju i mnogi drugi, npr. javljati, mijeati Ost. meati), pitati,
rugati se itd. Kad su ti glagoli sloeni, na prijedlog pada spori
akc. svuda gdje je neslo enom e ake. infinitiva promijenjen, npr.
s a uvam, sauva, sauvaj, sauvan itd., a tako je i u imperfektu
ne uvah. - Kao sauvati akcentuju se u svim oblicima cjelivati,
estitati, mahnitati, vjenavati i drugi takvi. A kad su ovi glagoJi
sloeni, akcentuju se svuda kao nesloeni, npr. razvjenIivati, razvjenavam itd., a kao razvjenavati imaju akcente svuda bankrotirati, blagosiljati, veeravati i drugi takvi.

278

GRAMATIKA

b) Glagoli pravdati, sanjkati se, tampati i drugi takvi ne mijenjaju akcenta, kakav je u inf., nigdje, a kad su sloeni, pada na
prijedlog spori akc. svuda osim 2. i 3. lica sing. aorista, npr. opravdati, opravdam, opravdaj , opravdan itd., ali opravda, ne opravda - Kao opravdati akcentuju se svuda epilrkati, lubardati.
c) Nigdje ne mijenjaju akcenta glagoli gledati, kucati, pipati
i drugi takvi. Kad su sloeni, na prij edlog pada spori akc. svuda
osim u 2. i 3. licu sing. aor., npr. pOgledati, pogledam, pogledaj,
pogledao itd., - ali pogleda, ne pogleda. ~ Kao pogledati akcentuju se glagoli govorkati, udarati, veerati itd., a kad su sloeni,
svuda imaju isti ake. i na istom slogu kao i nesloeni osim 2. i 3.
lica sing. aorista gdje je npr. veera, pOveera.
d) Glagol itati ima u 1. i 2. licu plur. prezenta itamo, i
tate, u 2. i 3. licu sing. aorista ita, u pasivnom participu itan,
itiina, u ostalim je oblicima kao u inf. Takvi su i mnogi drugi
glagoli, npr. debljati, kljuati, ravnati itd. Kad su sloeni, imaju
u 1. i 2. licu plur. prezenta kao i nesloeni, dakle npr. proitamo,
proitate, u 2. i 3. licu sing. aor. je proita, u pas. part. proitan,
proitana; neobina je promjena u aktivnom participu: proitao,
proitala (nesloeni ima itao, itala); u ostalim oblicima ostaje
glagolu proitati akc. infiniva. - Kao proitati, mijenjaju akcente
oruati, raunati, evi-dati i drugi takvi, a kad su sloeni, imaju na
prijedlogu brzi akc. u onim oblicima u kojima ga imaju inesloeni,
dakle npr. naorua, naoruao, naoruala, naoruan, naoruana, a u
drugim oblicima ne razlikuje se naoruati od oruati. - Kao
naoruati akcentuje se u svim oblicima prijateljati se, Tukovedati i
j o nekolika takva glagola.
e) S glagolima itati, debljati slau se brojem slogova i akcentom infinitiva eljati, igrati, kopati, ali u nekim se oblicima
drukije akcentuju; tako npr. od igrati govori se u prezentu igram,
igra, igra, igramo, igrate, igraju, u imperativu je igraj, igraj mo ,
igrajte, u 2. i 3. licu sing. aor. igra, u imperfektu igrah, igrae .... ,
u pas. participu igran, igrana; u ostalim je oblicima akc. kao u
infinitivu. Kad su ti glagoli, kojih gotovo vie i nema, sloeni, na
prijedlog pada brzi akc. u 2. i 3. licu sing. aor. i u pas. participu:
izigra, izigran; to je isto i lU aktivnom participu: izigrao, izigrala
(nesloeni ima igrao, igrala); u ostalim oblicima, gdje na prijedlog
pada akc., pada spori: izigram, izigra, izigraj, a prema tome i
ne igrah.

OBLICI

279

Drugi razred
298. a) Vokal a, koji u infinitivu stoji pred nastavkom -ti,
ne ostaje u svim oblicima. Gdje ga nema (a to je u prezentu, u
imperativu i u sadanjem gerundiju), tamo se nastavci poinju
glasom j (dakle -jem, -je . ... , -ji .... , -jui); to se j s konsonantima koji se pred njim nau sastavlja po zakonima poznatima iz 102. Za primjer neka nam slui glagol vezati.

Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:

ve-em, ve-e, ve-e, ve-emo, ve-ete, ve-ii.

ve-i, ve-imo, ve-ite.
veza-h, veza, veza, veza-stilo, veza-ste, veza-e.
vezah, vezae, vezae, vezasmo, vezaste,
vezahu.

Gerundij sadanji: ve-iii .

Gerundij proli:
veza-vi, veza-v.
Particip aktivni:
veza-o, veza-la, veza-lo.
VeZa-n, veza-na, veza-no.
Particip pasivni: {
veza-t, vezat-a, veza-to.
Infinitiv:
veza-ti.
b) Za imperfekt vrijedi isto to je reeno za imperfekt I razreda ove vrste u 292b.
c) Kako z sa j u prezentu, u impemtivu i u sadanjem gerundiju prelazi u , tako je i u glagola dizati, mazati: diem, maem.
Po 102 i ovo je: brisati, mirisati: briem, miriem; glodati, metati:
gloem, meem; skakati, strugati, jahati: skaem, striiem, jaem;
nicati: niem; zobati, kapati, hramati: zobljem, kapljem, hramljem;
kaljati, penjati: kaljem, penjem; orati: oremo Po 87a je to
s ispred lj prelazi u : slati: ljem (taj glagol moe meu i lj
primiti jo a, te biva aljem; nekad je iza s stajalo 'b, tj. bilo je
s'hlati, s'hljem; ispor. njem i anjem u 266. Da se od iskati,
pljeskati govori item, pljetem i iem, pljeem, to je poznato
iz 98a, a u 93a reeno je da od bahtati, dahtati, drhtati imamo:
baem, daem, drem.

299. a) I za glagole ovoga razreda dosta ima potvrda u Vukovim ~jelima da im se pas. particip svruje na -at. Evo ih nekoliko : pisat. dan. 1, 14, 35, dr. izd. 3, 385, pisato. dan. 1, 4, mil.
obro 141, kazato. dan. 2, 90, prav. sov. 78, napominjato. pis. 4,
86, pominjatame. 36, neuzorato. rjen. kod oxpajaK, napisato. dr.
izd. 3, 81, - tome odgovara poizderato. nar. pjes. 1, 320, povezati.
4, 305, svezato. 4, 339. Vrlo je rijedak takav oblik u Daniia;

.280

GRAMATIKA

ja mogu navesti samo: napominjato. glasn. 21, 283. Dodajem jo:

poslat. Lj. 180, poslato. 11, poslatu. 41.
b) Ima nekoliko glagola koji idu u prvi i u drugi razred pete
vrste; takovi su (osim nekih drugih) ovi: drijemati: drijemam i
ddj emlj em, gibati: gibam i gibljem, kupati: kupam ikupljem,
pljeskati: pljeskam i pljetem (pljeem), sipati: sipam i sipljem,
skitati se: skitam se i sklem se, etati: etam i eem, zidati:
zidam i ziem, dozivati, nazivati, dozivam i dozivljem, nazivam
i nazivljem, uzimati: Uzimam i uzimljem, prepleta ti: prepletam
i prepleem (vidi u Iv. rjeniku). Glagol pomagati ide u drugi
razred, prezent mu je dakle pomaem, impera~iv pomai, ali kad
se u nevolji vie u pomo, onda je imperativ pomagaj, pomagajte!
prvo ima V. mil. obro 90 i M. 70, drugo ima M. 288, 186. Meu
takve glagole ide i tkCiti kojemu je prezent tkam, tka, tka, tkamo,
tka-te, tkaju i em, e, e, emo, ete, u (mjesto tem po 76a).
Dijalektizam je: tkem, tke .. ... tkil.
300. a) Glagolu vezati vide se akcenti u 298a, a takvi su
i mnogi drugi, IlIpr. lizati, pisati, strugati itd. Kad su oni sloeni,

na prijedlog pada spori akc. svuda gdje prijedlog treba da je

akcentovan, npr. priveem, privee, privezan, privezana (ne
v~zah); tako je i obaveem, obavezan. - Kao privezati akcentuju
se u svim oblicima glagoli gonetati, krgutati, urlikati i drugi neki,
i to ne samo prosti nego i sloeni, npr. odgonetati, dakle goneem
i odgoneem, gonei i odgonei itd. A kao odgonetati akcentuju
se u svim oblicima kakodakati, kukurijekati (ist. kukurekati),
tarlabukati (jedini takvi glagoli).
b) Glagol slati, ljem ima u svim oblicima onake akcente kao
i eti, njem ( 266), a oblici aljem, alji, aljui akcentovani su
kao anjem, anji, anjui. Isti su akcenti tima dvjema glagolima
i onda kad su sloeni, npr. poslati, pOljem, poaljem kao poeti,
ponjem, poanjem, - poslah, posla kao poeh, poe, u pasivnom
j e participu slan, slana i pOslan, poslana prema et, eta i poet,
poeta. Kao slati ima akcente i tkati u oblicima koji su mu nai
njeni po ov:om razredu: em, emo, ui itd., a gdje ide po prvom
razredu ove vrste, tamo .s.e akcentuju kao znati izuzevi, dakako,
oblike ovoga glagola u kojima je -d-, npr. znadem, znadoh, znadijah i --: znCiah (v. u 293. i 294).
c) Glagoli brisati, grtati, kapati, stizati i drugi takovi ne mij enjaju akcenta ni u jednom obliku, a kad su sloeni, na prijedlog
pada spori akc. svuda osim u 2. i 3. licu sing. aor., gdje je brzi,
npr. izbrisati, izbriem, izbrii (ne briui) itd., - ali izbrisa, ne

281

ODLICI

izbrisa. - Kao izbrisati akcentuju se u svim oblicima glagoli

gamizati, krunisati, igosati, npr. gamiem, gamii, gamiui, ali gamiza, izg~miza, a kao izgamizati akcentuju se bojadisati,
sabarisati, vragolisati i drugi neki, npr. bojadiem, bojadii, bojadiui, ali bojadisa.
d) Isti broj slogova i isti akc. u inf. imaju glagoli gLodati,
graktati, Lagati, ali se ne akcentuju jednako u svim oblicima. Prvi
od tih glagola ima u prezentu glOem, itd., u 2. i 3. licu sing. aor.
gLoda, u imperfektu glOdih itd., ti sadanjem gerundiju gLOui,
u aktivnom participu glOdao, glOdiLa, u pas. participu gradan,
gradana, u ostalim je oblicima akc. kao' u inf. Kad je taj glagol
sloen, na prijedlog pada spori akc. u preZentu, npr. ogLoem itd.
(u sadanjem gerundiju i u imperfektu ne gLoui, ne glodah), u
2. i 3. licu sing. aor. i ti oba participa je ogloda, oglodao,oglodala,
oglodan, oglodana. Glagoli graktati, Lagati ne slau se s glodati u
2.i 3. licu sing. aor. i u aktivnom participu, ve u tiin oblicima
zadravaju akc . .infinitiva te imaju grakta, laga, graktao, lagao,
graktala, lagala; u ostalim oblicima slau se ta dva glagola i s gLodati i meu sobom; ali kad su sloeni, nastaje meu graktati i
Lagati razlika, i to u ona dva oblika u kojima se nesloeni budui
razlikuj'u od glodati; razlika je evo ova: zagrakta, zagrakta o, za~
griiktala, - izlaga, izlagao, izlagala. U ostalim se oblicima akcentuju jednako oglodati, zagraktati, izLagati. --,- Kao gLodati akcentuju se derati, orati, tesati i jo neki, - kao graktati imaju akcente
ciktati, groktati, zvektati i drugi neki, ::...- a kao lagati imaju iskati,
kresati, metati i drugi. - Kao ogLodati akcentuju se mirisati, skakutati, zveketati i drugi takovi u svim oblicima osim aktivnog participa koji glasi npr. mirisao, mirisala. Kad su ti glagoli sloeni,
ostaje akc. nesloenih bez promjene svuda osim u 2. i 3. licu sing.
aor. i pasivnog participa, koji oblici glase npr. omirisa, omirisan,
omirisana, - ali omirisati, omiriem, omiriui itd.
Trei

razred

301. a) Vokal a, koji je ispred -ti u infinitivu, ne ostaje u onim

oblicima u kojima ga nemaju ni glagoli 2. razreda ove vrste, a
to je u prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju; u tim
su oblicima nastavci kako su u prva etiri razreda I vrste. Dogaa se da pomenutog a nema ni u imperfektu. U ovaj razred ide
malo glagola, neki od njih imaju u infinitivu po dva konsonanta
na poetku, te se meu njih u pomenutim oblicima umee vokal ~

282

GRAMATIKA

(u tri glagola), o u jednome. Tako npr. imamo osnovu za inf. bra,

za pomenute oblike ber, a spree se ovako:

Prezent:
Imperativ :
Aorist:
Imperfekt:

ber-em, ber-e, ber-e, ber-emo, ber-ete, ber-ii.

ber-i, ber-imo, ber-ite.
bra-h, bra, bra, bra-smo, bra-ste, bra-e.
brah, brae, brae, brasmo, braste, brahu.

Gerundij sadanji: ber-iii.

Gerundij proli:
bra-vi, bra-v.
Particip aktivni:
bra-o, bra-la, bra-lo.
bra-n, bra-na, bra-no.
Particip pasivni: {
bra-t, bra-ta, bra-to.
Infinitiv:
bra-ti.
b) S tim se glagolom u svemu, i u akcentima, potpuno slae
prati, prez. perem itd. U imperfektu pored brah, prah nalazi se
takoer berijiih, perijiih iberiih, periih (Danii obI. 112), ali je
najkrai od ta tri oblika najobiniji. Kad su ti glagoli sloeni, na
prijedlog pada brzi akc. u 2. i 3. licu sing. aor. i u oba participa,
dakle npr. na~ra, odabra i opra, izapra, - nabrao, nabrala, odabrao, odabrala i oprao, oprala, izaprao, izapraIa, - nabran, nabrana, odabran, odabrana i opran, oprana, izapran, izaprana ili
nabrat itd.; u ostalim je oblicima na prijedlogu spori akc., npr.
naberem, odaberem, oprah, opravi, nabrati, oprati itd.
302. a) Glago1u gnuti umee se u prezentu, u imperativu i u
sadanjem gerundiju meu prva dva konsonanta e, i onda mu po
89b mora g prijei u , i tako mu osnova za ta tri oblika glasi
en, a prezent enem, ene itd., imperativ eni, sadanji gerundij
eniii. U ostalim je oblicima osnova gna, dakle aorist gnah, gna,
gnasmo, imperfekt gnah, gnae, gnasmo, proli gerundij gnavi,
akt. particip gnao, gnala, pas. particip gnan, gnana ili gnat, gnata.
Kad je taj glagol sloen, na prijedlogu je brzi akc. u pas. participu:
prognan, prognana (odagnan, odagnana), a u ostalim je oblicima
(osim imperativa) spori, npr. prognati, proenem, prognao, prognala itd. Taj glagol osnovu gna moe imati i u onim oblicima
za koje je reeno da se tvore i od osnove en; prezent moe dakle
takoer biti: gnam, gna, gna, gnamo, gnate, gnajii (prognam,
prognamo, prognajii), imperativ i sadanji gerundij takoer : gnaj,
gnajmo, gnajte (prognaj itd.), gnajiii. - Oblici idenem, prodenem (od izgnati, prognati) idorenem, porenem (od dognati, pognati) navedeni su ve u 79a i 8la. Pored idenem govori se i
izd enem i izddenem (tu je d plod analogije prema idenem).

.oBLICI

283

u Vukovu rjenilru nalazimo takoer infinitive dm'enuti, nurenuti,

odrenuti, porenuti (dakle s razlinom akcentuacijom!), idenuti,
izddenuti, ali tih oblika u narodu nema, ve ih je Vuk nainio
prema oblicima prezenta dh'enem, idenem itd. Vidi u Daniia
"korijeni" 71. i u akad. rjeniku kod dorenuti, izgnati, odrenuti.
b) U ovaj razred ide i glagol zvati koji u prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju meu prva dva konsonanta prima o
te glasi: zovem, zove, zOve, zovemo, zovete, zOvii, - zovi, zOvimo,
zovite, - zoviii. - Ostali su oblici od osnove zva: zvah, zva,
zvasmo, - zvah, zvae, zvasmo, - zvavi, - zvao, zvala, - zvan,
zvana. Kad je glagol sloen s prijedlogom, akc. je brzi u 2. i 3.
licu sing. aor., npr. pozv~, odazva i u oba par~icipa: pozvao, pozvala i odazvao, odazvala, - pozvan, pozvana i odazvan, Bdazvana. Za imperfekt se nalazi i oblik zovijiih. nar. pjes. 2, 611 i 4,
522, Lj. 49 (na sva tri mjesta upravo zavijae).
303. a) J o tri glagola idu u ovaj razred: rvati se (u Crnoj
Gori i bez se), revati i sati. Prva dva imaju osnove rv i 1'ev u prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju, a u ostalim oblicima
rva ireva; spreu se jednako i imaju iste akcente. U prezentu
glase rvem i revem itd., u imperativu rvi i revi itd., u aoristu:
rvah, rva, rvasmo i revah, reva, revasmo, u imperfektu rvah,
rvae, rvasmo i revah itd., u gerundijima rviii ireviii, rvavi
i revavi, u aktivnom participu rvao, {vala i revao, rev ala, u pas.
participu nadrvan, nadrvana; tako je inadrva, nadrvao, nadrvala,
pOrevao, porevala. Kao rvati i nadrvati spree se i obTvati, premda
kod toga glagola u Vukovu rjeniku stoji za prezent: "vam (vern?)",
tj. Vuk sumnja da je prezent obrvem, nego dri da je obrvam,
ali nema pravo; vidi u akad. rjeniku. Glagol sati (mjesto kojega
je u znatnom dijelu naroda obinije sisati) glasio je nekad s'bsati
( 107a); prezent mu je: sem, se, se, semo, sete, su, imperativ (ako
je u obiaju) si, simo, site, sadanji gerundij sui; za ostale je
.oblike osnova sa; aorist: sah, sa, sasmo, imperfekt sah, sae, sasmo,
proli gerundij savi, partJicipi sao, sala i san, sana. Kad je taj
glagol sloen, npr. posati, akcentuje se kao nutkati ( 300b).
b) Napokon evo nekoliko potvrda za oblik na -t u pas. participu: pozvat. V. 1 kor. 7, 18, pozvati (nom. plur.). kov. 52, odagnatu. nar. pjes. 2, 28, 30, neisprato. 2, 121, razagnate. 2, 268,
izabmtomu. Lj. 144, izabrate. 422, prognati (nom. plur.). 281.

284

GRAMATIK.A

Cetvrtirazred
304. a) Osnova se ispred -ti u infinitivu svruje na -ja ili na
-va; u prezentu, u imperativu, i u sadanjem gerundiju toga -ja
ili -va nema, a nastavci su u tim oblicima oni to ih ima glagol
npr. uti u 6 ~ razredu I vrste. Tako od glagola sijati, kljuvati
osnove su sija i si, kljuva i klju . .Kako se tim dvjema glagolima
osnova svruje na vokal, tako je i u svih drugih, i tim se ovaj
razred razlikuje od drugoga u ovoj vrsti jer tamo se osnova svruje na konsonant, pa iz te razlike izlaze i neke druge u sprezanju. Za primjer da uzmemo glagol sijati.
.

Prezent:
Imperativ:
Aorist:
Imperfekt:

si-jem, si-je, si-je, si-jemo, si-jete, si-ju.

si-j, sij-mo, si-j te.
sija-h, sija, sija, sija-SIno, sija-ste, sija,,:e.
sijah, sijae,sij~e, sijasmo, sijaste, sijahu.

Gerunq,ij sadanji: si-jui.

Gerundij proli:
sija-vi, sija-v.
Partieip aktivni: .sija-o, sija-la, sija-lo.
sija-n, sija-na, sija-no.
Particip pasivni:
sija-t, sija-ta, sija-to.
Infinitiv:
sija-ti.
b) Drim zacijelo, i ako ne mogu potvrditi, da pas. particip
i ovoga razreda moe imati nastavak ne samo -n, -na nego i -t, -ta.
e) Kad je glagol sijati sloen, na prijedlogu je spori ake. svuda osim u 2. i 3. licu sing. aorista gdje je npr. posija, a inae je
pOsijem, posije, posIj, posIj mo, posijah itd. S glagolom sijati slau
se potpuno u sprezanju i u ake. glagoli bajati, grajati, grijati, larati
i neki drugi. Kad su ti glagoli sloeni, akcentuju se kao posijati,
npr. zdlajati, zdlajem itd.
305. a) Glagol pojati spree se sasvim kao sijati, ali se akeent<>m razlikuje jer ake. kakav mu je u inf., takav je i u prezentu
i u aoristu (osim 2. i 3. lica sing.), u imperfektu i u oba gerundija,
dakle: pi'>jem, poje, -pojah, pi'>jasmo, - pi'>jah, pojae, - pojui,
pojavi; u ostalim se oblicima akcentuje kao sijati, dakle: poja, pojao, poj ala, pojalo (s razlikom u kvantiteti osnovnoga -a-), pojan, pojana, - poj, pajte. Kad je taj glagol sloen, na prijedlogu
je brzi ake. u oblicima u kojima ga ima 'i nesloeni, dakle: opoja,
opojao, opojala, opojan, oppjana; u imperativu je opoj, opojte, a u
ostalim oblicima ake. je kao u nesloenoga: opojati, opojem itd.

285

OBLICI

Tako se spreu i akcentuju jo brijati i smijati se, a kad su sloeni

kao opojati.
b) Glagol davati takoer ide u ovaj razred te se usprezanju
od navedenih dosad razlikuje samo u imperativu koji mu glasi:
daji, dajimo, dajite, a tako je i u sloenih, npr. prodaji itd. Prezent
je dajem, daje itd., a sadanji gerundij dajui, sloen: prodajem
itd. Ostali su oblici nainjeni od osnove dava, npr. aorist davah,
dava, davasmo, imperfekt davah, davae, davasmo (prodavah,
prodavae), proli gerundij davavi, akt. particip davao, davala,
pas. particip davan, davana (prodavan, prodavana). Kao prOdavati
spreu se i akcentuju u svim oblicima i doznavati, poznavati,
dakle npr. doznajem, poznaji, poznajite itd. Glagol davati moe ii
i u 1. razred ove vrste, dakle prez. davam, dava .... , imper.
davaj, sad. ger. davajui, ali je to vie dijalektiki.
c) Jo idu u ovaj razred glagoli kljuvati, bljiwati, pljuvati,
kojima su osnove kljuva, bljuva, pljuva i klju, blju, plju. Od
krae se osnove tvori prezent, npr. klj uj em, kljuje .... , imper.
kljuj, kljiljmo, sad. ger. kljujui; ostali su oblici od dulje osnove:
aor. kljuvah, kljuva, kljuvasmo, imperf. kljuvah, kljuvae, kljuvasmo, proli ger. kljuvavi, participi kljuvao, kljuvala i kljuvan,
kljuvana. Sloeni, npr. prokljuvati ima u 2. i 3. licu sing. aor.
prokljuva, u participima prokljuvao, prokljuvala i prokljuvan,
prokljuvana, u prezentu i u imperativu je spori akcent na prijedlogu: prokljujem, prokljuj (prema tome i ne kljuvah, ne kljujui).
Sve ovo to je reeno za kljuvati vrijedi i za blju,vati, pljuvati.

Sesta

vrsta

306. a) Ispred -ti u infinitivu svruje se osnova na -ova ili na

-iva, a u prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju na -u.
Izmj~!ljivanje glasova u i ov spomenuto je u 60b; vokal i u -ivaglasi tako od pamtivijeka iza palatala, a iza nepalatalnih konsonanta mjesto i je u najstarijem jeziku bilo 'bL (v. u 53a). Od
glagola npr. kupovati, kazivati osnove su kupova, kaziva i kupu,
kazuo Za primjer uzimamo prvi od ta dva glagola.

Prezent:

kupu-jem, kupu-je, kupu-je, kupu-jemo

kupu-jete, kupu-ju.

Imperativ: kupu-j, kUpu-j mo, kupu-j te.

GRAMATIKA

286

Aorist:

kupova-h, kupova, kupova, kupova-smo,

kupova-ste, kupova-e.
Imperfekt: kupovah , k upo!Vae, kupovae, kupovasmo,
kupovaste, kUpovahu.

Gerundij sadanji: kupu-jui.

Gerundij proli:
kupova-vi, kupova-v.
Particip aktivni: kupova-o, kupova-la, kupO!Va-lo.
kupova-n, kupova-na, kupova-no.
Particip pasivni:
kupova-t, kupova-ta, kupova-to.
Infinitiv:
kupova-ti.
b) U ' kojim oblicima oV'aj glagol ima -ova, u onima glagol
npr. kazivati ima -iva, a u ostalim je oblicima jednako, npr.
kdzujem, kdzuj, kdzujui.
e) Portvrdeza pas. particip na -t: molovata. V. dan. 1, 26,
okovata. 2, 95, kov. 42, saranjivato. mil. obro 93, namolovat. V.
nar. pjes. 1, 127, osnovat. dr. izd. 3, 78, osnovato. 3, 109, kovato.
nar. pjes. 1, 320, nar. posl. 22, kovata. nar. prip. 128.
d) Mjesto -ova imaju -eva glagoli kraljevati, sunjevati, vojevati (ima i dijalektiki kaevati) jer je poradi palatalnog konsonanta o prelo u e (v. 51a), ali obino ostaje o iza palatala: boiovati, paovati, pijiinovati, prijateljavati, starjeovati, uiteljo
vati, a tako je i ca.rovati, u kojem je glagolu r nekad bilo pala talno
(v. 19c).
307. a) Malo ima glagola s osnovom na ova koji 'll infinitivu
imaju samo tri sloga, to su: kovati, psovati, snovati, tovati, trovati. Oni se spreu sasvim kao kupovati, a akcentuju se kao kljuvati (v. 305c); sloeni npr. okovati ima akcentuaciju sasvim kao
prokljuvati. - Da se glagol kupovati akcentuje sasvim kao okovati,
to se vidi iz obrasca u 306a, samo treba dodati da imperfekt
kUpovah i sadanji gerundij kupujui odgovara imperfektu ne
kovah i gerundiju ne kujui. S kupovati u a:kcentuaciji se potpuno
slau bolovati, gladovati, trgovati i drugi takvi, a kad su ti glagoli
sloeni, akcent je na prijedlogu brzi u 2. i 3. licu sing. aorista i u
oba participa, npr. nakupova, nakupovao, nakupO!Vala inakupovan,
nakupovana; u ostalim je oblicima akcent kao unesloenih. Kao nakupovati akcentuju se gospodovati, hajdukovati, sirotovati
i drugi takvi, a takav je i glagol prijateljavati, koji ima u reenim
oblicima: prijatelj ova, prij atelj ovao, prij atelj ovala, u ostalim se
oblicima akcentuje kao kupovati.

287

OBLICI

b) Glagol iLiteljovati ima akcenatsku promjenu samo u 2. i

3. licu singulara aorista: uitelj ova, a u drugim je svima oblicima
akcent kao u infinitivu. Tako i obilovati, oitovati, pijii:novati,
emerikovati imaju u tom obliku obilova, oitova, pijanova,
emerikova, a u drugim oblicima nema promjene. Ne mijenja
se akcent infinitiva nigdje u glagola kakovi su: jado"vati, milovati,
vjerovati - kamenovati, prstenovati, vojvodovati, - plandovati,
priiznovati, - prorokovati, razlikovati, zavjetovati.
c) Glagoli kazivati, cjelivati, darivati slau se s kupovati u
prezentu, u imperativu i u sadanjem gerundiju, dakle: kazujem,
kaziij, kazujui, u imperfektu je kazivah, kazivae, kazivasmQ, u
pasivnom participu kazIvan, kazIvana, u ostalim je oblicima akcent
kao u infinitivu: kazivah, kaziva, kazivasmo, kazivavi, kazivao,
kazivala. Sloenima je akcent svuda kao neslo~enima, npr. prokazivati, prokazujem. Vrlo mnogi od takvih glagola u obiaju su
samo sloeni, npr. dopisivati, dovrivati, ograivati, primamljivati,
zabranjivati, itd. KaD ti sloeni jednako se akcentuju djeverivati,
strovaljivati i sloeni opameivati, zabaurivati i dr.
d) Vrlo je ma10 glagola na -ivati koji u inf. imaju samo tri
sloga, to su: bivati, livati, snivati; prva dva mogu biti i sloeni:
dobivati, izUvati, a ima i drugih koji se gDvore samo sloeni, npr.
poivati, pokrivati, potkivati, preivati, proivati, umivati, za dnivati. Svi se ti glagoli u svim oblicima tVDre od osnove na -iva,
dakle : bivam, poivaj, umivajui itd. Urugi glagoU na -ivati, tj.
kloji u infinitivu imaju etiri sloga ili vie, vrlo rijetko u knjievnom jeziku imaju oblike kao bivati; tako je: zahvaljivam. V . nar.
pjes. 4 (u predgovoru), cjelivam. mat. 26, 48, cjeliva. nar. pjes. 1,
563, dariva. 2, 155, 332, darivate. 1, 148.

DODACI KONJUGACIJI

308. Ovamo emo metnuti nekolikD glagola od kojih su neki

tako nepravilni da im nema pravoga mjesta u vrstama i razredima
dosad navedenima, a drugi imaju samo neke 'Oblike.
a) Glagol biti, koji znai da to jest, imali smo ve u 270;
osim oblika tamo navedenih od njega drugih upravo i nema, ali
ih ima od osnDve jes, te se njima taj glagol dopunjava; Od te
osnove nainjen je prezent koji glasi: jesam, jesi, jest, jesmo,
jeste, jesu. Prezent budem, bude itd. ima perfektivno znaenje,
a kad treba imperfektivno, onda se uzima jesam. Tako budem

288

GRAMATIKA

prema jesam stoji u istom odnoaju u kojem stoji npr. reem

prema govorim. - U obliku za 1. lice singulara umetnuto je a
:meu s i m da ne budu dva konsonanta na kraju ( 44a); u 2.
ljcu singulara su nastavci kojih ni jedan drugi glagol danas nema;
jesi (postalo od jes-si, v. 107a) i jes-t; u 293a reeno je da su
nekad od dati ta dva lica glasila dasi i dast; pluralni oblici jes-mo,
jes-te imaju nastavke kao i drugi glagoli, a jesu je nainjeno kao
npr. pIet-u, samo to je ovdje u dugo, a tamo je kratko. U 3. licu
singulara govori se pored jest takoer oblik jeste (v. 52b); nalazi
se npr. u nar. pjes. 2, 161, 371, 396 i 3, 337, 466 itd. (jo nekolike
potvrde vidi dalje pod b).
b) P.ored jesam itd. nalaze se i skraeni ili enklitiki oblici:
.sam-si-je-smo--ste-su. Dulji ili puni oblici se govo,r e: 1. kad
je na njima sila go'Vora, 2. kad stoje na poetku reenice, 3. iza
veznika a, i. Primjeri: kad travu, koja danas jest, a sjutra se
l i pe baca, bog tako odijeva. V. luk. 12, 28, jer se sav zakon
izvruje u jednoj rijei, to jest ljubi blinjega svojega. gal. 5, 14,
-danas jesmo, a sjutra nijesmo. nar. posl. 52, Ka~ ce KO npaBJla
,JIa HVIje IIITO yqVIHHO, a cBojujeM npaB~aH>e:vI TIO'Ka3yje ~a jecre.
219, ne treba niko da misli da su ono sve pogreke to e ovaj
:ilj onaj ne znajui jezika kazati da' jesu. dr. 3, 264, on im
()dgovori da jeste. nar. prip. 110 - jest istina da ta naela jo
nijesu bila sazrela, ali .... D. istor. 75, jest istina da su je zamijenile. 311, ako cvili, jest joj za nevolju. nar. pjes. 1, 478, koji
ulazi na vrata, jest pastir ovcama. V. jo:v. 10, 2. - Ka~ K'O rOBopH
"n;a ID1je 3HMa, a jecTe. V. nar. posl. 115, stvar u svemu ostala bi
,onaka, kao to i jest. dr. izd. 80, budui da se krst zove i jest
..drvo ivota. D. 'Pis. 112, a upravo i jest mi sestra. 1. mojs. 20, 12,
ako i jest bio prvenac. 48, 14.
c) Oblik jest moe izgubiti svoje pravo glagoIsko znaenje te
.se upotrebljavati mjesto potvrdnog veznika da (tj. dakako, dato):
jest, prijatelju, s trepetom sagibam glavu. D. pis. 23, biste li pri:z va1i koga drugog osim boga? jest, vi biste njega zvali. Lj. 91,
poboni ljudi bie na bezopasnom mjestu ... jest, to e biti tako.
"367, jest, znailo bi to. S. 2, 264. Samo se po sebi razumije da se
l i toj slubi ne moe upotrijebiti oblik je.
'
d) Kad koga pitam npr.: je li sve mirno? on mi treba da
-odgovori jest jer je na toj rijei sila govora; dijalektiki se ti tom
dogaaju govori je (dakle s akcentom).
e) Na poetku reenice moe stajati oblik je samo kad se
:nae pred veznikom li, npr. je li ta jabuka dobra? je li Vuk

289

OBLICI

o tome pisao? Vrlo bi neobina. bilo u takvim pitanjima uzeti

jest. Dijalektiki se uzima je li mjesto upitnog veznika li, npr. ja
u vidit .... je l' imade (mjesto: da li imade? imade li?) JM. 145.
f) U staro 'd oba po ondanjem glasovnom zakonu od sveze
rijece ne i glagola jesam razvio se u prvom slogu glas
(1;), od
kojega je nastalo ije u junom, e u istonom, i u zapadnom govoru: nijesam (nesam, nisam), nijesi (nesi, nisi), nijesmo (nesmo,
nismo), nijeste (neste, niste), nijesu (nesu, nisu); 3. lice sing.
glasilo je u starom jeziku sasvim pravilno nest, ali je -st ve
odavno u sva tri govora otpalo, onda ostave ne osjealo se prema
drugim oblicima prekratko, pa mu je dodat enklitiki oblik je, te
je neje u junom govoru prelo u nije (po 53b), u zapadnom
govoru i ne mogae drugo nastati nego nije, a u istonom bi trebalo
da bude neje, pa se 'doista i govori. tako, ali je obinije i u tom
govoru nije, a iz toga je lica i prodrlo u istom govoru i u ostala,
te i istonjaci govore nisam, nisi itd. pored nesam, nesi itd.

309. a) Glagol hOtjeti ili htjeti ima veliko obilje oblika. Imperativa i pasivnog participa nema od toga glagola. Prezent mu
glasi: hOu (o nastavku toga oblika vidi. u biljeki 259c), hOe,
hoe, hoemo, hoete, hoe. Ti oblici imaju imperfektivno znae
nje, a kad treba perfektivno, onda se goV'ori htjednem, htjedne,
ili htjenem, htjene; ispor. tedne. V. mil. obro 115, tednu. 178,
htedne. nar. prip. 55, 69, 91, htjedne. V. prav. sov. 37, 40, htenu.
nar. prip. 64. U starijim Vukovim djelima nalazi se i ednem
(tj. hednem): edne. dan. 1, 75, 85 i 2, 130 i 3, 140, e dnu. dan.
3, 171, - a II govoru najjunijih krajeva nalazi se i na poetku
{mjesto h po 93a): ednem (vidi u akad. rjeniku) i enem
(enu. nar. prip. 223). Pored punih oblika hou, hoe itd. nalaze
se i krai, enklitiki: U, e, e, emo, ete, e (o ovom posljednjem
obliku vidi u l32a), koji se onako isto upotrebljavaju kao i oblici
sam, si itd., samo to enklitiki oblik e (3. lice sing.) ne moe
stajati na poetku upitne reenice kako je npr. je li sve mirno?
b) U Vukovu rjeniku nalaze se dva sloena glagola od htjeti,
a oba po istonom govoru: z:lhteti, prokteti se (-k- mjesto -h-) ,
prezent im je zabiljeen: z:lhtem, pro~te se (u junom govoru bilo
bi to: z:lhtijem, prohtije se, koje ni jedno ni drugo ne mogu potvrditi, ali ispor. 3. lice sing. prezenta ushtije. Lj. 60, 3. lice plur;
ushtiju. 41, 61, a ispor. i 3. lice sing. aorista zahtje. l. 69, 108,
prohtje (se). 109.
c) Kad je prezent zanijekan, uzima se ne s enklitikim oblicima: neu, nee, nee, neemo, neete, nee (akcente vidi u

290

GRAMATIKA

Daniia

mala sr. gram. 62 i u Bu'dmana gram. 101). Crnogorski

je dijalektizam ne hou, ne h:ae itd. kako je u nar. pjes. 2, 62,
127 i 3, 339 i 4, 6, 54, 163, u Lj. 13.
d) Aorist glasi htjeh, htje, htjesmo, htjeste, htjee (ne htjeh,
ne htje, ne htjesmo) i htjedoh, htjede, htjedosmo, htjedoste,
htjedoe (ne htjedoh, ne htjede, ne htjedosmo) i hOt j eh, hOtje,
hO tj esmo, hOt j este, hotjee. Od tih oblika prvi i drugi jednako
su obini, a trei je mnogo rjei, i ja za nj imam samo jednu potvrdu: hotje. D. istor. 254. - U junim krajevima govori se eh,
edoh mjesto htjeh, htjedoh; ispor. pod a) prez. ednem, enem.
e) Za ~perfekt ima 5 oblika! Evo ih: hOtijah, hOtijae,
hOtijasmo (ispor. hotijae. nar. pjes. 2, 43 i 3, 515), - htijah,
htijae, htijasmo (ne htijah itd., ispor. tijae. nar. pjes. 2, 399),
- hoah, hoae, hoasmo (ispor. hoae. D. istor. 45, 3 car. 13,
33, dan. 5, 19, nar. pjes. 2, 30, 607 i 3, 135, hoahu. D. istor. 119,
nar. pjes. 4, 87, nar. prip. 165), - ah, le, asmo, aste,
ahu (ne ah, ne ae itd.), adijah, adijae, adijasmo.
Premda posljednja dva lica pripadaju upravo najjunijim krajeViima (kao i prezent ednem ii. aorist edoh), ali ih Vuk obilno
upotrebljava, npr. ae. mat. 14, 5, mar. 3, 13, luk. 10, 1, asmo.
d. apo 24, 6, adijae. mar. 6, 48 i 7, 24, luk. 10, 29, adijahu. luk.
l, 59 i ll, 52, j ov. 7, 44 itd., a u Danii~ se esto nalaZi krai
od ta dva oblika, rjee dulji: ahu. istor. 3, 121, pis. 334, jer. 5,
17, zah. 6, 7, ae. istor. 43, 158, pis. 333, 1 mojs. 19, 14 i 37,
22, psal. 30, 7, adijahu. prip. 157, 207. Oblici ah, adijah
postali su od hah, hadijah (ispor. prezent ednem, aorist edoh,
pod a) i pod e), ali h moe ispred i otpasti: ae. V. mil. obro 130,
M. 257, nar. pjes. 3, 566 i 4, 60, 130, 235, ahu. 4, 23, 152, adijae.
3, 566. Oblik htjedijah veoma je rijedak, nainjen je prema aoristu
htjedoh; ima ga S. 2, 252: htedijasmo.
f) Gerundij sadanji glasi hOtei i hotei (D. rad jugosl. akad.
6, 86); oblici htei i htijui, koje gdjekoji pisci upotrebljavaju,
ini se da nijesu danas u narodu obini; gerundij proli je hOtjevi
i htjevi (vidi u akad. rjenilru): htevi. S. 2, 212 i 5, 44, tevi.
V. mil. obro 36. Particip aktivni je hOtio, hotjela i htio, htjela
(vidi u akad. rjeniku), a oblik za muki rod htjeo (eo, e.o) ,
spomenut je u 53b.
310. a) Glagol iti govori se u dnfinitivu obino ii. To je jedini obLik koji je tome glagolu nainjen od osnove i; najvie ih
je nainjeno od osnove id; prez. idem, ide itd., imper. idi, idimo,
idite, aor. idoh, ide, idosmo, imperf. iah, iae, iasmo, gerund.

OBLICI

291

sad. idui: Proli gerundij i aktivni partieip tvore se od osobite

osnove koja je nekad bila 'bd; oblik iavi postao je od negdanjega
adi (tj. bdi) tako to je na poetku iz drugih oblika pristupilo
i i to je zavretak -di prema drugim glagolima (npr. uvi ,
vidjevi itd.) zamijenjen zavretkom -vi; oblik iao, ila dobio je
takoer na poetku i, a iza njega -ao, la postalo je od 'bl, 'bla
(a ovo od 'bdl, 'bdla po 77a). Bokeljski su dija1ektizmi oblici
idah, idae i idavi koji se nalaze u nar. prip. 119, 120.
b) Kad je taj glagol sloen s prijedlozima na, po, pro, onda
i stojei iza vokala prelazi u j, te nastaje najti, poj ti, projti, najdem, poj dem, projdem (v. lOle), mjesto ega ponajvie se
govori nai, poi, proi, prema ii (vidi malo dalje) - naem ,
poem, proem (s nejasnim ). Tako je i zai zaem, izai izaem, obai obaem, sai saem (vokal je a u ta tri glagola 'Uzet onako kao npr. u izagnati, savladati, v. 47). Kako
je prvobitno iti pretvoreno u ii (po analogiji glagola moi, pei,
1' ei itd.), tako se govori i izii, obii, sii, uzii, unii (o konsonantu n u posljednjem glagolu v . u 82e) i u prezentu iziem,
obiem (ni tu l nije jasno) pored izidem, obidem) itd., a dijalektiki se uje i iem. Kao u prezentu tako stoji i u imperativu
i u aoristu, npr. nai, poi, naoh, pooh, izai, obaoh itd. Tako
je i izii, izioh, obii, obioh itd. pored izidi, izidoh, obidi,
obioh. Od otii (ili otii) glasi prezent, imper. i aor. takoer
dvojako: otidem pored otiem, otii p<Jred otii, otidoh, otide,
otidosmo (ili otidoh, otide, otidosmo) pored otioh , otie, otiosmo
(o prijedlogu ot mjesto od v. u 79c i 265b), - ali za prezent i za
aorist ima jo i trei oblik: odem, ode i odoh, ode, odosmo.
c) Od svih tih glagola samo nai ima pasivni partieip koji
flasi naen; u Vukovu rjeniku kod "liiti" ima naeno. Sto
gdjekoji hrvatski pisci piu naast, to je arhaizam.
d) Dijalektizmi junih krajeva su iniini!tivi isti, izisti, oxisti (btisti),
gdje je s plod analog-i je prema glag.olima 1. razreda I vrste, npr. plesti,
krasti; kako prema oblicima kradem, kradi, kradoh, kradUi infinitiv
glasi krasti, tako je prema idem, idi, idoh, idui nainjen inf. isti. - U
pjesmama iz junih krajeva (osobito iz Crne Gore) nalaze se ovaki oblici
za aorist: ne pah (mjesto: ne pooh). nar. pjes. 1, 362, dae (mjesto: dooe). 1, 335, 419 i 4, 6, 53, nae (mjesto: nao e) . 4, 152, 153. Ispor. pae,
sjee (u pjesmama mjesto : padoe, sjedoe) u 254g i jeh u 254d.

311. a) Osim onoga to je o glagolu jesti kazato u 254d

treba jo znati da mu prezent ne glasi samo jedem, jede itd.,
ve takoer: jem, je, je, jemo, jete, jedu. Ti su oblici postali od
negdanjih jedm itd. sasvim onako kako je dam postalo od

292

GRAMATIKA

dadm itd. ( 293a); u junom govoru nalaze se i oblici ijem, ije,

ije, ijemo, ijete, iju (o tim oblicima v. u 62b). U imperativu govori se ne samo jedi nego i jedi, koji je oblik iz velike starine kao
i vii ( 283a).
b) Glagol spati (koji se govori pored obinijega spavati) ne
ide upravo ni u jednu od navedenih vrsta, jer mu se prezent,
imperativ i sadanji gerundij tvore po III ili IV vrsti (spim, spi,
spi, spimo, spite, spe), a ostali oblici po 1. razredu V vrste (spah,
spa, spasmo, spah, spae, spasmo, spavi, spao, spala) Kad je taj
glagol sloen, na prijedlog pada spori akcent u oblicima gdje
prijedlog treba da bude akcentovan: zaspIm, zaspi, zaspah, ali zaspimo itd. - Glagol utjeti, utim ide sasvim pravilno po III
vrsti i u znaenju "muati" i u znaenju "osjeati", ali kad znai
"muati", onda moe infinitiv glasiti.i utati, a prema takvom infinitivu je i aor. utah, imperf. iltah, proli ger. utavi, akt. particip
utao, slae se dakle s glagolom spati, spim.
c) Glagol kojemu je prezent velIm, velI, velI, velimo, velite, vele ima jo samo imperfekt veljah, veljae,veljasmo i (po
svoj prilici) sadanji gerundij velei. U prvom licu sing. prez.
ima i oblik velju koji se govori osobito u junim krajevima (
259c), ali ga ima i D. sitno sp. 27, M. 297.
d) Ni glagol gresti, koji je obian samo u nekim krajevima
junoga govora, nema svih oblika; prezent mu je gredem, grede
itd., a pored toga ima i skraeno: grem, gre, gre, gremo, grete
(u 3. licu plur. samo gredu), imperfekt je gredd.jah; i to su mu po
svoj prilici svi oblici to ih ima; Danii u "oblicima" 65. kae i
za infinitiv gresti da mu nema potvrde.
e) Glagol obresti (tj. ob-resti) ide u 1. razred prve vrste i
spree se sasvim kao sresti ili susresti (tj. s-resti, su-s-resti) te
ima u aktivnom participu sasvim po zakonu obreo, obrela. Prema
tome obliku nainjen je infinitiv obreti (ispor. vreti, zreti: vreo,
vrela, zreo, zrela), a prema takvome infinitivu nainjen je i prezent obrim, obri, obri, obrimo, obrite, obre (i infinitiv i prezent
samo s ' rijecom se: obreti se, obr1m se; grekom je u Vukovu
rjeniku: obreti, obretem mjesto obresti, obretem, koji se glagol
govori i bez rijece se, vidi u akad. rjeniku).
f) Nije obian danas glagol pjeti; njega je u svim oblicima
zamijenio glagol istoga korijena pOjati (o kojem vidi u 305a), a
odnoaj izmeu pjeti i pojati ini prijevoj ili alternaciju ( 116119). Potvrda glagolu pjeti ima u novije vrijeme samo u narodnim
pjesmama ispjevanima istonim govorom, i to samo za aorist (npr.

293'

OBLICI

3. lice plur. pee) i za aktivni particip (npr. enski rod pela), vidi u .
Daniia oblo 83. I Viuk u rjeniku ima samo peti, a pjeti nema; on.
dodaje dodue i 1. lice sing. prez. pem, ali toga jamano u narodu
nigdje nema, ve je to Vuk sam nainio prema slinome glagolu
smeti, smem. Iz akad. rjenika se vidi da se u staro vrijeme nalazio glagol pjeti i u junom govoru, ali osim infinitiva bio jeu tom govoru samo jo aorist i aktivni particip (pjeh, pjeo ili pio\>

pjela).
SLOZENI GLAGOLSKI OBLICI
312. a) Sto smo dosad imali glagolskih oblika, svi se sastoje
u jednoj jedinoj rijei. Osim njih ima i takvih koji su sastavljeni
od dvije ili od tri rijei. Mi emo ih ovdje uzeti i o svakom rei
samo ono to ovdje treba, tj. to ide u nauk o oblicima, a mnogo
kojeta trebat e o njima kazati u sintaksi, zato se o tome nee
ovdje govoriti. Za primjer e nam sluiti glagoli uvati i sauvati,.
i kako se od njih sloeni koji oblik tvori, tako se tvori i od svakoga drugog glagola. - Sloeni se glagolski oblici upotrebljavaju
za izricanje budunosti, prolosti, za imperativ, za elju i mogu
nost i za pasiv.
b) Budunost se izrie svezom od infinitiva i enklitikih oblika
U, e itd., npr. Uvat u, sauvat e, uvat emo. Puni oblici.
hOu, hoe <itd. uzimaju se samo ispred ..rijece li u pitanjima,
npr. hoe li uvati? zatim u reenicama gdje infinitiv ostaje neizreen, npr. na ovo sada navedeno pitanje bio bi odgovor: hou
(razumije se iz pitanja: uvati). Inae se sveza hou uvati nalazi
samo u pjesmama stiha radi, npr. ve se bojim, hoe poginuti.
nar. pjes. 2, 108, mene hoe sirotinja kleti. 2, 369. Jo treba dodati
da i od infinitiva po 35e otpada ispred U, e itd., npr. uvat u,
plest e, ozepst e, mislit ete itd., a kad se infinitiv: svruje
na -i, onda i ne otpada, ve se govori npr. izii u, rei e, pobjei emo itd. Od obadva ta pravila ima u narodnim pjesmama
izuzetaka stiha radi, npr. biti u. nar. pjes. 1, 40, biti e. 1, 289,
odvesti e. 1, 532, na' e. 1, 92, oti' emo. 2, 2, di' u. 2, 214.
e) Sveza od infinitiva i od prezenta budem, bude uzima se
samo u zavisnim reenicama, a dija1ektizam je junih krajeva,
npr. kad budemo sad na sretni put krenuti i onoj prijateljskoj
kui doi, da pazi svaki svoj red .... i obraz. kov. 58 (mjesto:
kad krenemo, kad doemo); jo jedan takav primjer, i to iz crnogorske narodne pjesme, nalazi se u Iv. rjeniku kod "biti" pod I,

294

GRAMATIKA

1, b. Tome dijalektizmu odgovaraju sveze dadbudem, htjedbudem,

imadbudem, mogbudem, smjedbudem, znadbudem, o kojima e
se govoriti u sintaksi (u 613); u svim tim sloenim oblicima
otpalo je infinitivu i, a kako je postao oblik mogbudem, to se kae
u 68a.
d) Sveza budem uvao, bude sauvao itd. (koju emo imati
i u 313b) takoer slui za izricanje budunosti, ali samo u zavisnim reenicama. Za glagol biti slui u tom dogaaju samo
budem, a ne budem bio, npr. ako bude sretan, dobit e; zacijelo je pogreka: onaj koji bude bio meu ljudima .... imae.
Lj. 405.
313. a) Prolost se izrie ne samo aoristom (npr. uvah) i
imperfektom (npr. uvah) ve takoer svezom od aktivnog participa i enklitikih oblika sam, si itd., npr. uvao sam, sauvao si,
uvala je, sauvali su itd. Tu svezu moemo zvati p r vos l o e n o v r i j e m e ili p r v i p e rf e k t. Mjesto sam, si uzimaju
se puni oblici jesam, jesi itd. samo u sluajevima kad se upotrebljavaju u futuru oblici hOu, hoe itd. (v. 312b), dakle
npr. jesi li uvao? - jesam. U pjesmama se takvi oblici nalaze
stiha radi: jesam bio svoje roditelje. nar. pjes. 2, 90, jesi sino
rije gOvorio. 2. 132. :Kad se 3. lice je nae pored rijece se,
onda se obino je izostavlja; npr. kako se god bojao njega, tako
se bojao i njegova momka. V. dan. 3, 206, odrekao se vjere. 1 tim.
5, 8, tako se dokazivalo. D. istor. 251, u koga se nala aa. 1 mojs.
44, 16 (vie primjera vidi u prvom izdanju ove knjige na str. 288).
Premda je ovako se mjesto se je obino, ali ni se je nije neobino:
slabo se je traio krvnik. V. rjen. kod "globa", ali se je opet
oporaVila. kod "Mava", opet se je dogaalo. kod "hajduk", u
koli se je uilo. kod "kola", budui da se je pogovaralo. prav.
sav. 83, .opet se je umio i njega oprostiti. D. istor. 27, {ln se je
sada sakrio. 2 car. 17, 9, s kim se je dogovarao. ~s. 40, 14, sklonio
se je od njih. os. 5, 6. Toga ima dosta i 'll drugih pisaca: da se je
molila. l. 79. dok se je on gostio. 139, koji mu se je pokazao. 391,
ulo se je u selu. M. 200, gde se je krio. 250, - pored: borio se
dan i no.!. 415, malo se ko vratio. M. 175. Iza enklitike me (akuz.
sing.) Vuk u svojim pismima esto izostavlja je: pismo to vae
pobudilo me da vam opet piem. prepo l, 68 (1822), koliko me
obradovalo pismo vae. l, 98 (1822), mrzilo me da .... 1, 262
(1824), koji me vrlo lijepo primio. 1, 269 (1826), vae pismo dosta
me oalostilo. 1, 434 (1832), kako me ovo pismo obradovalo. 3.

295

OBLICI

61 (1826). Mnogo rjee izostavlja se je iza drugih enklitikih

zamjenikih oblika: jednom joj roenoga brata .... uzeo u soldate.
2, 646 (1832), tako je i ovo: nestalo ga (tj. akcenta) i na tom
slogu. D. rad jug. akad. 20, 232, sanjae kako joj doao Luka.
M.204.
Rijeca

je moe se izostaviti d dza onak;oga se koje nije dio sveze, npr.

je: povie da se bolje predaM nego da gore. V. dan. 5, 38, bolje se
poteno skriti no sramotno prikazati. nar. posl. 26, nadati se od njega mnogom dobru. D. pds. mil. 42, bojati se da nee. l. 287.
uvao

b) Pomenuta u preanjem sveza budem uvao, bude

itd. slui esta i za izricanje prolosti, ali samo u zavisnim
reenicama (v. u 598). Moemo je zvati d r u g o s lo e n o
prolo vrijeme ili drugi perfekt.!
e) Prolost se izrie i svezama kojima je prvi dio imperfekt
bijah ili bjeh ili prolo vrijeme bio sam, a drugi je dio aktivni
particip, dakle: bijah uvao (sauvao), bjeh uvao (sauvao-), bio
.sam uvao (sauvao), bila sam uvala (sauvala) itd. Te sveze esto
:znae prolost koja je bila prije koje druge, ali esto znae one
uope 'Prolost onako kao i sveza uvao sam. Sve tri navedene
sveze moemo zvati t r e e s lo e n o p r o lov r i j e m e
.i li pluskvamperfekt.
d) Proli dogaaji, za koje se ne zna upravo jesu' li se ili nijesu dogodili, izriu se svezom futura i aktivnog participa, npr.
bit u uvao, bit e sauvala itd. Tu svezJl moemo zvati e t v r t o
;s lo e n o p r o lov r i j e m e ili p r e t e r i t o f u t u r.
sauvao

314. a) U 251b reeno je da se 3. lice sing. imperativa obino

tvori tako da se uzme to lice prezenta s rijeju neka ili nek,
npr. neka uva, nek sauva. Tako se tvori i 3. lice plur. imperativa,
npr. nek uvaju, neka sauvaju. A u 251a je reeno da se i 1.
lice plur. imperativa esto opisuje, tj. pored uvajmo, sauvajmo
govori se da uvamo, da sauvamo. I ostala lica prezenta mogu
pred sobom imati rije neka ili nek, i onda je znaenje imperativno ili eljno: nemoj me pogrepsti u Misiru, nego neka leim
kod otaca svojih. D. 1 mojs. 47, 30, onda ree Samson: neka
"Umrem s Filistejima. sud. 16, 30, - neka znade da ih ljubit
nee. nar. pjes. 2, 469, neka znade, iva bit' ne mogu. 3, 485. ,dok smo, nek smo, kad umremo, nek se spominjemo. nar. posl. 67,
neka naemd milost pred gospodarem svojim. D. 1 mojs. 47, 25,1teka znate, dobra biti nee. nar. pjes. 3, 260 i 4, 146, neka znate,
l

Danas ga zovemo futur egzaktni.

296

GRAMATIKA

razbiemo

Turke. 4, 243. Od ta je rije neka (nek) postala, o

torne vidi u 3.kad. rjeniku.
b) Kad je iinperativ zanijekan, moe Se rei npr. ne uvaj,
ne uvajmo, ne uvajte, ali pored toga govori 'se i opisano: nemoj
uvati, nemojmo uvati, nemojte uvati. U 86b reeno je da
je nemoj postalo od ne mozi, a potanje o tome postanju vidi u
akad. rjeniku.
c) Kad se kome to . zapovijeda, to je za nj moranje u sadanjosti ili u budunosti; kome se veli: uvaj, on mora uvati ili
sada odmah ili u budunosti. Ali kad se hoe rei da je ko ta
morao nekad uiniti, a nije uinio, to je moranje u prolosti, i
ono se izrie svezom aktivnog participa i infinitiva onoga glagola,
to znai l'adnju koja se morala uiniti, npr. bio uvati, bila
sauvati, tj. morao si (morala si), imao si (imala si) uvati, sauvati. Ta se sveza nalazi samo za 2. lice sing.
315. a) Zelja lill mogunost izrie se osobitim sloenim oblikom koji se zove ' k o n d i c i o na 1 (pogodbeni nain) jer se mnogo
upQ1;rebljavau pogodbenim reenicama, a slae se tako da se
uzme aktivni particip s aoristom glagola biti. Imamo npr.
uvao

(uvala, uvalo)

uvao

(uvala, uvalo)

bih,
bi,
uvao (uvala, uvalo) bi,
uvali (uvale, uvala) bismo,
uvali (uvale, uvala) biste,
uvali (uvale, uvala) bi.
Isto tako i: sauvao (sauvala, sauvalo) bih itd., a kad je
zanijekano, onda je: ne bih uvao, ne bi uvao, ne bismo uvali itd.
b) Otud se vidi da sva lica drugoga dij ela sveze onako glase
kao aorist glagola biti osim 3. Lica plur. koje ne glasi bie, nego
bi. Ali u narodnim se pjesmama (valjada poradi stiha) nalazi katkad
bie u kondicionalu za 3. lice plur., npr. koji bie popladli Turke
(ti. koji bi poplaili). Taj se stih nalazi u 6. knjizi narodnih pjesama Vukovih (izdanih g. 1898) na str. 189; jo nekoliko takvih
primjera iz narodnih pjesama navodi se u akad. rjen. kod "biti
(budem)" na str. 362, a navode se i 'dva jamano dijalektika
primjera iz pisaca od kojih je jedan iz druge polovine XVIII vijeka, a drugi , je Petrovi Njego.
c) U narodnim pjesmama nalazi se bi takoer mjesto bismo
i m.jesto biste; npr. mjesto bismo: lasno bi se, brate, ienili. nar.
pjes. 2, 43, da bi, majko, stekli prijatelje. 2, 375, to bi sade, brate,

297

OBLICI

uinili.

3, 14, da se, brao, u so prometnemo, ne bi Turkom osolili ruka . 3, 196, inili bi to je nama drago. 4, 466, - mjesto
biste: ne bi l' mene, brao, osvetili. 3, 92, pak trite u selo Topolu,
ne bi l' Crnog pogubili ora. 4, 146. Tako se katkad nalazi i u
Vuka: poalite narod ovaj i gledajte da bi ga izbavili. prav. sov.
68, kad oni tako mogu rei, zato i mi ne bi mogli? dr. izd. 2,
137, onda mi ovdje nita drugo ne bi novo nali. 3, 33. Tako je
i ovo: neemo ni zato na svijetu mariti kad se radi
tome da
bi se pokorili volji bojoj. I. 204, jer bi bili pokrili (tj. mi). 318.
U Daniia takih primjera nijesam naao.
d) Oblici su glagola biti u navedenoj svezi enklitiki; dakle
kad se ree npr. uvao bih, tu je akcent samo na u, kao i kad
reemo uvao sam, uvat e itd. Ali se reeni oblici mogu upotrebljavati i kao neenklitiki te imaju akcent (bih, bl, bismo, biste),
mogu stajati na poetku reenice i iza veznika i. Primjeri: kad
bi koji to uinio, bi ga pogubili. V. rjen. kod "selam", zapitaju
ga da li bi se mogao nai .... a on im odgovori: bi, zato ne bi?
kod "Sibinjanin Janko", da nije bog bio sa mnom, bi me zacijelo
pustio prazna. D. 1 mojs. 31, 42, da na njima jednako ostasmo,
bismo se spasli. is. 64, 5, ini mi se, bi mi bolje bilo. nar. pjes. 2,
32, bi rekao i bi se zakleo. 3, 242, bi on svoju izgubio glavu. 4,
97, bi se na srebrnoj pari okrenuo. nar. posl. 14, da nije krten,
bi valjalo od njega meso jesti. 52.

e) U 1. licu sing. kondicionala mjesto bih upotrebljava Vuk u starijim

svojim djelima (tampanima prije g. 1840) oblik bisam, koji je nainjen
prema bismo, kao to se govori jesam prema jesmo. Primjeri: kad bisam
koga zamolio za pomo, svi bi mi odgovorili. dan. 2, 130, da bisam se sau
vao. mil. obro predgovor, ako bisam te i ja zvao. 121, kad bisam tampao
sve pesme koje imam, jamano bi bilo jo pet ovoliki knjiga. nar. pjes.
(1833) XXXV, kad bisam po svojoj volji poeo popravljati, ne bisam znao
gde bi se ustavio. dr. izd. 2, 377. Taj se oblik osim Vukovih starijih djela
nalazi samo u dvije nM'odne pjesme od kojih u jednoj nije dio kondicionala
(v. 607a): sve bisam ti svate ostavio. nar. pjes. 3, 504, rada bisam u poode
majki. l, 2'11. Obliku bisam nema potwda ni u starijem jeziku, zato mu u
knjievnom dananjem jeziku ne moe biti mjesta.

f) Katkad se oblik bismo rastavlja tako da izmeu prvoga

i drugoga sloga stoji rijeca li (l'): ne bi l' smo ga ufatile. nar.
pjes. vuk 1, 397. Tako je i: bi li ste znali (mjesto biste li znali),
za to nemam potvrde, ali se govori. U akad. rjeniku (kod "biti,
budem" na str. 362. i 363) ima za bi li smo d za bi li ste potvrda
iz pisaca druge polovine XVIII vijeka.

298

GRAMATIKA

g) Kondicional za prolost izrie se svezom bio bih uvao

bila bi uvala (sauvala) itd., ali esto se i sama sveza
uvao (uvala) bih upotrebljava i za prolost. Dijalektizam je
junih krajeva za kondicional sveza ah uvati, ae uvati itd.,
v. 608.
h) O svezama, kao to su: (da) bih znao uvati, (makar) znao
uvati, vidi u 614b.
(sauvao),

316. a) Pasiv se dosta esto izrie tako da se aktivnom obliku

doda refleksivna zamjenica se, npr. uvam se, uva se itd. U sadanjosti izrie se pasiv svezom bivam uvan, biva sauvan
itd., zatim svezama budem uvan, bude sauvan itd. i svezom
uvan sam, sauvan si itd.

b) Za pasiv u prolosti ima nekoliko sveza:

1. uvan sam, uvana si, sauvan je itd.
2. budem sauvan, bude sauvana itd.
3. bih uvan, bi uvana, bie sauvani itd.
4. bijah ili bjeh uvan, bijae ili bjee sauvana itd.
5. bio sam uvan, bila sam uvana, bili su sauvani itd.
6. bivao sam sauvan, bivala si sauvana itd.
7. bivah sauvan, bivae sauvana itd.
e) Za pasiv u budunosti slue sveze:

1. bit u uvan, bit e sauvana itd.

2. budem uvan, bude sauvana itd. (ta se sveza nalazi
samo u zavisnim reenicama).

d) Imperativ pasiva izrie se svezom: budi uvan, budite saitd.

e) Za kondicional pasiva uzima se sveza: bio bih uvan, bila
bi sauvana itd., bivao bih sauvan itd.
f) 2elja u pasivu izrie se svezom: bio uvan! bila sauvana!
itd.
g) Pasivni infinitiv je npr. biti uvan ili biti uvanu.
uvani

TVORBA RIJECI
KORIJENI
317. a) Svaka rije neto znai. Onaj dio rijei, u kojemu je
njezino temeljno znaenje, zove se k o r i j e n. Korijen moe imati
samo jedan jedini glas, ali ponajvie lima dva glasa ili vie.
b) Primjeri razlinih korijena: 1. korijen je jedan jedini glas:
i (i-i), u (ob-u-ti); - 2. kOrijen ima dva glasa, od kojih je jedan
vokal, a drugi je konsonant: or (orati), da (da-ti), pi (pi-ti); 3. korijen ima tri glasa, od kojih je jedan vokal, a druga su dva
konsonanti: isk (isk-ati), pad (pasti mjesto pad-ti po 87b), vid
(vidjeti), sta (sta-ti), zna (zna-ti); - 4. korijen ima etiI1i. glasa,
od kojih je jedan vokal, a drugi su konsonanti: rast (rasti mjesto
'rast-ti), krad (krasti mjesto krad-ti), plet (plesti mjesto plet-ti); 5. korijen ima pet glasova, od kojih je jedan vokal, a drugi su konsonanti: prask (prask-ati), strig (strii mjesto strig-ti po 97a).
c) Sto se tie znaenja, korijeni SIU od dvije vrste; jedni znae
:radnju ili stanje, takvi su svi korijeni navedeni pod b), oni se
:zovu g l a g o l s k i ili verbalni korijeni, i od njih postaju ne samo
glagoli ve i druge rijei, npr. dar od korijena da, pivo od kor.
pi, vidan od kOT. vid, kradljiv od kor. krad, stan od kor. sta itd.
Drugi su korijeni z a m j e n i k i ili pronominalni, od kojih su
postale zamjenice (npr. ja, tl, taj, ovaj, onaj, kojI, to) i druge
gdjekoje rijei (npr. prilozi til, ovdje, kamo, kada itd.). Glagolskih
korijena i rijei od njih postalih ima mnogo i mnogo vie negoli
zamjenikih korijena i rijei koje su od njih postale.
d) Vrlo mnogim rijeima ne moe se u jednome samom jeziku ili u nekoliko njih odrediti korijen koji bi se nalazio u kojemu primarnom glagolu (tj . u takvom koji je izveden neposredno od korijena, kakovi su oni to su navedeni pod b), ali
poredbena gramatika dosta esto nalazi takav korijen u drugom
kojem jeziku, slavenskom ili indoevropskom. Tako npr. rijei

300

GRAMATIKA

brod nema korijena u naem jeziku, a rijeima dom, ruka nema

ga ni u slavenskim jezicima, - ali prema prvoj se nalazi primarni glagol u nekoliko slavenskih jezika, npr. u slovenskom
bresti - bredem, u ekom bristi - bredu (tj. gaziti po vodi),
prema drugoj ima primarni glagol u grkom jeziku: demo (tj.
gradim), a pr;ema treoj ulitavskome: renku (tj. ;kupIm); dakle
je brod mjesto u rijeci gdje se moe gaziti (dalje se razvilo znaenje: laa), dom je ono to je sagraeno, a ruka je ono im se
kupi. Ali opet ostaje dosta veliko mnotvo rijei kojima takvoga
korijena ne moemo nai ni u jednom indoevropskom jeziku, jer
se ni u jednom nije od njega sauvao primarni glagol. Za takve
rijei ne moemo rei ' to im je temeljno znaenje: takve su npr.
bistar, glava; gora, konj, kriv, malen, polje, vo itd.
e) Korijeni nijesu nita realno, tj. ne smijemo misliti da je
ikad bilo vrijeme kad su se oni govorili i bili samostalne rijei;
korijeni su isto onako, kao to su i nastavci, nae apstrakcije,
zgodne za to da moemo rainjati rijei u njihove elemente,
da im moemo, koliko je mogue, odrediti temeljno znaenje i
da moemo vidjeti koje su rijei meu sobom etimologiki ili
po etimologij,i srodne (e t i m o log i j a je grka rije kojom se
naznauje posao oko traenja i postavljanja korijena).
f) Ponajvie je od svakoga korijena postalo po nekoliko rijei,
a ne samo jedna. Tako npr. od korijena krad postale su rijei:
krasti, kraa, kradljiv, kradljivac, kradom, dokradati se, - od
Korijena zna imamo rijei: znati, znak, znaiti, znanje, znamenje,
znanac, poznavati itd.
g) Ima mnogo korijena koji u svim rijeima to su od njih
postale imaju isti vokal, takvi su npr. korijeni krad, zna i mnogi
drugi. Ali ima dosta i takvih korijena kojima vokal nije u svim
rijeima isti, nego se mijenja (a to je alternacija, prijevoj, v.
117-119). Tako npr. od korijena pIet nijesu samo rijei plesti,
pletivo, pleter, pletka, rasplet nego je i rije plot, - od korijena tisk postale su ne samo rijei tiskati, tisnuti (mjesto tisknuti
po 67b), titati (mjesto tis keti po 61b), pritisak (genitiv sing.
pritiska) nego i rijei tjeskoba, tjesnoa, tjesnac (mjesto tjesknoa,
tje:;knac), - od korijena pi nijesu samo rijei piti, pijan, pivo,
napitak nego i rijei napoj, pojiti, pojite, napajati. - Prijevoj
donese katkad sa sobom te korijen u gdjekojoj rijei nema nikakvoga vokala. To nije protivno onome to je pokazato pod b), otkle
se vidi da u svakom korijenu mora bitI po jedan vokal, nije
protivno zato jer se pored rijei, u kojima je korijen bez vokala,

301

TVORBA RIJECI

nalaze druge etimologijom srodne koje u korijenu imaju kakav

vokal. Tako npr. pored uz-m-em imamo uz-im-ati, pored pri-d
imao pri-da-ti, pored sa-g-nuti (mjesto sa-gb-nuti, v. 278) imamo sa-gib-ati, pored na-sp-em imamo na-su-ti (mjesto na-sup-ti,
v. 258b), pored pro-str-em imamo prd-stir-ati itd. - Ni za prijedloge k, s ne treba misliti da im korijeni nikad nijesu imali vokala;
treba uzeti na um da je nekad bilo k'b, S'b, pa i danas se jo esto
govori ka, sa (v. 48c, 50a).
h) Ima dosta primjera gdje koji korijen sam sot> om, tj . bez
ikakvoga nastavka, slui kao gatova rije. Ovamo ide osobito
nominativ sing. nekih imenica i pridjeva mukoga roda, npr. grob,
mraz, rod, vid, dug, mlad, tih itd. Sve te i sline im rijei imale
su nekad na kraju vokal 'b koji im je bio padeni nastavak, gla:'"
sile su dakle grob'b, tih'b itd. Ovamo ide i 2. i 3. lice sing. aorista
nekih glagola, npr. da, sta, pi (od dati, stati, piti) . Ti su oblici
u prastaro doba imali svoje osobite nastavke koji su poslije otpali
(v. 264a); ne moemo dakle ni za te aorisne oblike rei. da su od
iskona bez nastavaka.
i) Vrlo su .rijetke rijei bez korijena; takvi su oblici prezenta
odem, ode .... , aor. odoh, odosmo .... (v 3l0b), tu je od
prijedlog -em, -e, -oh, -osmo su nastavci, a korijena i (i-i, ot-i-i)
nema, isto tako ga nema u aorisnim oblicima (navedenim u
3l0d): doe (tj. dooe), nae (tj. naoe); bez korijena su i enklitike rijece ga, mu (tj. njega, njemu) "'gdje sami nastavci slue
za rije.
j) U pravom smislu nemaju kooijena ni tzv. onomatopejske
rijei, v. 73, tj . takove koje su upravo n'a sljedovanje (imitacija)
kojega prirodnog glasa, kako SiU npr. cvfka, klopot, kokot, kreka,
lelek, romon, ubor itd. Takovih rijei ima u svim jezicima, i u
' svakom su jeziku postale ponajvie sasvim samostalno, tj. vrlo
rijetko potjeu iz prajezika, zato se s pravom dri da nemaju
korijena.
OSNOVE I NASTAVCI
318. a) Osnova je onaj dio rijei koji je izveden od korijena,
te na nj pristupaju nastavci, a nastavak je u rijei onaj dio kojim
se bitno znaenje to je u korijenu za neto osobito privezuje. Nastavci su dvojaki: jedni su o b l i n i, a drugi su o s n o v n i.
Oblini su nastavci oni kojima postaju razlini o b l i c i u deklinaciji i u konjugaciji, a osnovni su nastavci oni kojima se tvore

302

GRAMATIKA

o s n o verijei:. Tako u rijerna npr. padati, padao korijen je

pad, osnova je pada, a ti je nastavak za infinitiv, o za muki rod
aktivnog participa, - u rijei pletivo korijen je pIet, osnovni je
nastavak iv, a oblini (upravo padeni) nastavak je o.
b) Kako se osnove pada, pletiv razlikuju od korijena pad,
pIet, tako je i u vrlo mnogim rijeima osnova razlina od korijena; ali ima i mnogo drugih rijei, u kojima razlike meu osnovom i korijenom nema, tj. korijen i osnova je isti dio rijei; tako
npr. je u i ruk u rijeima uti, ruka i osnova i korijen. Isto je
i u rijerna grob, mraz . ... tih to su navedene u 317h, tj. u
oblicima groba, gTobu, tiha, tiho i osnove su i korijeni grob, tih.
e) U rijeima etimologiki srodnima, ako nijesu sloene (vidi
pod i), korijen je svagda samo jedan (makar i bio prijevojem razlian, v. 317g), ali osnova moe da bude po nekoliko. Tako npr.
rijei pisac, pisaljka, pismo, pisamce, pisati, piskarati imaju isti
korijen pis, a osnova je prvoj rijei pis(a)c', drugoj pisaljk,
treoj pism, etvrtoj pisame, petoj pisa, estoj piskara.
d) Cesto se osnovni nastavci dodaju korijenu n e p o s r ed n o, i rijei tako postale zovu se k o r j e n i t e (ako su glagoli,
kae im se i primarni, v. 317d); takove su npr. kraa
(mjesto krad-ja) , pis-mo, pl et-iva, krad-ljiv, ljub-(a)k, vid-(a)n,
u-ti, or-a-ti, tis-nu-ti (mjesto tisknuti po 67b). Cesto i to
biva da se osnovni nastavci dodaju drugoj osnovi, a ne korijenu
neposredno, i tako postale rijei zovu se i z v e d e n e (ako su
glagoli, kae im se i s e k u n d a r n i). Imenice npr. beraica,
kradljivac, mo.gustvo nijesu postale neposredno od korijena ber,
krad, mog, nego su izvedene od osnova rijei bera, kradljiv,
mogu nastavcima ica, (a)c, stvo; pridjevi ljubavan, pastirski,
rjeit nijesu nainjeni neposredno od korijena ljub, pas, rek, nego
od osnova imenica ljubav, pastir, rije; - glagoli darovati, grebenati, prosjaiti nijesu postali neposredno od korijena da, greb,
pros, nego od osnova imenica dar, greben, p?'osjak. - Gotove
rijei, od kojih su druge izvedene, ZOIVU se t e m e l j n e; tako su
rijei bera, dar temeljne prema beraica, darovati,
e) U tim sada navedenim primjerima stoji izmeu izvedene
i izmeu korijena jedna rije, i to korjenita; ali esto izmeu
koje izvedene rijei i korijena stoji po vie drugih rijei, od kojih
je samo prva korjenita, a druge su izvedene. Primjeri: mogu rijei

Zagraeno

a znai ovdje i dalje n e p o s t o j a n o a.

TVORBA RIJECI

303

moguan

- mogunost (korijen mog), iv, ivot, ivotinja, zwotinjski (korijen i koji je u u-i-ti, u-i-tak), mio - milost - milostan - milosnik - milosnikov (korijen mil), taman - tamnica
- tamni (!1' - tamniar ka, - tamniarkin (korijen tam) itd.

f) Katkad se osnove pred nastavcima pokrauju; tako npr.

od Hercegovina nema izvedene imenice Hercegovinac, nego je
Hercegovac, isto je tako Maedonac, Posavac, Slavonac i mae
donski, posavski, slavonski od: MaedOnija, Posavina, Slavonija.
Tako je i digernjaa (a ne digerinjaa), m1itonja (a ne mlitavanja), eludara (a ne eludara); a uzmimo na um iz 232. komparative dublji, vii, slai od dubok, visok, sladak i dr. Svemu
tome odgovara' meu sloenim rijema trbobolja mjesto trbuhobolja, golotrb mjesto golatrbuh (v. u 374b).

g) Mnogi su nastavci takvi da se njima mogu uvijek tvoriti

nove rijei; takvi su npr. nastavci: a (kopa, ora, vika), ina
(milina, mnoina, veliina), ite (noite, ognjite, sajmite), oa
(istoa, jeftinoa, kratkoa), ai (jahai, orai, pisai) itd. Neki su
nastavci takovi da se njima ne mogu tvoriti nove rijei, a narod
ih nikad i ne tvori; takovi su: a (daa, obua, odjea), ina (djeve1'ina, gospodina, sestrina), no (brvno, okno, sukno), t (dobit,
pavit, smrt), ok (dubok, irok, visok). Oni prvi nastavci zovu se
p 10' d n i (produktivni) ili d. v i, a drugi su n e p lod n i (neproduktivni) ili m r t v i.
h) Mnoge rijei tuice svruju se jednako kao i domae, ali bi pogreka
bila kad bi se za onaj dio rijei, koji je nastavak u domaih, reklo da je
nastavak i u tuih. Zlo bi npr. bilo kad bi se pri nastavku or navela rije
opor (iz madarskog csopor) ili pri nastavcima un, ura kad bi se navele
rijei raun (iz tal. razione), klisura (iz gr. kleisura) itd.

i) Osim korjenitih i izvedenih rijei imamo jo s lo e n e,

tj. takove gdje se po dvije ili po tri rijei ili njihove osnove zdruuju u jednu cjelinu; sloene su rijei npr. nakriv, nemio, posjei,
crnook, glavo,b olja, dangubiti itd. - Kad su po tri rijei zdruene
u jednu cjelinu" onda je bar jedna od njih ili kakav prijedlog ili
rijeca ne, npr. nazlobrz, neznaboac, rasprodati. Vrlo se rijetko
dogaa da ni jedna od tri rijei sloene u jednu cjelinu nije ni
prijedlog ni rijeca ne; takove su npr. prvobratued, drugobratued, crnogorsko-hercegovaki (govor).

304

GRAMATIKA

NASTAVCI ZA TVORBU IMENICA

319. a) a imamo u: brada, buha, gora, klada. muka, muka,
pritka (tj. pri-hk-a od korijena koji je u taknuti), ruka, rosa,
riba, srijeda, kripa, trka, ena itd. Iz tih se prim~era vidi da
je znaenje rijei, to ovamo idu, razlino, a razlian im je i akcent.
Slau se u tome to su to same korjenite imenice.
b) (a)c je esto nastavak korjenitih imenica, koje ponajvie
znae onoga koji to ini ("inilac"), rjee ono to se ini; primjeri:
bodac, hodac, kosac, laac, lovac, pisac, platac, ronac, - grabac
(tj. grabljenje), hitac, hropac, udal'ac itd. - Jo se ee taj nastavak vee s osnovama drugih imenica i tako nastaju rijei umanjena znaenja, npr. bratac, hljebac, humac, izvorac, klinac, kolac
(izvedeno od negdanje imenice kol, pa se zaboravilo da je u kolac
znaenje umanjeno), krUac, staraac, stOlac (upravo: umanjeni
sto), zubac itd. - Neke od ovakih imenica znae otkle je ko ili
gdje ivi, npr. Biogradac, Kosovac, Ogulinac, planinac, Saraj evac,
Smederevac, Srijemac, Varadinac. Ovamo idu i Hercegovac, Maed6nac, Posavac, Slavonac, koje su nainjene od pekraenih
osnova (v. 318i). - U mnogo sluajeva slui nastavak (a)c da
se od pridjeva naini imenica, npr. bijelac, brzac, grebernlc (izvedeno od pasivnog participa i znai "ono to ostaje na ogreblu kad
se ogreblje kudjelja ili lan"), krivac, lakomac, skupac, slijepac,
starac, studenac, svetac, ivac itd. Tako postaju imenice i od
pridjeva nainjenih nastavcima av, iv, ov, npr. upavac, elavac,
gubavac, kradljivac, laljivac, pojedljivac, bukovac (bukova palica), carevac, hrastovac (hrastova palica), udovac, Vukovac li. dr.
Takve imenice postaju takoer od aktivnoga i pasivnoga participa,
npr. uvalac, davalac, hvalilac, kudilac, pratilac, prelac, ranilac,
tkalac, trgalac, ubivalac, ustalac, vladalac, itd. (sve te imenice
znae ovjeka koji u sadanjosti neto ini, npr. uvalac je onaj
koji sada uva, premda aktivni particip znai prolost, npr. ,uvao
sam; kaIro se ima to razumjeti, na to treba da odgovara poredbena
slavenska gramatika), - obrukanac, prebranac, rezanci, sij anac,
trganci, trpanac, znanac, ganci. - Isti se nastavak nalazi joa i u
dosta dl1Ugih rijei kojih se korijenu znaenje ne zna: glumac,
kobac, lisac, lonac, palac, prasac, vrabac, alac itd. - Akcent
Jlrve grupe upravlja se ponajvie po glagolu s kojim je rije u
svezi: bodac: bosti, lovac: loviti, udarac: udariti. U drugoj grupi
akcent je ponajvie onakav kakav je u temeljnih rijei: krUac:
krUh, izvorac: izvor, humac: hUm (gen. huma). U treoj se grupi

TVORBA RIJECI

305

dri akcent sad temeljne rijei, npr. Kosovac: Kosovo, Biogradac:

Biograd, Varadinac: VaradIn (Varadina), sad stoji uzlazni
akcent na slogu cinlgom od kraja bez obzira na akc. temeljne rijei,
npr. planinac, Ma6~d6nac, Slav6nac, Smeder~vac (pored Srne de:revac). - Nastavak (a)c nalazi se i u rijei otac, stri, kojima se
ve davno i davno zaboravilo iskonsko umanjeno znaenje, te se
govore kao da nijesu umanjene, ali u vrlo staro vrijeme govorilo
se oh, gen. ota itd. (vidi u akad. rjeniku), a rije stric nekad je
glasila strij, gen. strija (kako glasi jo i danas u nekim slavenskim
jezicima), pa je otud izvedeno strij ac, gen. strijca itd.; ij 'll gen.
strijca itd. prelo je u I, dakle strica itd. (v. 103b), a onda je
prema takvome genitivu nainjen nominativ stric, i tako su se
oblici strijac, strijca izgubili. - Jo treba dodati da je u rijeI
s ovim nastavkom stajao glas b, a ne 'b, i zato imamo npr. krUac,
luac, roac, gdje je , , postalo po pravilu (v. 89b) od h, k, g.
Ali ima nekol:iko rijei i bez te promjene, npr. bogac, gluhac, kukac;
te su rijei nastale u novija vremena kad se ve zaboravio zakon
o prelaenju guturala upalatale ( 40).
c) (a), samo u mjesnim imenima: Bora, Bira, Gara, Lijeva (Leva), Una.

d} 1 i ponajvie se vee s glagolskim osnovama i naznauje

one radnje koja se glagolom izrie; ponajvie pristupa taj
nastavak na osnove imperfektivnih glagola. Primjeri: bera, boda,
brija, guda, igra, izmilj a, kOpa, kova, ora, otima, poslova, provaljiva, veza, vika, zasjeda itd. Gdjekoja od
ovakih rijei znai kakovu stvar, I1ipr. doeka ("na dovratniku
ono za to se zamie skakavica"), obreza (gvoe kojim reu
izmari kou), ogrta ("ono im se ogre"), pokriva (im se ko
pokriva), priveza (nekakav rubac na glavi), uvija (tj. cigara)
i dr. - Rijetko se vee ovaj nastavak s imenikim osnovama:
kola, roga, ubrada. Akc. je svagda kao u bera, gen. beraa,
otima, gen. otimaa itd.
e) 2 a, samo u divlja (gen. divljai).
f) aa zdruuje se s osnovama imenikim, pridjevnim i glagolskim, i rijei tako postale znae stvari koje s temeljnim rijeima stoje u kakvomgod savezu. Primjeri: kijaa, kopljaa, misiraa, pregaa, sumpOraa, tanjiraa, bjelaa, ivanjaa, kravIjaa, veernjaa, drljaa, guvaa, ispiraa, pokrivaa, povezaa, sapinjaa, vijaa itd. Slabo se meu tim rijeima nalaze
takove koje znae ivotinje ili eljad, kako su: krmaa, narikaa,
tumaraa, udavaa. Osobito se rado nastavak aa vee s osnovama
inioca

306

GRAMATIKA

pridjeva na ov koji su izvedeni od kakve imenice to znai biljku,

i rij ei tako postale ponajvie znae palicu ili rakiju od one biljke.
PrimjerJ: brezovaa (palica), glogovaa (palica), jabukovaa (rakija), lipovaa (palica), ljeskovaa (palica), oskoruovaa (palica i
rakija), trenjovaa (palica i rakija), smrekovaa (palica i rakija,
u Vuka valjada grekom smrekovaa). Rijetka su drukija znaenja: lUkova a (hljeb umijeen s lukom), makovaa (pita od
maka, u Vuka valjada grekom makovaa), trnovaa (neka ljiva),
hrastovaa (laa od hrastova drva, ali i: hrastova palica); moe
se jo dodati; komovaa (komova rakija). Akc. u onih imenica
koje su izvedene od pridjevnih osnova dri se ponajvie temeljne
rijei, a u drugih je spori akc. na slogu treemu od kraja. Vidi
nastavke jaa, ovaa.
g) aina je esto u rijei koje znae to uveano, npr. junaina, ludaina i dr., lO njima e se govoriti pri nastavku ina, jer
im je to upravo nastavak. Od glagolskih su osnova izvedene neke
imenice koje znae posao to se izrie temeljnim glagolom, sasma
rijetko drugo to; takove su: deraina (plijen, kad koga oderu),
grijaina (nOlVci za grijanje), kovaina (opiljci od gvoa, kad se
kuje), odmeta ina (kad se ko odmetne), premetaina (kad to premeu traei), skitaina (skitnj'a), zagledaina (kad idu gledati
djevojku).
h) aka, samo u: igraka, pljuvaka, prikivaka ("komad
koe to se metne na peticu, te se utvrdi klincima").
i) li je sasma rijedak nastavak: glUha, gola, puha, i u
druge dvije imenice '~oje se slabo govore. Vidi nastavke ba i da.
j) aa, samo u: mokraa.
k) lie u glago1:skim imenicama, npr. pokHie, vidi pri nastavku 2 je.
320. a) lid se nalazi u zbirnim imenicama, koje su ponajvie
ivotinje i eljad, rijetko stvari. Primjeri: bliznad, jarad, junad,
pilad, prasad, telad, unuad ( mjesto k zavueno iz: l.mue, gen.
unueta), burad, di'vljad (lj uzeto iz druge zbirne imenice:
dfvlje) . Koje od tih rijei imaju dva sloga, akcent im je sv;ima
isti, a tri sloga ima (osim Unuad) samo jo nazimad. Vidi nastavak ad.
b) lid(a)k, samo u: krivldak, krnjldak, truhlcidak.
c) lig, samo u: krag, iprag. Vidi nastavak lj ag.
d) adija, u nekoliko rijei: djeladija (onaj koji dijeli), Iarmadija, magazadija, paradija ("koji na par radi drugim maj-

TVORBA RIJECI

307

starima"), pljakadija, provodadija, troadija i jo u nekolike

druge. Vidi nastavak dija.
e) aija, samo u: ludaija (luk ovjek, u pjesmi), pustaija.
f) aj je sasma rijedak nastavak: uzdisaj, zalogaj i u mjesnim
imenima: Bjelaj (vidi u akad. rjeniku), Blagaj, Kosmaj, Maglaj.
Mnogo je obiniji nastavak jaj (vidi u 342h).
g) aja se nalazi u nekoliko rijei razlina akcenta i znaenja,
npr. domaja, kvi'gaja (neka kruka po kojoj su male kvrge), peraja (ekinje u svinje), prekaja ("vodenica u koje daske na kolu
stoje poprijeko"), suvaja (mjesto sUhaja). Vidi nastavak jaja.
h) ajica se vee s osnovama imenikim, pridjevnim i glagolskim te tvori imenice koje ponajvie znae stvari, rijetko eljad .
Primjeri: bjelajica (bijela arapa), drajica (dra1ica u motike,
u ae), izdajica, mlakajica (toplo vrijeme), plazajica (gdje se drva
plazaju, tj. otiskuju niz brdo), stapajica (stap - tako se dijalektiki govori mjesto tap kojim se prepira skorup), steajica
(petica na vratima), tUlajica (cijev u lijevka, u gajdi ono to je
svezano u mjeinu), svilaj ica (neka kruka). Gotovo sve te rijei
pie Vuk u svome rjeniku bez j; v. 104b).
i) ajka se nalazi u vrlo malo rijei: ljUljajka (isto to ljuljaka), tocilj aj ka, eveljajka (u pjesmi se kae guski jer evelji
ili epelji).
j) ajko, samo u babajka (tj. babo, 9tac).
k) ajlija, samo u tri imenice mukoga roda: dugajlija, novajlija, toajlija i u dvije enskoga: granajlija ~uka po kojoj su
grane izvezene), zlatajlija (bie nekakav nakit od zlata). Vidi
nastavak Zija.
l) ajnica, ajnik, samo u: blagajnica, blagajnIk.
321. a) (a)k se esto vee s korijenom, te onda rijei tako
postale imaju razlina znaenja, npr. cvfak, dometak, dfak,
izlazak, krmak, laak (ime mjesecu martu), lepak (mjesto ljepak,
v. 64b), mfsak, osvitak, toak (od korijena tek, koji je u tei),
ulomak, zagriza k, zveak itd. Dosta ima ovako postalih rijei,
kojih se korijenu znaenje ne zna: v6rak, momak, papak, patak,
ruak, vivak, vrijesak i dr. - Cesto se s ovim nastavkom iz jednih
imenica izvode druge, i tako postalim rijeima znaenje je ponajvie umanjeno (isp. k u pridjeva: crvenkast, zelenkast, 365Z, u
glagola 389b): bojak, crvak, cvijetak, danak, graak, hladak,
redak, sanak, djeverak, av6lak, goltibak, kotiak, oblaak, prste-

308

GRAMATIKA

nak, sokolak, zalogaj ak, - nije umanj eno znaenje u: lanak,

Ej evak, osvitak (isto to lan, lijev, osvit), tratorak (biljka razlina
o d one koja se zove trator). Ima dosta rijei s ovim nastavkom
izvedenih od koje imenice, ali su u obiaju samO' s prijedlDgDm
sloene; znaenje im izlazi iz znaenja prijedloga i temeljne imenice: doruak, nadimak, naprstak, omeak, opleak, ponedjeljak,
podzimak, prikrajak, uzglavak, zapeak, zaselak itd. - Malo je
primjera gdje Dvaj nastavak slui za to da se Dd pridjeva naini
imenica, npr. manjak -(od manji), viak (od viI), jedinak (pored
jedinac), etvftak, petak, desetak; ovamo ide i utorak to je izvedeno O'd negdanjega pridjeva utori (u starom jeziku v'btoryj, tj.
drugi, dakle je utorak: drugi dan) . OvamO' idu imenice izvedene
od Dsnove pasivnog participa (koji je upravo pridjev: dobitak,
dodatak, napitak, poetak, savitak, uitak, zaetak, a pO' analDgiji
tvore se imenice s DVim nastavkDm i prema neprelaznim glagolima
koji pasivnog participa nemaju: ostatak, postatak. Iz poetak, zaetak zavueno je itavo -etak u imenice: svretak, zavretak. O
imenicama osnutak, gubitak, O'ritak, vezitak vidi u 356f. Malo
je imenica izvedenih ovim nastavkom od priloga: napredak (od:
naprijed), nazadak (od: nazad), potomak (od: potom, tj . po tom),
posobak (ili pOsobac od negdanjeg priloga posob koji je valjada
znaiO': jedno za drugim kao zasob). Stalnoga pravila za akcent
dvojesl&nih rijei nema, a trojeslO'ne i etveroslone, koje su bez
pvijedloga na poetku, ponajvie imaju akc. kao npr. golubak, a
koje su s prijedlogDm sloene, Dne su ponajvie akcentovane kao
npr. izlazak. - Ispred k u OVDme nastavku bilD je nekad b, zato
glasDvi k, g, h prelaze u , , , npr. mraak, par&ak, graak.
b) lik vee se s DSnO'Vama glagO'la koji se u infinitivu svruju
na -ati, i rijei tako postale znae inioca: leak, teak, zujak (ime
nekom hrutu to zuji). Cee se vee s osnovama imenica, te se
onda znaenje ili ne mijenja: kijak (nekad se govorilo kij, vidi u
.akad. rjeniku), tOrbak (istO' to torba), ujak (nekad se govorilo
uj), vojak (nekad se govorilo voj) ; - ili se mijenja: pOljak, ljivak
(isto tO' ljivik), temelj ak, zemljak. DO'sta ima imenica s O'vim
nastavkom postalih od pridjevnih osnDva; znaenje takvih imenica
stoji u tijesnoj svezi sa znaenjem temeljnDga pridjeva (ali ta je
sveza raznolina): gluhak, golubinjak, gornjak, ljevak, ludak,
mravinjak, prostak, svojak (Dd: SVDj) , teleak , vjetak. Meu rije Po svoj prilici ovako je izvedeno i podmladak od imenice mHld
(gen. mHldi, tj. mlada stoka), a ne od pridjeva mHld, mlada. Tako i prinovak
n i je od nliv, nliva, ve je prema glagolu prinoviti jer narod rijei npr.
d o metak, ulomak osjea kao da su izvedene od glagola dometnuti, ulomiti.

TVORBA RIJECI

309

ima s ovim nastavkom nema ni jedne koja bi znaila kakovu

radnju ili stanje. Za akcent nema stalna pravila.
c) aka je veoma rijedak nastavak: divljaka, roaka.
d) 1 (a)L, u imenica mukoga roda: orao, pakao, svrdao, ugao,
uzao, vrtao (tj . vrt).
e) 2 (a)L, u imenica enskoga roda koje znae stanje iIi stvar,
a gotovo sve su sloene s kakvim prijedlogom: iznikao iIi ponikao
(ono to iznikne), izrastao (ono to izraste), misao (domlsao, pomisao), nazebao (nahlada, kad se ko nahladi), pogIbao, pomrzao, protisli (kad ovjeka bode u bokovima), pregi:bao. Rijei pro:rnisao,
smisao mukO'ga su roda (gen. promisIa, smIsla), a sve druge
enskoga.
f) aLa je veoma rijedak nastavak: mreale (samo u plur.,
"isprijeano kao mrea, te se u njemu slama nosi"), vlaale (samo
u plur., "koze od drveta na kojirila se plug vozi").
g) aLo imamo u stopalo, vlakala (samo u plur., isto to vlaale). U te je r:ijei aLo preneseno iz rijei, kao to su: klecalo, ogledalo, sjedalo itd., gdje je nastavak samo Lo; vidi kod toga nastavka.
h) ilj se zdrufuje s osnovama imenica i pridjeva, te nastaju
imenice koje :inae ili eljad ili ivotinje iIi stvari: bOgalj (tj.
koji prosi da mu se smiluju boga radi), etvrtalj (neka itna mjera),
gubalj (konj na kojemu je guba), kusalj (kus konj), mrkalj (ime
ovnu, od imenice mrk), siva lj (ime konju), vatralj, zekalj (konj
zeko iIi zelenko) i jo nekolike ovake i~enice.
i) aLja u nekoliko rijei enskoga roda, izvedenih od glagolskih osnova, npr. grebenalja, pralja, vidi kod nastavka Lja; - osim
toga u rijei izvedenoj od pridjevne osnove: krivalja (groe duguljastih i kriVih jagoda).

j) iiLjka se vee gotovo samo s osnovama glagola V vrste, i

tako postale znae ponajvie spravu kojom se ini ono to
temeljni glagol znai. Primjeri: kazaljka, mahaljka, navijaljka,
okretalj~a, pisaljka, proivaljka, sisaljka, snovaljka, tipaljka,
trcaljka itd. Sasma rijetko znae ovake rijei drugo to: izme:tiHjka (neka djevojaka igra), naradaljka (ena koja narada, tj.
blebee), tualjka (alosna pjesma) i dr. Od osnove koja nije glagolska izvedena je ' samo rije stabaljka (od osnove koja je u :
stablo). Akcentom se od drugih rijei razlikuje samo: trcaljka.
k) (a)m, samo u: jaram, jeam.
l) 1 (a)n, samo u: ovan, rujan.
m) 2 (a)n, u: desni (meso oko zuba) , plijesan, sablazan.
rijei

GRAMATIKA

:310

322. a) an pristupa na osnove imenike, pridjevne i glagolske, a rijei tako postale obino znae muko eljade ili muku
ivotinju, rijetko kakvu stvar. Primjeri: bukvan, divljan, domiIjan, dragan, grkljan (nije od korijena kodi je u: grlo, ve od
drugoga), mrtvan, rian, aran, tupan, zvjezdan (neka trava) itd.
Rije ostan (gen. ostana) upravo ne ide ovamo, ve pod 1 (a)n, jer
joj je a postalo od starijega 1> koje je iz nominativa sing. zavueno
i u druge padee. Akcent u svih je ovih rijei isti.
b) in se vee s imenikim osnovama, i rijei tako postale
znae eljad, ivotinje i stvari koje stoje u kakvoj vezi s temeljnim rijeima. Primjeri: gaan ("goliUb u kojega je perje dolje po
nogama kao gae"), gusan, guan (golub s guom), kuman (govori se
od dragosti mjesto: kum), obruan (lonac koji je opasan obruem),
sirotan, upan. Akcent je ponajvie kao u gaan.
c) ana je nastavak iz turskoga jezika te se vee s osnovama
turskih i neturskJh rijei, npr. apsana, barutana, mehana, ciglana,
dvorana, kuglana, svilana. Sve su te rijei jednako akcentovane
i sve znae neko mj 'e sto osim poljana koja imenica znai: ravno
polje.
d) in(a)c slui za tvorbu imenica koje znae otkle je ko ili
gdje ivi: Austrijanac, Banjanac, Deanac, Srbijanac, Talijanac;
govori se i pie takoer Afrikanac, Amerikanac, Belocrkvanac
(ovjek iz "Bele Crkve" u Banatu), a Vuk u pripr. za ist. 35. ima
Kamatkanac (bez akcenta, ali je jamano: -anac). Akcentom se
odmie od drugih: Petanac (bit e da se govori i Petanac). Imenice, kao to su obrukanac, prebranac itd., vidi <ll 319b.
e) anca, samo u dijalektikoj rijei uzdanca i u staroj (danas neobdnoj)
ujanca, kOje obje znae: uzdanje, ufanje, a nainjene su prema talijanskoj
imenici istoga

znaenja:

speranza.

f) ance imamo samo u imenica umanjenoga znaenja: bjelance, bllitance, edance, umance. Kako se dekliniraju te rijei,
to se vidi u 157d. Nastavak navedenih rijei zavuen je iz rijei,
kao to su braance, vlakance (od: brano, vlakno); vidi nastavak ce.
g) ancija, samo u varancija (varancija), terancija (u ,istonom govoru
mjesto tjerancija); obje e rijei biti nainjene od knjievnih ljudi prema
rijeima latinskog podrijetla, te su valjada iznajprije glasile varacija,
teracija (kao dacija, regracija, operacija, proklamacija), a na,m d je umetnuo
n (ispo arantos, komendija itd. u 82c).

h) anica se dosta esto nalazi u imenica, prema kojima se

govore pridjevi na -an, npr. ruanica (tj. ruano doba), snjeanica

TVORBA RI.JEeI

311

(tj. snjeana voda), sunanica (tj. sunana zraka), gibanica (od

pasivnog participa giban) , oranica (od: odin), cjepanica (od: cijepan) itd. Prema takvim i slinim imenicama zavueno je anica i u
ove dvije rijei, prema kojima nema pridjeva (ni participa) na an:
cjevand.ca (tj. cijev u noge, golijen), kljuanica.
i) anija, samo u rijei: kvatanija, petljanija, pisanija, vezanija,
kojima je temeljno znaenje isto to imenicama na anje od istih
glagola, dakle hvatanija isto to hvatanje itd. U akad. rjeniku
ima i imenica: pjevanija.
j) anin, u nekoliko imenica koje znae otkle je ke ili gdje ivi:
Beanin, Cetinjanin, Mavanin, Moraanin, Senjanin, Spuanin,
Tuzlanin, varoanin; ovamo ide i Bflvanin (kao da je zemlji ime
Bava). Vidi nastavak janin. Prema takvim imenicama mukoga roda nalaze se imenice enskoga roda s nastavkom:
k) anka, npr. Mavanka, TUzlanka, Bavanka. Vidi nastavak
janka.
l) anstvo se nalazi u : beroanstvo, dostojanstvo, pijanstvo, poznanstvo, postojanstvo. Iz tih imenica, u kojima je -an- dolo iz
pridjeva beZlOlan itd., prodrlo je n i u neke druge rijei, prema
kojima nema pridjeva s nastavkom an; to su: boanstvo, ovje
anstvo, otaanstvo, svjedoanstvo, velianstvo, vladianstvo. U
tih imenica stoji , mjesto k, g zato jer je nekad bilo npr.
bobstvo (od: bogbstvo) itd.; v. 39a.
.m) (aJnj se vee s glagolskim, rjee s imenikim i pridjevnim osnovama. Tako postale rijei znae stvari, vrlo rijetko drugo
to. Primjeri: bacanj (nekakav koar koji se baca u vodu za hvatanje ribe), bubanj, metanj (hitac), nakovanj, paduporanj ili
potporanj, pOetanj (okretanje u toka), pucanj, reanj (to se
odree), skretanj (nekoliko usukana lista duvana), sveanj, tucanj (tuak ili tucalo od avana), urovanj (kolac koji se urovi u
zemlju), zaporanj (gvozden ili drven klin u vrata) itd. Od osnova
imenikih a. prijevtn\ih: [!panj, 1Uanj (divlji luk, od: lug),
noanj (opanak od koe s goveih nogu), pOvodanj, srpanj, svibanj,
travanj, vianj (divlja Vinja). Korijen je taman u: gleanj, raanj;
fva nj je postalo metatezom od rnav i s promjenom glasa n
u nj (ispor. e. ernov, rus. >KepHOB'b); istu promjenu glasa n
u nj pokazuje imenica ostanj, koja isto znai to i ostan i isto
tako joj ostaje a u drugim padeima (gen. sing. ostanja kao ostana,
v . 322a). Znaenjem svojim odvaja se od svih drugih imenica
suanj, u kojoj je s prijedlog, -u- je u svezi s imenicom ue,

312

GRAMATIKA

dakle je suanj upravo onaj koji je uetom (ili uetima) svezan.

Za akcenat, kako se vidi, nema pravila.
n) anj, samo u nekoliko rijei: okanj ili koanj (postanja
tamna), kotanj (neka trava, postanja tamna), krbanj (postanja
tamna), lokvanj (osnova u imenici lokva), tukvanj (osnova u
imenici tikva, vokali u - i meu sobom su u prijevoju ili alternacij,i).
o) anja, samo u nekoliko rijei: kopanja, lubanja, pomaganja,
putanja (u Vuka - moda grekom - put~mja), - i unekolika
mjesna imena: Boranja (planina), Dobranja (planina), Zrmanja
(voda).
.
p) anj(a)k, samo u: bljuvanjak, potoMnjak ( mjesto k prodrlo je iz imenica istoga znaenja: potoak, patoi), umanjak
(tj . umance ili uvance, v. 74a).
323. a) ar se vee s osnovama glago1ls1cim, i tako postaju rijei
koje znae inioca radnje to se glagolom izrie. Primje ri: uvar,
gatar, klopotar (ovan sa zvonom, tj. koji klopoe), kuhar, pekar,
pisar (pisar), tampar, vidar, vozar, zidar. Cesto se taj nastavak
vee i s imenikim osnovama, te onda izlaze rijei koje stoje u
kakV'omgod savezu s onim to osnovna imenica znai, npr. koji
ono uva, gradi ili prodaje: bavar, izmar, drvar, kOlar, kozar,
kravar, lugar, mljekar, novinar, pukar, reetar, vinogradar,
volar, vratar, - a i drugo kojeta, npr. crkvari (koji idu u crkvu),
hiljadar (ovjek koji ima hiljade), kamenar (koji sijee kamen),
mravar (ptica koja jede mrave), leinar (orao koji se hrani leinama), zlatar (koji ini to od zlata), enar (koji se mnogo sa enama drui), - glavar (koji je emu glava), gospodar (koji je emu
" gospod" , a "gospod" je starinska rije za "gospodin"), drugar
(isto to drUg) itd. Nekim se imenicama s nastavkom ar ne zna
korijen: komar, kotar, lopar. Akcent nije, kako se iz navedenih
primjera vidi, postojan ako se i razabira sklonost da na drugi
slog od kraja doe spori akcent ili da izvedena rije ima ake.
onaj koji ima temeljna.
b) ara se vee s osnovama glagols~ i imenikim, rjee
s pridjevnima. Rijei tako postale znae ponajvie mjesto ili
spravu, gdje ono stoji ili gdje se ono ini to temeljna rije znai.
Npr. branara, crepara, drvara, dudara, hljebara, kupusara (kaca
za kupus); pecara, pivara, svilara, vretenara, vunara itd. - Gdjekoje ovake rijei znae ensko eljade: gatara (koja gata), kartara
(koja gata u karte), mukara (koja se vlada kao muka glava),
podloara, redara (na koju red doe raditi), travara; gdjekoje

TVORBA RIJECI

313

opet znae ivotinje: muzara (krava ili . ovca ili koza), talara
(krava koja se dri u tali), zlatara (muha), enskara (enka); ima
ih koje znae biljke: jajara (neka ljiva, velika kao jaje), ludara
(1. bundeva, 2. neka gljiva), puhara (neka gljiva), eludara (neka
trava koja se jede kad elIudac boli). - Nekoliko ih ima koje znae
razline stvari: btvnara (kua od brvana), gUvara (pita), krlkara
(kapa od nekoliko dijelova nalik na krike), mekinjara (orba od
mekinja), smokvara (pita), straara (vrlo rava kua), ubara itd.
- Od pridjevnih su osnova: pustara, tupara (tupa sjekira). Akcenat je u svih rijei to ovamo idu isti, tj. spori na treem slogu
od kraja. Vidi i nastavak jara.
c) a1'(a)c imamo u: bukvarac (od bUkvar, knjiga), mukarac,
petljarac, poletarac (isto to poletar), pomeljarac (isto to pomeljar).
d) ar(a)k, samo u suvarak (tj. suharak).
e) arica, obino se nalazi u imenica enskoga roda izvedenih
od onakvih mukoga roda kojima je nastavak ar, npr. izmarica,
govedarica, krmarica, lonarica, ovarica, vidarica itd. Te i sline
rijei znae sad iju enu, sad enskO' eljade koje ima kakav posao
oko onoga to temeljna rije znai. Iz takvih imenica prodrlo je
arica i u neke druge koje obino znae kakvu stvar, a prema
njima nema imenice mukoga roda s nastavkom ar, npr. gazdarica,
kllidarica (vodenica na kladama), lUkarica (pita s lukom u Crnoj
Gori), ognjarica (obanska koliba u kojoj se oganj loi), pukarica
(puka, u igri za djecu), uljarica (sud"za ulje), vinarica (laa u
kojoj se vino vozi), utarica (utovoljka, uta koko, koza).
f) arija se nalazi u rijeima: drvenarija (drvena roba), lagarije, Madarija (tj. Madari), madarija (madarski dukat), nitarija, militarija, petlj arij a, serdarija, tamparija, sljeparija, triarija (u toj je rijei mjesto e prodrlo iz pridjeva trian, triav,
u kojima je po zakonu, v. 362a, 365f).
g) arina imamo u rijeima: dimarina (ili dimnica, to svaka
kua plaa vladici od dima), glavarina (to se od glave plaa),
krvarina, kuarina, svadbarina (u Vuka je akcent svadbarina),
travarina (to se plaa za travu). Te su rijei nainjene po analogiji imenica kojima se temeljna svruje na ar, npr. brodarina,
vozarina (tj. to se plaa brodaru, vozaru), a imat emo ih pri
nastavku ina.
h) arka, u rijeima izmarka, govedarka itd., vidi pri nastavku
ka. Iz takvih imenica zavueno je arka u neke druge, prema kojima nema imenica na ar, ili ako ima, a one sasvim drugoI to

314

GRAMA'rlKA

znae,

npr. eljugarka (ime ptici),

ljivarka (hrut).
i) (a)s, samo u ovas.

mjesearka

(rotkva), pu darka

(praa),

324. a), li se najee zdruuje s osnovama imenikim; tako

postale rijei znae i eljad i ivotinje i stvari, a stoje u kakvomgod savezu sa znaenjem temeljnih rijei. Primjeri: budhla,
duplja, gajda, ~mela (neka ptica koja se hrani imelom), karta,
koija, lakrdija, orla (talir na kojemu je orao), paprika; pendera, pritka (grah koji se penje uz pritku), tambura itd. Rjee se taj nastavak vee s pridjevnim osnovama, a jo rjee
s glagolskima: bjela (ime konju), bogata, kriva (kriv veliki no),
plemenita, velika, - blebeta, egtta, pi:tlja, zanovjeta.
Akcent je gotovo u swh imenica s tim nastavkom isti, tj. spori na
drugom slogu od kraja.
b) ace slui da naznai to umanjeno: brdace, grIace, klubace, koritlice, psetace, sedlace, srdace, sUnace. Temeljna
imenica gotovo svima je srednjega roda, izuzetak je samo:
sthnace od sU'men (gen. strmena, tj. uzenija). Neke se imenice
s nastavkom ace govore samo u plur. kao i temeljne im imeruice:
leaca, ustaca, vrataca. O deklinaciji imenica to ovamo idu
vidi u 157d. Nastavak ake postao je od bbce (v. 91d), dakle
npr. brdace od brdbbce.
c) ain, u ove dvije imenice koje se govore od dragosti: kumain, prijain.
d) lika, samo u ljuljaka (u emu se ko ljulja).
e) (a)t imamo u : drhat (genf drhta); rije bahat ima u gen.
bahta i bahata, a govori se i bakat i bat (gen. bakta i bata).
f) 1 at se nalazi u Hrvat, svlit, apat; prva je od tih imenica
korjenita, a korijenu se znaenje ne zna, druga je od pronominalnog korijena sve, od kojeg je posvojna zamjenica svoj, a trea
je onomatopejska rije. Tamna su postanja rijei: gnjat (u starijem
jeziku bilo je i gnat, kako je i danas u nekim slavenskim jezicima),
buat (ime konju), peat, - a suvat je iz turskoga jezika.
g) 2 lit, samo u rijei enskoga roda svojat (tj. svoji, roaci).
h) ata, samo u lopata, pojata, kojim se imenicama ne zna korijen.
i) iit(a)k, u : kusatak, teatak, eratak i jo u dvije rijetke
rijei.

j) atka, u nekoliko rijei razliita znaenja: krupatka (neka

riba), zukatka (nekakav sud), suhatka (suho drvo), ivatka (ivaa

TVORBA RIJECI

315

igla), Matka (neka ptica), zubatka ("od sijena ono to bi konj

u jedan put uzeo u usta") .
k) 1 iv imamo u: rukav, erav (imenice mukoga roda) .
l) 2 av, u rijeima enskoga roda: ljubav, narav. Vidi nastavak tavo
m) ava, u: drava, dubrava (izvedeno od negdanje imenice
dClbn koja je znaila "dub"), maUkava, erava, - i u imenima
rijeka: Bregava, Krbava, Morava, Resava, Trnava i dr. Vidi i
nastavke java, njava.
n) av(a)c se nalazi u dosta imenica, prema kojima stoje pridjevi to se svruju na -av; nastavak avac slui da se od takovih
pridjeva naini imenica, npr. upavac, oravac, gubavac, krastavac, krvavac (junak, ubojnik), llij'avac, nitavac, pl'njavac, ugavac
i dr., prema pridjevima upav, orav, gUbav itd. Ali prema
nekim ovakim imenicama nema pridjeva na -av, ve su izvedene od glagolskih osnova, nepr. kusavac (koji rado kusa) , lizavac
(koji lie), migavac (neka ptica), pucavac (neko groe), skakavac,
kripavac (neka gljiva) i dr. Akcenat je ponajvie kao u temeljne
rijei.

o) avica imamo u nekoliko imenica izvedenih od pridjeva

koji se svruju na -av, i te imenice znae koje eljad, koje ivotinje, koje sil;vari sa svojstvom onih pridjeva od kojih su izvedene.
Primjeri: elavica, Oravica, aavica (puka), dllikavica (riba),
gUbavica, (s)klizavica, krvavica, llijavica,.,tepavica i dr. U akcentu
se gotovo sve te rijei dre pridjeva od kojih su postale; ispor.
elav, orav itd. Iz takovih imenica prenesen je nastavak avica
i u druge, prema kojima nema pridjeva na av, a znae stvari ili
bolesti ili prirodne pojave, rijetko ivotinje, stvari i radnje; najvie ih je izvedeno od osnova glagolskih, malo od imenikih .
Primjeri: bekavica (sricanje u bukvaru), bljekavica ili bl'kavica
(put vrlo blatan i mokar), bradavica, crkavica, gnojavica (mali ir),
gujavica (glista), kapavica (voda od kie to kaplje s kue), kihavica, kUkavica, llistavica, mukavica (svinjska bolest), natezavica
("kad ovjek teko ide na polje"), nogavica, padavica, pijavica,
pljucavica (neka riba), rekavica (vodenica na rijeci, potoara), rigavica, rskavica (meka kost u nosu), rukavica, sijavica (1. kad od muke
sijeva u zubu ili u oima, 2. kad sijeva munja, a grom se ne uje),
skakavica (1. zasovnica, 2. neka igra u kojoj se skae, 3. neka
riba), tUcavica (u Vuka je "tUkavica", s naznakom da se govori u
Boci), trepavica, tresavica (bolest kad se tresu ruke ili glava),
truckavica (kad se kola od rava puta vrlo truckaju), vijavica (kad

316

GRAMATIKA

snijeg vije), igavica (mali naboj na tabanu) i jo nekoliko ovakih.

Akcent je gotovo u sviju na etvrtom slogu od kraja, ali
koji, tome nema stalna pravila.
p) avina, u rijeima od glagolskih osnova: grilavina (prema
grtlati se), mjeavina, penjavina (bokeljska rije od bokelj skoga
glagola penjati, tj. krpiti); taj se zavretak nalazi u jo tri rijei,
prema kojima se nalaze imenice na ava, java, njava; to su;
dravina, grmljavina, tutnjavina, one sasvim isto znae to:
drava, grmljava, tutnjava.
q) avka, u: mirisavka (neko groe ili kruka), sluavka, toc:iljavka (govori se i tocilj ajka).
r) azan: bojazan, sablazan.
rijei.

325. a) ba (bba) se vee s glagolskim osnovama, i to najvie

s osnovama glagola IV vrste. Znaenj e j e od glagolskih osnova
izvedenim rijeima: injenje onoga to glagol znai. Primjeri:
berba, borba, dvorba, druba, karba, .korba, parba (prema: preti
se), seoba, sluba, svjedodba, trUdba, tuba - ovamo idu i imenice sloene s kojim prijedlogom: nagodba, naredba, pOgodba,
uredba. Od neglagolskih su osnova: svadba (od: svat), svojdba
(od: svojta). U dvojeslonih je akc. ponajvie spori na prvom
slogu.
b) ba, samo u zelemba (mjesto: zelenba); ispor. nastavke
a i da.
c) bina (bbina), kadto se naprosto izmjenjuje s nastavkom
ba, tako je drUbina, gozbina isto to drUba, gozba (ne treba ovamo
stavljati sudbina i sudba jer ni jedna ni druga ta imenica nije
narodna, prvu su knjievnici nainili, a drugu su uzeli iz ruskoga
jezika). Prema drugim imenicama na -bina nema od iste osnove
rijei na ba, npr. azbina, narudbina, osudbina, postojbina,
sodbina, tedbina (postalo od tehbina, gdje je k stojei pred
b prelo po 89b U l, a: poto je b ispalo, je pred b po 91.
prelo u d), vradbina. Od neglagolskih su osnova imenice: Otadbina (postalo od otabina, a to od otbcbbina po 90c), rodbina,
tadbina, tazbina, zadubina (to je za duu). Za akcent imenica
s nastavkom bina nema, kako se v~di, pravila.
d) 1 ca, samo u klica, ica koje su korjenite rijei i pred c:
nikad nijesu imale b.
e) 2 ca glasilo je nekad bca, a pristupa na osnove rijei' koje
se sklanjajIU kao stvar (v. 163a) ili su se nekad sklanjale; rijei
s tim nastavkom imaju deminutivno (tj. umanjeno) znaenje.
Primjeri: kapca (od: kap), kerca, kopca (od: kob), krvca, nOca,

-rVORBA RIJECI

317

pameca, rlJecca, smrca, stvarca, zopca, zecca (od e, tj. ea,

po 96). Rijei djeca, vrvca izvedene su od negdanjih dijet (gen.
dijeti), vrv (gen. vrvi); po svjedoanstvu drugih srodnih jezika
govorilo se nekad ov'/} (gen. ovi), i otud je izvedeno ovca. Tim
irima rijeima sasvim se zaboravilo iskonsko umanjeno znaenje,
te se govore danas kao da nijesu umanjene, a takva je jo i . rije
:kaca (mjesto kadea od: kada). Neposredno od korijena izvedene su
rijei: boca (neka trava koja bode), gloca (breskva koja se ne da
:rascijepiti, ve je treba glodati) mjesto bodea, glodea. Neobino
je nainjena rije gove11ca (genitiv goveace, od: govee). Stalnoga
akcenatskog pravila ovim rijeima nema, premda se razabira
sklonost da se govore sa 'sporim ili uzlaznim akcentom na drugom
slogu od kraja.
f) ee (bce) slui za umanjene rijei srednjega roda. Primjeri:
brac'mce (od: brabnbce), dance (od: d'bnbce), groce (mjesto: grlce),
jajce, jezerce, koljence, korice, krio ce (mjesto: krilce), lice (od:
libce, v. 91d), njedarce, osti'vce, perce, ' pisamce, ptke (od
putbce), rebarce, seOce, stakalce, vesaoce, vince, vlakance, zvonce
itd. Ovamo idu i menice: srce (mjesto: srdce) i sUnce, koje se
danas vie ne osjeaju da su umanjene; negdanje neumanjeno
srda i suno sauvate je u sloenicama: srdobolja, sunovrat. Rijetko se vee ovaj nastavak s osnovama rijei koje nijesu srednjega roda, npr.ostance (od: ostan). O deklinaciji imenica . to
<ovamo idu, vidi u 157d). - Nastavak ...je ee postao od bce, trebalo bi dakle da k ispred b :prelazi u , a to dalje u , i tako je
doista oee (mjesto: oce, obce), ali se govori i okce (dodue u
drugom znaenju); to treba tumaiti onako kao npr. kukac (vidi
kod nastavka (a)e). Stalnoga pravila 2la akcent rijeI s ovim nastavkom nema, ali se razabira sklonost da se u onih , koje se ne
svruju na anee, akcent upravlja po temeljnim rijema.
326. a) , samo u bi (tj. im se bije).
b) a (ba) , u mjesnim imenima B6ra, Foa (v. 73), Ljupa,
SHiva (brdo kod Nove Gradike); u draa bit e nastavak aa
(a korijen onaj koji je uglag. drijeti), a kopa ili kov a je turska
:rije.

c) ad, nalazi se u zbirnih imenica, kojima je za sing. nastavak

Primjeri: arapad (u sing. arape), bugarad, kumad, latinad,
momad, pastirad, ropad, siroad, srpad, varolld itd. Kako
:se vidi, stalnoga a kcenatskog pravila za ove rijei nema. Vidi
nastavak ad.
<e.

318

GRAMATIKA

d)
e)
npr.

aga,
e,

samo u rupaga (tj. rupetina).

koje znae mlado eljade ili mladu ivotinju,

rijei

arape, bugare, golupe, kume, latine, mome, paripe,

pastire, rope, siroe,

srp e, varoe. Neke rijei ovoga znaenja

svruju se takoer na e, ali im je nastavak upravo samo e, a
im je postalo od k ili e temeljne rijei po glasovnom zakonu (v.
89b i gOe), npr. brave (od: bravac), ae (od: iik), mome (od:
momak), sin6ve (od: sinovac). Kad se ovako nalo nekoliko rijei
sa zavretkom e, onda je taj zavretak prenesen i drugamo, gdje
u osnovi nema ni k ni c koje bi se ispred e imalo pretvoriti u .
Rijetko s ovim nastavkom nastaju rijei koje znae stvari; takve
su: ak6ve, mjee, prame. Stalnoga pravila za akcent rijei to
ovamo idu nema.
f) ica, u rijeima umanjena znaenja: cjevica, granica, koica (pored kotica, v. gla mjesto: kostica), s6ica (od: so),
stranica. Taj je nastavak uzet iz rijei, kao to su: avica,
gUica, klepica, travica gdje je nastavak samo ica, a ispred
i pretvoreno je osnovno k u (npr. avica od: avk-ica).
g) i imamo u rijeima: avoli, hljepi, jUni, smClC,
ubrui itd., gdje je nastavak samo i, a ispred i postalo je
po zakonu od k l od c. Iz takvih i slinih rijei zavueno je i
u druge imenice umanjena znaenja kojima se temeljna rije ne
svruje ni na k ni na e, npr. kazani, kameni, kaplari,
obrai, preklei (mjesto: prekleti od: prijeklet), roi,
ugljeni itd. Pored mjehi govori se i mjei (v. g3a). Rijei
od dva sloga imaju akcent sve kao roi, a za druge nema stalna
pravila.
h)
meljna

ija
rije

je iz turskoga jezika i nalazi se samo u:

miraz iz turskoga jezika), poreija.

miraija

(tu je i te-

se nalazi samo u nekoliko rijei koje znae to uveili boletina (od: bolestina, v. 9la), cjevina,
arapina, ma ina (od: mastina), ponjavina, zubUnina. Nastavak se ovaj razvio iz onakih rijei koje s nastavkom ina znae
to uveano, pa se po zakonu k ili c pred i pretvorilo u , npr.
i)

ina

ano: boleina

djevojina, hajduina, opanina, magarina, starina, vjetiina.

Narod je krivo osjeao da je npr. djevojina postalo od: djevoj-ina

(a doista je postalo od: djevoj -ina, a to od: djevojk-ina), i tako je
iziao nastavak ina. Ispor. postanje nastavka e.
.
j) urina, samo u: maurina (od: mast-urina, ispor. ma-ina
od mast-ina).

TVORBA RIJECI

319

327. a) a imamo u: daa, nedaa, odjea, obua.

b) ak, samo u rijei pra.l:ik koja znai isto to pratljaa.
c) d se nalazi sigurno samo u rijei stad, od koje imamo samo
instrumental sing. kad se kae: stati stadom.
d) da (upravo bda), u rijeima : krivda, pravda, nepravda,
vrada (od vrabda, v. 79a).
e) dii, samo u crvenda, srnda; ispor. nastavke a, bao
f) d(a)k, samo u nestadak.
g) dar je turski nastavak koji je iz turskIih rijei, npr. aberdar, deverdar, haznadar, uzet i svezan s domaiin 'Osnovama u uvadar (glagolska
osnova uva od uvati), domadar (za osnovu je uzet adv. doma kao u domazluk, vidi tu imenicu u 347f kod nastavka luk).

h) dba je nekad glasilo t'bba, a vee se ponajvie s osnovama

glagola IV vrste, i rijei tako postale znae radnju glagolom
izreenu, npr. bjelidba, gulidba, kosidba, kridba, prosidba, vjeridba, enidba. Iz tih i slinih rijei prodrlo je itavo idba u:
rezidba, vezidba, gdje osnove ne pripadaju glagolima IV vrste.
Sasma rijetko vee se ovaj nastavak s osnovama glagola koji ne
idu u IV vrstu: sjedba (tj. sje-dba, korijen isti koji je u sijati
mjesto sje-jati, V. 53b), udadba.
i) db ina, postalo od t'bbina, samo u jezbina (od jestbina po
77b, a to lOd jed-t'bbina po 87b).
j) do, samo u udo (tj. ono o em se uje govoriti, pripovijedati), stado (tj. ono to ovjeku stoji na polju ili drugdje).
k) doa, samo u nezna doa (onaj kojf se ini da ne zna nita),
samo u poslovici: neznadoe svijet pojedoe. U akad. rjeniku
ima imenica pijandoa (ili pjandoa, tj. pijanac).
l) dura, samo u pijandura (ili pjandura).
m) dija je turski nastavak i nalazi se u turskim TIJecIma,
kakove su: bostB.ndija, duhandija, mejdandija, tobdija, zana.,.
dija itd., pa je otud uzet i zdruen s osnovama rijei koje nijesu
turske, npr. bundija, govordija, hvaldija, lovdija, prkodija,
raundija, sapUndija, vaardija, vratardija i dr. Te i sline
rijei znae da je ko zabavljen olm onoga to temeljna rije
znai. Akcent je na treemu slogu od kraja, i to ponajvie spori.
Vidi nastavke adija, edija, idija.
328. a) l e (et) se vee koje neposredno s korijenima, koje
s osnovama drugih rijei, li tako postale imenice znae mlado
od ljudi i od ivotinja, npr. jare, june, kljuse, kozle, mlade,
prase, tele, Ture, zvijere, drijebe i dr. Da e i k ispred e prelazi
u , to se vidi pri nastavku e, npr. brave, ae, mome, si-

320

GRAMATIKA

novce; u mace (od: maka) ispalo je po zakonu ispred (v.

107a), a pae (od: patka), me (od: mtka) ispalo je t po 76a.
'Tako je i h ispred e prelo u (v S9b) u rijei Vlae (od: Vlah).
Nastavak e prodr'o je i u mnoge tue, osobito turske rijei, npr.
bure, ebe, dugme, ubre, japunde, sire, tane itd. Od pravih
narodnih rijei razlikuju se ove tim to znae stvari, a ne mlade
ivotinje i eljad. Za rijei s nastavkam e nema stalnoga akcenatskog pravila.
b) 2 e, u rijeima i imenima mukoga i enskog roda to
se govore od dragosti, npr. kale, Rade, grle, Mare, v. 371b.
c) ec, samo u mjesec, zec (od: zajec, v 114).
d) e(a)k, samo u rijeima umanjena znaenja: kameak, kre:meak, koreak; u prve dvije postalo je e pred od i (prema (ka:men, kremen), jer se govori takoer kamiak, kremiak, i to je
stariji oblik (vidi pri nastavku i(a)k) , a kore ak je rije prema
tima dvjema nainjena.
e) eka, samo u: koleke (tokovi u pluga).
f) ee, u glagolskim imenicama, npr. propee; vidi kod nastavka 2 je.
g) ed, samo u jagnjed (gen. jagneda).
h) edo, samo u: govedo.
i) edina, samo u mrledina ("koa od ivineta koje lipe", tj.
1coje je "mflo").
j) edija, u: etedija, izmedija, siledija; to je turski na.: stavak uzet iz turskih rijei, kako je npr. kesedija. Vidi na:stavak dija.
k) eg, u kOveg i jo u nekoliko rijei postanja isto tako
-tamna, kao i ta to je.
l) ekanja, samo u ove tri rijei uveana znaenja: mome1canja, srbekanja, starekanja.
m) ela, u: pela (postalo od b'bela u kojoj je rijei korijen
isti koji je u buati, buka, jer pela bui, upravo: zuji) i jo u
'Deko1iko rijei koje tamna postanja, koje tuih: imela (ili mela),
<:ipela i dr.
n) elin, u: gizdelin (akad. rjen.), vlastelin.
o) 1 elj, u rijeima mukoga roda: badelj (neka bodljikava
-trava koja se zove i badalj), Bokelj (ovjek iz Boke Kotorske),
orzelj (neka ptica), crnelj (ime ribi), gu.ndelj (ime hrutu), kratelj
(neka bolest od koje ovjeku jedna noga postane kraa od druge),
Krpelj (neka u) i jo u nekoliko rijei tamna postanja. Stalnoga
;akcenatskog pravila nema, a znaenja su, kako se vidi, razlina.

TVORBA RIJECI

321

p) 2 elj, u nJecuna enskoga roda: krmelj, obitelj; ovamo

ide i starinska rije pogibelj.
r) elj(a)k, samo u: brdeljak.
329. a) en u : busen, greben, jasen, jelen, pelen, prsten, srljen
(ili strljen), ugljen i jo u nekoliko rijei. Znaenja su razlina,
ali ni jedna ne znai radnju ili stanje, a stalnoga akcEmatskog
pravila nema.
b) ena, samo u : koprena, pelena.
c) eno, samo u vreteno (mjesto vrjeteno po 64a), korijen
je toj rijei isti kojd. je u : vrtjeti (v. 119b).
d) ence slui za tvorbu umanjenih rijei srednjega roda, npr.
burence, djetence (ili djetence), jarence, pilence, staklence, telence, drebence i jro u nekolike takve. Temeljne se rijei u
nominativu sing. ponajvie svruju na e. O deklinaciji rijei s nastavkom ence vidi u 157d. Akc. je ponajvie kao u burence.
e) enda, samo u si-benda.
f) enica je iz rijei, kao to su medenica O{.aca za med),
mjedenica (malo zvonce od mjedi), vodenica, zobenica (hljeb od
zobi) i dr., gdje prema imenici na enica imamo pridjev na en (npr.
meden, mjeden itd.), pa je en prodrlo i u druge rijei, prema kojima takvoga pridjeva nema. Primjeri: jarenica (vuna), jarmenica (drvo nalik na jaram), navenice (na emu stoje nave),
kimenica, rtenica, sestrenice (tj. sestre), smolenica (motka na
kojoj se zapali smola da bude znak ljt:tdma da tre u pomo).
g) en'ik slui za tvorbu imenica kojima znaenje u kakvomgod savezu stoji s temeljnom rijei, a mogu znaiti eljad ili ivotinje ili stvari. Primjeri: bratstverlik ("jedan od bratstva"),
branerlik (jelo od brana), drubenik (koji je s kim u drubi,
drug), molitverlik, otadberlik (domorodac), paklerlik (avo) ,
sedlEmik (konj koji se sedla), slubenik (koji je u slubi, sluga),
trudbenik (koji je u trudu, trudi se), vilerlik (vilin pobr~tim) itd.
Nekima od tih imenica temeljna se rije svruje na en, npr.
molitverlik: molitverli, a nekima se ne svruje, npr. prema imenici trudbenik nema pridjeva trudben. U veini se rijei s ovim
nastavkom akcent upravlja po temeljnoj rijei. Imenice mue
nik, vjerenik i sline vidi pri nastavku ik.
330. a) enjaa se nalazi u nekoliko imenica kojima se temeljna rije svruje na men ili na me; znaenje imenica s nastavkom enjaa razlino je, ali stoji, dakako, u svezi s temeljnom rijei.
Primjeri: plamenjaa (od: plamen, prevelika vruina), ramenjaa

322

GRAMATIKA

(od: rame, dio koulje u ramenu), sjemenjaa (to se ostavi za

sjeme), tjemenjaa (kraste ru djece na tjemenu). Ovaj se nastavak
ee nalazi u imenica kojima je temeljna rije pridjev na en;
te _ tinenice znae razline stvari, npr. bakrEmjaa (od: bakr en,
puka okovana bakrom), crvEmjaa(neka jabuka ili ljiva),drvenjaa (drvena aa), je~menjaa (neka kruka koja dospijeva kad _
i jeam), medenjaa (neka jabuka i neka kruka), mjedenjaa
(malo zvonce od mjedi), prtenjaa (prtena torba), suknenjaa
(nekakva koulja), vatrenjaa (paroplov), vodenjaa (neka kruka).
Ovim dosad navedenim rljema upravo je nastavak jaa (npr.
plamenjaa, vodenjaa od plamen-jaa, yoden-jaa). Prema takvim imeIllicama nainjene su neke, prema kojima nema temeljne
rijei na -en ili -men, tj. kojima je upravo nastavak enjaa;
takove su: kimenjaa ili rtenjaa, litrenj-ali (litrenjaa, sud od
jedne litre), srenjaa (trava od srdobolje, tj. od srca), uzlenjaa
("onaj cijepac na koji se osnova privee kad se pone tkati"),
vjetrenjaa (mlin to ga vjetar tjera). Za akcent nema stalna
pravila.
b) enj(a)k, samo u: uenjak (mala u), zelenjak (zelen kukuruz, koji se moe pUtiti i jesti). Vuk u rjeniku ima jo i purenjak (gen. purenjka, znai isto to zelenjak).
c) enjak nalazi se u nekoliko imenica nainjenih prema pridjevima na en, npr. crkvenjak, m:edenjak itd., u kojih je upravo
nastavak jak (npr. crkvEmjak od crkven-jak). Po analogiji takvih
imenica nainjene su gdjekoje druge, prema kojima nema temeljnoga pridjeva na en; takove su: jarmenjak (svrdao kojim se
jaram bui), srenjak (isto to srenjaa, vidi pri nastavku enjaa),
vjetrenjak (ovjek vjetrogonja).
d) enjaka, vidi pri nastavku jaka.
e) enje u glagolskih imenica, npr. nOenje, vaenje itd., vidi
pri nastavku 2 je.
331. a) er u nekoliko rijei korijena ponajvie nepoznata;
je razlino: eljad, ivotinje i stvari, npr. emer, djever,
gUter, iver, kuer (koliba ili komora), mlijeer (neka trava), pleter
(togod pleteno), sjever, stoer (izvedeno od stog, moe se misliti
da je rije stoer iznajprije znaila drvo oko kojeg se sadijeva
stog), veer, - i jo nekolike manje obine rijei. Akcent, kako
se vidi, nije postojan.
znaenje

b) er(a)k samo u
upa).

eperak

(mali pedalj),

uperak

(pramen,

TVORBA RIJECI

323

e) e1'ina, samo u: kljuverina (ravo kljuse, tj . kao da ga ve

ptice kljuju), kuerina (stara i trona kua).
d) ero, samo u jezero (korijenu se znaenje ne zna) .
e) esija, samo u silesija. - Rije veresijasasvim je turska
i korijenom i nastavcima, te ne valja pisati vjeresija u misli da
je od vjera.
f) eskara, samo u ljudeskara.
g) est, samo u bolest, o kojoj rijei v. 5Ia. - Rije draest
nije u narodu poznata, a i u knjievnosti se nalazi tek odslmra;
Vukov i akad. rjenik nemaju je.
h) e je rijedak nastavak; imamo ga u: bare (isto to bara),
bulje (ime ribi), kostre (ime ribi), leme (od korijena koji je u:
lomiti), pele (perin, neznana korijena).
i) ea u: brnjea, morea, riea, vranea; sve te etiri rijei
imena su kozama, a govore se samo u jugozapadnim krajevima.
j) eanja, samo u Turkeanja, to je rije uveana znaenja
od osnove koja je u Turin (tj. Turk-in, v. 136e).
k) ece mjesto ece (kao ace mjesto ace, v . 324b) nalazi
se u rijeima umanjena znaenja, kakove su: djetece, dugmece,
j agnjece, jarece, kImece, telece, tjemece, vimece, drebece.
Temeljne rijei svima ovim imenicama - svruju se na e, a u
gen. sing. imaju -eta (npr. djeteta) ili -ena (npr. tjemena). O deklinaciji imenica s nastavkom ece v. u 157d.
1) eina, u rijeima koje znae to.. uveano: hartijeina, ke
reina, matereina, rakijeina, sestreina.
m) eka, samo u: balj eka (ime ptici, ispor. baljast, tj. crnoglav), komadeka (isto to komad, samo uveano), vrteka (u igri
nekakva greda koja se vrti).
332. a) 1 et, u imenicama mukoga roda: klepet, trepet, treset,
zveket.
b) 2 et, u imenicama enskoga roda: golet, vrlet i u rijei
tamna postanja koet (tj. kostrijet).
e) et(a)k u: curetak (mala cura, curica), haljetak. Nastavkom
(a)k od osnove pasivnog participa nainjena je imenica poetak,
a prema toj imenici nainjene su rijei protivnog znaenja: svretak, dospjetak (tj. svretak, bokeljska rije). Kao poetak nai
njena je i rije izuzetak, koju vidi u Iv. rjeniku. - Rije
imetak slabo je potvrena (vidi u akad. rjeniku), obinija je
imutak.
d) etina, u rijema enskoga roda koje znae to uveano :
babetina, bukvetina, uturetina, guetina (od: guska), jametina,

324

GRAMATIKA

knjietina, ponjavetina, ptietina (od: ptica), torbetina, vjetietina, enetina itd. Ovamo ide i maetina (kao da temeljna
rije glasi maa). Rijetko je temeljna rije mukoga roda: djedetina (od: djed), mjeetina (od: mijeh), repetina (ad: rep). Akc. je
svagda spori na treem slogu od kraja. - O imenicama svinjetina, teletina i drugima takvim koj e se od ovih dosad navedenih
razlikuju i znaenjem i akcentom vidi pri nastavku ina.
e) eto, samo u reeto (naznana korijena).
fJ evina, u giievina (guja neist), kozjevina (kozje meso
ili koa), ovevina (ovje mesD), prOnjevina (onO' tO' se isprosi).
g) evlje, samO' u: ugljevlje (od: ugalj), zrnevlje (tj. zrnje).
h) ez, samo u: gavez (ime biljki), ljemez (tj. pritisak im se
pritiskuje krov da ga vjetar ne odnese), koje su dvije imenice
tamna postanja, i u ove tri koje su njemakoga pDdrijetla: knez,
penezi, vitez.
i) ezanja, samo u bolezanja(tj. bolest), kDja se rije nalazi
samo u nar. pjes. 2, 3.
j) 1 e se vee s korijenima i s pridjevnim osnovama, i rijei
takO' postale mukoga su rDda i imaju razlina znaenja. Primjeri:
bode, grabe, drijeme, kfpe, lave (od osnove imenice lava
koja znai: lajanje, a nalazi se u akad. rjeniku), made ili mlade
(D umetnutom -l- vidi kod te rijei u akad. rjeniku), mete,
mute, pile (mnogO' sitne djece, osnov'a ista koja u pile), sitne
(sitnice, sitna djeca), srame (sram), stale (od osnove participa
stao, stala), stare (stari ostaci), tfpe, truhle ili trule; - dere
je iz madarskog jezika (deres), ribe iz njemakog (Reibeisen),
a made je nepoznata pDstanja. Akcent je ponajvie uzlazni na
prvom slogu.
k) 2 e, samo u imenicama enskoga rDda: bOde (kad ovjeka
bode u bokOIVima), mlade.
333. a) ga u: muzga (znai istO' to mHiz i od istoga je korijena, tj. od onoga koji je u glago musti; govori se: muzge znDja,
muzge kie, muzge pO' haljini), sluga (onaj koji slua, korijen isti
koji u slu-ati). SamO' u te dvije rijei zna se zacijelo da je nastavak ga, a za neke rijei, npr. za druga, kvrga, snaga i dr. ne
zna se, jer njihovo g mDe pripadati kDrijenu i nastavak biti
samo a.
b) h u: mah, posluh (tj. p(),..slu-h); smijeh.
c) lC vee se s imenikim osnovama, i tako nastaju rIJecI
umanjena znaenja. Evo ih: diidic, Uric (ime cvijetu), konjic,
koIc, malc (biljka koj-a se zove i perunika), malj1c, ognjIc, vje-

TVORBA RIJECI

325

trlc, bimjIc. Te se rijei u knjievnom jeziku slabo upotrebljavaju, ve se obino nalaze u pjesmama i u govoru jugozapadnih
krajeva ; izuzima se UrIc i konjIc (ovo drugo u prenesenom
znaenju, npr. za ono na guslama to se njemaki zove " St eg",
latinski "ponticulus").
d) ica (ponajvie u imenica enskoga roda) slabo se kad vee
neposredno s korijenom, kako je u rijei grizica (tj. moljac), prica
(koji koga pre), ptica (nekad je bilo p'btica), tmica (nekad thmica);
korijen moe biti s prijedlogom sloen: otmica (otimanje djevojke),
potrica (kad stoka potare ito) . - Nastavak je ovaj veoma obian
u imenica umanjena znaenja, kao to su: bdtvtica, crkvica, iskrica,
jabuica, jetrvica, livadica, majica, motiica, prepeliica, vodeniica, vodica, zemljica, ilica, ivinica itd. Temeljna se rije u
nominativu sing. svruje ponajvie na a, sasma rijetko na konsonant, npr. estica (od: est), kokoica (od: koko), varoica (od :
varo) , abrica (od: abar), tiganjica (od: tiganj). Ima nekoliko rijei koje su dvaput umanjene nastavkom ica: iibriica (od: a
brica), glaviica (od: glavica), mjeriica (od: mjerica), rui.ica (od:
ruica), slobodiica (od: slobodica). Akcent onih umanjenih imenica kojima se temeljna osnova svruje na a ponajvie je isti
i na istom slogU kao u temeljne rijei. Izuzetaka je sasma malo :
baica: baa, Ciganica: Ciganka, djevojica: djevojka, saurica :
saura . Koje rijei imaju dva sloga, pa je na prvom uzlazni akcent,
one postajui umanjene mijenjaju ga na spori, npr. prema dua,
glava, ruka, svijea (svea, svia) im~o duica,gla~.rica, ruica,
svjeica itd. Nastavak ica vrlo esto slui za to da se prema
imenici mukoga roda naini imenica enskoga. Primjeri : banica,
bjegunica, carica, izmarica, avolica, golubica, gospodarica, hriamca, Hrvatica, kaluerica, kmetica, kraljica, kuharica, l1ivica,
lovica, lupeica, magarica, medvjedica, ovarica, paunica, prijateljica, proroica, sinovica, Svabica, vUica itd. Vidi se da je akcent
ovih imenica dvojak: jedne se dre akcenta temeljne imenice (npr.
carica: car, proroica: prorok), a druge bez obzira na temeljnu rije
imaju spori okcent na treem slogu od kraja (npr. kraljica: kralj ,
golubica: golUb). - Nekoliko rijei s nastavkom ica znae isto
to i temeljne njihove imenice; takove su: busenica (isto to busen) ,
goljenica (u istonom govoru golenica, isto to golijen) , grahorica
(: grahor) , kablica (: kabao), kannenica (: kamen) , malj ica (: malj),
mlinica (: mlin), nesvjestica (: nesvjest), ralica (: ralo), dlica (: rilo),
soivica (: soIvo), valutica (: valllt), vedrica (:vedro), eravica
(: erava) . - Nekim imenicama izvedenim od imenikih osnova

3215
znaenje

GRAMATIKA

stoji u kakvoj god svezi sa znaenjem temeljne imenice:

burmutica, grlica (to ima pruge po grlu), matica, ognjica, peraj ica, pojasica (pojasasta koza), tavanice, zeitinica (sud u kojemu
se dri zeitin i dr. - Neke sloene imenice u obiaju su samo s nastavkom ica u drugom dijelu, a kad je taj drugi dio samostalna
rije, ona ili nema nastavka ica ili ako ga ima, znaenje je rijei
drukije negoli kad je u sloenici; takove su: bogorodica, golomrazica, konjokradica, ljeporjeica, sitnogorica, trosnopica, vrtoglavica
i dr. Ima i takvih sloenica s nastavkom ica, koje su nainjene prema kojoj imenici to stoji u kojem padeu, a pred njim je kakav
prijedlog, npr. besolica (kad je ko bez s'oli), besposlica (stanje bez
posla), dokoljenica (arapa do koljena), izmaglica (kia koja pada
kao iz magle), nadnica (ono to ko zaslui na dan), nizbrdica (put
koji ide niz brdo), ogrlica (ono to stoji o grlu), pribedrica (dio
odede pri bedru), uzbrdica (put koji ide uz brdo), zazubica (nekakav ir konju za zubima) i dr. - Rijetke su s kakvim prijedlogom sloene imenice koje su nainjene prema glagolima to su
sloeni s istim prijedlogom; obino takove imenice znae radnju
koja se dotinim glagolom izrie: nazdravica (prema: nazdraviti),
nazuvica (prema: nazuvati), odalica (prema odaliti), opraica
(prema : opraiti), poviica (prema: povisiti, poviivati), udvorica
(prema: udvoriti se), Ulizica (prema: ulizivati se, kojemu glagolu
u Vukovu i u Iv. rjeniku nema potvrde za znaenje: udvoravati
se, ali se po svoj prilici negda govorio u tome znaenju, a moda
se gdjegod jo i danas govori) . - Vrlo esto nastavak ica slui
za to da se od kojega pridjeva naini imenica kojoj znaenje stoji
u svezi sa znaenjem temeljnoga pridjeva. Primjeri: bistrica (voda
ili rakija), bjelica (penica, jabuka, trenja), domaica, desnica,
glavatica (neka riba), kiselica, krivica, medenica, mladica, modrica,
njemica, praznica (prazna konica), ranica (rana trenja), sljepica,
starica, suica, tamnica, tuica (pela iz druge konice), vodenica,
zdravica, zlica (zao ovjek), zobenica, ivica, Utica itd. Za te i
sline imenice nema stalnoga akcenatskog pravil!!. Imenice se izvode, dakako, i od pridjeva na an, av, in, iv, ov, npr. ruanica,
snjeanica, sunanica, - eIavica, oravica, gUbavica, - aginica,
painica, pr6tinica, vojvodinica, - kradljivica, laljivica, ljenivica,
- begovica, akonovica, eneralovica, ljivovica, trenjovica itd.
Akcent se tih imenica upravlja po temeljnom pridjevu. Razumije
se samo po sebi da se nastavkom ica tvore imenice od jednoga i
drugog participa. Tako postale rijei razlina su znaenja, ali ponajvie znae ensku eljad (neke muku), npr. bajalica, utalica,

TVORBA RIJECI

327

dobjeglica, grizlica, izjelica, muzlica, propalica, radilica, sveznalica,

trlica, varalica", - gibanica, muenica, oranica, osuenica, pee
nica, pletenica, ganica itd. Akcent je u prvih obino kao u temeljnoga participa, a za druge nema stalna pravila. Nekad je u jeziku
bio particip sadanji pasivni (ruski ga jezik ima i danas), koji je
od giagola npr. pustiti glasro pustim, pustima, pustimo; od toga
,o blika izvedena je imenica pustimica (tj. drvo koje se baca na pr.
na voku da se otrese voe). - Nastavak ica nalazimo i u brojnih
imenica: dvojica, obojica, trojica, petorica .. . desetorica (v. 244a);
izvedene su te imenice od osnova brojeva dvoje, troje ... desetoro. - Ima dosta imenica s nastavkom ica kojima temeljna rije
nije sauvana, npr. gagrica, granica, lasica, oica (lica, v 56a),
palica, penica, udica, ulica, zjenica i dr. Gdjekojima od tih i
slinih imenica nalazi se temeljna rije u drugom kojem slavenskom jeziku; tako prema granica, penica ima u ruskom jeziku
:rPaHb, muelfo. - Glasovi g, k, h ispred i od nastavka ica prelaze
po zakonu u , , , npr. noica, ruica, mUica: noga, ruka, muha,
a tako i c prelazi u , npr. ptiica: ptica. Katkad ipak O'Staju guturali bez promjene, npr. kokica, Okica, Bogica (vidi ovu rije u
akad. rjeniku).
e) ice nalazi se samo u nekoliko imenica umanjena znaenja:
cvijeice, kolica, ostrice, poljice, prfiice, zdravljice.
334. a) i, samo u imenica: brani (onaj koji brani), jari
(velika ljubav, koja kao da jari) i u ov~ tri koje znae neke trave:
mravi, povrati (ili vrati), zvoni.
b) 'i(a)k, u rijeima umanjena znaenja: grumiak, jamiak
{iIi j emiak) , kamiak, konjia:k, krajiak, kremiak, plamiak,
pramiak, ugljiak. Odbivi rijei konjiak i krajiak svima se
drugima temeljna imenica svruje na en: grumen, jamen itd.
Umanjeni se oblik tim imenicama svrivao nekad na yk, npr.
kamyk, plamyk, pa su poslije drugi put umanjene nastavkom 'bk,
od kojega je dananje (a)k (v. 321a), i tako je nastalo npr.
kamybk, plamYbk, a otud dananje kamiak, plamiak. Te su
imenice dakle dvaput umanjene kao i imenice ruiica, slobOdi-ica (vidi pri nastavku ica). Nastavak je samo (a)k (a ne iak) i
imenicama: jeziak (postalo od j ezybk) , vidiak (ime travi) i
striak (od: stric, o kojoj rijei vidi ~od nastavka (a)c). Da se
pored kamiak, kremiak govori takoer kameak, kremeak,
to je reeno pri nastavku e(a)k.
Neke od ovakovih Imenica Imaju pasivno znaenje: lOmilica,
lica, pregledaliea, vj~alica . , Isp. biljeku u 336 b.

nevie

323

GRAMATIKA

cl

iar,

npr.

botaniar, politiar

itd., vidi pri nastavku ik .

. d) ii u : djeverii (djeverov sin snasi), gQlSpodi6., urii

(urin sin), lJgrii. Taj je nastavak prenesen iz imenica gi'lii,
sestrii , svastii, vjeverii i dr., u kojih je nastavak samo i ,
a to je pred njim, to pripada temeljnim imenicama: grlica,
sestrica, svastika, vjeverica, pak je c i k ispred i prelo po pravilu u .
e) iina u: dobriina, mudriina, vrliina. To je iina uzeto
iz rijei : gnusni ina (izvedeno od: gnusni:k ili od: gnusnica), podmukli ina (izvedeno od: podmuklica), prodrliina (od: prodrlica)
i slinih kojima je nastavak samo ina.
f) ina u: djeverina (djeverova ki), gospodina (u akad.
rj eniku), sestrina (sestrina ki) .
g) i se vee s osnovama imenikim i pridjevniro, a imenice
tako postale obino znae to umanjeno, npr. brusi, crvi, cvjeti,
ovjei, dukati, ai , grmi, hrasti, junai, klobui, kovei,
komadi, kotli, loni, manastiri,' novi, oblai, obrui,

po-

krovi, pOtoi, prsti, rukavi, stari, svrdli, eiri, trgovi,

vrani, zubi itd. Svima tim i slinim rijeima temeljna je
imenica mukoga roda: brus, crv itd., vrlo je rijetko enskoga:
jfuni (od: jama), kapi (od: kapa), kladi (od: klada); i to je
vrlo rijetko da je temeljna rije pridjev: obli (obla batina), ivi
(iv izidanak od mlada drveta). - Cesto imenice s tim nastavkom
znae neto mlado, to je postalo ili roeno od onoga to temeljna
rije znai (a i to je upravo neto umanjeno), npr. boi ("upravo
sin boji, pa se tako zove dan roenja njegova", Danii osno 281),
brati (bratov sin), avi, djetli, golubi, kukavii , labudi,
Uistavii, lisii, maii (kao da temeljna rije glasi maa), orli,
paii (od: patii), ribi, sestri (od: sestra), sestrii (od: sestrica),
sokoli, svrai, vojvodi itd. Prema tim i slinim imenicama koje
2lrlae to mlado od eljadi i ivotinja nainjene su neke koje
znae mladu biljku, npr. brezi, bukvi, jabui, jasii, kesteni,
ljivi i dr. Sasma rijetko imenice na i znae neije po-drijetlo; tako je: kui (OIVjek od dobre kue), plemi (ovjek dO-'
bra plemena, kao da temeljna rije glasi plemo) . Mlei (tj.
Mleti, ovjek iz Mletaka) . - Akcent ovih dosad navedenih imenica dvojak je: jedne se dre temeljne rijei, npr. kovei: koveg,
ribi : riba, vojvodi: vojvoda (tako je i loni, novi prema genitivu lonca, novca) , a druge bez obzira na temeljnu rije uzimaju spori akcent na drugi slog od kraja, npr. cl:vi: crv, golubi :
gQlilb, manastiri: manastir, stari: starac. Veoma je rijetko da se

TVORBA RIJECI

329

koja imenica ne dri ni prvoga ni drugog pravila, kako je npr.

kotao (gen. kotla.) - Nastavak se i rado vee s posvojn im pridjevima na ov (ili ev ), i tako postaju imenice koae znae
iji je tko sin, npr. banovi, despotovi , kraljevi, strievi i dr.
Ovamo idu i prezimena, kao to su: Jovanovi, Miloevi , Pavlovi,
Petro,{i itd., koja upravo znae: Jovanov, Miloev, Pavlov, Petrov
sin; takJo je i Kovaevi, LonareV'ie;- Popovi upravo: kovaev,
lonarev, popov sin itd. Mnoga prezimena nemaju -ov- (ili -ev-)
ispred -i, npr. Jovani, Kovai, Lazari, Vitezi; takva su osobito
prezimena izvedena od imena na a, npr. Aleksi, Danii, Jagodi
(kojemu se mati zove Jagoda), Nikoli, Vojvodi i dr. Ta i slina
prezimena znaenjem svojim odgovaraju navedenim inlenicama:
brati, golubi , sestrii, i tako npr. Nikoli znai: sin Nikolin. Na -ovi ima jo i drugih imenica: tako od ptiijih imena varak,
drozak, kos, orao imamo: vorkovi, drozgovi, kosovi, orlovi,
to znai : mladi vorak itd. Prema imenicama banovi, kraljevi
nainjene su i ove: kolj enovi (ovjek stara koljena), kiievi (o
vjek od dobre kue), majkovi (sin majin), odakovi (isto to
kuevi), premda pridjeva koljenov, kuev , majkov, odakov
nema. U rijeima objeenjakovi, l'akovi ne osjea se vie pravo
znaenje, tj . da je ko sin objeenjaka, l'aka (te rijei nema u Iv .
rjeniku, ali se po svo prilici nekad govorila ili se danas gdjegod
govori), ve se obje govore za rava ovjeka ne mislei mu na
oca. Takva je i rije (crnogorska) pogan ovi, koja je jo i tim
osobita to je izvedena od pridjeva: pogan. Od pridjeva su izvedene.i rijei dragovi, gi'evi (tj. gri od koga, crnogorska rije) .
Pae i od zamjenica ima rijei koje ovamo idu: kogovi ili (~govi
(tj. iji sin), nikogovi (tj. niiji sin), togovi (crnogorska rije:
nije togovi, tj . nije za taj posao.) - Imenice na -ovi dre se
ponajvie akcenta temeljne rijei: izuzeci su rijetki, npr. vor
kovi, objeenjakovi (od objeenjak). I prezimena se dre temeljne rijei: Jovani i Jovanovd. od: Jovan, Kovaevi od kova, gen. kovaa, Maksimovi od Maksim. u mnogim se krajevima govori Jovanovi, Maksimovi, Preradovi, Veselinovi mjesto pravilnoga Jovanovi, Maksimovi, Preradovi, Veselinovi
(: Jovan, Maksim, Prerad, Veselin) itd., a to je analogija prema
prezimenima kojima takav akcent po .zakonu pripada, npr. Kovaevi , Marinkovi (od: Marinko), Novakovi (od: Novak, gen.
Novaka) i dr.
h) i je dosta rijedak nastavak, vee SG s imenikim i s pridj evnim osnovama, i rijei tako postale znae ljude, katkad ivokotli:

:330

GRAMATIKA

tinje i stvari: brzI, goll, mladI, mukI, sIj ePI, dobrI (prit
kao eufemizam), zll (kao prit), grll, akI. Gdjekoje od imenica
s ovim nastavkom znae togod umanjeno: baglji, gradI (ili
gradi), konjl (vidi u akad. rjeniku); ovamo idu i umanjena
ljudska imena: Jankl, MarkI, Mitri:, Pavll, PetrI.
i) ie u glagolskih imenica, npr. ubie, krvoprolie, vidi pri
nastavku 2 je.
335. a) idba u bjelidba, vjeridba itd. vidi pri nastavku dba.
b) idija, samo u dVlije rijei kojima osnova nije iz turskoga
jezika: pjanidija (tj. pjanadija, pjanac, pijanac, u akad rje
niku), alidija, a nainjene su prema rijeima kapidija, simidija
(tj. simitdija), gdje je turska i osnova i nastavak. Vidi pri nastavku dija.
c) iga u: veriga, taljige (ova je rije tamna postanja).
d) ija se vee s nekoliko glagolskih osnova, i tako nastaju
_rijei mukoga i enskog roda razliita znaenja: letija (tj. vjetrenjak), morija (tj. kuga), nedOija (tj. zemlja, iz koje se ne
<lolazi, ne vraa, od osnove koja je u prezentu), pogibija, provalija (gdje se zemlja provali), sudija, ttpija (duga bolest). Vee se
i s imenikim osnovama, te nastaju rijei razliita znaenja: biskupija, branija (tj. Brani), edija (djeca, prezirno), nevjerija (tj.
nevjernici), prostorija, robija, upanija; ovamo idu imenice: gra
<lija, momadija, njemadija, paadija, pjeadija, srbadija, turadija. I u mnogo tuih rijei nalazi se nastavak ija, npr. batalija,
burgija, delija, akonija, hartija, igumanija, kapetanija, lutrija,
militarija, mitrop6lija, porcija itd. Rijetko se taj nastavak vee
,s pridjevnim ili participskim osnorvama: poganija (pogana eljad),
tvrdija (nekakva kruka), odrlija (dronjav, odrpan ovjek, od
'Osnove aktivnog participa odr'o, odrla); ispor. jo: naz1ija (zlikovac). U imenu Srbija nastavak je ija uzet iz tuih imena Dalmli<Cija, Maedonija, Rusija, Slavonija, Turija (-- je prema grkom
k: Turkia, v. 97c). Akcent je ponajvie spori na treem slogu
'Od kraja.
e) ije u vlastitim imenima uzetima iz grkoga i latinskog jezika upravo
je nastavak tih dV1aju je7Jika: gr: -ios d lat. LUS, npr. Dimitr.ije, gr. Demetrios, Petronije, lat. Petronius; takva su imena i: Aleksij e, Antonije, Ignja"tije, M~karije, Tanasije, V~silije i dr. Akcent je, kako se vidi, razlian.
336. a) ik izmeu naih narodnih rijei samo u: jezik, remik (tj. remen).
- U knjievnikim rijeima grko-latinskog podrijetla, to znae ovjeka
koji se ime bavi: gramatik (potvrde vidi u Iv. rjeniku, a moe se dodati
jo: V. dr. izd. 3, 122, D. sitno sp. 257), (h)i5torik (potvrde vidi u Iv. rjeniku,
a moe se dodati jo: V. dr. izd. 3, 125, D. d.stor. 12(), 345), logik. D. sitn. sp.

TVORBA RIJECI

331

257. politik. V. mil. obro 43. Mislim da je tim imenicama akcent onakav kako
ga ja ovdje postavljam. Dananji pisci mjesto -ik ponajvie piu -iar, npr.
gramatiar, aLi to mislim da nije dobro (vidi u mojem "Jezinom savjetniku" str. 193), premda se i Daniiu izmaklo jedno jz pera: iznad kafanskih
politiara. sitno sp. 373. Tako je bolje i: botanik, fi21ik, kritik, matematik, tragik itd. nego -iar.'

b) 'ik se vee s osnovama imenica koje znae kakvu biljku,

i rijei tako postale znae mjesto gdje ona biljka raste ili gdje je
mnogo ima; primjeri: borik, brezik, cerik, grabrik ili grabik (prema
grabar i grab), jasenik, jasik (od: jasika, mjesto jasiik, kao da
se drvo zove "jasa"), joik (od: j6ha), kruik (od: kruka, kao da
se govori "krua"), lipIk, ljivik, tOipolik i dr. Rijetko ovake
imenice znae samu biljku: eljik, ovsik (divlji ovas). Slabo se
taj nastavak vee s drukijim imenikim osnovama: jaranik (drug,
prijatelj, od turske rijei j aran, koja isto znai), kuanik (od
osnove koja je u: kuanin, plur. kuani), beskuanik, vidik (od:
vid). Dosta esto vee se ik s pridjevnim osnovama, i rijei tako
postale znae sad eljad, sad stvari; npr. crnik (crn, tj. zao ovjek
kad koga psuju: ta uini, crnie jedan!), jabukovik (rakija od
jabuka), jarik (jeam ili lan, tj. jari), mrtvik (ovjek mrtve udi),
plavetnik (neka biljka), slanik (sud za so, slanica), ljivavik (voda
od ljiva), tOplik (topal vjetar), vedrik ("u ritu gdje nema trske
nego voda"), vinjovik (vino od vianja). Rado se zdruuje taj
nastavak s osnovama pasivnog participa, i onda mu je sluba
da naini imenicu, a te imenice znae ponajvie eljad, npr.
muenik, navaenik, nekrtenik, otkti"pljenik, poslanik, poturenik, pOznanik, ranj enik, smetenik, suenik, uenik, utopIj enik,
vjerenik itd. - Rjee takve imenice znae stvari: nakopanik
(put nakopan), trvenik (ili utrenik, utrven put), tuenik (nekakav
barut), varenik (vareno vino), - a jo rjee znae ivotinje:
.branjenik (prasac koji se hrani; govori se i za eljade, kojemu
ko hranu daje). Akcent imenica izvedenih od imena bilja spori
je na drugom slogu od kraja; takav je akcent i u dosta drugih
imenica s nastavkom 'ik, a neke se upravljaju po akcentu temeljne
rijei.
1 Pisac misli da oblici tipa gramatiar nisu dobri, nego: gramatik,
ootanik, fizik... Danas su posve prevladali u knjievnom jeziku oblici

s nastavkom -iar.
* Vrlo je rijetko da ovakve imeIllice imaju aktivno znaenje; takova
je rije kuemik koja u jednOj narodnoj poslovici znai isto to: kudilac
(vidi u Vukovu rjeniku kod "kuenik"); za rije presaemik pie Vuk u
rjeniku da se tako u Boci zvao nekakav ovjek koj,i je voke presaivao,
tj. kalamio; 1I'idi jo nekoliko tak1l'ih rijei u akad. rjen. kod poticanik.

332

GRAMATIKA

c) ika se vee s osnovama imenikim i pridjevnim, i tako

postale imenice znae ponajvie stvari, osobito biljke. Od imenikih osnova imamo npr. emerika, mljeika, paprika (od: papar),
srika (od: srce), tamjanika (neko mirisavo groe), Uljika, draljika (neka biljka). Neke ovake imenice znae isto to i temeljne
rijei: bOrika (isto to bor), bOdljika (isto to bodlja), jelika (isto
to jela), klokoika (isto to kloko) , lovorika (isto to lovor),
IjUtika (od ljuika po gla, isto to ljuska), mastika (isto to
mast), ostika (mjesto octika po 85a, isto to ocat), vrika (isto
to vrh) itd. Imenice jaglika, okrajika, solika nijesu izvedene od
imenica istoga znaenja: jaglac, okrajak, s6lja, nego je uzet nastavak ika pored ac, (a)k, ja. - Od pridjevnih je osnova: bjelika
(ono bijelo u drvetu do kore), gorika (neka biljka), ljutika (vrsta
lUka), mladika (isto to mladica), arenika (neka jabuka), upljika
(nekakav vez na rukavima), zelenika (jabuka ili groe); ovamo
ide i imenica nainjena od osnove pasivnog participa: varenika
(mlijeko vareno). - Vrlo rijetko imenice na ika znae ivotinje
ili eljad: crvenika (crvenkasta koza, ali ta imenica znai i nekakvo vino), jaranika (jaranica, druga, prijateljica, od turske rijei
j aran, drug, prijatelj), svastika (isto to svast). Isto tako se ika
rijetko vee neposredno s lrolI'ijenom: motika (korijen neznan),
vladika. - Sve rijei s nastavkom ika imaju spori akcent na
treem slogu od kraja.
337. a) ila, samo u gomila ili gromila, kobila
b) il(a)c urijema hvalilac, ronilac i dr., vidi pri nastavku
(a)e, tako postale znae stvari, stanje ili mjesto gdje to biva. Primjeri: bjesnilo, crnilo, crvenilo, darilo (isto to dar), grdilo, kalilo
(blato, kaljua), ludilo, mrtvilo, nitavilo, ognjilo, plavilo, putilo
(isto to puto), railo (mrea za hvatanje raka), solilo (mjesto gdje
se ovcama so daje), tamnilo (isto to tamnina), arilo, utilo i dr.
Iz navedenih se primjera vidi da je akcent ponajvie spori na
slogu treem od kraja. Nastavak ilo ini se da je u ove i sline
imenice unesen iz rijei kao to su: cjedilo, pOjilo itd., gdje su
osnove glagola IV vrste (cijediti, pojiti itd.) :zJdruene s nastavkom
lo. Vidi pri tome nastavku.
d) Hj, samo u metllj kojoj je rijei korijen taman.
e) Hja u dojilja, vezilja itd., vidi pri nastavku ljao
f) im samo u pObratim, pOoim.
g) ima, samo u posestrima.
h) in se vee s imenikim i s pridjevnim osnovama, i rijei
tako postale znae eljad, npr. domain, gonin (od gonae), go-

TVORBA RIJECI

333

spodin (od negdanjega "gospod"), neradin (od: nerad), radin (od:

rad), tuin ; ovamo idu i narodna imena: Arapin, Bugarin, Latinin,
Madarin, Srbin, TUrin (od Turkin, v. 136e), Ugrin itd., k tome
neke imenice kojima je osnova iz kojega tueg jezika, npr. berberin, Obanin, hrianin (kranin), kaurin, tiranin (tirjanin) i dr.
Stalnoga akcenatskog pravila nema.
i) tn se vee s imenikim i (rijetko) s pridjevnim osnovama,
i rijei tako postale znae ivotinje i stvari, primjeri: dorin (konj
doro), ogin (konj ogo), grlin (grlIO npr. u tikve, crnogorska rije),
malin (ime konju, po svoj prilici malome), sjeverin (isto to sjever), arin (aren konj), veerin (vjetar zapadni, tj. koji due s veernje strane). Od prezentske glagolske osnove nainjena je imenica nedoin (grad iz kojega se ne dolazi; ispor. nedOija kod
nastavka ija). Vidi se da sve ove imenice imaju spori akcent na
drugom slogu od kraja.
338. a) ina se nalazi u veoma mnogo rijei koje postaju od
osnova imenikih i pridjevnih. Rijei od imenikih osnova znae:
1. uveano ono to temeljna imenica znai, 2. posao onoga elja
deta koje znai temeljna imenica, 3. platu koja se kome ili za
to daje, 4. kou ili meso kakve ivotinje, 5. razline druge stvari.
Ispred i od nastavka ina prelaze glasovi g, k, h u , , .
b) Primjeri za 1. znaenje: brdina, bnisina, arapina, oba
nina, derviina, djevojina, glasi:na, grliina, hajduina, hridina,
jeziina, junaina, komadina, kupusina, "lakomina, lonina, ljudina, magarina (magarina), mesina, noina, obh\ina, odlomina,
pijanina ili pjanina, pokrovina, psina, puina, roina, svjetina,
aljivina, tmina (od negdanjega tbma, tama), ti"buina, VIaina,
vojtina (od: vojska), vuina, zeina, zidina itd. Kako se iz tih primjera vidi, temeljne rijei mogu biti svijeh triju rodova, a akcent
je od dvije ruke : jedne se od ovih uveanih imenica dre temeljne
rijei (npr. jeziina: jezik, lakomina: lakomac, gen. lakomca, psina:
pas, gen. psa), a druge imaju spori akcent na treem slogu od
kraja bez obzira na temeljnu rije (npr. brdina: brdo, djevojina :
djevojka, vUina: vUk). Vrlo je rijetko da se akcent ne dri ni
prvoga ni drugog pravila, kako je u pijanina: pijanac. - 2enskoga su Doda sve nastavkom ina izvedene imenice kQje znae
stvari ili togod bestjelesno, kako su npr. imenice brdina, ara
pina, jeziina, mesina, glasina, tmina; imenice koje znae
muku eljad ili muke ivotinje, po svjedoanstvu rjenika Vukova ponajvie su enskoga roda; samo za ove biljei Vuk da su
mukoga roda : Obanina, aljivina, Vlaina, vranina; II akad.

334

GRAMATIKA

rjeniku

biljei to Budman za imenice derviina, hajduina, laa za imenice junaina, magarina biljei Budman da
su i mukoga i enskog roda. Mislim da se za sve imenice koje znae
muku eljad i muke ivotinje ima rei da se mogu slagati kaD
imenice i mukoga i enskoga roda, npr. ovaj i ova starina, suri
i sura orlina itd.
c) Primjeri za 2. znaenje (nema ih mnogo): gusarina (gusarenje), hajduina (haj dukovanj e, haj dutvo) , mjeraina (mjerenje, vidi u akad. rjeniku), pisarina, piljarina, prosjaina. Te su
rijei izvedene od imenica: gusarina je posao gusara, pmsjaina
je posao prosjaka itd. Isp. deraina, premetaina itd. pri nastavku
komina,

aina.

d) Primjeri za 3. ' znaenje: brodarina, carina, govedarina,

ljekarina, mrtvaina, pastirina, polj arina, telalina, vozarina. Te
i sline rijei znae platu ili novce to se daju brodaru, caru,
govedaru itd., samo mrtvaina znai platu to se daje popu za
mrtvaca, a pokovina znai platu kovau (rije je ta izvedena od
imenice pokov koja se nalazi u akad. rjeniku sa znaenjem: onD
to je skovano). Ispor. imenice navedene kod nastavka arina.
e) Znaenje 4. imamD u: gOvedina, khnetina, prasetina; prema
ovima dvjema posljednjim nainjene su: bravetina, srnetina,
svinjetina, kojima se temeljne rijei ne svruju na -e, gen. -eta
(kako je krme, prase, gen. krmeta, praseta). Te rijei znae meso,
a kou znae ove: divljetina, kozletina, kurjaina, lisiina, medvjedina, ovina, vuetina ili vUina; u divljetina i vuetina prodrlo
je -etina iz kozletina (kozle, gen. kozleta). Gdjekoje ovake imenice
znae i meso i kou: jagnjetina ili janjetina, jaretina, teletina.
Kakvi su akcenti ovim imenicama, vidi se iz samih primjera.
f) Razline druge stvari znae rijei: batina (od stare, tamna.
postanja rijei "bata", koja je znaila: otac, dakle je batina
isto to oevina), dolina, godina, kneina (zato je --, vidi u
89c), krajina, kukuruzina, kvasina, ljetina, maslina, mjeseina,
obrazina, pauina, peina (od: pe, koja je rije nekad znaila
takoer: spilja:), planina, puina, rogoina (vidi o toj rijei u
89c), sredina, tratina, zimina itd. Kojima se od ovib i slinih imenica temeljna rije govori, one se u akcentu ponajvie nje dre
(npr. ljetina: ljeto, obrazina: obraz), ali opet imamo kneina,
peina: knez, pe, gen. kneza, pei), a za druge nema stalna pravila. Cesto se nastavak ina nalazi u sloenih rijei koje sve znae
kojekakve stvari, kao to su: istresine (samo u plur.), ogrizine
(samo u plur.), omladina, pokrajina, pomrina, potrbuina, razva-

TVORBA RIJECI

335

line, rasjelina, uvratine (samo u plur.), zavjetrina, - crvotoina,

dubodolina, pustopoljina, staroduina, staroputine (samo u plur.),
suhomeina itd.
g) Od pridjevnih osnova postaje mnogo imenica koje ponajvie znae razlina svojstva ljudi ili ivotinja ili stvari i u tom
znaenju imaju spori akcent na slogu drugom od kraja: bjelina,
brzina, daVnina, duina, gustina, hitrina, krivina, ljutina, milina,
novina, okruglina, otrina, pretilina, starina, tiina, toplina, veliina, utina itd. Ovamo idu i imenice: nizina, irina, teina,
visina, koje su izvedene neposredno iz korijena to ,se nalaze u
pridjeva: nizak, irok, teak, visok; i od komparativnih osnova
ima rijei s nastavkom -ina: daljina, debljina, dubljina, kruina,
mekina, ali u znaenju sV'Oljem nemaju te rijei nita komparativno. Vrlo je malo onakih imenica koje ne znae svojstvo, ve
stvari, i takve se rijei od ovih dosad navedenih razlikuju gotovo
sve akcentom: gotovina, opina, osobina, piltnina, ilkopnina, tako
je i modrina (tj. modra odjea) pored modrina (modra boja);
izuzetak je ivina (tj. ivotinja, ivad), gdje je akcent kao u bjelina itd. Odjelito treba navesti rijei: istina, nekolicina, talicina;
prva je izvedena od pridjeva istI, kojemu je prvobitno znaenje:
pravi, istinit (vidi u akad. rjeniku), a druge dvije imaju pred
nastavkom e, ne , kako bi po zakonu trebalo; tako je nezakonito
iz u mnozina (pored mn<xina); vidi 84b.
h) Imenica s nastavkom ina ima i oo osnova rednih brojeva:
treina, etvrtina, petina ... stOtina itd. i od osnova jednoga i
drugog participa (ali vrlo malo): izgorjelina (stvar kojoj se eli da
izgori), pitalina (mokra zemlja, otkle voda piti), puklina (tj.
pukotina), dttina ili odi-tina (mravo kljuse, kao da je odrto),
pregnutina (tj. pregibak).
i) Mnogo imade imenica nastavkom ina izvedenih od posvojnih pridjeva na -ov (ili -ev); tako je npr. banovina, carevina, djedovina, kraljevina, oevina, popovina, tako je i Hercegovina. Te
i sline rijei znae: ono to je banovo, to je carevo itd., a to
moe da bude ne samo zemlja nego i drugo kakvo dobro. Takve
rijei od imena ivotinjskih obino znae meso koje ivotinje,
npr. j anjevina, jarevina, ovnovina, praevina, zeevina, katkad
kou: risovina, samurovina; gdjekoji temeljni pridjev tih rijei
nije u obiaju, npr. janjev, praev. Cesto se nalazi ina u rijei
postalih od pridjeva 'na -ov (ev) koji su izvedeni od imena bilja,
i takove rijei obino znae drvo ili slamu ili grm dotine biljke;
primjeri: brezovina, dudovina, glogovina, hmelj evina, jabukovina,

336

GRAMATIl{A

jasenovina, krilkovina, kukuruzovina, lipovina, orahovina, snU'ekovina (u Vuka : smrekovina), topolovina, vinjovina itd. Rijetko
znae takve rijei drugo to: lozovina (u pjesmi veli se za vino),
lukovina ("kad se skinu glavice s vijenca, pa ono to ostane"),
mahovina. Akcent svih tih rijei na -ovina (-evina) onakav je
kakav je u temeljnoga pridjeva (oevina: oev, jabukovina: jabukov itd.), samo se dugi akcenti pokrauj u, npr. banovina: banov,
kraljevina : kraljev, a prema tome je i jarevina: jarev (oekivalo
bi se jarevina).
339. a) in(a)c imamo u golubinac (ime ribi), nainac, painac,
zvjerinac (liaj); ovamo ide i: Luinac (koH slavi sv.
Luku), Mratinac(koji slavi sv. Mratu).
b) in(a)k u: bolinak (tj. bolest), boljinak (kad ide to na bolje),
milinak (dragi, omiljeli).
c) ine, samo u: marvine, redine (prase, na koje doe red
da se zakolje), sluine (isto to slue, govori se u Hrvatskoj i
Slavoniji). Te su imenice nainjene prema: jedine, ivine, gdje
in pripada temeljnoj rijei.
d) inka samo u nainka, koja je imenica nainjena prema:
Latinka, planinka, tUinka, gdje in pripada temeljnoj rijei.
e) inja u nekoliko rijei pored ina bez razlike u znaenju,
npr. mnoinja" nekolicinja, petinja, estinja, tolicinja. Mnogo je
vie rijei gdje inja samo dolazi; u tom je sluaju i po svjedoanstvu starijega jezika postalo od negdanjega y, zato se konsonanti k, g, h ne mijenjaju pred tim nastavkom (v. 90a). Taj
nastavak inja vee se katkad s pridjevnim osnovama, npr. gtdinja
("sve to je nagreno"), PLlstinja, svetinja; ovamo ide i prokletinja, uzetinja (stanje kad je ovjek uzet, - nema u Vukovu
rjeniku, ali ima Danii u osno 197). Iz posvojnih pridjeva na
-sld (iza , , ispada s po 88a) tvore se imenice s nastavkom
inja, koje znae otkle je koje ensko eljade ili gdje ivi; takove
su: Bekinja (ensko iz Bea ili koje ivi u Beu), Cuckinja, Francuskinja, Mletakin}a, Osjekinja, Porek!inja, Poekinja, Timo
kinja. esto se nastavak inja vee s imenikim osnovama, i imenicama tako postalim znaenje je razlino ; neke stoje prema
temeljnoj rijei kao enski rod prema mukome, takove su: boginja (: bog), Grkinja (: Grk), kneginja (: knez), robinja, Turkinja,
Vlahinja, a i ove: Bonjakinja, prosjakinja (ili prosjakinja), prostakinja, sedmakinja (kobila od 7 godina : sedmak, tj . konj od 7
godina), estftkinja (kobila: estak, konj), vrnjakinja, zemljakinja.
Neke imenice s tim nastavkom znae biljke ili same ili plod njituinac,

TVORBA RIJECI

337

hov: brekinja, dudinja, gloginja, smrekinja; neke se ne razlikuju

znaenjem od temeljne rijei: 8vetinj'a (isto to avet), Arapkinja
(isti to Arapku), bOljarkinja (isto to boljarka), divljakinja (isto
to divljaka), dojkinja (isto to dojka, tj. dojilja, vidi u akad. rje
niku), Dubrovkinja (isto to Dubrovka), Jeupkinja, Misirkinja,
nahrankinja, Petankinja, Srpkinja, trgovkinja, unijatkinja, zagorkinja (u Vuka bez duljine na -0-). U imenicama Dubrovkinja,
Mletakinja, Poekinja, Turkinja itd. po onome to je razloeno,
nastavak nije kinja, nego inja, ali irna i takvih imenica u kojima
je nastavak kinja; vidi kod toga nastavka. Jo je nastavak inja
u ovih imenica koje se u znaenju ne slau s navedenima dosad:
boginje (mislim da upravo znai: bolest od hoga poslana, premda
Danii u akad. rjeniku izvodi iz njem. Pocken), ekinja, milostinja, - a u imenica golotinja, sirotinja, ivotinja i u drugih
nekih takvih nastavak je otinja. - Akcent je imenicama s nastavkom inja ponajvie kao temeljnim rijeima; torne odgovaraju i
rijei: svetinja (: svet, sveta), dudinja (: dud, gen. duda) i dr.,
u Bonjakinja, zemljakinja (: Bonjak, zemljak, gen. Bonjaka,
zemljaka) uzlazni je akc. pokraen, dakle Bonjakinja mjesto Bonjakinja (isp. 124d).
f) injak nalazimo u imenica: painjak (koak za patke), pepelinjak (mjesto gdje se baca pepeo), pelinjak, zdravinjak (neka
biljka), zvjerinjak, dralinjak (neka biljka). Nastavak je injak
u te rijei prodr' o iz imenica: golubinjak, kokoinjak, mravinjak,
koje su nainjene od pridjeva golubinji, kokoinji, mravinji nastavkoon ak.
g) 'inj(a)k, samo u ove dvije umanjena znaenja rijei: godinj ak, stotinjak.
h) inje i 'inje; prvo u nekih mjesnih imena: Cetinje, Gusinje,
Ljubinje, Nevesinje, Trebinje, - drugo u nekih zbirnih imenica:
jalovinje (tj. jalova stoka), mukInje, paInje, zvjerInje, enskInje.
340. a) 'ir, ira veoma su rijetki nastavci; imamo ih samo u:
mjehir (bokeljska rije mjesto mjehur), plahIr (u Vukovu rje
niku bez h: "vo koji se plai"), sjekira.
bl is samo u ove dvije grko-latinske rijei bazis isintaksis; ispo bez
bazisa i metoda. D. sitno sp. 363, po osobitom sintaksisu. V. rjen . (1818)
LIII, po srpskom sintaksisu. pis. 64, da se uva od tuega sintaksisa. pis.
64. Jamano je tako li u Daniia li u Vuka prema ruskome 6a3Hc CHHTaKCHC. Dodajem da su i u grkom i u latinskom jeziku rijei "basis" ii "syntaxis" enskoga roda. Vukovo sintaksis nije Danii primio, nego je poznatoj

338

GRAMATIKA

svojoj "knjizi stavio natpis: Cp6cKa CHHTaKca, a

piu sintaksa, baza.

ve

odavno svi knjievnici

c) ist, samo u korIst, kojoj se imenici ne zna korijen.

d) ist, ista. Imenicama ponajvlie grkog i latinskog izvora (gr. -istes,
lat. -ista) od dananjih pisaca jedni piu na kraju ist, npr. idealist, jevanelist, jurist, komunist, novelist, optimist, pesimist, urnalist, drugi ista:
idealista, komunista, urnalista itd. U narodnom jeziku (ini se da) nema
ovakih rijei, po kojima bi se moglo zakljuivati to je bolje, da li je ist ili
ista. U Vuka se na~azi jev"anelist: sva etiri jevanelista. dan. 1, 4, 13, sveti
apostol i jevanel!ist Luka (u natpisu djelima apost,.), u kuu Filipa jevanelista. d. apo 21, 8; isto je tako i u Daniia: oblaili su haljinu ;evanelista
Jovana. pis. 13, jevanelist. 101. 130, pored toga je u Vuka: jurista (nom.
sing.) dr. izd. 2, 162 i 3, 33 i u Vukovoj prepisoi l, 302 (1828), Jsto je tako i u
Daniia: sitno sp. 115, 385; ispor. jo: kancelista (nom. sing.). V. nar. pjes. 4
(1833) XXXIV, novelista. D. pis. mil. 22, telegrafista. S. 5, 84, 85, kapitalista.
5, 139.. Koji pisci piu idealist itd., oni to ine po svoj prilici prema njemakom (a moda i prema francuskom) jeziku, a pisanje idealista valjada
je prema talijanskom; koje je pisanje bolje, teko je rei, osobito kad se ni
drugi slavenski jezici ne slau: Rusi piu ist, a Poljaci i Cesi ista.

e) i se nalazi u nekoliko rijei razlina znaenja, a od osnova

pridjevnih i glagolskih. Primjeri: blUtI ("koji mnogo
govori kojeta", ispor. blutiti, "govoriti kojeta bez prilike", obje
dijalektike rijei), ubrI (isto to ubre), gladI (gladan ovjek,
ali ta je rije jo ime i nekakvoj travi i nekakvom guteru, a tad
joj osnova neei biti u imenici gUid, ve u pridjevu gladak),
mili, nemarI (ovjek nemaran i bezbrian), obl1 (neka riba),
slatkI, spOrl (ime travi), stari (star ovjek); ovamo ide i okolI
(od osnove koja je u prilogu okolo) i jo nekolike slabo obine
imenikih,

rijei.

f) ia u nekoliko imenica mukoga roda koj e znae inioca

kakve radnje: hvalia (koji se hvali), platia (koji plaa), radia,
~edia, vratia, i u ove dvije imenice enskoga roda: bogia
(ime biljki), takia (neka kruka, neznana osnova).
g) ite, ite vee se s imenikim i s glagolskim osnovama, i tako
postale imenice imaju razlina znaenja. Neke znae dio kakvoga
orua: grlibljite (drak ugrabalja), grebenite ("drvo na koje je
greben nasaen ili prikovan"), kosite (drak u kose), oj Ite ("kuka
koja je privezana za oje"), ostvite (drak u ostava), sjekirite
(drak u sjekire). - Gdjekoje od ovakih imenica znae to uveano: bIatite (: blato), oeite i ljudite (te dvije rijei znae:
neovjek i obje su crnogorske). Mnogo ima imenica s ovim
nastavkom koje znae mjesto (ponajvie na zemlji) na kojemu
je to, na kojemu to biva ili se to ini: bi-ite ("gornja usna
gdje rastu brkovi"), danite (mjesto gdje se danuje), igrite,

339

TVORBA RIJECI

ljetite (mjesto gdje se ljetuje), noite, ognjite, pazarite, pristanite, pribjeite, roite (mjesto gdje se ljudi roe da se sastanu), sajmite, strnite, utoite (mjesto gdje je kome utok: u
Crnoj Gori govori se utecite, u kojoj je rijei nejasno i -e- i -c-) .
Meu mjesnim imenicama , ima podosta takovih koje znae mjesto
na kojem je n e k a d b i l a ona stvar koju temeljna imenica
znai, npr. crkvite je mjesto gdje je nekad stajala crkva, vodeniite gdje je nekad bila vodenica; takove su i ove imenice: bostanite, konopljite, kukuruzite, kupusite, manastirite, peniite, razbojite, rotkvite i dr. Ima dosta imenica s nastavkom
ite izvedenih od osnova aktivnog participa (ponajvie onoga
to se svruje na -ao, -ala): igralite, pjevalite, poivalite, rvalite, etalite, trkalite i dr., isto je tako muilite, ogorjelite.
Moda je iz tih imenica prodrlo -1- u smetlIte (mjesto smetite).
- Napokon ima nekoliko imenica koje znae ili isto to temeljna
imenica ili imenica s drugim kakvim nastavkom: doekite (bokelj ka rije, tj. doek, u kojoj je k pred i ostalo nepretvoreno
u ), dvorite (isto to dvor), godIte (godina), povratite (povratak), rubite (rublje), sudite (bokeljska rije, tj. sudbina), suknite
(sukno). - Za akcent nema stalna pravila, premda se vidi tenja
da se neke imenice dre temeljne rijei, a neke bez obzira na
nju imaju spori akcent na treem slogu od kraja. Zato je -e,
a ne -o u nastavku, o kojemu ovdje g()IVorim, to je reeno u
158a.
341. a) it u
nasto t, ta.

tuim

imenicama arhimandrit, mitropolit, jezult vidi kod

b} it, ita, ito vrlo su rijetki nastavci: gUrU (glas

rakita (ime drvetu), kopito, korito.
c} it(a)k, vidi pri nastavku -t(a)k.

prasei) ,

d) iv, toga nastavka upravo nema jer rijei ej/mv, drtrlv izvedene su
od osnova glagola cjelivati, darivati, te im je nastavak samo 'b (vidi u
387c).

'

e) iva, samo u kopriva, moda i u rijei tamna postanja odiva;

imenice stativa, tetiva imaju nastavak tiva, koji e se na svojem
mj estu navesti.
f) ivo se nalazi u nekoliko imenica srednjega roda koje su
gotovo sve izvedene od glagolskih osnova, a znae ponajvie
stvari koje su plod radnje temeljnoga glagola. Primjeri: jedivo
(tj. ono to se jede), meljIvo (ono to se melje), pecivo, pletivo,
predivo, tecivo, varivo. Znaenjem se odvajaju: kresIvo (ono
im se kree), sjeiva (govori se samo u plur., sprava za sijeenje) .

3?0

GRAMATIKA

Od imenike osnove izvedena je rije soIvo (od: sok). Imenica

jestIvo navee se pri nastavku tivo. O glasu e u pecivo, tecivo
mjesto v . u 84b.
g) 'i, samo u sitnY (gen. sitnia, tj. sitnice ili sitna djeca ;
govori se i sitne).
342. a) j se vee sad neposredno s korijenima, sad s osnovama imenikim i pridjevnim. Znaenja su i akcenti razlini.
Rijetko se nalazi nastavak j iza V'okala: gaj, kraj, raj, zmaj, i tu
se nastavak jasno vidi, ali gdje se j nae s konsonantom, nastaju
promjene navedene u 102; treba dodati da je ponajvie tih
rijei nastalo u prastaro doba, zato se za slabo koju iz dananjega
jezika moe upravo dokazati da joj je nastavak j, ali via (poredbena i historika) gramatika to dokazuje. Primjeri: gr, je,
klju, lU, mi, mU, no, panj, plli (od plak-j), prit (od: pri
po 91a), pu (od: puz-j), vo (od: vod-j), vonj; samo s prijedlogom je u obiaju npr. pokolj, mianj. Primjeri od imenikih i pridjevnih osnova: crnj (crn prit na prstu), mla (mlad vinograd),
srije (srednja duga na zadnu od bureta), llj (od: ila), "ono
to pukne na iedu ili na sto1u kao ica"). Samo s prijedlogom je
u obiaju npr. obru (od ob i ruka).
b) 1 ja se vee (kao i nastavak j) sad s korijenima, sad s imenikim ili s pridjevnim osnovama. I orvdje ima rijei koje su u
-obiaju samo s prijedlogom sloene; znaenje i akcenti razlini su
i oVdje. Primjeri imenica postalih od korijena neposredno: graja,
staja, izdaja, udaja, dua, graa, gria, kia, kraa, mea,
mrea, prea, ra, straa, tea, voa, volja, elja, - pria (od:
pri-ha, a io od: pri-hkja),; srea (tj . s'bret-ja), pomnja (tj.
po-mbn-ja), sumnja (tj. su-mbn-ja), krvolija, vodopija. Primjeri
-od imenikih i pridjevnih osnova: gospo.a, goa, guta, sua,
tvra . Sloenice su: mladoenja, nedjelja, drvodjel)a, tetoinja.
c) 2 ja glasilo je nekad bja, a nalazi se u malo rijei: braa,
-crevlja (u svezi s rijeju: crijevo, valjada poradi aputa koje su
se pravile od goveih crijeva), laa, slavlja ili sliivja (tj . slavuj,
oboje crnogorska rije), trublja (pored truba).
d) jaa je nastavak u svemu (osim j-) srodan s nastavkom
aa. Primjeri: drobnjaa (neka drobna maslina), ol6vnjaa ("na
puci, u to je kremen zavijen"), pjenjaa ("kaika to se njome
vj eni") , ravnjaa (kapa koja je odozgo ravna) , tavanjaa ("daska
lwjom se tavani"), varjaa, vil6vnjaa ("velika gljiva, za koju
l{au da raste na vilinu kolu"); tako je i u rijei s prijedlogom

TVORBA RIJECI

341

sloenoj : podgrljaa ("na jarmu ono drvo to stoji volu isped

grla"). Druge primjere vidi pri nastavku enjaa .
e) jad, samo u eljad (tj. el-j ad, - korijen isti koji je u rije i
t am na postanja Ovjek, koja je nekad glasila elovek ili blovek) .
, f) jade, samo u eljade.
g) jaga, samo u bi'ljaga (tj. bara, kaljua), preaga (daska to
lei poprijeko, postalo od prek-jaga), vinjaga.
h) jaj vee se s glagolskim osnovama, i rijei tako postale
znae kakvu radnju ili stvar i ponajvie su sloene s kakvim prijedlogom. Primjeri: namjetaj, narataj, obiaj, okraj , oprotaj,
poloaj, pOmiljaj, pOroaj, povraaj, slUaj, zavii:ij (upravo ono:
na to se ovjek navikao). Prema oprotaj, poloaj, poroaj oe
kivalo bi se dogoaj, kako se nalazi dosta esto u pisaca XVII
i XVIII vijeka (vidi u akad. rjeniku), a i danas ima dosta pisaca
koji tako piu, ali mjesto toga kao da je u narodu obinije
dogaaj (prema glago dogaati se). Rijetko su imenice s ovim
nastavkom bez prijedloga: leaj, mjeaj, rOaj, vi'aj. - Rije
naruaj nije izvedena ni od kakve glagolske osnove, ve prema
imenici naruje. Vidi nastavak aj.
i) jaja samo u mjeaja (onaj koji mijesi), suaja (tj. sudac) .
Vidi nastavak aja.
j) 1 jak se vee s imenikim i S pridjevnim osnovama, i rijei
tako postale imaju razlina znaenja koja stoje u kakvojgod svezi
s temeljnom rijei, mogu znaiti eljad, ivotinje i stvari. Primjeri od imenikih osnova: Bonjak, imenjak, ledenjak, seljak,
sjenjak, soctonjak. - Primjeri od pridjevnih osnova: bezbonjak,
burnjak (ime guteru koji se pokazuje pred kiu, tj. pred buru),
doljak, kiseljak (ime travi)" kupunjak (baa u kojoj raste kupus),
mjesenjak, nevjernjak, ribnjak, ruinjak, slobOdnjak, smrtnjak
(tj. amac iz kojega ovjek lako moe pasti i poginuti), temeljnjak
(tj. temeljan, jak ovjek), veseljak, irovnjak (irovan, tj . irom
uhranjen knnak) itd. Kako se vidi, meu tim imenicama ima ih
dosta kojih je temeljnom pridjevu nastavak -(a)n, npr. bezbonjak:
bezboan, slobodnjak: slobodan i dr.; po analogiji takvih imenica
nainjene su druge, prema kojima nema osnovnoga pridjeva na
-(a)n, npr. dimnjak, jagodnjak, koutnjak, munjak, panjak,
potkonjak (ir pod koom), prokletnjak, trpenjak, upletnjak.
(to se uplee u kosu), vonjak itd. Za te i sline rijei moe se
rei da im je upravo nastavak njak. Ima dosta imenica nai
njenih nastavkom jak od osrroiVa pridjeva koji se svruju na -en,
npr. crkvenjak, crvenjak (crveno vino) , gvozdenjak (kotao ili

342

GRAMATIKA

buzdovan od gvoa), kamenjak (mnogo kamenja, nekakav lonac),

maslenjak (lonac ili up u kojemu se maslo dri), medenjak (medeni kola), mjedenjak (mjedeni prsten), vodenjak (koica u jajetu); za temeljnu rije moe sluiti pasivni parlicip: objeenjak,
peenjak (zeleni kukuruz koji se pee i jede), tuenjak ("sir koji
se tue u kaici"), smetenjak, pokrtenjak, poturEmjak. U 330c
reeno je da su prema ovim sada navedenim imenicama nainjene:
j armenj ak, srenjak, vjetrenjak, kojima je nastavak enjak. - Nekoliko se imenica svruje na tak koje je postalo od ak, a to od
sk-jak po 9la, a temeljni im se pridjevi svruju na ski, npr. gortak (od: gorsk-jak, temeljni pridjev: gorski:) , urevtak, mitrovtak, nikoljtak; takva je i imenica luintak, od "luinski", koji se
pridjev nalazi u akad. rjeniku. - Akcent nekih imenica s nastavkom jak upravlja se po temeljnoj rijei (npr. imenjak: ime,
bezbonjak: bezboan), a neke imaju spori ake. na drugom slogu
od kraja bez obzira na temeljnu rije (npr. Bonjak: Bosna,
veseljak: veseo, vesela).
k) 2 jak nekad je glasilo 'bjak, nalazi se u mujak, prosjak i
u mlaak (vidi u akad. rjeniku), rOak, koje se dvije imenice
dijalektiki govore mladjak i rodjak, pae i mladijak (vidi u akad.
rjeniku) irodijak (JM. 368 pored rodjak na istoj strani).
l) jaka, samo u nekoliko rijei: imenjaka (ensko istoga
imena), ponjaka (voka koja pozno dospijeva), roaka, varenjaka
("tikva koja se vari za jelo"), vodenjaka ("tikva u kojoj se nosi
voda").
m) janica u motimica (od most-janica, v. 98a, tj. brv ili
brvina), perjanica, uanica (1. divlJa salata, 2. bolest utica).
n) janik u nekoliko imenica nainjenih od imenikih osnova:
klinani:k ("kud klincima potkovani konji idu"), oani:k ("gornji
nian od puke"), priani:k (grah 'koji se penje uz pritku) , snjeimi:k (zgusnut snijeg), sunanlk (sunana ura), uljani:k (od ul-janik,
ispor. IUlite). Moda idu ovamo imenice: drvljani:k (gomila drva,
moglo bi biti od: drv-janik po 99a, ako nije od: drvlj-anik,
tj. od: drvlje), kopljani:k (od: kop-j anik, ako nije od: koplj-anik),
modfmi"k (od: mozanik, a to od mazg-janik po 79a, ako nije
od modan-ik, ispo plur. modani), perjanlk (od: per-j anik, otud
po l02c peranik, ali iz rijei perje moglo je prodrijeti j).
343. a) janin se nalazi u velikom mnotvu imenica izvedenih
od mjesnih imena, a znae ovjeka iz kojega mjesta (sela, grada,
zemlje); glas se ; s konsonantom ispred sebe zdruuje po pravilima 102. Primjeri: Banaanin, Jajanin, Karlovanin, Koto-

TVORBA RIJECI

343

ranin, Lianin, Mostaranin, Rimljanin, Travnianin, VInkovanin,

Zeanin: itd. Temeljna rije ne mooc-a biti vlastito geogr. ime:
branin, graanin, ostrvljanin, seljanin, a katkad moe i drugo
to znaiti, a ne mjesto, npr. ognjanin (ovjek ognjevit), puanin
(ovjek iz puka), straanin, ereanin; takove su i imenice hrianin, kranin, kojih je -- postalo od -stj-, a to od -stij- (v.
u akad. rjeniku), a Hrvaanin je nainjeno od Hrvat (nekad je
plur. Hrvati znaio isto to Hrvatska, v. 455d). Gdjeko1e su
imenice s nastavkom janin nainjene prema temeljnim imenima
kojih nema: Dubrovanin (kao da se govori Dubrovac mjesto
Dubrovnik), Mitrovanin (kao da je Mitrovac, a ne Mitrovica),
Zagrepanin (kao da je Zagrebac, a ne Zagreb). Akcenat je u
imenica s ovim nastavkom ponajvie onakav kakav imaju temeljne rijei; izuzeci su npr. Kikinanin (: Kikinda), ' Kragujevanin (: Kragujevac), Poarevanin (: Poarevac). Vidi nastavak
anin.
b) janka u imenica branka, Senjanka itd.; vidi pri nastavku ka.
c) jar se vee s imenikim osnovama, i znaenje tako postalim imenicama isto je to ga imaju od takovih osnova izvedene imenice. s nastavkom ar. Primjeri: graniar, g11ar, kesear
(ko rado jede ili ko prodaje kesege), knjiar, lonar, nadniar,
opanar, oraar (ko rado jede ili ko prodaje orahe), prepeliar,
svear, tamniar, tuar itd. Akcent je,.ili kao u temeljne rijei
ili bez obzira na nju spori na drugom slogu od kraja.
d) jara se nalazi u nekoliko imenica izvedenih od imenikih
osnova; te imenice znae sad eljad, sad ivotinje, sad stvari.
Evo ih (gotovo svih): daara (od: dask-jara, v. 9la), kilara
("zgrada gdje stoje kace"), ovara (staja za ovce), podloara
(ena podvodnica), poloara (kuja ili maka koja krade pologe,
tj. poloena jaja), poskuriara (ena to !nijesi poskurice za crkvu),
potoara (vodenica na potoku), uara (sova), uti<para (ena koja
mijesi ili prodaje ili rado jede utipke). Akcent je u svih tih imenica jedan isti. Vidi nastavak ara.
e) jarica, samo u: sunilrica ("vrte u glavi od sunca"). Vidi
nastavak arica.
f) java u gimljava (od: grm-java), lomljava, meava (tj . vijavica, kad snijeg mete ili vije, od met-java), mrava ("velika
gusta uma, gdje se ne vidi sunca"), Orljava (ime vodi), tvrava;
akcentom se od ovih rijei odmie meljava (to se melje).

344

GRAMATIKA

344. a) 1 je, samo u nekoliko rijei: jaje, lee (govori se i u

enskom rodu : lea ; je postalo od tj), more nekad je bilo palatalno T, v. 19c), polje, ue, vijee, voe. Akcenti su, kako se vidi,
razlini.

b) 2 je glasilo je nekad bje (a u 1 je nije nikad bilo glasa b);

poto je b ispalo, stalo se j s konsonantom ispred sebe sastavljati po pravilima u 102. Nastavak 2 je nalazi se u mnogo
zbirnih imenica kojima je temeljna imenica obino mukoga roda,
rjee enskoga i srednjeg; npr. borje, cvijee, okoe, dfvlje,
golUblje, granje, groe, iverje, kamenje, klasje, komae, lozje,
lie, perje, prstenje, prue, remenje, smlIje, snoplje, stijenje,
iltorje, ipraje, trijee, trnje, ue, zrnje, zvijerje itd. U
nekoliko rijei s ovim nastavkom isto je znaenje to ga imaju
njihove temeljne; takve su: obIrje (isto to obIrk) , ostoje (isto
to stog), pozdravije (isto to ,p ozdrav), prijestolje (isto to prijesto), raskoje (isto to rasko), slIje (isto to sila), umIje (isto
to iim). - Ima nekoliko imenica s nastavkom 2 je i od pridjevnih osnova, a znaenje im je apstraktno: mlIje, obilje, potenje,
veselje, zdravlje. - Cesto se taj nastavak nalazi u imenica sloenih s kojim prijedlogom, a znaenje sloenoj imenici izlazi iz
obje rijei od kojih je sloena; tako npr. imenice bezakonje,
primorje, zagorje znae: stanje bez zakona, zemlja pri moru, kraj
za gorom; takve su i imenice: besp.ue, bezumlje, naruje, oplee,
p6bFe, podgorje, pOdnoje, Podrinje, Posavlje, povre, Prekodrinje, premaljee, uzglavlje, uzdarje, zaplee; nekim je od
ovakovih sloenica pomuno razabrati svezu izmeu njihova
znaenja i izmeu znaenja rijei od kojih su sloene, npr.okrlIje,
oruje (ispor. u ruskom jeziku PYJKbe, tj. puka), poduje, zagoe,
zarukavlje. - Slog koji stoji neposredno ispred nastavka 2 je
obino je dug, izuzeci su rijetki, npr. bespue, raskoje, ue; ako
rije ima samo dva sloga, gotovo svagda je silazni akcenat na
prvome, a gdje je slogova vie od dva, tamo nema stalnog akcenatskog pravila. - Najee slui nastavak 2 je za tvorbu gla~
golskih imenica. Od svakoga trajnog glagola moe se takva imenica nainiti, a ima ih dosta i od trenutnih glagola. One se tvore
od osnove pasivnog participa; npr. pletenje (ispor. pleten), tresenje (ispor. tresen), dranje (ispor. dran), govorenje (ispor. govoren), ljubljenje (ispor. ljubljen), noenje (ispor. noen), uvanje
(ispor. uvan), vezanje (ispor. vezan), branje (ispor. bran), kupovanje (ispor. kupovan). Ima dosta primjera gdje prema glagolskoj
imenici nema pasivnog participa zato to je glagol neprelazan (v.

TVORBA RIJECI

345

252b), npr. bie, diroviinje, leenje, ludovanje, padanje, sjeenje,

skakanje, strepIjenje, vojV'odoviinje, ivljenje itd. Imenicama
nainjenim od trajnih glagola koje imaju samo dva sloga akcent
je svagda uzlazni na prvome, npr. branje, pie, zvanje, a onim
imenicama postalim od trajnih glagola, koje imaju vie od dva
sloga, akcent je ponajvie kao u infinitivu, a drugi slog od kraja
svagda je dug. - Od trenutnih glagola tvore se imenice s nastavkom 2 je samo od nekih; takvim je imenicama akcent pOtnajvie uzlazni na drugom slogu od kraja; primjeri: doputenje,
poklae, pomiljE!l1je, ponienje, postanje, pouenje, pozlaenje,
pregnue, privienje, priznanje, propee, prosue, razabranje, ro~
enje, stV'orenje, svanue, ubijenje, ubie, umrce, uskrsnue,
uzdranje, uzee, zaklanje (izuzeCi su u akcentu vrlo rijetki:
doekanje, pOuzdanje, preobraenje, spasenje, ustrplj enj e).
Sto je Vuk katkad pisao na kraju ovih imenica -ije, npr. narjeije,
vcskresenij~ to je crkveno3lavenski.

spasenije,

345. a) jeha, samo u maeha (od mat-jeha).

b) jeniea, samo u branjenica (jelo to se nosi na put), maljenica (mali ovjek).
c) jeina, samo u starjeina, mlae ina (v. lOla).
d) jetica, samo u boljetica.
e) jevina u branjevina (uma u kojoj je zabranjeno sjei),
buevina (kiselo mlijeko
kad uzbui), graevina, grusevina
(ugruano slatko mlijeko~, koevina (pokoena livada), krevina,
paljevina (to je opaljeno), proevina (to se isprosi), raevina,
teevina, vaevina (to se unaprijed uzima ili vadi), voevina
(to svatovi vode, tj. nevjesta).
f) jevo, samo u kreevo.
g) jug, juga, samo u: zeljug (zelen vepar), - kaljuga (ili kaljua), pepeljuga (1. divlja loboda jer po liu ima kao pepeo,
2. zastorak na parionici, na koji se metne pepeo i sipa voda,
3. neka zmija), piljuga (tj. kobac, izvedeno od: pile), zeljuga
(zelena prasica). Vidi nastavke ug, uga.
h) ju h, juha, samo u ouh, mauha, pepeljuha (pepeljava
djevojka). Vidi nastavke uh, uha.
i) jillj(a)k, samo u imenicama umanjena znaenja : breuljak,
ovjeuljak, momuljak. Vidi nastavak illj(a)k.
j) jura, samo u djevojura .
k) jilrda, samo u nourda (uveliano od: noga). Vidi nastavak
urda.

:346

GRAMATIKA

l) jurina, u rijei uveliana znaenja od imenica enskoga

roda; primjeri: knjiurina, nourina, ptiurina, ruurina, aurina.
Vidi nastavak urina.
m) jU1l ija, samo u djeurlija .
n) jua, samo u pepeljua (isto to pepelj uha) , prljua ili
oprljua (mrava zemlja; izmeu r i lj ispalo je h; govori se prla
ili prhla zemlja, tj. koja se rasipa).
o) juina, samo u crnjuina (neka biljka). Vidi nastavak uina.
p) jua, samo u kaljua, prljua (mjesto: prhljua, vrletno
mjesto, vidi prljua pri nastavku jua).

346. a) k nalazi se sigurno samo u

.zna koji je u: znati).

rijei:

znak (od korijena

b) ka je glasilo nekad 'bka, zato pred tim nastavkom glasovi

e i k prelaze u , a g, h u , . Rijei s tim nastavkom imaju razlina znaenja znaei eljad, ivotinje i stvari, a katkad i radnje. U nekoliko rijei svezan je nastavak ka neposredno s korijenom, npr. cjepka (tj. cjepanica), dojka, griska (tj. hrskavica, npr.
u nosu), klepka, kvoka, lovka (maka koja rado mie lovi), meka
(od korijena koji je u "meati"), pletke, sjeka, zipka; - ne s korijenom, ve s glagolskom osnovom svezan je nastavak u psovka.
Mnogo se ee ka vee s imenikim osnovama, i rij ei tako postale stoje po svojem znaenju svagda u svezi s temelj nima, ali
je narav te sveze razlina. Vrlo rijetke od takvih imenica imaju
umanjeno znaenje: greka, humka, kerka, - vie ima takovih
kojima se umanjeno znaenje danas vie ne osjea, jer znae isto
to temeljne imenice od kojih su izvedene; takove su: kokoka
(isto to koko), liska (tj. listka, rsto to list), lUka (lU), peka (pe),
pleka (plee), praka (praa), sitka (sito), sjenka (sjen ili sjena),
ipka (iba), trska (tj. trstka, isto to trst), trUnka (trun), a mogu
se dodati i: majka (od: maja), tetka (od: teta). Znaenje je izvedenoj
rijei razlino od znaenja to ga ima temeljna, ali ta se razlika
ne moe kratko :i otrMto naznaiti: biljeka (prema; biljeg ili biljega), krika (prema: kri), kocka (tj . kostka, v. 85a, prema;
kost), reetka (prema: reeto), srdaka ("u unku ona ipica to na
njoj stoji cijev", prema: srce, tj. srdbce), tamjanka (neko groe,
prema: tamjan), vretenka (u vodenici, prema: vreteno), enka
(enska ivotinja, prema: ena). - Od nekih zbirnih imenica ili
takvih koje znae togod u velikoj mnoini tvore se s nastavkom
ka imenice kojima je znaenje: jedinica onoga to znai temeljna
imenica; takove su: blljka (prema: blIje), graka (zrno graha,
prema: grah), pozderka (komadi pozdera), praka (trunak praha),

TVORBA RIJECI

347

sjemenka (zrno kakvoga sjemena), sHimka (vlatak slame), travka

(prema: trava), voka (prema: voe), Ivka (prema: ir, u zbirnom
smislu). - Cesto se uzima nastavak ka, kad prema mukome rodu
treba nainiti enski: baovanka, branarka, izmarka, domiljanka, govedarka, kalvinka, lutoranka, nadniarka, pastlrka,
roditeljka, vhlerka, tamniarka, unijatka, vodeniarka, zvonarka;
tako je i pastorka (prema: pastorak). Gdje se rije mukoga roda
svruje na in, tamo se rije enskoga roda s nastavkom ka tvori
bez toga in, npr. Arnautka, Bavanka, Bugarka, graanka, hrianka, LatInka, Mavanka, seljanka, Senjanka, ukuanka, Zeanka itd. (izuzetak je khlvinka od: kalvin, ali tu je in tuega
podrijetla). - Gdjekoje imenice s nastavkom ka postaju neposredno od kojega mjesnog imena i naznauju otkle je ili gdje ivi
koje enslw: Biogratka, Bosanka, Cetinjka, Kosovka, Ogulinka,
Smederevka, Temivarka, Varadinka, varoka, Zadarka itd.; prema
tim su imenicama nainjene i ove: dravka (laa koja po Dravi
plovi), drinka (vodenica na Drini), dunavka (vodenica na Dunavu). - Nastavak ka vee se i s pridjevnim osnovama, i tako
postaju imena eljadma, ivotinjama i stvarma, npr. bijelka (bijela
koko), crnjka (mjesto crnka, v. 100b), jll.lovka (jalova krava ili
ovca), kraljevka ("ovca u koje se nau etiri bubrega"), lijenka
(motka na koju se to vjea, prozvata po tome to miruje, to je
toboe "lijena"), matorka (stara enka u ivadi), mirisavka (mirisavo groe ili kruka), plavka, ranka (n.eko rano groe), vidovka
(neka trenja koja dospijeva o Vidovu dne). Katkad za temeljnu
rije slui pasivni particip, npr. bitka, kienka (1. neka kiena
kapa, 2. ensko koje se rado kiti), peenka, pijanka, pjevanka. Od
brojnih osnova su imenice: dvojka (bure od dva akova), petorka
(bure od pet akova), desetorka (bure od deset akova). - Akcent
imenica s nastavkom ka esto se upravlja po temeljnoj rijei, a
za mnoge nema stalna pravila.
c) kelja, samo u starkelja (tj. stari).
d) kinja. U 33ge imali smo dosta imenica koje se svrsuJu
na kinja, ali im nije to nastavak, nego inja: Bekinja, Francuskinja, vrnjakinja, zemljakinja, trgovkinja, zagorkinja itd. Narod
je njihovo kinja shvatio kao nastavak i njim je nainio nekoliko
rijei, kao to su: ll.tkinja, dvorkinja, jezerkinja, nametkinja,
nerotkinja, . prisojkinja, ropkinja, slUkinja, uskokinja; u posljednje su dvije !ijei guturali (g, k, ispor. sluga, uskok) preli
u pala tale (slUkinja mjesto slukinja) zato jer je kinja nekad
glasilo bkinja.

348

. GRAMATIKA

e) 1 ko u imenica mukoga roda koje se govore od dragosti,

npr. debeljko (v. lODa), nestako, plako, sinko (samo u vokativu), srditko, zelenko. Ovamo ~du i rijei; brajko, dajko (tj. daida,
ujak), ujka, koje su izvedene od: brajo, dajo, ujo, isto tako ide i
rije striko mjesto strijko prema stric (od strijac, v. u 3l9b), ide i tajIm, prema kojoj nema temeljne imenice tajo (nego tata).
f) 2 ko u rijei srednjega roda samo jednoj: klUpko.
347. a) l imamo u rlB, sto (od: sto..l). To je nastavak razlian
od nastavka 1 (a)!.
b) 1 la imamo u : igla, magla, sila (sam korijen si nalazi se
uglagolu dosinuti se), tesla (im se tee), ila: ovamo ide i svirala (od glagolske osnove koja je u svirati), vale (nekad je bio
glagol vati, koji je znaio: vakati).
c) 2 la, koje je nekad glasilo 'bla, samo u metla (v. 40d).
d) lija je nastavak iz turskoga jezika koji je iz turskih rijei,
kakove su beratlija, haralija, zanatlija itd., uzet, te se vee i s
osnovama rijei koje nijesu turske, npr. Budimlija, Bosanlija, Mostar1ija, Nilija, Vidinlija. Sve su te imenice, dakako, mukoga
roda, a enskoga su: kadiflija (kapa od kadife), pamuklija (nekakva jabuka i nekakva haljina naloena pamukom), uzvodlija
(koulja od uzvedena platna).
e) lo se vee 's osnovama glagola IV i V vrste, i tako postale
imenice znae razline stvari ili mjesto gdje to biva, katkad
kakvu radnju. Primjeri: cjedilo, gUidilo, grabilo (tj. grabljenje),
kvasilo (u ali mjesto: brada), kotilo ("mjesto gdje se ko okotio",
pogrdno), lazila ("skele po lmjima se ide kad se to zida"), mjerila, moi1o, pOjilo (gdje se stoka poji), pomamilo (pomama), preoblailo (preobuka), suilo (tj. suenje) i dr. Katkad se itavo iLo
vee s osnovama glagola koji ne idu u IV vrstu: gUdilo (ono im
se gudi, gudalo), perilo ("mjesto gdje se peru koulje"), rastilo
(,.mjesto gdje raste mlado drvee, pa se odande presauje"). A
sada evo primjera gdje se lo vee s osnovama glagola V vrste:
cj epalo ("mjesto gdje se drva cijepaju"), crtalo (u pluga ono to
ree, tj. to crta), drndalo (sprava za drndanje vune), igralo (im
se ko igra), klepetalo, klecalo, kupalo (mjesto gdje se kupa), kusalo ("u kaike ono to se mee II usta"), legal o (mjesto gdje lei
kakva zvjerka), metalo (,,()II10 sijena to se u jedan put zimi poloi
goveetu"), ogledalo, oralo, pjevalo (tj. grlo u ali), pljuvalo (pljuvaonica, tj. u to se pljuje), poivalo (gdje se poiva), pregibalo
(zglavak, . zglob u tijelu), sjedalo (mjesto gdje sjedaju kokoi),
sukalo (tj. ekrk), tUcalo (tj. tuak im se to. tue u avanu), ibalo

'TVORBA RIJECI

349

(pali ica kojom se iba, tj. bije u bubanj), vjeala itd. Ovamo ide
rije zrcalo prema glagolu zrcati (tj. gledati), koji se ve odavno
jzgubio (ne samo u naem jeziku nego i u drugima slavenskim,
samo u ruskom ima c03epn;aTb, tj . gledati). Citavo alo svezano je
s osnovama glagola koji ne idu 'll V vrstu: grnalo (daska kojom
:se ito grne na gumnu), gudalo. Od osnove glagola III vrste na<injena je imenica vidjelo. Dosta se esto vee nastavak lo ne-posredno s korijenom, npr. bilo, djelo, jelo (mjesto jedIo po
40d), klilo (korito ili drugo to u emu kakva biljka klija),
leglo, inuo (cije kodim se glava mije), omelo (mjesto ometlo po
40d), opijelo, pilo, prelo (mjesto predlo PC> 40d), poreklo ili
podrijetlo (v. 79c), riHo (postalo od or-lo, v. 42a), rasulo, rilo
(upravo ono im se rije), ilo, vrelo, drijelo. - Mnoge imenice
s nastavkom lo upotrebljavaju se za muku eljad, ali samo u ali
ili za porugu, npr. bajalo, blebeta10, drijemalo, gatalo, izmiljalo,
mazalo, namigivalo, nasrtalo, oklijevalo, pripQlyjjedalo, smrzlo,
-tumaralo, yjkalo, zadirkivalo, zanoyjjetalo itd. O gramatikom
:rodu tih rijei vidi u 409b. - Akcent imenica izvedenih od glagolskih Q1snova ponajVlie je kao u temeljnih glagola; samo ako je
u ovih uzlazni akcent, on prelazi sad u spori, npr. suilo, sUiti;
:kupalo: kupati, sad ostaje npr. gatalo, vikalo: gatati, vikati. Vidi
jQl nastavke alo, ilo.
f) luk je turski nastavak koji je iz tun;hlh rijei, kao to su
:agaluk, arnautluk, begluk, paaluk, uzet,. i u domae: bezobrazluk,
hrianluk, pustailuk, pasjaLuk (u tOlj je rijei -aluk prodrlo iz
:agaluk, paaluk). Nije jasno otkle je z u domazluk (tj. ona stoka
:koja se ne prodaje, ve ostaje doma).
i

348. a) lj se vee ili neposredno s korijenom ili s imenihlm

,osnovama: badalj ili bodalj (nekakva trava bodljikava lista), ealj,
kaalj, pregalj (crv koji iyj u siru), ugalj, - pedalj, rogalj, Sr-balj.
'Te se rijei meu ovamo, jer nijesu u davnini imale poluglasa
ispred lj, ve se a razyjlo po 44a.
b) lja se vee neposredno s korijenom u nekoliko rijei koje
' znae razline stvari: bOdlja (u toj je rijei izmeu d i lj nekad
bio vokal b, zato nije d ispred lj ispalo, kako bi se oekivalo,
stoga to d ispred l ispada po 40d), elja (ime biljki), taklja
ili tr-klja (tj . pritka), truhlja, zbilja (od s-bi-lja, od korijena bi
koji je u biti; rije dakle znai ono to jest); neposredno od korijena postala je i rije prelja (mjesto predIja, gdje je d ispalo
:prema a:ktivnom pa.I1ticipu preo, prela, prelo). Od glagolJShlh
<osnova, to se svruju na a i na i nainjeno je nekOIliko imenica

350

GRAMATIKA

to znae ensko eljade koje ini ono to znai temeljni glagol:

grebEmalja, okretalja, pralja, primalja, tkalja; prema pralja, tkalja
nainjena je imenica valja (poradi v na poetku ispor. venje, to
je izvedeno od pasivnog participa ven, svena, a to je postalo od
bven, bvena; dijalektiki se govori i velja, to je plod analogije
prema prelja). Od glagolskih osnova to se svruju na i imamo imenice: bjelilja, dojilja, nosilja, redilja, rodilja i porodilja, a iz tih
je rijei -'ilja prodrlo u imenice: muzi1ja, pedlja, pleti1ja, vezilja,
koje su izvedene neposredno od korijena mtLz, pe?', plet, vez (prezent: muzem, perem, pletem, vezem). Prema drugim imenicama
na ilja nainjena je i rije dadilja, kojoj je stariji lik dadija (a
ta je rije iz turskoga jezika), te je -j- pretvoreno u -lj-o
c) ljiig, ljaga, samo u: mutljag (tj. mute), mutljaga ("koji
mnogo govori i lae"), prtljag ili prtljaga.
d) ljiij se vee s glagolskim osnovama, a znaenje imenicama
tako postalim ono je to ga imaju rijei s nastavkom jiij. Primjeri:
gUtljaj, korakljaj (isto to korak), nategljaj (isto to gutljaj, tj.
koliko ovjek popije kad n a t e g n e au ili drugi kakav sud),
odgonetljaj, p5tpraljaj (onoliko baruta koliko se u jedan put
pof;prai), rastegljaj (duljina ruku kad se rastegnu), zaveljaj,
dfkljaj (to se u jedan put drkne).
.
e) lje samo u: doji1je, dralje; iz ove druge imenice zavueno
je alje u bialje.
f) ljika se vee ponajvie s imenikim osnovama, vrlo rijetko
s glagolskima, i rijei tako postale znae razline stvari. Primjeri: alatljika (komad alata), gradljika ("jedan komad od grae"), hvatljika (tjf cjepanica), medljika (Mehltau, robigo), papratljika (stabljika od paprati), smetljika (na kukuruzovini kao
smet), smrdljika (neko drvo), sraljika (tj. sraslica, kad se srastu
npr. dva oraha, dvije ljive i dr.), stabljika, ibljika, trepetljika
(igla koja trepee), trljika (tj. trska) i jo nekoliko rijei koje
sve imaju akcent kao i ove navedene.
g) m, ma veoma su rijetki nastavci, imamo ih u: dim, fun,
slama, zima i jo u nekolike takve rijei u kojima se samo s pomou drugih indoevropskih jezika moe odvojiti nastavak od
korijena.
h) m, ma, mat u imenica grkoga podrijetla koje su u grkom jeziku
srednjega roda, a u nom. sing. svruju se na ma, u gen. sing. na -matos,
npr. dogma, d6gmatos, osnova dogmat. To su ponajvie uene rijei, narodu
su poznate samo krizma i pizma (gen. krlzme, pizme itd.). Prema tim dvjema
imenicama svruju se na ma: diploma (potvrde iz jezika Vukova vidi u Iv.
rjeniku), dogma. D . sitno sp. 292, klima. V. pripr. 4, sistema (potvrde iz jezika

TVORBA RIJECI

351

Vukova i Daniieva vidi u Iv. rjeniku), - ali te se imenice mogu svrsivati

i na -mat: dogmat. D . pis. 247, 279, ist. 57, klirnat. V. pripr. 4, paradigmat.
D. rad jug. ak. 16, 172. Drugi knjievnici ponajvie piu takve imenice sa
zavretkom m, npr. aksiom, diplom, problem, program, sistem, telegram,
teorem, sve, dakako, u mukom rodu, - ali ipak : drama (gen. drame itd.).
Treba uzeti na um da ponajvie imenica o kojima se ovdje govori nije ulo
u na jezik neposredno iz grkoga, nego preko njemakoga ili francuskog.

i) man(a)c, mance, manj(a)k, samo u: urnanac, umance,

umanjak. Ne bi dobro bilo rei da je u te tri rijei ispred m
ispalo t (da je npr. umance postalo od utmance jer je uto),
nego treba rei da je korijen u (od negdanjega L po 19b). Od
istoga su korijena u i rijei: ii-, u-na (ili u-nja), ii-t.
j) me imamo u breme, ime, pleme, rame, sjeme (korijen isti
koji u glagola sijati mjesto sj e-j ati, V. 53b), ljeme, tjeme, virne,
vrijeme. I ovdje gotovo u svim imenicama samo poreenje s drugim indoevropskim jezicima moe odvojiti nastavak 'Od korijena;
to isto vrijedi i za nastavak
k) men, to ga imamo u grumen, kamen, kremen, pllimen,
pramen, stremen.
l) mo u pasmo, pismo, povjesmo.
349. a) 1 n imamo u imenica: dan, plijen, san, sIn, stan i
j o u nekoliko drugih.
b) 2 n, samo u imenici enskoga roda: neznan.
e) na se nalazi u: basna, sline, strana (od stor-na po 42a),
strina (od strijna, V. u 103b), tajna, 'Ujna; u gdjekojih ovakih
rijei stajalo je nekad b ispred n: biona (od starijega beIbna, V. u
53b), grivna, usna (mjesto ustna, tj. ustbna).
d) n(a)c, samo u: klanac, vijenac (tj. vije-nac, ve-nac, vi-nac,
a ne vijen-ac, tj. od pasivnog participa vijen; kad bi tako bilo,
onda bi u istonom i u zapadnom govoru bilo takoer vijenac,
jer i u ta dva govora je pasivni particip vijen).
e) naja, samo u: tirnaja (irna i urnjaja, tj. urina ena).
f) nica se nalazi esto u imenica kojima je upravo nastavak
ica, a izvedene su od pridjeva koji se u nom. sing. muk'Oga roda
svruju na (a)n, npr. bezboniea, bolesnica, grenica, jadnica,
masnica, nevjernica, pokojnica, tamnica, zl6slutnica, itnica itd.,
vidi pri nastavku ica. Iz takvih i slinih rijei uzeto je itavo
nica kao osobiti nastavak i sloeno je s razlinm osnovama, te
su tako nastale rijei ~oje svojim znaenjem stoje u kakvoj god
svezi s temeljnom rijei znaei ili eljad ili ivotinje ili stvari.
Primjeri: bezbratnica (koja je bez brata), esnica (boini kola

GRAMATIKA

352
koji se lomi na dijelove ili na

e s t i), danica (mjesto "dannica"

kovanica, lOnica, mesarnica,
pesnica, pivnica, reznica ("na okotu ono to ostane kad se
obree"), riznica, sjednica, stjenica (mjesto "stjennica", jer se
dri u stijeni), ulj etnica ("to se Ciganinu daje na godinu za
kovanje"), zlmnica itd. Stalna pravila za akcent tih imenica
nema, samo se u nekih vidi naklonost da se upravlja po akcentu
-temeljnih rijei.
g) n'ik se nalazi u imenica mukoga roda izvedenih nastavkom ih od pridjeva koji se u nominativu sing. mukoga roda
svruju na (a)n, npr. bezbonik, bolesruk, dunik, grenik, knji:evnik, kunik, ljubaznik, nevjernik, pravednik, protivnik, ugodnIk itd. Otud j'e itavo n'ik prodrlo i u druge rijei, prema kojima
nema onakoga pridjeva, npr. carinik (mjesto carin-nik po 107a),
-etnik, prokletnik, ut6rnIk, vijenik, zamjenik (mjesto: zamjennik), zvonIk (mjesto: zvon-nik). Za akcent nema stalna pravila.
h) no ('b no) imamo u esno, dno, okno, stegno, sukno, vlakno;
u tim imenicama nije pred n nikad bilo b, jer bi onda g i k
-moralo prijei u , ; ali u nekoliko rijei bio je nekad nastavak
-upravo bno, npr. u brano, brvno, gUmno, platno, vapno.

po l07a), knjiarnica, kOnica,

350. a) nj u: oganj, koja imenica nije u davnini imala glasa

ispred nj (vidi u 44a), kaIro su ga imale rijei bubanj, nakovanj i druge koje su navedene pri nastavku (a)nj.
b) nja se vee ponajvie s glagolskim osnovama, osobito
.s onima od kojih glagoli idu po IV vrsti, a kadto se vee
-i s imenikim osnovama. Znaenje je imenicama s ovim nastavkom kakva radnja ili stanje, rijetko kakva stvar ili eljade. Pri--mjeri: crijepnja (tj. crepulja), gatnja, glavnja, grdnja, hropnja,
j enja, kladnja (krstina snopova), kupnja, ljti.tnja, mijenja (ono1iko brana koliko treba da se hljeb umijesi), mrnja, nonja,
patnja, panja, pratnja, potucnja (ovjek koji se potuca), pronja,
radnja, rednja (bolest koja redom ide), skitnja, slutnja, etnja,
-tednja, trenja, vonja, udnja i dr. Imenica suknja ne ide ovamo,
jer je nastavkom ja izvedena od osnove koja je u sukno. Akcent
je, kako se vidi, ili spori ili uzlazni prema tome je li vokal
temeljne rijei kratak ili dug.
c) njaa je nastavak k!oji je uzet iz rijei plamenjaa, vjetrenjaa i drugih to smo ih imali pri nastavcima enjaa i jaa.
Imenice s nastavkom - njaa postaju gotovo samo od imenikih
<osnova, vrlo rijetko od glagolskih, a znae razline stvari koje
b

TVORBA RIJECI

353

stoje u kakvoj svezi s temeljnim rijeima. Primjeri: bibernjaa

(kutija u kojoj stoji bib er) , brijenjaa ("iskopana u brijegu pe
za hljeb"), brunjaa (tj. vodijer), dimnjaa (neka biljka), digernjaa ili digernjaa (kobasica od digerice, kao da je temeljna
rije digera), golubnjaa (jama za golubove), jagodnjaa (neka kruka), k6rnjaa, krovnjaa (kua slamom pokrivena), lubnjaa ("kua
ili koliba pokrivena luborn"), opirnjaa (krpa kojom se to pere),
papratnjaa . (zemlja gdje raste paprat), panjaa ("od koe kao
pojas gdje se zadijevaju male puke i no"), planjaa (liina
kojom se vee plae), poskurnjaa (neka jabuka), slamnjaa,
uprtnjaa (to.r ba), z6rnjaa. Za akcent ovih imenica nema stalna
pravila, ali u nekih se 'Vidi naklonost da se upravlja po temeljnoj
rijei, a u nekih je uzlazni akcent na slo,g u treem od kraja.
d) njaja, samo u: urnjaj'a (isto to urnaja, v. 34ge).
e) njiik je nastavak koji je uzet iz rijei, kao to su: bezbonjak, mjesenjak, ribnjak i drugih to se navode pri nastavku
1 jiik. Imenice s nastavkom njak znae razline stvari (vrlo rijetko
ivotinje ili eljad) koje stoje u kakvoj god svezi s temeljnim
imenicama ili sa znaenjem ' korijena old kojih su izvedene. Primjeri: dimnjak, jagodnjak, jednjak, kopitnjak (neka biljka),
koutnjak, kiitinjak, nlitnjak ("konj ili va koji se dobro dri, kao
da se miti"), munjak (onaj sanduk u koji pada muka), panjak,
penjak, tenjak ("drvo od koga' se luka tee"), upletnjak (trak
to se uplee ill kosu) itd. Za akcent nema stalna pravila, ali se
vidi da se neke imenice dre temeljne "rijei.
f) njaka ' imamo samo u . lunjaka (1. neki hrast, 2. debela
krpa to se mee navrh parionice), - vodnjaka (isto to vodenjaka,
tj. tikva u kojoj se nosi voda).
g) njava se nalazi u nekoliko rijei izvedenih od glagolskih
osnova, a znae kakvu radnju: dernjava (od: derati se), krivnjava
(od: kriviti se), kuknjava (od: kukati), pucnjava (od: pucati),
tunjava (od: tuiti).
h) njika, samo u: vodnjika (tj. voda koja preko zime stoji
na jabukama te uskisne).
351. a) lose nalazi u imenica srednjega roda koje postaju
neposredno od korijena, npr. brdo, elo, kolo, meso, nebo, oko,
pero, slOvo itd.
b) 2 d se nalazi u imenica mukoga roda koje se govore od
dragosti ili od ale i postaju od osnova imenikih, pridjevnih i
glagolskih, npr. ago, bega, brata, gluho, jeko (koji jei), p6po,
spremo (koji sprema), dero itd. - Lina imena tuega podrijetla

354

GRAMATIKA

koja na kraju osnova imaju dva konsonanta mogu se unominativu

sing. svrivati na o, npr. Aleksandl"o, Artakserkso, Karlo, Roberto,
Leopoldo, Sigismundo, pored Aleksandar, Artakserks, Robert,
Leopold, Sigismund; (v. u 141a). Tako je i: Bernardo. I. 57, 166.
Ferdinando. 224, Alberto. 238, 240. Benedikto. 368. Vrlo je neobino: Lesingo. D. sitno sp. 57, jer "Lessing" nije ime nego je
prezime. Geografika imena ne svruju se na o, nego na konsonant, npr. Rod. V. d. apo 21, 1, Tars. 11, 25; nee biti dobro: Rodo.
N. 306, Tarso. I. 57, 166, Patmo. 446 (u Vuka otkr. 1, 9: Patam).
c) oba se nalazi u nekoliko imenica enskoga roda postalih
od osnOlVa imenikih i pridjevnih; .primjeri: gnusoba, grdoba, hudoba, rugoba, tegoba, tjeskoba (ispor. tijesan od tijeskan, 67b),
zloba. Sve te rijei imaju apstraktIllO znaenje, samo hudoba moe
znaiti ne samo: zloba nego i: avo. Konkretno je znaenje u
rijei utroba, koja se i akcentom razlikuje od drugih ovoga reda;
ta je imenica nekad u prvom slogu mjesto u imala vokal 1\, a
izvedena je od negdanje rijei I\tI"b koja je znaila: unutra, dakle
je utroba OIlJO to je unutra, tj. u tijelu.
d) obana, samo u mukobana (tj. ena koja se u svemu vlada
kao mukarac).
e) obija, samo u arobija.
f) o je sasma rijedak nastavak: glavo (neka riba, u Vuka
je grekom na kraju , vidi u akad. rjeniku i u Daniia osno 230
i 352), kIOko (neka biljka, isto to klokoika), prasko (ime travi),
vrko (tj. kico), i u imenima Drago (planina), Miro (planina).
g) oa, samo u: inoa, Glavoa (planina).
h) oa se nalazi u imenica enskoga roda postalih od pridjevnih osnova, a svima je znaenje apstraktno. Primjeri: bistroa,
istoa, gluhoa, hladnOa, jeftinoa, kratkoa, lakla, mirnoa,
stidnoa,

na

tvrdoa, vrednoa,

zlOa

itd. Akcent je svagda spori

-0-.

i) od, samo u rijei nejasna postanja: nelagod (tj. muka,

nevolja).
j) oda, samo u: jagoda, Iagoda, loboda, sloboda (od zamjenike
osnove sve od koje je svoj, rairene u svob, dakle: svob-oda, a v
je prelo u Z, v. 39b, 80; slobQda je dakle stanje kad je ko svoj).
k) og je sasma rijedak nastavak i nalazi se samo u imenica
tamna postanja: brlog, kftog, talog, vrtlog.
l) ojka, samo u djevojka i u rijei prema toj nainjenih: crnojka, ljepojka, plavojka.

TVORBA RIJECI

'355-

m) ajka, samo u: staroj ko (tj. stari svat).

n) ok, oka vrlo su rijetki nastavci: svjedok, laloka (ova je
imenica tamna postanja).
o) al, ala takoer su vrlo rijetki nastavci: soko, topola.
p) oUin, samo u: vragoliin, koja je imenica nainjena prema
imenici istoga znaenja avolan u kojoj je nastavak samo an, jer
<JZ pripada osnovi (avol, a otud avo, v. 95b).
q) olija, samo u: arolije, vragolije.
r) oZj(a) k, samo u rni'mo>ljak ("u vodi nekaka mala ivotinja"), pupoljak i jo u dvije slabo obine rijei.
s) omah, samo u siromah (vidi sirotinja u 353e).
352. a) onica se vee s osnovama glagola koji idu u IV. ili u.
V vrstu, i rijei tako postale imaju razliita znaenja, a ponajvie
.znae kojekakve stvari. Primjeri: btkaonica ("kad se kakav pOSempobrka"), gIadionica (ovjek koji se kiti, upravo: gladi, crnogorska rije), gostionica, kadionica, kidaonica (rupa kroz koju se
ubre baca na polje), mjeaonica (soba u kojoj se hljeb mijesi,
upravo mijea, - glagoli mijeati i mijesiti su postanjem i znae
njem srodIJi) , moionica ("nekoliko ruica kudjelje ili lana to se'
svee zajedno kao snop kad se mee u moilo"), pilionica (sprava
.za paljenje), parionica (sud u kojemu se pare koulje), pljuvaonica
(u to se pljuje), postupaonica (pogaa koja se djetetu pee kad
pone hoditi, tj. postupati), praionica (u emu stoji prah za posipanje), predikaonica, ribaonica (ribe, ,tj. sprava za ribanje kupusa). Prema rijeima na -ionica nainjena je imenica perionica
(mjesto praonica, tj. soba ili zgrada gdje se peru koulje).
b) onja se nalazi u nekoliko imenica mukoga roda koje su
izvedene od osnova imenikili ili pridjevnih, a upotrebljavaju se:
1. za volove, 2. ljudma za porugu. Primjeri: 1. bijelonja, cvjetonja,
krilonja (vo po trbuhu bijel, kao da ima krilo), kusonja, medonja,
mrkonja, rogonja, sivonja, aronja (izvedeno od imenice aro),
utonja. - 2. bfkonja, elonja (izvedeno od imenice e10), glavornja,
dugonja, mlakonja, mlitonja (kao da temeljni pridjev glasi mlit),
tfbonja (kao da temeljna imenica glasi trb), deronja (izvedeno
od imenice dero). Vidi se da je akcent ponajvie uzlazni na
treem slogu od kraja).
c) onj(a)k u: brabonjak, aponjak ili paponjak (isto to papak).
d) or se nalazi u nekoliko rijei izmeu kojih svima nije
korijen poznat, a znae razline stvari. Primjeri: grahor, javor,
kosor (nekakav osobiti kosij er) , plijevor (ono to se isplijeve),
puhor (tanki pepeo na eravici kad dogorijeva), stObor ili stobor

356

G R A M ATIK A

(mjesto ispred kue), timor, traktor, ukor (tj. uanj), amor,

ubor ili ubor.
e) ora, samo u: tmora (kad se nebo natmuri, korijen isti koji
je u tama, tj . tDma) .
f) or(a)k, samo u ove dvije rijei tamna korijena: aporak,
(panj cd mlada posjeena drveta), aporak (splet kose).
g) orija, samo u: ludorija.
h) orka, samo u: dvizorka (dvizica, tj. ovca od dvije godine),
kaporka ("koko keja ima na glavi ubu kae kapu").
i) o.sija, samo u grdosija.
j) ost se vee s pridjevnim osnovama, i tako nastaju rijei
koje znae razlina svojstva. Primjeri: bezazlenost, bezbenost,
blagost, estitost, dunost, hrabrost, jednakost, lUdost, milost,
mladost, mogunost, 'Obilnost, podmuklost, pokornost, razboritost,
sigurnost, slabost, vjernost, zahvalnost itd. Od pridjeva na -ak po
pravilu je: -kost: kratkost: kratak, tankost: tanak, vitkost: vitak,
ali od nekih takvih pridjeva imenica se tvori bez -k-: krepost :
krepak, krotost: krotak, mrzost: mrzak, sladost: sladak. Prema
srdit goveri se po pravilu srditost (nema V. ni Iv.) i srdost, kao
da pridjev glasi sTd. Iza palatala ne mijenja se o u e, ali takvih
je imenica vrlo malo i nijesu narodne nego knjievnike: sadanjost, unutarnjost, Unutranjost. - Akcent imenica na ost ponajvie je 'Onaki kakav je u temeljnih! pridjeva, npr. bezazlenost: bezazlen, estitost: estit, slabost: slab; gdjekoje se
imenice ne dre svejih temeljnih pridjeva, ve drugih imenica,
npr. lUdost, mladost prema: milost, slabost ili 'Obilnost, pokornost
prema megUnost, podmuklost i dr.
k) o u nekoliko imenica mukoga roda: bogato, galo ("crna
pantljika to se uplee u kosU"), kIco (izvedeno valjada ed kico,
koje imenice nema, a bila bi rije od dragosti za ovjeka keji se
kiti), k5zo (ree se staru ovjeku), palo ili palo, papo (veliki
rak), rabo, zeljo (veliki top). Nekima od tih imenica ne zna se
ni korijen ni osnova.
l) o, same u eve dvije imenice enskoga roda: koko, pusto.
m) oa, u nekoliko imenica enskoga roda izvedenih od imeni. kih i pridjevnih osneva: cvjetoa, (ime kozi koja je cvjetasta,
tj. koja ima lisu na elu), Iankea (ena velikih lanaka ili zglavaka), kriloa (svinja pe trbuhu bijela, kao da ima krilo), r5goa
(ime o'Vci ili kozi), vokoa (mjeste vodkoa, od vodka, voka, ispor.
v5kati, tj. vodati; vokoa je ovca keja vodi druge), zelenoa

TVORBA RIJEC)

357

(ime kozi). Ovamo ide i imenica izvedena od glagolske osnove,

ali se nalazi samo u poslovici: nemogoa (koji kae da ne moe),
nemogoe pojedoe, a nekee sve popie.
n) oka, samo u: kokoka (isto to koko), prpoka ("kad se
vrelo mlijeko ili voda prospe u eratak ili vru pepeo pak sa
parom i pepeo u vis sukne", - od prpa, tj. vru pepeo pomijean
s vodom).
o) ota, samo u milota.
353. a) ot se nalazi u nekoliko rijei koje su ponajvie onomatopejske (v. 317j): glOmot, grohot, klokot (voda kad klokoe),
kokot, sopot (ime IIll1'ogim izvorima), obot, ivot.
b) ota se vee s imenikim i s pridjevnim osnovama, i rijei
tako postale ponajvie znae razlina svojstva. Primjeri: istota,
dobrota, grehota, . jasnota, ljepOta, milOta, prostota, sramota,
suhota i dr. Od gdjekojih pridjeva uzima se za tvorbu ovih imenica samo prvi slog, npr. divota: divan, krasota: krasan. Rijetko
je akcent drukiji nego u navedenim primjerima: rabota (od:
rab, koja je rije istoga znaenja i postanja kojega je: rob), vranota (crn vo); takva su i lina muka imena: Radota, Vukota,
ivota. Ovamo ide i rije teta, o kojoj vidi u 76b; u njoj je e
postalo od o po pravilu reenom u 137d i 146a.
e) ot(a)k, samo u: bubotak (tj. udarac akom kada ko koga
bubne).
d) otina, u nekoliko rijei izvedeni.h od osnova glagolskih i
imenikih: bljuvotina (ono to se izbljuje), buotina (jama probuena na dasci ili na drvetu), crkotina (ono to crkne), kalotine
(Sluho kalano voe), mre otina (nabor, mTSka),obrezotiria (komad
mesa), oklizotine (dobra jela koja se oklizuju u ustima), parotina
(ono to se vidi na licu kad se ovjek parne), pukotina (to je na
emu puklo), strugotina ("ono sitno iverje to se sa dasaka ostrue"), ktbotina (krbina, komad zuba kad ostane u vilici), zarezotina (to je urezano u to).
e) otinja u nekoliko rijei izvedenih od imenikih ili od pridjevnih osnova. Znaenje je tim rijerna gotovo svima apstraktno.
Primjeri: bosOtinja, golotinja, hromo tinj a, samotinja, sirOtinja,
(nekad je bio pridjev sir, sira koji je znaio: sirotan), slabOtinja
(slab ovjek), strahotinja, suhotinja (post kad se ne jedu mrsna
jela), ivotinja. Rije hropOtinja izvedena je od glagolske osnove
koja je u: hrOpiti.
f) ov se vee s imenikim i s pridjevnim osnovama, i tako
nastaju imenice za muku eljad ili za ivotinje. Primjeri: bjelov

358

GRAMATIKA

,(pas), garov (pas), kudrov (pas), ktisov (pas), lisov (pas), ludov.
mazgov, mi-kov (konj ili pas), praznov (ovjek koji nema nita).
rogov (vo), slutov (ovjek koji sluti svata), arov (pas) itd. Kako
:se vidi, od gdjelrojih temeljnih pridjeva uzet je samo prvi slog,
ispor. garav, kildrav, lisast. Ovamo ide i imenica: nitkov. - Sto
()voga nastavka nema u drugim slavenskim jezicima, zato se misli
da je uzet iz madarskog jezika u kojemu glasi -6; ispor. akov
(mad. ak6, a za ovu se mad. rije misli da je upravo slavenska:
okov). k6rov (mad. k6ro), 16pov (mad. lap6), Zidov (mad. zsido).
Akcent onih imenica koje su izvedene od naih narodnih osnova
bez izuzetka je spori na prvom slogu, a gdje je i osnova tua, tamo
se na istom slogu nalazi i uzlazni akcent.
g) ov(a)c u imenica: sinovac, svat6vac, trgovac, koe treba
razlikGvati od imenica kao to su: esarovac, hrastovac, udovac
to su navedene pri nastavku (a)e, jer su te i sline imenice izved.ene od pridjeva na ov (npr. esarov), a one tri nijesu.
h) ovaa je nastavak uzet iz imenica, kao to su: brezovaa,
jabukovaa itd., koje su navedene pri nastavku aa i za koje je
reeno da su izvedene od pridjeva na -ov; iz njih je ovaa uzeto
i preneseno u ove tri: ilovaa, petkovaa (post sv. Petki), prutovaa
(prutasta neka j'a buka), prema kojima nema pridjeva s nastavkom -ov.
i) ovca, samo u ljubovca.
354. a) ovina se zdruuje s imenikIim osnovama, rjee s glagolskima, i rijei tako postale znae razline stvari; gdjekoje se
znaenjem ne razlikuju od temeljne imenice. Primjeri: birovina
(to se daje popu u ime bira), darovina ("novci to mlada o svadbi
skupi od darivanja"), domovina, hladovina, imovina, jugovina,
kupovina, medovina, osovina, polovina, svetkovina, tekovina,
trgovina, irovina ("plata za svinje to jedu ir"). Te su rijei
razline od: banovina, djedovina, lipovina i dr. to su navedene
pri nastavku ~na.
b) ovinja, samo u strahovinja (tj. strailo).
c) ovite u imenica: grahovite (polje na kojemu je grah bio
posaen), danovite (gdje ovjek danuje), ljetovlte (mjesto gdje
se ljetuje), makovite (gdje je nekad mak !'astao) , zimovlte (gdje
se zimuje). Vidi nastavak ite.
d) ovka, samo u: riovka (upravo hridovka, tj. zmija koja se
dri hridi), trgovka, koje rijei valja razlikovati od rijei, kao to
su jiilovka, Kosovka, vidovka to su navedene pri nastavku ka.

'TVORBA RIJECI

359

e) avlje, samo u: grobovije (tj. groblje, crnogorska rije),

valovlje.
f) ovnica u pjesk6vnica (sud u kojem pijesak stoji), ra6vnica
(raeni hljeb), rakJovnica (veliki morski rak). Na ovnica se svruju
i -ove rijei prema kojima se nalaze pridjevi na -ovan, tako da im
je nastavak samo ica: ar6vnica (ena koja ara), dar6vnica (npr.
sablja, tj. darovna, poklonjena), otrovnica (zmija ili ena), pol6vnica (1. su'rica, 2. po krajcare; ispor. pol6van, napola iznoen,
npr. haljina), ir6vnica ("plata za svinje to jedu ir"), ispor.
ir6van (npr. irovne svinje, irovna godina).
g) ovnik u: bobOvnik (neka biljka), buntovnik (nije izvedeno
od buna, ve od bunt ili bunta, koje su imenice znaile nekad isto
to buna, a uzete su obje iz njemake rijei Bund kao i ruska
imenica 6yHTb, tj. buna, i kajkavski glagol puntati se, tj. buniti
se), mrazovnIk (neka biljka), poredovnik (koji ima pravo mljeti
u vodenici kad doe red na njega), redovnik. Te imenice treba
razlikovati od onakvih prema kojima se nalaze pridjevi na ovan
i glagoli na -avati: darovnIk (npr. konj, tj. darovni, poklonj en) ,
duhovnIk (ispor. pridjev dUhovni), gromovnIk, ljubovnIk (tj. dragi,
ispOr. pridjev ljubovan), otrovnIk (koji ljude truje, ispor. otrovan),
polovnIk (napoliar, tj. koji radi napolice; ispor. pOlovan), - stanovnik (ispor. stanOvati), zimovnik (ispor. zimOvati).
h) ovo, samo u olovo.
i) az, samo u rogoz.
355. a) r u imenica postalih neposredno od korijena: dar
(od ko-r ijena da moji je u dati), pir (od korijena pi koji je u piti),
:ir (od korijena i koji je u iv, ivjeti, tj. ir je ono od ega ivi
npr. svinja, moda i u rijei mir kojoj se korijen ne zna. Ovamo
idu i rijei: kopar, sebar (tj. teak), stilbar (crnogorska rije, korijen koji je 'u stablo), svekar, vepar, koje danas imaju nepostojano
-a, ali u davnini nijesu "imale poluglasa ispred r ( 44a).
b) Ta u nekoliko rijei ponajvie neznana korijena: igra, ikra,
:iskra, mjera, sestra, vidra.
e) TO u bedro, jedro, njedra, rebro, sr~bro, vijedro, koje su
.-gotoVoo sve rijei neznana korijena.
d) s sigurno se nalazi u stas (od korijena sta koji je u stati),
.a po svoj prilici i u gIas,klas (od gol-s, kol-s, po 40c).
e) ska, samo Ul: . v6jska (nee imati. pravo Danii koji u osno
:.306 misli da je to upravo pridjev enskoga roda s nastavkom ski;

J60

GRAMATIKA

kad bi tako bilo, onda bi u nom. sing. bilo na kraju -a, a udativu
sing. bi10 bi -oj, ispor. enska, enskoj, tj. ena).
f) sIa u imenica: gUsle, jasle (jasli); vidi 78a.
g) sId u: islo (v. 78a), maslo (v. 107c), veslo (107c).
h) sma, samo u: basma, pjesma .
. i) stv'o. (nekad bstVO) nalazi se ill velikom broju rijei koje
znae kakvo stanje u kojemu je ko, svojstvo, kakvu radnju ili
togod apstraktno, a gdjekoje i togod konkretno; izvedene su od
osnova imenikih i pridjevnih. Primjeri: apostolstvo, bratstvo,
carstvo, Ovjetvo, drUtvo, hajdutvo, igumanstvO', junatvo, kapetanstvo, kumstvo, ljudstvo, momatv>q, prijateljstvo, prorotvo,
siromatvo, susjedstvo, tUinstvo, zloinstvo (od: zao in), blaenstvo, bogatstvo, dostoljanstvo, kraljevstvo, lakomstvo, lukavstvo,materinstvo, mnotvo, mogUstvo, oinstvo, pijanstvo,
popovstvo, tr6jstvo, ubOjstvo (vidi u mome Jezinom savjetniku"
160, - od uboj; od ubOjstvo je posta10 ubij stvo tako to je -()prelo u -i- prema infinitivu ubijati ili prema prezentu ubijem),
ubotvo, . eninstvo; ovamo idu, dakako, L imenice izVedene od
pasivnog participa: poznanstvo, prokletstvo. o glasu u drutvo,
junatvo, siromatvo vldi u 89b, a u u.mjetvo je zato jer je ta
imenica izvedena od umijean (umijena) !Uzevi ga bez an (bn),
ispor. divota, krasota od divan, krasan; prema umijean (kako je u
Vukovu rjeniku) upravo bi se oekivalo umijetvo, ali u Vuka
pripr. 155 nalazimo: umjena stvar. Otkle je n u boanstvo, ovje
anstvo, vel.ianstvo, to je reeno u 39a. Akcent je u nekih
imenica s nastavkom stvo onaki kakav je u temeljnih rijei, a za
neke nema pravila.
j) a u nekoliko imenica koje su ponajvie mukoga roda,
a izvedene su od glagolskih osnova: daa i nedaa (koji daje i koji
ne daje, u poslovici), izwra (koji izdire, tj. koji se mui), izjea
(izjelica, enskoga i mukog rooa, nainjeno prema aktivnom participu izjeo - izjela), nehtjea (onaj koji kae da nee), nestaa
(enskog roda, tj. nestadak), neboja (koji kae da se ne boji),
okroja (ovjek okrojen, tj. obrezan), pristaa (koji pristane uz
koga); ovamo se mee i neznaja (koji ne zna; j je po svoj prilici
pi-od analogije prema nebOja).
k) tak u imenica: gortak nikoljtak i drugih, vidi pri nastavku jak.
1) tina imamo u imenica: akovtina (okolina akova),
lupetina, pogantina (tj. neistota), siromatina, valpovtina
(okolina Valpova) i dr. Tu je upravo nastavak ina, a kao temeljne

TVORBA RIJECI

361

rijei

slue pridjevi na ski, npr. ak ov ski, pa je sk ispred ina

prelo u t po 91a. Iz tih i slinih rijei uzeo je narod itavo
tina kao osobiti nastavak i njim je nainio nekoliko imenica
prema kojima nema temeljnog pridjeva na sTd, a obino znae
svojstvo, rjee to konkretno; takve su: berrobratina, budalatina,
inokotina, izvrtina, lukavtina, neimatina, nevaljaltina, skuptina, Umjetina, zblrtina (ono to je sabrano) i dr. Tako se nalazi
tina i u ove tri imenice uveliana znaenja: cigantina, kaluer
tina, lijentina.
356. a) 1 t ne zna se zacijelo da li se nalazi u ikojoj imenici
mukoga roda kao nastavak, premda ih dosta ima koje se svruju na t, npr. list, most, skut, svat itd., ali se ne zna ne pripada li
u prve tri (i I\.l drugima) t korijenu, a u etvrtoj je rijei nastavak
moda at, a ne t (korijen je isti koji je u svoj). - O imenicama aristokrat, demokrat, diplomat itd. vidi malo dalje pod c).
b) 2 t nalazi se u dosta rijei enskoga roda koje ponajvie
znae to apstraktno. Primjeri: ast (postalo od bst, a to od
bt-tb, v. 87b, korijen isti koji je u pOten, tj . po-bt-en), mo
(postalo od: mog-t, v 97a), no (postalo od: nok-t), slast (od:
slad-t, v. 87b), vlast (od: vlad-t). Cee se taj nastavak nalazi
u sloenica kojima je prvi dio prijedlog (vrlo rijetko druga kakva
rije), npr. dobIt, napast, pamet (postalo od negdanjega pam~tb,
korijen isti koji je u pomen), pavlt, pOast, pomo, postat ("ono
to u jedan put uzmu preda se kopai ilieteoci kad rade", korijen
isti koji u stati), pripovijest (korijen isti koji u pripo--vijed-ati),
propast, smrt, svijest, zavist (korijen isti koji u zavidjeti).
c) 3 t :u imerncama grkolat. podrijetla, npr. arhimimdrit,
jeovIt, mitropolit, to su narodne rijei, a knjievnike su: aristokrat, demokrat, diplomat, jezuit, kozmopolit, koje neki knjievnici (prema latinskom jeziku) piu: aristokrata, demokrata, diplomata, jezuita, kozmopolita. Mislim (prema onim navedenim narodnim rijeima) da je bolje -t nego -ta.
d) ta. Vrlo je malo imenica za koje se (poredei ih sa srodnim jezicima) moe znati da imaju taj nastavak; takve su: esta,
vrsta; - u svojta je upravo nastavak 'bta.
e) taj, samo u r<l.taj (postalo od or-taj, v. 42a).
f) traJk u osnutak, koja je imenica traJk dobila po analogiji
imenica dobitak, dodatak itd. navedenih u 321a, a specijalno prema dobitak, napitak, navitak, savitak, uitak nainjene su imenice
gubitak, vezitak (tj. vez). Nejasan je (poradi akcenta i poradi zna-

::362

GRAMATIKA

.enja)

zavretak -it(a)k u oritak, pored ega se govori i oriak

(genitiv oI1itka i orika).
g) t(a)o, samo u djetao, pijetao, vitao.
h) t(a)r, samo u vjetar i u petar.
i) tilr, samo u ratar (od or-tar, vidi rataj pod e).
j) tav, samo u kletav i prokletav (genitiv sing. kletavi, prokletavi) . Vidi nastavak 2 av.
k) te, samo u dijete (od istoga korijena koji je u: dojiti).
l) tel(a)c i telj; prvi samo u: etelac (jamano od e-telj-(a)c,
ako i nije jasno zato je lj prelo u l), drugi se vee s glagolskim
<osnovama, i tako nastaju rijei to znae ovjeka koji ini ono
.to temeljni glagol znai. U narodnom jeziku samo je nekoliko
rijei s tim nastavkom: hranitelj, prijatelj (neprijatelj), roditelj,
:sluitelj, uitelj, upravitelj, - u navod su ule iz crkve: krstitelj,
:spasitelj, stvoritelj. U Vukovim i Daniijevim djelima nalazi se
jo nekoliko imenica s tim nastavkom: itatelj, gooitelj, izbavitelj,
:muitelj, pobjeditelj, predsjedatelj, skupitelj, spisatelj, tjeitelj,
tuitelj (potvrde tim imenicama vidi u Iv. rjeniku).
m) tiit samo u

knjievnikim

imenicama koje su latinskog podrijetla

.i u lat. jeziku se svruju u nominativu sing. na tas, u genitivu na tatis

(npr. quantitas, quantitatis), ali su uzete iz njemakog jezika u kojemu se

.svruju na -tat (npr. Quantitat) i enskoga su roda (kao i u lat. jeziku).

"Takve su imenice: autoritet, fakultet, kvalitet (ispor. u Daniia: rastavljajui kvantitet od akcenta. rad jug. ak. 6, 47, niti zabacujem kakoga kvantiteta niti. " 48, prioritet, stabilitet, univerzitet i dr. Poneke od takih rijei
piu gdjekoji pisci sa zavretkom -teta, npr. kvaliteta, kvantiteta, to (mislim
-da) nije ravo.

n) Hr, samo u pastlr.

o) tiva, samo u stativa, tetiva.
p) Hvo, samo u jestlvo (od jed-tivo po 87b).
q) to se nalazi u ovih imenica: dlijeto (v. 72c), ljeto, pluto,
puto, sito, zHito, ito; za njih moe poredbena gramatika dokazati
-da im t ne pripada korijenu.
r) tljaa, samo u pratljaa (mala drvena lopatica kojom ene
lupaju koulje kad ih peru).
s) tra, samo u jetra.
t) tro, samo u jutro.
u) turina, samo u enturina (tj. enetina) .
v) tva se ponajvie vee neposredno s korijenom: britva,
:kletva, ljestve, pljetva, sjetva, statva, etva; s osnovom glagola IV
~vrste zdruen je taj nastavak u molitva.
z) tvina, samo u jestvina (od jed-tvina po 87b).

TVORBA RIJECI

363

357. a) ue u glagolskih imenica, npr. pregnue, svanue' vidi

pri nastavku 2 je.
'
b) ud, samo u labud, elud.
c) ud(a)c, samo u eludac.
d) ug, uga imamo u: bjell1g (bijel prasac) , bjeluga (bijela svinja),voruga (uveano od vor), pastruga (ime ribi od negdanjega
pridjeva pastar, pastra koji je znaio: aren). Vidi nastavke jug,
juga.

e) uh se nalazi u imenica: kouh, lopuh, pastUh, repUb, ti-buh.

Vidi nastavak juh.
f) ilj, samo u kragiij, slavuj .
g) uj(a)k, samo u oujak (vidi u biljeki 43b).
h) uk, samo u bobuk (mjehur na vodi kad vri, onomatopejska
rije), klObuk (isto to bobuk, onomat. rije), imuk, zviduk. Ne ide
ovamo klobUk (tj. eir), jer je u tom znaenju iz turskog jezika.
i) ula imamo u gagula (neka ptica, bit e onomatopejska rije), gromula (gromoradan ovjek), papula (ispor. djetinjsku rije
papiti tj. jesti).
j) Ulj imamo u bubUlj (obal kamen), dugiilj (duina; govori
se samo: na dugiilj) , pahUlj (tj. vlatak sijena, trave), trkl1lj (tJ.
kljuk).
k) ulja se ponajvie vee s osnovama imenikim i pridjevnim, rijetko s korijenom neposredno, a rijei tako postale znae
.s tvari i ivotinje, rjee eljad; apstrals.tnoga znaenja nemaju
nikad. Primjeri: crepulja, grabuije, grdulja (grdna ena), hoduije,
jegulja, mahnitulja (tj . mahnita ena), odi-pulja (to :odrpano i
:poderano), pjeskulja (pjeskovita zemlja), prohulja (neka trava,
oo: proha), prutulja (prutasta jabuka) ; ra.ulja (neka ra), rehulja
(ovca rehava, tj . rijetke vune), rosulja (kia kao rosa), smUkulja
(neka zmija koja se zove i smuk), si-bulj a (stara srpska crkvena
knjiga), vlasulja (neka biljka) i dr. Nastavak ulja esto se nalazi
u imenima krava : cvjetulja (cvjetasta krava), kusulja, maculja
{macaste boje), medulja (slina medvjedu), mi-kulja, plavulja,
:risulja, rogulja, sivulja, arulja. Akcent je bez izuzetka spori na
:slogu treem od kraja.
l) uljaga, samo u sovUljaga (uveliano od sova).
m) Ulj(a)k, samo u zamotuljak i u ove dvije imenice koje se
nalaze samo II zagonetki: truljak (tj . svinja), visuljak (tj. ir). Vidi
!nastavak julj(a)k.
n) uljina, samo u ove tri imenice uveliana znaenja : krovu.ljina, travilljina, trpuljina (govori se u Crnoj Gori kao poruga

GRAMATIKA

364

ovjeku; premda rije stoji bez sumnje u svezi s glagolom trpjeti,

ali je teko domisliti se pravom znaenju). Ovamo ne ide rije
grduljina (uveliano od: gr-dulja, tj. grdna ena), jer joj nastavak
nije uljina nego -ina.

358. a) un u imenica: bogatun (bogat ovjek), gladun (ovjek

koji se gladi, tj. kiti), krezUn (ovjek krezub, nadimak u Crnoj
Gori), sIadun (sladak ipak), tekun (toak, kolo, crnogorska rije),
zektin (konj zekast, tj. dlake kao u zeca).
b) una, samo u mahuna ili mohuna (rije tamna postanja),
sekuna (tj. seka, sestra).
c) un(a)c, samo u bjegunac, vrhunac (knjievnika rije, nema
je Vuk u svome rjeniku, a ni Iv.).
d) uniir, samo u bjeu.nar (tj. bjegunac).
e) une, samo u mladune (togod mlado, npr. jagnje ili
jare).
f) unica, samo u rukunica (tj. ruica, drak), arunica (neka
arena zmija).
g) up, samo u skorup.
h) ur, samo u bour (ime .cvijetu, po svoj prilici: boji cvijet), kotUr (korijen isti koji u: kota), mjehur; - ima jo i apur
ili epur (panj odsjeena mlada drveta, postanje tamno).
i) ura u imenica: bOura ("prasica to se kolje na Boi"),
ahura, glavura (uveliano od glava), kapura ("koko koja ima na
glavi 6ubu kao kapu"), kosmura (nekakva trava), lubura (kotarica
od luba).
j) ur(a)k, samo u nourak ("nekaki cvijet koji se nou razvija"), iJpurak (tj. ipak).
k) urda, samo u glavUrda (uveliano od: glava). Vidi nastavak
jurda.
l) urina u imenica uveliana znaenja: britvllrina, orbUrina,
gallrine,

jamurina, hladurina, kuurina, latlurina, maurina (tj.

velika maka, kao da temeljna rije glasi maa, ispor. mae tina
kod nastavka etina), riburina, torburina, travurina, vodurina, aburina. Vidi nastavak jurina.
m) uskara, samo u rijei uveliana znaenja babuskara.
n) ua se nalazi. u velikom broju rijei koje su izvedene od
osnova imenikih i glagolskih, rijetko od pridjevnih; rijei te
znae sad eljad, sad ivotinje, sad stvari. Primjeri: blebetua,
bonjakua (ena iz Bosne), djeverua (ena dj everova) , dorua

TVORBA RIJECI

365

(doratasta kobila), gakua (govori se vrani), govorua (ena koja

govori mnogo), grmua (neka ptica), jastrebua (jastrebasta koko),
klepetua (klepka), kokotua (koko koja je nalik na kokota),
madarua (neka ljiva), mekua (neka jabuka ili kruka), mi-kua
(mrka kobila), namigua (ena koja namiguje), nepomenue (nekakve kraste na djeci), oskorua, pjeskua (pjeskovita zemlja), povukua ("koji se od kaka posla povue natrag"), pocikua ("ensko
koje pocikuje"), prevratua (ili prevrata, tj. jelo od jaja, jer ga
treba preViI'atiti kad se potpee), riua (ria kobila), rogua (krava
velikih rogova), seljakua (tj. seljanka), tmua (tj. tama), turkua
(pravi Turin, Osmanlija) itd. Gotovo sve ove imenice imaju tri
sloga ili vie, a akcent im j e gotovo svima spori na treem slogu
od kraja.
o) u(a)c, samo u mekuac (rak kad se svue u proljee te bude
meki).
p) uica, samo u: goruica, nattkuica (k:o na druge natrkuje),
nejakuica (nejak, inokosan ovjek, crnogorska rije), OIl"lUica,
pottkuica (kakva sitnica, razvitak znaenja nije jasan), rOgUica
(ili eperak, tj. "duina od vrh ' palca do vrh kaiprsta kad se
rastegnu", akad. rjenik).
q) u;i, SamlO u orlui.
r) uina: bjeluina (neka trava), blatuina (blatna voda iz
kakve bare), gvoUina (uveliano od gvoe), komuina (lie od
kukuruza poto se okomi), orluina (uveliano od orao), peruina
(1. perje, 2. komuina), vinuina (uveliano od vino). Nejasna je
postanja i akcentom se od drugih razlikuje: bllbuina (mesa ispod
rebara). Vidi nastavak juina.
s) uka u peruka, pupuka (na hljebu guka), valj.uka, viljuke i jo dvije druge slabo obine rijei tamna postanja.
t) utina u barutina (uveliana od bara), maglutina, ognjutina (bolest vruica), srebrutina (uveliano (ld: srebro), vatrutina
(isto to ognjutina), vruutina (isto to ognjutina).
359. a) 1 ut nalazi se u nekoliko IOnomatopejskih rijei: gUgUt
(glas golubinji), a,put (tj. apat), kamut (glas mladih pasa),
krgut i jo u nekoliko drugih imenica kojima je korijen ponajvie
taman; takve su: bObut (neka trava), btskut (tj. brzica gdje voda
brzo tee preko kamenja, crnogorska rije; bit e izvedena od
osnove imenice koje danas nema: brzak, gen. brska), kolUt,
skrobut ili skromut (bijela loza), tilut (hrbat od noa), valUt
("obal kamen kao pesnica veliki") i jo u dvije tri takve rijei.
Sve su te imenice mukoga I"oda.

366

GRAMATIKA

b) 2 ut, samo u dvije imenice enskoga roda koje su razlina

postanja, ali istoga znaenja: periit i prhut (ono na glavi kao posije, ali perut pored toga znai i perje) .
c) ut(a)k: bjelutak, imutak, navijutak (isto to navitak, tj. prea
navijena na vratilo, od osnove koja je u: navijati), oblutak (obal
kamen), smrzlutak (smrzla gruda), vrutak (od korijena koji je
u vreti, ispor. izvirati). Imenica osnutak navedena je pri nastavku
t(a)k.
d) utan, samo upolutan.
e) utina, samo u mrlutina (slabo i boleljiva eljade, kao da
je ve mrlo) , polutina (tj . polovina), prlutina (trubIo drvo). Rije
pregnutina vidi u 338h.
f) utka, samo u surutka ili (dijalektiki) sirutka (vokali -i-,
-u- meu sobom su u alternaciji) i u eputka ("ono savijeno drvona lijevi oko osovine", korijen neznan).
g) vse vee neposredno s korijenom: lijev (tj. lijevak), nadjev, ogrjev, pristav, proljev, usjev, zaliv.
h) va se nalazi II imenica: ostava, ustava, vreva (od korijena.
koji je u vreti), zadjeva, zastava. U tih imenica ispred v nikad
nije bilo glasa b, ali ima nekoliko rijei koje su nekad imale upravonastavak 'bva; takve su: bodva (tj. ostve), jetrva, nozdrva, obrva,
pastrva, rave (izvedeno od: rak, jer su rave nalik na tipaljke
u raka, a k ispred b prelo je po zakonu u ), utva. Ovamo ide
i rije narukva, k!oju ima akad. rjenik, a slabo je obina, nego se
ponajvie govori rumanjena imenica narukvica; glas k u narukva
(tj. "narukbva") ostao je nepromijenjen u po analogiji prema.
ruka. Ima nekoliko rijei s nastavkom 'bva koje su tuega ili
neznana podrijetla, npr. bradva, bukva, crkva, lDk-va, rotkva .
smokva, tikva.
i) vo, samo u drvo, pivo.
j) zan, samo u bojazan, prijazan.
360. a) 'b se vee neposredno s korijenom, i tako nastaje vrlo
mnogo imenica razliita znaenja, npr. bog, brijeg, duh, grad,
grob, med, mig, mraz, plOt, rog, stid, voz, vUk, zub itd. Dosta
ima imenica s tim nastavkom koje su u obiaju samo sloene s kojim prijedlogom ili s drugom kojom rijei, npr. brzopIet, izbor,
izmet, kolomaz, pretek, prinos, razdor, rukopiS, vinober itd. Nastavak 'b imaju imena uzeta iz grkoga i latinskog jezika (mjesto grkoga nastavka -os i latinskoga -us), npr. Filip, Stefan, Pllat, .

TVORBA RIJECI

367

Tit (V. gal. 2, 3), Kir (D. 2 dnevn. 36, 23) itd. Kadto ostaje grko
-os bez promjene: Hristos, ruskos, patos. _. Neka imena pored
-ije mogu imati "1>, npr. Antun (Antonius), Grgur (Greg6rios),
19njat (Ignatius) ; tako je i Metod (Meth6dios), ispor. gen. Metoda.
D. sitno sp. 1, 213, dat. Metodu. star. 1, 60. - Jamano je dobro
to latinske imenice srednjega roda na -um postaju u naem jeziku mukoga, npr. adjektiv (adiectivum), supstantiv .(substantivum), akt (actum), fakt (factum), petrefakt (petrefactum), pa u
istom rodu trebalo bi graditi i plural, dakle npr. nom. plur.
adjektivi, supstantivi, akti. Mislim da nije dobro te imenice u.
pluralu sklanjati kao imenice srednjega roda, dakle nom. plur.
adjektiva, supstantiva (potvrde tim oblicima iz Daniieva jezika
vidi u Iv. rjeniku), nije dobro ni fakta. D. sitno sp. 387. ni
petrefakta. V. pripr. 107.
b) 'b se vee neposredno s korijenom, i tako postaju rijei
enskoga roda razliita znaenja. Pred h prelaze glasovi k, g, h po
zakonu u , , . Primjeri: ild, dob, kob, krv, Hl, mjed, riJec,
skrb, so, zob i dr. Gdjekoje su ovake imenice u obiaju samo
sloene, npr. goropad, nedostl, poklI, poto, zapovijed i dr.
Dosta se esto taj nastavak vee takoer s osnovama imenikim
i pddjevnim, npr. crven, cvijeti (samo u plur.), mlije (neka
biljka), neja, neIst, pitom (tj. pitoma zemlja), rumen, siroma,
stUden, zagorijel (od osnove aktivnog participa), zelen i dr. Iz
crkveno,s lav. ili iz ruskog jezika (epech, gen.epecM) uzeta je imenica jeres, gen. jeresi, vidi u Iv. rjeniku.
c) eda, samo u besjeda.
d) elja, samo u kudjelja.
e) 1 en, samo u korijen i u modani (od mozgeni po 6Ib) .
f) 2 en, samo u bjean (od: begen'b po 6Ib) i u golijen.
g) en:Oi, samo u koljeno, poljeno ("podebela cjepanica ili valjak lu a") od korijena pol koji je i u platica (tj. daska), platina
(tj . cjepanica) od poltica, poltina po 40c.
h) er, sam u kosijer, vodijer (govori se i vudjr, ispor. kondijer pored kondi:r itd. u 65a).
i) esta, samo u nevjesta, koja je rije nejasna postanja.
j) et, samo u kostrijet (nejasna postanja).
k) evka, samo u kolijevka (polijevka, popijevka ne ide ovamo
jer je tu nastavak samo ka).
l) ezo, samo u eljezo.

368

GRAMATIKA

NASTAVCI ZA TVORBU PRIDJEVA

__ --(c/:-.'51 >.- , ~..;' ,. . . . .-(,';) . ~
~
~
t;.

... : ...

(O nastavcima za tvorbu priloga, v. u 487c)

361. a) ~ se nalazi u nekoliko pridjeva koji su ponajvie

umanjena znaenja : Higaak, lUdaak, punaak, sHibaak, suhaak,
uzaak ; u dugaak (dugaak) nije znaenje umanjeno, a u
ovolikaki i u velikaak znaenje je uveliana. Pridjev nejaak
postao je od nejak'bk, tj. nije mu nastavak a(a)k, ve samo (a)k.
b) at; samo u odreenih pridjeva koji su gotovo svi izvedeni od osnova glagola to se u infinitivu svruju na -ati. Primjeri: brijai, cjelivai, jahai, obuvai, orai, pasai, poljevai
(ili polivai), spavai, stajai, ivai. Pridjevi ovi imaju katkad
aktivno, ee pasivno znaenje; prvo je npr. u orai vo (tj.
vo koji ore), stajaa haljina (tj. koja obino stoji, ne oblai se
svaki dan), - d.r:ugo je u cjelivaa ikona (tj. koja se cjeliva),
jahai konj (tj. na kojemu se jae), spavaa soba (u kojoj se
spava). - Pridjev domai nije izveden od glagolske osnove, a
pasai je izveden od glagola pasati (npr. pasai remen kojim
se ovjek pae) i od pasti (npr. pasaa zemlja, na kojoj stoka
pase).
e) aiv, samo u spavaiv (tj . koji spava).
d) p.h(a)n u nekoliko pridjeva umanjena znaenja: grubahan
(takav je akcent u akad. rjeniku, u Vuka je grubahan), Higahan,
malahan, mlaahan (od komparativa mlai), punaban, .~vahan. Ti
pridjevi (izuzevi posljednji) slabo se govore osim Dubrovnika
i junih krajeva.
e) ajiv imamo u bliznajiv (govori se i blinjajiv, npr. platno,
po kojemu se blizne, a blizna se zove onQ kad se u tkanju
prekine ica), ukljajiv (o konju kojemu koljena udaraju jedno
o drugo kad tri; ispar. ukalj: uvrh buta kraj za koji se dri
stranji erek kad se nosi), leajiv (koji ima po licu "lea", tj.
pjege), sipljajiv (ili sipljiv, koji teko die; [spor. sipnja, teko
disanje), uljajiv ("npr. ito u koga na vrhu zrnja ostanu kao
dlaice, pa brano od takvog ita bude plavetnikasto", ispor.
Uljak, tj. neisto, s pljevom pomijeano ito), uljajiv (npr. o
oku kad malo otee). Pridjev liajiv ne ide ovamo jer je tu
nastavak samo iv (od liaj).
f) ~se vee neposredno s korijenom. Primjeri: gibak, gladak, krepak, kratak, krotak, Hik (v 107c), ljubak, mrzak, nizak,
rijedak, sHidak, teak, uzak, eak. Mjesto dananjega a bilo je

TVORBA RIJECI

369

nekad b, i zato je u teak i eak pretvoreno korjenito g u . Pridjev hoak izveden je od negdanje imenice hoa (tj . volja) .
g) (a)l u svijetao (postalo od svetbl) ; a pridjeve topal, okrUgao
i dr. vidi pri nastavku l.
h) (a)lj, samo u: upalj.
362. a) (a)n se vee obino s osnovama imenikim, rjee
s pridjevnim""i"T'""neposredno s korijenima. Mjesto dananjega a
bilo je nekad b, i zato glasovi k, g, h prelaze u , , , isto tako
e u . Primjeri: bijesan, bIlHan, bOlestan, budan, udan, duan,
gladan, hladan, jasan, koristan, ledan, mastan, miran, oblaan ,
olOvan, pametan, pravian, pristupaan (od pristupak), probitaan (od probitak), penian, rodan, ruan, siromaan, slavan,
sramotan, stran (v. 107a), taman, tijesan, trian (od: trice), vian,
vi'letan itd. Kad se-nastavkom (a)n tvori pridjev od pridjeva, onda
meu njima nema razlike u znaenju: ilan (tj. il), kUkavan (tj .
kukav), milostivan (milostiv), obilan (obil), su.ludan (sulud), uboan
(ubog) i dr. - Od imenica grkoga podrijetla to se svruju na
-ika, npr. kritika, mehanika, poetika, politika, retorika nainjeni
su po pravi1u pridjevi koji znae svojstvo: kritian, mehanian,
poetian politian, retorian (I1ipr. pisac kritina uma), a po analogiji takvih pridjeva tvore pisci pridjeve na ian i od imenica
grkoga podrijetla na -ija, npr. ekonomian, energian, ironian
(ko nije ekonomian, propada itd.) od imenica: ekonomija, energija, ironija. Mislim da pridjeve na -ian ruje dobro upotrebljavati
za pripadanje, npr. ekonomini razvitak nae drave, politine
novine o tom su mnogo pisale; za - to slu-e pridjevi na -iki:
.ekoiUomiki :razvitak, politike novine.
b) ~ se vee ili neposredno s korijenom: lagan, mekan, ta:"
nan, uzan, - ili s imenikim osnovama: ohan, koan, mesan,
raan, rebrani (npr. prozor, tj. koji je sa strane, iz rebra), solani,
zemljan, - ili s pridjevnima, a onda je tako postalome pridjevu znaenje umanjeno: lUdan, milani, punan; ovamo ide i
prilog dobrano. Vidi nastavak jan.
e) ~ imamo u boanski, pOtanski, vladianskr, gdje je
anski zavueno iz pridjeva: ciganski, graanski hrianski ma.vanski, rinjanski, tuzlanski, gdje svuda an pripada tem~lj~oj
rijei (ispod. Ciganin, graanin, Tuzlanin itd.), a pridjevni je
nastavak samo ski. Ovamo pristaju i pridjevi: afrikanski, amerikanski. V. dr. izd. 2, 180, trojanski ("trojanskoga kralja sin Paris"). kov. 12, damatanski. D. u Iv. rjen. Nainjeni su ti pri-

370

GRAMATIKA

djevi prema imenicama: Afrikanac, Amerikanac, Trojanac; tako i

Lj. 185, 200, od Meanin (tj. ovjek iz Meke ili koji
ivi u Meci. Lj. 146). Neobino je nainjen pridjev muhamedanski.' D. istor. 183, mjesto kojeg bi bolji bio: muhamedovski.
d) (a)r u dobar, hrabar itd., vidi pri nastavku r.
e) erast, samo u prutarast (ili prutast, tj. koji po sebi ima
kao prutove).
f) ast obino se vee sitnenikim osnovama, -i pridjevi tako
postali ~e da je ko ili to nalik ili da ima na sebi togod to
je nalik na ono to temeljna imenica znai iIi da je iste boje:
bogaljast, budalast, cvjetast, golubast, grivast, jastrebast, koritast, kukast, lisast, ljubiast, majmunast, pepeljast, pjegast, pojasast, ravast, sedlast i dr. - Kad se nastavkom ast tvori pridjev od pridjeva, !Onda meu njima u znaenju nema razlike ili
nikakve ili je sasma neznatna: dfvenast (koji je kao drvena srca),
krnjast (krnj), kusast (kus), gkruglast (malo kao umanjeno prema:
okrugao), riast (ri), sivast, arkast (vatreno crven, npr. lice,
ispor. arko sunce) i dr., tako je i dvorogast (dvorog), golobradast
(golobrad), suhovrhast (suhovrh), starolikast (staroIl.k). Iz navedenih se primjera vidi da nema stalnoga akcenatskog pravila. Vidi
nastavke jast, kasto
g) anji u dananji, ovdanji ' itd., vidi pri nastavku nji.
h) 'at se vee s imenikim osnovama, i pridjevi tako pootali
znae da kO' ima obilno onoga ili u obilnO'j mjeri ono to osnovna
imenica znai. Primjeri: bradat, brkat, glavat, granat, kljunat,
krilat, mesat, okat, pleat, repat, rogat, usnat, vlasat, zubat i
dr. Ovamo ide i pridjev bogat, koji je izveden od imenice "bog"
(u znaenju: blago koje se misli da je naka d imala). Svi ti pridjevi u nom. sing. mukoga roda imaju dva sloga, i na prvom
je ponajvie spori akcent. Vidi nastavke jat, ljat, nat.
i) (a)v, samo u mrtav.
j) ~se vee s razlinim osnovama, - " esto simenikima:
balav, bodljikav, vorav, dlakav, grbav, gUbav, krastav, krvav,
ljuskav, pjegav, smOIav, ilav itd., - vrlo rijetko spridjevnima:
itav (it), mlakav (mlak), - sa zamjenikom je osnovom nitav
(nita), - s glagolskirna: brbljav, jaukav, jecav, klizav, lajav,
mucav, kiljav, tepav, unjkav, mirav. Vrlo je malo ovdje pridjeva koji imaju vie od. dva sloga, a oni od dva sloga imaju
meanski.

Danas

'Obian

u -govorru .i pismu.

371

TVORBA RIJECI

ponajvie brzi akcent na prvome, ali treba uzeti na um da im

i temeljne rijei imaju ponajvie taj akcent.
k) az(a)n, samo u: bOjazan (koji se boji), bogobojazan, gojazan
(koji ' se lasno ugoji), ljubazan.
l) aliiv, samo u bojaljiv, gojaljiv (koji se lasno ugoji).

---

363. a) cat, samo u: bjelcat, cjiHcat, golcat, novcat, puncat,

samcat. Ti se pridjevi ne govore sami, ve samo za pojaanje
onima od kojih su izvedeni, npr. go golcat, sam samcat itd.
b) cit samo u : novcIt, pravcIt, puncH, zdravcIt. Ni t i se pridjevi n';govore sami, ve samo u svezi, npr. nov novcIt, zdrav
zdravcit itd.
c) eiv, samo u leeiv (tj. koji lei) .
=
d) .~ samo u dalek.
e) el (eo), samo u debeo, kiseo, veseo.
f) eljav, samo u smrdeljav (tj. smrdljiv).
g) em, samo u golem (e je postalo od negdanjega
ispor.
golijemnI).
h) en se obino vee s imenikim osnovama, i pridjevi tako
postali' znae da je to od onoga ili da pripada onome to
temeljna imenica znai. Primjeri: bakren, baenl, bradveru,
crkveni, diven, himben, igleru, kletvenl, laeru, lanen, marvE!nI,
meden, mjeden, mQlitveru, ognjen, pOsleni, svadberu, slamen,
staklen, sUknen, tikvenl, udadbenI, e~idbenI, etveni i dr. Rijetko se taj nastavak vee s pridjevnim osnovama, i onda meu
temeljnim i izvedenim pridjevom nema razlike u znaenju:
hitren (hitar), hrabren (hrabar), malen (mali), mileni (mio), openI
(opi), strmen (strm). Sasma rijetko vee se nastavak en neposredno s korijenom: studen, aren, zelen. U nekih od pridjeva
to su izvedeni od imenikih osnova nastavak je nekad glasio en,
vidi u 5la. Stalnoga akcenatskog pravila za pridjeve s nastavkom
en nema. Vidi jo i nastavak stveno
i) e(a)n, samo u vremean.
j) .~ samo u plavetan. 1 Vidi nastavak ovet(a)n.
k) ~ nalazi se u: drUevan, knjievan, uevan (tj . uen).
Ispred e prelo je po zakonu g u , a k u . Moda je u navedena
tri pridjeva nastavak evan prodr'o iz duevan, kuevan, pIaevan,
koje emo imati kod nastavka -av(a)n.

Danas

e,

obin~je:

plAvetan.

372

GRAMATIKA

l) evit, samo u ubrevit (tj . dobro ubren) . Pridjevi ognjevit,

zmajeVitii'e idu ovamo jer je njihov nastavak ovit, samo je o
por adi palatalnoga konsonanta pred sobom prelo u e.
m) ~, samo u druevski (to pripada drugovima). Vidi
nastavak ovski.
n) eljiv, samo u boleljiv, ljubeljiv, srameljiv i u dijalektikom dareljiv; u grabeljiv bi mogao nastavak biti samo ljiv
(ispor. imenicu grabe).
364. a) i(a)n, samo u pp.vodian, sebian, stravian.
Ne idu ovamo: elian, pravian, razlian, ruian jer je tu nastavak samo (a)n.
b) iast u bjeliast (ili bjeliast, tj. malo bijel), galiast (crn).
PridjeVI ljubiast, riliast ne idu ovamo jer je njihov nastavak
jast.
e) iav imamo u dobriav (dobri ava trava, neka biljka),
mjesti~j . maav), noniav (onaj koji nou mokri poda se);
u tim je pridjevima iav uzeto iz pridjeva, kao to su gagriav,
grozniav i dr.
d) ~ u geografiki, histOriki itd., vidi kod nastavka ski.
e) igg1t!:.. samo u: mIaanian (tj. mlaan).
f) ils. samo u velik.
g) ikast u modrikast, plavetnikast, vinjikast (tj . vinjovel
baje).==h) in ima posvojno znaenje, i pridjevi s tim nastavkom
znae pripadanje singlUlaru temeljne imenice, npr. enin (onaj
koji pripada eni). Nastavak se in vee ponajvie s osnovama
imenica mukoga i enskog roc1a koje Se II nom. sing. svruju
na a i znae to ivo, npr. babin, cariin, djevojin, gospoin,
kobilin, k6rnjain, kravin, kUmin, kusonjin, majin, mladoenjin,
nevjestin, robinjin, sovin, svekrvin, evin, udoviin, vladiin,
vojvodin itd. Rijetko se vee in s drukijim osnovama, i to
s osnovama rijei koje su dodue enskoga roda, ali se ne svruju
u nom. sing. na a ili znae stvari, npr. arapi n, dimiin, pitin,
potin, pr6hin, ruin, svastin, zvijerin. Ti su pridjevi u Vukovu rjeniku, a nema u tome rjeniku ovih pridjeva: duin.
. ~, 129, pesrrlin (tj. pjesmin). M. 53, travin. 76,trpezin. D pis.
22. vladin. M. 274, zemljin. 157, Lj. 338. Jo se rjee vee in
s osnovama rijei mukoga roda koje se u nom. sing. ne svruju
n a a ; takve su: bratin (tj. bratov), oin (tj. Oev) . Konsonanti
1

U novom prav.o pisu samo: vinjeve.

TVORBA RIJECI

373

g, k, h ispred i ponaJV1se ostaju bez promjene (v. u 90a), npr.

slugin, snahin, patkin, tetkin, Lukin. JM. 315 ; to osobito vrijedi
za pridjev e postale od imenica koje se govore od dragosti, npr.
bakin, k6kin, sekin; u takvih pridjeva ne mijenja se ni e u ,
npr. bracin, macin. Za pridjev Luin (od Luka) ima u akad.
rjeniku dosta potvrda; to se u D. od biblikih enskih imena
Melha, Reveka nalaze pridjevi Melin (1 mojs. 24, 24), Revein
prip. 31, mislim da bi obinije bilo Melhin, Revekin.
i) inski se vee s nekoliko imenikih osnova: aginski, bainski, brIt~~d, iftinski, gazdinski, gostinski, hodinski, nevjestinski, o~inski (u akad. rjeniku) , papinski (u D. istor. 191, 315),
painskl. Vidi se da su ovo gotovo sve sami takvi pridjevi koji bi
vrlo neobini bili s nastavkom ski, zato je mjesto njega uzet nastavak inski (ispor. bratski i bratinski, koje oboje isto znai). Pridjevi ovi znae ono to pripada mnoini temeljne imenice, npr.
bratinski: to pripada brai, ali ponajvie mogu znaiti i ono to
pripada kojemgod eljadetu koje se izrie temeljnom imenicom,
npr. gazdinski ne znai samo: onaj koji pripada gazdama, nego
tak!oer: onaj koji pripada gazdi kojemugod. Ovamo se nemaju
stavljati pridjevi: opinski, plarunski, gdje je nastavak samo ski;
ne idu ovamo ni pridjevi avHnski, kominski, koji n ispred s imaju
po analogiji (v. u 82b i l03c).
j) inji se nalazi u: bUdinjl (od: bUdija), buhinjI, djetinji, golubinji, gujinji, jajinji, kokoinji, mravinji, oinji, zmijinjL Vuk
u svome rjeniku za neke od tih pridjeva pie da znae pripadanje jednini temeljne imenice, npr. giljinji: to pripada gujama,
a zmijinji: to pripada zmiji, a iz Iv. rjenika za pridjev djetinji
razabira se da znai i ono to pripada djetetu i ono to pripada
djeci. Sva je prilika da se pridjevi na inji mogu uzimati i za
jedninu i za mnoinu temeljne imenice.
k) iav, samo u goliav.
l) tt se vee s osnovama imenikim i glagolskim, i onda znaenje ~djeva stoji u kakvoj god svezi s temeljnom rijei; kadto
se vee i s pridjevnim osnovama, i onda nema razlike u znaenju
meu pridjevom temeljnim i izvedenim. Primjeri: bremenit (o
eni, tj. trudna), busenit (tj. pun busenja), estit (od est, koja je
rije nekad znaila i srea), glavit, istinit, kamenit, ljutit, nepromjenit, Odjelit, oholit, omrazit (tj. neljubaik), oit, plameni,t, plemenit, ponosit, razborit, razliit, rjeit, rumeni t, srdit, temeljit, ugasit,
zaklonit itd. Stalnoga akcenatskog pravila za ove pridjeve nema,
ako se i vidi u nekih tenja da se dre akcenta temeljne rijei.

374

GRAMATIKA

m) iv se vee s imenikim i s glagolskim osnovama: kaljiv,

krmelji;'-milostiv, neastiv, nemilostiv, plaiv, pljesniv, pomnjiv,
straiv i dr. Vidi nastavak ljiv.
365. a) j se vee ili neposredno s korijenom: bred, lo, rid,
- ili s imeru.kim osnovama: Ivanj (dan), Jovanj (dan), Miholj
(dan), Nikolj (dan), Stjepanj (dan); ovamo ide i Banja (luka,
od: ban).
.
b) j(a)n, samo u stojan (stoj ni) , dostojan.
c) <j(a)n imamo u pijan (ili pjan, v. 55a), postojan, zatim
lt nekoliko od imenikih osnova izvedenih pridjeva koji znae
od ega je to ili to emu pripada ili koji su u kakvoj god svezi
s temeljnom imenicom; primjeri: daan (od: daskjan po gla),
kota n (to je od kosti), man (zainjen lukom), novan, puani,
snjean, sran, sunani, sveani (mjesto svetani od svetac), t jetan (to je od tijesta), v6tan (-t- mjesto , v. gla) i dr. Ovamo
idu takoer pridjevi umanjena znaenja: bIjedan, gladan, hladan,
mladan, sian, edan (prema: blijed, gladan, hladan, mlad, sit,
edan).
d) jast se nalazi u: kuast (pored kukast), ljubiast, pastuast
(konj, tj. neustrojen), pepeljast, pupast, iljast (tj. il-jast, od:
ilo), ruiast. Vidi nastavak asto
e) jat imamo u domiljat (od osnove imenice domisao), grIjat
(ne znaCIlsto to grIat, nego: grivast), iljat (isto to iljast), trbuat, Umiljat (od osnove koja je i u pridjevu umilan, adv. umilno).
f)jav se nalazi u nekoliko pridjeva izvedenih od imenikih
osnova: gagriav, grozniav, gu.sjeniav, jektiav, jeziav, materniav, ospiav, pepeljav, triav, varniav, iviav. Vidi nastavke

av,

iav.

g) ji, npr. u boji, kozji, kravlji itd., vidi nastavak 'bji.

h) ~r(a)n, samo lt promeiiran (koji se promee).
i) Ju(a)n, samo u gojiian (tj. go, siromaan, u akad. rJecniku), siuan (tj. vrlo sitan, u Iv. rjeniku). Vidi nastavak u(a)n.
j) .~ samo u gfk, jak, prijek.
k) karast, samo u ukarast (tj. ukast, od osnove komparativa ur
l) kast, samo u ovih pridjeva umanjena znaeenja 1 : crnjkast
(v. lOOb), crvenkast, rumenkast, surkast, arkast, zelenkast 2 ,
Vidi k kao znak deminucije u imenica u 321a, u glagola 389b.
i zelenkas.t.

375

TVORBA RIJECI

ukast (od osnove komparativa u!). Kako se vidi, svi ovi pridjevi znae kakvu boju. Vidi nastavak skast.
m)JjQLimamo u il (io), hr'o, pretio (tj. pre-tio), vro, koje
su upravo oblici aktivnog participa, samo se vie kao takvi ne
osjeaju. Isti nastavak imaju i pridjevi: ciglI, nagao, okrugao,
topal, kojih se a pred l razvila onako kao u: dobar, oganj (v. u
44a).

366. a) ljat.> samo u: oti-ljat, zaottljat.

b) ljev ~ee s osnovama imenica koje se u nominativu sing.
svruju-na v, i tako postali pridjevi znae ije je to. Primjeri:
bjelovljev, garovljev, Jakovljev, ll.tovljev, Moskovljev, mrkovljev,
arovljev, - u 109a navedeni su pridjevi Budisavljev, Vladisavljev i slini. U Vuka jak. 5, 11 ima Jovljev (od biblikog imena
.lov), a u njegovoj prepo 2, 82 (1827) ima Sikovljev (od ruskoga
prezimena Sikov).
c) ljiv se vee s osnovama imeniklln i glagolskim; pridjevi
tak!o postali u prvom sluaju znae: obilat ili zabavljen onim to
temeljna imenica znai, a lU drugom sluaju: da ko ono ini ili
da se na emu ini ono to temeljni glagol znai. Primjeri: bodljiv
(koji bode), briljiv (koji je pun brige, je prema pridjevu brian),
crVljiv, dimljiv, dosjetljiv (dosjetljiv), doekljiv,t govorljiv, didljiv
(koji se kida), kradljiv, laljdv, marlji~.> miriljiv, nasrtljiv (koji
nasre na druge), osvetljiv, osjetljiv, pauljiv ( prema pauina),
plaljiv, pozderljiv, pokapljiv, prevarljiv, prodtljiv, promjenljiv,
radljiv, sanljiv, smjeljiv (koji se rado smije, prema pridjevu smijean), stidljiv, aljiv (v. 107c), uIj iv, vidljiv, zaguljivi itd. o pridjevu grabeljiv vidi u 363n. - Koji su ovaki pridjevi izvedeni od
glagolske osnove, a sloeni sru s rijecom ne, oni znae da ono ne
moe biti to osnovni glagol znai, npr. nedokuljiv (koji se ne
moe dokuiti), neispitljiv, neistraljiv, nepokolebljiv, neprimirIjiv, nevidljiv (potvrde vidi u Iv. rjeniku). Mislim da nije dobro
to se takvi pridjevi u pisaca nalaze s nastavkom iv mjesto ljiv:
nedokuiv. Iv. 75, nevidiv. Lj. 94, 142 (u toga se pisca nalazi i
vidiv mjesto vidljiv. 142, 176). Sto Danii ima neustraiv. glasno
21, 285, to je prema straiv, koje se govori pored straljiv. Akcent je pridjevima s nastavkom ljiv obino spori na slogu drugom od kraja.
1

doekljiv,

nasrtljiv, zaguljlv

376

GRAMATIKA

367. a) men, samo u rumen, stamen (tj. stalan, siguran).

-===usmeno
b) ~ imamo u crn, prostran (v 42a), pun, slan (v. 42a).
c) nat se vee s imenikim osnovama: brsnat (npr. grana,
drvo, odbrst) , vornat, gornat, lisnat, pernat, resnat (npr. drvo,
od resa), trsnat (jak, vrst kao trs), vlasnat, i jo dva tri takva
pridjeva.
d) nji imamo u donji, godinjI (v. 77b), jesenjI (v. 107c),
jutron'ji, jutarnji, krajnjI, ljetonjI, nOanjI, potonjI (v. S3c),
prednji, sudnjI, uskrnjI, veernji, z.UudnjI, zimunjl i dr. Kako
se vidi, taj se nastavak vee s osnovama imenica i s prilozima,
i pridjevi tako postali znae gotovo svi kakvo mjesto ili vrijeme.
Za akcent nema stalna pravila. Vidi nastavak nji.
d) ok imamo u dubok, nizok, irok, visok, estok.
f) oIast imamo u mrkolast (tj . crnjkast), vragolast (nainjeno
prema avolast gdje je nastavak samo ast).
g) ~ u pridjeva od zamjenikih osnova: kolik, onolikI,
ovolikI, tolikI.
h) i(a)n, samo u Mlian (kolian), ovolinl, tolinI (tolinl).
koje su pridjevi umanjena znaenja od zamjenikih osnova.
?m, samo u lakom, pitom.
onjav, samo u suhonjav.
aras t, samo u paporast (o kokoi ili golubu koji ima na glavi
kao kapu}.

--

368. a) ov ili (iza palatalnih lronsonanta) ev zdruuje se ponajvie s osnovama i~enica mukoga rodakQfe znae to ivo,
npr. banov, biskupov, bratov, carev, Daniiev, labiidov, magarev;
Markov, prorokov, rakov, starev, stvoriteljev, UrOev, vrapev,
Vukov, zetov, zmajev itd. Od svake imenice mukoga roda koja
znai to ivo ovaki pridjev nije u obiaju; slabo se npr. govori
bOgov (nar. posl. 300), ovjekov (Iv. rjen.), a valjada nikad konjev,
psov i dr. Mjesto takvih pridjeva uzimaju se oni na ji ili ski, dakle:
bOjI, ovjejI, konjskI, pasjI. Rijetki su pridjevi na ov (ev) od
imenica mukoga roda koje znae to neivo i od imenica srednjega
roda, kao to su: jugov (npr. snijeg, tj. to ga je jug donio), mjeseev, mrazov (u imenu neke biljke: mrazova sestrica), sunev;
ispor. i jagnjetov, studenev (u Iv. rjeniku). Od imenica enskoga roda nema ni jednoga ovakvog pridjeva koji bi znaio ije

TVORBA RIJECI

377

je to, premda ima rije majkovi (tj. majin sin) . Nastavak ov (ev)
u primjerima dosad navedenima i u slinima pokazuje pripadanje
singularu osnovne imenice, npr. bratov: to pripada bratu (a ne
brai), starev: to pripada starcu (a ne starcima) itd. Tim se nastavkom tvore takoer pridjevi koji znae od ega je to, i onda
za osnovu slue imenice osobito mukoga i enskoga roda koje
znae to neivo. Primjeri: biserov, babov, dubov, grahov, javorov,
jabukov, jelov, krukov, lipov, lUkov, lovoriko:v, orahov, ljivov,
topoloV, vinov itd. Iza palatala ne prelazi o u e: brekinjov, oskoruov, trenjovt, vinjov/ - ali pored toga graniev (od granica,
nekakav hrast). Pridjevi s nastavkom ov slau se u akcentu gotovo svi s temeljnim svojim imenicama. - Gdjekoji pisci od ljudskih imena to se svruju na ski tvore pridjeve na -ov, npr.
Dobrovskov, Rakov, Zrinjskov. Tu pogreku spominje Vuk u
dr. izd. 3, 116, a u dr. izd. 2, 139 pie: Srbi koji Dobrovskoga
knjiga nijesu itali; tako je i ovo: mjesto sjajnijeh pobjeda Milutin ovij eh, Deanskoga i Duanovijeh. D. istor. 134, lanak Palackoga. 149.

b) ov(aJn, se vee s imenikim osnovama ili neposredno s korijenim~mjeri: bunovan (koji se buni u snu, od buna), darovni, dremovan, duhovni, gromovni, jadovan, kupovni, muzovna
(npr. krava), nevidovni, pOlovan, silovan, svjetovnI, vilovan, vinovan, vrhovni, irovan. Iza palatala prelazi o u e: dllevan, kuevan,
pllievan. Vidi nastavak ev(a)n. OVaplO se mogu dodati dvije
rijei koje se upotrebljavaju kao imenice, a upravo su pridjevi:
godovno (gen. godovnoga), mirovna (tj. pomirenje). O pridjevima
ljubovan, crkovni vidi u 58b. Akcent, kako se vidi iz navedenih
primjera, ponajvie je brzi na prvom slogu.
c) .avat, samo u udnovat, brzovat (ovo drugo samo u nekoj
pjesmi mjesto: brz).
d) ovet(a)n, samo u bogovetni, ciglovetni, dugovetni, istovetnL
e)...QQ!t se vee ponajvie s imenikim osnovama, i onda je
znaenjeQa je onoga u punoj mjeri to temeljna imenica znai.
Primjeri: barovit, brdovit, glasovit, gorovit, jadovit, ljekovit, maglovit, ognjevit, pjeskovit, silovit, strahovit, valovit, vjetrovit,
vrhovit. Gdjekoji pridjevi imaju znaenje: nalik na ono to
osnovna imenica znai: vilovit, valj kovit, zmajevit. Od pridjevnih
je osnova: plahovit, arkovit (s istim znaenjem koje je u plah,
arki), - a neposredno je od korijena: alovit. Iza palatainih konl

U novom pravopisu samo vinjev, ali trl!njev i trenjov.

378

GRAMATIKA

sonanta ne prelazi o svagda u e: kiovit, krovit, (pored kr evit) ,

mjeovit (neobino nainjen pridjev prema glago mijeati), raovit
(o penici u kojoj ima mnogo rai). Akcent je svagda spori na
slogu drugom od kraja.
f) ovljev samo u : bratovljev (tj ; bratov). S. 2, 135, 164; ima i
akad. rjenik u kojemu se nalazi i muevljev (tj. muev, muevlji)
s potvrdama iz XVIII vijeka.
g) oVlfi i (iza palatala) evlji imamo u posvojnih pridjeva:
vorkovIji, drozgovlji, kerovIji:, lrosOvlji:, muevlji, osovlji:, puevlji, sinovlji. U svome rjeniku Vuk za neke od tih pridjeva
kae da znae pripadanje singularu temeljne imenice (npr. muevlji: to pripada muu), a za neke mnoini (npr. sinovlji: to
pripada sinovima). Sva je prilika da svaki od tih primjera mo-ole
imati i jedno i drugo znaenje.
h) ovski nalazi se u pridjeva : begovski, urevski, kmetovski,
knezovski, kraljevski, kumovski, lavovski, Petrov ski, popovski,
svatovski, topovski, vilovski, zetovski, zmaj evski, - tako je i
irilovskL V. odbr. 16, 18. D. star. 1, 86. Kako se vidi, najvie
temeljnih imenica znai neto ivo i mukoga su roda. U Vukovu
je rjeniku za neke od tih pridjeva zabiljeeno da znae pripadanje
singularu temeljne imenice (npr. begovski: to pripada begu), a za
neke mnoini (npr. zetovski: to pripada zetovima), a po svoj
prilici svaki od tih pridjeva moe imati jedno i drugo znaenje.
Za akcent nema stalna pravila. Vidi nastavak evski.
i) T se vee neposredno s korijenom. Primjeri: bistar, dobar,
hraba~ modar, mokar, mlldar, otar, spor, star ~od korijena sta
koji je u glagolu stati, dakle je star: koji ve dugo stoji), vedar i dr.
Vokal a, koji u tih p"r idjeva stoji ispred T, a u ostalim ga oblicima
nema (npr. bistra, bistro itd.), nije postao od poluglasa, nego se
razvio onako kao u oganj, vjetar (v. 44a).

Skfi-k

j)
samo u: lUckast (tj. lud-skast), vickast (tj. vitkast),
koje su o aava pridjeva umanjena znaenja.
369. a) ski je veoma

obian

nastavak za pridjeve koji

znae

ije je to;~se tvore od imenica svih triju rodova, i to od onih

koje znae to ivo i koje znae to neivo, akcent im je ponajvie kao u temeljnih imenica. Budui da je nekad ispred s u ovome
nastavku bilo b, zato osnovno e, k prelazi u , a g i h u i ; iza
, , ispada s, a ponajvie i iza (v. 88a). Primjeri: apostolski,
banski, beki, brdski, carski, djevojaki, duhanski, dunavski, a
volski, gorski, gospodarski, gI'adski, hrvatski, istinski, jesenski,

TVORBA RIJECl

379

konjski, Hivski, lupeki, morski, muki, nadniarski, nikiki, nebeskI (od osnove koja je u plur. nebesa), njemaki, oraki, pastirski, poeki, proroki, rajski, seoski, sirOmakI, smederevski, starjeinski, kOlski, teaki, trgovaki, uiteljski, vinski, vojvodski,
vraki, zidarski, enski itd. Tako je i evropski (u lv. rjeniku), a
to Vuk ima eV1opejski. dan. 1827) 3, 42, 75 i (1834) 46 i u prepo
2, 544 (1822), 666 (1832), to je prema njemakom europaisch (a to
je prema latinskom europaeus). - Kojim pridjevima temeljna
imenica znai kakvo eljade, ali nije vlastito ime, eni mogu dvoje
znaiti, npr. carski: onaj to pripada carevima ili kojemugod caru,
djevojaki: onaj to pripada djevojkama ili koj oj god djevojci itd.
- Ovamo idu i pridjevi to se svruju na -ijski, -ijnski, -inski (npr.
abadijski, lhadijnski, abadinski), o kojima se govori u 82b i
l03c. - Koje se imenice svruju na in, a plur. im se tvori bez toga
in, njima se i pridjevi s nastavkom ski tvore bez in, npr. bugarski
(od: Bugarin, plur. Bugari), graanski (od: graanin, plur. graani), srpski (od: Srbin, plur. Srbi), ali od domain, gonin je:
domainski, goninskI (jer je plur. domaini, gonini, V. 136e).
Pridjev tUrski izveden je od osnove tur koju imamo i u rijeima
Ture, Turad. Tako ima i drugih pridjeva s nastavkom ski koji su
izvedeni od osnove druge koje .imenice, a ne one kojoj znae pripadanje, npr. dubrovaki (: Dum-ovnik, kao da je Dubrovac, otkle
je i Dubrovanin), akovaki (: akovo, kao da je Bakovac), hercegovaki (: Hercegovina, kao da je "Hercegovac), Initrovaki
(: Mitrovica, kao da je Mitrovac), otokI (: Otoac kao da je Otok),
posavski (: Posavina, kao da je Posava) , raevskI (od: Raevina,
kao da je Raeva), zagrebakI (: Zagreb, kao da je Zagrebac, a
otud je i Zagrepanin), tako je i dalmatinskI prema Dalmatinac
(a to prema latinskom Dalmatinus), a zemlja se zove Dalmacija.
b) Katkad bi od koje ilnenice, koja je sama sobom upravo
pridjev na ski, trebalo nainiti takav pridjev, ali mjesto da se
naini, uzme se bez promjene pridjev koji je sadrat u onoj imenici. Tako Illpr. oq Baka (ime zemlji, madarski Bacs) pridjev
glasi baki (ali se govori i bavanski prema: Bavanin), od mjesnoga imena ImoskP (gen. Imoskoga) glasi isto tako i pridjev, npr.
imoski kadija. nar. pjes. 3, 530, isto tako od mjesnoga imena Ljubuki ili Ljubuk6 pridjev je: ljubuki (vidi u akad. rjeniku), od
Nova Gradika je: novogradiki (znam pouzdano da se tako govori), od Raka (v. u 90d) ne glasi pridjev drukije nego rakI,
npr. episkopstvo rako. D. istor. 33.
1

Danas samo: Imotski.

380

GRAMATIKA

c) Pridjevi na ski koji su nainjeni od imenica to znae togod neivo znae pripadanje singularu i pluralu temeljne imenice,
npr. gradski, seoski, kolski itd. To e svako lako razumjeti. kad
pomisli da se .od takvih imenica tvore vrlo rijetko pridjevi na -ov
(-ev), kako je reeno u 368a, pak zato pridjevi na ski od reenih
imenica moraju imati jedno i drugo znaenje (npr. gradski: to
pripada gradu i to pripada gradovima itd.). Od onih imenica koje
nemaju plurala pridjevi na ski mogu, dakako, znaiti pripadanje
samo singularu temeljne imenice, npr.. beki, rajski i dr. Sto znae
pridjevi izvedeni od imenica koje znae muku ili ensku eljad,
to je reeno pod a), a ovdje treba dodati da takvi pridjevi mogu
katkad znaiti isto to pridjevi na ov (ev) i na in. U nar. prip. na
str. 76, 87, 88 kae se carska ki za istu djevojku kojoj se u istim
pripovijetkama kae: careva ki, a na strani 220 za jednoga istog
momka kae se: carski i carev sin. Pridjeve djevojaki, momaki
Vuk esto upotrebljava u znaenju: , djevojin, momkov, npr.
Ka)); je MJIaAOJKe1bH'Ha HJIH dje8oja'tl,1<:a Kyha y JKaJIOCTH. nar. pjes.
1, 10, kad doe odreeni dan da djevojaki otac odgovori ocu momakome. loov. 44, otmiari ne smiju ii s djevojkom momakoj
kui, jer pou kadto seljaci s rodom djevojakijem za njima u
potjeru. rjen. kod rijei "otmica", svatovi sazovu djevojake
roditelje i ostalu rodbinu. kod "dobra molitva", u Srbiji dobjeglica
doe upravo momku u kuu, pa je onda odvedu u kakvu kuu
momakom rodu. kod "dobjeglica". I u narodnim pjesmama nalazi
se djevojaki u 'znaenju: djevojin, npr. I, 324, II, 21, 332, III,
518,545.
d) Pridjevi na ski znae kadto drugu kakvu svezu s temeljnom imenicom, a ne pripadanje. Primjeri: dva znatna svinjska
trgovca (tj. koji trguju svinjama). V. dan. (1828) 160, tako su zvali
svinjske trgovce. rjen. kod "gazda", kao svinjski trgovac. prav.
sov. 22, glavnoga kmeta u selu postavlja knez s dogovorom seoskim
(tj. u dogovoru sa selom). mil. obro 193, vinogradska kopnja poslije
pokopi ce (tj. kopnja vinograda). rjen. kod "praak".
e) Od imena zemalja Austrija, Indija nalaze se u akad. rje
niku iz starijeg jezika pridjevi austrijanski, indijanski, a i Vuk
u svome rjeniku ima srbijanski od: Srbija. Mnogo je obiniji u
dananjem jeziku od imena zemalja t.o se svruju na ija nastavak ijski: apulijski. D. istor. 97, 225, austrijski. V. dan. (1827) 25,
26~ posl. XVIII, 76, prav. sov. 38, azijski. V. dr. izd. 2, 180 (pored
toga azijatski. prav. sav. 37 prema njemakom asiatisch, koje je
prema lat. asiaticus), indijski. dan. (1827) 121, 123, kalabrijski. D.

381

TVORBA RIJECI

istor. 225, likijski. D. pis. 229, persijski. V. dan. (1827) 122, D. pis.
333, sicilijski. D. istor. 36, trakijski. 1, 44, vizantijski. 3, 32, 128, 256..
- Od imenice grkoga izvora historija irna pridjev istorijski uD.
istor. 3, 11, 30, 344, pis. 371, ali pored toga ima i istoriki. D. pis.
101 (ima i u Iv . rjeniku), - tako je i alegoriki . D. star. 4, 82,
etimologiki. V. pis. 29, geografiki. dr. izd. 3, 467, hronologiki. D .
rad jug. akad. 1, 182, mitologiki. V. nar. pjes. 1, XIV, 149, koje
su pridjevi od imenica grkoga izvora alego7ija, etimologija, geo97"afija, hrcmologija, mitologija; tako je i astronomiki, etnografiki, filozofiki, pedagogiki od: astronomija, etnog7afija, filozofija, pedagogija itd. Pridjevima od takvih imenica na -ijski, npr.
historijski, mitologijski, pedagogijski itd., ne moe biti prigovora
jer su posve dobro nainjeni; ispor. biskupijski, gimnazijski, veresijski, upanijski (ni jednoga od tih pridjeva nema Iv. rjenik, ni
akademiki, ali se govO're i piu) : biskupija, gimnazija, veresija,
upanija. Ali i pridjevi na -iki, npr. historiki, mitologiki, pedagogiki itd. mogu se upotrebljavati jer su nainjeni po analogiji
pridjeva: botaniki, gramatiki, kritiki, matematiki, politiki,
tehniki, koji su izvedeni sasvim pravilnO' od imenica grkoga
izvora: botanika, gramatika, kritika, matematika, politika, tehnika.
Iz onoga to je reeno u 7 (na kraju) izlazi da prednost u knjievnom jeziku zasluuje ono to je pravilnije; po tome bi dakle
trebalo odbaciti likove hsitJoriki, pedagogiki jer nijesu pravilni,
nego su nainjeni po analogiji, - ali dJl. ih zadrimo, na to nas
navode drugi slavenski jezici, npr. ruski: aKap;'MK'leCIUdi, l1:CTOPl1:'-!ecKl1:J1, eki: akademicky, historicky, poljski: akademicki itd.,
koji pridjevi svojom tvorborn potpuno odgovaraju naima na -iki,
tj. postali su istom analogijom. - Mnogi nai pisci piu navedene
i sline pridjeve npr. astronomski,! geografski!, mitoloki,! pedagoki1 itd., ali ti su pridjevi dobri samo onda kad se uzimaju za
ono to pripada astronomima, geografima, mitolozima, pedagozima
itd., a ravo je uzimati ih za ono to pripada astronomiji, geografiji, mitologiji, pedagogiji. U Vukovu i Daniievu jeziku vrlo su
rijetki takvi pridjevi; iz Iv. rjenika mogu navesti samo filosofski!
i tome dodati samo: etnografski i arheoloki. D. sitno sp. 45.
370. a) ~je pridjevni nastavak prema imenicama koje se
svruju na stvo, pa bi o tome nastavku upravo trebalo govoriti
pri en. U Vukovu rjeniku nema nijednoga takvog pridjeva,
I

U knjievnom jeziku danas su u jednom i drugom

obini.

Po novom pravopisu samo: filozofski.

znaenju

sasvim

382

GRAMATIKA

ali on sam pie: oCTaTaK {),ll; OBojcTBe1-Lo?- 6poja (tj. od duala, dvojine). nar. posl. XLI. U Iv. rjeniku imaju pridjevi boanstven,
jedinstven, velianstven iz jezika Vukova i Daniieva, a u drugih
pisaca se nalazi uvstven, drutven, kOlji se pridjevi mogu odobriti,
jer prema njima se govore imenice uvstvo, drutvo; ne moe se
odobriti pridjev strastven to ga mnogi pisci piu, jer prema njemu
nema imenice strastvo (ni ruski jezik, iz kojega smo uzeli imenicu
strast, nema pridjeva st1'astven, nego cTpacTHbIM, tj. kao da mi
reemo strastan).
b) ra)n se vee s korijenima ili s glagolskim osnovama: duraan (ustrajan, tj. koji dura), imaan Hi imaan (tj. imuan), izdaan ili podaan (koji rado daje), nestaan (koji ne stoji miran) ,.
umijean (koji umije, tj. vjet, domiljat); ovamo ide ikoturaan
(o toku "kad se glavina izjede iznutra, pa toak klarnie i krivo
ide", tj. kotura se).
e) ni'i. Kod nastavka nji navedeni su pridjevi: godinjI,
jutronjI, ljetonjI, noanji, uskrnjI, zimunjI, u kojih je nastavak samo nji, a pripada temeljnoj rijei; takvi su pridjevi
i dananjI, veeranji. Iz tih je pridjeva uzeto itavo nji kao
osobiti nastavak, te su njime nainjeni neki pridjevi od priloga:
domanjI (od: doma), jueranji: (od: juera, koje se govori pored
juer, v. 42b), nekadanji: ili negdanji, ondanji, sadanji, sjutranjI, svagdanji, tadanjI, tamonjI, vazdanji. Ovamo ide f.
sloeni pridjev maloprenjI, npr. maloprenja voda, tj. malo prije
(malo pre) donesena. - Iz pridjeva dananji, ondanji, sadanji
i drugih izlueno je itavo anji kao osobiti nastavak i njime su.
od nekih priloga nainjeni pridjevi: davnanji, ovdanjI, onomadnanji, preanjI, prvanjI, skoranji.
d) t u vit (od korijena koji je u glagolu viti), ut, po svoj prilici i 'll'""1ist, gust; ne zna se pripada li t korijenu ili nastavku u
istI, ljut, sit, svet, tUsU'
e) t{a)k, samo II bljutak, pitak, plitak, vitak.
f) traIn se vee s glagolskim osnovama: imatan (tj. imuan),
prijatall(t]':ugodan), teatnI (tj. kad se smije teiti, - II starom
je jeziku bilo teati), umjetan, valjatan. Nastavak je zdruen neposredno s korijenom II znatan.
g) tav, samo u bljutav.
-=
h) t1ii~ samo II podatljiv 2 (tj. koji rado daje).
1
!

i tOst (tust je pokr.)

i podatljiv

TVORBA RIJECI

383

i)ujskh samo u orlujski (u nar. pjes. 4, 35 i u Iv . rjeniku),

ovnujski, voliijski.
j) ~ samo u duguljast, kriv'Uljast.
k) uljat, samo u dugUljat (tj. duguljast).
l) ~ samo u lagt1n (tj. lagahan).
m)u(a)n, samo u ova dva pridjeva umanjena znaenja: laguan, tanuan. Vidi nastavak juan.
n) uast. samo u bjeluast.
o) ua.Q. samo u goluav (o ptici koja jo nema perja).
p) ukash samo u ljepukast (u Vuka: lepukast).
q) ~o u pHiv, SIV (u Vuka siv), IV.
r) -:;;- se vee neposredno s korijenom, i tako pootaju mnogi
pridjev~kao to su npr. bHig, blijed, bos, brz, dug, lijep, mrk, nov,
rad, slab, suh, tih itd. S nastavkom 'b imamo i sLoenih pridjeva,
npr. brzorek, cjelokup, nakan, neuk, samo tvor i dr.
s) 'Oji se vee s imenikim osnovama, i pridjevi tako postali
znae ije' je to. Primjeri: boji, avji, ovjeji, govei, guji,
jarei, kozji, kokoji, kravlji, krmei, kukaviji, lisiji, magarei,
miji, pasji, psei, ptiji, riblji, svraji, telei, ablji itd. Da je
nastavak 'Oji, a ne ji, to dokazuju pridjevi kozji, pasji (v. 102b),
boji, ovjeji ( 102d). Da se nalazi i bOij, boija, ovjeij, o
vjeija itd., to je reeno u 103a. Temeljne imenice od kojih se
pridjevi s nastavkom 'Oji izvode znae to ivo, a pridjevi mogu
znaiti i pripadanje singularu i pLuralu temeljne imenice, dakle
npr. ablji je: to pripada abi i to pripada abama. Vuk u rje
niku pie za neke da znae pripadanje singularu, za neke pluralu,
za neke oboje.

IMENICE OD DRAGOSTI (HIPOKORISTICI)

371. a) Dva su naina za tvorbu imenica od dragosti: jedan
stoji u tome da se od temeljne rijei uzme samo prvi slog s
jednim ili katkad sa dva lwnsonanta iza njega, pa se tome dodaju
nastavci. Tako npr od balav, goopOdar, grivast, gurav, jezik,
krezub, medvjed, pObratim, roak, trbuh glase imenice od dragosti: balo, gosa, grivo, guro, jeza, krezo, medo, pobro, roo, tfba;
tako 'Od gospoa, kaduna, koko, lasica, nevjesta, tetka imamo
hipokoristine imenice: gospa, kada, koka, lasa, neva, teta. Sve
su te rijei prema svojim temeljnima pokraene i sve imaju uzlazni

384

GRAMATIKA

akcent na prvom slogu. Ima primjera gdje hipokoristina imenica nije pokraena, ve je sam taj akcent znak da je hipokoristina: ago, bego, brato, gluho, papo, krava od: aga, beg, brat,
gluh, pop, krava. Ovakih imenica ima i od glagolskih osnova,
ali malo: lipso (vo koji je gotovo lipsao), spremo, dero, te se tri
imenice govore u ali, a u poslovicama se nalaze: jeko (mjesto
jeo od jeati s konsonantom k prema jeka), hoo, neo (s koosonantom prema prezentu hou, neu). Pored nastavaka o, a
nalaze se, ali rjee, nastavci jo, ja: crnjo (tj. crn-jo), goljo, IJialjo,
zeljo, - gflja (tj. grlica). - Neki hipokoristici mijenjaju muki
rod u enski, npr. jeza, trba, tako je i: kola (tj. kola), lona (tj.
lonac). Tako je promijenjen srednji rod u enski u mesa, oka,
pila (od meso, oko, pile)
b) Osim nastavka o i a to ih imamo u primjerima dosad
navedenima dodaju se ovakim imenicama katkad i drugi: e u
kile (tj. khluer), grle (tj. grlica, vidi u Iv. rjeniku), neve (tj.
nevjesta), are (tj arena ovca). - ja u bolja (tj. bolest), grIja
(tj. grlica).
c) Cesto se tvore hipokoristici od. vlastitih imena, i od narodnih
i od onih to ih imamo iz drugih jezika. Primjeri s nastavkom o
(za muki rod) i s nastavkom a (za enski rod): Arso (Arsenije),
B6o (Boidar), iro (irilo), Gavro (Gavrilo), Ivo (Ivan), Jovo
(Jovan), Kosto (Kostadin), Lazo (Lazar), Makso (Maksim), Rado
(Radivoje, Radisav), Simo (Simeun), Vaso (Vasilije) i dr. - Ana
(Anelija), Despa (Despina), Grozda (Grozdana), Jela (Jelena),
Jula (Julijana), Mara (Marija), Mila (Milisava), R6ksa (Roksanda),
Stana (Stanisava), Toda (Todora) itd.
d) Osim nastavaka o i a nalaze se u ovakih hipokoristika
i drugi: ak u Milak (Milosav), Radak (Radosav, Radivoje), Stojak
(Stojisav), - an: Milan (Milosav, Milivoje), Radan, Stojan, - ana:
Dobrana (Dobrosava), Dragana (Dragomira), Milana (Milisava), e: Rade, Tade (Tadija), Kate (Katarina), Mare (Marija), - en:
Ljilben (Ljubomir), Milen, Raden, - eta: Mileta, Radeta, Vllideta
(Vladisav), - ica: urica, Jovica, Jelica (Jelena), - i: Mili,
Pavi, Stoji, zatim s nepromijenjenim pred i guturalom: Bogi
(B<>gosav), Dragi (Dragosav), Vuki (Vukosav), - ia (samo za
muka imena): Ljubia, Radia, Stania, - ka: Jelka, JUlka,
Stojka, - ko: Mirko, Ratko (tj. Radko), Stojko, - oje: Miloj e,
Radoje, Stanoje (Stanimir), - a (upravo 'ba, pred 'b guturali se
ne mijenjaju): Draka (Dragosav), Jaka (Jakov), Siffia (Simeun)
itd.

TVORBA RIJECI

385

372. a) Drugi nain za tvorbu hipokoristika stoji u tome

da se od temeljne rijei izostavi sve to stoji iza prvoga vokala,
tome se okrnjku dodaju konsonanti e, , , h, j, k, l, , pa tek iza
tih konsonanta dolaze nastavci. Tim nainom od rijei brat ostaje
samo bra, tome se doda e ili j, ili l, te bude brae, braj, bral, to
su kao osnove s kojima se veu nastavci, i tako postaju rijei:
braco, brajo, brale, koje su hipokoristi.ci prema imenici brat. Drugi
su primjeri:
b) skonsonantom c: brica (od brija i od britva), maca
(maka), u imenicama mukim: Aco (Aleksa), Joco (Jovan),
Peco (Petar), u enskima: Doca (Dorotija), Jeca (Jelisaveta), Maca
(Marija); s drukijim nastavkom: Acko.
c) .s konsonantom : baa (babo, iz turskog jezika), tea (tetak);
u imenima: Gaa (Gavrilo), Kaa (Katarina),K6o (Kostadin).
d) skonsonantom : zloo (zlotvor); uimenuna: Beo (Berisav), Beko, Mio (Mihailo ili Mitar), Mian (isto. to Mio), Saa
(Savka), Vio (Filip, Vilip) , VHi (Vladisav) .
. e) s konsonantom h: Deho, Raho (v. II 78b).
f) s konsonantom j: aja (au), dujo (duhovnik), groja (groznica), lija (lisica), maja (majka, mati), seja (sestra), zejo (zec); u
imenima: Bojo, Bojin (Bogdan), B6ja, Bojana (Bogdana), Gajo
(Gavrilo), Pajo (Pavao), Pejo, Pejak (Petar), Rajo, Rajko, Rajak
(Radivoje, Radisav), Vujo, Vujadin, Vilja (Vukosav).
g) s konsonantom k: baka (baba), djeko (djed), priko (prijatelj), seka (sestra), striko (stric), zeko, zekalj, zekan (zelenko); u
imenima: Doka (Dorije), Jela (Jelena), Joko (Jovan), Lako (Lazar) ,
Peko (Petar), Rako (Radivoje, Radisav), Soka (Sofija).
h) s konsonantom Z: prela (preslica), sela, sele (sestra), tale
(tata, otac); u imenima: Krile (Kristofor, Hristofor), Vule, VUleta
(Vukosav).
i) s konsonantom : djeo (djever), graa (grah), gfa (grlo),
p6a (popadija), prio (prijatelj), snaa (snaha), sea, seka (sestra);
u imenima: Gao (Gavrilo), Glio (Gligorije), Jao (Jakov), Jea
(Jevrosima), Mao, Mako (Manojlo), Pea (Petar), Teo, Tean
(Teodor), Too (Todor).
j) Sasma rijetko nalazimo i druge konsonante osim navedenih, i to takve koji su jednaki prvome konsonantu okrnjka: mama
(mati), nona (noga), S6sa (Sofija).

386

-GRAMATIK A>.

k) Od imena Petar nalaze se (pored Peco, Pejo, Pejak, Peko,

Peo) ' hipokoristici Petak, Petoj e, Peto bez T, ali moe da bude
i bez t, kako je u Pero, 'peria.
l) U hipokoristicima baa, baja (u akad. rjeniku), bato od brat
izostavljeno je u ,Prvom slogu T i ostalo samo ba.

SLo2ENE IMENICE I PRIDJEVI

(O sloenim prilozima vidi u 486b)
373. a) Ov~ partija u gramatici naega jezik.a pripada meu najopse-nije i najzamrenije, i to zato jer u njemu imade veliko mnotvo sloenica"
a mnogima je izmeu njih nejasno ili upravo tamno sad postanje, sad!
znaenje, a dosta esto i jedno i drugo. Kad bih ja htio ovu partiju opirno.
prikazati, i to ne samo ono to je u njoj jasno i sigurno nego pokuavajui
tumaiti i ono to je nejasno i tamno, taj bi se dio ove gramatike suvieotegaa. Zato u se ja u obradi ove partije ograniiti na ono to je nuno.
vano, jasno i sigurno, tj. nastojat u da itateljima ove knjige dam nacrt"
a ne potpun prikaz nauka o sloenicama.

b) Da se mnogim naim sloenicama ne moe nai mjesta

onakim sloenicama koje su potpuno jasne, to je lak(};
razabrati iz ovoga: potpuno jasne svojim ii postanjem i znae
njem sloeni ce mogu biti samo onda ako su im dijelovi iz kojih
se . sastoje potpuno jasni. A u naem jeziku ima dosta sloenica,
kojih je prvi ili drugi dio svojim postanjem taman, a gdjekojima
su nejasna oba dijela. Tako se npr. ne zna otkle je postao i to.
upravo znai prvi dio ovih sloenica: grabonos, legbaba, opajgora,
paticvfk, pestoziib, trapovijesan, - drugi dio ovih: crnomanj'a st,
golokud, gromoradan, koloture, rogobatan, silodican, - oba dijela
ovih: gusomaa, kotobanja, kratoija, rosopas (ili rosopast) . A ima
i takvih sloenica kojima je jasan i prvi i drugi dio, pa opet je
vrlo teko ili upravo nemogue nai im pravo mj'e sto meu drugim sasvim jasnim sloenicama: crvopisak, goloigra, gorogaljiv,
jutroklek, milobruka, praznosll()v, pustoak, ruk6bojina, samorodica, stiinnali, arometan, vinob6j, vragometan, vukodlak, zadrijaka; ovamo ide i posljednja rije II Vukovu r.jeniku (1898) na str.
739b. - Osobito su tamna znaenja vrlo mnoge sloenice meu
vlastitim imenima linim i geografikim, i poradi toga ne moe
se ili je vrlo teko nai im je pravo mjesto meu jasnim sloenicama. Takva su npr. ova lina imena i prezimena: Godomir,
Jezdimir, Radman, Radobu~, Vukoman, Zvonimir, Omikiis, Pecirep, Pliibfk, Smiiklas i dr. - ova geografika: Bodegraj (piu
meu

387

TVORBA RIJECI

ga i Bodegraji, selo u Slavoniji), Koloun (ime brdu), Kumodra

(selo u Srbiji), Leimir (selo u Srijemu), Radoboj (selo u Hrvatskoj), Zlatibor (ime predjelu u Srbiji), 2itomilji (ime manastiru) itd.
e) Sloenice nastaju tako to se dvije rijei koje u kakvoj
reenici stoje jedna do druge i smislom su vrsto vezane jedna
s drugom sastave u jednu rije, koja ne samo sama sobom ini.
jednu cjelinu po smis1u nego j10j je i akcent ponajvie samo jedan.
Tako npr. mladoenja je onaj koji se mlad eni, - kotlokrp je
onaj koji kotlove krpi, - tvrdoglav je onaj koji je tvrde glave, domazet je doma zet (imam domazeta, tj. imam eloma zeta) itd.
Vrlo se rijetko po tri rijei sastavljaju u jednu, kakve su: pfvobratued,1 drugobratued,1 tj. prvi bratued, drugi bratued. Netovie ima ovakvih sloenica ako im je prvi dio koji prijedlog, npr.
izjedipogaa, nadriknjiga, zavr'kola.
d) Kad se jedna do druge nau dvije sloenice koje su drugim dijelom
jednake, onda gdjekoji pisci prvu sloenicu pokrate tako da od nje uzmu
samo prvi dio, npr. gornjo- i donjogradske kole. To je germanizam (isp.
Ober- und Unterstadtschulen), a ne moe se tim opravdati to se nalazi i tl>
Vuka: u starim srpsko- i ruskoslavenskim knjigama. dan. 1, 52. Treba da
piemo i govorimo: gornjogradske i donjogradske kole, u srpskoslavenskim
i ruskoslavenskim knjigama.

e) S obzi~0-tn n~as~y~~.~oenica dijele se one u _f;!J i r ,i

v r s t e. U pr v o J) su vrsti zdruene dvije rijei ili vie nj.ih koje
se bez ikak~e- promjene mogu i rastavlj.eno pisati ili govoriti, npr.
domazet, tj . doma zet ili svemogUi, tj. sve mogUi. U pravom
smislu to i nijesu sloene nego zdruene rijei (lat. iuxtapositio).
Razlika u akcentu npr. izmeu domazet i doma zet ruje dovoljan
razlog da domazet drimo za potpunu pravu sloenicu, jer govorimo s jednim akcentom i dobro jutro (mjesto dobro jutro, v.
132c), gdje niko nee rei da je sloenica nego sraslica. U
'----su vrsti onake sloenice kojima j~ prvi dio kakav glago1ski
oblik, npr. istikua, neznaboac. U t r e_ ~_ ~ vrstu idu sloenice
kojima je u prvom dijelu imenica ili pridjev ili prilog i1i zamjenica ili broj, npr. kotlokrp, mladoenja, brz6rek, naozemski, dvonog. U {e'i v rto'y su vrsti sloenieekojima je prvi dio J.jkeCl_
n!j!L!~ka~og, npr. neovjek, nemio, primorac: uzdarje,
bezbrian, podobar.
f) Sloenice su mnoge primarne; to su onake koje neposredno
postaju od svojih sastavina, npr. domazet, Slankamen, crnook,

aru-

0 )

Po novom pravopisu:

prvobratued

prvobrlHued, drugobr1itu ed,

338

GRA!V!ATIKA

tvrdoglav, zloudan, - a izvedene sloenice su one koje nijesu

postale neposredno od svojih sastavina, nego su izvedene od primarruh sloenica, npr. domazetstvo, Slankamenac, crnooi, tvrdogUivstvo, zloudllost. Dogaa se i to da se nalazi samo izvedena
imenica, a primarna se ne govori, tako npr. imamo crnokarac,
neznaboac, sitnogorica, a nemamo primarnih: e'rnokor, neznabog,
sitnogora. Meu izvedene sloenice pripadaju i one riJetke koje
su postale od sloenih glagola, npr. blagoslov (od blagosloviti),
bogoradni:k (od bogor:iditi), danguba (od dangubiti), zlopata (od
zlopatiti).
374. a) Cesto se dogaa da su u reenici smislom vrsto
vezane jedna s drugo~ po tri ili po etiri rijei, pa kad narod
hoe od njih da naini sloenicu, on uzme samo dvije rijei i od
njih naini sloeni cu, jer da uzme sve tri ili sve etiri, izila bi
preduga sloenica, a reeno je u 373c da narod gradi sloenice
ponajvie samo od dvije rijei. Osmi mjesec u godini proovat je
po tome to onda kola ito voze (tj. s polja kui), pa bi upravo
trebalo da se taj mjesec zove koloitovoz ili itokolovoz, ali to bi
bilo predugo, pa se za ime mjesecu uzmu samo rijei kola voze
i od njih nastaje sloenica k!olovoz, koja bi ovakva kakva je mogla
biti ime svakom mjesecu u godini, jer u svakome kola voze, ali
kola ito voze (tj. s polja kui) samo u osmom. Sad evo drugih
nekoliko sloenica nainjenih kao lrolovoz: bratued (tj. oevu
bratu edo), jutrokH~k (vidi u Vukovu rjeniku), ljevoruk (tj.
koji lijevom rukom radi), MeUmurje (tj. zemlja meu Drevom
i Murom), nakraj kua (tj. kojemu je kua nakraj sela), samokiselina (tj. sama jamua kisela), samovlastan (tj. koji je sam svoje
vlasti), sebeznao (tj. koji samo sebe zna, ne: koji je znao, - vidi
to je u 319b reeno o znaenju imenica uvalac, davalac itd.),
stokua ili stokuanin (tj. koji ulazi u sto kua i glasove nosi),
suhozId (tj. suho zidani zid), vrstelezi (upravo: vrz' te lezi, tj.
vrzi posao te lezi, govori se u ali mjesto: blagdan).
b) Gdjekojim je sloenicama prvi ili drugi dio pokraeri tako
da mu je oduzet nastavak; takve su: dubOdolina (mjesto dubokodolina, tj. duboka dolina), trbobolja (mjesto trbuhobolja), bjelotrep (mjesto bjelotrepaviast, tj. ovjek bijelih trepavica, vidi u
akad. rjeniku), golotrb (mjesto golotrbuh). Isp. s tim Maedanac,
Posavec u 318 f. O pokraenim prvim dijelovima sloenica
bremenoa, zakonoa, ikonos, Tankosa vidi u 115. Gdjekojim se sloenicama prvi dio svruje na kakav konsonant, npr.
na g ili na n mjesto na go ili na no itd., i to je zato da sloenica

TVORBA RIJECI

389

bude kraa; takve su: Bogdan, crvemperka, grozdenz.uba, sirzbijalo, svilengaa, arengaa, vodenbika mjesto Bogodan, crvenoperka, gvozdenozuba, svilenogaa, areno.gaa, vodenobika, tako
je i vojvoda (pored vojevoda), zimzelen pored zimozelen. Ima i
takvih sloenica u kojima su dvije imenice jedna do druge, a prva
je od njih mukoga roda i glasi onako kako jod je nominativ sing.,
ali takve se sloenice nalaze samo u pjesmama (po svoj prilici
poradi potrebe stiha): izvorvodal (u Vuka l, 293: izvor voda),
jelenrog (u Vuka l, 160: jelen-rogom), ljiljangora, ljiljanlistak,
paunpero, ubervoda. Te su sloeni ce nainjene po svoj prilici
prema sloenicama uzetim iz turskoga jezika: alajbarjak, alajbeg,
buljugbaa (ili buljubaa), duvankesa, mermeravlija, samurkalpak
(i rimpapa je kao sloenica uzeta iz turskoga jezika). Da bi se
sloenica pokratila, uzme se katkad u prvom dijelu osnova ime~
nice mjesto osnove pridjeva, kako je: bugarkabimica (u pjesmi, tj.
bugarska kabanica), psOglav (tj. ovjek pasje glave), srebrokos
(koji je srebrne kose), svilorun (kodi je svilena runa), zmijoglav
(koji je zmijinje glave); tako je i: BabOgredac (ovjek iz Babine
Grede), Baboluanin (ovjek iz Babine Luke). U tim je primjerima
time to je u prvom dijelu uzeta osnova imenika mjesto osnove
pridjevne doista sloenica pokraena, ali ima primjera u kojima
je to isto uinjeno, a sloenica nije postala kraa, tj. nema ni jedan
slog manje; takve su: bogoduan (tj. koji je bojega duha), Turkovlah (tj. turski Vlah), zlaroglav (tj. ko-ji je zLatne glave); prema
tim su sloenicama dobro nainjene ove knjievnike: Jugoslavenin, jugoslavenski (tj. juni Slavenin, junosLavenski), parobrod
(tj. parni brod), rimakarolik, rimokatoliki (tj. rimski katolik, rimskokatoHki).

c) Kad je sloena rije imenica i drugi joj je dio imenica,

onda ta imenica ponajvie zadrava Svoj oblik i rod, npr. pustosvat,
suhozid, istikua, utokora, gaziblato, varimeso, ali katkad se
oboje imenici u takvom sluaju mijenja: blagovonje (tj. blagi
vonj ili blaga vonja), bratued i bratueda (tj. oevu bratu edo),
mrsipetka (onaj koji u petak mrsi), zavrkola (onaj koji zavre
koLo), zlaroglav (ime biljki), psOglav (ovjek pasje glave).
d) Po glasovnom pravilu navedenom u 38a trebalo bi da
i u sloenicama o iza palatala prelazi u e, i tako je doista u svojevoljan, vojevoda (pored vojvoda), ali ponajvie ostaje o u sl<r
enicama bez promjene, npr. duogubac, gornjozemac, konj 01 Po novom pravopisu: izvor-voda, alaj-barjak, mermer-avlija, samur-kalpak, biigar-kabanica.

392

GRAMATIKA

374a), budibogsnama1 (tj. avo, po njem. Gottseibeiuns: kao

da mu je budi bog s nama pamet zavezao. S. 2, 130). Prva od navedenih ovdje sloenica sklanja se (gen. oenaa, dat. oe
nau itd.), a ostale se sklanjati ne mogu. Sve su to s r a s l i c e
( 132c), ali bez promjene akcenta. - Razlika izmeu sloenica
(npr. domazet, nazlobrz, oena) i sraslica (npr. dobrojutro, akobogda, krstikfunedete) stoji II tome to se prve mogu sklanjati,
a druge se ne mogu.
d) Za akcent rijei: ove vrste nema stalna pravila.
e) Prvi dio sloenice je u d r 'll g o j v r s t i glagolski oblik,
koji ponajvie glasi. onako kao u 2. licu sing. imperativa, ali znaenje nije imperativa, nego participa sadanjeg (katkad) prolog
(v. u 250), npr. istikua ne znai: isti kuu, nego: (ena) iste a
kuu itd. Zato je II takvim sloenicama uzet imperativ, a zato
nije znaenje imperativa, to nije do danas doV'oljno protumaeno
ni u naoj ni u slavenskoj nf u indoevropskoj gramatici (jer
sloenica, kao to je u nas istikua, ima i u drugim slavenskim,
a i u nekim indoevropskim jezicima). U ponajvie sloenica
ove vrste prema glagolu prvoga dd.jela sloenice stoji imenica drugoga dijela kao objekt, npr. istikua, tj. istea kuu (te sloenice znaenjem svojim odgovaraju tzv. zavisnim sloenicama
u 377a); rijetko kao subjekt, npr. ti:ilaa, tj. trea laa (te sloenice odgovaraju tzv. determinativnim sloenicama u 376i). Evo
i drugih primjera, kao to je istikua:draivaka (draei vake,
npr. kakav pandur), gazi blato (mali kakav inovnik), ispi utura,
kaiput, kljiljdrvo (ime ptici), kradikoza, kupivojska, Ljubibrat
(ime u akad. rjeniku), mrsipetka, mu.zikrava, nadriknjiga (koji
ne izui knjigu, ve je samo nadre), pletiko.tarica, raspikua, razvrz'igra, svrzibrada ("ovjek koji jedan put ostavi bradu, pa je
opet obrije"), svi'zimantija ("djak koji zbaci mantiju"), tecikua,
vadivijek ("kakav teak posao ili zao put gdje ovjek svoj ivot
gubi"), varlmeso, vUcibatina (1. ovjek koji ee s batinom, 2. rav
ovjek koji za sobom kao VUe batinu koja l:e ga biti), zavr'kola
(onaj koji zavre kolo) i dr. Primjeri, kao to je trilaa:koz'baa
(k05ei baa, tj . prvi meu koscima), plaidrUg (plaui drug, protivno: pjevidriig mjesto pjevajdrug po analogiji prema plaidriig),
smi"divrana (neka ptica), visibaba (ime cvijetu). Sasma rijetko
prvi dio sloenice ima znaenje pasivnog participa: nawvir6d (tj.
nazvani rod), pamtivijek (tj. pameni vijek). Katkad se prvi dio
II

I 'U novom pravopisu: krstikumedete,

snama.

pusti-b~ba-konju-ki'v,

budib6k-

TVORBA RIJECI

393

sloeni ce ne svruje na i (tj. nije imperativ), nego na o, npr. buljook (onaj koji bulji oi), iobfk, tukoluk, vijoglava (neka mala
ptica) , vrtoglav (onaj kojemu se vrti glava) ; prva i posljednja od.
ovih sloenica osobite su tim to su pridjevi, a ne imenice, kako
su ostale sloenice ove vrste. Ni na i ni na 0, ve na a svruje se
prvi dio sloenice u uv\kua (neka biljka, upravo: koja uva
kuu), neznaboac (onaj koji ne zna boga) . Ova je druga sloenica.
izvedena od neznabog, koje nema; isto su tako izvedene i ove
rijei: gubodunica (govori se u ali za dukat, od gubodua), koljikonjevi (od koljikonj) , kupikrastavi (od kupikmstavac) , paligorka (od paligora).
,
f) Za akcent sloenica druge vrste nema sasvim stalna pra":'
vila, ali se iz primjera vidi da je ponajvie spori na prvom slogu.
prvoga dijela.
g) Sloenice t r e e v r s t e su imenice ili pridjevi ili prilozi
(prilog je npr. tvrdoglavo nainjen od pridjeva tvrdoglav) . Prvi.
se dio svruje obino na o (kotlokrp, tvrdoglav); to je to o, na to
treba odgovor traiti u poredbenoj indoevropskoj gramatici. Da se
to o iza palataInih konsonanta ne mijenja u e, to je reeno u 374d,
a u 374b reeno je da ima sloenica kojima se prvi dio svruje
na konsonant, npr. Bogdan, crvemperka, gvozdenzuba itd., tu EU
navedene i pokraene sloenice dubodolina, trbobolja; golotrb.
h) Razlino je znaenje sloenica u treoj vrsti. Jedno su
k o p' u l a t i v n e sloenice u kojima prvi i drugi dio jedan prema
drugome stoje kao dvije samostalne rijei, a meu njima je veznik
i; tako je staro drevan (tt. star i drevan), zlOpak (tj. zao i opak),
a i dragoljub (ime cvijetu, tj. drag i ljub; pridjev ljub znai isto
to mio, vidi II akad. rjeniku). Ovamo idu i knjievnike rijei:
crnout, jugoistok,!, jugozapad,1' sj everoistok, 1 sjeverozapad1 (tj.
crn i ut, jug i istok itd.). Takvih je sloenica vrlo malo, a jo je
manje k o mp a r a t i v n i h, tj. takvih u kojima drugi dio stoji
prema prvome, kao da je meu njima rije kao: nadagbaba (tj .
baba kao nadak, vrlo. ljuta), gorostasan (tj. koji je stasa kao
gora). - Prema OIVome to je razloeno, knjievnika slo enica
srpskohrvatski moe znaiti samo: srpski i hrvatski, tj. onaj koji
pripada Srbima i Hrvatima.
i) Vie nego sloenica navedenih pod h) ima tzv. d e t e r m in a t i v n i h, tj. takvih II kojima prvi dio stoji prema drugome
kao pridjev prema imenici koju oznauje. Primjeri: bjelograb (tj .
1 U novom pravopisu: jugoistok i jugoistok, jugozapad i jugozApad,
sjeveroistok i sjeveroistok, sjeverozapad i sjeverozApad.

:394

GRAMATIKA

.bijeli grab, ime drvetu), bjelokost (tj. bijela, slonova kost), blago,dat! (tj. blago danje, blagi dar, rijei dat, gen. dati nema potvrde,
:ali se morala nekad u jeziku nalaziti sa znaenjem: danje, dar),
,{!]:'nokrii.g (tj. crni krug, neka zmija), divokoza (tj. divlja koza,
u starom je jeziku bio pridjev "divi", tj. divlji), dubO dolina (tj.
<duboka dolina, v. u 374b), pustosvat ili pustOsvatica (tj. pusti
:svat, svat bez osobitog posla, bez osobite slube), sitnogorica (sitna
,gora, uma), smrdoulje (tj. smrdljivo ulje, petrolej), zlatoutva (tj.
:zlatna utva). - Ima determinativnih sloenica u kojih prvi dio
:prema drugome stoji kao pridjev ili prilog prema glagolu. Kao
pridjev stoji prvi dio u: mladoenja (koji se mlad eni), samohran
,(koji se sam hrani), samotok (med koji sam tee), samouk (koji se
~am ui), samOiv (koji sam, tj. samo za se ivi). Kao prilog stoji
:prvi dio u: brzolov (koji brzo lovi), brzorek (koji brzo ree),
,estoskok (koji esto skae, u Iv. rjeniku), docnolegalac, dragokiip
,(tj. drago kupljen, v. u 375c), hitroprelja (koja hitro prede),
;prvokoska (koza kad se prvom okozi), prvojagnjenica (ovca kad se
:prvom ojagnji), treojagnjenica (koja se treom ojagnji), rano:ranilac, rjetkosija (reet okoje rijetko sije, u Iv. rjeniku), tanko:prelja (koja tanko prede), zloprelja, zlotkalja.
j) U ovoj vrsti nema nekih primarnih sloenica, ali ima slo~'enica od njih izvedenih (vidi o tom u 373f). Nema npr. sloenica:
-:bojogrob, Crnogora, donjozemlja, gornjozemlja, Novosad, snjegopad, Svetog.otra, ali se govori: bojogrobac (ili boogrobac, kaluer
-od Bojega groba), Crnogorac, donjozemac, gornjozemac, Novo:sa anin, snjegopadan, Svetogorac. Mjes1:lO primarnih sloenica,
:kojih nema, govore se po dvije odjelite rijei: Boji grob, Crna
<Gora, donja zemlja, gornja zemlja, Novi Sad, padanje sruj-e ga,
.:sveta Gora. Isto tako nema imenice bjelodan (tj. bijeli dan), ali
jma izvedeni od te imenice pridjev bjelOdan (adv. bjelodano) koji
::znai kao da reemo bjelodnevni (tj. onaj koji je jasan i oit kao
'bijeli dan), a postao je od blodbnbn, blodbnbna (v. 107a). .Neke rijei imaju ili mogu imati kao drugi dio sloenice drukiji
.nastavak, negoli ga imaju kad su same, tj. izvan sloenica, npr.
golomrazica: mraz, pustOsvatica: svat, sitnogorica: gora, samo'v6Ijstvo: volja, staroduina: dug, starOputine: put, zloinstvo:
.In i dr.
377. a) U treoj vrsti ima mnotvo sloenica u kojih prvi dio
:;prema drugome stoji kao rije u kojem padeu, ponajvie u aku1

i bll1godat

TVORBA RIJECI

395

zativu. Vrlo je rijetko obratno, tj. da drugi dio prema prvome stoji
klO rije u kojem padeu. Takve se sloenice zovu z a v i s n e,
jer u njima jedan dio gramatiki zavisi o drugom. Primjeri gdje
prvi dio zavisi o drugome: bogobojazan (koji se boga boji), bogomolja (moljenje bogu), bratued (bratu, tj. brata edo, v. u 374c),
udotvorac (koji udo tvori), duogubac (koji duu gubi), glasonoa (koji glas nosi), glavobolja (bolest glave), knjigonaa, koJ.ovoa, kolomaz (mast kola), konjokradica, kotlokrp, krvopija, krta-rovina (rov krta), ljudomora, miolivka, podrug (tj. polovinom
drugi, ne sklanja se, npr. podrug oka, podrug stotina), pukomet
(dokle se pukom moe metnuti), rukopis (to je rukom pisano),
rukonoa, rukosad (rukom saeni vinograd), rukotvorac, suncokret (cvijet koji se suncu okree), torbonoa, VIOdopij (gdje se
stoka vodom poji), vojvoda ili vojevoda (koji vojnike vodi, nekad
se "vojnik" govorilo "voj"), vjetromet (metenje vjetra), volopaa
(paa volova), zimzelen ili zimozelen (to se zimi zeleni, ime biljki),
zlopamtilo (tj. pamtilo zla), zlorad (koji je zlu rad), itorod (rod
ita, tj. kad ito rodi) itd. - Pade u kojem se misli da prvi dio
sloenice stoji ne mora biti sam, ve moe biti zdruen s kojim
prijedlogom, npr. Bogdan (tj. od boga dan), elovoa (voa na elu
iii pred elom drugima), goropad (padanje od gore, tj. od bolesti
padavice), hIadole ili hladole, (lijen ovjek koji lei u hladu, tj.
to mu je najmilije), konjobarka (vjetica koja ovjeka s konja
obara), kraj ober (koji s kraja bere), kriopue (gdje putovi idu
ukri) , stramputica (gdje put ide na stranu), uholaa (bubica koja
ulazi u uho), zimomiran (od zime moren). - Primjeri gdje drugi
dio zavisi o prvom: milomuica (ena mila muu, u akad. rjeniku),
ponie (gen. ponia), ili pono (gen. ponoi, S. 2, 100, tj. po
noi), praskozirje (tj. praska zore).
b) Iz navedenih se primjera vidi da se drugi dio zavisnih
sloenica rijetko nalazi kao samostalna rije, kako je npr. u kolovoa, zlopamtilo, itOrod, pono (tj. voa, pamtilo, rod, no). A
vidi se i to da je ovdje mnogo vie imenica nego pridjeva. - Od
l1ekih izmeu navedenih sloenica izvode se druge, npr. bogoTIlOljac, glavoboljan, goropadan; zloradnik (nema u Vuka, ali se
;govori i pie).
378. a) Mnoge su sloenice u treoj vrsti pridjevi, premda
im je drugi dio postao od koje imenice, a itava sloenica znai
da ko ili to ima ono to drugi dio znai; npr. gologlav ili tankovrh

upravo znai: onaj koji ima golu glavu ili tanak vrh. Zato se
takve sloenice zovu p o s e s i v n e ili p o s voj 11 e, a mogle bi

:196

GRAMATU:A

se zvati i k val i t a t i v n e ili s voj s t ven e, jer znae kakvo

svojstvo: gologlav, koji je gole glave, - tankovrh, koji je tanka
vrha. Evo jo nekoliko takvih primjera: bjelogrli:, crnook, dobroud, dugokos, golobrad, kozjobrad, krivovrat, praznoruk, svilokos,
tvrdoglav, zlatoruk, zlo6ud, zloest (upravo onaj koji je zle esti,
tj. zle sree, zle sudbine, a onda uope: zao), zmijoglav itd. U
prvom je dijelu obino pridjev (npr. gologlav), rjee imenica mjesto pridjeva (npr. zmijoglav, v. u 374b), a katkad se nalazi broj:
dvorog, troglav, estokrill. Rijetko su sloenice koje ovamo idu
imenice, npr. bjelobrk, stonoga, zlosrea. - I ovdje ima izvedenih
sloenica, kako su npr. crnooi, dvorogast, milokrvan, slabomoan,
tvrdogHivstvo, zloudnost, utovoljka i dr.
b) Mjesto sloenica, kakve su pod a) navedene, uzimaju se katkad u
narodnim pjesmama oba dijela kao samostalne rijei jedna do druge. Tako
je: paun pero zlatno (tj. zlatoperni paun), slavuj grlo jasno (tj. jasnogrli
slavuj). nar. pjes. l, 279, devojmca, belo lice. 114, al'orjatka, orjatsko koleno;
sa konja ga udara kandijom. 3, 38, MaksiInija, koleno netierno. 43, oj veziru,
estito koleno. 343. U akad. rjeniku kod rijei "brada" nalaze se iz nekih
narodnih pjesama primjeri: zlatna brado, stari Jug-Bogdane! zlatna brado,
cetinjski vladiko!

c) Za akcent sloenica tree vrste nema sasvim stalna pravila, ali se opaa tenja da one koje su u nom. sing. od tri sloga
imaju na vokalu o prvoga dijela spori akc., ako je posljednji vokal
kratak, - ako li je taj vokal dug, onda je brzi akc. na prvom slogu;
primjeri: bjelograb, brzorek, kotlokrp, krivovrat, tvrdoglav prema
bjelobrk, crnokrug, dragokup, kolomaz, rukopis; tako je i samotok
pored samotok i Bogoljub prema Bogoljub.
379. a) Meu sloenicama e t v r t e v r s t e, kojima je prvi
dio rijeca ne, ima takvih kojima je drugi dio II obiaju i kao
samostalna rije, npr. neprijatelj: prijatelj, nevjet: vjet; takve
su i ove imenice i pridjevi: nemar, nemilost, nemo, neprilika,
nesan, nesloga, nesrea, neist, nedragi, nejak, neljubak,
nejednak, nemio, nemiran, neObian, neraziiman, nEpravedan, nettgodan, neveseo. Te sloenice znae protivno onome to znai
rije koja stoji iza ne, dakle neprijatelj je protivan prijatelju, nevjet je protivan vjetu itd. U gdjekojim imenicama to idu
ovamo ne znai kao da se ree: rav, zao, naopaki, npr. nebrat,
neovjek, neljudi, nemati, nevrijeme (vidi u akad. rjeniku), nezet.
Rijeca ne kad se sloi s pasivnim participom daje mu katkad
znaenje onoga to ne moe biti, npr. nebrojeno blago nije samo
ono koje se nije brojilo, ve i ono koje se izbrojiti ne moe, -

397

TVORBA RIJECI

neiskazani: je onaj koji se iskazati ne moe, a nezaboravljeni koji

se ne moe zaboraviti.
b) Ima nekoliko sloenica s rijecom ne, kojih drugi dio nije
u obiaju kao samostalna rije ; te su sloenice nainjene prema
zanijekanim glagolima, npr. neboja (koji kae da se ne boji) ,
nedjelja (dan u koji se ne djela), neprestani: (onaj koji ne prestaje),
neuk (koji nije uio), neznaja (onaj koji ne zna), neznan (gen.
neznani, kada ko to ne zna) . U tim primjerima rijeca ne ima
svoje pravo znaenje, tj. njom se neto nijee (porie) onako kako
se to ini kad ne stoji pred glagolima, npr. ne pletem: pletem,
ne vidImo: vidimo itd. Sasma su rijetke sloenice s rijecom ne
koje imaju ovo znaenje, a drugi im je dio ,kakva imenica ili
pridjev to se nalaze i u samostalnoj porabi; to su nenarodne
knjievnike rijei nainjene prema njemakom jeziku (npr. Nichtmitglied, Nichtraucher itd.), npr. ne lan, nehrvat, nesrpski, nenarodan, nepua i dr.
c) Za akcent imenica i pridjeva sloenih s rijecom ne nema
drugoga stalnog pravila osim toga da _na toj rij~d_ ~kad ne_stojj
ni silazni ni uzlazni akcent.

--- ------_.

--

380. a) S kojim se prijedlozima nalazi sloenih glagola (v.

391a), s onima se nalazi i sloenih imenica i pridjeva. Ima nekoliko i takvih prijedloga koji se ne Sl..l!.l,t ..s glagolima, ali se slau
s imenia~a -i -s pridJevima. TakVi su prijedJ.01li: b~z_ (npr. -bezboan), m eu (npr. --meudnevica), niz ..<npr. nizbrdit), pa (npr.
pave drina) , pra (npr. pradjed), preko (npr. prekoramica), prema
(npr. premaljee). Napokon ima i takvih prijedloga kojih nema
ni u kakvim sloenicama; to su prijedlozi: k, kod, kroz.
b) Imenice koje su sloene s kojim prijedlogom postaju sasma
rijetko neposredno od korijena, takve su: objed, oprez, pOjas,
sajam, zakon. Mnogo vie ima takvih sloenica u kojima se samo
ini da im je imenica iza prijedloga postala neposredno od korijena, a upravo je itava sloenica nainjena prema glagolu s prijedlogom sloenu; tako je npr. doek prema doekati, prorok
prema prorei, uzrast prema uzrasti, - isto su takve sloenice :
dohvat, izdaja, mimohodac (onaj koji mimohodi, danas je taj glagol
veoma rijedak, a nekad je bio posve obian), nalog, odlomak,
pOmor, potko:va, prijelaz, pripeka, -prodaja, rasplet, sabor, uskok,
zarez itd.
c) Kad se imenice slau s prijedlozima u sloenice, rijetko
ostaju bez promjene. Takve su npr. bespamet (stanje bez pameti,
a moe znaiti i enu koja je bez pameti), beast (stanje bez

398

GRAMATIKA

asti),

dokmet (onaj koji je prvi do kmeta, tj. njegov pomonik),

podjabuka, pomajka, pomati, prababa, pradjed, predgovor, pribrat, raoek, sumea, sumrak. Obino imenica koja se s prijedlogom slae u sloenicu ne ostaje bez promjene, ve dobiva drugi kakav nastavak; tako npr. od bez i zakon
ne biva bezakon, nego bezakonje, od po i brat ne biva pobrat,
nego pobratim, od za i gora ne biva zagora, nego zagorje. Takve
su i ove sloenice: besposlica, bezdan ili bezdana, dokoljenica.
izmaglica, naprstak, nadimak, nizbrdica, nizdolica, ogrlica, parojak, pomorac, pOdbradak, pOdnoje, primorje, proljee, razmirica>
sukneica* ("koji se kao zove knez, a nije pravi"), sukrvica,
uzglavlje, zapea:k, zarukavlje itd. Za tvorbu takvih sloenica
najobiniji su nastavci (a)c, (a)k, ica, je. Znaenje tih i slinih
sloenica izlazi iz znaenja prijedloga i imenice s njim sloene,
npr. bezakonje je stanje bez zakona, sukrvica je ono to je pomijeano s krvi, zagorje je zemlja za gorom itd. Prijedlogu pa, koji
ne dolazi ni sam ni s glagolima, sluba je da sloenici da znaenje:
neto drukije, neto gore, nego to imenica koja je usloenici
znai; tako je parojak: roj od prvoga roja, paveera: "kad se poslije veere opet jede", pavedrina: "kad je nebo sve oblano, pa
se gdjeto provedri". Prijedlog pra, koji takoer ne dolazi ni sam
ni s glagolima, pokazuje da je ono starije to sloenica znai (npr.
pradjed), negoli je ono to znai imenica u sloenici (npr. djed).1
d) Gdjekoje sloenice imaju po dva prijedloga; onima pod b)
odgovaraju: opomena, preporuka, pripovijest, uspomena (prema
glago uspomenuti, kojega danas u jeziku po svoj prilici nema, ali
se negda nalazio), zapoetak, - onima pod c) odgovaraju: ispodsunani:k (vjetar ispod sunca, tj. od istoka), prapradjed.
doruak, paveera,

381. a) S prijedlozima sloeni pridjevi od dvije su ruke, jedni

su izvedeni od gotovih drugih pridjeva, a drugi od imenica. Onih
prvih ima sloenih samo s nekim prijedlozima. Koji su sloeni
s prijedlogom pre znae svojstvo u najveoj mjeri, npr. predrag,
prekrasan, . premudar, preslavan itd. Prema takvim pridjevima
nainjene su imenice: prekrvni:k, preprijatelj. Koji su sloeni
s prijedlozima na, o, po, pri, pro, su oni znae da se pridjev lUzima
Zato je tako, a ne sakneica, sakrvica, to je razloeno u mojoj knjizi
"J cz ini savjetnik" str. 127.
1 Prijedlog pra pokazuje 1. prvobitnosrt, prvi poetak, najdalju prolost,
najstarije pori:jeklo: pradomoV1ina, prajezik, prax:>tac, prapoetak; 2. uzlaZIlIU
ili silaznu (ascendentnu ili descendentnu) rodbinsku liniju prema direktnim
stupnjevima srodstva, poinjui od djeda, bake ili unuka, unuke: pradjed,
prababa, praunuk, praunuka.

TVORBA RIJECI

39 !J'.

u umanjeno] mjeri, npr. nagluh, nakriv, nalo (neto sam nalo,

tj. nijesam sasvim zdrav), natruo, naut, oblinji, okratak.
omalen, - podobar, polukav, povelik (ispor. Merjemi je pomalena
mana, to su njojzi oi pozelene. nar. pjes. 1, 596 ; prijedlog se po
slae takoer s komparativom i sa superlativom: na tebe su pobolje
haljine. nar. pdes. 2, 146, koji je ponajstariji. V. nar. posl. 6), prHild, - prosjed, - subjel ili subjelast, sulud ili suludan iH
suludast. Znaenje prijedloga pa u paista (nedjelja) isto je koje
u parojak (v. 380c). - Sloeni pridjevi druge ruke ponajvie
imaju nastavak (a)n, rjee drugi koji. Primjeri: bezboan (koji
je bez boga), bezbrian (koji je bez brige), bezobrazan, dogUivnf
(koji je kome do glave), izvrstan (to izlazi iz vrste svoje), nazuban
(koji ima to na zubu), pOudan, podbaran (npr. zemlja koja je
pod barom), podvodan, povoljan, uredan itd., - naseoskI (koji ivi
na selu), podunavskI, posavski, prekomorski, primorskI, - domiljat, umiljat (ispor. domlsao, UmrIje), prizemljast (koji je pri
zemlji, tj. nizak), - bezazlen, bespOslen. Rijetki su pridjevi sloeni
sa dva prijedloga: naoparan (tj. nezainjen), zadovoljan.
b) Od gdjekojih ovakih pridjeva koji su sami izvedeni od
imenica izvode se dalje druge imenice, npr. bezazlenost, bezbonik,
bezbonica, bezobraznost, doglavnik, uljudnost, zadov6ljstvo (pokraena mjesto zadovoljanstvo, kojega nema, ali ispor. bezoan
stvo, dostojanstvo).
c) Za akcent imenica i pridjeva slq~enih s prijedlozima nema
drugoga stalnog pravila osim ovoga: ni silazni ni uzlazni akcent
ne stoji nikad na prijedlozima: bez, do, iz, nad, ob, od, pod, uz, a
moe se rei da to pravilo vrijedi i za prijedloge: o, po, pro, jer
su im izuzeci veoma rijetki: ome (gen. omi, dat. omama, jamano je II toj rijei o produljeno poradi konsonantske grupe m,
vidi u l25a), pospa (im se posipa sukno ili platno koje se hoe
bojadisati), proa, pr6rok (rije pobro nije izuzetak, jer je to
hipokoristik, a hipokoristici imaju takav akcent, v. 371 i 372).
Ispor. narod: izrod, odrod, porod; - prijelaz, razlaz, zalaz: dolaz,
izlaz; - nanos, prinos, prijenos, zanos: donos, iznos, ponos, podnos,
pronos; - stigreb, Zagreb: ogreb,pogreb; - prijepis, raspis, zapis~
natpis, pOtpis; - nalog, prilog, prijelog, razlog, ulozi, zalog, naloga.
zaloga: oblog, polog, podloga; - upor (nekakav vjetar): otpor,
uspor, potpora itd. U narodnom jeziku vrlo je malo sloenica s prijedlogom pred (to su samo: pretkunica, predruak); a po analogiji
rijece pre, koja glasi i prije (npr. prijelaz), nije rava knjievnika rije: prijedlog.

GRAMATIKA

400

TVORBA GLAGOLA
382. a) Neki glagoli postaju neposredno od korijena, npr.
krasti od korijena U, krad; neki od. osnova imenikih ili pricijevnih, npr. bij eliti, clirovati od osnova rijei bijel, car, a neki
su glagoli postali od osnova drugih glagola, npr. javljati, svirnuti
od osnova glagola javiti, svirati. Ima nekoliko glagola koji nemaju
pravoga korijena, a- nijesu izvedeni od imenikih ni pridjevnih
ni glagolskih osnova, ve su nastali iz nasljedovanja kojega priTodnog glasa, i to su tzv. onomatopejske rijei (v. 317j), meu
koje idu glagoli npr. blebetati, avrljati, krkljati, mrmljati, mrnmati, mumljati, urlati i dr. Nekoliko glagola postaje od gotovih
drugih rijei; takvi su: berd6kati (tj. vikati: berdo, njem. wer da?),
bOgmati se (govoriti: bogme), drkati (npr. pseto na koga, tj. govoriti mu: dri! ili dr'!), . neati se (govoriti: neu), nijekati (govoriti: nije), nukati (koga, tj. poticati ga na to govorei mu: nu!
npr. nu gledaj), t6kati (govoriti: to u), tekati se (govoriti: teko
meni!). Na takve se glagole neu dalje obaz~rati, jer je () njihovoj
tvorbi dosta i toliko.
b) U I vrsti su gotovo svi glagoli korjeniti, tj . postaju neposredno od. korijena; izuzima se samo umjeti koji je izveden od
osnove imenice ilm, a vapiti nema slavenskoga korijena, jer je
uzet iz gotskoga jezika (wopjan, zvati, vikati). Ponajvie su glagoli
ove vrste trajni, rijetko trenutni, kao to su: lei, mai, pud, re':::i,
stii. J edni su prelazni, a drugi neprelazni.
c) U II su vrsti neki glagoli korjeniti, npr. eznuti, dahnuti,
ginuti, grnuti, krenuti, pisnuti, venuti, zviznuti i dr. Meu tim
glagolima jedni su trajni, drugi su trenutni, a vie ih je neprelaznih nego prelaznih. - Od pridjevnih osnova izvedeni su glagoJi: vrsnuti , glUhnuti, grknuti, meknuti, neki su od takvih glagoJa u obiaju samo s prijedlozima sloeni: ohronuti (od: hrom,
v. 83c), stvrdnuti se, zgusnuti se. Svi su ti glagoli neprelazni, a
koji nijesu s prijedIozima sloeni, oni su trajni. - Od osnova
drugih glagola izvedeni su npr. eknuti (tj. malo poekati), gonenuti (isp. gonetati), javnuti se, jurnuti, kljucnuti, pijuknuti, pljucnuti, rasrdnuti se, skoknuti, svirnuti, tUrnuti, zijevnuti, zovnuti i
dr. Svi su ti glagoli trenutni, a prelazni su ili neprelazni prema
tome kakav je osnovni. glagol. Gdjekojima je znaenje umanjeno:
javnuti se, skoknuti; tako je i u kljucnuti, pljucnuti, ali od ta dva
i osnovni glagoli imaju umanjeno znaenje : kljucati, pljucati
(v. 387b).
Uti,

TVORBA RIJECI

401

d) Glagoli III vrste neki su korjeniti, npr. bjeati, bOjati se,

drati, gorjeti, kriati, letjeti, leati, muati, svfbjeti, trpjeti, vidjeti, eljeti i dr. Svi su trajni (osim vidjeti, koji se uzima i kao
trajan i kao trenutan glagol), a ponajvie su neprelazni. Dosta ima u
ovoj v,r sti glagola izvedenih od pridjevnih osnova, npr. bijeljeti, blijedjeti, gladnjeti, hladnjeti, starjeti, tamnjeti, zelenjeti, ednjeti,
utjeti, - vrlo malo od imenikih osnova, kako je stidjeti se. Svi su
ti glagoli neprelazni i trajni, a oni od pridjevnih osnova znae poetak stanja koje se glagolom izrie, dakle npr. bijeljeti znai: postajati bijel. Gdjekoji od tih izvedenih glagola u obiaju su samo s
prijedlozima sloeni, npr. okoreti se, osirotjeti, poplavetnjeti, zatrudnjeti. Ukorjenitom glagolu buktjeti (ispor. buknuti) i izvedenom
plamtjeti dodat je osnovi konsonant t (vidi tako t i u 387b).
383. U IV vrsti ima dosta glagola lrojima se postanje ne zna,
npr. baciti, curiti, gaziti, juriti lebditi, pratiti, vaditi itd., ali mnogima je postanje jasno. Od tih ima vrlo malo koji postaju neposredno od korijena; takvi su atiti (korijen 'bt, koji je u: ast,
poten, v. 356b), jamiti (od k'Orijena 'bm, koji je u uzeti, v.
265b), plijeviti (isp. pljeti, plijevem). Mnogi su glagoli 'Ove vrste
izvedeni od imenikih i pridjevnih osnova, te im znaenje stoji
u kakvojgod svezi s osnovnom rijei. Primjeri od imenikih osnova: arnautiti, besjediti, besposliiti (izvedeno od: besposlica, a ne
od bez i posao), buniti, divaniti, govoriti, hraniti, huliti, j agnj iti,
klHueriti, koziti, kreiti, miriti, mr-viti, otpaditi (izvedeno od:
Qtpad), pabiriti (izvedeno od: pabirak), prosjaiti, raniti, roditi,
sokoliti, soliti, stakliti se, teliti, traiti, vabiti, zabiti, eniti itd.
Iz tih se primjera vidi da su jedni glagoli prelazni, drugi neprelazni i da su ponajvie trajni. Gdjekoje imenice, od kojih su ovaki
glagoli izvedeni, u obiaju su samo s prijedlozima sloene, npr.
koriti (ispor. prijekor, ukor), bratimiti (ispor. pobratim), mraziti
(ispor. omraza). Primjeri od pridjevnihosnova: bij eliti, blaiti,
cfniti, duljiti, kasniti, krnjiti, ljubiti (od pridjeva ljub, o koj-emu
vidi u 376h), moiti (kao da osnovni pridjev glasi mok, a ne:
mokar), pitomiti, plaiti, puniti, sladiti (kao da osnovni pridjev
glasi slad, a ne: sladak), tjeiti (od: tih, vidi u 119a) itd. Gdjekoji
su glagoli izvedeni od komparativa: manjiti (od: manji), tlnjiti (od
tanji), - tako je i: pribliiti (od: blii), udaljiti (od: dalji). - Koji
.su glagoli u ovoj vrsti izvedeni od osnova drugih glagola, oni se svi
od svojih temeljnih razlikuju korjenitim vokalom, a znaenjem su
dvojaki: jednima je znaenje uestano (iterativno), npr. gonti (ispor.
gnati), hoditi ~od iste osnove koja je .u: iao, iavi, tj. od osnove

402

GRAMATlKA

bd, v. u 310a; to je bd postalo od starijega hbd, jer je h pred

b moralo po 89b prijei u , a vokali b - o stoje meu sobom
u prijevoju ili alternaciji), mutiti (isp. mesti - metem), nositi (isp.
nesti), straiti (isp. strei, streem u starom jeziku, v. H8b),
tlaiti (isp. tui), vlaiti (isp. vui), voditi (isp. dovesti dovedem), voziti (isp. dovesti - dovezem); drugima je znaenje
uzrono (zato se latinski zovu verba causativa), tj. znae: initi
da ko ili to bude u stanju to ga temeljni glagol izrie ili da ono
ini. Primjeri: bUditi (tj. initi da ko ili to bdi), cvijeliti (tj. initi
da ko cvili), gojiti (tj. initi da kio ili to ivi; negda je u jeziku bio
glagol iti, tj. i-ti, kojemu je po zakonu postalo od starijega g),
gubiti (tj. initi da to gine; glago ginuti je glasio nekad gybnuti) ,
kvasiti (tj. initi da: to kisne, V. u H9a), loiti (tj. initi da to
lei), moriti (tj. initi da to mre), pojiti (tj. initi da ko pije), saditi
(tj. initi da to sjedi), topiti (tj. initi da to tone, -:- tonuti je
postalo od topnuti, V. u 277a) , toiti (tj. initi da to tee), variti
(tj. ill!i.ti da to vri), vjesiti (ne nalazi se bez prijedloga, ve s prijedlogom, npr. objesiti, tj. initi da to visi, V. u 119a), vratiti (tj.
initi da se to vrne, V. u 119b). Gotovo svi glagoli izvedeni od
glagolskih osnova prelazni su i trajnd.
384. a) Meu glagolima IV vrste nalazi ih se dosta koji ispred
infinitivnoga -iti imaju osobiti kakav nastavak:: koji ostaje u svim
oblicima. Samo nekima je od tih glagola postanje jasno, a ponajvie su to glago1d ili korijena neznana ili onomatopejski. Evo ovo
su ti nastavci.
b) a: zagalaitd. (= zagaliti), - ar: jakariti se (govori se po
Slavoniji i Srijemu, npr. djeca se jakare, jaaju se, rvu se), klatariti se (od: klatiti se, koji glagol ima Iv.), Mpariti (rs to to:
epati), trariti (od osnove koja je u triti, tj. trgovati pomalo),
ivariti i ivot&riti (izvedeno od: iv, ivot); - elj: bekeljiti se
(postanja kojeg je beiti se), kreveljiti se (bit e mjesto kTiveljiti
se, tj. kriviti se po 108a), pendeljiti, epeljiti, eveljiti (sva ta tri
glagola znae: hoditi naginjui se); - e: remeiti se (tj. kostrijeiti se); - ir: epiriti se; - i: zaviliiti (brkove, tj. zasukati ih
da stoje kao vile); - kar: sjetkariti, trkariti, ti su glagoli znaenja
umanjena prema: sjediti, trati; - ol: pipkoliti (pomalo pipati, pipkati, ovome drugom glagolu nema potvrde), rakoliti se (koko se
rakoli); - olj: brboljiti ("kad svinja po vodi trai to i kao jede"),
gutoljiti ("savijati to u guku ili pod skut"), meko]jiti se ili migoljiti se (tj. nemirno sjediti, namjetati se ovamo i onamo, vrpoljiti
se) , aoljiti (po kui kojeta raditi), tUtoljiti ("raditi to krijui"),

TVORBA RIJECI

403

vavoljiti ("valjati togod meu prstima ili u ustima"), vrpoljiti se;

onj: mumonjiti (tj. mumljati), prkonjiti se, oMnjiti (tj. obotati); - or: epkoriti (umanjeno od epkati, a ovo od epati), gundoriti ili njunjoriti (tj. mrmljati), krkoriti (tj. krkljati, kad to
vri u l:oneu), romoriti (utati); - os: ti'tositi (tj. avrljati); - o:
tetoiti (oko koga, tj. lebditi); - u: brbuiti ("tumariti u to rukom
ili glavom"); - unj: uunjiti se; - ur: uuriti se, zabauriti;
- u: pjevuiti (umanjeno: pjevati), pjenuiti se (umanjeno: pjeniti se), pokoruiti se ("smrznuti se malo, kao da se po zemlji
uhvati kora"), roguiti (dizati ui, npr. o konju).
e) Ovi pod b) navedeni glagoli ponajvie su neprelazni i trajni,
a gdjekoji su umanjena znaenja.

385. a) I u V vrsti ima glag{)lla kojima se postanje ne zna,

npr. gatati, motati, pitati, tjerati, vidati, vrebati i dr. Meu
glagolima ove vrste ;una ih dosta koji su izvedeni neposredno
od korij-ena; u prvom razredu vrlo ih je malo: dati, stati, znati,
klijati, sjati ili sijati, zjati ili zijati, kupati (ali ovaj glagol ide
i u drugi razred, v. u 299b); u drugom razredu ima ih dosta,
npr. esati, glodati, kazati, kupati, lagati, lizati, mazati, orati,
pisati, tesati i dr.; glagoli treeg razreda svi su postali od korijena
neposredno, a etvrtog svi osim davati, (po)znavati.
.
b) Vrlo mnogi glagoli prvog razreda postali su od imeru.kih
osnova, a gotovo svi su prelazni i trajni, npr. bumbarati, eljati,
gizdati, glaviati se, grebenati, igrati, "jadati, komadati, kaljati,
orUati, pravdati, sedlati, sunati se, ibati, uinati, veerati,
veslati, vjenati itd. Manje ih ima dd pridjevnih osnova, a ti su
svi trajni i gotovo svi neprelazni, npr. brzati, clivljati, mudra ti,
ravnati (samo s prijedlogom sloeni u obiaju su: oloati, osvjetlati); od komparativnih pridjevnih osnova nainjeni su: debljati
(tj. postajati deblji), jaati, mekati. - U dliUgom razredu sasma
je malo glagola izvedenih od imenikih, a jo manje od rpcidjevnih osnova: hramati, kaljati, kamutati (od: kamut, tj. glas mlada
pseteta), zveketati (od: zveket). Svi su takvi glagoli trajni i
neprelazni.
e) Glagoli V vrste koji su posta1i od drugih glagola idu
ponajvie u prvi razred; mnogi su takvi glagoli u obiaju samo
s prijedlozima sloeni (u 386 naznait e se takvi glagoli tako
da e im prijedlog stajati u zagradama). U mnogo takvih glagola
ostaje korjeniti vokal nepromijenjen, a u nekim se mijenja ili
previja. Glagoli ove vrste koji su od drugih izvedeni imaju znaenje uestano, a kojima se ono danas ne osjea, osjealo se nekad,

404

GRAMATIKA

pa se zatrlo i postalo obino trajno. Tri su nastavka za tvorbu

-takvih glagola: a, ja, va.
386. a) Nastavkom a izvedeni su od osnova drugih glagola
u prvom razredu: bacati (ispor. baciti), birati (ispor. brati),
-cvjetati (pravilno bi bilo cvitati, jer je korijen CVbt, kako se vidi
iz oblika cvasti, cvatem, gdje je a postalo od 'b, kako je glagolu
svitati korijen SV'bt; ali je u cvjetati uzet glas po analogiji imenice cvijet), itati (u starom j'e jeziku bio glagol prvoga razreda
J vrste bsti, - i danas jo imamo titi, v. 269b), ipati, lupati,
padati, sisati (ispor. sati - sem u 303a), vrzati se (isp. vrsti se -vrzem se); samo s prijedlozima su u obiaju: (pro)badati, (d'O)ikati
(u akad. rjeniku, tj. doekivati), (po)glE~dati,(za)grizati, (pot)]{radati, (pre) lamati, (is)tresati itd. - u drugom razredu: lijegati,
lijetati, skakati, svitati (isp. svanuti od SV'btnuti u 1l9b); samo
s prijedlozima su u obiaju npr. (raz)-dirati, (o)kretati, (po)lagati,
(po)magati, (u)mirati, (u)pletati, (pro)stirati, (za)tirati. Da glagoli
derati, sterati, derati koji u ovaj razred idu nijesu izvedeni od
d..-ugih glagola, ve neposredno od korijena, to se razabira iz
273 . i 274. Nekad se govorilo (po)inati, (za)klinati, (po)minati,
(za)pinati, tj. bio je nastavak a, a danas je (pO)injati, (za)klinjati,
(po)minjati, (za)pinjati, jer je iz prezenta (pOinjem, zaklinjem itd.)
prodrlo nj i u infinitiv. Gdjekoji glagoli idu i u prvi i u drugi razred, npr. (na)dimati, (na)tapati, (sa)imati, vidi u 299b. - Osobito uestano znaenje imaju glagoli nosati, vodati, vozati, gdje se
ne' misli samo noenje, voenje, voenje koje traje dulje vremena
(makar i s prekidima), ve i na razline strane, sad ovamo, sad
onamo. Takvo su znaenje zacijelo imali isprva i glagoli gonati,
.hodati, ali je danas zatrto.
b) S nastavkom ja izvedenih glagola od drugih ima mnogo
u prvom razredu, a temeljni im glagoli ponajvie idu II IV vrstu;
j s konsonantom ispred sebe mijenja se onako kako se razabira
jz 102. Primjeri: gaati (isp. pogoditi), javljati, karati, mije.njati (isp. promijeniti), naati, plaati, putati, raati, sjeati se,
-vraati; gdjekoji su u obiaju samo s prijedlozima sloeni: (na)brajati, (na)injati, (od) gaj ati, (pro)miljati, (ob)navljati, (do)punjati,
'{pd)svajati. Iz tih se primjera vidi da se korjenito o koje u IV vrsti
~toji mijenja u a kad glagol prijee u V vrstu; ali katkad ostaje
-to o bez promjene: otvorati, zatvorati, uklanjati, zaklonjati (pored
-Uklanjati, zaklanjati, - isto tako pretvarati, rastvarati) . Malo je
Jlrimjera da temeljni glagol ide u drugu koju vrstu, a ne u IV; takvi
~U: viati, meljati (tj . meu prstima gnjeiti; temeljni je glagol
~vi :

TVORBA RIJECI

405-

mljeti - meljem, jer kad se to melje ono se gnjei) , (pri)bijati;

ovamo idu i ovi glagoli u kojima osnovno k , g sa j od nastavka
prelazi u c, z (v. u 102a) : pecati, pucati, mecati (npr. jabuku,
t j. tui je da bude meka) , sjecati, tUcati, isprestrizati (tj. noicama
togod u komade; taj je glagol trenutan, ali da ima samo prestrizati, bilo bi trajno znaenje, ispo pribij ati: ispribijati u 484a).
- U drugom razredu nema mnogo glagola s nastavkom ja koji su
izvedeni od drugih, a to ih ima, svi su takvi da im j od nastavka s konsonantima k, g prelaze u e, z. Primjeri: klicati (prema:
kUi kliknem), micati, nicati, ticati, (za)mrcati, (do)tjecati,
(pre)pjecati, dizati, sezati se, stizati, (o)tezati. Po svoj prilici po
analogiji tih glagola razvilo se s u disati (pored dihati) i u (pre)sisati
(isp. presahnuti). Plod je analogije i ",okal i u (na)-ricati, (u)picati
prema klicati, nicati.
c) Nastavak va imaju glagoli kojima se temeljni svruju na
vokal. Tako nainjenih glagola nema u drugom razredu; u e
tvrtom su samo davati, (po)znavati, a svi drugi idu u prvi razred. Primjeri: uvati (izvedeno od: uti), dijevati, krepavati,
lipsavati, obeavati, pjevati (izvedeno od glagola pjHi navedenog
u 311f), plivati (izvedeno od: pUti); putavati, ruavati, veeravati, vjenavati. Prema tim i slinim glagolima nainjeni su
i ovi: kravati, globijavati, liavati se, ranjavati, kao da temeljni
glase: krati, globljati, liati se, ranjati, a ne krstiti, liiti itd.
Dosta ih ima koji su u obiaju samo s prijedlozima sLoeni, npr.
(na)digravati, (is)kuavati, (pot)kopav~ti, (sa)krivati, (u)mivati,
(za)motavati, (do)travati, (u)ivati i dr.
387. a) U prvom i drugom razredu V vrste ima veliko
mnotvo glagola koji ispred infinitivnog -ati imaju osobiti kakav
nastavak koji im ostaje kroza sve oblike. Dosta je meu tim glagolima takvih kojima se korijen ne zna ili lroji su onomatopejski.
Znaenje je mnogima umanjeno. Evo tih nastavaka:
b) ac: palacati (ili palucati, tj. micati jezikom, kako ini
guja), silacati se (tj. skitati se); - ak: bacakati se, al8.kati (tj.
vikati, buati), parakati (tj. pomalo parati), praakati se, varakati
(tj. gledati kome umai), vozakati se; - ar : crtarati, kloparati,
landarati (tj. landati jezikom, avrljati), luparati, pucarati, pukarati, andarati (tj . blebetati), tumarati, ziparati (vikati bez
uzroka); as: bjelasati se; - at; akatati (tj. uda'r ati akama); - e :
bacati (mjesto: badcati, od: bosti), oocati (mjesto bodcati), bUncati,
gnjecati (mjesto: gnjetcati), gucati (mjesto: gutcati), kUkati, kljucati, kucati (od korijena ku, koji je u kovati - kujem, dakle je

400

GRAMATIKA

kucati isto to: pomale kovati), pljucati, vrcati se (mjesto : vrtcati

se, tj . neprestano se vrtjeti ovamo-enamo), zvocati ili zvoncati
(tj. klocati zubima), droncati (tj. stajati i ekati); - ck: vidi proi
k; - ec: kudecati (tj. teturati); elj: guveljati (tj. guvati),
podaveljati se (svaditi se malo ili pokarati se s kim); - enj: drekenjati sei (tj. dreati, 'o jarcu), zaprkenjati se (tj. zatrati se na
koga); - et: eretati, koletati (tj. mahati, u Crnoj Gori), uke tati
ili uljetati (tj. aptati); u drugi razred idu glagoli: benetati (govoriti kojeta), blebetati, gnjevetati (tj. govoriti spore i nerazumljivo), klepetati, kreketati, kuretati (tj. avrljati), lepetati, oketati (govoriti kao okac, tj. ikavski), veketati (D glasu kozjem);
- ic: galicati ili golicati (tj. kakljati); - ik: urlikati (tj. svirati
u frulu), gurikati (o glasu svinjskom), urlikatJi; sva ta tri glagola
idu u drugi razred; - inj: aminjati (umanjeno: amati), m1arunjati se (tj. graditi se mlad), plainjati, travinjati (udilj jesti), vucinjati se (umanjeno: vui se); - it: grohitati (tj. grohotati), guritati (o glasu svinjskem), hropitati (tj. hrepiti, o glasu 'Onoga koji
spava ili koji je na umoru), klamitati (tj. klimati ovamo-onamo);iz: thnizatJi (tj. pemicati se s mjesta, crnogorska rije), tvarizati
(svaki as 'Otvorati i zatvorati); prvi glagol ide u drugi razred,
a drugi ide u prvi i u drugi; - jak: mDljakati, seljakati se; - k:
birkati, bukati', cjenjkati se ('O glasu nj mjesto n vidi u 100b),
crpkati, dirkati, djeIjkati, gipkati se, govorkati,1 griskati, gUrkati,
javkati se, kaskati, kopkati, lekati, !iskati (mjesto lizkati), lOmkati, lUpkati, mukati (kao da temeljni glagol glasi muati, a ne:
mutiti), nekati se, pirkati, tipkati, trkati, tUrkati, vokati
(mjesto vodkati, kao da temeljni glagol glasi vodati, a ne voditi),
uborkati; rado se ovo k vee sa c koje je i samo nastavak nekim
glagolima: backati, bockati, kljuckati, kuckati, pljuckati, vrckati
se, - a i s onim c koje je postalo od kj (v. 286b): peckati, puc:"
kati, sjeckati, tUckati; iz takvih primjera zavueno je ck i u
druge: strlckati, umackati (tj. umazati, uprljati), zveckati; svi
su ti glagoli umanjena znaenja; - kar: bikarati (tj. puckati
biem), piskarati, puckarati, trkarati; i tim je glagolima znaenje umanjeno; ket: pucketati (tj. puckati biem, nema u
Vuka); - lj: krkljati (kad kupus ili drugO! to vri u loncu), sukljati; - ok: torokati (tj. vikati), glagol drugog razreda; - ot:
bobOtati (tj. cvokotati), brb6tati (po vodi, o patki ili guski),
cokotati ili cvokotati (tj. drhtati od zime), grohOtati, kikotati se,
I

igovorkati

TVORBA RIJECI

407

klokotati, klopotati, kokotati; svi ti glagoli idu u drugi razred;

- rc: koprcati se; - rd: evrdati; - rk: bazdfkati (tj. bez posla
hoditi), totfkati (kljucati, o djetlu); ta dva glagola idu u drugi
razred, a u prvi ide: eprkati; - rLj: agrljati (kucati, npr. o miu
u sobi), avrljati, eprljati (tj. eprkati), kotrljati, smandi-ljati;
- mj: glavrnjati (skitati se bez posla), klaprnjati (tj. avrljati);
- rt: agftati (zveketati, npr. sabljom), glagol drugog razreda;
t: brektati (tj. teko disati), dilhtati (isto to: brektati),
graktati ili groktati, jektati, kliktati (vikati kao unja iLi kao
vila), krktati (isto to krkljati), roktati (o glasu svinjskom),
suktati (isto to: sukljati), toptati (nogama po zemlji), zvektati; svi
ti glagoli idu u drugi razred; - uc: egUcati (lijeno ii), kaljucati,
mirlleati (tj. pomalro umirati), palucati (jezikom, o guji), pijucati,
svjetlucati se, ivlieati; - uek: pijuckati; - ud: erludati (tj.
vrludati), krivUdati, vrludati (tj. hoditi ili initi kao bolestan
ovjek); ug: verugati se ili vijugati se; - uk: epukati (tj.
pomalo epati), fijukati (tj. zvidati, o vjetru), kucukati ili kucukati
(tj. pomalo kucati), rosukati (tj. pomalo rositi); u drugi razred
idu: barbukati ili brbukati (isto to brbotati), talabukati ili tarlabukati (tj. buati); - uLj: perUljati (isto to perutati, tj. upati
perje), poeuljati (tj. poenuti pameu), iuljati (isto to iiti,
tj. dadjeti, crnogorska rije), zamotuljati (tj. zamotati); - unj:
amunjati (isto to: aminjati), ifunjati (tj. komiti, npr. kukuruze, risanska rije); - up: erupati (tj. .upati), umacupati
(isto to: umaekati); - ur: nameurati. se ili smeurati se (tj. narozati se), tetUrati; - urk: epiirkati (tj. avrljati); - u: peruati (isto to peruljati); - ttk: ljuljukati,l prpukati se (u
pijesku, o 1rokoima), villjukati (tj. pomalo valjati); - ut: cvrkutati, grgUtati ili gugUtati (tj. gukati, o golubu), kukutati (tj.
kukati, o kukavici), skakutati, srkutati, tiputati; svi ti glagoli
idu u dru~ razred, a u prvi ide: perutati (tj. peruljati).
e) U popisu pod b) nema glagola za koje se moe misliti da
su izvedeni od onomatopejskih imenica: tandfkati tiindrk,
topOtati - topot, skrgUtati - krgiit, zvidukati - zvidiik. Isp.
u 385b: kamutati - kamiit, zveketati - zveket. Ali se moe
i to misLiti da su imenice tandfk, topot itd. postale od glagola
t:andfkati, topotati itd., a ako je tako, onda ovi ovdje navedeni
glagoli idu u popis pod b). - Da su gdjekoje imenice izvedene od
glagola, to dokazuju ovi primjeri: cjenv, darivod cjelivati, daril

i ljuljukati

408

GRAMATIKA

vati (v 341d); mms od mirisati (v 388a), nijek od nijekati

(a nijekati od: nije, 382a), bHl.gosI6v, danguba, zlopata od: blagosloviti, dangubiti, zlopatiti (v 390a).
388. a) Nastavak sa, to ga imaju neki glagoli V vrste (drugoga razreda), nije domaega izvora, ve grkoga, a potjee iz
grkoga aorista. Tako je npr. lipsati postalo od grkoga leipsai,
pedepsati od gr. paideiisai; istoga su izvora i ovi glagoli: malaksati,
metanisati, mirisati, prokopsati, tronosati. Iz takvih primjera
prodrlo je sa (isa, osa) i u glagole koji nijesu grkoga izvora,
kak\7i su: ciganisati, djeverisati, krUnisati, majstOrisati, pokorisati, sabOrisati, akosati (tj. uiti), vragolisati, igosati. Isti je
nastavak prodr'o i u neke glagole koji su uzeti iz turskoga jezika,
npr. begenisati, biti:sati (tj . proi, bilo i bitisalo, tj. bilo, pa i
prolo), bojadisati, budilisati, kaldb:nisati, manisati, nagraisati,
testerisati i dr.
b) Iz njemakog jezika potjee glagolski nastavak ira (koji
je opet u njemakom jeziku latinskofrancu:skog izvora), npr.
bankrotirati, komandirati, tudirati. Prema tome se nalazi u
Vuka: diktirati, prav. sov. 77, eksercirati, dan. 1, 90, kritizimti,
pis. 27, prenumerirati, 74, recenzirati, 68. Vuk dakle nije drao
za nuno da mijenja -irati u -ovati, jer je mislio: kad je itav glagol tu (njemaki), ne smeta mu njemaki nastavak; ali u Daniia nalazimo: citovati, pis. mil. 106, interesovati, 25, koncentrovati,
sitno sp. 336, specijalizovati, osno 176, titulovati, istor. 164. Velika veina dananjih srpskih pisaca piu te glagole s nastavkom
isa, npr. definisati, prenumerisati, reformisati (prez. definiem) itd.,
mislei da je -isati pravo po srpski, ali iz anoga to je reeno pod
a) vidi se da -isati nije nimalo srpskije nego -irati.
389. a) Neposredno od korijena postalih glagola u VI vrsti
ima vrlo malo, to su: kovati, snovati, tOvati, trovati. Vrlo ih
mnogo ima izvedenih od imenikih osnova, npr. banovati, bolovati, carovati, etovati, darovati, drugovati, dorukovati, gladovati, imenovati, jadovati, kraljevati, ljetovati, njegovati, paIjetkovati, psOvati (od osnove imenice: pas, gen. psa), putOvati,
ratovati, sirotovati, trgovati, uzrokovati, vojvodovati, zavjetovati, zimovati itd. Manje ih ima od pridjevnih osnova, npr.
milovati, mudrovati, obilovati, prlizn'OVati, radovati se, tamnovati, tvrdovati. Svi ti i slini glagoli stoje svojim znaenjem u
nekoj sveza. sa znaenjem osnovne imenice ili pridjeva; gotovo
svi su neprelazni i trajni; gdjekoji slue i kao trenutni i kao trajni,

TVORBA RIJECI

409

npr. imenovati, katigovati, prstenovati. Od priloga su izvedeni:

nalikovati (od priloga nalik, v. u 486b), napredovati, nazadovati.
b) Ima glagola u VI vrsti izvedenih od osnova drugih glagola, izmeu njih rijetki u infinitivu imaju -avati, kakvi su npr.
klikovati (.ispor. klii - kliknem), kupovati (isp. kupiti), nukovati
(isp. nukati, vidi u akad. rjen.), pijanovati (isp. pij aniti) , eljkovati (vidi malo dalje); dijalektiki su glagoli: kaevati (isp.
kazati), obukO vati (isp. obui). Takvi od drugih glagola izvedeni
glago:li imaju u infinitivu ponajvie -ivati (koje je postalo od starijega -yvati; budui da po 18b i 90a guturali ostaju bez
promjene ispred onoga i koje je postalo od y, zato se k, g, h ispred
-yvati ne mijenjaju); primjeri: cjelivati (od: cje1iti, s kojim se
nekad i u znaenju slagalo), darivati (nije izvedeno od imenice
dar, ve od negdanjega glagola dariti, to ga imamo u obdariti),
djeverivati (ne od imenice djever, ve od glagola dj everiti) , lipsivati, noivati, pazarivati. Mnogo je. takvih glagola koji su u
obiaju samo s prijedlozima sloeni, npr. (do)bacivati, (do)-eki
vati, (raz)dnaivati, ~po)greivati, (do)jahivati, (ob)javljivati,
(o)krnjivati, (do)kuivati, (ob) li zivati se, (za)mazivati, (na)migivati, (nad)mudrivati, (za)pitivati, (o)plakivati, (ot)pucivati, (is)tovarivati, (do)vikivati, (za)vezivati itd. Dosta ima takvih glagola
koji mjesto -ivati imaju -jivati, pa se j s konsonantom ispred
sebe mijenja po 102, npr. (za)branjivati (ispor. braniti), (is)cjei
vati (isp. cijediti), (po)djeljivati (isp. dijeliti), (za) glavlj ivati, (za)graivati, (u)kraivati, (pri)mamljivati, (raz)muivati, (o)pamei
vati, (na)plaivati, (za)slaivati, ('O)suivati itd. Ti su glagoli nainjeni, kao da im osnovni idu u V vrstu i kao da glase: (za)branjati, (is)cijeaati, (po)dijeLjati, (za)gLavZjati itd. Ponajvie se ovakovi krai glagoli ne nalaze u jeziku, ali nam nita ne brani
drati da su se nekad nala:cili pa se izgubili; to moemo misliti
poradi drugih slavenskih jezika u kojima su takvi krai glagoli
posve obini, npr. rus.HaCJIaJKp;aTb, slov. naslajati, polj. nasladza
potpuno odgovara naemu nasZaaati (kojega glagola danas nema,
ali se nekad u jez.iku nalazio, kako dokazuje akad. rjenik)
itd., - osim toga se i u dananjem tokavs1rom govoru nekoliko
takvih glagola sauvalo, npr. zahvaljati (pored zahvaljivati) ,
ispunjati (pored ispunj ivati) , okUpljati, ogluati se (u akad. rje
l1Iiku ima i ogluivati se), raenjati se (pored raeniti se), potkiati
(prema : potkititi). Ti glagoli svoj-om tvorborn idu meu one koji
su navedeni u 386b. - Gdjekoji glagoli na -ivati imaju zna-

410

GRAMATIKA

enje umanjeno, a tome je znak konsonant k, to ga imaju ispred

-ivati, ispor. imenice crvak, cvijetak, hladak itd. u 321a. Takvi
su: (za)dirkivati, (po)kuckivati, (po)lekivati, (za)pitkivati, (pri)slukivati, (za)varkivati, (za)virkivati. Ovdje se moe navesti i glagol eljkovati izveden od eljkati, koji se ne govori.
c) U estu vrstu idu neki glagoli uzeti iz drugih jezika: aikovati (turski), mentovati (madarski), molovati (njem. malen),
enkovati (njem. schenken), ikJovati (njem. sich schicken), lingavati (njem. schlingen), varagovati (mad.). Za glagole katigovati,
predikavati ne mora se misliti da su postali neposredno od latinskil.h castigare, praedicare, ve da su izvedeni od imenica katiga,
predika.

SLOZENI GLAGOLI
390. a) Sloenih glagola p r i m a r n i h (v 373f) kojima je
prvi dio imenica ili pridjev nema mnogo; takvi su: blagosloviti
(tj. blago sloviti, upravo crkvenoslavenski glagol rije po rije
preveden iz gr. glagola istoga znaenja eulogeIn), bogoraditi
(prositi "boga radi"), dangubiti (tj. dan gubiti), mirboati se ili
mirboiti se (pozdravljati se na Boi rijeima: "mir boji!"),
zlopatiti (tj. zlo patiti), zlostlvitP (tj. zlo staviti, - s neobinim
akcentom) . Meu primarne sloene glagole mogu se brojiti i ovi:
kostolomiti (upravo: kost lomiti, tj. muiti koga tekim poslom);
~ogrizati (upravo: ru gristi, tj. govoriti kojeta ravo), starosvatiti (initi koga starim svatom), svjetlomrcati (tj. initi to
svijetlo i mrko), vitOperiti se, ozlotrbiti (Uipravo: dobiti zao trbuh,
kad koga trbuh zaboli). Od gotovih sloenih imenica ili pridjeva
izvedeni su ili prema njima nainjeni su glagoli: etvoron6iti se
(isp. etvoronog), dvoliiti (isp. dvolian), dvoumi ti (isp. dvouman
u akad. rjeniku), gIOIropaditi se (isp. goropad, goropadan), praznosloviti (tj. izostavIjati slova piu[, a ovjek koji to ini zove
se praznoslov), rogobatiti se (u Iv. rjeniku, ispo rogobatan), samoteiti (mljeti samotegom), stramputiiti (isp. stramputica), trnometiti (trnometom istiti gumno); neki su od takvih glagola u
obiaju samo s prijedl'Ozima sloeni: objelodaniti, ozlovoljiti (fie),
pridomazetiti.
b) U 379b reeno je da se rijecom ne kad stoji pred
glagolima nijee ono to glagol znai, npr. ne pletem, ne vidImo
itd. To nijesu nikakve sloenice, nego su dvije samostalne rijei.
1

izlostaviti

TVORBA RIJECI

411

Vrlo malo ima glagola koji su s rlJeccom ne sloeni tt jednu

rije jesnog (a ne nijenog) znaenja; to su glagoli: nemoi ne-mogu, tj. biti nemoan, bolovati, nenavidjeti - nenaviclim, tj.
mrziti, nestati nestanem, tj. ieznuti, propasti. Ti glagoli
sasvim drugo znae nego ne moi, ne navidjeti, ne stati, zato
ih treba pisati kao jednu rije, a ne kao dvije, kao to je ne
pleteni itd.
391. a) U 3BDa kazano je da se neki prijedlozi nikad ne
nalaze sloeni s glagolima. U sloenice s glagolima sastavlja
se ovih 16 prijedloga: do, iz, na, nad, orb), od, po, pod, pre, pri,
pro, raz, sea), u, uz, za. Drugi se prijedlozi u ovake sloenice ili
nikad ne slau ili se slau veoma rijetko. Tako s prijedlogom
mimo imamo samo mimoii, mimoilaziti (mjesto mimolaziti koje
se nalazi u akad. rjeniku, - otkle je -i- u mimoilaziti, o tome
vidi u 3ga); u pl1Ostonarodnom jeziku nema ni jednoga glagola sloenoga s prijedlogom pred, a to se u Iv. rjeniku nalazi
predstaviti, predvidjeti, to su knjievnike rijei. Glagol bezumiti
(tj. varati) nije neposredna sloen~ca od bez i umiti, ve je
nainjen prema sloenom pridjevu bezuman (tj. bez.umiti upravo
znai: initi koga bezumna), tako je i obezobraziti, obezoiti,
obestrviti (tj. postati bezobrazan, bezoan, uiniti koga bestrvna,
bez strva); a to se nalazi i glagol besposliiti, to takoer nije
nikakva neposredna sloenica, ve je to glagol izveden od ime-nice besposlica onako kako su i glagoli: dorukovati, pabiriti,
paljetkovati, priestiti, prorokovati, razl&iti (tj. misliti po razlogu,
drugo je razloiti), zavidjeti, izvedeni neposredno od imenica:
doruak, pabirak, paljetak, priest, prorok, zavida (u starom
jeziku mjesto dananjega zavist). Kao to ima prijedloga
~oji se u samostalnoj porabi nikad ne nalaze, ve samo u glagolskim sloenicama (pre, pro, raz), tako ima glagola koji se sami
nikad ne govore, ve samo s prijedlozima sloeni, tako nema npr.
glagola eti - injati, premiti - premati, oiti - oavati, ali ima:
pOeti poinjati, spremiti spremati, suoiti - suoavati;
isto su takvi: potkoiti se, udomiti, upropastiti, usreiti, Usmrtiti..
b) Kad bi prijedlozi u glagolskim sloenicama imali svagda
samo ono znaenje to ga imaju i izvan njih (kako je npr.
vaditi: vaditi, odrezati: rezati, primai: mai), ne bi o tim sloenicama gotovo trebalo ni govoriti, ali budui da je prijedlozima
u ovakim rijeima esto znaenje osobito, zato treba ii od prijedloga do prijedloga te vidjeti koja mu je sluba u glagolskim
sloenicama.

iz-

412

GRAMATIKA

392. a) Prijedlog do u glagolskim sloenicama esto znai

da glagolska radnja dopire kamo treba, npr. doekati, douti,
d6i, dOdati, dognati, dohvatiti, dojahati, doliti, domisliti se,
dopuniti, doseliti se, dotjerati, dovabiti, dozvati i dr. Cesto ima
i tu slubu da naznai da je glagolska radnja dovedena kraju,
npr. douvati, dograditi, dohraniti, doklati, dopei, dopisati,
doplesti, dorUati, dosluiti, dotui i dr.
b) Prijedlog iz ima veoma esto svoje pravo znaenje kad
je sloen s glagolima, npr. iscijediti, iseliti se, iskopati, ispasti,
ispiti, istesati, istresti, izabrati, izazvati, izbaciti, izdupsti, izii,
izjahati, izletjeti, izrasti, istovariti, izuti, izvaditi, izvesti, izvui
i dr. Dosta esto znai taj prijedlog da je glagolska radnja kraju
privedena, np!". iscijepati, iskapati, isklati, iskvariti, ispjevati,
ispriati, izbrojiti, izdahnuti, izgladiti, izgorjeti, izgovoriti, izotriti,
U nekim primjerima glagol daje 'sloenici znaenje: radnjom postii to ili zasluiti, npr. islu,iti, isplakati, isprositi, ispravdati,
izdvoriti, izigrati, izjaukati, izlagati, izmoliti, izvarali, izv6jtiti,
izvraati. Neke glagolske sloenice s prijedlogom iz znae, ako
je glagol prelazan, da se radnja ne izvruje na jednom objektu
ili na malo njih, ve na IIlIl,ogima; ako li je neprelazan, da subjekt
nije samo jedan ili malo njih, nego ih je vie; npr. iskoziti, jski-stiti,
isteliti, istroiti, iokiti, izbuditi, izginuti, izgrliti, izj agnj iti,
izljubiti, izroditi, izvjeati, idrijebiti, ieniti. Katkad glagolske
sloenice s prijedlogom iz i s rijecom se ~nae da je glagolska
radnja u obilnoj mjeri: ispavati' se, ispisati se, ispostiti se, izleati
se, izljutiti se (ti glagoli znae isto to: naspavati se, napisati se,
napostiti se itd.). Veoma rijetk!o znai iz u glagolskim sloenicama napredovanje glagolske radnje u visinu: ispeti se, izdii;
osamljeni su znaenjem svoga prijedloga glagoli: izdati (o izdajniku), izmudriti (koga, tj. nadmudriti ga). Napokon ima iz esto
i tu slubu da 'o d trajnoga glagola naini trenutni, npr. iscijeliti,
iskupiti, ispuniti, istruhnuti, istui, izbiti, izgubiti, izjaloviti, izjednaiti, izlijeiti, izmisliti, izmjeriti, izmuiti, izraniti, izvejednaiti, izlijeiti, izmisliti, izmjeriti, izmuiti, izraniti, izvedriti se.
393. a) Prijedlog na sloen s glagolima ostaje esto u pravom
svojem znaenju, npr. nabaciti (zamku konju na vrat), nabiti,
nabosti, nagaziti, nagovoriti (koga na to), naletjeti (na to), namamiti, nametnuti, napasti, napostiti ("kad ko premrsi, valja ono
da napasti, tj. na mrsku da posti"), naprtiti, napUstiti (npr. goveda
na livadu), narasti, nastrijeti, naviti, navUi i dr. U nekim s!oe-

TVORBA RIJECI

413

nicama znai na da je radnja glagolska tek u poetku, da je uinjen

.od nje samo mali dio, npr. naeti, nauti, nadii, nadrijeti, nagristi,
nakositi, nalokati, nakrenuti (tj. ne okrenuti sasvim, ve samo
malo na jednu stranu), napaliti, napui, naaliti se, navftjeti ("nijesam provrtio, nego sam samo malo navrtio"), nazepsti i dr. Ima
i takvih sloenica u kojima na znai: obilno to uiniti, npr. naba(!ati, nabrati, nadrobi ti, nahvatati, nakapati, nakidati, nakrasti,
nakupovati, namIatiti, napresti, naprositi, natka ti, natrgati, navaditi i dr. To isto znaenje imaju vrlo mnogi povratni glagoli, npr.
nauditi se, nagledati se, najesti se, nakupati se, naludovati se,
namuiti se, nanositi se, napjevati se, nasluati se, naveerati se,
navikati se, naivjeti se itd. Katkad prijedl'Og na sloenici daje
:znaenje: radnjom glagolskom postii to, npr. naigrati (igranjem
' to dobiti, stei), napipati (tj. pipanjem nai ono to ovjek trai),
napitati (pitanjem doznati to), naslutiti (s1uenjem pogoditi to).
esto prijedlog na nema druge slube nego da <od trajnoga gla;gola naini trenutni, npr. nabrusiti, nainiti, nagrditi, nah.-vasiti,
namiriti, namoliti, naotriti, napisati, naseliti se, nasoli ti, natiimpati, nauiti, nauditi, nazvati itd.
b) Prijedlog nad zadrava dosta esto pravo svoje znaenje,
.npr. nadgledati, nadmetnuti, nadnijeti se, nadvezati, nadviriti se,
nadviti se, nadzirati, natkriti. Cee imaju sloenice s prijedlogom
'nad znaenje: glagolskom radnjom pobijediti koga, biti bolji od
njega, npr. nadbaciti, nadgovoriti, nadigrati, nadjaati, nadjuniiiti, nadlaj ati, nadmudriti, nadskoiti, nadstrijeliti, natpiti, natpjevati, natpripovijedati i dr.
394. a) U gdjekojim glagolskim sloenicama stoji bez ikakve
:razlike u znaenju o ili ob, npr. odrati ili obdrati, ograditi ili
oQbgraditi, ojagnjiti se ili objagnjiti se, okladiti se ili opkladiti se,
oQlakati ili oblakati, onijemjeti ili obnijemjeti. Nije poznato zato
veina glagola moe imati samo o ili samo ob; to je oboje ista rije,
-samo je ob starije, o mlae, a ne zna se zato je ono prvo prelo u
'ovo drugo. - Mnoge glagolske sloenice s prijedlogom o ili ob
:znae da radnja glagolska biva oko ega ili sa svih strana ili
,'s asvim to obu:cima, npr. obasjati, obasuti, obgoniti, obletjeti,
obrasti, obrezati, ogledati, oglodati, okiiditi, okovati, okopati,
..omazati, opsjei, opiti, ozobati i dr., - to je isto znaenje, samo
' to je dosta istanalo, te se danas slabo osjea, u oblagati, oblaskati,
<'Obljubiti, obrati, obruiti, okapati, oplakati, opojati. Neki glagoli
;izvedeni od pridjevnih 'Osnova, a sloeni s prijedlogom o ili ob
:znae: postati ono to temeljni pridjev znai: obositi, obuboati,

414

GRAMATIKA

obudovjeti, o goljeti, ogrubiti, og;uaviti, okaljaviti, oloati, oneveseliti se. Gdjekoji glagoli izvedeni od imenikih osnova znae:
dobiti ono, dobaviti se onoga to temeljna imenica znai : obiriti se,
okonjiti se, on6viti se, oprititi se. Katkad je glagolu znaenje
umanjeno : obamrijeti, obavreti. Osamljeni su: onesvijestiti (ui
niti koga nesvijesna), opametiti (uiniti koga pametna), oprsiti se
(tj. dobiti ranu na prsima, o konju), obraniti (zadati kome ranu).
esto o ili ob ima slubu da glagolu dade trenutno znaenje, npr.
obaznati, obljutaviti, oistiti, ogladnjeti, ohrabriti, okruniti, opei,.
opkladiti se, opoganiti, opsovati, osokoliti, osoliti, ostarjeti,
oeniti i dr.
b) Prijedlog od u glagolskim sloenicama obino ima svoje
pravo znaenje koje stoji u rastavljanju, npr. odasiiti, odbaciti,
odbiti, odbjei, odgristi, Odjahati, odletjeti, odlijepiti, odnijeti,
odsjei, otisnuti, Otjerati, otkinuti, otpasti i dr. Gdjekoje sloenice s tim prijedlogom znae da je njihova radnja kao neko odvraanje dnuge koje radnje, ' npr'. odazvati se (tj. onome koji zove),
odgovoriti (tj. na pitanje), odgonenuti (tj. ono to je ko zagonenuo),
odjeknuti (kad to jekne, pa onda odjekne), odsijevati (tj. kad.
to sijeva, pa mu to odsijeva), odaliti (tj. alu), otprkositi (tj.
prkos). U nekoliko sloenica od znai da je radnja protivna onoj'
koja se izrie glagolom nesloenim ili sloenim s drugim kojim.
prijedlogom: odmOi (prema: pomoi), odu!iti (prema: uiti,
nauiti), odvezati (prema: vezati, svezati), otkriti, otpasati, otpe-
atiti i dr. Katkad od znai ukidanje, unitavanje radnje koja se
izrie nesloenim glagolom: Odbajati (u akad. rjeniku), o(d) initi,.
otklinjati, otpjevati (tj. porei pjevajui). U nekoliko slJoenica
znai prijedlog od: radnjom koju nesloeni glagol znai togo
naknaditi ili zasluiti, npr.odbolovati, odigrati, odleati, odraditi,
odsluiti, otpjevati, otpastiti. Rijetko slui od za to da od trajnoga.
glagola postane trenutan, npr. odgojiti, odjaati, odlahnuti, odmeknuti, odmjeriti, odorati, odstajati (npr. leturiju), othraniti.
395. a) Prijedlog po glagolskim sloenicama vrlo esto daje
da radnju ine mnogi subjekti (ako je glagol neprelazan),
ili da se ona ini na mnogim objektima (ako je glagol prelazan),
npr. pobacati, pogasiti, pograditi, poklati, p6krasti, polijegati,
polomiti, pomoriti, popadati, popucati, poskakati, postrijeljati,
povezati, pozepsti i dr. U nekim sloenicama znai po da se gla-o
golska radnja ini u maloj mjeri, npr. pobojavati se, poigrati,
pOkucati, poleati, pomoliti se (bogu), ponositi, popjevati, pO_o
plakati, popriati, posluati, pospavati i dr. Katkad uprelaznih
znaenje

TVORBA RIJECI

415

glagola prijedlog po znai da je objekt sasvim drugi negoli je u

nesloenih, npr. pohljuvati (haljinu, - ali bljuvati krv) , popiti
(kuu, tj. od mnogoga pia izgubiti je, ali piti vino); takvi su
i ovi: pokrasti, popljuvati, pOsuti (samo suti ne govori se, ali se
nalazi u drugim nekim slavenskim jezicima i znai isto to sipati).
Ponavljanje radnje zato to prvi put nije dobro ili to je drukije
uinjena znai po u nekim sloenicama: pobrijati, pogovoriti,
pogrij ati, polagati, porei. Rijetko znai po da je radnja glagolska c.okraja i sasvim svrena: pogorjeti, popiti, porUati, posfkati, a jo je rjee znaenje to ga imaju glagoli pobaciti, pometnuti, koja oba znae isto, tj. odbaciti. Cesto po ' ima slubu da
od trajnoga glagola naini trenutni, npr. pobjenjeti, pobuniti,
pogaziti, pOginuti, pohitjeti, pokvariti, pokriti, pokuditi, poletjeti, pomijeati, porobiti, posijati, potonuti, potraiti i dr.
b) Prijedlogu pod dobro se razabire pravo njegovo znaenje
u sloenicama npr. podbrijati, 'p Odgristi, podliti, podmazati, podotriti, podvezati, pode6i, potkopati, potkovati, potpasti, potpisati i dr. Prijedlog se pod uzima i u znaenju vie ili manje prenesenom: podbosti, podgovoriti, podmititi, potkrijepiti, potpomoi , potkoiti se; u tim i slinim glagolima mi jo i danas prilino osjeamo isprvino znaenje prijedloga pod. On moe imati
i slubu da od trajnoga glagola naini trenutni, npr. podapeti,
podgajiti, podmezgati, podmiriti, padotaviti se, podraniti, potkititi. Katkad glagolske sloenice s prijedlogom pod znae potajnu
radnju: potkazati, pOtkrasti, potpaziti.
396. a) Prijedlog se pre po svjedoanstvu nekih slavenskih
jezika nalazio nekad i izvan sloenica i pravo mu je znaenje bilo:
preko; ispo polj. prze, gornjolu. pre, donjolu. pe. To se znaenje
vidi u znatnom broju glagolskih sloenica, kakve su npr. prebaciti
(to preko ega), prebroditi (preko vode), pregaziti, prej ahati,
prenijeti, preplivati, preskoiti, pretjerati, prevesti, prevUi, prezvati, prijei i -dr. Tako i prezreti - prezirati upravo znai zrenje
(gledanje) preko ega, dakle nevienje, a otud se razvilo znaenje
lat. contemnere, njem. verachten. Iz slube da radnja preko ega
prelazi razvila se sluba da radnja mijenja mjesto, kako je: precijediti (iz jednoga suda u drugi), premamiti (s jedne strane na
drugu), prenizati (s jedne uzice na drugu), prestaviti se (s jednoga
svijeta na drugi), pretoiti. Neko premjetanje nalazimo i u glagolima: predati, prekupiti, preljubiti, preprositi, prepustiti. Cesto
pre u sloenicama znai da je koji predmet obuzet sav i sasvim
glagolskom radnjom, tako je prebivati (npr. cijelu godinu), prebo-

416

GRAMATIKA

raviti (npr. 10 godina), pregledati (npr. itavu knjigu), prehraniti

{koga npr. preko zime, tj. hraniti ga itavu zimu), prekriliti ("sve
mu polje prek!rilile ovce"), premisliti ("cijelu sam no premislio"),
prepjevati ("dva slavuja svu no prepjevae"), preplakati (npr. cio
dan), prepostiti (npr. 7 nedjelja), prespavati (npr. cijelu zimu),
pretraiti (npr. cijelo selo). Mislim da ovamo ide i glagol prekrstiti
i da upravo znai: metnuti krst (znak krsta) preko ega. Bez sumnje
idu ovamo glagoli: predaniti (tj. dan), preljetiti (tj. ljeto), prenoiti
(tj. no), prezimiti (tj. zimu). U nekim sloenicama znai pre: ui
niti to drukije, a katkad i bolje negoli je radnja koja se izrie
bez toga prijedloga, npr. pre-brati, preistiti, predjesti (kome ime),
':prekovati, prekrojiti, premisliti se, premljeti, preorati, preprati,
preruiti, pretopiti, pretvoriti, preurniti, prevariti, prevjeriti.
Dosta ima glagola koji sloeni s prijedlogom pre znae da je radnja
glagolska uinjena 'll prevelikoj mjeri, npr. precijeniti, prejesti se,
-prepei, preplatiti, prepuniti, presoliti, prestarjeti, prestii, pre-tei (npr. preteklo mi je neto platna), pretovariti. Cesto sloenice
sa pre znae da se glag-olskom radnjom dijeli to udvoje, npr.
-prebiti, predrijeti, predvojiti, preglodati, pregristi, prekinuti, preKositi, prelomiti, prepui, prerezati, presjei prestrii. Prijed-log pre moe napokon znaiti plod ili uope svretak radnje,
npr. preblijedjeti, prebOljeti, prebrojiti, precvjetati, prekoriti, pre:mfsiti" prepatiti, presahnuti, prestati, presuditi, pretegnuti, pre-variti, prevladati, prevreti, prezepsti.
b) Prijedlog pri u sloenicama ponajvie ima svoje pravo
znaenje, npr. pribiti, pribjei, pridati, prignati, prigraditi, priKovati, prikrpiti, prikupiti, prilijepiti, priliti, primai, primamiti,
~priorati, pripasti, prisaditi, pristupiti, priiti, pritrati, privezati
itd., - to je isto znaenje, samo to je istanalo, te se danas slabo
-osjea: prigovoriti, prigledati, priznati itd. U gdjekojim sloeni-<:ama pri znai radnju u malom stepenu: pribojavati se, priekati,
.:priuvati, pridii, pridrati, priklati, prikriti, pripitati, prislavIjati,
prisuiti se, pritfpjeti se, pritvoriti. Sasma je rijetko znaenje to
ga imamo u: priskfbiti, privrebati, privrijediti (tj. neto stei ili
-poluiti), a jo je rjee to ga imaju glagoli: primlatiti, pritui
~tj. domlatiti, dotui). Katkad je prijedlogu pri sluba da od traj-noga glagola naini trenutan, npr. prigrijati, primiriti se, pripasati,
-pripitomiti, priprijetiti, priariti, - ali e u svih tih glagola biti
::neto malo i umanjena znaenja.
397. a) Prijedlog se pro izvan sloenica ne nalazi, a iz nekih
,..,lavenskih jezika koji su ga i u samostalnoj porabi sauvali do-

TVORBA RIJECI

417

znaje se da mu je pravo znaenje: kroz. To znaenje ima pro u

nmogimsloenicama, kakve su: probosti, probuiti, prodrijeti,
progorjeti, proklijati, prokljuvati, prokopati, proletjeti, pronii,
propustiti, prosjaivati se, proiti itd. Tako je i propasti iznajprije
znailo: pasti krcyza to. Iz toga je znaenja lako izilo drugo, tj.
da radnja glagolska obuzima koji predmet sasvim u potpunoj mu
cjelini ili da se protee potpuno preko duljega ili kraeg vremena,
npr. probaviti, proitati, promrznuti, propatiti, provjekovati, prozepsti, proivjeti. U nekim sloenicama znai pro radnju koja biva
pokraj ega, npr. proi, projahati, prokasati, pronijeti, provesti
i dr. Cesto znai ovaj prijedlog radnju u maloj mjeri, npr. proi
stiti, progaziti, prokarati, prokupati se, prolupati, promiatiti, promuiti se, propratiti, prospavati, PToaliti se, prote sati, pl10valjati
se itd. Ima sloenica u kojima je pravo znaenje prijedloga pro
nejasno, tj. ne moe se (ili bar ja ne mogu) naznaiti to upravo
znai; takve su: probiti probivati (tj. prijati, koristiti), prodati,
proigrati, prokazati, prokleti, prometnuti se, propeti se (o konju),
prorasti, prorei - proricati, protjerati. Cesto je prijedlogu pro
sluba da od trajnoga glagola naini trenutrii, npr. probuditi, produiti, prognjeviti, prokriti, proliti, promijeniti, proskitati se,
prostrijeti, provedriti se, provi-vjeti, prozvati i dr. Neki od ovakih
glagola znae poetak radnje: procviljeti, progovoriti, prOpjevati,
proplakati, protuiti.
b) Prijedlog raz, koji se takoer izvan sloenica ne nalazi,
ponajvie znai da se glagolska radnja iazilazi na razline strane,
npr. raseliti, raskuhati, raspadati se, rasplo diti se, rastjerati, rastresti, razagnati, razapeti, razastrijeti, razbacati, razlijei se, razdrijeti, razdrliiti, razgaziti, razletjeti se, razmijeniti, razviti, razvjenati se, raeniti se itd. U gdjekOljih je glagola to znaenje
istanalo, te ga danas slabo osjeamo: rashladiti, raskukati (koga),
rasplakati (koga), rastrijezniti (koga), razgledati, razgovarati se.
Neke sloenice s rijecom se znae da se radnja uvelike, ivo zapoela, npr. raskvocati se, raspavati se, raspisati se, razgorjeti se,
razgoropaditi se, razigrati se, razlajati se, razrakoliti se, razvritati
se. Katkad i prijedlog raz slui za to da se od trajnoga glagola
naini trenutni, rupr. raskajati se, raskrvaviti, razboljeti se, razbuditi, razveseliti, raaliti se, raljutiti se.
398. a) Prijedlog s (ili sa ili su) (v. u 568a) ima u glagolskim
sloenicama vrlo esto ona dva znaenja to ih ima i izvan njih
(ispor. doao s bratom, pade s drveta, - dakle drutvo i odmicanje), npr. sabiti, sabrati, sagnati, skupiti, smijeati, splesti, sueliti

418

GRAMATIKA

se, suoiti, zdruiti se, zgrnuti, - sii, sj ahati, skasati, skinuti,

sletjeti, spasti, svui, zbaciti itd. Cesto je ovome prijedlogu sluba
da od trajnoga glagola naini trenutni, npr. sauvati, sakriti, sasjei, sasluati, saznati, skrojiti, slomiti, zdrobiti, zgotoviti i dr.
b) Za prijedlog 'IL reeno je ve u 60a da je postao od smjese
dvaju prijedloga koji su glasili Vb i u. Gdje je u glagolskim sloenicama dananje u postalo od Vb, tamo ono ima znaenje to ga
ima u samostalnoj porabi kad stoji s akuzativom i odgovara na
pitanje kamo?, - npr. ui, udijevati, udrobiti, ugaziti, ugnati,
uletjeti, Uliti, unijeti, uplesti, uvrtjeti itd. Gdje je pak dananje 'IL
i u davnini glasilo u, tamo se izrie neko udaljivanje, npr. ubjei,
udati (tj. dati daleko), ugrabiti, ukinuti, ukloniti, ukrasti, umai,
uminuti, uskoiti, utei. Obino ovo u ima slubu da od trajnoga
glagola naini trenutni, npr. ubiti, udiviti se, ugledati, ugristi,
ukoriti, ulijeniti se, uloviti, umrijeti, uraditi, uutjeti itd.
c) Prijedlog uz obino ima u glagolskim sloenicama pravo
svoje znaenje, tj. da: radnja napreduje u visinu, npr. uspljuskivati se, ustati, uzbaciti, uzbujati, u~dii, uzgojiti, uzjahati, uzletjeti,
uzmetati, uznijeti, uzrasti, uzvesti i dr. Rjee znai uz da radnja
udara natrag, npr. usturiti, Uzbiti, uzbjei, uzmai, uzvratiti. U
nekim sloenicama uz znai da se radnja uvelike ivo zapoela:
usciktati se, ushitati se, ush6dati se, ustumarati se. Ima primjera
gdje uz slui za to. da se od trajnoga glagola naini trenutan: uskolebati se, ustreptati, uzbuniti se, uzeti, uzljutiti, uzmuiti se, uzmutiti, uzvrpoljiti se. U sintaksi e se ( 582b) pokazati da se od
svcikoga trajnog glagola moe nainiti futur ako se sloi s prijedlogom uz, ali to biva samo u zavisnim: reenicama, npr. ako uspiem,
kad uznastojimo itd.
d) Prijedlog za ima svoje pravo znaenje u sloenicama, kao
to su: zabaciti (npr. kamen za kuu), zai (npr. za goru), zagnati,
zakloniti, zamai,zanijeti, zataI, zavui. U nekih je glagola to
znaenje istanalo, te se danas slabo osjea: zabraviti, zadrati
(koga kakvim poslom), zagraditi, zajaziti, zakovati, zakriliti, zamazati, zamotati, zapeatiti, zastrijeti, zasuti, zatititi, zavjesiti, zazidati i dr. (to je npr. zabravljeno, zagraeno, zavjeeno itd., to kao
da stoji za svojom bravom, ogradom, zavjesom). S tim su u savezu
sloenice zabosti (npr. no II drvo), zadtirpsti se (npr. u kakav
posao), zagaziti (npr. nogom u blato), zagnati (npr. avao u zid),
zakopati, zamoiti, zapasti, zaplesti se, zaplivati, zarasti, zarezati,
zaroniti, zasaditi, zasijati, zatjerati i dr. U nekih sloenica smjer
radnje kao da ide stranputicom, kamo ne treba, npr. zabrazditi,

TVORBA RIJECI

419

zabrojiti se, zagledati se, zakoraiti, zakositi, zaletjeti, ("nema goluba, valjada je negdje zaletio"), zalutati, zarei se, zavesti. Katkad
je sloenicama s ovim prijedlogom znaenje da je radnja glagolska
tek u poetku, da je od nje uinjen samo mali dio: zagorjeti, zagristi, zagUliti, zalizati, zasjei. Nejasno je znaenje prijedloga
za u nekih sloenica, npr. zabiti ili zaboraviti, zainiti, zadati, zagladiti, zahvaliti, zamamiti, zamisliti, zapustiti, zastati, zatei, zatrti, zazvati iJtd. U zfl.lJi.ti, zaprl.ti (npr. kuu, nema u Vuka ni u Iv.),
zaraditi, zasluiti ima za slubu koju ima po u pobIjuvati, pokrasti,
v. 395a. Cesto je prijedlogu: za sluba da od trajnoga glagola naini
trenutni, npr. zabijeljeti se, zabiljeiti, zauditi se, zagrliti, zahladiti, zakhlueriti, zaklati, zapitati, zastidjeti se, zaviriti, zavI adiiti, zavoj voditi itd. Neki od ovakih glagola znae poetak radnje: zajeati, zakukati, zaljuljati, zamilovati, zapjevati, zaspati.
3990 a) Dosta ima glagolskih sloen ica koje imaju na poetku
po dva prijedloga, a nastale su tako to su sloenice s drugim
prijedlogom (npr. pomOi) dobile na poetku prvi prijedlog (npr.
pripomOi). Primjeri: ispo: ispogibati (jedan za drugim), ispOvjediti; -- ispre: isprebijati (jedno za drugim), ispredavati, ispregrizati, isprekftati, isprelamati, ispresijecati; - ispri: ispribadati,
ispribijati, ispriivati; - ispro: isprobadati, isprodavati, isprosijecati; - izdo: izd6voljiti; - izna: iznalaziti, iznametati; - iza: izodj esti, izopirati, izostati; - izu: izumrijeti; - izuz: izuzeti.
b) nado: nadoliti, nadometnuti, nadovezati; - napo: napomenuti, napOpasti; - napre: naprelamafi, naprerezivati; - nauz:
nauzeti se ("npr. zime, tj. vrlo ozepsti"), naza: nazadijevati; obu: obuhvatiti, obujmiti, obumrijeti; - obuz: obuzbiti, obuzeti;
- odu: odujmiti (npr. au od rusta), oduminuti, odustati; - oduz:
oduzeti; - opo: opomenuti, opOvidjeti (vidi u Iv. rjeniku); - os:
osvrnuti se; - otpo: otpoeti, otpOinuti, otporUiti.
c) podna: podnapiti se; podu: poduhvatiti, poduprijeti,
podustati ("podustala krv, kad ovjek otee na zdravu mjestu");
- poduz: poduzeti; - poiz: poizderati; - pona: ponakvasiti, ponamjestiti, ponaticati; - pood: poodjutriti se, poodrnai; - popri:
popritegnuti; - popra: popr6i; - pos: postvarati, pozbacati; potpo: potpomoi; - pau: poudavati, poutjecati, poueljeti se; pouz: pouzimati; - poza: pozaboravljati, pozadrijemati, pozavezivati; - predo: predomisliti se; - prena: prenarediti; - preo,
preo(b): preo dj esti, preokrenuti, preobladati, preobuti; - preod
(preot): preOteti; - prepo: prepoeti; prepOznati, 'preporUiti;
prepro: preprodati; - pres: presvui; - p1eu: preudati se; -

420

GRAMATIKA

p1'euz: preUzeti; - prido: pridobiti, pridoi, pridodati; - prina:

prinalaziti; - prio: priOdjesti, priokupiti; - pripa: pripomoi, pripovijedati, pripoznati; priu: priugotoviti, priupitati;
- prona: pronai, pronalaziti; - propo: propovijedati.
d) raspo: raspomamiti se, raspoznati; - raspro: rasprodati,
rasprosuti; - razu: razudati, razUmrijeti se; - sna: snai, snahoditi; - spo: spomenuti, spotaknuti se, spOznati; - spod: spodbiti
(tj. zgrabiti); - suz: sUzbiti; - upo: uporediti, upOznati; - uspro:
uspropadati se; - zado: zadobiti; - zao: zaodjesti, zaokrenuti,
zaostati; - . zapo: zapodjesti se, zap<'>pasti, zapOvjediti; - zau:
zaUstaviti; - zauz: zaustegnuti, zauzeti.
prinai,

e) Glagoli obezobraziti, obezoiti. obestrviti. upropastiti navedeni

su ve u 39Ia (a kao obezumiti je izbezumiti). - Da isti prijedlog stoji
dvaput na poetku koje glagolske sloenice. to je veoma rijetko: popo sati
(tj. sve posati, posisati) nalazi se u Iv. rjeniku, a popostati nalazi se u
knjievnika (npr. Preradovia: i kod tvoga popostae groba).

f) Sasma je malo glagolskih sloenica sa tri prijedloga; takve

su: isporazbolijevati se, natpripovijedati, poisprekftati, poisprelamati, poispremetati, poisprevaljivati; poizostavljati, poizodnositi, poizodgrizati, poizrazbolijevati se. Za glagol supoznati nije
lako rei ima li dva prijedloga (tj. su i po) ili tri (tj. s i u i po).

SINTAKSA
400. a) Sintaksa (od grke rijei "syntaxls" koja znai; slaganje, namjetanje, tj. rijei) dijeli se u tri razdjela; u prvom se razdjelu govori
o reenici i o njezinim dijelovima, o slaganju i namjetanju rijei u reenici,
o vezanju jednih reenica s drugima u jednu cjelinu; u drugom se razdjelu
govori o upotrebljavanju dijelova govora (vrsti rijei), a u treemu o upotrebljavanju padea i glagolskih oblika. - U prvom razdjelu govorit e se
koliko treba o stvarma koje doista idu u ovakvu knjigu, a o stvarma kOjima
je pravo mjesto u elementarnoj gramatici (kakva je npr. moja kolska gramatika), te se moe misliti da su itateljima poznate, nee se ili nita govoriti
ili e se napomenuti to krae. Analizi reenica (upravo zalinome mudrovanju o njima), kOja je i u kolskoj gramatici (po mojem uvjerenju) sasma
nepotrebna', ne moe u ovoj knjizi biti mjesta.
b) Prije nego uemo u prvi razdio sintakse u kojem se obrauje ree
nica nee biti zgorega rei da na pitanje t a je r e e.n i c a? do danas
nema jedinstvenog odgovora, nego ih ima nekoliko, a svi se meu sobom
razlikuju; ne samo gramatici nijesu se sloili da jednako definiraju reenicu
nego se nijesu sloili ni filolozi. Skolska definiaija reenice moe se opravdati
samo didaktikom potrebom, a inae je sasvim nedostatna. Ona glasi; ree
nica je misao izreena rijeima. Ta je definicija zato nedostatna jer se
reenicom esto izrie i ono to nije misao; njom se moe izricati uvstvo
(npr. boli me glava), znanje (npr. Vuk se rodio u Triu), elja (npr. Bog ti
pomogao!), zapovijed (npr. odlazi!), pitanje (npr. gdje si bio?), udo (npr. ala
ima brza konja!). Mogao bi ko rei da je tome lako pomoi, tj. treba postaviti definiciju; reenica je rijeima izreena misao, uvstvo, znanje, elja,
zapovijed, pitanje, udo. Ali ni ta duga definicija ne bi dobra bila, jer kad
kaem jao!, izriem uvstvo (npr. da me glava boli), a rijeca jao nije nikakva reenica; tako i kad kaem ah!, izriem udo, a samo ah nije nikakva
reenica.

RECENICA
SUBJEKT, OBJEKT I PREDIKAT

401. a) Reenice ponajvie imaju subjekt i predikat, koji su

im glavni dijelovi, npr. sunce grije, godine prolaze. U gdjekojim
reenicama subjekt se ne izrie jer je ve u predikatu sadran,
npr. piem (tj. ja), govorimo (tj. mi), mislite (tj. vi). Cesto se izo-

422

GRAMATIKA

stavlja subjekt ljudi jer se sam sobom razumije, npr. kau, gW01'e,
uhvatie ga i izbie itd. U nekim opet reenicama nema subjekta
zato jer se na nj ili ne misli ili nije poznat, npr. g1'mi, svie, vedri
se, odlanulo je, bode me u prsima, ustrijelilo ga (tj. umr'o napreac). Tako se i 3. lice sing. pie esto uzima bez subjekta, a misli
se onaj koji je to napisao, npr. vie vrata crkveni pie da je ... V.
dan. 1, 18, jo nekoliko takovi knjiga na kojima ne pie de su i kad
pisane. 21, gledajte ta pie na njima (tj . na vratima). 3, 240, ugleda
nekakav tap. " na kojemu pie krvavijem slovima: ne tii me.
nar. prip. 146, da gori na oltaru, kako pie u zakonu. D. nem. 10, 34,
u rukopisu pie na poljednjoj strani. rad jug. ak. 1, 177. - Bez
subjekta je i ovo: ide se, govori se, mislilo se. Kad kaemo: valja
znati, treba promisliti, ne pristJoji se vikati itd., tu ne moemo rei
da nema subjekta, jer glagoli valja, treba, ne pristoji se sami
sobom nemaju dovoljna smisla, nego ga imaju tek s onom dopunom koja stoji u infinitivu, i ta im je dopuna upravo subjekt, v.
622a. Ni reenice: lijepo je ovuda ii, teko je s njime govoriti
nijesu bez subjekta, a ni ove: nikad sanku vjerovati nije. nar. pjes.
2, 45, sad se nije ni naalit s mirom. 2, 339, da mi ga je vidjeti itd.
Kad reemo: ini se da kia pada, itava reenica da kia pada
slui za subjekt glagolu ini se, koji sam ne daje dovoljno smisla.
b) Bez subjekta su reenice: dobro je, malo je, hladno je,
vrue je, jer im ne treba nikakve dopune koja bi im za subjekt
sluila; mogao bi ko rei da tu imamo subjekt i predikat, ali nije
tako, jer su rijei dobro, malo, hladno, vrue prilozi i oznauju
glagol je isto onako kaJO kad reemo: rano . svie, strano grmi.
Subjekta nema ni u reenicama: strah me je, zima mi je, jer
tu rijei strah, zima slue kao prilozi, a ne kao imenice; to se vidi
otud to se kae: vrlo me je strah, strand mi je zima (ispor. i sad
je jo vrlo zima. V. prepo 6, 292 [1838] 292), a ne: veliki me je
strah, strana mi je zima, kako bi moralo biti kad bi rijei strah,
zima u pomenutim reenicama bile imenice i subjekti (v. 486a).
Nema subjektal ni u reenicama: otkako je svijeta, dok je meni
na ramenu glave, na svijetu ima zlih ljudi, dokle traje sunca
i mjeseca, dok je vina teklo itd. U tim primjerima mjesto nominativa ili mjesto subjekta stoji partitivni genitiv jer ga misao
trai, kao kad kaemo: pio sam vina, vidio sam lijepih konja. Po
analogiji takvih primjera razvili su se i ovakvi: mene tamo nije
bilo, mojega je noa nestalo. - Bez subjekta su i reenice : nije
1 Reetar kae da je u primjerima koji se ovdje navode subjekt iskazan
ge!,etivom, odnosno akuzativom.

SINTAKSA

423

prolo ni nedjelju dana. nar. pjes. 1, 480 (sa subjektom je: nije
prola ni nedjelja dana. 1, 573), polovinu nestalo mu drutva. 3,
178, bilo mu je stotinu godina, osta mrtvih hiljadu Turaka. D.
sinto 411. Vidi 237b. Sa subjektom bi bilo: polovina nestala mu
drutva, bila mu je stotina godina.
c) Subjekt moe biti svaka rije, npr. bolje je jedno dr'
nego sto uzmi. nar. posl. 24, ma devojci sreu gubi (tj. kad se
za kakvu ree: dobra i potena djevojka, rna ...). 173, sjutra
brinue se za se. V. mat. 6, 34; pae i reenica moe biti subjekt: "Hristos uskrse!" zapoinje i zavruje liturgiju na Uskrs.
D. pis. 167.
d) O b j e k t uz prelazne glagole _u_ ak\lZativu(npr. seljaci
oru njivu) ili u genitivu (npi.-. kupio sam vina, ne" vidim puta,
V. 520a i 523a) zove se b l i i. Osim toga objekta ima i d a l j i
o b j e k t," koji uz neke glagole stoji u genitivu ili u datiVu ili u
instrumentalu, npr-,-J~..ojjm se n:~sree, vJeruj mi," bog se brine
.sirotama. Cesto uz prelazne glagole objekt ostaje neizreen (v.
476).
e) Cesto i p r e d i k a t ostaje neizreen, i to onda kad onaj
koji slua lako moe iz smisla izreenih rijei dopuniti ne.i.zre-eni predikat; osobito je to onda klad situacija, u kojoj se nalazi
i onaj koji govori i onaj koji slua, pomae u misli dopuniti
l i P s u (tj. izostavljenu, neizreenu rije). Kad npr. sluajno
sastanem na ulici prijatelja Stojana, rei u mu: "Pomoz' bog,
Stoj ane! otkud i kamo?" Stojan idui svojim putem, kao i ja
:svojim, vrlo dobro razumije da moje pitanje upravo znai: otkud
i kamo ide? pak e mi takoer bez predikata odgovoriti: "Iz kan.celarije kui", i ja u vrlo lako razumjeti da on hoe rei idem.
Otud se vidi kako situacija pomae razumjeti reenice bez predikata. - Ali i gdje nema pomoi u situaciji, mogu neki glagoli
biti neizreeni, a ipak se razumjeti. Najobiniji je izmedu takvih
glagola biti (jesam); da se on esto ne izrie, to je lako razumjeti,
jer on je znaenjem svojim tako osamljen da se ne moe pomijeati ni s kojim drugim glagolom; ako nije izreen, nema opasnosti
da e onaj koji slua ili ita :u misli dopuniti drugi glagol koji
bi mu smislom odgovarao kad takvoga glagola nema. Primjeri
elipse glagola biti (jesam): 'Od ove tri rane prva je bila najstranija,
i srea velika (tj. bjee) to je bio gladan, te su creva ostala i
tava. V. eman. 7,- ako da bog te to otme (tj. Veljko) , dobro
(tj. je), rasprostranierno zemlju nau. dan. 1, 73, istina (tj. je)
<la moe svuda roditi i enica. dan. 2, 103, istina (tj. je) da e

424

GRAMATIKA

ona propasti. 140, kamo ti (tj. je) vojska? dan. 3, 180, neka radi
s njima kako mu (tj. je) drago. 211, stanu ga pitati otkuda (tj. su)
mu ti topovi. dan. 5, 36, kad bude drugi dan ujutru, car (tj. je)
bolestan, boli ga glava. 93, teta (tj. je) to on poznaje samo
dananji jezik. pis. 48, svaka krava noom crna (tj. je). nar.
posl. 276, um za morem (tj. je), a smrt za vratom (tj. je). 333,
ako doe, dobro (tj. bit e), ako ne doe, nikom nita (tj. nee biti).
rjen. kod HJ1KO, Rodofinik zapita Germana otkud (tj. je) Petar
s njime. prav. sov. 76, pa da se barem znao mojijem poslom
pomoi, nikom nita (tj. ne bi bilo). dr. izd. 3, 34, bolje (tj. je)
da si taki, i bolje (tj. je) da si meu ljudima. nar. prip. 68, viknu
mater da im donese jesti, ali u kui nigde nikoga (tj. nije, nema).
175, ljepi (tj . je) Ivan od svake devojke. nar. pjes. 2, 594, ao
(tj. je) kralju Jakia Todora. 595, u te rei majstore Manojlo (tj.
bjee), a vrata se otvorie sama. 3, 327, uzeu te sebi za ljubljenje, moja ljuba tebe robinjica (tj. bit e). 381, ni u jednog ni
puke ni noa (tj. nije, nema). 4, 103, cia zima, koava (tj. je) da
s konja obali. S. 2, 6. - Cesto se upotrebljava pridjev b'olan
mjesto bolan ne bio!, osobito u narodnim pjesmama, npr. na to si
se, bolan, prevario? nar. pj'e s. 2, 342, jesam li ti, bolan, govorila da
ne ini u nedelju kavge? 409, ali si se, bolan, pomamio? 4, 438,
jer se, bolan, oenio nisi? JM. 191, zna li, bona, je l' ti vjera
tvrda? 416, zato, bolan, ne kae? M. 192, duhovnie ... zato,
bolan, ide takav? 52. Uz bolan moe se glagol i izrei: kazuj,
bolan ne bio! M. 312.
f) Elipsa se nalazi i od drugih nekih glagola koji se po svojem znaenju dijele II ove skJUpove: 1. ii, otii, poi, doi, poletjeti, bjeati, pasti, - 2. udariti, navaliti, pogoditi, probosti, 3. hvatati, grabiti, primati, - 4. metati, stavljati, - 5. rei, govoriti, - 6. htjeti, voljeti, - 7. ne moi, - 8. davati, - 9. drugi
neki glagoli kojima se za elipsu nalaze samo pojedini primjeri.

402. a) Primjeri za elipsu glagola pod 1: bilo je nareeno

da svaki prosti vojnik ponese po deset pruta i po dva proca, a
stareine napred bez proa i bez prua (tj. da idu). V. mil. obro
104, danas sjutra, dok i smrt za vrat (tj. doe). nar. posl. 52,
krsti vuka, a vuk u goru (tj. bjei). 161, nace 06pHe K BpaTID.1a,
a Jl'OHa~ YI: MJll1jeKO 3a IbOM lJIO 3eMJb'YI: (tj. poleti). 134, IIeTPOHHje
Y3Me nynrx:y Ha: paMo, na ynpaBO Ha BpalIhe (tj. poe). 240, onda
je (tj . kobilu) on zaulari i uzjae, pa kui (tj. ode), a drebe uz
kobilu (tj . trae). nar. prip. 29, a ona se odmah seti i brizne
plakati, pa njemu oko vrata (tj. pade). 36, stane raspitivati kome

SINTAKSA

425

treba pastir; graani mu kau da treba caru, onda on upravo

k caru (tj. poe). 57, on joj zahvali pa poe kui; kad tamo (tj.
doe), a to ve dola i druga dva brata. 77, da ker onome bratu
najmlaemu, pa odmah u crkvu (tj. odu) te se venaju. 102, kade
svanu i ogrija sunce, i kaduna na Kunar-planinu (tj. doe), pa
odsjede debela ogata. nar. pjes. 3, 202, taman hajduk u goru
zelenu (tj. doe), Turin tre puku kuburliju, te on gaa Daniia
Vida. 443. Ovamo idu i primjeri u kojima je iza veznika te izostavljen glagol otii: onda on ... uputi se te k jednom gradu
(tj. ode). nar. prip. 121. Mirko se die te proti (tj. ode). M. 133. Meu ovakve glagole ide i dizati se, dii se (tj. ustajati, ustati,
kretati, krenuti na put); taj se glagol moe izostaviti, ali rijeca
se ostaje: na noge se, kito i svatovi! JM. 87, na noge se, barjaktare
Luka! 168, na noge se, Turci Kladuani! 201. - U narodnim pjesmama mnogi se stihovi poinju s rijerna u to doba i iza njih je
izostavljen glagol dai : u to doba (tj. doe) elebija Imbro etajui uz rosne livade, pa joj Imbro boju pomo zvae. nar. pjes. 1,
472, u to doba junak pred tamnicu. 2, 97, u to doba Todor u
dvorove, od gospoe au privatio. 99, u to doba pod bijelu kulu
(tj. dooe). 3, 250, u to doba Jovo i svatovi (tj. dooe). 492, u
to doba junak lU eliju. 4, 105. Tako je i ovo (gdje mjesto u to
doba stoji u ta doba): u ta doba Kraljeviu Marko. (tj. doe, stie).
JM.49.

b) Primjeri za elipsu glagola pod 2:" Turin potegne iz pitolja

te njega posred ela (tj. pogodi), pa onda pobegne. V. mil. obro
77, srpski konjici prolete kroz peake upravo na anac, pa iz
kubura sve na Turke (tj. pucahu) ... i gdekoji stanu preskakati
unutra. 115, OH (tj. Turin), !He 3HajyhH\ ~a je Cp6mr InrjaH,
cBpHe ;rry;rry, na }bera KaMJm.IeM npeKo JIel)a (tj. udari), a Cp6Jrn
H>eT<l ~p)Ka~OM YI3a BpaTa (tj. udari). nar. posl. 199, ali mu je
i to bilo zaludIU, jer i na putu kako bi sklopio oi odmah mora
na nj (tj. napala bi). rjen. kod Mopa, Kara-orije uzme stolicu,
pa i velikoga vi1aetskoga sudiju i popeitelja inostranijeh poslova
sve njome (tj. stane tui), dokle je svu o njih nije izlomio. prav.
sOV. 49, uzme oin handar te njime sama sebe usred srca (tj.
udari, probode). nar. prip. 145, petao mu odgovori: u mene ima
sto ena, pa ih svabim sve na jedno zrno proje, a kad one dou ,
ja ga proderem; ako li se koja stane srditi, ja je odmah kljunom
(tj. udarim, ukljunem). 18.
403. a) Primjeri za elipsu glagola pod 3: srpski konjici prolete kroz peake ... a peaci za njima s vainom te rukama za

426

GRAMATIKA

anac (tj. stanu hvatati) i gdekoji stanu preskakati unutra. V.

mil. obro 115, kad donesu pred dijete ugljevlje i dukate, a ono
odmah rukama za dukate (tj. mai se), a ugljevlju ni mukaet.
:rjen. kod U;'apMrpa,ll;, u tom se on trgne iza sna pa rukama za
lice (tj . mai se). dr. izd. 3, 433, od zrna u jedan put postane
:maak, pa vrapca za vrat (tj. zgrabi). nar. prip. 49, kad vrabac
to sve iskae, carev ga sin odmah za vrat (tj. zgrabi) te udavi.
62, ne e mome vodu ni gledati, neg' devojku za bijelu ruku
(tj. uhvati). nar. pjes. 1, 416, nee Tale vina ni da gleda, no
.devojku za bijelu ruku. 3, 267, pak poleti svojoj kuli b1jelo,j, a
za ruku Luku barjaktara (tj. primi, uze). JM. 162, od zemlje
je na noge skoio, pak po sr'jedi sv'jetla deverdana (tj. zgrabi) .
213, Stojan tovna uzjai dorata, pak u ruke teku topuzinu (tj.
zgrabi). 268.
b) Primjeri za elipsu glagola pod 4: kad srpski poslanici
dou u Carigrad i predadu Turcima svoju molbu, Turci ... stanu
:psovati i vikati, pa onda nji svu trojicu pod strau (tj. metnu).
V. dan. 5, 39, ukopae jedno do drugoga, kroz zemlju im ruke
sastavie, a u ruke zelene jabuke (tj. metnue). nar. pjes. 1, 240,
naini mi sanduk od imira, nakiti mi cveem svakojakim, nosioce (tj. postavi) momke neenjene. 250, on ogre kolastu azdiju,
pod azdiju (tj. mee) sedefli tamburu. 253, pa obue ruho kaluersko, pusti crnu bradu do pojasa, a na glavu kapu kamilavku
(tj. metnu). 2, 370, pa on sjede u zelenu travu, a devojci ukrioce
glavu (tj . metnu). 3, 126, pa obue toke pozlaene, opasa se m.ukadem-pojasom, a za pojas dvije puke male (tj. metnu). 350,
vee skide gospodsko od'jelo, a obue prosjake haljine, pa na
:rame torbu i tojagu (tj. metnu). 414.
404. a) Primjeri za e1ipsu glagola pod 5: kad mu ja odgovorim da se tako govori i pjeva, on vie ni rijei (tj. ne ree),
nego nastavi dalje itati. V. pis. 36, pripovijeda se kako je nekakvome ovjeku sin kazao da im je vuk izio kobilu, a otac mu
:rekne: "ne govori na sva usta", onda sin metnuvi na po usta
tri prsta (tj . ree): "bogme i drijebe". rjen. kod YCTa, dok te
ljubi (tj . govori): "uzeiu te, duo", kad obljubi (tj. govori):
"ekaj do jeseni". nar. pjes. 1, 389, on me samo mrko pogleda,
a ja vie ni jedne (tj. rijei ne rekoh). . 2, 17.
b) Primjeri za elipsu glagola pod 6: pripovijeda se da je car
Dukljan pod Vezirovijem mostom svezan u sindir koji jednako
gloe, i uoi Boia taman (tj. hoe) da ga pregloe i svijet da
'udi, a Ciganin svaki po jednom udari maljem i pritvrde. V. rjen.

S INTAKSA

427

kod ,n:YKJbaH, ko popa, ko popadiju (tj. voli) . nar. posl. 151, bez
nje ne mogu iveti! ili nju il' nikoju drugu (tj. hou). S. 2, 18.
e) Primjeri za elipsu glagola pod 7: koji (tj. Raki) misli
progovoriti o tom u "Radu", ali nikako (tj. ne moe) da ugrabi
mesta. D. pis. il. ruvo 131, olIla sirota nikako (tIj. ne moe) da preboli.
S. 2, 47.
d) Primeri za elipsu glagola pod 8: kako kum prase (tj . da),
ti odmah vreu (tj. daj). nar. . posl. 126, bre, bane, hitra kalauza
(tj. daj). JM. 104.
e) Primjeri za izostavljanje glagola pod 9: vrana o bunjitu, a
soko o mesu (tj. ive), pa oboje na urev dan izlete. nar. posl.
29, kod tolike krae pa na Boi bez mesa (tj . ostadoh ili ostade) .
137, 'IeTBpTH (tj. kaluer) Y3Me 'U1IDfjy e 'l'Op60M, na no lhHMa
oCBOj TpOjHIJ;H (tj . polije) roBopehH: M3JIJ1ja cja Ha Bac 6JIal'O,n;aT
,6 o:H mja. 32, na se vrzi uzel odijelo, pregrni se ohom pazarlijom,
a u ruke (tj. uzmi) od zlata jabuku, pod pazuho bocu trusovine.
nar. pjes. 2, 612, Meedovi raspali buzdovanom Brka u glavu, a
Brko prstom na ono mjesto (tj. pokae) govorei devojci: eto ove
me neto ujede. nar. prip. 5. Katkad od neizreenog povratnog
glagola ostaje rijeca se: kad ga brat ugleda, raali mu se i zaplae :
"kamo se (tj. djede, djenu) od toliko vremena?" . nar. prip. 91 ,
kamo se ti? V. rjen. kod KaMO; tako je i kamote se (tj. djedoste,
djenuste, v. u 251d). Isp. u 402a na noge se (tj. "dii! diite!") .
405. a) Katkad se izostavljaju po dva glagola jedan iza
drugoga, npr. ko tebe kamenom (tj. udari), ti njega hljebom
,(tj. nahrani). nar. posl. 156, a to si lud te nosi tu alu? nogama
uvreten (tj. skoi) te njega o kamen (tj. baci), pa hajde za mnom
{ovo govori konj konju). nar, prip. 32, ja te popu Jevremu (tj.
ja se digoh te .odoh popu J.). M. 106, u tom duhovnik te pred sudnicu. 283, a im prvi sneg (tj. udari) ... nikuda ni mai (tj. ne moe
se). S. 2, 129.
b) Vrlo se rado izostavlj'a glagol u uzvicima, a to trai sama
narav uzvika koji hoe da je to krai, da se to prije drugome
:priopi to! treba da zna. Tako npr. viemo: vatra! u pomo!,
govorimo: zbogom! dobar dan! hvala! na noge! alosna mu majka!
Tako je i ovo: lake, sinko! nar. pj-es. 2, 443, zdrav Milou, moja
vjerna slugo! 205, zdrav, junae, delijo neznana! 423, ne naprijed,
Vuksane vojvoda! 4, 23, na ast mu la! nar. posl. 192.
e) Kadto se ne zna ili je teko rei koji je glagol upravo
jzostavljen; npr. sad jo nekolike vrste iz srpske istorije orija
Brankovia (tj. da navedem ili to slino) . V. rjen. (1818) IV, a 'Ou

428

GRAMATIKA

su:

ni pet ni devet, nego zapali. dan. 3. 192, Rusi

najprije okrenuli
slavenski jezik po svome narjeiju; potom su se opet poeli od
njega odvajati, piui iznajprije gotovo vie slavenski nego ruski;
no kako koju godinu u napredak, sve su se vie pribliavali
k narodnome jeziku. pis. 90, koji bi, ako nita vie, barem dodao
rjenik od rijei, kojijeh nema u ruskom jeziku. dr. izd. 3, 77.
d) Cesto se izostavlja infinitiv glagola navedenih u 401b,
osobito kad je u svezi s glagolom u, e .. ., katkad i infinitiv
drugih glagola. Primjeri: da su svi gosti imali sira, dokle je god
koji mogao (tj. jesti). V. dan. 2, 133, ti moe biti da ima kuda
i na drugu stranu (tj. poi), ali ja zaista nemam nikud (tj. poi),
nego mi valja ovde mreti. mil. obro 106, kuda emo mi za ajdukorn (tj. ii)? dan. 2, 164, uvi da Afis-paa nee carskim putem u Beograd (tj. ii). 5, 45, nee grom u koprive (tj. udariti).
nar. posl. 210, ja u Brka ovijem buzdovanom (tj. uda?iti). nar.
prip. 5, ta emo sad (tj. raditi)? 55, neka doe slobodno, neu joj
nita (tj. uiniti). 71, ja u sama preko Romanije (tj. ii). nar. pjes.
3, 489, ja u apriliju mislim u Beograd (tj. ii, putovati). V. prepo
4, 709 (1848), sam po vremenu eli u Srbiju (tj. poi, otii).
7, 609 (1840), pogreb je sam po sebi tuan, jer osim alosti to se
rastajemo s pokojnikom jo nam napominje da emo svi za njim
(tj. otii). D. pis. 359, tada e jedan izmeu njih sv. Martinu
(tj. rei): ako ... J. 215, a biskup e kralju (tj. rei): kojima ... 262,
Justin e na to (tj. rei): neka me bog ... N. 3. - Rjee se izostavlja aktivni particip kad je drugi dio kondici011ala, kako je u
primjerima: da si ti meni pod kolenima kao ja tebi, ja bih znao
ta bih (tj. uinio). nar. prip. 37, ta bi ti (tj. htio) da ti je? 100,
pa bismo ja i Vi preko Kosova i Skadra u Crnu Goru (tj. ili,
poli). V. prepo 1, 361 (1830). - U ivahnom pripovijedanju moe
se izostaviti katkad gerundij govorei ispred upravnog govora:
kad ga brat ugleda, saali mu se i zaplae (tj. govorei): "kamo
se od toliko vremena?" nar. prip. 91, rairi ruke, pa je stane grliti
i ljubiti (tj. govOrei): "blago meni, kad si mi dola!" 176. Osobit
je ovaj primjer u kojemu je elipsa glagola udarati i gerundija govorei: kad to ovek uje, on ustane pa uzme batinu i dozove
enu u sobu: "hou, eno, da ti kaem", - pa sve batinom po njoj
(tj. udarae govorei): lJeto to je, eno!" nar. prip. 18.
e) Od e l i p t i k i h reenica (tj. reenica u kojima je elipsa)
na vedenih dosad treba razlikovati k r n j e, a to su one u kojima je izostavljen predikat zato jer se razumije iz privezane
reenice, npr. pa on ide od jele do jele kako ptica (tj. ide) od

429

SINTAKSA

grane do grane. nar. pjes. l, 160, vezah konja za jelu zelenu, a

sokola za jelovu granu (tj . vezah). 1, 317, e oi gaaju, tu i pamet
(tj. gaa) . nar. posl. 76. Krnje su reenice esto odgovori kad
se predikat razumije iz pitanja, npr. A. kamo ide? B. u crkvu
(tj. idem). U krnjim reenicama mogu osim predikata i druge
rijei biti neizreene, npr. nogom mie, maknut ne mogae, a
rukama ni tamo ni amo (tj. maknuti ne moga.~e) . nar. pjes. 1,
544, A. kamo ide moliti se bogu? B. u crkvu (tj . idem moliti
se bogu).
u nekim poslovicama koje su neobino
tj. u njima su upravo dvije reenice, zavisna i glavna, pa su
stegnute u jednu tako to je u jednoj i u drugoj izostavljen predikat i prilog
ili veznik koji je pred predikatom (u glavnoj reenici moe prije stezanja
i ne biti priloga ili veznika). Primjeri: vea glava vie glavobolje. nar. posl.
33, dva bez due, trei bez glave. 56, sveti Mrata, snijeg za vrata. 281 (govori
se i: sveta Kata ...), ist konat, duga ljubav. 348, duga kosa, kratka pamet
(te poslovice nema u Vukovoj knjizi, ali se govori). Prva je od tih poslovica
skraena od: to je vea glava, to je vie glavobolje, druga od: kad su
dva bez due, trei je bez glave, - trea od: kad doe sveti Mrata, padne
snijeg za vrata, - etvrta od: gdje je ist raun, tamo je duga ljubav, peta od: gdje je duga kosa, tamo je kratka pamet. Premda su te poslovice
tako jako skraene, opet su potpuno razumljive, jer im smisao izlazi iz duge
porabe, tj. ljudi ih ve odavno i esto govore i sluaju, pa elipse u tim
poslovicama ' svako sam lako popunja. Dodajem da tako skraenih poslovica
ima i u drugim jezicima, npr. njem. Gliick im Spiel, Ungliick in der Liebe,
viel Feinde, viel Ehre, - franc. longue langue, courte main, soleil fl la vue,
bataille perdue.
f) Osobita je b r a h i log i j a

skraene,

g) Brahilogija je i u

reenicama

to .e navode u 450c.

SROCNO$T (KONGRUENCIJA)
Cesto i preesto nema nikakve sumnje u kojem e licu, padeu, rodu
i broju stajati kOja rije, jer se samo na jedan nain moe ona sloiti s rijeju kojoj pripada. Tako npr. u reenici ja mislim ne moe se mjesto
mislim uzeti nikakvo drugo lice ni broj, - u reenici godine prolaze ne moe
mjesto prolaze biti singular ni prvo ni drugo lice, - u reenici nebo je
oblano mjesto oblano ne moe se uzeti plural ni muki ni enski rod itd.
O takvim zakonima slaganja rijeI (sronosti, kongruencije) ne treba u ovoj
glavi govoriti, nego e se govoriti o odjelitim pravilima kongruencije koja
izlaze iz osobite naravi rijei to se imaju s drugima u reenici sloiti.

'"

"

406. a) Kad subjekt nije samo jedan, ve su dva ili njih vie
razlinih lica, onda predikat stoji 'll pretenijem licu, a pretenije
j e prvo lice od drugoga i od treega, a drugo od treega, k tome

430

GRAMATIKA

predikat stoji u pluralu. Rjee se glagol slae u licu sa subjektom koji je na prvome mjestu i glagol mu blie stoji.
b) Za subjekt slui prvo i drugo lice: ni mi ni ti nijesmo kadri
mira nainiti. V. dan. 3, 161, nemoj da se svaamo ja i ti. D.
1 mojs. 13, 8, kad ja i ti zajedno jahasmo. 4 car. 9, 25. POl istom
je pravilu: kad mi i vi zajedno jahasmo ili: kad vi i mi zajedno
jahasmo (neobino bi bilo: kad jahaste vi i mi zajedno). - Osobit
je ovaj primjer (nalik na one u 423a): ja i vas dva to su trojica.
V. prav. sov. 53.
c) Subjekti su prvoga i treeg lica: da smo ja i g. Ranke zasluili nagradu. lai i op. 26, ja i g. Lazi sloni smo u tome. pis_
34, otac tvoj i ja sa strahom traasmo te. luk. 2, 48 ja i Jugovi
ostanemo u kui sami. prav. sov. 79, pisali smo i Davidovi i ja.
prepo 1, 345 (1829), eda li emo doi ja i mati tvoja i braa tvoja?
D. 1 mojs. 37, 10, da izfJinemo ovdje i mi i stoka naa. 4 mojs.
20, 4, ja i dom moj sZuiemo Gospodu. is. nav. 24, 15, ja i moja
braa ti momci moji i straari neemo svlaiti haljine. nem. 4, 23,
to bi za dan na vojski dobio, za no bismo ja i on popili (ovo
govori ena). nar. pjes. 1, 141. Ne bi neobino bilo: da izgine
ovdje stoka naa i mi.
d) Subjekti su drugoga i treeg lica: pa e ti i starjeine
izrailjske otii caru i rei ete mu. D. 2 mojs. 3, 18, a ti i sluge
tvoje znam da se neete bojati. 2 mojs. 9, 30, idi, pa onda doi
ti i Aron s tobom. 2 m:ojs. 19, 24, zato ti i sva druina tvoja
skupiste se. 4 mojs. 16, 11, ti i sinovi tvoji s tobom vrite sveteniku slubu. 4 mojs. 18, 7, da se ti i Judejci mislite odmetnuti.
nem. 6, 6, ti i dom oca tvojega poginuete. jest. 4, 14. Nalazi
se, ali rjee, i ovako: da ne izginu i oni i vi. D. 4 mojs. 18, 3.
e) Osobiti su ovi primjeri: jedno poemo nas desetak u Dubrovnik.
nar. prip. 7, gdje subjekt stoji upravo u 3. licu, ali "nas desetak" po smislu
je prvo lice, zato je u to lice metnut i glagol; - to niti je on eljeo ni smo
i jedan od nas mogli misliti da je nuno. V. dr. izd. 3, 120. Govorei tu Vuk
o sebi i o S. Milutinoviu upotrebio je 1. lice plur., premda bi rijei "i jedan
od nas" prije iskale 3. lice plur., ali piui Vuk te rijei bilo mu je na umu:
"mi i jedan", pa je glagol sloio ne po onome to je napisao, ve po onome
to je mislio.
f) Vrlo se rijetko dogaa da se pridjev ili zamjenica ne slae u padeu
s imenicom kojoj pripada, npr. napiu je (tj. au) mojim devet ura (v.
238b), sve trojici glave osijee (v. 413g), kojega su Turci 0110 dana ubili
(v. 470b). U treem primjeru ne slae se rije 0110 sa svojom imenicom ne
samo u padeu nego ni u broju.

SINTAK SA

43I.

407. a) Imenice sluga, starjeina, vojvoda i sline po svo'j em

sU ' obliku enskoga roda, a po znaenju mukoga. Glavno je pravilo za njih da se, kad stoje u sing., uzimaju kao imenice mukoga
roda, a kad su u plur., uzimaju se kao imenice enskoga roda,
ali ima i drugih naina kongruencije koja se s tim glavnim pravilom ukrtavaju. - U narodnim se pjesmama pomenute rijei
i u sing. slau kao imenice enskoga roda', npr. a nu hodi, moja
vjerna slugo. nar. pjes. 2, 62, skidaj ruho, neznana katano. 67.
a sluga im jedna vino slui. 263, al" besedi vojvoda sibinjska.
485. Vuk u svojoj prozi slae ovako samo neke rijei, npr. ili je
ovaj ovek varalica ili je najvea budala na svijetu. dan. 2, 133,
stanu govoriti da se Curija poplaio od Turaka ili da je turska
uvoda. 3, 181, uitelj koji je bio zdrava i jaka ljudina. 239, da
taj Pavluij nije pravi ruski poslanik, nego da je francuska ili
austrijska uvoda. prav. sov. 19. Pored toga ima Vuk i: onaj je
nadriknjiga gov.orio da ... prepo 1, 207 (1822) . Isp. jo: to je
bila najgora varalica (govor je o vojvodi Hrvoju). D. ist. 158,
stara sluga razume volju gospodara svoga. M. 130.
b) Ima ovakih imenica koje mogu znaiti i muko i ensko
eljade; u prvom sluaju se i slau kao imenice mukoga roda.
npr. koji bi igda ovak01'Tl, ludi, kao to sam ja, dao drugu enu.
V. dan. 2, 141', ovaj laa kaza jo za ivota. mat. 27, 63, pripovijeda se da je nekakav laa odgovorio. rjen. kod .naraJla, kad
umre kakav bogat tvrdica. posl. 66, to je kurva za savjet primio.
nar. pjes. 1, 568, kad moj dika polazi menika, kad moj dika ide
od meneka. 640.
c) Gdjekoje imenice samo u prenesenom znaenju mogu
sluiti za muku eljad i u tom se sluaju slau i kao imenice mukoga i kao imenice enskog roda. Primjeri: to hoe ovaj besposlica? V. d. apo 17, 18, idi, besposlico jedna! rjen. kod 6ecnocJlJ1:qa
(za potvrdu znaenja: der Miissigganger), muterija svaki trai
i eli imati njeto. pis. 42, nalji mi kakva muteriju da prodam
svinje. rjen. kod H1ICJIaTH, idi, kukavico jedna! rjen. kod
KyK8:B~a (za potvrdu znaenja: ein e1ender Mensch), najgora ra
moe ubiti najboljega junaka. rjen. kod MapKo KpaJbeBYdi, ro
jedna! kod pija (s priJevodom: du Nichtswi.irdiger).
d) Rijei sluga, starjeina, vojvoda i dr. kad stoje u plur.
slau se kao imenice enskoga roda. Primjeri: ree da su one
pae bile lude koje su pred njim ustajale. V . pjes. (1824) XLIX.
stareine sve osim Miloa Obrenovia, koje se dese oko Dunava,
prebegnu u Srem, a koje se zateku unutra u zemlji, one se Tur-

432

GRAMATIKA

cima ispredadu. mil. obro 42, iz Nemake navale vojvode i razline

d"uge poglavice s1'Pske, koje za Kara-orijem nisu teLe da idu
u Besarabiju nego ostaLe po Sremu. 86, raspie po svim okolinama
da mu dou sve spaije koje imaju sela u Srbiji. dan. 3, 137, Srbi
odgovore da mira nema dokle su go daije u ivotu, jer e one,
makar e bile, opet pokupiti vojsku i doi. 210, najvea su im
gospoda vladike, koje su se dosad slabo bojaLe i cara. kov. 13,
Kaf{ cy asuje KOH:.OXpawru;e y nOJbY yxsaTu.ae He'll1jera KOtha,
jef{aH Of{ H:.MX KaJKe. nar. posl. 4, od toga je vremena ostalo te su
haralije iz Zvornika kupiLe harae po Mavi. rjen. kod Pabesu'Ha,
amdije su na ovome. kraju gotovo biLe postaLe ono to su na
istonoj strani biLe krdalije, samo su krdalije bile sve konjici
i vrlo su se lijepo odijevaLe, a amdije su bile pjeaci i slabo su
marile za lijepo odijelo. rjen. kod 'JaMI,IMja, ovo su i same vojvode
moraLe initi. prav. sov. 10, sve su gotovo zanatlije ivjele po
selima. D. istor. 62, vojvode su sudile u vojsci i zamjenjivale samoga cara. 67, dravne su se sudije biraLe na neko vrijeme i sa
zakletvom obeavaLe da e pravo suditi. 262, kako bi se starjeine
koje svruju tajne Hristove mogLe starati samo za molitvu. pis.
236, toga radi skupe se u crkvu sve vladike koje se nalaze u glavnom mestu. 246, poto se sluge vrate i kau da ih nigde nisu
mogLe nai. nar. prip. 33, sve vladike do mene inile su ovo.
M.122.

408. a) Pomenute se rijei slau kao imenice mukoga roda,

ali ono to se s njima slae stoji u drugoj reenici, a ne 'u istoj:
bilo je nekoliko veliki stareina, koji su po nekolike naije posvajali. V. mil. obro 11, kad spaije vide da Milo ne kte doi u
Beograd, oni se srditi jedan dan izopijaju pa onako pijani opale
jz puaka. 147, kad krdalije prime ove novce, oni se podele na
dvoje. dan. 5, 26, naijem oficirima lake se moe oprostiti, jer su
.oni carske sluge koji su danas ovdje, a sjutra bog zna gdje. kov.
14, serdari su ondje sad pandurske starjeine (kao buljubae) koji
tjeraju rave ljude. 39, onda on raspie svijem starjeinama da
ostave sve to su gdje zauzeli. prav. sov. 30, vojvode sve prime
novu uredbu i zakunu se Kara-oriju da e mu biti vjerni. 51,
nove sluge crkvene pristupaju k besmrtnoj trpezi da bi osjetiH
kako je Hristos od srca elio. D. pis. 244, za Duana vidimo
kefalije, koji su sjedjeli u gradovima, u njih je bio gradski sud,
oni su uvali putove. istor. 64. - Rijetko stoji ono to se mukim
rodom kae u istoj reenici: sluajui sudije ovo pripovijedanje

433

SINTAKSA

nekoliko su se puta grootom nasmijali. V. dan. 2, 127, jer su ga

i pape piOiljali u razne zemlje. l. 125.
o

b) Nakon tih dosad navedenih primjera nije

udo

to ima

i takvih gdje se rijei, -o kojima je govor, u nizu vie reenica slau

iz poetka kao imenice enskoga roda, a poslije kao one mukoga.

Primjeri: pae su tako vjerne svome caru da su meu njima
vrlo rijetki koji bi svoj ivot branili protiv carske volje. dan.
2, 85, jer su kolovoe bune iz poetka narodu kazivale da je
Milo s njima u dogovoru, a moe biti da su i sami mislili i jedan
drugoga varali da e Milo s njima pristati. mil. obro 65, otpre su
se i seoske stareine zvale knezovi seoski, no sad se orni zovu
glavni kmetovi. 190, vladike s ovom uredbom ne budu zadovoljne,
nego se stanu tuiti, jer su oni (svaki) po preanjem obiaju
dobivali malo manje od 30.000 groa. 200, u Biogradu su bile
etiri velike dahije, koje su sav biogradski paaluk izmeu sebe
bile podijelile, a oni su opet imali svaki svoje kabadahije. rjen.
kod Ka5a-p;rumja, kalajdije su otprije u Srbiji nosile po selima
rubu te prodavale; gdjekoji su ili na konjma i rubu nosili u
bisagama, a gdjekoji su ili 'Pjeice. rjen. kod Ka.n:ajr,rnja,
krdalije su ile na konjma i svi su bili odjeveni u svilu i kadifu.
kod Kpr,raJrJ1ja, i zanatlije su spravljale svoje egrte, kojima su
()sim novijeh haljina davali i sav alat od svoga zanata. rjen. kod
onpaBa, preanje glavne starjeine nijesu nasrtale na Karaorija, kao ni on to nije na njih, nego su bili jednaki kao
drugovi. prav. sov. 16, u Srbiji nahodimo trojake sudije: jedne
sudije seoske, druge gradske, a tree dvorske koje su sudile svima
koji su se nahodiIi na carevu dvoru; svi su oni bili inovnici
i b~li jednaki izme:u sebe. D. istor. 65, u gradu su se sudije
birale izmeu ljudi pouzdanijeh; stupajui .u dunost oni se zaklinjae da e pravo suditi. 341, Isus posla dvije uhode . .. i oni
otidoe. is. nav. 2, 1, kad to ule age od Udbine, njemu jesu
rijei besjedili. JM. 245.
c) Rijetko se pomenute rijei u istoj reenici slau kao imenice i mukoga i enskog roda: esto se srdio to su ekoje male
vojvodice, koje su svoja vojvodstva manjom rabrou dobili,
imaju ime i est kao i on. V. dan. 1, 89, sve tri ove bulj.llbae
sa svojijem pandurima bili su hriani. rjen. predgov.
o

409. a) Rijei mome, djevoje i sline slau se sad po gramatici (tj. kao imenice srednjega roda), sad po smislu (dakle kao
imenice mukoga iIi enskog roda). Primjeri za prvo slaganje:
jedno mome iz nidje abake najvie smo zato drali u slubi

434

GRAMATIKA

to je vrlo lepo znalo uz gusle pevati. V. nar. pjes. (1833) XLI,

MOM'iaA HaroBope H rp'ie Aa ce 06pHje H, 6YAyhH ~a ce ono
MaJI o npHje XBaJl.UJ/.O ~a ce H>KXOBH jyHa~ Meljy Kojm.1a je O'H.O
6HJIO CyBH 6PHjy, TaKO H ono K<UKe 6ep6epl1HY ~a ra He MJ1je.
nar. posl. 188, kae materi kako se s devojetom naao i ta
mu je (tj. djevoje) kazalo. nar. prip. 83, OA je~Hora MOM'ieTa
J13 B~a 'iYO CaM .... !HO ono MH HJ1je 3naJto Ka3aTJ1 llITa je TO.
nar. pjes. 1, 152, tu se nae tursko mome mlado, ono ide pai
na divana. 598, no to Ture ni sluati nee, Ve je baca za se na
konjica, tri puta je opasalo pasom, a etvrtom od sablje kajasom.
603. - Primjeri za drugo slaganje: kad ovo Cigane u carevu
dvoru odraste i kao carevi stane s gospodom ii po lovu, esto
je u umi govorio. V . rjen. kod I1pe6eH'J1IlITe, mome kad to uje
stane plakati i moliti se da on to ne moe uiniti. nar. prip. 82,
devoje pristane za njim i stane ga moliti da joj kae. 83, ufatie
ono mome mlado to je njima bostanj pogazio. nar. pjes. 1, 398,
ode Ture svome belom dvoru, pak usede doru debeloga, pak on
pliva na tijo Dunavo, naplivao i preplivao ga, u.vatio Vara dinku
Maru. 598, tursko mome za boga ne prima, ve je metnu za se
na konjica, tri puta je pasom pripasao, a etvrti od sablje kajasom.
599.
b) Imenice na lo koje se upotrebljavaju za eljad u ali ili
za porugu (v. 347e) po obliku su srednjega roda, a po znae
nju mukoga. One se tako dvojako i slau, npr. prikucalo (tj.
posljednji u kolu), gdje s' ostalo (iz neke narodne pjesme). rjen.
kod npJ1K~aJIO, slab sam pamtilo. V. rjen . kod naMTJ1JIO, etao
je sirzbijalo. rjen. kod cHp36'MjaJIo (iz nar. pjesme) . Katkad imenice na lo, kad slue za muku eljad, imaju u akuzativu sing. -a:
spremo za dizala. rjen. kod ~J1:3aJIO (iz nar. posl.), naao nekakvog
piskarala, te opisao kapetana i turio u novine. M. 303.
410. a) Zbirne imenice braa, gospoda, vlastela po gramatici
su enskoga rodt u sing., a po smislu su mukoga roda u plur.,
zbirna imenica djeca po gramatici je enskoga roda u sing., a
po smislu je i mukoga i enskog u plur. Pridjev uz te imenice
stoji u enskom rodu sing. od pamtivijeka, npr. mila braa,
mala djeca; glagol ponajvie stoji u plur., npr. braa govore,
djeca se igraju, sasma rijetko u sing., npr. neki od brae, koja
bjee u Jopi, pooe s njim. V. d. apo 10, 23, dananji Hrvati imaju
svoju gospodu, koja se od naroda prostoga vrlo razlikuje. kov. 12,
u Grbiju tako zovu Latine i gospodu koja je u carskoj slubi.
rjen. kod ~apeBMh, s drugom gospodom, koja stvar ovu poznaje

SINTAKSA

435

i razume. prepo 6, 53 (1840), sva gospoda podmni u crkvu. nar.

pjes. 2, 160, koje je birala sva vlastela. D. istor. 340, pohodi gospodu koja je u vlasti. M. 101, gospoda pita. 102.
b) Pokretne rijei (tj . pridjevi, brojevi, zamjenice i participi to imaju sva tri roda, npr. dobar - dobra - dobro, prvi prva - prvo, ovaj - ova - ovo, dao - dala - daLo), ako su u
predikatu, stoje s pomenutim imenicama takoer u sing., npr.
braa su zdrava, djeca su zaspaLa. Iz ta se dva primjera vidi da
glagolski dio predikata (su) stoji u plur., a pokretna rije (zdrava,
zaspaLa) u sing. Tu dakle imamo sintaksnu smjesu. Potvrde su
tome: i ova su mi gospoda .. . sLaLa pesama. V . nar. pjes. (1833)
XXXIII, u knjigama one brae nae, koja su pisaLa glagolitskijem
slovima. pis. 22, nemoj da uini, kao to su naa braa uinila .
nar. prip. III, uze sebi dio svoje oevine nasuprot starijoj brai,
koja branie prava porodina. D . istor. 6, doista su dubrovaka
vlastela Ljubila italijanski jezik. 331, kad se mOlli za sve pravoslavne oce i brau, koja su prije '?reminula. pis. 17.
c) Pokretne rijei stoje u plur. u mukom Olbliku; ponajvie
biva to u drugoj reenici, a ne u kojoj stoje one imenice. Primjeri :
mnogi su od prve gospode nae pitali za ono pismo. V. lai i op.
22, i tako gospoda ta, koja misle i govore da u pisanju rijei
ne treba paziti na izvor nego na korijen, valjalo bi najprije da
postave pravila i sami da ih se dre. pis. 28, u Dubrovniku prva
gospoda bila su vlastela; ne samo to su se oni (tj . vlastela) i
pravima i gospostvom vrlo razlikovaH od ..svoga naroda .... kov.
11, i oni od gospode nae koji ':iU narod Ljubili i eLjeli mu dobro
initi ponajvie nijesu znali kako e, nego su radili protiv svoje
elje. 15, djeca po selima obino ne oblae gaa dok ih ne mogu
sami drijeiti i svezati. rjen. kod rahe, od turske gospode, koji
su bili poeH piti rakiju, oni su pred ruak i pred veeru svagda
pili. rjen. kod Me3e, onda mu braa ponu zlobiti to oni nisu
mogli jabuke sauvati, a on je sauva. nar. prip. 19, onda starija
braa otidu kuda su znali. 79, vidjeli smOl da je i djeci svojoj
ostavio zavjet da budu vjerni sultanu. D. istor. 182, Josif dakle
pozna brau svoju, ali oni (tj~ braa) njega ne poznae. D. 1 mojs.
42, 8.
d) Osamljeni su ovi primjeri: zato je velika hvala onoj gospodi
koja su oglase moje razaiZjali. V. prav. sov. predgovor, i gospoda
otiLa u crkvu i boju su sLubu ostajali. nar. pjes. 2. 503
411. a) Imenice eLjad, momad i sline takoer nijesu istoga
roda i broja po smislu kojega su po obliku. Kadto im glagol stoji

436

GRAMATIKA

u sing.: sva eljad njezina ima po dvoje haljine. D. pr. soL 31, 21.
I z Vukova jezika nemam ovakoga primjera ni jednog, ali je
n alik na nj : ne mogui svoj eljadi pomoi i izbaviti je od ropstva . V . miL obro 61.
.
b) Glagol stoji u mnoini: poslije stanu momad pjevati.
V . nar. pjes. (1824) XXVII, budui da se ova buna kod njegove
"kue poela i njegova je eljad ropstvom platie. miL obro 67,
o~ "IeJhawr Koja 'H.ujecy o~aH~e pO~OM. nar. pjes. 1, VI, mlada
"momad u ali izmeu sebe napijaju jo smjenije. kov. 127,
momad ona to igraju i pjevaju zovu se koleani. rjen. kod
I{oJIe~a, umiru mnoga eljad. kod yn~aK, u tom je nesretan to
mu se eljad nikad ne mogu da nasite; izjedu na jedan obrot:
pun kazan jela, pa im je i to jo malo. nar. prip. 96, kruh baci
()inijem zvjeradrna da te ne izjedu. 117, obanad kad nau zovu
odseku jedan prut i od njega naine sviralu. 191. Nalik je primjer:
nego mu negde u zbegu nau eljad 'te ji povataju i dovedu.
:miL obro 60.
c) Pokretne rijei u predikatu stoje ponajvie u enskom rodu
sing.: da bi se momad naa iz Srbije, koja znadu itati i pisati"
~a tri godine mogla toliko nauiti. V. lai i op. 8, otprije su ila
momad uoi Boia od kue do kue te pjevala pjesme od kolede.
rjen. kod KOJIeAa, mlada su momad vrlo rado ila u otmicu.
kod OTM~a, u veliku su kolu primali samo momad koja su
ve znala atiti i pomalo pisati, pa su ondje uila istoriju sviju
naroda. kod IIIKOJIa, s dvoje troje eljadi koja su nas posluivala
ostanemo u kui. prav. sOV. 79, da je Muicki u Karlovcima pitao
:za narodne pjesme nas momad iz Srbije, koja smo se onda
'nalazila ondje, to je istina. dr.-i,zd. 3, 66, od toga asa ne mogoe
eljad ni polak jesti koliko su donde jela. nar. prip. 98.
d) Rjee stoje .p okretne rijei 'll mukom rodu plur.: mlada
su momad vrlo rado ila u otmicu i esto su nudili jedan drugoga: ajde, more, da ti otmemo djevojku .... djevojke otimaju
:ponajvie momad koja nemaju roditelja, ili ako ih imaju, a oni
ih ne sluaju. rjen. kod <YrMJ-ru;a, MJIaAa MOM"Ia~, JKeJIeB.H Aa ce
I10Ka2KY jYHan;H,. Ria.o lllTO cy c.n.yw.a.n.u Aa 'c e npMnoBHje~a 3a lbJ1'XOBe CTape, oAMax onona~y opyJKje. nar. pjes. 4, 459.
e) Ovdje se mogu dodati primjeri za rije burad, koja je takoer zbirna imenica kao eljad, momad, ali znai neto neivo:
da se k mostu privuku burad. V. eman. 26, s pomou kojih se
burad na kola tovare i s kola skidajU. rjen. kod naJIJ1je, tu se
bur ad opravljaju. nar. prip. 101.

SINTAKSA

437

412. a) Uz brojeve dva, oba, tri, etiri glagol stoji gotovosvagda u plur., vrlo rijet~o u sing., npr. evo ima etiri godine.
nar. pjes. 2. 173, etiri reda ima i meu arhijerejima. D. pis. 237,
kad se navri tri godine. prip. 122, ne pme ni dve nedelje dana.
S. 5, 109. Mnogo je obinije: dva ovjeka dooe, etiri godine
prooe, itd.
b) Pokretne rijei kad su u predikatu ili u drugoj reenici
stoje u dualu: od prve ene ostala su mu dva sina. V. dan. 4, 16,
i ona su druga tri gospodina govorila kojeta. pis. 29, iz Njemake
bila su dola tri uena Srbina. prav. sav. 7, Petar je Dobrinjac
imao dva sina, koja su oba umrla .. 77 , tu su valjada i moja dva
brata propala. nar. prip. 55, kad tamo, a to ve dola i druga dva
brata. 77, a veli im Suikinja Mara: oba mlada, oba meni draga,
oba lipa, iva majci bila! nar. pjes. 1,557, da su tri brata zajedniki
vladala. D. istor. 6, sv. Sava pria da su ga obadva brata dozvala
u Srbiju i oba ga srela u Hvosnu. 20, nijesu oba suparnika bila
duna dati svjedoke. 276, ona dva velika praznika negda su slavljena zajedno pod jednijem imenom. pis. 306.
c) Pokretne rijei stoje u plur.: dva mlaa sina bili su kod
starijega brata. V. dan. 1, 22; gdje su dva ili tri sabrani u ime
moje. mat. 18, 20, Ka.JKe Aa cY ).V3a '{DeKa BPJIO pa3J1.u"t1tU je~aH
'OA ~yrora. nar. posL 129, dva ovjeka koji se paze. kov. 43, nae
dva bijela goluba koji joj reku. nar. prip. 162, sieli su do tri pobratima. nar. pjes, 1, 404, u zlo sjeli, dva Jakia mlada! 2, ,620,
oba su mu boga prifatili. 3, 161, tako je on sad stupao u prava
oina i oba strica koji su umrli bez djece. D. istor. 95, dva kaluera poslana od oba manastira potvrdie pismom da su primili
sve novce. 117, takova su tri prva dana velike nedjelje, oni su
jednaki po slubi bojoj . D. pis. 127, jo dva znamenita obiaja
bivaju na vjenanju koji mladencima napominju nove dunosti
njihove. 223.
d) da mi se daje svako tri mjeseca. V. prepo 6, 66 (1842); tu
je U21eto svako mjesto svaka, V. u 413 g . .
e) Ima i takvih primjera u kojima stoji isprva dual, a poslije
plur.: pripovedaju da su se nekad dva momka bila zagledala u
jednu devojku, pa onda kod crkve na saboru teli da se pobiju
oko nje. V. dan. 4, 32, yopyJICUJLace ~a '{CeKa, na je~a.H ~aBao
Meco a ~pyn[ xynyc, Te ce xpa1tuJl.u 3aje~o. nar. posl. 340, ona
dva konjika jo su pre od careva sina bila dola u dvor i pripovedila caru sve po redu to su uli i videli. nar. prip. 60, bila tri
brata, pa na belome svetu nita vie nisu imali do jednu kruku,

438
te bi tu kruku redom
jabuke na sto. ~01.

GRAMATIKA

uvali.

99, dva cara dola da prose i metnuli

f) Osobina je crnogorskoga i bokelj skog govora da rijei koje neposredno stoje uz pomenute brojeve (dalde ne u predikata) imaju oblik plurala: koliko bi mogli ovi tri konja doerati. nar. prip. 151, uzmi i natovari
one tri konja. 152, i dva grada neetane i dva konja neja hane (tj. dat u ti).
nar. pjes. l, 342, ali sjede do dva stari starca. 2, 12, i kod nje su dva lju.ti
arslana. 2, 31, i eraju dva ranjene druga. 4, 60, udrie se dva dobri junaka.
4, 88, udrie se dva krni junaka. 4, 317. - Bit e pogreka1 svoje mjesto
svoja u primjeru: da e je uvati kao svoje dva oka u glavi (u nar. pripovijetki bokelj skoj). nar. prip. 164.

413. a) Brojevi pet, est, sedam itd. danas se ne sklanjaju, tj.

postali su prilozi; zato se i slau sa singularom i sa srednjim
rodom, npr. dolo ih je pet, kao kad velimo: dolo ih je malo (ili
mnogo). Ali misao da ti brojevi doista znae mnoinu ini te
s njima moe glagol stajati i u pluralu, a pokretne rijei stoje
onda u onom rodu kojega su rijei zdruene s tim brojevima.
Evo razlinih naina slaganja s pomenutim brojevima:
b) kad mu se navrivae etrdeset godina. v. d. apo 7, 23, i
pade ih u jedan dan dvadeset i tri hiljade. Irimlj. 10, 8, Y OBOj
lUb113J1 U.M.a 62 njecMe. nar. pjes. 4, predgovor, sedam klasova
izraste iz jednoga stabla jedrijeh i lijepijeh, a iza njih isklija sedam
malijeh i turijeh. D. 1 mojs. 41, 22, kad se navri etiri stotine
i trideset godina. 2 mojs. 12, 41, izgibe ih od te pogibije dvadeset
i etiri tisue. 4 mojs. 25, 9, dvadeset i tri godine bjee Joahazu.
4 car. 23, 31, oko njega posjeda dvanaest svetenika. pis. 131,
im se spominje pet udruenijeh crkava. 335, da pozna koliko
nam dobra ini svetijeh sedam tajna. 370.
e) .... 7350 ljudi, od kojih je 3782 ovjeka odreeno bilo da
uva malu Vlaku. V. prav.-sov. 40, novijeh vojvoda postavljeno
je II nahiji poarevakoj sedam. 64, osnovano bi dvanaest episkopstva. D. istor. 22, tako se u Kotoru 608 modija soli razdavalo
narodu. 248, dakle je 1000 perpera mletakih bilo jednako s 1000
perpera dubrovakih. 253, u malom je vijeu bilo 11 vijenika.
345, kako je obilato krasotama duhovnijem i ovijeh pet nedjelja
asnoga posta. pis. 108, u blagodati kojom je darivano sedamdeset
uenika. 235.
d) jedanaest uenika otidoe 'u Galilej;u. V. mat. 28, 16, sretoe ga deset gubavijeh ljudi. luk. 17, 12, ja ne znam da li u
svemu narodu naemu pedeset kua imaju novi zavjet. dr. izd.
1 PO Reetaru to nije tamparska pogreka nego zanimljiva osobina
bokelj skoga i crnogorskoga govora da uz imenicu srednjega roda stoji
atribut u enskom rodu.

SINTAKSA

439

3, 265, otidoe trista janiara . nar. pjes. 2, 370, vino piju trideset
Senjana. 3, 173, skupie se ezdeset Senjana. 3, 427, devet se svjedoka zaklee da su sluili. D. istor. 250, pet zavjesa neka se sastaVljaju jedan s drugim. 2. mojs. 26, 3, kad zatrubie u trube
onijeh tri stotine (tj. ljudi). sud. 7, 22, ovu tajnu treba da svruju
sedam svetenika. pis. 226, ovako i ostalijeh est svetenika jedan
za drugim pomazuju bolnoga uljem. 230.
e) doe na Batoinu gde su tri etiri stotine Turaka bili nai
nili anac i uvali ga. V. mil. obro 105, pet od njih (tj. djevojaka)
bijahu mudre, a pet lude. mat. 25, 2, ostalijeh pet popeitelja
imali su sjednice zajedno. prav.-sov. 58, sluga odgovori da su
(paunice) dolazile i kako su osam pale u jezero, a deveta njemu
na konja. nar. prip. 22, al' srditi dvanaest Arapa svi dvanaest
sablje potrgoe. nar. pjes. 2, 374.
f) S pomenutim brojevima moe iz poetka biti sing., a
dalje plur.: sastane se opet oko trista vojnika, pa se dogovore da
idu ono vee da udare na Turke. V. dan. 3, 198, u taj as doleti
devet zlatnih paunica, osam padnu na jabuku, a deveta u krevet.
nar. prip. 19, iz rijeke izae sedam krava debelijeh i lijepijeh te
stadoe pasti po obali. D. 1 mojs. 41, 18.
g) Vrijedno je navesti ove primjere u kojima pokretna rije
koja poblie odreuje broj stoji II srednjem rodu sing.: kuda se
gotovo svako 10 godina pali i ara. V. dan. 2, 48, sa neko 50 ljudi
pree uJadar. 3, 184, nije mu bilo puns> etrdeset godina kad je
umr'o. 4, 5, s neko 800 ljudi. mil. obro 36, i ovo est brae. d. apo
11, 12, 3a 080 nOCJbe~jex 11 CTKXoBa rOToBo 6H ce MorJIO peirn.
nar. pjes. 1, 558, sa neko 70 beara. prav. sov. 52, ovo pedeset
godina poele su se knjige tampati. dr. izd. 3, 372, napunimo
vree za sve 1 trideset konja. nar. prip. 7, strina Jela suknju ovranila za svojije sve deset sinova. nar. pjes. 1, 582, jo rodila devet
mili keri, sve se devet tebi pomamilo! 1, 559, oko konja dvanaest
katana, sve dvanaest Relja pogubio. 2, 477, sve mi tridest druga
pogubie. 3, 100, te susrete trideset ece ludo. 410, ta e ono
sedam jaganjaca to si odluio? D. 1 mojs. 21, 29. Ne mogu se sve
pokretne rijei uz brojeve tako slagati, velika veina njih mora
stajati u genitivu plur., tj. slagati se s imenicom to zavisi o broju,
npr. mora se rei: sedam starih ljudi, deset bijelih krava, nikako
ne bi valjalo u tim primjerima: staro, bijelo, - a i u navedenim
primjerima bto bi genitiv posve obian, npr. nekih 50 ljudi, svih
devet sinova, onih sedam jaganjaca itd. Tu je gen. plur. ne samo
1

Vidi 241c.

4:40

GRAMATIKA

posve obian nego je i prvobitan. Sto se govori: neko 50 ljudi,

sve devet sinova, to je asimilacija pokretne rijei s brojem mjesto
s imenicom kojoj po smislu pripada, a budui da su se brojevi pet,
est, sedam itd. prestali ve odavno sklanjati, postali su adverbi,
a uz adverbe pokretne rijei stoje u sing. srednjeg roda, npr.
popiu ovo malo vina, a ispor. i strah me je bilo, zima mi je bilo
u 426c. Plod je analogije prema navedenim primjerima: osim
neko desetak ljudi. V. mil. obro 16 (kao da mjesto "desetak" stoji
"deset"), sve trojici (mjesto: "svoj trojici") glave osijee. nar.
pjes. 4, 335, najznatnije je u njima sve trima (tj. u svim trima
knjigama). V. dr. izd. 3, 390.* - Vidi jo primjere u 415c i 416g
i ovo dana u 470b.
414. a) Brojne imenice dvojica, obOjica, trojica itd. imaju
glagol uza se gotovo svagda u pluralu, npr. desetorica brae Josifove otidae da kupe ita. D. 1 mojs. 42, 3, prijeoe obojica suhim.
4 car. 2, 8. Sasma je rijedak sing.: blago pripadne sinovima kojih
bijae trojica. D. istor. 112, bilo ih je isprva dvojica, a poslije
petorica. 341.
b) Pokretne se rijei s pomenutim imenicama slau sad u
sing. enskoga roda, sad u plur. mukoga. Potvrde za prvo slaganje: ako su i bila tu dvojica od njegovijeh protivnika, Milenko i
Vuica. V. prav. sOV. 19, ostala trojica jamano su imala mnogo
manje. 58, jedan bi (tj. brat) ostao kod kruke, a druga dvojica
ila bi na nadnicu. nar. prip. 99, na dva pisma potpisana su obojica.
D. istor. 86, ako bi obojica umrla. 176, vidimo gdje se dvoj ica
zaklinju mjesto druge dvojice koja su stavljena meu svjedocima.
286, jedva se uje tihi bahat od trojice koja se katkad ustave.
pis. 66.
c) Primjeri za drugo slaganje: budui da su nji dvojica bili
pobratimi i zadali jedan drugom veru da se ne izdadu. V. mil. obro
74, Dorije mu (Teodosij u) naiju kragujevaku, u kojoj su iznajprije obojica zapovijedali, uzme svu pod svoju vlast. dan. 3, 217,
onda otac ree sinu: mi smo obojica svakojako jahali na magarcu.
236, vi ste obojica tako lepi i poteni i mome srcu m.ili da .... 4,
32, prva dvojica kazivali su mi da su neto skupili. nar. pjes.
(Ul33) XXXIV, prvi su senatori bili ona trojica to su bili u Rusiji.
dan. 5, 50, dvojica bijahu duni. luk .. 7. 41, od ovijeh 12 savjetnika
za etvoricu moe se rei da su znali knjigu. prav. sov. 8, kad su
Ova etvorica hvatani. 21, tako se braa umire i starija dvojica

Jamano

je pogreka: kome se svi dvanaest koljena naijeh nadajU

(svi mjesto sve). V. d. apo 26, 7.

SINTAKSA

441

otidu kuda su znali. nar. prip. 78, tako su k"ivi obojica, i Stefan
i ura. D. istor. 114, kao to smo se zakleli obojica. 1 car. 20, 42,
kako smo nas dvojica .... uradili taj posao. sitno sp. 228.
d) Oba su ova naina pomijeana, te u jednoj reenici dolazi
jedan, u drugoj drugi: sumnjam da li bi se meu naijem knjievnicima mogla nai trojica koji bi to znali. V. pis: 57, samo
trojica bila su na skuptini kojima nije povoljna bila ova uredba
. ... ali to su njih trojica mogli uiniti protiv onolike mnoine?
nijesu smjeli ni progovoriti. prav. sOV. 51, to su na ~avoru bila
dvojica koji su boga gledali, Mojsije i Ilija. D. pis. 325.
415. a) Brojevi dvoje, oboje, troje, etvoro itd. imaju uza se
glagol ee u plur. nego u sing., osobito ako se mi~le odrasla
eljad. Primjeri za plural: onda se oboje (tj. mu i ena) uzmu
za ruke i s bedena skoe uMoravu. V. pjes. (1824) XVI, Sava
do Bijograda tee od zapada k sjeveroistoku, a Dunavo :od sjevera
k jugu; sastavi se pak pod samim zidinama bijogradsk'im, okreu
se oboje pod imenom Dunava ispod Bij-ograda k jugoistoku. dan,
2. 41, vrana o bunjitu, a soko o mesu, pa oboje na urev dan
izlete. nar. posl. 39, e se dvoje valjaju, treemu se n.adaju. 76,
posle nekoliko dana venaju se njih dvoje (tj. momak i djevojka).
nar. prip. 24, to govore dvoje mladenaca. nar. pjes. ' 1, 608, pa
zaspae ece obadvoje. 3, 105, negda je Dubrovnik zajedno s ostalom Dalmacijom priznavao vlast vizantijsku, ali u IX vijeku oboje
otpadoe od Vizantije i poaoe za samostalnou. D. I istor. 230,
neka se pogube oboje (tj. ovjek i ena). 5 mojs. 22, 2:2 .. - Primjeri za sing.: neka raste oboje (tj. kukolj i penica) :'~ajedno do
etve. V . mat. 13, 30, de dvoje govori, tu je trei kost u grlu, e dvoje die, tree se pie. nar. posl. 73, ne nosi pla't e kurvi ne
ni cijene od psa, jer je oboje gad pred Gospodom. D. 5 rr~ojs. 23, 18.
b) Pokretne rijei u predikatu stoje uz reene brojne imenice
obino u plur. mukoga roda: a bijahu oboje (tj. mu (ena) pravedni pred Gospodom. V. luk. 1, 6, bi uhvaena zvijer i s njom
lani prorok .... ivi bie baeni oboje u jezero otkr. 1'9, 20, tako
su se njih dvoje (tj. momak i djevojka) grlili i ljubili. nar. prip.
19, oboje (tj. momak i djevojka) mrtvi na zemlju Pildoe. 142,
dvoje su se zamilili mladi:' Omer mome, Merima devojka. nar.
pjes. 1, 244, to smo sino dvoje besjedili. 600, a bjehu I oboje goli,
Adam i ena mu. D . 1 mojs. 2, 25, oboje (tj . momak i djevojka)
da bi mogli lake dijeliti. pis. 216, stoje dvoje obanadi . . .. oboje
su plani i preplaeni. M. 224. - Rjei je sing. srednjega roda:

444

GRAMATII{A

Uice i sva naija uika i gotovo polovina rudnike dade se Karamil. obro 46, dobrijem je spisateljima od polze staraka vika i privatno r~enziranje . pis. 71, u pohode ide nevjestin
otac, mati, brat, ujak i koji roak. kov. 95, kaalj, uga i aikovanje ne moe se sakriti. nar. posl. 133, uplai se svinja i meed,
pa ree meed svinji. nar. prip. 222, iz pisma koje Hilandaru dade
Evdokija i Konstantin vidi se. D. istor. 86, mjesto zajednike
radnje nasta nadmetanje, otimanje, buna i pravi rat meu njima.
133, da im se p1iQsvijetli razum i pobonost. pis. 65, jo joj se sluh
i srce trese od ovijeh rijei. 138, da se nova crkva i rtvenik
ispuni slave Gospodnje. 345.
b) Primjeri za plur.: koje ova recenzija, koje g. Pavle Solari:
podbunie me i naerae da dodam. V. rjen. (1818) XIV, ne znadu
svoga narodnog jezika, pa im ono openo neznanje i sujeta ne
doputaju da se ponize. pis. 94, gospodskome smijehu i vedru nebu
ne valja vjerovati jer se za as promijene. nar. posl. 44, ovoga zagrle car i carica kao svoga sina, pa ga uvedu u riznicu te ga
preobuku. nar. prip. 184, u istom se pismu Hum i Zeta nazivaju
srpske oblasti. D. istor. 25, prosvjeta i graanski red istiskivahu
neznanje i prostotu staroga ivota. 73, godina, dan mjes~a i ime
aka zavruju pismo. 283, onda svetenstvo i narod u crkvi pojahu
pjesme. pis. 114, Jordan i more pobjegoe od tebe. 308.
-Markoviu .

419. a) Pri subjektima istoga roda pokretne rijei u predikatu stoje u istom broju u kojem je glagol, a u rodu po;najvie
onome kojega su subjekti. Najprije evo primjeri za sing.: e je
ivljeo sv. S9.VO Nemanji i knez Lazar. V. rjen. (1818) XII, da ji
onde ne bi zastao Milenko i Petar. mil. obro 22, gde je posle doao
i Stojan Cupi i prota Matije Nenadovi. 51, uvaju ovce, kao to
se pjeva da ih je uvao trojanskoga kralja sin Paris i Duanov
neak Milo Voinovi. kov. 12, ovo je sve meni ovako pripovijedao
i Petar u Besarabiji i Mladen u Kragujevcu. prav. sov. 16, tek to
(carev :<'let) u ovu avliju uljeze, ostade i on i konj mu i pas mutav.
nar. prip. 149, potvrdi Dubrovniku upu konavaosku koju bjee
Dubrovniku dao Sandalj i Petar Jablanovi. D. istor. 163, dakle
je 'u. Epidavru bio Obod i Cavtat. 195. U navedenim primjerima
subj ekti su .mukoga roda, - enskoga su i srednjeg u primjerima: budui da mu je ena i kua bila u Jadru. V. dan. 4, 18, najvea se promjena i teta u sovjetu srpskom dOgodila. prav. sOV. 9,
moja je mati i njegova na jednom suncu taranu suila. nar. posl.
181, to je Desnica i Rasa blizu Zete. D. istor. 138, pismu je vanost
i spoljanja forma bila razlina prema vanosti same stvari. 281,

SINTAKSA

445

kad je osveta i samovlasna rasprava zamjenjivala sudno traenje

krivca. 309, - napomenuo sam kako je tampano jevangelije
Rejmsko i Ostromirovo. V. pis. 91, po tome vjenanje i velikoupansko dostojanstvo bjee sastavljeno sa starjetvom. D. istor.
18, mijeanje ugarsko (tj. u poslove srpske) i otimanje Vukanovo
nije bilo bez krvi. 20, dostojanstvo i znaenje istinitoga vladaoca
nije doputalo u dravi silne druine. 132.
b) Primjeri za plur.: to su mu Janiije i Antonije drali
stranu i branili ga. V. mil. obro 48, Dobrovski i Safarik dokazali
su da su se Srbi negda zvali svi slavenski narodi. kov. 9, beg i
vojvoda nijesu se smjeli mijeati u upravljanje. rjen. predgovor,
ni muselim ni kadija nijesu imali plate. kod .Myce.au.M, da su Kara-orije i Mladen potkupili i nagovorili Voinovia. prav. sov. 49,
tast i zet mogli su upravljati jednom zemljom. D. istor. 81, potvrdi
sve zapise koje mu bijahu dali Sandalj, Vukac i Vuk. 176, jesu li
Vladislav i Vlatko dugo vladali u svojim zemljama, ne zna se
pouzdano. 183, da Dubrovnik, Spljet, Trogir i Zadar nijesu bili
rastilo clmskom izobraenju. 327, patrijarh Jenoh i prorok Ilija
ivi bie preneseni na nebesa. pis. 328. Primjeri za subjekte enskoga roda: kako su stajale jedna prema drugoj rimska i slovenska
stihija. D. istor. 327, ako su igdje zemlja i priroda silno djelovale
na tijelo i duu kakvog naroda. N. 347.
c) Kad su subjekti srednjega roda, a glagol im je u plur.,
pokretna rije je 'u mukom rodu: pogledaj tvoje jelo i tvoje pie,
jo se nijesu pokvarili. Lj. 31. Tako bi bilo i ovo: nebo i more
bijahu mirni.
d) Ima i takvih primjera gdje je od dva glagola prvi u sing.,
drugi u plur.: tada se die Avimeleh i Fihol, vojvoda njegov, i
vratie se u zemlju filistimsku. D. 1 mojs. 21, 32, tada odgovori
Rahilja i Lija i rekoe mu. 31, 14, poslije izie Mojsije i Aron
pred Faraona i rekoe mu. 2 mojs. 5, 1. Tako je i ovo: u tom nabija bio gradska s Drine, a potom i druga vojska od Sjenice
prispije na lijevu stranu Morave te tako Turke malo obustave. V.
prav. sOV. 32.
'
420. a) Kad su subjekti razlinoga roda, mogu upredikatu
pokretne rijei stajati u sing., a rod im se upravlja ili po rodu
bliega (najbliega) subjekta ili po rodu onoga subjekta koji je
prvi u reenici.
b) da su se knezovi umnoili i vlast im se i gospodstvo umalilo. V. lai op. 17, oni se dogovore da bjee jednu no kad je bila
velika kia i vjetar. prav. sov. 68, pogleda, kadli doleeo vilenik

446

GRAMATIKA

i vila. nar. prip. 126, bog je nju umudrio i naa jadna siromatina.
132, tvoj je sin mrtav i tvoja snaha. 142,ve to bio brat i seja. riar.
pjes. 1, 219, pak je njima bog i srea dala. 1, 398, kuda nije iao
n i plug ni kosa ni motika, to je bila planina. D. istor. 59, ako bi
ta sva upa ili dio od nje kadgod dopao njemu. 211, iz poetka
je dolazilo ime i titula onoga ko je pismo davao. 283, nije za dugo
trajao mir i srea u crkvi. pis. 105, da bi mu se iscijelila dua i
tijelo. 188, da bi se i na ovom rtveniku pretvaralo tijelo i krv
Hristova svijetu na spasenje. 346, udesa koja je tu poinila priroda i vreme. M. 270.
c) ne bi li nam bog i srea dao. nar. pjes. 3; 329, namjera je
i bog namjerila. 4, 516, ito i so bijae im ostavljeno na volju. D.
istor. 240, jer se pleme ili dom u takvom sLuaju brojilo u polovinu.
302, koji narod ili carstvo ne bi htio sluiti Navuhodonos()(I'U.
jerem. 27, 8. Na to je nalik i ovo: vo ili krava, u kojega rogovi
rastu u irinu. V. rjen. kod 1.UUpajacT.
d) Uz 'subjekte koji znae neto neivo a mukoga su i enskog roda,
a glagol je u sing., moe pokretna rije stajati u sing. srednjeg roda, ali je to
veoma rijetko: da mu je poziv i dunost bilo raditi o utvrenju ustavnosti.
D . sitno sp. 366. Mislim da bi mnogo obinije bilo uzeti oblik bila ili bio.

e) Subjekti razlinoga roda (ali svi u sing.) mogu u plur.

imati i glagol i pokretne rijei to su u predikatu, a rod je pokretnih rijei muki ne samo ako je koji od subjekta mukoga
roda nego i ako nije. Primjeri: tako su Sava i Dunavo opasali
Biograd sa tri strane. V. dan. 2, 42, evo su u nae vrijeme sasvim
opustili Rudnik i Poega. 48, Negotin i Kladovo bili su otprije za
sebe. 54, tije10 i krv nijesu tebi to javili. mat. 16, 17, i smrt i
pakao baeni bie u jezero. otkr. 20, 14, oroje, vila i turica ili su
za vremena republike uz mesojee kao makare. rjen. kod O'l'oje,
otac i mati onoga seljaka kao da su se okovali na ovome svetu,
ostareli i pocrneli i osuili se kao aveti. nar. prip. 96, u to vreme
ovek i ena bili su za veerom. 173. Avram i Sara bijahu stari i
vremeniti. D . 1 mojs. 18, 11, kada sunce i mjesec budu sjedinjeni.
Lj. 442. - Tako je i ovo: za dad i za smrt ne treba boga moliti,
sami e doi. nar. posl. 83.
421. a) Za sluajeve kad su subjekti u plur., ali se rodom
razlikuju, navodim primjere: da su title i mali jerovi prevarili
onoga koji je ispisivao. V. rjen. (1818) III, pitolji i duge puke
i veliki noevi doputaju se, samo da nijesu okovani ili onako
lijepi kao u Turaka. dan. 3, 87, doznajemo da je u Srbiji bilo
velikih manastira pod koje su se stavljali drugi manastiri i crkve.

SINTAKSA

447

D. istor. 58, ali su. u njih (tj. u ljetopisaca) godine i imena iskvarena. 200, ovamo idu pisma kojima su. sveano potV1'ivana prava
i slobode. 281, izlazi im i vrata bijahu. jednaka. jezek. 42, 11 ,
k ako su ene mil'onosnice i uenici rano doli na grob. pis. 49 , u
njima su. sastavljeni svi znaci i prorotva o roenju Spasiteljevu.
298.
b) jer su. mnogi oni moji pjevai i pjevaice odnijeli njihove
pjesme sa sobom na oni svijet. V. dr. izd. 3, 123, dokle ga njegovi
pisari i druge udvorice nijesu. nago.vorili. rjen. kod KHe3, manastiri su. i crkve bili slobodni od dravnijeh dunosti. D . istor. 58.
422. a) Subjekti mogu biti razlinoga i broja i roda. Tada se
glagol upravlja prema broju bliega (najbliega) subjekta ili prema
broju prvoga u reenici, kako se vidi iz primjera : kadto knez i
kmetovi zovu. ajduke na predaju. V. dan. 2, 94, mart navali sa
snijegom i s mrazom, te se smrzne i okameni i baba i njezini jarii.
rjen. kod 6a6IDIH japqH, poetieske stope i slogomerje po svojstvu
jezika namesti se samo od sebe (tj. u stihu). dr. izd. 2, 381, prsi,
eludac i glava boli me jednako. prepo 4, 17l (1831), misao se sve
bolje vidi koju izradi narod i vlasnici mu. D. istor. 3, kako narod
srpski i vlastela mu pazie pravoslavnu vjeru. 56, protiv njega
govori Orbini i izvori koje sam navodi. 148, neka mu metne Aron
i sinovi njegovi ruke na glavu. 2 mojs. 29, 19, i Aron i sinovi
njegovi neka jedu.. 29, 32, David i jevanelisti odzivaju. se u svakom stihu. 54, poinje se spremati ulje i vino, mirisne trave i
korijenje. 355.
bl Vrlo rijetko iza subjekta u plur. stoji glagol u sing. slaui se sa
subjektom koji je na prvome mjestu: ja mislim da odijelo kao npr. i obiaji
ide u narodnosti koje razlikuju jedan narod od drugoga. V. lai i op. 19.
Mnogo bi obinije bilo: idu.

c) I pokretne rijei mogu se upravljati prema bliemu (najbliemu) ili preina prvome subjektu. Primjeri: tu je sad bio! dobeao Mutap i Simo Pastrmac i Blagoje iz Knia i jo mlogi kojekaki momci. V. mil. obro 72, kad je Turcima u Sapcu ve bila
dosadila glad i ostale nevolje. dan. 3, 179, potom se nastavio kuluk
i ostale nepravde Mladenove. prav. sov. 20, tu je bila strana lupa,
vika, zveka lanaca i strani glasovi. nar. prip. 79, najvie se
izvozilo ito, stoka i metali. D. istor. 258, u njegovo se ime kleo
knez, vlastela i cijela vlada. 285, ruke su. se sjekle i jezik pristavu
koji bi presudu izvrio drukije nego to treba. 315, sjekao se jezik
i ui pristavu kad se nae kriv. 315, ako knez Vukac ili drugi
bosanski sudija ili dubrovake sudije ne bi dole. 320.

448

GRAMATIKA

d) senat je nabavljao barut i olovo, te su se fieci kao i kremenje vojsci uredno razdava!i. V. mil. obro 11, da su im ene i
djeca ostale u zalozi. rjen. kod po6, zanati i trgovina jo se ne
bijahu dosta razvili. D. istor. 60.
e) Pokretne se rijei ne upravljaju ni prema bliemu (najbliemu)ni prema prvome subjektu, nego stoje u pmkom rodu plur.
bez obzira kojega su roda i broja subjekti: dan u koji e zemlja
i nebesa biti promijenjeni. Lj. 184, sunce i mjesec i zvijezde vama
su podvlaeni. 190, bog podupire nebesa i zemlju da se ne bi
s1'Uili. 317.
423. a) Kad su subjekta dva ili vie njih istoga ili razlino g
roda i broja, a predikat stoji za njima, onda se ispred predikata
moe upotrijebiti rijeca to ili sve, kako pokazuju primjeri: za pojasom dva pitolja (ili barem jedan) i veliki no, a oko pojasa
barem dvije kese pripojasnice i o njima ognjilo, mazalica i barutni rog ili tikvica, a o lijevom ramenu duga puka - to ide vie
u odijelo nego u obranu. V. dan. 2, 105, jablan, topola, jagnjed i
jasika - sve je nalik jedno na drugo, ali se opet jedno od drugoga
razlikuje. rjen. kod ja6JIaH, kranjsko zvono, arbanaska ena i
gradsko magare - to su najvei muenici na ovome svijetu. nar.
posl. 160, Grbalj, Lutica, Krtole, Maine, Pobori, Braii - sve je
Turcima hara plaalo. kov. 38, pjesme, zagonetke i pripovijesti
- to je gotova narodna knjievnost. nar. prip. IV, broj slogova
i odmor - to su u naim narodnim pesmama glavna pravila. dr.
izd. 2, . 381, priznanje vae koje mi u pismu ovom izjavljujete i
rodoljubiva pomo koju ste mi odredili, - to su prevelike nagrade
za sve moje knjievne trude. prepo 6, 259 (1833), zakon i vlast 1:0 je temelj svakome dravnom poretku. D. istor. 14, znaci od same
prirode, mjera od oka i rijei starih ljudi - to je glavno po emu
su se mee postavljale. 59, zakletva, svjedoci, potpis onoga koji
pismo daje i peat - to su bila jemstva da e se drati. 284, a
sva djela vlasti njegove i sile i pripovijest o veliini Mardohejevoj
- to je napisano -ll knjizi dnevnika. jest. 10, 2, seoba, nametanje,
pooao koji mu se zatekao u ruku - to ga je do sada zadravalo.
pis. mil. 8. Ispor. 622b.
b) Ako iza dvije imenice ili iza vie njih stoji relativna zamjenica koja se jednako protee na sve imenice, onda relativna
zamjenica mora stajati u plur.: natampano jejecmo moje pismo,
no s takvijem predgovorom i pogovorom u kojima nita drugo
nema do same lae i ruenja. V. lai op. 3, po Hrvatskoj po Dal-

449

SINTAKSA

maciji i Boci, koje su pod vladom evropejskijeh drava, i kue

su po selima tako rastrkane kao i u Srbiji. 22, objavi rat Dubrovniku radi sina i ene koji pobjegoe u nj . D. istor. 229.

424. a} Ovdje emo metnuti primjere za sronost koja je

"po smislu" (to su stari gramatici zvali "ad synesin"), tj. gdje je
subjekt po gramatici u sing., a po smislu je u plur. Najprije evo
primjeri sronosti s rijeima jedan drugoga ili jedan drugome
itd. Tu predikat moe biti u sing. i u plur., a mora biti u plur.
ako je glagol u 1. ili u 2. licu: u to ukori jedan drugoga, te obodoe
konje i pristigoe. nar. prip. 131, kad se poslije sastanu vuk i lisica,
z apita jedno drugo kako utee. 227, - udrue se meed i svinja i
lisica . .. zapitaju jedno drugoga ta e koje raditi. nar. prip. 221,
jedan drugom krvcu halalie. nar. pjes. 3, 381, z bogom poo,
Mijate ajdue! da bog dade da se razumremo, al' da jedno dnlgo
ne vidimo! 433, valja misliti da su po togod i p1imali jedno od
drugoga (govor je o Srbiji i o Dubrovniku). D . . ist or. 259, kako
carsko pismo i zakon stoje jedno prema drugome. 281, la govore
jedan drugome. psal. 12, 2, kad se svri kanon, jedna strana drugoj
(misle se na jednoj strani svetenici, na drugoj pjevai) stanu
otpijevati antifone. 364. Tako bi bilo i 'll primjeru: poto zadadoste
vjeru jedan drugome (ili jedno drugome lli jedna drugoj).
b} Takva je sronost i s rijeju svaki: otmiari ne smiju da
udare na kuu gdje je selo slono, jer seljaci, kako stanu puke
pucati i uini se buna, spopadne svaki svoju puku pa tri u pomo
(tu dakle imamo sing., premda je rije "seljaci" pravi subjekt).
V. rjen . OTMYIl1;a, pa oprema svaki konja svoga. nar. pjes. 3, 381,
- Veljko narodu kae da rade svaki svoj posao. V. dan. 1, 75,
Crni orije podigne beogradske beare i raspie oblinjim vojvodama da pou svaki s nekoliko momaka. mil. obro 47, kad ve
sav narod izie, zahvale mu to ih je izbavio i otidu svaki svojoj
kui. nar. pdp. 63, otidoe svak na svoju stranu. nar. pjes. 2, 99,
svaki svoga ubijte subau. 4, 149, pobjegoe svaki k svojem atoru.
D . 4 car. 14, 12, mislim da emo o tom samo onda raditi ako svaki
iz svijeh sila prionemo. D. dioba 7.
e} S imenicama narod, jato, druina i slinima glagol svagda
moe stajati .u sing., ali stoji esto i u plur., osobito ako nije u istoj
reenici, npr. Veljko se stane moliti srpskom sovjetu da mu dadu

450

GRAMATIKA

doputenje. V. dan. l, 72, pisao je (tj. Veljko) sovjetu uBijograd

da mu polju debane i krivio i (tj. ih) to ranije nijesu to uredili
i vie mu debane poslali. 85, Nedi zae kroz bjean pak vikne
nekoliko puta: ujte, vilaete, Turci ostae zasad u Loznici. 3, 199,
kae narodu da se ne protive. mil. obro 5, uvi to rod njegov
izioe da ga uhvate. mar. 3, 21, namagoe na drutvo koje bjee
na drugoj lai da dou da im pomognu. luk. 5, 7, kad ve sav
narod izie, zahvale mu to ih je izbavio. nar. prip. 63, navalite,
mobo moja, podvee, bie vama ugav jarac dovee. nar. pjes. 1,
169, navalite, ljuta Arapijo! nar. pjes. 2, 366 (na istoj strani ima i:
sad navali, ljuta Arapijo!), bje'te, roblje, kuda koje znade. 2, 524,
proleee jato golubova i pred njima tica golovrane. 3, 12, ujete
li, sva moja druino! 3, 27, nemojte se, rajo, prevariti, no sluajte
cara estitoga. 4, 370, a druina njega doekae. 4, 411, neka daje
narodu (tj. ita) da ne pomru od gladi. D. prlp. 41, ujte, narode!
143, nalee k njemu narod da sluaju rije boju. 173, - be'te,
narode, eto Turaka! M. 65, vii dio meu njima snuju namjere
protivne njihavijem rijeima. Lj. 63, vei dio ljudi injahu nevaljalstva. 78, veina (tj. ljudi) to ne znaju. 91 (u istoj knjizi ima i
ovako: vei dio meu njima ne zna ovu istinu. 98, veina meu
njima nita ne razbira. 290). - Plural se moe izrei i zamjenicom
koja stoji u drugoj reenici: vojska sva jo onaj dan pozna da
Veljka nema meu njima (tj. meu vojskom). V. dan, 1. 87, odredi
se da narod bude careva raja, kao i njiovi stari to su bili i da
daje vojsci turskoj tain i poslugu. mil. obro 142, otac njezin otpie
da narod primi ovo mome za cara; ako li nee da e on dignuti
krajinu na njih (tj. na narod). nar. prip. 89, kad narod potee za
njim, on im (tj. narodu) objavi. D. pis. 197, vidjeh nevolju svojega
naroda u Misiru, i sad hou da ih izbavim. prip. 55, djeca Izrailjeva
(tj. narod izrailjski) nee mi vjerovati; oni e rei: nije. 56.
d) I u ovim je primjerima sronost "po smislu": Krnjo aran1baa opkoli ujutru sa svojijem drutvom kuu nekakvoga o
vjeka da udare na nju (tj. on i drutvo). V. rjen. kod KPlbO,
Milenko prijee prekoMiroa i sastavi se s Rusima opkole Kladovo (tj. on i Rusi). prav. sav. 28, Kara-orije s neto vojske otide Loznici u pomo i sastavi se s vojskom Jakovljevom
udare na Turke te ih odbiju od Loznice (tj. Kara-orije i vojska Jakovljeva). 33, jer ni jedan od pomenute trojice nijesu bili
za to (tj. ni prvi, ni drugi, ni trei). dr. izd. 3, 66, G. Miklai
u dogovoru sa g. Safarikom izdaju razline diplome {kao da je

451

SINTAKSA

reeno, to isto znai: Mikloi i Safarik u dogovoru izdaju). V.

prep, 6, 369 (1848).

*
*

425. a) Kad se kojemu eljadetu govori vi, treba ne samo

glagol ve i pokretne rijei u predikatu da stoje u pluralu; tu
dakle nema slaganja "po smislu", ve samo po gramatici. 'Primjeri: vi ste poeli, vi i dovrite (kae jedan general drugome).
v. eman. 72, drite li vi jo ono za istinu to ste jue deci tolkovali (pita seljak uitelja)? dan. 3, 238, vi ste spokojnijem Kopitarom najvie uinili. nar. prip. u posveti (Jakovu Grimu) , opominjui se vae prijateljske ljubavi koju ste mi pokazivali (iz
Vukorva pisma A. Kuzmaniu). dr. izd. 3, 304, kad ste se vi
na to nakanili (iz Vukova pisma J. S. Popoviu). 438, molei vas
da biste imali dobrotu javiti mi. D. pis. ruvo 86, uvjereni budite
da alost .... dijelim s vama. 138, javite mi da ste ovo primili.
141. Tako treba govoriti i eni kojoj se kae vi: onu dobrotu i milost koju ste vi meni inili ja nijesam zaboravio. V. prepo
4, 536 (1822), da ste primili pismo moje. 4, 544 (1841), dar koji
ste mi blagovaHli poslati. 4, 549 (1841). (Sva su ova tri primjera
iz Vukooih pisama kneginji Ljubici). Grekom je sing. u primjeru: moja gospoice, to ste vi drukija i ljepa. V. pripr. 37.
b) Vuk je u svojim pismima za knezove Miloa i Mihajla upotrebljavao
titulaturu "Vaa svjetlost", za mitropolita Stratimirovia "Vaa ekscelencija", a za drugu veliku gospodu "Vae visokopreosvetenstvo", .. Vae visokorodije". Uz te titulature uzimao je on glagol svagda u drugom licu plur.,
a pokretne rijei u plur. mukoga roda. Primjeri: oni ljudi koje Vaa
svjetlost ne poznajete. prepo 2, 628 (1832), o tome se Vaa svjetlost moete
uveriti. 2, 661 (1832), da ete Vae sijateljstvo meni oprostiti. 5, 501 (1840),
ako Vae visokorodije mislite da ... 6, 56 (1841), ako .mi Vaa ekscelencija
ispunite ovu molbu. 6, 248 (1847), Vae visokopreosvetenstvo znate da ... 7,
458 (1840), nadam se da me Vaa svjetlost sad neete ostaviti. 7, 613 (1840),
nadajui se da ete Vaa svjetlost ovu molbu usliiti. 7, 662 (1862), da ste
Vae visokorodije primili pismo moje. 6, 60 (1841), ako bi Vaa ekscelencij a
vidjeli da ... 6, 247 (1845), Vaa ekscelencija bili ste tako milostivi. 6, 249
(1848), da ste Vaa svjetlost otili. 7, 631 (1845). Grekom je pokretna rije
u sing.: itajui da ste Vaa svjetlost potvren za kneza. 7, 612 (1840).
c) Govorei u 3. licu Vuk o knezu Milou upotrebljavao je titulaturu
Njiho.v a svjetlost, uz koju je glagol uzimao u 3. licu plur., a pokretne rijei
u plur. mukoga roda: znam da su Njiova svetlost opratali i onima koji su
njima (tj. njemu, knezu Milou) zlo elili uiniti. prepo 1, 707 (1834), kad bi
se Nj(ihova) svetlost smilovali da mi dopuste. 1, 708 (1834), kad su Njiov a
svjetlost blagovolili zapovjediti. 2, 622 (1832), od koji svakoga Njiova svjetlost moraju uvaavati. 2, 623 (1832), kad su se Njiova svjetlost iz Kragujevca
spremali u Bijograd da se intaliraju za knjaza nasljedstvcnoga. 4, 155 (183 1),

452

GRAMATIKA

Njiova svetlost dozovu svoga pisara i smejui se kau mu. nar. pjes. (1833)
XIV, kome su i Njiova svetlost preporuivali. XXVII. Tako je i ovo (u istoj
knjizi): dali su mi Njiova ekscelencija gospodin Stefan Stratimirovi. XXXII.
d) Danas (a i ve odavno) ne upotrebljava se ni u pismu, ni u govoru
kongruencija kaka je u primjerima pod b) i e), nego se pie i govori npr.
Vaa svjetlost (Vaa ekscelencija) dri i drala je, isto tako: Njegova (ne:
Njihova) svjetlost (ili ekscelencija) dolazi i dola je. Vuk je onako pisao
ped utjecajem ruskoga i njemakog jezika; a to je pisao Njihova (mjesto
Njegova) svjetlost ili ekscelencija, to nije neposredno ni rusizam ni germanizam nego se razvilo ovako: prema njemakom jeziku pisao je Vuk o knezu
Milou u treem licu oni, a ne on, npr. nadam se tvrdo da e Oni ovu molbu
milostivo primiti. prepo 4, 171 (1831), to Oni za mene pitaju. 6, 109 (1834), a prema oni posvojna je zamjenica njihov, a ne njegov (to je prema on),
otud dakle Njihova svjetlost.

426. a) U predikatu moe biti imenica ili zamjenica koja

se od subjekta razlikUje rodom ili brojem ili jednim i drugim,
pak se rod i bmj upravlja sad po subjektu, sad po imenici ili zamjenici koja je u predikatu. Primjeri za prvi sluaj: narodna
je muzika srpska gadlje, uz koje se igra, i gusle, uz koje se pjevaju junake pjesme. V. dan. 2, 196, hrana njegova bijae skakavci i med divlji. mat. 3, 4, zidine od staroga gradia koji je
bio kao vrata od svega dolje kraja. pis. 33, u istoriji ima dosta
primjera da su drave jednoga naroda i zakona bivale najvei
neprijatelji izmeu sebe. kov. 4, mutavdije su otprije u Srbiji
bile najvie Bugari. rjen. kod MYTaBI,m:ja, njihova je danas
prava zemlja ili domovina dalmatinska ostrva i gdjekoja primorska mjesta. dr. izd. 3, 195, Danilo veli da joj je dvor
bio Brnjaci. D. istor. 30, dravna dobra bila su osobito pae, ume,
planine i putovi, 58, da su onda svi gradovi bili utvrena mjesta.
61, porodino je rpravo bilo temelj i pravu za imanje. 68, valja
priznati da je to bilo jedan od najglavnijih uzroka te Bosna
potpade pod Turke. 192, ovo je u staro vrijeme bilo znak vjernima da zakljuaju vrata. pis. 27.
b) Primjeri za drugi sluaj: ja sam ajduk i mene ajduci sluaju i sluae me, ali sav narod nijesu ajduci. V. dan. 3, 163,
da je "sobstveni interes" bila "prva i glavna priina" svijem
mojijem poslovima. lai i op. 9, reci da kamenje ovo hljebovi
postanu. mat. 4, 3, kad bih doekao da se ona (tj. knjiga) pretampa, bio bi joj odgovor ova moja obrana. odbr. 4, ono dijete to je na snu dolazilo bio je andio poslan od Boga. nar. prip.
157, ko im je bila mati? D. istor. 37, kamo da sav narod Gospodnji
postanu proroci! 4 mojs. 11, 29, sav narod koji vidjesmo jesu
ljudi vrlo veliki. 4 mojs. 13, 33, treina vas neka budu vratari.
2 dnevn. 23, 4, je li istina da je zakon i ustav bilo (tj. bilo ono)

453

SINTAKSA

to su traili protivnici? sitn, sp. 377, samo je prVl l poljednji

dan svakoga praznika bila subota. prip. 72, junaku su dobar
konjic krila. JM. 209.
e) U 40lb reeno je da su reenice strah me je, zima mi
je bez subjekta i da u njima rijei strah, zima slue kao prilozi;
to se potvruje tim to se govori strah me je bilo, bilo mi je
zima, dakle onako kao kad se kae: strano mi je bilo, zimno
je bilo. Isto tako slue kao prilozi imenice sila, sram, sramota
u primjerima: u Srbiju je dolazilo sila ovakijeh robova. V.
rjen . kod po6, sram te bilo! kod epaM, prepade se, sramota ga
bilo! nar. pjes. 4, 235. Tako je i: sramota bi bilo da Turci dou
u moju kuu. V. dan. 1, 82, to bi se spahiji inilo sramota da
izie na mejdan svome seljakU. pis. 71, da je bilo spremljeno
sila boija zakona. D. sitno sp. 376. Imenica sila je potpuni prilog
kad se kae: imam sila posla, sila sam izgubio itd., tj. mnogo, vrlo
mnogo.
RED RIJECI I RECENICA

427. a) Na jezik pripada meu jezike u kojima je red rijei

dosta slobodan, zato nema mnogo sigunlih pravila za ovaj dio
gramatike. Meu sigurna pravila idu neka od onih koja se tiu
namjetaja glagola (v. 437a), zatim pravila o namjetaju prijedloga ( 439 i enklitika 442, 443): Sigurno je pravilo i to
da upitne zamjenice, upitni prilozi i veznici stoje na prvome
mjestu u reenici, npr. ko vie na ulici? to ima u ruci? gdje
ivi tvoj brat? kad misli otii? zar i vi to mislite? itd. Osim tih
pravila drugih sigurnih nema, zato se u istoj reenici mogu rijei
razlino namjestiti, i za svaki se od tih namjetaja mo~e rei
da je dobar. Uzmimo za primjer poslovicu: ' po porukama vuci
mesa ne jedu (nar. posl. 255); nju moemo i ovako izrei:
vuci po porukama mesa ne jedu, - V'llci ne jedu po porukama
mesa, vuci mesa ne jedu po porukama, - vuci ne jedu
mesa po porukama, ne jedu vuci mesa po porukama, mesa ne jedu vuci po porukama, - po porukama ne jedu mesa
vuci itd.
b) U navedenoj poslovici su samo etiri dijela: subjekt, predikat, blii objekt, dodatak glagolu, ali u mnogim reenicama
jo se nalazi dalji objekt (npr. bojim se nesree, - sin vjeruje
ocu, - bog se brine sirotama) i razlini dodaci ili dopune, pa
svi ti dijelovi mogu u razlinim reenicama biti razlino ispreme-

GRAMATIKA

tani, kako dokazuju primjeri: narod e napuniti kule novom

projom. V. dan . .4, 3, ove su godine Srbi imali pod svojom vladom celu Srbiju. mil. obro 19, - potjera jedan starac u Triu
poslije podne lisiji trag po snijegu. rjen. kod nHp>maTPa, takovu krasotu otvora crkva u pjesmama svojim prije onoga dana.
D. pis. 309, - za Duanove su vlade sudili Dubrovanima za
manje stvari srpski inovnici. istor. 262. Subjekt dakle (da samo
11jega napomenem) stoji u prvom primjeru na prvome mjestu,
"Ll drugom primjeru na drugome, i to iza dodatka kojim se naznauje vrijeme, u treem primjeru takoer stoji na drugome
mjestu, ali
predikata, u etvrtom je primjeru subjekt na treem mjestu, i to iza objekta i predikata, u petom primjeru
subjekt je metnut na posljednje mjesto iza sviju drugih ree
ninih dijelova.
c) Ljudi reenine dijelove namjetaju ponajvie onim redom
kako im dolaze na pamet govorei ili piui; takav je red u
svim navedenim primjerima i zove se g r a m a t i k i, jer ga
gramatika naega jezika doputa (negramatiki je onaj red kojega
gramatika ne doputa, kako bi npr. bilo: ove su godine Srbi pod
svojom vladom celu Srbiju imali). U gramatikom redu onome
koji govori ili pie sve su rijei jednako vane, tj. on ne nastoji
da istakne koji reenini dio izmeu drugih. Ako li .on to nastoji
te ovu ili onu rije, ovaj ili onaj reenini dio mee na osobita
mjesta, onda je to r e t o r i k i red rijei. U tom ' redu onaj
koji govori ili pie stavlja rijei koje hoe da istakne na najvanija mjesta, a najvanija mjesta u reenicama su prvo i posljednje. Kad npr. kaemo: bog da mu duu prosti! (nar. posl. 17),
tu se izmeu drugih rijei osobito i:stie rije bog, zato i stoji na
prvome mjestu; u primjeru pak: nije mi ao to me bije gospo<Iar Jakov, nego zato da me bije i njegoV sluga? (V. prav. sov.
49) osobito istaknute rijei Jakob i sluga stoje na svretku svaka
svoje reenice. Ali najvanija rije u reenici ne mora stajati ni
na prvom ni na posljednjem mjestu, nego moe da bude i na
kojem drugom, a onda joj se vanost istie osobitim akcentom
koji obuzima itavu onu rije i koji je svakome poznat, ali se
ne da lako opisati.1 U pomenutoj npr. poslovici: po porukama
vuci mesa ne jedu moe najvanija rije biti vuci, i tu se njezina
vanost ne istie mjestom, nego onim pomenutim akcentom.
Xad dakle najvanije rijei ne moraju stajati na najvanijim
mjestima, otud se vidi da za retoriki red rijei nema stalnih

iza

Ta se

rije

izgovara

jae,

esto

i s viim tonom negoli ostale

rijei.

455

SlNTAKSA

pravila. Stoga e se u koji dalje do.laze govoriti ponajvie

o gramatikom redu rijei (o retorikom samo. u 444).

428. a) Posvojne zamjenice moj, tvoj itd. stoje vrlo

esto

i s p r e d imenica, i tome ne treba ovdje nikakvih potvrda; ali

te zamjenice mogu stajati i i z a imenica, kako je u primjerima:

tast nas moj blagoslovi. V. dan. 2, 138, u osamnaestoj godini
ivota moga. pis. 31, pristae po smrti mojoj. rjen. predgov.,
ne boj se, keri moja. nar. prip. 60, da e otii u zemlju moju
i u rod moj i dovesti enu sinu mojemu. D. 1 moj,s. 24, 4, u srcu
mome. M 78, - otac je tvoj poginuo. nar. prip. 81, volja e
tvoja stajati pod vlau mua tvojega. D. 1 mojs. 3, 16, to mi
je uinio sluga tvoj. 1 mojs. 39, 19, - da spase duu svoju. V. dan.
1, 19, u detinjstvu sV,o me naui. 4, 27, stane kupovati za kuu
svoju razline stvari. pis. 14, ona kad vidi brata svojega. nar.
prip. 10, donese materi svojoj. D. 1 mojs. 27, 14, izmenie uloge
svoje. M. 26, - koji misle o istoriji njegovoj. V. dan. 1, 58, da
se za ivota njegova nikoga ne boji. 3, 202, po elji njegovoj
iziem. pis. 31, baba Po.tkupi slugu njegova. nar. prip. 21, mati
njegova zgoto.vi jelo kako jeae rado otac njegov. D. 1 moj s, 27,
14, - kad se prvi Turin popeo na vrata njena. V. dan. 1, 19,
dok nije dolo vreme da je preda muu njenome. mil. obr. .6l,
drveta na njivi i po mei njezinoj. D. ! mojs. 23, 17, - uenje
pisma u narodu naemu. V. dan. 2, 4, rijei koje narod na ima.
pis. 46, za istoriju nau. rjen. predgov., uzalud prooe dani
nai. D. pis. 60, da e se unuci nai moi hvaliti. M. 7, - primio
sam pismo vae. V. prepo 3, 371 (1851), zato to je brat va .~ .
D. sud. 9, 18, sinove vae uzimae. 1 car. 8, 11, uzimae desetak od usjeva vaih i od vinograda vaih. 8, 15, - ovaj je sav
kraj bio pod vladom njihovom. V. kov . 36, vukodlak davi ljude
i pije krv njihovu. rjen. kod ByKO,Z:PIa'K, dokle god lae njihove
ne bi prole. prav. sov. 65.
b) Pokazne zamjenice mogu uvijek stajati ispred svoje
imenice (i tome ne treba nikakvih potvrda), ali stoje esto i i z a
nje: knjiga je ova vrlo znatna. V. dan. 1, 58, top ovaj nije imao
kundaka. mil. obro 86, poslanici ovi nau. prav. sOV. 23, tvojemu
sjemenu dau zemlju ovu. D. 1. mojs. 12, 7, bilo pismo ovo kako
mu drago slabo. pis. 6, osveti vodu ovu. 187, - logor je taj bio
kod nekaki ardaka. V. 3, 196, ja ovo inim kao lan drutva

456

GRAMATIKA

toga. pis. 22, knjigu tu vi moete bolje itati. prepo 1, 99 (1825),

tako svri Mojsije posao taj. D. 2 mojs. 40, 33, selo to ima sve
to treba. M. 2, - mjesto ono izmeu grada i varoi. V . dan.
2, 42, knezovi oni udare sad s vojskom. mil. obro 178, da e stihove one popraviti. kov. 16, metne gajde pod kladu onu. nar.
prip. 59, na vrata grada onoga. D. 1 mojs. 23, 18.
429. I z a imenice svoje ~ogu stajati pridjevi koji znae
PE!p?,danj e,-~t8.;ci ~~-~:-ski, ~: in' rdi. 'PrlIDJen: piSmo- je
otvorilo" 'p~t umu ljuckome. V. dan. 2, 1, on po zapovijesti carskoj
ide njima u pomo. dan. 3, 189, ove je godine vojska srpska
bila ve dosta uredna. mil. obro 11, da bi i dud mletaki ustao.
kov . 37, Srbi zakona turskoga. rjen. kod BJlax, u jezeru
skadarskome kraj brijega crnogorskoga. kod OKO, zato mu zima
ruska bude nesnosna. prav. sov. 2, iznese u zubima pijeska morskoga. nar. prip. 115, prinos od roda zemaljskoga. D. 1 mojs. 4, 3,
poznajui slabost ljudsku. pis. 74, - pomiluj nas, sine Davidov! V .
mat. 9, 27, koji bijahu drugovi Simonovi. luk. 5, 10, da se ne
pokvari zakon Mojsijev. jovo 7, 23, u ustima dri granicu lovori1covu. kov. 52, do vremena KaraOTijeva. rjen. kod KHe:3,
sinovi Venijaminovi ue. D. sud. 20, 3, duh Gospodnji doe na
poslanike Saulove. 1 car. 19, 20, - nijesi najmanji II dravi
Judinoj. V. mat. 2, 6, otac vjereniin uzme jabuku. kov. 46, nose
kui mladoenjinoj. 51, kad po smrti oinoj proe neko vreme.
nar. prip. 100, car po smrti eninoj polje sluge. 144, to su godine
vij eka Sarina. D. 1 mojs. 23, 1, podie plat Ilijin. 2 car. 2, 13, nijesu se smjeli mijeati u upravljanje narodno. V. rjen. predgov.,
esto ga priviaju oko ambara itnijeh i oko ardaka i koeva.
kukuruznijeh. kod BYKoWIaK, sad se na nesreu narodnu sastanu.
prav. sov. 28, au ivotnu okusite. D. pis. 67. - udarilo ga tane
puano. V. mil. obro 45.
430. a) I?xugi pr:i.djevi . i ostale pokretne rijei osim navedenih. Djet.kc.u?enala?;~_i.z a ... ~ojilLimenic~!.... Primjeri: to narod
o rijei kojoj misli. V. rjem. (1818) VIII, u brdima ima dosta
ruda svakojaki. dan. 2, 28, narod prosti nije znao to se radi. dan.
3, 177, tako vojska sva izie iz aneva. mil. obro 94, skotina
bezumna moe raditi svoje poslove bez pravila. pis. 68, K~ {hl
KO IIrheo ~06po KaKBO ~a Y'imrn:. nar. posl. 110, popovi gdjekoji
sl1tie leturiju od godine do godine. rjen. kod narr, da su i
hri.ani mnogi imali svoje itluke. kod "qJ1TJlyx, u kojoj je
evojka jedna sjedila. nar. prip. 11, boe milostivi, ta je to? 50,

457

SINTAKSA

ali napretka nikakva nij~ vieo. 90, me~ kojima nema smisla
nikakvoga. D: sitno sp. 171.
b) U Vuks>:vu prijevodu iNo voga zavjeta ima mnotvo razlinih p ridjeva koji stoje iza imenice, npr. skakavci i rn'ed
divlji. V~ m;.t. -3,- 4, oluj"a velika postade na moru. mat. 8, 24, u
oganj vjeni. mat. 18, 8, izvede ih na goru visoku same. mar. 9,
2, ovjek u haljini sjajnoj. d. apo 10, 30 itd., ali gotovo na svim
takvim mjestima stoji pridjev iza imenice takoer: -1i " rkVeno
sl~~;;-s"k~~ t~kstuJ-kojega "se "Vuk drao dosta prevodei Novi
~~tj u rianiia""~~ ~alazi" primjera za takav namjetaj pridjeva,
ali dosta rijetko : Gospod omirisa miris ugodni. 1 mojs. 8, 21,"
doljaci u zemlji tuoj. 15, 13, tijelo svoje opere vodom ivom.
3 mojs. 15, 13, narod sav popada niice. pis. 65, dooe u zemlju
obeanu. 196, poputnina u ivot vjeni. 210.
c) Stoj~~~j~Jeeno.o namjetaju pridjeva, to vrijedi samo
z~sl1J..aj kad su ~1t~~utl ,. aJa.d _s.u privesci, _()n~a ne vrijedi, jer
u tom sluaju dolaze pridjevi vrlo rado iza svojih imenica (v.
4~Tsto tako i onda kad je uz prldj"ev izostavljen gerundij
b!i.d3~j, ;'-625;-,~pr~~~e l;i l' bra"ta iv"a zatekao. nar. pjes. vuk 2,
629, pade junak trudan na postelju. 4, 363, - Miloje, silan i bijesan . ... nije gledao Petra da ublai. V. prav. sav. 28.
I

431. a) Kad se pridjev s kojom imenicom tako slae da oboje

zajedno slui "kao. .Ime neemu, onda je pridjevu mjesto -pred
imeriicoffi'~-;-pr~ Crn"a-"d;ra; N"~vi Sad, Stara Srbija, asni post,
Mali Boi, " Krstov dan, Lazareva subota, Veliki petak, slijepi mi,
slijepo oko, suha bolest, ivo srebro. (v. 461a) . U narodnim pjesmama i u tom sluaju stoji pridjev za imenicom: nasred Gore
Svete. 2, 101, na Vlahu Starome . ... blizu Gore Crne. 2, 103. Vrlo
je rijetko to l i prozi: po primorju i po Gari CrnoJ . V . prepo 6, 282
(1836) . - Knjievnici prema drugim jezicima piu poznata iz
historije imena, npr. Petar Veliki, Henrik Cetvrti, Ludovik Poboni, ali narod govori: Crni ore, Visoki Stefan, Bogati Gavan,
Premudri Solomun, - a tako je i Silni Stefan. V. rjen . S. V . 06IDI,
poslao Malome Sepanu. S . V. 6plblalU.
b) Sasma se rijetko u jeziku Vukovu i Daniievu nalazi
izmeu pridjeva i njegove imenice umetnuta druga koja rije
(koja nije enklitika), npr. kakav Turci rat imaju sa Srbijom. V .
mil. obro 125, kod sviju nji taka je bila tiina da .. .. 129, od
mladosti moje mnoge navaljuju na me strasti. D . pis. 50, - tako
je i : kad vidi kakvo je bog udo uinio. nar. prip. 54. U narodnim
je pjesmama takav red rijei veoma obian , npr. bijele im saveza o

458

GRAMATIKA

1uke. 2, 208, al' on sjedi, rujno pije vino, a Markova slui mu ga

ljuba. 2, 371, dre duge preko krila diljke. 3, 159, iz zuba mu
vatra sipa iva. 236, sva za Vukom zaplakala vojska. 4, 11, da mi
'n ae izvedemo roblje. 4, 33 itd.
432. a) Kad uz koju imenicu stoje dva pridjeva (dvije pokretne rijei), onda imenica moe stajati ili pred njima ili meu
njtm;-ili za njima. Prvi je sluaj rijedak, a ponajvie je bar jedna
od pokretnih rijei pokazna ili posvojna zamjenica. Primjeri:
prijatelj je taj njegov namjeravao. V. dan. 1, 82, ena se ta njegova
doseli uBijograd. 92, vojsku ovu srpsku odreivali Su knezovi .
.3, 139, molba ta moja ne treba sovjetu da ide. prepo 5, 218 (1844),
lik onaj va ja sam uzeo. 7, 663 (1862), neka naspe na dlan svoj
"lijevi. D. 3 mojs. 14, 15, groa u vinogradu svojem nerezanom
nemoj brati. 25, 5, vladika se pokae u haljini prostoj obinoj.
pis. 12, rani duh moj kui svetoj tvojoj. 78.
b) Kad imenica stoji u sredini, onda pred njom moe stajati
svaki pridjev (ili pokretna rije), a za njom posvojne zamjenice
i pridjevi koji znae pripadanje; drugi pridjevi stoje rijetko za
imenicom. Primjeri: potom taj prijatelj njegov otide. V. dan. 1,83,
o postanju ove bune njihove. mil. obro 179, ovaki trud njihov
nee ploda donijeti. lai i op. 25, KaxO je 'H.eXa1CB01.a n06paTHMa
<:Bo?a Bapao. nar. posl. 68, kao to im i dananji jezik njihov svjedoi. kov. 28, po Crnoj Gori i po drugijem okolinama njezinijem.
rjen. predgov., dananji popovi nai stide se. kod non, tako je i
danas po svemu narodu naemu. kod WKOJIa, on ovoga obeanja
.svojega ne ispuni. prav. sOV. 73, to pisamce moje poaljite. prepo
1, 257 (1822), ako se ovaj rjenik moj zabrani. 3, 375 (1852), doe
:mu stari sluga njegov. nar. prip. 53, vrati se u preanje carstvo
svoje. 75, dokle ne doe najmlai brat va. D. 1 mojs. 42, 15, ko
se dotakne mrtva tijela njihova. 3 mojs. 11, 24, u ovoj e pustinji
popadati mrrtva tjelesa vaa. 4 mojs. 14, 29, lijepo si primio prvo
pismo moje. pis. 6, mjesta oroena svetom krvlju njihovom. 36,
ne moe doi zemaljski um na. 173.
c) Na drugom je mjestu pridjev koji znai pripadanje ili
'pokazna zamjenica: Srbi su ovaj dar boij primili. V. dan. 2, 1, kad
se oek otpadi od obinoga drutva ljuckoga. 92, ovi su poslanici
srpski iskali. mil. obro 30, jednom ga je pokazivao mlogoj gospodi
tU1skoj. 56, izvor iza junije h vrata gradskijeh. rjen. kod KOTOP,
()sim kuana i blinje rodbine pokojnikove. kod nOKajmru;e, po-vede ovu 'vojsku rusku uz Timok. prav. sov. 42, krene se sva
vojska turska i otide. 43, nijesam vidio u cijeloj zemlji misirskoj.

SINTAKSA

459

D. 1 mojs. 41, 19, rastezae nonu slubu boju. pis. 4, poljednji

.dani zemaljskoga ivota H1istova. pis. 119, da bi sav rod ljudski
postao. 216, ona je alosnu dunost ovu izvrila. 106.
d) Na drugom je mjestu kojigod p:ridjev (rijetko): divljaci i
danas jedu ljucko meso sirovo. V. dan. 2, 3, opali na nj dvije puke
male. rjen. kod 6JIop, uzeo kaluer malo dijete muko. kod
1) aBOJIax, oni rade svake posl()IVe domae. kod non, da udarimo na
kuu onome psu debelome (tj . Mladenu), pa kako njega nadvladamo, onaj e pas crni (tj. Kara-orije) pobjei. prav. sov. 53,
ne plaite se toga mnotva velikoga. D. 2 dnevn. 20, 15.
433. a) Stoje li po dva pridjeva (po dvije pokretne rijei)
ispred imenice, i ~nda na drugom mjestu rado stoje posvojne zamJenice i pridfevi koji znae pripadanje, ali te rijei mogu stajati
i na prvome mjestu. Primjeri: kao to je naznaeno u lanjskom e
mom zabavniku. V. mil. obro 1, pored sve moje elje to se nije
moglo. rjen. predgov., koji su vladali i po ostalome njegovom
podruju. predgov., ugostie ga kao najboljega svoga prijatelja.
kod Kp'lMa, da je nekad bio veliki na namastir. kod IIpeBJIaKa,
jedan moj bratued otide. kod npep;jecTY!, kao to kae pomenuti
njegov sin. prav. sov. 31, - kao to je kazano u mome lanjskom
zabavniku. V. mil. obro 1, da poznamo svoj narorZni jezik. rjeIT.
predgov., nego se uzdao u svoju preanju sreu. kod KO'uma
Kpajmm, doao je sa jednom hiljadom svojijeh hrabrijeh drugova.
kod KpI,IaJIY!ja, pokajnice se zovu i njegova dalja rodbina. kod
nOKaj'HM~e, nai su se ljudi pisali po oinome ili po materinome
kptenom imenu. kod npe3J1Me.
b) U Srijemu i u ostalijem njemakijem dravama. V. rjen.
kod rOCI1op;ap, kad su se poslanici slali na dogovore s velikom
turskom gospodom. kod KHe3, poslije su se naimali u paa i u
drugijeh turskijeh starjeina. kod KpI,IaJIY!ja, ostavila je sve sadanjem crrtogorslwme vladici. kod IIpeBJIaKa, po ovome donjozemskome obiaju. kod npe3MMe, ova turska vojska otide. prav.
sov. 44, udari silna turska vojska od Bosne. 44, pere nas od
prvoga Adamova grijeha. D. pis. 177.
c) Kad od one dvije pokretne rijei to stoje pred imenicom
ni jedna ni druga nije ni pokazna zamjenica ni pridjev to znai
pripadanje, onda mislim da se ne moe uhvatiti pravilo za njihov
red. Primjeri: ovaj je sav kraj bio pod vladom njihovom. V. kov .
36, meu ovijem sadanjijem rijeima ima ih mnogo. rjen . predgov., Dubrovanin se u kakoj velikoj nevolji zavjetuje. kod rpe~a, stigne mu ovaj alosni glas od Kamenice. prav. sov. 30,

460

GRAMATIKA

itajui izabrane 'ove pjesme. D. pis. 92, kad se ita ovaj divni
kanon, 100, uz cijeli asni post. 101.
434. a) Ima li imenica uza se po tri pridjeva, onda ona najvoli stajati iza sva in pridjeva-lli iza dva -(a 't ada je trei iza imenice), ali za red kojim pridjevi dolaze mislim da se ne moe rei
drugo, nego da pridje'vi to znae pripadanje i posvojne zamjenice
rado stoje na treemu mjestu, Primjeri gdje pred imenicom stoje
dva pridjeva: svi ostali narodi evropejski. V. rjen. (1818) XI,
kako bi bilo vano za ostaLe sve narode sLavenske. dan. 1, 2, vievi
po sobi razline srebrne nakite konjske. 81, tako su pred nama
izmakli mLogi drugi narodi evropejski. 2, 3, i od drugi ekoji rodova zemaLjski moe se po koja para dobiti. 2. 104, molei ji u
ime svega onostranskoga naroda srpskog. 4, 2, navale vojvode i
raz Zi ne druge poglavice srpske. mil. obro 86, da su ovi rodoljubivi
trudovi moji nagraeni. dr. izd. 3, 124, Konstantina, drugoga '
nezakonitoga sina Milutinova, obioe. D. istor. 36, uz treu tihu
molitvu svetenikovu. pis. 9, u molitvama se pominjahu sve duhovne potrebe njihove. 65, kad bi vidio svu mranu duu svoju.
201, u svijem znatnijim razdjelima njegovijem. 173, unutranje
duhovno bogatstvo njihovo. 254, kako je krasno uzvisio dosadanje
velike zasluge svoje. rad jug. akad. 13, 231.
b) Pred imenicom stoje sva tri pridjeva: Rusi i drugi gotovo
svi sLavenski narodi. V. dan. 1. 55, svrivao je druge razline narodne poslove. mil. obro 49, majstori i drugi gde koji mirni Turci
ostanu u svojim kuama. dan. 5, 47, KOjH 6H ce nope,l\ C8ew C80za
8UC01wza 'IMRa npMMMo. nar. posl. XXVI, Y rIMCalbY C8a1Ce .Moje
doja'/Cow//be KlbMre ja caM ce CTapao. XXVI, u nekakijeh kiridija
vidi areno gubavo muko drijebe. rjen. kod MapKo KpaJbeBHh, '
kod sviju svojih velikih zasluga. D. istor. 18, kako su se prepale
same boanske nebeske sile. pis. 50.
c) Evo dva primjera za etiri pridjeva: u srbuljama i u ostalim svima starim sLavenskim rukopisima. V. dan. 5, 75, prema
ovome prvom veernjem stihu njegovu. D. pis. 78.

435. a) Ako ~~E..E!t~, "pXilog (tamo, onuda itd.) ili koji

pade bilo sam, bilo s prijedlogom slui za dopunu kojemu pridjevu -iii kof~f imeni'cCi:lr1.ienoj' s pridjevom, on~ ta doptina:
aolaii vrlo rado -imeiu pridjeva i imenice; ' ako li su uz imenicu
dva pridjeva, onda ona stoji ponajvie meu njima. Primjeri
za sluaj kad za dopunu slui mjesni prilog: po Bijeljini i po ostalim onuda turskim palankama. V. dan. 3, 178, posle dugoga tamo
ispitivanja i dokazivanja. mil. obro 179, Y KOHaBJbY .M Y cBeMY zape

461

SINTAKSA

ilpHM'opjy. nar. pjes. 1, 29, no oCTa.r.rnjeM OHy.n;a MjeCTHMa 'l:yje ce.

nar. posl. XXII, y )J;y6pOBHYrKy 11 no cBeMY oHy.n;a npHMOpjy.
XXXI, nOTOM je 300r n03HaTe O'H.a.M.O HeCJIOre M 3aBa.n;e M3llillao
M3 UpHe rope. nar. pjes. 4, IV.
b) Primjeri za sluaj kad za dopunu slui koji pade bez
prijedloga: navale na srpsko domaim neslogama razdrto carstvo.
V. dan. 2. 75, UPHOrop~ M TOTOBO 'CBM 1f,U.Ma cycje,IJ;HM npHMOPqM.
nar. posl. XXVII, s ovijem tajne punijem rijeima. D. pis. 63, o
ovom utjehe punom gledanju. 130, na glavu djeteta vjerom osveenoga. 194, hrana tajne puna. 196.
c) Primjeri za sluaj kad za dopunu slui koji pade s prijedlogom: brat ubijenoga u Smederevu Due. V. mil. obro 21,
s odreenim za njegovu pratnju knezovima otide. 143, posle dugoga o tom dogovaranja. V. dan. 5, 87, n03HlaBajyim BaIIIY MMJIOCTMBY K .MeHU 6JIaJ:'OHaKJIOHOCT. nar. posl. u posveti, najdrago'c jeniji znak njegove k meni milosti. prepo 4, 114 (1826), seti se svoga
za novi kupljenoga maka. nar. prip. 53, u svima se iz pisama
navedenijem mjestima porotnici nazivahu sudije. D. istor. 264,
prema celome za sve slovenske jezike veoma znatnome poslu. si tn.
sp, 216.
436. a) Kad ' se ,p okazne zamjenice ovaj, taj, onaj, ovaki itd.
njih:
taj isti. V. dan. 1, 84, od take iste oe. 2, 105, ovaj isti. 123, taj isti
dan. mil. obro 25, onaj isti dan. 29, u to isto vreme. 40, onu istu
no. 88, ti isti Turci. 122, u onome istome -znaenju. pis. 46, za to
te isto podigoh. rimlj. 9, 17, pisah vam ovo isto. 2 kor. 2, 3, imajui
onaj isti duh yjere. 2 kor. 4, 13, y'l:MHM OHY UCTY norpeIIIKy. nar.
posl. 77, y Taj UCTU. 'l:a'c. 77, one iste godine. prav. sOV. 2, u ono istd
vrijeme. 44, u ovo isto vrijeme. 44, u ovo isto vrijeme. 49. Prema
tome Vuk obino pie tako isto, npr. dan. 1, 15, 42, 2, 28, 45,
mil. obro 41, 75, pis. 76, kov. 6, 99, nar posl. XV, prav. sov. 41 itd.
Tako je i ovo: ovako isto. rjen. (1818) III, onako isto. D. istor. 164.
Rjei je namjetaj: isto tako: V. pis. 4, nar. posl. XVII, 76, prav.
sov. 47, D. istor. 240, - isto onako. V. pis. 36.
b) Relativna zamjenica moe biti dosta odvojena od rijei na
koju se protee: nau nekoliko stotina Turaka po avliji i 'oko
konaka, koji su bili doli s razlinim poglavicama. V. mil. obro 120,
o.n; )J;y6poBHMKa M,ll;yhM TIope.n; Mopa K jyry o)J;Baja ce o.n; Mopa
y cyxy 3eMJbY OTOKa rOTOBo cBy.n;a IIIMpa o.n; )J;YHaBa HIDKe BMOrpa,n;a, 'Koja ce oHy.n;a 30Be "KaHaJI" MJIM "KOHao" . nar. posl. XV,
da ih ne bi Petar i Milenko s vojskom ruskom ondje zastali, za

na~'::. uz pridie.Y='i.~Efo~;t~:rp~i"djev-vrro-- rado stOjl

Iza

GRAMATIKA

462

koje se ve znalo da su na putu. prav. sov. 51. U tim primjerima

ne moe nastati nikakva sumnja na to se relativna zamjenica

protee; sumnja moe nastati onda kad se meu imenicom na koju
se zamjenica protee i meu samom zamjenicom nalazi koja imenica na koju bi se zamjenica takoer mogla protezati, kako je u
primjeru: pred vratima svagda je stajao jedan momak s pitoljima
i s noem za pojasom, koji se zvao "kavaz". V. prav. sov. 10.
Ovdje smisao rijei "kavaz" jasno dokazuje da se zamjenica koji
protee na imenicu momak, ali ko ne zna to znai turska rije
"kavaz", mogao bi pomisliti da se zamjenica protee na imenicu
no ili na imenicu pojas. Dvoumica bi bila u primjeru: narod ne
smije da baci u zaborav djela svojih velikih ljudi iz onih starih
vremena, koja su dostojna vjenoga spomena. Nikakve dvoumice
nee biti ako se ree : narod .. .. vremena, koja su djela iIi: koja
su vremena dostojna vjenoga spomena. '
c) Kad relativna zamjenica stoji u genitivu te zavisi o kojoj
imenici, a imenica je zdruena s kakvim prijedlogom, onda zamjenica veoma rijetko u dobru jeziku stoji iza imenice, npr. lotre
s pomou kojih se burad na kola tovare. V. rjen. kod naJU1je,
spram onih graana u korist kojih primenjuje zakone inovnik je
sluga. M. 13. Zamjenica u takvom dogaaju valja da stoji izmeu
prijedloga i imenice: MOMe ~oMali.M'HY Y 'ICojeza caM KYlu1 cje~MO.
V . nar. pjes. 1, 85, rejmsko jevangelije na kojega su se rukopisu
zaklinjali francuski kraljevi. pis. 23, Crnogorci o kojih emo odijelu poslije govoriti. kov . 42, od onoga po kojega se imenu ova
mea zove. rjen. kod BYKoBa Melja, nekoga Mitria za kojega je
bratom bila sestra Jakovljeva. prav. sov. 13, pouzdani ljudi na
kojih je presudu optina duna bila pristati. D. istor. 276. - Genitiv relativne zamjenice stoji i ispred onake imenice koja nije
zdruena s prijedlogom: paini su momci delije kojije se poglavica
zove delibaa. V. dan. 3, 144, kazae za Galilejce kojijeh krv po'mijea Pilat sa rtvama njinovijem. luk. 13, 1, Marija koje brat
Lazar bolovae. j ov. 11, 2, Ka3aJIO ,n;MjeTe, 'ICojeza je OTa~ 6*0
TypCKora 3a1KOHa. nar. posl. 353., toak kojega su se paoci poeli
izglavIjivati. rjen. kod 'H.aBO~JbMB, koliko smo mi razorili gradova
kojih stanovnici ivljahu u izobilju! Lj. 282. - Tako je i ovo:
kako je jedan njegov drug kojemu sam ime zaboravio ' potrao.
V. odbr. 11, kako je mogao drugome podsmijevati se za rijei
kojijem smisla ne razumije? dr. izd. 3, 308.

463

SINTAKSA

437. a) U upitnim reenicama glagol stoji na prvom mjestu

ako u reenici nije druga upitna rije osim veznika li, npr. govore
li ljudi jo i danas o tome?, jesi li mirno putovao? Isto je i onda
kad nema u reenici nikakve osobite upitne rijei, npr. ne zna
kaka bilja od omraze? nar. pjes. 2, 15. Ako je koja upitna rije u
reenici, onda ona stoji na prvome mjestu, a glagol moe biti
podaleko od nje, npr. ko ono odande dolazi? kamo ovoliki narod
ode? zar niko nee pomoi?
b) Glagol ne smije biti odvie udaljen od svoga subjekta.
Ravo bi npr. bilo: Jovan haljinu od dlake kamilje i pojas koan
oko sebe imae. Mnogo je bolje i obinije: Jovan imae haljinu ....
o~o sebe. V. mat. 3, 4.
'
c) Glagole mogu, neu Vuk vrlo esto mee iza infinitiva
koji im je dopuna; katkad mee on iza infinitiva i glagol morati.
Primjeri: ~oje bi se upravo tako nazvati mogle. V. dan. 2, 33,
cvee od koga e potomstvo ven ce plesti moi. mil. obro predgov.,
ja stareina biti neu. 89, ja ovi topova ostaviti neu. 96, ne bih
povoljnije slube imati mogao. lai i op. 11, ali se toga u mojijem
knjigama nai nee. 26, ~a 6J1 ce nOCJIOB'J1I.le JIaKllIe pa3YMjenr
.Moz.n.e. nar. posl. VIII, 3JIO ce JIacao ~oro~T'J1 .MOJICe. 39, potjera
popali .... sve to izgorjeti moe. rjen. kod OTMJ1qa, da se unapredak to zlo uiniti nee. kod yjaM'iJ1TJ1, Stratimirovi ti jamano
odgovoriti nee. prepo 1, 14 (1826). Tako je i ovo: videi da se
Stoja okaniti nee. nar. prip. 34, da se jedva uti moe. D. pis.
173, to se suta stvo boije shvatiti ne moe. 140, da razmatramo
svaku ovu tajnu koliko im pristupiti moemo. 176. Primjeri za
glagol morati: emu se ljudi uditi moraju V. rjen. kod 'lY)J;O,
to ovde ovako dangubiti moram. prepo 1, 425 (1832).
d) U sloenim vremenima rijetko oblici glagola biti stoje iza
jednoga ili drugog participa: dotle se buna ve utiala bila. V.
mil.-obr. 65, koji ekia nigda videli nisu. 86, nigda toga vidjeli
nijesmo. mar. 2, 12, KOM cY OKO w.lBa)J;J1JIJ1 6u.n.u. nar. posl. 196,
OBe IIOCJIOB'J1~e ja H:J1K~ 'l)'lO 'H,ujeca.M. 239, dete koje je ve dobro
avolski zanat izuilo bilo. nar. prip. 47, u Srbiji uniteni bie
poljednji ostaci. D. istor. 54, do kakvoga savrenstva doao bjee.
56, prijeti da e dati kome htio bude. 69.

438. a) Prilog moe svagda stajati ispred svoga glagola, ali

se nalazi i iza njega: stanu vikati turski. V. dan. 1, 76, pa se
onda vrati kui slobodno.. 2, 83, tako se malo pomalo svadimo
esto

464

GRAMATIKA

zdravo. 130, ja znam dobro da .... 3, 2, u velikom ancu odre se

rabro. 5. 44, da e Milo doi jamano. mil. obro 128, da se to ne
dogaa esto. pis. 74, TO Me MjT'iH apAo. nar. posl. 319, obogativi
se prilino zaeli ivljeti gospodski. prav. sov. 22, ja sam tebe
sluio poteno. nar. prip. 31, lisica videi to obeseli se vrlo. 228,
zato se Kain rasrdi veoma. D. 1 mojs. 4, 5, tada se rasrdi Mojsije
vrlo. 4 mojs. 16, 15, da mu se poklone radosno. pis. 113, mladenci
sagnu krotko glave. 225.
b) Sasma rijetko stoji prilog iza svoga pridjeva: bijae pijan
vrlo. D. 1 car. 25, 36, - isto tako rijetko se rastavlja prilog od
svoga pridjeva: po ravni vrlo su kue rave. V. rjen. kod ceJfO,
da bi veoma bio ;godan. D. sitno sp. 165.
e) Prilog jo kad se nae u blizini kojeg prijedloga moe stajati i pred
njim i za njim: u dogovoru jo sa njekoliko lanova. V. pis. 3, potrai me
jo s veijem staranjem. 2 tim. 1, 17, jo na veu nesreu dovede sa sobom
nekakva Grka. prav. sov. 25, pismo ovo odnese Peeo jo s jednijem drugom.
68, akeentuacija pada na drugi (tj. slog) ili jo na koji. D. rad jug. akad. 20,
232, - bukvaT sa jo njekoliko knjiga. V. pis. 56, kneina Kr!ivoije sa jo
dvije kneiniee. kov. 20, da je iza jo jednoga stiha bilo. prav. sov. 87,
dogovori se i sa jo dvjesta Izrailjaea. D. prip. 76.
.

d) Najvie naih knjievnika pie: nadam se da ete zacijelo'

sutra doi. Nema sumnje da je to sasvim pravilno i dobro, ali se
prilog zacijelo (i jamano) moe iz izri ne reenice prenijeti u
glavnu. Takav je namjetaj dodue protivan logici, ali je u Vuka
veoma obian: da se jamano uvjere (tj. Srbi) da vie nema. V.
dan. 3, 210, ja zacelo mislim da je ove sve pesme Filip spevao.
nar. pjes. (1833) XII, zacijelo se nadam da bi se pokazalo. lai i
op. 26, zacijelo mislim da bi s moje strane bili. pis. 30, jamano se
opominjem da se govorilo. 49, ali mi se jamano ini da je obi
nije ono prvo. rjen. predgov., ja zacijelo mislim da je urija
o\ro samo zato htio kopati da .... kod KOBH.lbaqa, ako je zacijelo
uvjeren da je ono pravi lupe. kod COK, kad se zacijelo nadao da
e mu se Turci predati. prav. sov. 30, ali se jamano moe rei
da je Muicki mnogo manje poznavao. dr. izd. 3, 67, Tako je i u
Daniia: znaj zacijelo da e poginuti. 1 car. 2, 42, mislim jamano
da su se tako zvali. star. 4, 63, mislim zacijelo da nije mogla. 64.
e) Ovako Vuk i prilog upravo rado prenosi iz zavisne ree
nic e u glavnu ili uope u onu o kojoj ona zavisi: knjievnici koji
upravo znadu to je jezik i to je pismo (tj. koji znadu to je
upravo jezik i pismo). rjen. (1818) IX, Jakov nije mogao uriju
posluati niti mu je upravo smijo kazati zato ga ne moe posluati. dan. 3, 181, porui da dou starjeine na sastanak da vidi

SINTAKSA

465

upravo to im je. 185, upravo nisu znali ta e to da bude. 5, 51,

ko god upravo poznaje kako postaju rijei u jeziku naemu. pis. 39,
jer se upravo jo ne zna dokle Srba ima u Arnautskoj. k<w. 1,
zato Rodofiniku i ne kau upravo ta Karaorije pie. prav.
sov. 24.
f) Prilog kao to Vuk rado rastavlja, npr. da je narod srpski
prije 500 godina govorio, kao i danas to govori. rjen. (1818) III,
imaju zidine od gradia koji se zvao Koviljaa, kao i selo iznad
njega to se zove. dan. 3. 49, ja u za svaku pesmu kazati u predgovoru od koga sam je dobio, kao i za ClIVe dojakonje ovde sad
to sam kazao. nar. pjes. (1833) XLII, kao u jednom tijelu to
imamo mnoge ude. rimlj. 12, 4, zovu se Srbi, kao i oni to su
govorili da su. rjen. kod ,[(Yr6pa, knetvo je ovo ostajalo od oca
sinu, kao vojvodstvo u Hercegovini danas to ostaje. kod KHe3,
.ria cY ORH rJIaBapH Ma.JroB'Mha IH'a3HBaJIH TYPCKOM Y,I:\BOpm.l;OM, '),;ao
11 OH lb'MX tuTa je Ha3J1BaO o,I:\MeTH"J1'qHMa. nar. pjes. 4, 460. Ali kao
to moe se i ne rastavljati: tako je, kao to kae Vuk da je bilo.
prav. sav. 3, mi emo im se smijati (privatno), kao to i ()IIJ.i nas
recenziraju. dr. izd. 2, 104, 'a upravo je Nemanja umr'o u Hilandaru, kao to svjedoi hilandarski tipik. D. istor. 17.
g) Govori se : malo ne padoh, malo me ne ubi, malo u oko
ne udari. V . rjen. kod .AtaJl.O, - dakle rijeca ne stoji iza priloga
malo, 'a ispred glagola; ali se govori i nemalo, npr.: ja sam nemalo
kao i ti. V . rjen. Nije dobro: malOne syi graani miljahu, ve
treba : gotovo svi graani miljahu.
439. a) O namjetaju prijedloga nemam mnogo da reem .
Zna se vrlo dobro da je gotovo svima mjesto ispred njihova
padea; samo prijedlozi nasuprot i unato mogu stajati i pred
svojim dativom i za njim (potvrde vidi u Iv. rjeniku). Sasma je
neobino namjeten prijedlog blizu u primjeru: nepotrebno je i
kletve blizu. V. jevr. 6, 8, ali je Vuk tako namjestio prijedlog po
svoj prilici prema crkvenoslavenskom tekstu u kojem je isti red.
Prijedlog radi stoji obino iza svoga genitiva: subota je nainjena
ovjeka radi, a nije ovjek subote radi. V . mar. 2, 27, Ka,I:I KO ruaJIe
padu rOBopH ruTO npOT'MB ce6e. nar. posl. 253, toga se radi pie. D.
sitno sp. 333, - ali moe stajati i ispred genitiva: Ka:>Ke ce padu
ypO'Ka. nar. posl. 87, prea na drvetu radi hvatanja raka. rjen.
kod pa"l:HJIO, Saul ue rad sebe. D. 1 sam. 24, 4. - Kad je imenica
zdr.uena s kojom pokretnom rijei, onda radi moe stajati pred
obadvjema, meu njima i za njima: radi toga posla. V . dan. 5, 33,
?'adi nemoi ljudske. D . pis. 217, puta radi Gospodnjega . V. d . apo

GRAMATIKA

466

19, 23, toga radi uzroka. 28, 20, vjeruju vaega radi pomilovanja.
rimlj. 11, 31, pij pomalo vina eluca radi svojega. 1 tim. 5, 23,
slabosti radi ljudske. D. pis. 42, narodni poslova radi. , V. mil. obro
45, poganoga dobitka radi. tit. 1, 11, bogatstva i nezavisnosti njegove radi. D. istor. 176, njihovtijeh molitava radi. pis. 103.
b) u 202b reeno je da .se govori npr. ni u emu, ni o kom;
u 203b da se govori koje za to, koje o emu; u 239b kae se
da se i rije nijedan prijedlogom rastavlja, npr. ni u jednoj knjizi.
e) Ne mogu stajati zajedno po dva prijedloga od kojih svaki
ima u reenici svoj pade; zlo bi npr. bilo: kupio sam za u Zagrebu
zasluene novce, doao s na silu dognanim narodom, a jo bi gore
bilo: evo vam odgovor na na poetku postavljeno pitanje. Pravo
je: kupio sam za novce zasluene u Zagrebu, doao s narodom na
silu dognanim, evo vam odgovor na pitanje postavljeno na poetku.

,..

*
*

440. a) Veznici koji nijesu enk1itini (kao to je li) stoje ponajvie na poetku reenice, ali neki mogu i ne stajati na prvome
mjestu; takvi su ako, ako i, da, dak, kad, poto, premda. I rije
zar kad je upitni veznik, stoji na prvome mjestu, npr. zar oni jo
nijesu doli?, - ali kad je zar prilog (u znaenju "valjada"), onda
moe i ne stajati na prvome mjestu, npr. doi e zar i on. V. rjen.
3ap, tako je zar bog osudio. nar. prip. 145.
b) Veznik ako rijetko se mie s prvoga mjesta u reenici:
to ako ostavite, ostalo je sve propalo. V. mil. obro 106, pisara aleo
nijesu imali, sovjet je bio duan nai ga i poslati im. prav. sOV. 10,
kuma kuma akd nije darovala, nije mu ni brige zadala. nar. posl.
163. - Rijetko dolazi ako i iza druge koje rijei: kurjak, ako!
dlaku i promijeni, udi ne mijenja. nar. posl. 161, mator kurjak
ako i ne moe ujesti, on opet kloca. 175.
Biljeka. U prvom od posljednja dva primjera ako i je rastavljeno';
tako je i ovo: ako je med i sladak, ma ne valja prst ugriza ti. nar. posl. 1,
ako je obukavi se u ovjeka i uma1l0 svjetlost svoju. D. pis. 140.

e) Veznik da kad ima namjerno znaenje stoji veoma esto

iza jedne rijei ili iza vie njih u reenici u koju pripada, osobito
ako drugo da stoji u reenici koja je pred tom. Primjeri: oveka
je bog odredio da se jednako ui i sve narataj od narataja pametniji da postaje. V. dan. 2, 3, kako emo mi ovde uvati tude
kue, a ajduci preko Cera da idu nae da pale? 3, 170, najposlije
I

Ovdje se ne moe

rei

da ako ne stoji na prvom mjestu.

SINTAKSA

467

smisli da prota ostane kod Sapca i razgovor o predaji s Turcima

da povede. 180, stane se i u uredbe zemaljske meati i starati se
malo-pomalo da vlast sebi prisvoji. 5. 52, tako sam dakle eleo i
t r udio se svuda da kaem istinu. mil. obro predgov., navale da t u
uredbu pokvare, Mladena i Jugovia sasvim da isteraju iz narodn i
poslova i portom Karaoriju vlast da ogranie. 23, oni nisu ustali
carevu zemlju da otmu. 117, pa se stanu obojica spremati onu no
da idu u Kragujevac. 176, ne mogui sina svoga nagovoriti da
ostanu u Srbiji i s ostalijem narodom Turcima da se predadu.
lai i op. 24, eljae od srca vas sve da vidi. filib. 2, 26, KaKO je
HeKO lieo KaMeHOM aa ra y6Hje. nar. posl. 48, nije gledao Petra
lijepim rijeima da ublai. prav. sov. 28, gledae i vraari misirski
vraanjem svojim da uine. D. 2 mojs. 8, 18, potom je valjalo i oni
da izau iz crkve. pis. 65, te im dopusti da jedu samo zelje i mjesto
vina samo vodu da piju. prip. 142, prokae carici da su se nekaki
,buntovnici dogovorili cara da ubiju. 149, bog hoe ono mjesto
udesima da proslavi. l. 250. Onakovo da koje nije namjerno
rjee stoji iza ega drugoga u reenici, kako je u primjerima :
nego im ao budne i raja njihova da se njime dii. V. kov, 6, a
sad da je iv, ili bi carevi i kraljevi da ga vide. dr. izd. 3, 71 ,
ja da znam gde je tvoja snaga, ja ne znam ta bih radila. nar. prip.
56, volim ja postiti za njega, nego on za mene da posti. nar. posl.
38, lovac da uvijek ulovi zvao bi se nosac, a ne lovac. 170, ne treba
svi vjerni u jedan put da idu u rat. Lj. 143.
d) Rijetko stoji dok iza druge koje rijei: ja dok nijesam preao u Srijem (nijesam uo) . V. dr. izd. 3, 39.
e) Dosta esto nalazi se kad iza jedne ili iza vie rijei: sad
u njemu (tj. u manastiru) ive tri kaluera, no ja /cad sam dolazio,
nijednoga nije bilo. V. dan. 1, 35, Veljko kad uje e puke
pucaju pomisli. 77, sve ove dacije kad se skupe u jedno manje
dolazi. 2, 82, ako Turci zapale namastir, narod e ga opet nainiti,
ali mi kad izginemo oko tije zidina, nas ne moe niko povratiti
niti pograditi. 3, 180, ~jeJIa '11pehJm:a OB'J1jex nOCJIOB~a OCTaJIa
fiH HeCKyrrJbeHa, a 60r 3Ha KOBe ,D;pyl'e 1Caa 6H Ha CBHjeT H3KIIIJIe.
nar. posl. V, ona kad vidi brata svojega uplai se. nar. prip. 10,
mome kad to uje stane plakati. 82, stric u peini kad to zauje
prepadne se. 212, otac kad uje sve ovo vrlo se oalosti. D. prip.
44, Izrailj kad je iao u Misir, Bog mu je obeao. 52.
f) I veznik poto moe ne stajati na poetku reenice: u tom
poto se razglasi da .... V. 3, 200, paunice poto se okupaju odlete
sve zajedno. nar. prip. 21, kaluer poto vie ta bi ukloni se. 122,

468

GRAMATIKA

one druge dvije sestre poto viee da .... 141, Saul poto pogubi
{)ne svetenike izie u goru. D. prip. 100.
g) Veznik premda rijetko se nalazi iza koje rijei: car premda
je znao da .. .. V. dan. 5, 91.
h) Kad se u istoj reenici nae relativna zamjenica l koji izmeu
:zavisnih veznika ( 491h), onda je vezniku mjesto iza zamjenice, a drukije
i ne moe biti: KaKO je IJ;l1raHl1H Ka3ao ):la MY je HeCTaJIO je):lHOra KOH>a,
Kajl1 aKO ce Halje HeK a ra Y3MY H>erOBl1 Cl1HOBl1. V. nar. posl. X, sultanije
(zatvori) u odaju zlatnu, koju kad je kralju nainio ... pred njima se jeste
zaklinjao. nar. pjes. 3, 86, - car grki, kome da bi se osvetio Stefan uze
nekoliko grkih gradova. D. istor. 42.

i) Nijena rijeca ne ima u reenicama svoje stalno mjesto;

ako je glagolsIti oblik jedna rije, stoji ne ispred njega neposredno
(npr. ne itam, ne piemo, ne rekoste itd.), - veoma je rijetko
rijeca ne rastavljena: ne l' se sino nama zaklinjae? nar. pjes.
1, 6 (jamano je to poradi stiha); ako je glagolski oblik sloen, stoji
ne neposredno ispred enklitikog oblika (npr. ne bih rekao, neu
dati itd.). Izuzeci su sasma rijetki u prozi, neto su obiniji u pjeSlnama: ~a 6H Y H>erO<BY po~y HHK{) H='l'a 1te Y'l{.U1tuo. nar. posl.
:W8, da bi nijedna ovca ne ostala. rjen. kod 6JIeK, da bi savjet ....
ne dopustio. prepo 3, 374 (1852), idem da bih se i ne vratio. nar.
prip. 117, al' u poi, makar u ne doi. nar. pjes. 1, 395, da bi mene
ne rodila majka. 1, 474, kako u te ja ne dati, erko! 1, 552, da bi
nikad ne vidio carstva. 1, 628, i da bi ti dua ne ispala. 2, 197, arne
oi da bi ne gledale! 3, 355, da bi tako, Stoko, i ne bilo. 4, 291,
nikad u ti kue ne viditi. JM. 288, nikad bi me kua ne vidila.
350, 351.

Ul. a) Posvojni genitiv, osobito koji se sastoji od dvije rijei

ili od vie, stoji dosta esto ispred imenice o kojoj zavisi.
Primjeri: ja sam poeo prepravljati grau za srpsku gramatiku
po nainu g. Dobrovskoga eke i slavenske gramatike. V. dan. 3,
l, ovaki moji i vladalaca naroda naega prijatelji. lai i op. 27,
vojvode Antonija Bogievia sin Bojo. sov. 69, da su ove dvije
rijei iz moje i iz starca Spasoja estetike. dr. izd. 2, 136, kneza
Milete Radojkovia jedan je sin terzija. prepo 2, 651 (1832), dokazujui svaki svoga mnjenija istinu. 2, 664 (1832), radi svoje i cijeloga naega dananjeg praviteljstva asti i obraza. 3, ~74 (1852),
vae recenzije o Dobrovskoga gramatici. 7, 239 (1823), na poklon ti
ca7Stva polovina! nar. prip. 129, da .koje od vas upadne vreteno

SINTAKSA

u nju (tj. u jamu), one bi se mati pretvorila u kravu. 157. poznajui.

mnogih izmeu njih prosvijetljeni um. D. ogl. VII. svetoga Brunona, ispovjednika tvojega, zagovori neka nas potpomau. I . 37,
da tv~jega Gospoda rije nije bila izreena. Lj. 233, da se takvih
zemalja plod dovozio u ambare. N. 132.
b) Posvojni dativ stoji u pjesmama rado ispred rijei o kojoj
zavisi, osobito ako je zdruena s kojim prijedlogom, npr. ja ne
gledam tavnoj noi doba nit' moj konjic mutnoj vodi broda.
nar. pjes. 1, 441, rasti, jelo, nebu u visine. 1, 442, nao sam te
moru pod obalom. 2, 72, no da vidi jadu zapoetka . 2, 552, ukai
se kuli na pendere. 3, 97, a kad doe Za dm na kapiju. 3, 414 itd.
U Vuka je takav namjetaj rijedak: sjekira stoji drvetu kod korijena. luk. 3, 9, - neto je ei u Daniia : Bosna 'b ijae Ugarskoj pod vrhovnom vlau. istor. 89, prelazei prirodi u zaklon.
101, koji se (tj. poslovi) ticahu plemiima linosti, potenja i
imanja. 274, i sad ivi vjernima u srcu. pis. 107, po jedan (tj . klin)
metne trpezi u uglove. 338, pomenutome pravilu svome za ljubav.
rad jugosl. akad. 15, 188.
e) Za namjetaj vokativa nema stalnoga pravila. IspOT. ta ti
je ono za pekom, brate? nar. prip. 93, brate, opomeni se i mene.
93, dobro, brate, evo ti Milice. 99, dobro, zete, hou . 100, o moj
zete, iskazati se ne moe. 113, hajde, ovee, da mi poljemo.
167, a kuda je znamo, eno, poslati? l6?.

...

442. a) Iz 192b, 308b, 309a i 3l5d zna se koji su oblici u

deklinaciji i konjugaciji enklitini; ovdje treba dodati da su enklitini i veznici li, bo, od kojih drugi danas nije obian u veem
dijelu naroda.
b) Namjetaj enklitika dosta je slobodan. Tako npr. u ree
nici: a on sam ne moe se upreti carskoj sili (V. mil. obro 3) rijeca
se mogla bi sasvim dobro stajati i na drugom kojem mjestu, i to
iza rijei on, iza sam, iza upreti. U reenici: u pjevanju svakoga se
s1liha posljednja stopa ovako po dvaput govori (V. nar. pjes. 1, 180)
moe se stajati ne samo iza rijei svakoga ve takoer iza u pjevanju, iza stiha, iza posljednja, iza stopa, iza ovako, iza dvaput,
iza govori, dakle na 8 mjesta! U reenici : briljiva ga crkva ne
puta bez duhovne branjenice (D. pis. 175) moe se ga metnuti
i iza rijei crkva i iza ne puta. Vidi se, dakle, da enklitike mogu

470

GRAMATIKA

stajati na razlinim mjestima. Ali za njihov namjetaj ima ipak

nekoliko stalnih pravila.
c) Budui da enklitike nemaju svoga akcenta, nego se izgovaraju zajedno s rijeima koje pred njima stoje, zato enklitike ne
mogu stajati na poetku reenice. Izuzetak ini enklitika je, kad se
nae pred veznikom li, npr. je li ta jabuka dobra? je li Vuk o
tome pisao? (v. 308e). Ali u tom sluaju je nije vie enklitika,
nego akcerttovana rije. Isto tako oblici bih, bi, bismo, biste u kond:icionalllmogu stajati na poetku reenice i onda su akcentovani
(v. 315d). - U pjesmama iza eljne reenice da bog dal moe
enklitika stajati na poetku glavne reenice: da bog da je lovci
uvatili! nar. pjes. 1, 274., da bog da ga uzjahali Turci! 3, 105.
Prema tome je i ovo: da bog da mi svaka srea posahnula! nar.
posl. 47. Ali takav namjetaj u obinom govoru nije nudan: da
bog da pilii ti hljeb iz ruku otimali! nar. posl. 48.
d) Kako enklitike ne mogu stajati na poetku reenice, tako
ne mogu stajati ni na poetku drugoga dijela one reenice koja
je uklopljenom reenicom razdvojena. Zato bi npr. ravo bilo
rei: ljudi, koji rade oko napretka naroda svoga, su dostojni po:hvale, nego treba: ljudi, koji .... jesu dostojni pohvale ili: dostojni su pohvale. Ne bi ni ovo dobro bilo: dunik ne mogavi platiti je postajao rob, - ili: njegov brat znajui sve to im nije
mogao oprostiti, nego treba: dunik ne mogavi platiti postajao
je rob, - ili: njegov brat znajui sve to nije im mogao oprostiti.
Iz ta se dva primjera vidi, dakle, da reenice s gerundijima vrijede za namjetaj enklitika, kao da su razvezate, tj. kao da mjesto
ne mogavi stoji: kad nije mogao ili mjesto znajui kao da stoji:
jer je znao itd.; vidi u 624, 625.
e) Enklitikama je mjesto odmah iza veznika u zavisnim ree
nicama i odmah iza upitnih i relativnih zamjenica, npr. znam
da su mnogi bili; ne zna premda si juer uo; ako te Stojan zapita, reci mu; kazau vam kad se sjetim; on se srdi jer mu to nije
po volji; ko e sjutra s nama ii? to te danas boli? ena koja je
sve to gledala ree. Isto tako enklitika stoji odmah iza upitnoga
veznika zar, npll". zar vam nije niko dao?* Da odmah iza usporednih
veznika a, i ne mogu stajati enklitike. to se zna iz 192b, 308b,
.
1 Ovdje je da bog da jedna izgovorna i sintaktika jedinica ili priloki
izraz koji se po novom pravopisu pie zajedno: ddbogda.
Tome su pravilu protivni i zato pogreni su primjeri: ne nae mjesta
gdje ne bi se ginulo. N. 96. dok se nije znalo da soldati se kreu prema
Carigradu. 117.

SINT'AKSA

471

309a. Iza drugih usporednih veznika moe enklitika stajati odmah

iza veznika (npr. ali, ili, nego, no, te itd.), ali ne mora.
f) Enklitika li stoji svagda iza prve rijei u reenici koja je
ponajvie glagol, npr. zna li itati? hoe li Stojan doi? itd., ali
katkad je to i druga koja rije, npr. sad li e mi doi radost? D.
l mojs. 18, 12, istina li je da u roditi? 18, 13, na sav li e se zbor
gnjeviti? 4 mojs. 16, 22 ("na sav" se uzima kao jedna rije). Isto
je tako i onda kad je li uzvini veznik, npr. lijepo li izmislie!
Katkad se nalazi Zi umetnuto u sredinu glago1skoga oblika: ne bi Z' lmo
(mjesto ne bismo li) ga mati1e. nar. pjes. l, 379, moe Z' mo (mjesto moemo
li)? JM. 553.

g) Enklitike mogu od glagola biti podosta rastavljene kad

pred njim stoje, npr. s Turcima, koji se na pozivanje Hrvojevo
radi bijahu utvrditi u Bosni. D. istor. 161, po njihovijem je zakonima dunik koji se nije mogao oduiti postajao rob. 248, ali je
vrijedno znati da se u one dane kad je liturgija, te se sKuplja
vie naroda u crkvu, itaju dva lanka. pis. 104, kako se onda
usred dima i pojanja, kojega bijae puna crkva, jedan serafim
ivijem ugljenom s altara dotae usta prorokovijeh. 109, stari su
hriani, koji nijesu bili pokvareni tako kao mi ..... lijegali na
pragu crkvenom i objavljivali grijehe svoje. 204. - Ali kad enklitike stoje iza glagola, ne smiju biti od njega rastavljene; npr.
mjesto: "i odmah duh izvede ga u pustinju" (V. mar. 1, 12) ne bi
dobro bilo: i odmah duh izvede u pustinju ga; u primjeru: a oni
donesoe m<u novac (mat. 22, 19) ne bi "dobro bilo da mu stoji iza
rijei novac; u primjeru: crkva, rasprostranivi se prema potrebama vremena i ljudi, odrel.ila je i duinu svakoga posta (D. pis.
208) ne bi je moglo stajati dalje negoli to stoji.
443. a) Kad se nau u kojoj reenici po dvije ili po tri enklitike, one stoje obino jedna do druge, tj. ne rastavljaju se. Ako je
jedna od njih li, onaJ svagda stoji na prvome mjestu. npr. hoe
Zi mu rei?, ako Zi ga ne vidi, lijepe li su ti ove jabuke! Ako iza
Ii dolaze dvije enklitike, one se namjetaju po svojim pravilima
koja evo sada dolaze.
b) Kad meu enklitikama koje se zajedno nau nijedna nije
glagolska (tj. sam, si .... u, e .... , bih, bi ......), onda genitiv i dativ stoje pred akuzativom, a dativ stoji i pred genitivom;
npr. proi ga se, ne ohvataj me se, ne bojimo ih se. daj mi ih,
pokazah vam ga, udim joj se, prodajte nam ih,ao mi ga bijae,
ako ti nas nestane. Tome od~ovara i namjetaj je se, gdje je je
enklitiki oblik za gen. sing. enskoga roda,: Ka~ je ce IDrKa:lCO ID:!je

472

GRAMATIKA

MOrJIO Hahn. V . nar. posl. 131, dok je se (tj . vode) mnogo nakupi.
kod 6 a,ll a:tb, nijesam je se ni dodio. kod ,lIo:z:\"jecTI1 ce, ne
dadoh da je se dotakne. D. 1 mojs. 20. 6, Gospod je se seti:O'. S. 5,
123. Rijedak je namjetaj se je: nije se je (tj . radnje) ostavio. D.
rad jugosl. akad. 2, 204.
.
c) Od glagolskih enklitika je stO'ji poslije zamjenikih, npr.
daD mu je, ako se je probudio, pokazaO' nam ga je, javio vam se je
itd. Dijalektiki je namjetaj je se: da li je se paa pomamio?
nar. pjes. 1, 157, kako je se PO'mirio s MujDm. 1, 547, kako je se
jadan oenio. 2, 52, kako je se zmaje navadio. 256, na smrt je se
J ovo razbO'ljeo. 573, ljuto je se Ture prepanulo. 3, 352.
d) Sve druge glagolske enklitike stDje ispred zamjenikih,
npr. dao sam ti, rei u mu, kakO' smo se dogoVO'rili, PO'kazaemo joj ga, mnogi su mi se izgubili, akO' bi ga naao, kad bismo
joj ga dali itd. Ali rijeca ti, kad se ve ne osjea kao pravi dativ
(mjesto tebi), ve je postala kaO' neki pleonazam bez owbita znaenja, stoji ispred glagDlskih enklitika: jedne ti smo sree. nar.
pjes. 1, 273, ude ti sam sree. 2, 319, teko ti sam gladan. 3, 40 . Sto se iza rijei bDgami nalazi enklitika, npr. boga mi u njega
objesiti (nar. pjes. 2, 412), tO' nije' izuzetak Dd pomenutoga pravila,
jer se bogami uzima za jednu rije (kaD bogme).
e) Rjee se dogaa da se enklitike u istoj reenici rastavljaju;
u tom dogaaju je stoji pred zamjenikim enklitikama. Primjeri:
to je, za deset godina u slobodi ivei, bio se oduiO' od toga.
-V. mil. O'br. 58, poto je nekoliko dana sam pO' ritovima i pO' tmju
krio se i gladovaO'. 179, kakav bi 'Pametan i bespristrastan ovjek
lI1ogao me kriviti? lai i O'P. 27, nijeste li itali da je onaj kodi je
u poetku stvorio Dvjeka, mua i enu stvO'riO' ih? mat. 19, 4,
da bi u onome im se hvale nali se kaD i mi. 2 kor. 11, 12, da su
Mavani u DnO' doba .... molili se njemakijem vlastima. rjen.
kod Pa1jeBKHa, koji bi, akO' nita vie, barem dodaO' joj rjenik.
dr. izd. 3, 77, mnDgi su, osobito mlai, uei se po drugijem
zemljama, bili se ve navikli. 392, u tom sam ja, spremao se da
idem. prepo 1, 353 (1829), da bi Dna sirotinja naa .. . . to pre
ovamO' se vratila. 6, 722 (1843), da je ljuba dovela mu doru. nar.
pj es. 1, 604, sramDtan je svaki se vraaO'. 2, 494, poslije e dat
ih. na sramotu. 3, 81, da bi, gledajui otkuda je pao, docnije mogao se spasti kajanjem. D. pis. 179, jo se moli da bi dijete koje
e se krstiti, svukavi staroga ovjeka, obuklO' se u novoga. 188,
t<> je tako mlad znao se PO'kazati. pis. mil. 97.
rjen.

473

SINTAKSA

f) Cetiri enklitike, jedna iza druge, nalaze se rijetko ; tako bi

npr. bilo: ako li bi nam ga dali, lijepo li mi ju je poslao; za njihov
namjetaj vrijede navedena ve pravila.
g) Izmeu prijedloga i njegova padea veoma rijetko stoji
enklitika :! to je vetho i ostarjelo, blizu je kTaja. V . jevr. 8, 13,
toga sam radi ja suanj . efes. 3, 1, nasred se pakla savila. nar.
pjes. 1, 275, a vie mi glave koplje posadite. 1, 394, nasred ga je
gore sustigao. 2, 459 . U pjesmama je takav namjetaj poradi stiha.
Vrlo je neobino: pored im plaenog godinjeg dara (mjesto: pored
plaenog im god. dara). N. 63, pored im vjere razliite (mjesto,:
pored vjere im razliite ili jo bolje: pored razliite im vjere) .
'
131, ona jauk'a e radi }oj pogubljenog oca. 374.
h) O namjetaju, kako je npr. ko bi god jeo., gdje je god
trebalo itd., vidi u 204a i u 471c.

...

...

444. a) Katkad se u retorikom redu rijei (v. 427c) gdjekoji pade, sam ili s prijedlogom, isturi' na poetak reenice
s onoga mjesta koje mu 'PO gramatikom redu pripada. To se zove
i n ver z i j a. Primjeri: njec.Me ose ja CaM ce CTapao ,n:a HaMeCTIfM
y pep;, KaKO Koja :Ja KOjOM H,ll;e (mjesto: ja sam se starao da namjestim pjesme ove u red .... ). V. nar. pjes. 1, VII, 1COO zoje1Cojux
njeca.Ma M02Ke TKO peha p;a 'caM lUTa. cYBarne p;aJbe Ha3lHa'JMo
(mjesto: moe ko rei da sam kod gdjekojih pjesama . . ... naznaio). X, oni bi valjalo prema latinskijem slovima da naine osam
novijeh slova. pis. 23, ja bi valjalo na tome da im zahvalim. 95,
via klasa u narodu valjalo bi svoj jezik ljepe i istije da govori.
kov. 13, glasove u rijeima starao sam se da naznaim onako, kao
to se najvie govori (mjesto: starao sam se da glasove u rijeima
naznaim . ... ). rjen. predgov., votnjake i vinograde mogao je
dolaziti i brati svake godine (mjesto: mogao je dolaziti te brati
votnjake i vinograde). kod ceJIO, Cinco ne vjerujem da bi ti mogao
to poslati (mjesto: ne vjerujem da bi ti Cinco ... .). prepo 1, 15
(1826), ali bi i vi valjalo da poodite nas (mjesto: ali bi valjalo da
i vi . . ..). 1, 361 (1830), ta bi komisija valjalo da pone sV'oj posao.
7, 664 (1862), svjedoci trebalo je da potvrde to se god dokazivalo
(mjesto: trebalo je da svjedoci potvrde .... ). D. istor. 267, ovaj sud
mislim da je pravedan. rad jugosl. akad. 16, 198, na ove misli A.
Majkova moe se meu nama nai ko da pristane. sitno sp. 216.
I

I to samo u

sluaju

ako je u upotrebi noviji (sekundarni) prijedlog.

474

GRAMATIKA

b) Po pravilima gramatikog reda upitne i relativne zamjenice i prilozi stoje na prvome mjestu u reenici, ali u retorikom
redu moe se pred njih isturiti koji dio reenice, kako je u primjerima: a vi ta radite od njiova roblja? V. mil. obro 103, pojedinijem Srbima mnogo je dobra uinio, a o narodu srpskome
kako je mislio, pokazae ovaj dogaaj. prav. sov. 37, njega ko
dobije, moe u nebesa ii. nar. prip. 28. ne znam ni aksaga koliko je ilo u unu. D. istor. 257, kad Sveti .... kazuje ta je
jezik, valjalo bi da je rekao i pravopis ta je. D. sitno sp. 7,
sni ta znae, to sam bog zna. prip. 38, te rijei vidjeemo ta
znae. star. 1, 19, ova boja dugotrpnost kuda izlazi, ui sam
Spasitelj u evanelju. l. 137.

...

...
445. a) Usporedne reenice ne mogu ispred glavne nikad stajati, sasma rijetko mogu biti uklopljene, npr. i najsitnije pogreke, a krupnih i nema, popravljene su na kraju knjige; gotovo
svagda stoje one iza glavne reenice, npr. san je laa, a bog Je
istina.
b) Zavisne reenice obino mogu stajati ispred glavne i iza
nje, a to se upravlja prema tome koja se misao onome koji govori ili pie ini vanija. Ako mu se ini vanija misao zavisne
reenice, on e rei: ako misli boji biti, ini dobro za ivota,
kad se vratim s puta, pohodiu vas, koga: se treba bojati, onoga
nemoj srditi. Ako li mu se ini vanija misao glavne reenice,
on e rei: ini dobro za ivota, ako misli boji biti, pohodiu vas
kad se vratim s puta, onoga nemoj srditi koga se treba bojati.
e) Nainske ili poredbene reenice s veznicima nego, kamoli,
nekmoli (v. 501) i posljedine ( 504) stoje svagda iza glavne,
a izrine ( 502) stoje iza nje ponajvie.
d) Uzrone reeniice s veznikom jer stoje ponajvie iza glavne,
a s veznikom budui da ponajvie pred njom, npr. nije mogao
doi jer je bio bolestan, budui da je bio bolestan, nije mogao
doi. Izuzeci su sasma rijetki; da reenica s veznikom jer stoji
pred glavnom reenicom, tome se navodi nekoliko potvrda iz
starih pisaca u akad. rjen. kod rijei jer na str. 594a, a da
reenica s veznikom budui da stoji katkad iza glavne, tome su
ove potvrde: ja bi rekao da jo nee doi, budui da je Davidovi
sad otiao u Carigrad. V. prepo 1, 348 (1829), opet su me ono-

475

SINTAKSA

madne ove zaokupili, budui da vide da ..... 1, 408 (1831), u

prvoj polovini bijahu oba sadanja ruska jezika jedan, budui da
se ni danas tijem glasovima ne razlikuju jedan od drugoga. D. rad
jug. akad. 1, 122.
GRADNJA RECENICA

G l a v n e su reenice one koje nijesu ni zavisne ni usporedne; z av i s n e su reenice one koje imaju na poetku odnosnu zamjenicu ili odnosni prilog (kako, gdje, kada), zatim reenice namjerne, izrine, uzrone,
posljedine, pogodbene,
dopusne; u s p o r e d n e su reenice sastavne,
suprotne, rastavne, zakljune, izuzetne. Vidi 491h, i.

446. a) Malo je reeninih sklopova koji bi podulji bili (tj.

imali etiri reenice ili vie), pa bi u njima bila jedna glavna,
a sve druge zavisne reenice. Tako je u ovom primjeru: tada poe
i Josif iz Galileje u grad Davidov, koji se zvae Vitlejem, jer
on bijae iz doma i plemena Davidova, da se 'Prepie s Marijom
isproenom za njega enom, koja bjee trudna. V. luk. 2, 4-5. Ne dogaa se esto ni to da je reenini sklop sloen od samih
usporednih reenica, npr. tako se on dogovori s Dimitrijem, i
u Takovu iziu obojica delibai velikoga vezira, Ali-agi Seresmi,
i poloe oruje pred njim; no on im samo uzme sablje, a ostalo
sve im da natrag i postavi Miloa obor-knezom nad rudnikom
naijom. mil. obro 55. - Najobiniji su vei reenini sklopovi
onakovi u lrojima su pomijeane glavne, ' usporedne i zavisne
reenice; npr. kad spaije vide da Milo ne kte doi u Beograd,
oni se srditi jedan dan izopijaju, pa onako pijani u velikoj gomili, udarivi ,pored Miloeva dvora, opale iz puaka na nj i tako
malo srca svoja iskale i sami posvedoe to su teli uiniti da
je Milo doao u Beograd. V. mil. obro 147, kad u nekakijeh
kiridija vidi areno, gubavo muko drijebe, uini mu se da e
od njega dobar konj biti, i uzme ga za rep da omahne oko sebe,
kao to je ostale konje ogledao, ali se ono ne dadne ni s mjesta
pomai. rjen. kod MapKo KpaJbeB~h,u tom udare onuda nekaki
Civuti, pa kad opaze vatru, dou k deci pa ih zapitaju ta rade
onde i imaju li jo koga onde, a poto im deca pripovede sve
, ta je i kako je, reku im Civuti da idu s njima i da e im u njih
dobro biti. nar. prip. 174.
b) Cesto se nalazi i to da se u koju reenicu umetne ili uklopi
po jedna reenica ili dvije ili. vie, a koliko ih se moe uklopiti i
kako duge mogu biti, to zavisi o tome hoe li itav sklop biti
dosta pregledan i jasan. Pravila se tu ne mogu postavljati druga

476

GRAMATIKA

do ova: to je u kojem sklopu manje umetnutih reenica i to su

krae, to je bolje. A sada evo nekoliko primjera za uklopljene
reenice, i to najprije gdje je samo jedna uklopljena: smederevsko bi bijelo vino, kad bi ljudi umjeli oko njega raditi, bilo
bolje od sviju madarski vina. V. dan. 2, 28, paa je najpre,
poto su i Srbima done li kavu i ibuke, zapitao Miloa. mil. obro
130, svi ovi Karaorijevi neprijatelji, da bi im slobodnije bilo
vikati na Karaorija, vikali su najvie na Mladena i na Miloja.
prav.-sov. 17, stadoe prijetiti da e se, ako on pobjegne, naskoro brat njegov opasati na kraljevstvo. D. istor. 44, vidi se
da su namjesnici, kad se pokorie, ostajali u preanjim svojim
oblastima. 86.
c) Po dvije ili po tri reenice uklopljene su u primjerima:
poto (Beir-paa) ane posjedi nekoliko dana i vidi da Srbi,
premda su mu davali to mu je god trebalo, ve nimalo ne lie
na raju carevu, namisli da ide uBijograd. V. dan. 3, 208, Odaan
potom, da bi Srbe jo vema okrivio, kao da su oni ajduci i da
preko Srbije nije slobodno ii, ne tedne se u Carigrad vratiti. mil.
obro 147, i tako oni, premda su bili posle Miloa najbogatiji
knezovi u Srbiji, a Milo ji je pazio kao svoju brau i potovao ji
vema od svoje brae, naume da se pobune protiv Miloa. 175, Jankovi je Stojan, kad ga je naao liki Mustaj-beg gdje spava pod
jelom, osim kape bio odjeven upravo kao dananji Rinjani.
kov. 42, gnijezdo Nemanjina plemena, odakle se najprije javljalo otimanje o prijesto i gdje je ivjelo silno vlasteostvo koje
najvie mogae u dravnim poslovima, bi uniteno. D. istor. 13l.
d) Gdje su uklorpljene vie od tri reenice, osobito ako su
dulje, tamo se lako dogaa da je reenini sklop oteak i nepregledan, npr. Curija, koji je u samom poetku bune doao k Jakovu s neko.ziko momaka, i od prvoga dana poad uza nj (kao
Glava uz ordija), i barjak pred njim ponijo, potom se nekoliko
puta s Turcima sreno tukao, i on najvie naiju abaku podigao,
i sam sobom negde od Turaka barjak oteo, i svoga barjaktara
stekao, po pravdi se nadao da e od ta tri noa jedan njemu dopa'Sti. V. dan. 3, 191, potrebno je da prestanu nagoniti ga da sile
kakve su Jagieve, za koje su PJQslovi mnogo vei i vaniji, koje
mogu otkrivati mnogo znatnije stvari i koje bi ne samo daleko
vie koristi mogle prinositi narodnoj knjievnosti nego joj i pred
stranim uenim svijetom obraz osvjetlati, troi na stvari nitave.
D. sitno sp. 340.

SINTAKSA

477

e) Osobite su kratke uklopljene reenice iza relativnih i

upitnih zamjenica u primjerima: gospodina uitelja, koji bi valjalo
da je pametniji, otpusti iz slube (mjesto: koji da je pametniji,
valjalo bi). V. dan. 3, 239, ono je (tj . juno narjeje) najblie
slavenskome narjeiju , od kojega mwogi viu da se ne treba udaljavati (mjesto: od kojega se ne treba udaljavati, mnogi viu). pis.
19, onaj 'KOta Hohy aa 6ujy MOOKe OTeTM 6aTMHY (mjesto: koga
da biju, pou)). nar. posl. 11, kakav bi se kazalo da je onaj
ovjek koji bi dokazivao da .... ? (mjesto: kakav da je onaj
ovjek, kazalo bi se). lai i op. 36, ko govore ljudi da je sin
OlVjeij? (mjesto: ko je sin ovjeij, govore ljudi?). mat. 16, 13,
da se ne opominjem nevolj'e iz koje veli g. Ninkovi da me je
izbavio g. Sveti (mjesto: iz koje da me je izbavio g. Sveti, veli
g. Ninkovi). D. sitno sp. 391, ti si Hristos, sin boji, koji je trebalo da doe na svijet (mjesto: koji da doe na svijet, trebalo je).
prip. 142.
447. a) U uklopljenu reenicu moe druga koja biti uklopljena, npr. ,lJ;06poha:mr, 3a K'Oje ,ce, 'Kao tuTO je npuje 'KC13aTO,
1IpJ1IIOBMje.n;a .n;a cy ce CaCeJIMJIM c UeTlliba, Ha oiBa'KMM MjeCTMMa
He l!!3l'OiBapajy H'MKaKO CaMDrJIaCHO CJIOBO. V. nar. posl. XXVII,
u tome se Srbi i patrijarah, kojemu vlada, kao da bi naknadila
despota, veoma laskae, sve vema zapletae u poslove cijele
Austrije. D. istor. 123.
b) I to se dogaa da su u koju ree!.l.i.cu na dva razlina mjesta uklopljene po dvije ili po tri druge, npr. blizu crkve ima nekoliko velikij eh steaka, za koje mi ondanji seljaci, koji su svi
krani, na moje pitanje: kakvo je ono kamenje? odg,orvorie da je
"starovirsko". V . rjen. kod 3aJrB03.n;, ali u prva tri vijeka, kad
crkva bijae estoko gonjena te se hriani molitve radi skupljahu
'tt peine ili se nou muenicima za spomen stjecahu na mjesta
oroena svetom krvlju njihovom, sve ove slube, koje bivaju u
razlino vrijeme, bivahu zajedno. D. pis. 36.
c) Katkad od one reenice u koju je druga uklopljena stoji
u prvom dijelu samo veznik da. Primjeri: jer vam kaem da, ako
ne bude pravda vaa vea nego knjievnika i fariseja, neete ui
u carstVQ nebesko. V. mat. 5, 20, ne rekoh li ti da, ako vjeruje,
vidjee slavu boiju? j ov. 11, 40, kaem vam da, ako se obreete,
Hristos vam nita nee pomoi. solunj. 5, 2, sad vam kaem da,
kad se zbude, vjerujete. j ov. 13, 19, dajte i meni ovu vlast da,
kad metnem ruke na koga, primi duha svetoga. d. apo 8. 19, znate
da, kad bijaste neznaboci, idoste k idolima bezglasnima. 1 kor. 12,

478

GRAMATIKA

2, znadijae jamano da to obea kadar je i uiniti. rimlj. 4, 21.,

umolismo Tita da, kao to je poeo, onako i svri. 2. kor. 8, 6, ili
ne znate da, ko se s kurvom vee, jedno tijelo s njom postane? 1
kor. 6, 16, gdje se nareuje da, ako se t7'gOVCU to ukrade, onda on
i s njim pouzdani ljudi treba da kau kolika je teta. D. istor. 292,
ove su molitve tako silne da, kad ih ovjek ita, nehotice mu
umekne srce, pis. 209. - Danii u ovakom dogaaju dza uklopljene reenice ponavlja veznik da: zapovijedam da se svaki kojega
mu drago naroda i plemena i jezika, koji bi pohulio na Boga
Sedrahova, Misahova i Avdenagova, da se isijee i kua da mu
bude bunite. dan. 3, 29, dogovorie se da se postavi carska naredba i otra zabrana da, ko bi se god zamolio za to komegod
bogu ili ovjeku za trideset dana osim tebi, care, da se baci u
jamu lavovsku. 6, 7, zakon nije nita drugo nego opta ljudska
savest koja se izrie u zakonu zato da, ako bi u koga bila kad
drukija savest, da se ne dri te svoje individualne savesti. nego
da se dri one opte. sitno sp. 290. - Obinije je reenicu s ako,
kad itd. ne uklopiti, nego je metnuti pred reenicu s da, kako je
u ova dva primjera: mislei s tim pokazati, ako Grk misli njemu
iskopati jedno oko, da e on njemu isk!opati obadva. V. dan. 5, 88,
jer se nadao, kad se Srbi pokore i on meu nji ue, da e ostalo
Sve svojim pletkama i politikom lasno uiniti. mil. obro 314.
d) Veoma kratka reenica bog znal ne osjea se porad svoje
kratkoe kao uklopljena; imamo npr. kojima je to od bog zna
koliko dedova ostalo. V. mil. obro 173, to je u svemu narodu bog
zna od koliko stotina godina. pis. 34, to sam sluao u narodu bog
zna koliko puta. 35. U crnogorskoj jednoj pjesmi znai bog ina
isto to prilog doista i stoji pred enklitikama: bog zna mu je
Jovan poginuo. nar. pjes. 2, 34, bog zna su ti oi proboJ.jele. 2. 36.
448. a) Premda jezik na uklopljene reenice uope podnosi,
ali im se dosta esto i uklanja. Mjesto da se ree npr. "Srbin
koji nigda Turina nije ubio, taj ga je dan mogao ubiti", gdje dakle
imamo uklopljenu reenicu; moe se rei i tako da budu dvije
reenice jedna za drugom, i to relativna na prvome mjestu, dakle
ovako: koji Srbin nigda Turina nije ubio, taj ga je dan mogao
ubiti. V. mil. obro 100. Drugi su takvi primjeri: koji stareina ne
misli napred udariti pred svojom vojskom, onaj neka ne mre bez
nevolje. V. mil. obro 108, koji se spisatelj boji i plai recenzenta,
on slobodno nek ne uzima pera u ruke. pis. 62, "Koje cy puje"tu
1 Ovdje je bog zna priloki izraz koji se po novom pravopisu pie
zajedno: bogzna.

SINTAKSA

47~

Y nOCJIOBHIJ;H 3arpaljeHe, oHe ljeKojH Ka~IllTo Y rOBopy H30CTaBJbajy.

nar. posl. IX. koje parce ne mogu (kmetovi) namiriti, one alju
nahijnskome sudu. rjen. kod KMeT, koji je starjeina u milosti
kod vladike, on ini od namastirskoga imanja ta mu je drago. kod
HaMaCTHp. Tako je i ovo : iz koji sam u zroka izdao prvu srpsku
gramatiku, iz onije isti evo izdajem i ovaj prvi srpski rjenik.
rjen. (1818) VII, u koji ma zapita to je to, u onaj ma potegne iz
pitolja te Petra vrlo rani. dan. 4, 14.
b) Stavljajui ovako relativnu zamjenicu na poetak reenice,
moemo i dalje poi te metnuti imenicu u isti pade u kojemu je
zamjenica, premda bi upravo trebalo da imeruca stoji u drugome
kojem padeu; a taj tako izgubljeni pade naknaava se u glavnoj
reenici pokaznom zamjenicom ili zamjenicom treega lica. Tako
npr. mjesto: "ruku koja moe posjei valja cjelivati" govori se :
koja ruka moe posjei, valja je cjelivati. nar.-posl. 140, tu dakle
vidimo u glavnoj reenici zamjeniki oblik je kao naknadu za
akuzativ ruku, koji je zamijenjen nominativom. Evo drugih primjera: koji ovjek zna pedeset razlini pjesama, ako je za taj posao, njemu je lasno novu pjesmu spjevati. V. nar. pjes. (1824) XX,
koja su sela bila poitluena od starine, oni (tj. dahije) su im itluk
saibije proerali. dan. 3. 147, koji spisatelj u svome pisanju nema
nikakvijeh pravila, onoga treba recenzirati kao aka . pis. 68, kod
kojijeh rijei ovdje nema znaenja, one kad sam prvi put uo,
nijesam ga zapisao. rjen. predgovor, koja se guja vidi poslije
jesenjega Krstova dne, za onu se kae da"je ujela kakvo eljade,
pa je zemlja ne prima u se. rjen. kod Tyja, na kome je drvetu
ovaki krst. s onoga rod ne smije se mlatiti. kod 3anHC, koja voka
sama pada, ne valja je mlatiti. nar. posl. 139, koja crkva ne pomae, ne valja joj se moliti. 140, koji knez slua lane rijei,
sve su mu sluge bezbone. D . prie sal. 29, 12, koji car pravo sudi
siromasima, njegov e prijesto stajati do vijeka (pridjev njegov
stoji ovdje, kao inae, mjesto posvojnoga genitiva njega). 29. 14.
449. a) Gradei takve reenice, zapletu se katkad i narod i
pisci, te izie a n a k o l u t, tj. nepravilni reenini skLop, u kojemu ovaj ili onaj dio stoji u obliku koji ne odgovara ostalome.
Primjeri: rijei koje jedno znae moe biti da bi najbolje bilo
kod one za koju se misli da je najljepa metnuti sve ostale. V.
rjen . predgovor, rana koja jo pod zavojem stoji, nju je lasno
pozlijediti. nar. posl. 269, svaka sirota to je uzdahnula kad sam
je s vratii oterala, onaj uzdisaj svaki se pretvorio u trn, -- na
tome trnju leim; a koja je sirota na me zaplakala, svaka njezina

480

GF'.AMATIKA

suza vri u kazanu, u njemu se kuvam. nar. prip. 105, utvara koju
taj vidi, do nje ima mnogo vremena. D. jezek. 12, 27, jer gle, kamen
koji metnuh pred Isusa, na tom je jednom kamenu sedam oiju.
zah. 3, 9, koji nalaze u skraenijem rijeima toliku vanost da
misle da ih nipoto ne treba tampati drugaije nego kako su gdje
l1apisane, njih radi duan sam spomenuti ova. D. star. 1, 91. "Budui da je svaki ana kolut nepravilan i pogrean, treba mu se
uklanjati.
b) Da bi oveCl reenini sklop s umetnutim reenicama bio
~to jasniji i pregledniji, dobro je imenicu to stoji na poetku
sklopa ponoviti iza umetnutih reenica s kojom pokaznom zamje-nicom ili uzeti bar samu takvu zamjenicu, 11 poradi jo vee jasnoe i preglednosti moe se tamo gdje se to ponavlja dodati
.glagolski oblik velim. Primjeri: onake roooljupce koji viu da se
nita ne popravlja, nego sve da ostaje po starom obiaju, onake,
velim, valja saaljavati i moliti se bogu da bi ji opametio. V. dan.
2, 2, ~ojecJIo.>KJHa U.M.e'H.a JKeHCKa, y KOjnx ce npBK CJIor BPJIO
OTeJKe M Koja cy Kao 0.0; MJ1JIHRe 'CKpaiheHa 0.0; ,u;pynljex MMeHa, HI11p.
Mapa, KaTa, J1'T.o;., OBa1WBa U.M.eHa He caMa y ,1l;y5pOBHJ1:Ky HeTa
yi y I(PHOj rOpM lJ1Majy Ha 'K pajy e, HIIp. Mape, K1iTe. nar. posl.
-:XXXI, rijei Halkokondilove o Zarku: vir apud ipsum dignitate
primarius, iz kojih Engel izV'odi da je Zarko bio rod s Vratkom,
te rijei pokazuju da .... D. istor. 78, Gospod Bog nebeski, koji
TIle je uzeo iz doma oca mojega i iz zemlje roda mojega i koji mi
j e rekao i zakleo mi se govorei: sjemenu u tvojemu dati zemlju
ovu, on e poslati anela svojega pred tobom. 1 mojs. 24, 7, poslije
dvije visoke tajne, koje ujedanput izvode ovjeka iz grehavne
tame na vidjelo Hristovo i ine ga te je sasvijem novo stvorenje,
j er se u vodi nanovo rodi, a miJrom se zapeate na njemu darovi
sv. duha, poslije ove dvije tajne dal'ovao nam je Gospod treu. pis.
194, niti sam rad razlagati da u pravilu, kojega se drao Vuk postojano koliko je mogao .... da, velim, u tom pravilu ima misao
koja nikako nije na odmet. rad jugosl. akad. 15, 188. - Ono to se
ponavlja ne mora biti nikakav pade ni sam ni s prijedlogom,
kako je u primjerima: moglo bi se s razlogom misliti da je kaluerica Jefimija, kojoj je knez Lazar inio onoliko dobra, kao to
sama kae, i koja je njega onako pobono potovala, moglo bi se,
velim, misliti da jeana pisala slubu knezu Lazaru. D. sitno sp.
318, tada mu doe sinovac, kojemu bjee ime Luka, doe kradom
od roditelja svojih. 327. - Katkad se nalazi ponavljanje i u kraim
sldopovima, u kojima upravo ne bi nuno bilo: ena koja se boji

SINTAKSA

481

GospocJ.a, ona zasluuje pohvalu. D. pr. sol. 31, 30, a na sve gore
koje su se kopale motikom, na njih nee doi strah. is. 7, 25, pro,'oci koji su bili prije mene i prije tebe od starine, oni prorokovae
mnogim zemljama. jerem. 28. 8. Osobit je primjer: ovaj, kakav je
lud, on e to i uiniti (kao da je reeno: Veljko, kakav je . ...).
V. dan. 1, 78.
c) Katkad se pred relativnom zamjenicom izostavljaju relativni prilozi kada, gdje, npr. koje se godine vide u kakome mjestu
mnoge avke, znai da e ona godina biti potrebna (mjesto: kad se
koje godine vide .... ). V. rjen. kod 3JIOl'O,Znmo;a, koje selo nema
itluksahibije, ondje je zemlja seljaka (mjesto: gdje koje selo
nema ....). kod 'rnTJIyK, koje pseto hoe da ubiju, poviu: bijesno
je (mjesto: kad koje pseto hoe da ubiju). nar. posl. 142, kojoj oVci
svoje runo smeta, one nije ni ovce ni runa (mjesto: kad kojoj
ovci ....). 143.
d) Mislim zacijelo da nije pogreka kad se u ponavljanju
mjesto zamjenice onaj uzme zamjenica taj, kako je u primjerima:
znajte da onaj koji promijeni vjeru za nevjeru, taj ostavlja lijepu
sredinu puta. Lj. 13, oni koji oboavaju Taguta, ti e imati gadno
mjesto. 81, oni koji vjeruju u ono to je lano, a ne vjeruju u boga,
ti e biti nesrenici. 289.
450. a) Dosta je obina elipsa glavne reenice, mnogo je manje obina elipsa zavisne reenice. Prvu gd te dvije elipse nalazimo
u primjerima: takovi bi prostak morao kazati da su Rusi pravi
jeretici to jednako primaju razline nauke i zanate od Engleza,
od Francuza i od Nijemaca, a jo da uje da su ve i imena slova
p1'imiZi od Nijemaca! (tj. jo bi prije morao to kazati). V. dan. 1, 99,
bolje da mremo junaki, barem da zamijenimo svoje glave i da
pokajemo svoju brau; a ene i eca i kue ako nam propadnu (tj.
neka propadnu), ni onako nijesmo gospodari od nji. 3, 158, to je
tebi stalo to ja pijem? ako pijem, za moje novce pijem; a ti akd
misli da ja nemam novaca (tj. reci mi), poto e mi dati StamboI?
5, 91, kad su Turci uli da je Milo u Beogradu, kao da ji je sunce
ogrejalo (tj. tako im je bilo). mil. obX;. 128, neka mene sunce sjaje,
a zvijezde ako e sve pocrkati (tj . neka pocrkaju). nar. posl. 200,
lasno je .... ali da on vidi kako mi .... zlopatimo! (tj. onda bi on
znao to je ovo). prepo 1, 365 (1830), carev sin siromah ujui to
da se ubije (tj. bjee gotov da se ubije) . nar. prip. 22, oni se prepadoe, a baba ve da ih stigne (tj. bijae blizu da ih stigne). 118,
nije ovo od Barata Mujo, ve ako si ula po uvenju od Janjoka

482

GRAMATIKA

Golotrba Iva (tj. ja sam taj). nar. pjes. 3, 100, zar ne vidi do tri
samokresa za mojijem sVilenijem pasom? pa kad trgnem jednog
samokresa (tj. teko onda tebi) . 422; postae ti majka kukavica,
ostae ' ti ljuba udovica (tj. pa e znati), s kime si se danas poerao.
4, 233, da je kome pogledati biloka~o s'je~ vojvoda Momilo (tj.
udio bi se). 2, 111. Tako se poesto ispred relativnih (ili upravo
upitnih) reenica ili iza njih nalazi elipsa glavne reenice: Bijograii neka ostanu ove, pa mi s njima kako razgrnem o (tj. tako
neka bude). V. dan. 3, 172, (Srbi) poalju knjigu Feratagiu da on
izvadi iz Karanovca svoje ljude, koji su Karanovanima bili doli
u pomo, a s Karanovanima oni kako naine (tj. tako e biti). 5,
34, Turci su iskali da Srbi poloe oruje, pa da ih poalju u Srebrni cu i ondje da se dovede svakome svoje roblje, pa dalje kuda
ih odrede (tj. neka i9-u). prav. sov. 67, gledajte da pesme te zadrite
kod sebe dok ja tamo: doem, pa onda kako se ja i vi dogovorimo.
prepo 1,447 (1832), namjera Avara bila bahnuti iznenada na srednji
Dunav .... prei rijeku, pa to dade srea junaka. N. 14. - Budui da se uz pitanje kamo e?, kamo putuje Qbino dodaje:
ako bag da,! zato se esto samo ta pogodbena reenica kae, a
pitanje se ne izrie, jer se sam'o sobom razumije; primjeri: ako bog
da', moj sine Stojane? nar. pjes. 3. 130, ako bog da si zaputio? V.
rjen. kod 3auyTJ1Tl1 Elipsu glavne reenice nalazimo uz eljne
reenice kojima je na poetku o da i kada (kad); vidi u 509a, b.
b) Primjeri za elipsu zavisnih reenica: onda uzmu obojica
rukama za klipak i vuku svaki na svoju stranu koji e koga nadvui (tj . vuku da se vidi koji e koga nadvui). V. rjen . kod
KJI=ax, igrai se podijele ' na dvije strane, pa se hvataju u tap
koja e strana igrati (tj. hvataju da vide koja e strana igrati).
kod K.ID1C, igra, u kojoj se skae ko moe dalJe preskoiti (tj. da
se vidi ko moe .... ). kod .CKaKaBHD;a.
c) Cesto se dvije reenice stegnu u jednu, koja se onda poi
nje s veznikom te. Tako npr. mjesto: "i tako ga Foii ponude
da se poturi, i on se poturi" veli Vuk: i tako ga Foii ponude,
te se poturi. nar. pjes. (1824) XXX, isto tako mjesto: "koji mi je
dopustio da ih (tj. imena) ispiem, i ja sam ih ispisao" nalazimo u
Vuka: koji mi je dopustio, te sam ji ispisao. dan. 2, 58. Drugi su
primjeri: Aganlija zapovjedi, te ga bace u kulu. dan. 3, 155, car
poalje, te ga dovedu. dan. 5, 91, Suleman-paa polje nekoliko
Turaka, te ubiju Stanoja. mil. obro 69, 3aMOJrn Jby~e KOjH cy CKy1

Vidi biljeku uz 442c.

483

SINTAKSA

nJ1ID:! CJ1jeHo, Te

caKpujy noa nJtacT. nar. posl. 62, (Mladen i

i potkupe Milovanova sekretara, te izda
gospodara svojega. prav. sov. 49, ugleda ga careva ki pa zapovedi
momcima, te ga dovedu pred nju. nar. prip. 76, nagovorie ga,
te se die na oca. D. istor. 35, ali e doi vrijeme, te e skriti
jaram njegov. 1. mojs. 27, 40, svetenik im kae, te se poljube. pis.
225, da bi ga uveli u novu dunost, dadu inti, te kao sluga dri
umivaonicu i ubrus. 402.
'z.a

Karaorije) . oblaskaju

SINTAKSA DIJELOVA GOVORA

IMENICE

451. a) U narodnim se pjesmama dosta esto uzimaju po dvije

imenice jedna do druge, od kojih jedna zamjenjuje pridjev; tako
npr. mjesto uta narana nalazi se u nar. pjes. 1, 624: utica narana. Tako je i ovo: ljepota djevojka (vrlo esto u pjesmama), da
pijemo rujevinu vino. nar. pjes. 1, 544, desnica ti usanula ruka. 2,
80, ti donesi crveniku vino. 2, 183, te on pije crveniku vino. 2, 397
i 3, 22, 247, na Turinu oklop gvoe ima (tj. gvozden oklop). 2,
586, kud prolazi carevina blago (tj. carsko blago). 402, jer ja nisam
drvo vrbovina. 4, 168, nakupila blaga gotovine. JM. 415, zalae ga
ovnovinom mesom. 429, i udri ga kopjem ubo.jicom. 508. Rjee se
to nalazi izvan pjesama: u dvoru mu ostaia jedinica ki. nar. prip.
76, mi smo siromasi ljudi. 1()3.
b) Cesto od dvije imenice to stoje uporedo jedna izrie iri,
druga ui pojam, ni jedna ni druga ne stoji mjesto pridjeva, nego
ona koja je irega pojma znai ta je svojom sutinom ana koja
je uega pojma. Kad se npr. kTae ptica lastavica, to znai da je
lastavica - ptica, da nije sisavac, ni riba, ni kamen, ni drugo to.
Primjeri: evojka je jeam ito klela. nar. pjes. 1, 297, govorila
tica lastavica. 1, 559, i me njima tica kukavica. 4, 176, kano
zvjerka kurjak u po noi. 4, 300, zaostalo Ture mladoenja. 3, 2, te
ti mami Turkinje evojke. 3, 101. U Vukovu prijevodu Novoga
zavjeta ima nekoliko takvih primjera, ali su ponajvie uzeti prema
crkvenoslavenskom tekstu: ovjek trgovac. mat. 13, 45, ovjek car.
18, 23 i 22, 2, k eni udovici. luk. 4, 26, ena Sammjanka. jovo 4, 7,
ljudi brao! d. apo 1, 16 i 15, 7, u knjizi psaltiru. 1, 20, ljudi Atinjani! 17, 22, Tako je katkad i u Daniia: sluga Jevrejin. 1 mojs .
39, 17, mome Jevreje. 41, 12. Iz obinoga govora ide ovamo.:
gospodin 'l!-itelj, gospoa kneginja itd. Mjesto imenice uega pojma

484

GRAMATIKA

moe biti lina zamjenica: ja sam ti se junak oenio . nar. pjes. 1,

229, a meni junaku tri tuge zadala. 1, 392, a.on joj je junak besi dio.
1, 443, ali Sarac tebe gospodara. 2, 440, nego mene sta1'ca posluajte. 4, 142. - Kad je imenica ueg pojma vlastito ime (prezime)
lino ili geografiko, onda se imenici irega pojma kae a p o z ic i j a, npr. car Duan, kralj Milutin, knez Mihajlo, kneginja Ljubica, protopop Nedjeljko, carica Milica, profesor Jagi, ban Jelai,
grad Zagreb, rijeka Dunav, planina Kopaonik itd. Imenica irega
pojma (bila apozicija ili ne bila) moe uza se imati svoj dodatak
(ili svoje dodatke, npr. crna ptica kukavica, srpski car Duan, pro-

fesO?' slavenske fliologije

Jagi.

e) Kad se nau dvije imenice jedna do druge, vrlo esto se u

narodnim pjesmama poradi potrebe stiha prva ne sklanja : ona
srete Krstitelj Jovana. nar. pjes. 1, 122, svome bratu Milo oba
ninu. 2, 136, kod silnoga srpskog car Stjepana. 2, 187, da l' je kula
slavnog knez Lazara? 2, 292, on govori barjaktar Jovanu. 3, 207,
sad nestade soko Karimana. 4, 99. U Srbiji se tako esto govori i
u obinom govoru: naporedo s pop Matom. M. 36, zar ne poo.:naje
gazda Srnlljka? 102, gledahu u ia Branka kao u kakvoga proroka. 257, ima u gazda Stepe. 276.

OI<

*
452. Ima podosta imenica koje su razlinih nastavaka, a prema
tome i razlinih rodova, npr. biljeg i biljega, pOrez i poreza, vonj
i vonja, zadih i zadaha, zrak i zraka. Tim su imenicama nastavci
1:> i a, u prvom su sluaju mukoga roda, u drugome enskoga. Krivo
bi bilo rei da je npr. biljeg i biljega ista imenica, ali razlina roda,
nego treba rei da $U to dvije razline imenice, svaka svoga roda.
To isto treba rei i za imenice navedene u 177e: glad (tj. gladI:. i
glad'b, gen. sing. gladi i glada) i dr. Razlinih su nastavaka i rodova
takoer imenice: Dunav i Dunava, lik i liko, mtt i mito; isto tako:
bedra i bedro, bljuda i bljudd, tetiva i tetivo. Ovamo idu i rijei
koje se gov:ore samo u plur.: klijete i klijeta, plei i plea (v.
16lb), prsi i prsa (v. l77b). O imenici nit vidi u l77a, o vee
(veer) u 140c. - Vrijedno je dodati da je imenica mtsao enskoga
roda, isto tako pomisao, ali promisao i smtsao jesu mukoga, - da
prema imenici mukoga roda cvijet ima plur. cvijeti, koji je enskoga (kad znai onu nedjelju pred Uskrsom), - da past ima u
plur. ne samo posti, koje je mukoga roda, nego i poste, koje je

485

SINTAKSA

enskoga, - da od krst glasi plur. krsti (mukoga roda) i krsta

(srednjega). Ima i takvih imenica koje su ne samo razlinih nastavaka i rodova nego i razlinih znaenja: kum i kuma, susjed i susjeda, unuk i unuka, pastorak i pastorka.

453. a) Dosta se esto govori sing., gdje misao upravo ite plur.
Evo takvijeh primjera od rijei koje znae kakvu eljad (te su
rijei ponajvie imenice, kadto pridjevi koji zamjenjuju imenice);
premda su gdjekoje pae jo navaljivale da se udari na Nemca.
V. mil. obro 42, u onijeh koji su grkoga zakona ... jezgra je samo
seljak i teak. kov. 12, on je silnu salrupio vojsku, al' je silnu
ucvelio majkU. nar. pjes. I, 556, mloge gladne jeste naranio ...
nadgledao nita i uboga. 2, 93, i odvede dvanaest hiljada, gospo
moja, ljutog oklopnika. 2, 295, u Laze je silni Srbalj bio, sedamdeset i sedam iljada. 2, 298, ja okupili ezdeset Turakah, sve Turina krvava junaka. 3, 320, jer imamo s kaurinom kavgu. 4, 213,
i sa paom petnaest iljada ubojnika ljuta Arnauta. 4, 345, nauli
smo da se silan seljak za njima slegao. S. 2, 130.
b) Ovako se sing. govori i od imenica koje znae ivotinje:
kao mrea kaja zagrabi od svake ruke ribe. V. mat. 13, 47, ne mogahu izvui je (tj. mreu) od mnotva ribe. jovo 21, 6, oni kao nerazumna ivotinja, koja je na to stvorena da se hvata i kolje, hule na
ono to ne razumiju. 2 petr. 2, 12, u Gabelr'se hvata mnoga jegulja,
koja se raznosi po svoj Hercegovini. rjen. kod ra6eJIa, kad dou
na jedno polje, a tu golub prekrilio polje .... aneo prekrsti polje
tapom, a to sve mesto golubova ovce. nar. prip. 101, koji ore pa
sirote rani, i sirote i crva i mrava. nar. pjes. I, 138, nestanue ovce
i enice i u polju ele i cvijeta. 2. 184, da prestanu silne kie, da se
utre gusenica. M. 5, silna muha navalila. 247, dok svatovi: polje
pritiskoe kano crna u proljee avka. JM. 345.
c) Sing. mjesto plur. od imenica koje znae stvari: voe svakojako, i to vrlo dobro, raste i raa svuda, tako i vinograd. V. dan.
2, 28, otkako se u Srijemu vinograd poeo saditi. 3 u kalendaru,
svinja koja ima kavrastu ekinju. rjen. kod 6aryH, 2ivkovia
opremi Boo u rudniku planinu gdje se bila poela kopati ruda
srebrna. prav. sov. 7, tri od zlata trpeze, na njima sama rua i
bosiljak. nar. prip. 105, sve evojke ruu beru; v'jence viju. nar.
pjes. I, 189, nakupila u egbeta blaga, - kaka blaga? sve uta dukata. 3, 201, za te dae dvije boce blaga sve u sitno uta mleanina.

486

GRAMATIKA

4, 22. Sing. cvijet se uzima mjesto zbirne imenice cvijee: nestanue ... . u polju ele i cvijeta. nar. pjes. 2, 184, batica puna bela
i crvena cveta. S. 2, 13.
454. Imamo i obrnuti pojav, tj. mjesto sing. to ga ite misao
govori se plur., i to od rijei koje znae stvari ili to apstraktno.
Primjeri: pripovijeda se da su u stara vremena, kad su ovaj namastir eli graditi, bacali krunu u nebo da gledaju na kom e se mjestu ustaviti. V. dan. I, 29, krvninu plaa samo ono selo e se krv
uini, ali je u novija vremena udarena i na sva okolna sela. 3, 82,
nai stari onijeh vremena niti su bili gori ni lui od nas. pis. 29,
tako Turci malo-pomalo s pomou sami srpski nesloga . ... sasvim
()bladaju svom Srbijom. dan. 3, 76, (ovaj nesreni dogaaj) pokvari
sve napretke i po drugim krajevima 4, 24, svome posinku s najveim laskama pie da .. . . mil. obro 62, kako se drugi ljudi smiju
njihovijem budalatinama k.oje oni dre za najvee i samo njima
poznate mudrosti. pis. 71, misli da je zaronila u marske dubine.
dr. izd. 3, 112, tako je Premudri vieo morske dubine, pa onda
stane misliti kako e jo vieti nebeske visine. nar. prip. 200, dade
Bogu nebeske visine, svetom Petru petrovske vruine. nar. pjes. I,
156, i baci ih nebu u visine. L 158, dok Turina pjene popanue.
2, 284, Tadija je pjenam' zapjenio, zapjenio pjenam' bij elij em, a
Mujo je pola krvavijem. 3, 166, neka je (tj. robinju) pusti na otkupe.
D. 2. mojs. 21, 8. Prevodilac Korana Lj. mjesto sing. tmina esto
pie plur. tmine (u svim padeima), npr. na str. 24, 30, 76, 91, 97,
315, 320 (esto se to nalazi i u tokavskih pisaca to su pisali prije
XIX vijeka). Ovdje treba spomenuti i rije nebo koja se vrlo esto
bez ikakve promjene u znaenju govori i u mnoini nebesa; Prema
tome u crnogorskoj jednoj pjesmi mjesto raj (koji je samo jedan)
imamo rajevi: daj mi, Boe. od rajevah kljue. nar. pjes. 2, ll.
455. a) Neke imenice koje se zovu materijalne (lat. nomina
materialia) govore se u sing., makar koliko mnotvo bilo onoga
to znae, npr. kia, snijeg, sua, vino i dr. Ali kad se takve imenice
misle na razlinim mjestima ili u razlina vremena ili u svojim
razlinim vrstama, onda se mogu uzimati u plur. Primjeri: smederevska bi hijel'O vino ... bilo bolje od sviju madarskih vina. V.
dan. 2, 28, na velikim suama kad vodenica ne moe da melje. rjen.
kod6a~aH>, osobita zgrada gdje se sue slanine. kod rpHj a~a, trava
koja cvate u jesen pred mrazovima. kod Mpa3OBHHK, u njoj su (tj .
u planini) sn'jezi i mrazi u svako doba godita. nar. pjes. I, 190, u

SINTAKSA

487

proljee kad se tope snjegovi, a kadto i ljeti kad udugotee velike

kie. rjen. kod IIepyliJ1:r:(a, hijezi su sramni al' su probitani. nar.
posl. 12, kad prispiju za etvu enice. nar. pjes. 3, 255, to su se
traile sirove robe. D. istor. 66, zapovjedi Josif ljekarima da mirisima pomau oca njegova. I mojs. 50, 2, kad oni bijahu u bolovima
(govori se o skoro obrezanima). I mojs. 34, 25.

b) Osobit je ovaj primjer u nar. pjes. 3, 466--467: beg Ljubovi pie

Baju Pivijaninu: ja se s tobom pomiriti neu dok ne doe mom bijelu
dvoru, ne poljubi hrta meu oi i kr 'ata konja u kopito (dakle jednoga hrta
i jednoga konja), a Bajo odgovara: ne ljubih ti pasa meu oi ni tvojijeh
konja u kopita, da bih znao da bih poginuo; Bajo uzima plur al jer hoe rei:
neu ljubiti nikakvoga tvoga psa i nikakvoga tvoga konja, makar ih ti koliko
imao.
e) Sto u Vuka mat. 24, 7 itamo: bie gladi i pomori, tu je Vuk uzeo
plur. prema crkvenoslavenskom tekstu (a i u grkom je plur.); tako i Danii
u istor. nekoliko puta ima plur. od r.ijed korist, npr. ono je (tj . vlasteostvo)
tvrdo uvalo svoje koristi. 49, zetskim vlastelima bijahu koristi cijele Srbije
veoma drage, jer bijahu i njihove zemlje koristi. 140, a to je uzeto prema
ruskom originalu koji takoer ima plur. ("Bblro.qbI").

d) U starijem jeziku upotrebljavao se plural od kojega narodnog imena mjesto zemlje u kojoj onaj narod ivi, npr. Ug1"i znailo je isto to Ugarska itd. To se douvalo do naih vremena katkad u pjesmama: okrenu u niz Hrvate (tj. niz Hrvatsku) vojsku,
niz Hrvate u Kotare ravne. nar. pjes. vuk. 3, 263, to je junak od
Horvata (tj. od Horvatske, Hrvatske) Mato. 343.
e) Zbirne imenice, npr. bilje, cvijee, kamenje, lie, perje itd. same
sobom znae mnoinu, zato pravi plur. od njih nije obian, a to se gdjeto
ipak nalazi, to je dijalektiki; tako u pripovijetkama iz junih krajeva
nalazimo: pomijea mu u vinu rakiju i neka mirisna bilja. nar. prip. 135,
korijen mu je (tj. eparizu) mjeden, grane srebrne, a perja zlatna. 152. Dijalektizam je i ovo: rastu bilja kojima vi hranite stada. Lj. 190.

456. a) Neke se imenice govore samo u pluralu. Ponajvie im

dolazi to otud to su predmeti kioje one znae sastavljeni od dva
dijela ili od vie ili to je u njima vrlo mnogo estica. Takve su
imenice: boginje ili ospice, brojanice, diple, Duhovi (jer traju dva
ili tri dana), gae, gadlje, grudi, gusle, hlae, jasle, klijeta, kola
(upravo: tolrovi, od: kolo, tj . toak), kl~ine, lea, ljestve, mekinje,
mesojee (jer traju nekoliko dana), naoari, nosila, novine, opnjci,
plei, ponude, rezanci, staroputine, trganci, usta, vile, vrata (iznajprije se valjada govorilo samo za dvokrilna) itd. Ovamo ide nekoliko imenica enskoga roda s nastavkom ina, a sloenih s prijedlogom o: ocjedine, ogrizine, oklepine, okHzotine, okresine, oljutine, omuine, ostriine, otrabine, otrebine; gdjekoje su ovake

48B

GRAMATIKA

imenice sloene i s drugim kojim prijedlogom: istresine, prolizine,

uvratine.
b) Za neke imenice nije jasno zato se govore samo u pluralu:
nave, pogrij ev ci, pohode, pomije, prvine, uroci, vjeala, zariinci
i dr. Neka imena bolesti govore se samo u pluralu: podunice (otok
ispod vilica), prinosi, prid ori (tj. proder ili kila), probiidi, protisli,
ul.jevi, trutovi, ulozi. - Gdjekoje se bez promjene znaenja govore u sing. i u plur.: Blagovijesti (na Blagovijesti. D. star. 3, 6) ili
Blagovijest, drombulje ili drombulja, modani, ili mozak, novci ili
novac, povrati ili povrat, tle ili tlo (v. 177c). - Ima i rijei uzetih iz drugih jezika koje se govore u plur.: Mleci po svoj prilici je
prema lat. Venetiae (gen. Venetiarum); karuce je iz tal. carrozza,
a plur. je uzet prema narodnoj rijei kola; tako se i prema narodnoj rijei noice uzima u plur. kare (iz njem. Scheere) i makaze
(iz tur. jezika).
c) O dualu vidi u 473b.
d) Nema pravila za sluajeve kad se govori o emu u plur., a
k tome jo o predmetu koji svakome pojedinom od onoga to stoji
u plur. pripada. Taj predmet moe stajati u sing. i u plur. Primj eri: drugi bi se ljudi vrlo stidili slepake gusle u svojoj kui
objesiti. V. nar. pjes. (1824) XVIII, onda se ekoji starci uvate za
bradu govorei. dan. 3, 192, M'~ H ~j.eBojKe c Buje'litt,U.AW. Ha
rJIaBH o~ pa3.IDf'i1Hora ~Hjeh.a. nar. pjes. I, 188, druge gdjekoje po
imenima i sadrajima svojima dragocjene knjige. pis. 18, gdjekoji
nijesu htjeli ii, nego ostali na svojijem batinama. rjen. kod llepyundi, bijela povezaa to kranke nose na glavi. kod py6, ljudi
koji svi maem m.ahahu. D. sud. 20, 35. Poraba singulara ili plurala, kako je u ovdje navedenim primjerima, zove se d i s t r ibutivna.
PRIDJEVI
_

,..'

"

o , ' ,'

( .. ...

457. a) Pridjevi se esto upotrebljavaju sami sobom kao imenice. Tako se npr. govori stari mjesto: starac, stara mjest~: starica,
u plur. stari mjesto: djedovi, u komparativu _~tariji mjesto: starjeina; govori se dotmai (u plur.) mjesto: ukuani. A sad evo i drugih primjera, meu kojima se nalaze i zamjenice i brojevi koji
Unaju sva tri roda.
b) Primjeri za muki rod: sad svaki zna e e troiti. V. rjen.
(1818) VIII, ni najueniji nai ne znadu. IX, koji to nije kadar u
vati i braniti. dan. I, 81, mlogi ui ... pa ne moe da naui. 2, 2,

SINTAKSA

489

(krvnik) gleda da se pomiri s rodom ubijenoga. 83, ko poznaje

narodne nae pesme, onaj e odmah kazati da je to budalatina.
nar. pjes. (1833) XXXVII, kad Turci svojim mrtvacima napune
endeke i ivi preko mrtvi navale u anac. mil. obro 15, nego ga je
njegov stariji poslao. 24, mnogi se nai ueni tue. pis. 67, ne trebaju zdravi ljekara, nego bolesni. mat. 9, 12, '10eK 3aTO IDa .M.Jtabeza .n;a ra y noc.rry 3aMMjeHM. nar. posl. 135, na je OBO 'H.e'K:a'K:BO.M.e
Ka'3a.rra MJIa.n;a. 207, to e rado oprostiti svaki onaj koji zna kako
je ovaj posao teak. rjen. predgov., gdjekoji stoje na polju
(tj. uoi Bogojavljenja) po cijelu no ne bi li vidjeli kad se nebo
otvori, ali to svaki ne moe vidjeti; tako se nekakav dogodio u
sobi kad se nebo otvorilo. kod BorojaBJbelbe, kad se kakav pravda da kakvoga gospodina nije doekao. kod BJIaX, pa se zaudi ...
te zapita jednoga. nar. prip. 112, kloni se luda kao i sveta. nar.
posl. 135, ludi boj biju, a mudri vino piju. 171, svoje mrtve spomenula. nar pjes. I, 141, da e tebe mlad (tj. mladi) nositi . ..
da e tebe star (tj. starac) nositi. nar. pjes. I, 291, koji nema nad
sobo~ -starijega. D. istor. 24, ko bi prodao pravoslavnoga inovjercu. 57, tueni su mogli mjesto sebe dati drugoga da ih brani.
73, kad bi rob udario slobodnoga, iba1i bi ga. 312, oko bijah slijepcu i noga hromu. jovo 29, 15, ponositom i obijesnom ime je
podsmjeva. pr. sol. 21, 24, tada e se otvoriti oi slijepima i ui
gluhima. is. 35, 5, napominjui svete koji proslavie Gospoda.
pis. 35, da bi se osvetilo ulje i bolesni ~~dravio. 229, da se i oni
oproste s milim svojim 367. I''>'''' ,_,,, i/' - '''J!rj
c) U tim primjerima 'razabiremo dv~je: 1. da se pridjev
uzima i u odreenom i u neodreenom liku, a ne moe se postaviti pravilo kad biva jedno, kadli drugo (da se to pravilo ne
moe postaviti, pokazuje lijepo ovaj primjer gdje vidimo i odreene i neodreene likove jedne pored drugih: nisi gladnog naranila ni ednoga napojila, nit' si gola preodela niti bosa preobula,
nit' si sl epom udelila. nar. pjes. I, 133), - 2. da se pridjev upotrebljava samo za eljad: Veoma je rijetko da pridjev stojei u
mukom rodu sam sobom znai kakvu stvar; takvo je mjesno ime
Novi (tj. grad), a u Vukovu rjen. nala:zJi.mo zabiljeeno da se u
Sarajevu govori vrui (tj. oganj) mjesto: vruica.
458. a) Primjeri za srednji rod: ustaje na oruje i malo i
veliko. V. mil. obro 79, pokazuje u bogu proave, sadanje i
- budue kao jednu stvar. dan. 5, 88, riba po duboku pliva. nar.
posl. 272, mlado poljubiti i bogato zakinuti nije grehota. 180, kad
iziu na suho. nar. prip. 219, majka ne da da se dragi ljube, ve

490

GRAMATIKA

rastavi i milo i drago (tj. momka i djevojku). nar. pjes. I, 240, i

proklinju i staro i mlado, ko rastavi i milo i drago. 249, ul
mirie, ide moje drago (govori djevojka za momka). 251, razbolje se mlado neudata, dolazi mu mlado neenjeno. 283, kad su
'Turci zemlju paarali, porobili i staro i mlado. 541, u dvorove
kuga udarila, pomorila i muko i ensko. 2, 275, da dubrovaki
novci idu po preanjemu. D. istor. 167, da u Stonu ostane po
.starome. 210, pooe sinovi Izrailjevi posred mora suhim. 2 mojs.
14, 22. - Ovamo idu i rijei: deveto, deseto (gen. devetoga, desetoga), tj. deveti dio, deseti dio, - zatim: bIago, dobro, glavno,
veernje, zlO, koje su postale prave imenice da se i ne osjeaju
kao pridjevi. U svim primjerima to su navedeni nikakva imenica nije izostavljena, ve pridjev sam slui za imenicu, ali u
ovom (sasma neobinom) primjeru izostavljena je imenica oko:
ko ne vidi s jednijem" ispala mu oba! nar. posl. 149.
b) Iz svega se vidi da se srednji rod pridjeva upotrebljava
-za stvari i za eljad muku i en:sku; u ovom drugom dogaaju
TIlisli se obino eljad u umanjenom smislu, a katkad je u taj smisao pomijeano i malo preziranja, koje se osobito vidi u ova tri
primjera: tu ne ima nijednog junaka os~m jednog crna Bugarina,
i to mlado, jo golobradasto. nar. pjes. 2, 153, cijel Stambol jeste
pozatvoran od mojega straha velikoga osim vrata od Novoga hana!
da l' je kako ludo i manito koje jote za moj strah ne znade? 2,
396, u Solunu ne ima junaka, jest Ilija, luda adamija, ono boja
nije ni vielo, a kamoli s kime uinilo, ta ako bi ono i izalo, al'
TIlU ne da ostarila majka. 2, 460.
e) U dobrom narodnom jeziku nije plur. ovakih pridjeva u obiaju.
Vuk u Novome zavjetu, istina, ima: jer ostaviste zapovijesti boje, a drite
{)biaje ljudske, pranje ban ova i aa, i druga mnoga takcwa inite. mar.
'7, 8, kad mi vama duhcwna sijasmo, je li to to veliko ako mi tjelesna
ponjemo? 1 kor. 9, 11, zavisti, ubistva, pijanstva, deranja i ostala ovakova,
za koje vam naprijed kazujem, kao to i kazah naprijed, da oni koji takova
ine, nee naslijediti carstva boijega. gal. 5, 21, ali tako je napisao Vuk
drei se crkvenoslav. teksta, a u taj je to ulo iz teksta grkoga.

459. a) Primjeri za enski rod nalaze se osobito u poslovicama:

bog ti i bratska (tj. ljubav)! nar. posl. 19, da je na pasju (tj. volju),
nie konja ne bi bilo. 50, da te sauva bog od nenadne (tj. nesree).
56, ko lijevom (tj. rukom) perin dri, desnom sijee kudijer hoe.
144, carska (tj. rije) se ne porie. 343. Izvan poslovica se govori:
draga (tj . djevojka), mlada (tj. nevjesta, ena), veernja (tj. sluba
boja), Hrvatska, Njemaka, Turska (tj. zemlja). Tako je i ovo:
obrni se s desne (tj. strane) na lijevu. nar. prip. 152, Jovan ... ni

491

SINTAKSA

jedne (tj . rijei) ne izusti. S. 2, 45, ne rekavi mu ni jedne poe

dalje. 2, 90. - Vrlo rijetko uzima se pridjev u plur.: vi pjevate, a
nama krvave (tj . suze) polijeu. nar. posL 35.
b) Dosta rijetko uzima se pridjev u enskom rodu onako kako
se uzima muk i rod u primjerima navedenim u 457b: KaA je
1(,oja !Ha nyTy HaKHlie'Ha H BeCeJIa, a KO,g Kylie JIHjeHa. V. nar. posL
191, '!i.e1Ca1CSa ce IIOTyp~JIa y cy60Ty. 258, koji bi se rimokatolik
oenio pravoslavnom. D. istor 314.
c) Cesto se uzima enski rod pridjeva, a ne zna se koja se
imenica ima uz njih misliti: u Niu je bio Rui-paa srpske poslanike dosta dobro primio, ali sad okrenuo i on drugu i kae im
upravo da ... V. miL obro 29, bolja je jedna nizmiljena nego
stotina uinjenijeh. nar. posL 21, dogovorna je najbolja. 62.
dogovorna selu odgovara. 62, nije to bez neke. 218, nije to ta.
218, prva se eci daje. 260, svaki zna svoju, a Mijat njegovu.
277, car na cara bez velike nee. 343, obrijala glavu na hajduku.
19, stani, Mitre, gori bi. 19. U nekima od ovih primjera mogao
bi se mjesto enskog roda uzeti srednji i smisao bi bio isti: okrenuo i on drugo, prvo se djeci daje, svaki zna svoje, a Mijat njegovo, stani, Mitre, gore bi.

460. a) Pridjevi stojei uz imenice ili zamjenice mogu biti

a t r i b u t i, P r i ves c i, p r e d i k a t i 1 e p i t e t i. - Pridjev
je atribut onda kad stojei uz imenicu ili zamjenicu oznauje
stalno svojstvo. Primjeri (svi su iz Vukova rjenika 1818,
str. XLII): poten ovjek ne umije lagati, meni je mio crven pojas,
zlatan je prsten skuplji nego srebrn, poto e mi dati OIIlO tvoje
debelQ prase? Tako je i ovo: smilujte se meni jadnome, ko se
pametan toga boji? itd.
; ., , '

' r/ . . ..

b) ~~~ se"'p?djeyor:r:!.)_zrie._~~o_ ~ClElje imenice ili zamjenice, uz koje je neko vrijeme kao privezana, onda se pridjev zwe
i- priV-ezak ' (adjur:tk_~)aH Neki gramatici zovu pridjev-Ou 1oTsltibi
\ .:' pre~ik~!.n~ _-tri~l:ll, Uali pravi razlog tome imenu teko je razumjeti. Privezak imamo u primjeru: srdit Marko jezdi niz Kosovo. nar. pjes. 2, 421. Svako lasno uVia da se tu pridjevom
srdit ne izrie stalno svojstvo Markovo, nego se izrie samo stanje
u kojemu se Marko nalazio neko vrijeme. Takvi su i ovi primjeri:
mladi ... otide alostan. V. mat. 19, 22, oj Dunave, tija vodo,
to ti tako mutna tee? nar; pjes. 1, 492, da Bog da, sine, da
I

J "

492

GRAMATIKA

doe. 1, 490, bolesna je sino omrknula

(tj. djevojka). 3, 126, pade junak trudan na postelju. 4, 363. Privezak ne mora biti u nominativu, kako je u navedenim primjeriina, ori-i u drugom
npr. moja
. -.. moe da bude
-.
. - kojem padeu;
.
majko, oeni me mlada (tj. 'Oem me dOik sam mlad). nar. pjes.
1, 380, bolreti je-ui ~ ivot hromu negoli ... V. nar. 9, 45. Takovi su -i ~vi primjeri-: i;a e te ~ ruke fatiti, ivu e ti oi izvaditi. nar. pjes. 2, 277, mrtva Marka na svog konja vre ... s m1'tvim Markom sjede n-a- galiju. -2, 444, ko e ljuta zmaja prevariti, ko li njega spavaiva nai? 4, 146 ali me iva, a nemoj
mrtva. nar. posl. 79, svi su mislili da e ga-iZvui iz sobe m:rtva.
nar. prip. 77, blago iuzi -koJega - nae (tj. e~ik)budna. D. -pIs.
121, kad ga (tj. Hrista) vide razapeta (tj. kad ga vide gdje je
razapet). 326.
1_
_,
e) Pridjev je :predikat I (ili bolje: dio predikata) onda kad
je dopu""lla - gi"agolu jes~m, koji sam sobom obino nema potpuna
smisla (katkad g~ ima~ danas jesmo, a sjutra nijesmo. nar. posl.
52, s kim si, onaki si. 287), npr. dobar je bog, ali su i avoli
jaki. nar. posl. 59, sirotinjo, i s~lu si teka:: 285. Osim glagola
jesam ima i drugih giagola nepotpuna znaenj~, kao to su: ostati,
postati, izii, initi se, graditi se, nai se; primjeri: ostane mu duan. nar. prip. 213, Petar posta alostan. V. j ov. 21, 17, oblii
se Jonatan i Saul, a narod izide prav. D 1 sam. 14, 41, muah
dugo, injah se gluh. is. 42, 14, koji se gradite pravedni. V. luk.
16, 15, jer se naoh ist pred njim. D. dan. 6, 22.
d) Za pridjeve ima jo jedno ime: epiteti, ali tim se imenom
ne naznauje nikakva osobita sluba, jer epiteti se zovu oni atributi koji se u pjesmama esto nalaze bez prave potrebe, ve
poradi pjesnikoga nakita. Primjeri epiteta: bijeli dvori, crna
zemlja, hladna voda, ravno polje, rujno vlllO, sivi soko, sitna knjiga,
zelena gora itd. Odavde se vidi da je svaki epitet atribut (ali
svaki atribut nije epitet) .

zdrav otide i natrag

----.-.~

.~-.

-~

..

461. a) Malo ima stalnih pravila za porabu odreenih i nepridjevnih oblika ', u atributskoj i u predikatskoj slubi.
Stalno je pravilo da se @dreeni.liJi ~ uzima kad pridjev s imenicom zajedno ini kojemv predmetu ime, tj. kad se taj predmet
odvaja od svih drugih za koje slui ista imenica. Tako npr.
stari svat nije svaki svat, makar bio i star, nego je osobiti ovjek
odreenih

SINTAKSA

meu

493

svatovima s osobitom slubom, a i ne mora biti upravo

star (godinama); mlada nedjelja nije svaka nedjelja, nego neka
osobita itd. Drugi primjeri: Crna Gora, asni post, krvavi zalogaj
(ime ptici), ljuto gvoe (tj. nado, elik)-;--NoV{ Sad, Novi zavjet,
Novo Brdo (mjesno ime), slijepi mi, Sta7'a Srbija (ime zemlji),
~tari zavjet, suha bolest, Veli~i petak, veliki upan, ivi oganj itd.
(v. 431~). -. _,,. . .' ~ ( .:..'
." ... '; t'
b) Rado se uzim~ ~dreelli pridjev u atributskoj slubi za
togod p~ije "spomenuto ili drukije kak;~mato. - PrimJeri: ona
navali
"sa: psovkamaT kl~t~ama : " za ludi moj po~tu
pak (tj. za ludi postupak koji je naprijed ispripovijedan). V.
dan. 2, 141, u jednoga kra~ja bila dva sina, jedan bijae lukav
i nepravedan, a drugi dobar i pravedan; poto im otac umre,
ree nepravedni pravednome. nar. prip. 106, onda e zapovjediti
svetenik onome koji e isti da uzme dva vrapca i drvo kedrovo i isop, i neka zapovjedi svetenik da se jedan vrabac zakolje, pa neka uzme ivoga vrapca i drvo kedrovo i isop i sve to
zajedno neka zamoi u krv od vrapca zaklanoga. D. 3 mojs. 14,
4-6, vrativi se naoe bolesnoga slugu zdrava (za slugu se zna
iz preanjega da " je Dolestan, a zdrava je prlvezak). prip. 179.
U rjen. (1818) XLII navode se primj~r[: eTve.ni pojas iZjeli mii,
izgubio sam srebrni prsten; jedno ,u i drugo rei onome koji
zna da je bio jo koji pojas, ali samo jedan crveni, - da sam
osim srebrnoga prstena imao i jo koji. zlatni itd. - Rijetko
se za .predmete ve spomenute i poznate uzima ~enr"E1
djev, kako je u primjerima: oban je da bogatu oeku, a b"ogat
oek da obanu silno blago (taj se ovjek naprijed spominje i
kae se da je bogat). nar. prip. 2fo, progovara dobar ranjen junak (koji je iz preanjega dobro poznat). nar. pjes. 3, 341, ne
dam tebe crnu .Arapinu (za kojega se iz preanjega dobro zna
da je crn), s valjanom vojskom doeka Joav neposluna sina
(koji je iz preanjega dobro poznat). D. prip. 110, kola ...
bee namenjena za stan eljenu visoku putniku (iz preanjega
dobro poznatu). M. 167.
c) U svim primjerima pod b) pita se koji, npr. za koji moj
postupak? - za ludi, koji su pojas izjeli mii? - crveni itd.
Kad je pridjev atribut, moe on odgovarati i na pitanje kakav?
i onda se obino uzima neodreeni lik. Primjeri: za oltarom ima
jedna ploa od tvrda, bijela kamena. V. dan. 1, 26, orba od kiseIa kupusa. 58, Veljko je bio tanka i visoka struka .. : i podugaka,
malo pokuasta nosa. 88, Turci ... - poslije estoka boja osvoje

na ;Iiene

494

GRAMATIKA

Ranitovau. 197, arhimandrit je bio. . . rasta tanka i visoka,

lica bela i vesela. 4, 5, on na dobru konju utee . mil. obro 77, rav
peva i dobru pesmu ravo upamti, a dobar peva i ravu pesmu
popravi. pjes. (1833) XXXV, ono to u jesen na lijepu vremenu
leti kao pauina. rjen; kod CB~lJIa, ugleda tri konja, jednog crljena kao krv, drugoga crna kao ugalj, a treega uta kao afran.
nar. prip. 122. Ali ima i primjera gdje se za pridjeve i na pitanje
kakav? uzima odreeni lik, npr. pripovetka u pesmi od dobroga
pevaa nikad nije sasvim protivna razumu. V. pjes. (1833) XXXVI,
koji su istoga srca. mat. 5, 8, . ljudi izopaenoga uma. 2 tim. 3, 8,
da mu ko obree pristojni dar za taj trud. dr. izd. 3, 77, inei
ono to je protiv zdravoga razuma. 306, bre zamijesi tri kopanje
bijeloga brana. D. 1 mojs. 18, 6, naini svijetnjak od istoga
zlata. 2 mojs. 25, 31, crkva izbaca iz svoje zajednice kao otrov
iz zdravoga tijela one koji ... pis. 196. Takvi su i ovi primjeri
u kojima je pridjev atribut imenici kaja je u predikatu, i taj pridjev odgovara na pitanje kakav?: bio je ne samo rabri junak
nego i mudri urednik u vojsci. V . dan. 4, 20, Milo je bio ...
junak neiskazani. 30, dade mu buruntiju da je punovlasni obor-knez nad tri naije. miL obro 56, da bi se pokazalo da je g. Sveti
bezobrazni i bezumni opadnik.lai i op. 26, ja sam pastir dobri.
-jovo 10, 11. Drim da bi pravilnije bilo uzeti u tim primjerima
neodreeni lik.

Ii.

462. a) Iz primjera navedenih u 460b,c vidi ' se da pridjev stoji u ~odTeenom'llku kad mu je sluba priveska. ili predikata. Mislim da se Old toga pr'avilJ~ u dobru j~~ik~ ' nee -nai
izuzetaka; to s -e -u n;r: pjes. 1, 259 nalazi: da ga jadna ja mrtva
celivam, kad ga nisam ivoga ljubila, tu je oblik ivoga (mjesto
iva) uzet poradi stiha.
b) U 207e navedeno je nekoliko primjera gdje pridjev
u vokativu sing., stojei uz kakvu imenicu, ima neodreeni lik,
~pr. dobz-:;-oee, mlad junae itd., ali jama~j~- d~,bro -i obino
takoer: dobri oee, mla.d i junae. Odreeni likmora biti kad
je u vokativu pridjev _sam bez imenice, npr. ljubazni! molim
se bogu da ti bude dobro. V. 3 jovo 2, t~ se hvali neprijateljstvom, silni? D. psaL 52, 1, nepravdu izmilja jezik tvoj, lukavi!
52, 2 .
.:
e) :Samo ~dreeI).LliIzi-huslim da se uzima i u sluajevima
kad.-.
je pridj;v
bez imenice, _ali se_protee na imenicu"
dobro po- ;/
-;.;...,...~ ..~..~... ~ - .
"--. ------ . ; , *
Z?~~ ., PrimJeri: (Isus) daje plei da ga biju, obraze da ga priuavaju .. . ali bezazleni sve prima drage volje. D. pis. 128, kad

495-

SINTAKSA

je Adam

pristupio

zapovijest

boju ... pravda boja izagt:a

nedo.sJ ojnoga iz raja. 179. U nar. prip. 194-200 veli se nekoliko

p~ta Premudri, Premu droga itd. za poznatoga premudrog
Solomuna.
.
- - - - - . - - . --..
I
d) ~-;-mo ~~:?~~l~~lt_nalazi se u ::e;1!?_zi~~ .koji su slo~
eni..Qd kakvoga prijedloga (ponajvie onakoga to se slae s genitivom) i pridje~,!, ' kao to su: ispod mukla, isprva, isprijeka,
ist!.~.(!Llzbliz-~~ -iidavna, izmalena, iznQlVa~ Izobna, odavna (nar.
pres. 2, 153, D. istor. 28, 90, is. 22, 11, 37, 26, 57, 11, - u Vukovu rjeniku samo: odavno), pogotovu, zarana. Izuzetak e
biti samo zgorega (s gorega), ali ga je lako razumjeti, jer od gori
nema kao ni od drugih komparativa neodreenog lika (v. 211) ,
ne moe dakle biti zgora (s gora).
463. a) Kako je ve dosta zatrto osjeanje za razliku meu
odreenim i neodreenim pridjevom, to dokazuju ovi primjeri
gdJe -u istoj- re~~ici i u -i ;toj ' slubi dolazi jedan i drugi lik, npr.
(Inanastir) na pouzvienom zatavanku i na lijepu i otvorenu mjestu .
dan. 1, 22, koga su poznavali kao staroga ajduka i zla oveka, a
meu narodom poznata trgovca. 3, 156, mutav m'Utavog najbolje
razumije. nar. posl. 184, od ivoga togod, a od mrtva nita. 223,
starog vina i stara prijatelja dri se. 294, elav se dii kapom, a
ludi snagom. 324, to prolma deli Radivoje, doekuje mladi
Tatomire, to utee mladu Tatomiru, doekuje dijete Gruj ica.
nar. pjes. 3, 13, lepoga smo roba zadobili,. lepa roba Novakovi
-Gruju. 3, 38, nadaleko susretoe Turke, na visoku brdu goletnome.
4, 171. Osobito su ispremijeani jedni i drugi likovi u primjem :
nisi gladnog naranila, ni ednoga napojila, nit' si gola preodela,
niti bosa preobula, nit' si slepom udelila . nar. pjes. 1, 133.
b) Jedni se i drugi likovi nalaze i kad je ~ridrev li svezi s kojom zamjeniOOl\ Primjeri za odreene likove: ' poe -da ' gladnoj
sirotinji nosi t~j radosni glas. V. d~m. 4, 4, svaki pravedni i razumni
sudija mora poznati. lai i op. 9, pod ovom travom ko je srean
moe nai nekakav dragocjeni prsten. rjen. kod 6 a..n:aJb , nekakav
z.l:L p~t. kod 'rpaBJha'!a, ovaj je radosni dogaaj proslavlJen. D.
pis. 105. Primjeri za neodreene likove: Stanu je prosio nekakav
bogat trgovac. V. dan. 1, 94, "v.aki pa~etan ovek moe lasno
videti. mil. obro predgovor, svaka recenzija i svaki tampan odgovor vrlo e me obradovati. pis. 95, xap; ce KO npaBp;a p;a He
3Ha 3a ~~~.!! Paaa naca<>. nar. posl. 145, pripovijeda se da je u
Turaka bio nekakav uen ovjek koji se zvao Nasradin hoda.
rjen . kod Hacpap;H"H, od ovakova se masna jela djeca lasno ozlo-

495

GRAMATIKA

trbe. kod np'lop, te nabreknu onog hrta uta. nar. pjes. 2, 286, ne
htjedne vjerovati ovome udnovatu glasu. D. prip. 155, da je taki
krnjast oblik bio u starom jeziku. star. 3, 4L - Obino se govori
npr. moj dobri prijatelj, naega milog Jovana itd., ali uz posvoj ne zamjenice moe biti i neodreeni oblik: odmah pozna svoga
mila brata. nar. pjes. 2, 177, bre hajde mom bijelu dvoru. 3, 463.
c) Ima pridjeva koji su ' ,obini samo u odreenom liku ' (to
su oni s nastavkom -ski, npr.- carski, i neki drugi, npr. dananji,
donji, gornji, desni, lijevi, pokojni itd.); drugi ,sa II1 - ii. neodre_-:enom (to su oni s nastavkom ov, in, npr. Pet7'ov, sestrin), ali
se i oni prvi sklanjaju katkad kao neodreeni, a drugi katkad
kao odreeni (v. 210 i 211). Oni prvi pridjevi uzimaju se, dakako, i u prilikama gdje bi inae stajao neodreeni oblik, npr.
na je rua:k bio danas gospodski, ko je meu vama prvi?, a oni drugi uzimaju se i ondje gdje bi obiniji bio odreeni oblik,
npr. Petrov post, Vidov dan. - U rjen. (1818) kae Vuk da
se govori samo veliki i u rjen. (1852) doista nema oblika velik,
ali da je taj oblik u obiaju, tome ima dosta potvrda u Iv. rjeniku.

464. a) Posvojni pridjevi zamjenjuju sobom genitiv imenica kojima to pripada, npr. Petrov sin znai isto to: sin Petra, - carska kruna isto to: kruna careva itd. Katkad se reeni pridjevi uzimaju i mjesto objektivnoga genitiva (v. 517 d),
npr. to se tie gradskoga popravljanja (tj. popravljanja gradova). V. mil. obro 31, tako je i ovo (gdje je posvojna zamjenica):
u brdima ima dosta ruda svakojaki, no budui da je njiovo kopanje ... na osobitu tegobu narodu, zato se kriju i zatrpavaju.
dan- 2, 28. Nalam se i to da se posvojni pr!9-jev uzme mjesto imenice koja je u genitivu, a ima pred sobom kakav prijedlog, npr.
koje mu je bio jedini put izbaviti sebe i vojsku svoju od ropstva
neprijateljskoga (tj. od ropstva kod neprijatelja). V. eman. 44,
niko ne govorae javno za nj od straha jevrejskoga (tj. od straha
od Jevreja). jovo 7, 13; tako je i ovo: moj strah, tj. strah od mene,
njegov strah, tj. strah od njega itd., npr. cijel Stambol jeste
pozatvoran od mojega straha velikoga. nar. pjes. 2, 396, od straha
njegova uzdrktae se straari. V. mat. 28, 4. I mjesto dativa
koje imenice nalazi se katkad posvojni pridjev: ono ti je pomo
esarova (tj. pomo esaru). nar. pjes. 3, 49, dok traje sluba
boja (tj. sluba bogu). D. pis. 19.
b) Kad iza kojega posvojnog genitiva dolazi jo kakav dodatak tome genitivu, onda se on obino ne mijenja u posvojni
pridjev, ali opet ima ovakovih primjera: prva je buna bila Cuki-

SINTAKSA

497

eva, koji se neto svadi s Miloem. V. mil. obro 173 (obinije bi

bilo: buna Cukia koji ...), ovaj je antihristov, za kojega uste
da e doi. 1 jovo 4, 3, id'te dolje, dva moja anela, do bijela
groba Jovanova, Jovanova, brata najmlaega. nar. pjes. 2, 40,
hrisovulja je bez ikakve sumnje Duanova, koji se u njoj naziva
Stefan Cetvrti. D. istor. 47, slabo gledae na svjedoanstvo Orbi-novo, za kojega mislimo da ... 96, silazei k neiskazanoj ljubavi
Hristovoj, koji ne mogae gledati roda ljudskoga gdje ga avo
mui. pis. 187. Sasma je neobian posvojni pridjev u primjeru:
s pomou -kneza Aksentijni Srba (mjesto: s pomou Srba kneza
Aksentija). V. mil. obro 80. Moe se misliti da je tu k'l!-eza tamparska pogreka mjesto knez (koje bi bilo u smislu 451c).

Ne moe se odobriti to neki pisci iza skraenoga g. (tj. gospodin)

'UZimaju posvojne pridjeve od prezimena, npr. da vidimo g. Petroviev
posao, - u knjizi g. Lazievoj, - pred g. Majerovom kuom itd. Oni dakle
piu kao da onoga g. nema. To g. samo niko nikad ne govori, nego svi
govorimo: gospodina Petrovia posao, - pred gospodina Majera kuom itd.,
;pa ili tako treba pisati ili bez g.: da vidimo Petroviev posao, - pred Maje'!Tovom

kuom.

c) Kad se srednji rod pridjeva zdrui s nominativom ili s aku:zativom rijei to, neto, nita, kojeta, mnogo, onda se i pridjev
s njima slae u padeu. Primjeri: nee u njega ui nita pogano.
V. otkr. 21. 27, rOBopM ce 3a 'lb'KM KojellITa PY:>ICUo. nar. posl. 40,
:MMa Jill jOllI MHoro 1Leypabe1Lo OA Ka::KBa IIOCJIa? 56, o Bosni ne,mamo natampano nita estito. dr. izd. 3, ar, nita nema lijepo
videti. nar. pjes. 2, 105, da to loe besjedio nisam? 2, 131, ljudi
'koji su bili neto srednje izmeu seljaka i vlastela. D. istor. 62,
-Radivoje ne radi nita znatno. 161, da ti je kazao prorok to
-veliko, ne bi li uinio? 4 car. 5, 13. Jamano vrijedi to i za rije
.svata, npr. tamo se vidi svata lijepo. Tome pravilu nijesu protivni primjeri: koji mu je mlogo dobra inio. V. opit IV, to je god
:zla u narodnom ivotu. D. 1stor. 71, a nijesu protivni zato to
rijei dobro, zlo nijesu tu pridjevi, nego su imenice (kao kad se
:kae: kakvo sam ti dobro ili kakvo sam ti zlo Uiinio?). - Ako
'pomenute rijei to, neto itd. stoje u drugom kojem padeu,
osim nominativa i akuzativa, pridjev stoji u istom padeu, npr.
'nijesam se ni nadao niemu estitdrne. V. dr. izd. 3, 81, ko se
,dotakne ega neistoga. D 3 mojs. 7, 21, ne dotiite se niega
-neista. is. ' 52, 11. Tome odgovaraju i primjeri u kojima su oblici
'nita, svata upravo genitivi sing. (v. 202 i 203): da u mom
rjeniku nee biti nita slavenskoga (tj. niega slavenskoga). V.
rjen. (1818) XIII, 1'1,!\y Te npoce He caMa BYHe Hero M iJpyww CBa-

498

GRAMATIKA

llITa. nar. pjes. 1, 501, ne zna nita iva. rjen. kod :lKHB, od pete
do glave nema nita zdrava. D. is. 1, 6. - U Vukovu i u Daniievu jeziku nema ovakovih primjera: ono to u njima ima najljepega. Lj. 337, neto je rimskoga i u spoljanjoj pojavi njegovoj. N. 77. To se nalazi dosta esto i u drugih naih pisaca,
npr. ako ti se dogodi togod neprijatna, ali to e biti dijalektiki.
d) Kad se uz pov ratnu zamjenicu sebe, sebi, sobom u'z me
poradi vee snage pridjev sam, onda on bez razlike u znaenju
moe stajati ili u nominativu ili u onom padeu u kojemu je povratna zamjenica. Primjeri: pomozi sam sebi. V. mar. 15, 30,
jer se sam sebe ne moe odrei. 2 tim. 2, 13, - pravi magarcima
svoje itatelje ili sebe samoga (u Iv. rjen.), ljubi blinjega svoga
kao samdga sebe. mat. 22, 39. To isto vrijedi i onda kad je povratna zamjenica zdruena s prijedlogom: sami svjedoite za
sebe. V. mat. 23, 31, pogreb je sam po sebi tuan. D. pis. 359, da Srbija bude silna ... u sebi samoj. D. ist. 71, oni nijesu odgovarali za krivca, nego za sama sebe. 300. Ako se povratna zamjenica
uzme u kraem obliku, onda pridjev sam stoji u nominativu, a ne
slae se u padeu sa zamjenicom, npr. izlijei se sam. V. luk. 4, 23,
ako se ja sam slavim. jovo 8, 54, ako sotona ustane sam na se. mar.
3, 26.

465. a) Komparativ se ponajvie uzima kad se dva predmeta

porede, pa se hoe da ree da se koje svojstvo nalazi u jednoga u
veoj mjeri nego u drugoga, npr. ire je nebo od mora. nar. pjes.
I, 196, jaa su dvojica nego sam Radojica. nar. posl. Ill.
b) Katkad se komparativ uzima gdje se ne poredi predmet
s predmetom, nego se hoe rei da se koje svojstvo u kojega predmeta nalazi u prilinoj mjeri, npr. bogatiji moe znaiti: prilino
(ili razmjerno) bogat. Primjeri: vino se pije najvie na astima, i
to kod bogatiji ljudi. V. dan. 2, 103, gvozden iljak kojim se ljeniviji vo kadto bacne. rjen. kod OI.lIJhaqa.
c) Sasvim u znaenju pozitiva uzimaju se poesto komparativi bre, ee, vie, te znae isto to brzo, esto, mnogo (ili nekoliko). Primjeri: bre ide u novu ariju. nar. pjes. I, 566, kad je
dever rei razabrao, bre ode Radanovi-Lazi. 2, 25, car se prepadne, pa bre polje sluge da ih trae. nar. prip. 33, bre zamijesi
tri kopanje bijeloga brana. D. I mojs. 18, 6, on bre skupi sluge
sv{)je u kuu. 2 mojs. 9, 20, - 'BaJhaJ!O 6H "I.etuhe ~a ~()Jla3H. nar.
posl. 51, - kao to je na vie mjesta ovdje dokazivano. V. pis. 91.

499

sn,TAKSA

anI-! caM TaKO 'l~O o~ BUw.e Jhy~. nar. posl. 57, neki tako izjedeni
ljudi odmah umru, a neki ive vie vremena. rjen. kod Bjenrnru;a,
nego je srebra bilo od vie ruku. D. istor. 256, zna li da me je
vie puta strah? pis. 23. Mjesto samoga bre govori se i bre-bolje,
npr. on bre-bolje ostavi. V. dan. 3, 143, bre-bolje obree mu.
167, ORCKO'lI-! na 6pxe-6oJbe 3a6o~e. nar. posl. 16.
d) Kad se pridjev s pridjevom poredi, stoje oba u komparativu: sreniji si nego pametniji. nar. posl. 293 . Tako bi bilo i ovo:
toranj je svagda vii nego iri.
e) Superlativ se uzima kad se hoe da kae da je koje svojstvo u najveoj mjeri u predmeta koji se poredi bar sa druga dva;
kad kaemo npr. ovaj je hrast najvii, to znai da je vii od druga dva ili od drugih pet ili dvadeset itd. - Ali superlativni oblik
najprije moe se uzeti i gdje je govor samo o dvorne, te znai
isto to prije, npr. ja hy OB~je nOCTaBI1TI-!1tajnpuje OA CBaxe 3ApaB~e M()!.JU1TBy Jroja ce rOBOpI-!, na oRAa npmrjeB KOjI-! ce njeBa.
nar. pjes. I, 77, dopusti mi da idem najprije da ukopam oca svojega. luk. 9, 59, jer je Adam najprije sazdan, pa onda Jeva. 2 sol.
2, 13, boj se najprije boga, pa mua (svjet djevojci kad se udaje).
nar. posl. 21.
f) Kad se hoe rei da je koje svojstvo u vrlo velikoj mjeri,
ali se predmet u koj ega se ono nalazi ni s im ne poredi, onda
Se uzima pozitiv sloen s rijecom pre, npr. predobar, prekrasan
itd. Od takvih rijei nema ni komparativa ni superlativa; zato je
veoma neobino: preslavnije ime. jevr. I, 4, to je zacijelo Vuk
UZeo prema crkvenoslavenskom tekstu u kojemu je tako.
g) Komparativ i superlativ nalazi se i od pasivnog participa:
u Srbiji su kalueri jo stariji od popova, jedno to su bogatiji i
oeveniji od nji, drugo to ... V. dan. 2, 112, najbolji i najodeveniji. mil. obI'. 100, najizobraeniji. dr. izd. 2, 137, jedini utrveniji put. M. 156, sedi zamiljeniji nego obino. S. 5, 135. Ali je u
obiaju i opisani komparativ od pas. participa: vema poremeen.
I? star. 3, 44, dobro bi, dakako, bilo i: najvema poremeen itd.

ZAMJENICE

466. a) Line zamjenice ja, ti, on obino se izostavljaju kad

na njima nije sila govora te se razabiraju iz samoga glagolskog
oblika, npr. znam, govori, ujemo itd. Ali Vuk dosta esto uzima
te zamjenice bez prave potrebe, npr. ja sam ovo znao jo odavno

500

GRAMATIKA

i negdje sam kazao da je Rai ovako posrbljavao rijei dananjega

crkvenog jezika, od kojijeh sam ja mnoge naznaio u Danici za
g. 1826. dr. izd. 3, 386, tako sreni dobitak moe biti nagrada za
dobra ela koja si ti inio. dan. 2, 128, J1lIIao caM Ha BpaHfie, Kao
lllTO CJ{ MJ{ T)(' cJmoh peKao. nar. posl. 240, pametan ovek jednako
eli i trudi se da to bolje naui ili izmisli i da on bude pametniji
od svojije stari. dan. 2, 2, Srbi opkole Smederevo, zlikovce Turke
isprate niz Dunav, majstore ostave u njihovim kuama bez oruja,
a u gradu oni postave strae. mil. obro 6, HarrHcao MJf je y BepJIHHY
1CHe3 MmcajJIo 06peHOIBHl\, Kao IIITO je cm c.rrynrao Y ~jeTmbcTBY.
nar. prip. VII. U Daniia mislim da takvih primjera nema, a i
nijesu za preporuku. - Neobian je ovaj primjer: odsad ako mi
padne aka, znam ta u s tobom initi; ako li ti padnem aka,
ini sa mnom ta ti drago (obinije bi bilo: ako ti meni padne ...
ako li ja tebi padnem). mil. obro 121.
b) Kad je subjekt lina zamjenica 'Prvoga ili drugog lica, onda
u istoj reenici ne moe ni u kojem padeu biti ista zamjenica,
ve mjesto nje treba da bude povratna (sebe, sebi itd.). Samo II
pjesmama nalaze se Qvakvi primjeri: trai njemu ugursuza, a dilbera ja u mene (tj. meni, v. 193a, - mjesto: sebi). nar. pjes. I,
296, bre digni sedmore koije da me vodi tebi (mjesto: sebi) u
Budima. I, 609, eto danas tri godine dana kako traim za tebe
devojku; ego naoh za tebe evojku, tu ne naoh za me prijatelja, a e naoh za me prijatelja, tu ne naoh za tebe devojku.
3, 24. - Ovo pravilo vrijedi i za sluaj kad je subjekt treeg lica:
Petar, siavi k ljudima poslanijem k sebi od KomHija, ree. V. d.
apo 10, 21, kad bezbonik prodire pravijega od sebe. D. avak 1,
13, Ali se nalazi i: Uice, dosta tvrd sta,rinski grad, no zbog brda
oko njega slabo se moe drati. V. dan. 2, 46 (obinije bi bilo: oko
sebe).

e) Poradi vee sile moe se uz line zamjenice uzeti pridjev

isti, npr. ja isti vidjeu ga. D. j ov. 19, 27, on se isti trudio da ...
dioba 10, na ugovoru vi isti biste svjedoci. Lj. ll.
d) Mnogi dananji pisci kad o sebi to govore, mjesto ja upotrebljavaju mi (to je prodrlo iz njemakoga i francuskoga jezika),
npr. milo e nam (mjesto: meni) biti ako ... ili: mi smp ve dokazali da ... Isto tako piu oni na mjesto moj, npr. po naemu
miljenju on ima krivo. Narodni jezik, a ni jezik Vukov i Danii'ev
takvoga n a d u ven o g plurala ne poznaje; .tavie, nared po
Srbiji (a moda i po drugim zemljama) upotrebljava mi mjesto ja

~INTAKSA

501

u poniznom, srnj ernom govoru. Tako u jednoj pripovijetki Milievia (meudnevica, 243-244) govori seljak iz ui
koga okruga pred knezom Mihajlom: doli smo (tj. doao sam) do
tebe, gospodaru! ... Simo je nama (tj . meni) roeni brat ... mi
smo bili momak u brata i tu slubu moramo vriti ba kao i on.
Seljak koji tako govori misli da bi bilo preveliko isticanje svoje
osobe kad bi pred knezom o sebi govorio ja, pa misli da e se malko
pritajiti ako sebi kae mi, kao da je on jedan izmeu mnogih, pa
ga knez i ne vidi pravo u Onoj m:noini. Nasuprot vladaoci kad sebi
govore mi, hoe da se pred svojim podanicima uveliaj u, jer je
plural vie od singulara.
e) Pisci kad govore to svome itatelju, tj. kojemugod izmeu
njih, govore . mu u 2. licu sing., a kad govore itateljima uope ,
onda upotrebljavaju 2. lice plur. U jednom i u drugom sluaju
moe ono to pisac govori protegnuti na se svaki ovjek. Primjeri
za 2. lice sing.: dokazujui da se ne treba nikome povjeravati
dokle ga dobro ne pozna. D. star. 2, 265, ali e i tu zaludu traiti.
rad jug. ak. 15, 185, danas ko ti je u kui brata , za nj e u
javnom ivo,t u rei da ti je brat. rad jug. ak. 26, 60, u njegovu
glasu zvoni neka neobina melodija po kojoj ti se ini da ... M. 5,
potresno te diraju zadnji aso:vi Hosroja. N. 337, neplodno stijenje od kojeg na duu ti pada strah. 350, po odelu mogao si poznati
da nisu iz one 'Okoline. S. 2, 27, ako se mnogo mea sa svetom,
sumnjiv si; ako se povue i ne izlazi, jo' gore. 2, 116, duga bolest,
gotova smrt, ocepi te od drutva, od uivanj a, domaima bude
dosadan, a selo te malo-pomalo sasvim zabor~lVi. 5, 132. Primjeri
za 2. lice plur.: klonula bi i pobledela, i dugo ne biste uli ni rece,
a ovda~onda prim e tili biste kako skriva uzdah. S. 2, 166, oduzmite
ljubav osetljivcu vrelih oseaja, pa ste mu spremili najuasniju
sudbinu ... uneli ste u njega dane veito sumo'r ne. 2, 223, sluajui
to (tj. pojanje u crkvi) utone te u sebe, u nov vii svet, kojega lepote
donde niste oseali, vie ste onda duh nego telo. 5, 37, ko ne zna
planinu Vujan? kad se otud od Morave ponete postupno penjati,
moete je na konju presei za nekoliko sahata; sad gonite kljuse
preko ravnica ... a sad zabasate u iprage. Putanja vas vodi i do
kamena majdana. 5, 156. U Vukovu jeziku mislim da se ovakova
poraba 2. lica sing. i plur. ne nalazi; mjesto toga Vuk uzima imenicu ovjek, npr. kad ovjek pomisli da ... , mora se uditi kako . . .
kov. 3, TeIlI1W ce 'l{.oe'KY ca~w o,n; Kylie OTHCHYTH, a I1'OCJrn:je o,n;e
Ky,n; HaYMH. nar. posl. 165. KOMe 'l{.oe'K qeCTO ,n;OJIa3H, npecTaje ce e

502

GRAMATIKA

Jby5J1TH. 346 ; tako je i ovo: sve ovo dovle spomenuto kad

vidi, mogao bi zapitati: je li to mislio izdava kad je ...
D . rad jug. ak. 6, 210.

lbMM

ovjek

..

..
467. a) Posvojne zamjenice moj, tvoj, njegov, njezin, na,
va, njihov zamjenjuju se ponajvie zamjenicom svoj, kad god se
proteu na subjekt istoga lica kojega su i 'one same. Tako je mjesto
moj: e pogubih svoga sina Marka. nar. pjes. 2, 197, - mjesto
tvoj : jer e svoju izgubiti glavu. 2, 118, - mjesto njegov: slavi
Marko svoga svetitelja. 2, 412, - mjesto njezin: a svaka je majka
milostiva i na svoje edo alostiva, 2, 86, - mjesto na: ve to
emo od ivota svoga? 3, 473, mjesto: va: te molite svog mila
ujaka. 2, 510, - mjesto njihov : i dvorahu svoje gospodare. 2, 263.
b) Ali u ovakvom 'dogaaju esto imaju pjesme i nepromijenjene posvojne zamjenice: kad potegnem moju britku sablju. 2,
280, da ja vidam moje grdne rane. 2, 341, a ti tvoje dijete upitaj.
2, 29, te se rani: za ivota tvoga. 2, 406, car me zove na njegovu
vojsku. 2, 169, poera me Ljutica Bogdane na njegovoj tankoj bedeviji. 2, 220, hoe care da se poturimo i mi nau vjeru ostavimo.
3, 61, vaijem ga duhom zadanite. 2, 40, odsidite dobre konje vae.
3, 551 , njinijem ga duhom zadanue. 2, 40. - Takve nepromijenjene posvojne zamjenice ima i Vuk esto u starijim svojim djelima, sasma rijetko u potonjima: neka ene nose i uvaju njiove
koulje i arape. dan. I, 81, moja ena, koja je dotle zbog njene
mladosti u oinoj kui stajala. 2, 134, idite sad vaim putem. 2,
142, pii knjigu tvome sinu. 3, 143, ja u s rruojim magarcem da
inim kako sam i najprije po mojoj volji inio. 3, 236, idem u moju
naiju. mil. obro 53, da nae u tvome carstvu tri oveka. dan. 5, 93,
jer sam ja u osamnaestoj godini ivota moga najprije uo u Srijemu. pis. 32, ~OK Y3jaIIIeM .Mojew ,5pFbao:Ila. nar. pjes. 4, 462. Vrlo
je rijetko ovo u Daniia: blagosloven jesi, Gospode, naui me
naredbama tvojim. pis. 146. Tako je i ovo: zloinstvo koje sam
uinio nad mojim bratom. Lj. 78.
468. a) Kad se u reenici u kojoj su zamjenice njegov, njezin
nalazi rije treega lica koja nije subjekt, onda reene zamjenice
ostaju obino nepromijenjene, ali katkad se mijenjuju u svoj, kako
se vidi iz primjera: kamen je ovaj bio Kara-orije odvukao u
Topolu, no ljudi se dignu Kara-oriju te ga (tj . kamen) izmole
i opet dovuku na svoje staro mjesto. V . dan. I, 40, ekoji od oni

503

SINTAKSA

vei

starjeina stane raditi, ako ne moe nad svima biti starjeina,

barem u svojoj naiji da mu niko ne zapovijeda. 3, 217, kad Milo
poe iz Kragujevca u Beograd, sretnu ga u putu svoji ljudi i kau
mu. mil. obro 144, da narodu naemu nijesu mile sv oje pjesme, ne
bi ih mogao ni imati. dr. izd. 3, 69, ja 'Muickoga potujem za
njegovu ljubav k narodu svome. 71, ale nevu braa svoja. nar.
pjes. I, 35, kojoj ovci svoje runo smeta. 2, 143, a sva dobra srea
iznijela igumana Svetogorca Vasa sa svojijem akom Isaijom.
2,443, svoja e mu vjera omrznuti. 2, 612, njemu sitna knjiga dopanula od svog tasta, od grada dizdara. 3, 534.
b) Vrlo se esto iz smisla reenice razumije to je ije, pa se onda
zamjenica svoj ne izrie; rei emo npr. uzmi u ruku ovu knjigu, a ne: uzmi
u svoju ruku. Ali Vuk i u takvim dogaajima uzima katkad tu zamjenicu:
sastavivi ruke podigne je do svoga ela i rekne. dan. 2, 124, potom otvori
(tj . filozof) svoju aku i pokae je budali. 5, 88, 3a KyhoM 6~JIa no,!l KaMeHOM
y pyn~ 3M~ja, Koja je 'leCTO ~3JIa3~JIa Te ce npe):\ pynoM eaojo"", cYH'laJIa.
nar. posl. 63, Kara-Dorije skinuv i svoju ubaru s glave stane mu govoriti,
prav. sov. 54. Tako je i ovo: pa izvadivi svoju pogau iz torbe stane jesti.
nar. prip. 169. Sto ci. dananji gdjelwjli pisci piu, npr. popijte svoju (ili vau)
kafu, to je u njih galicizam, ali ni Vukovo ovdje navedeno pisanje nije za
preporuku.

. ..

469. a) Osnovna je razlika meu pokaznim zamjenicama ovaj

taj - onaj da prva od njih naznauje ono to je blizu ili na
dohvatu prvome licu, druga to je drugorpe, a trea to je daleko
i od prvoga i od drugoga lica. To vrijedi 'i za sve rijei koje su od
tih zamjenica izvedene, npr. ovdje, toliki, onamo itd., a i za uzvike
evo, eto, eno. Primjeri : ako bog da, te ovu ranu prebolim koja je
sad na meni. V. dan. I, 86, etajui se opazi Stoja u avliji jednu
veliku jazbinu, pa onda ree: a ta je to, kako moe u svome dvo[U
trpeti toliku propast? zato to ne zaroni? nar. prip. 42, nego skini
bugar-kabanicu; bog ubio onoga terziju koji ti je toliku srezao!
nar. pjes. 2, 147. Osobito su zgodni ovi primjeri: Brko povie: ta
zar si slijepa? evo ovde me (tj . na mome tijelu) neto kolje; onda
mu djevojka kae: ne kolje tebe tu nita, nego te oek bije. nar.
prip. 5, eto tvoje sablje, a evO moje glave. 64, (nesretan ovjek
namjeri se na svoju Sreu, i ona mu ree:) da sam budna bila, ne
bi ti dobio ni tih opanaka; (onda je on upita:) a ko si ti, da ja ne
bih dobio ni ovih opanaka? 91 (Srea, dakle, veli: tih opanaka, tj .
koji su na tebi, - a ovjek kae: ovih opanaka, tj. koji su na meni) .
b) Zamjenica ovaj vrlo se rado upotrebljava za ono to dalje
dolazi u govoru. Primjeri: evo iz ovije uzroka nije mogue srpski

504

GRAMATIKA

jezik pisati po slavenskoj ortografiji (sad se odmah iza toga navode

takva uzroka). rjen. (1818) IX, poslije Morave ovo su najznatnije vode u Srbiji: 1. Kolubara ... 2. Jadar ... 3. Mlava. dan.
2, 39, majka .. . plau ovo progovori: rodila sam devet mili sina.
nar. pjes. I, 124, evo kako on poinje svoje pismo: o vele mona
silo ... D. istor. 94. Mnogo se rjee u takvom dogaaju uzima zamjenica taj, npr. svojoj ljubi tako besjedio: Vidosava, moja vjerna
ljubo .. nar. pjes. 2, 108, svome Sarcu tako besedio: odaj, Saro,
i sam po avliji. 2, 442.
c) Kad se pokaznom zamjenicom ima naznaiti togod to je
ve naprijed spomenuto, obino se uzima taj. Primjeri: Milan
kao bogat gospodar i meke naravi ovek nije rado napred u boju
trao, a Milo je to najvoleo i u tome nikom nije ustupao; tako je
Milan, kao stariji brat, gospodovao i zapovedao, a Milo vojevao.
mil. obro 45, da je na narod ... imao prema sebi ljudi za upravu
po dananjemu vremenu, on bi ve davno bio sam svoj, i taj mu je
nedostatak i danas najvea smetnja i nesrea. kov. 16, kod gdjekojih manastira skupi se ... o Preobraenju i o Gosp04ama po
nekolike hiljade sabora; tu prodaju trgovci razlinu rubu, tu gledaju momci evojke, tu se sastaju kumovi, prijatelji i poznanici;
tako idu Bavani o Trojiinu dne po sremskijem namastirima.
rj en. kod lH8.MaCTI1p, u tome se jo nae nekaka prokleta babetina
koja im se obea ... kad bude uvee, ta se baba prikrade pod jabuku. nar. prip. 120.
d) Rjee, ali opet dosta esto, uzima se u takvom dogaaju
i zamjenica ovaj, npr. tako su izvori istorije nae bili svagda pripovedanje i tui pisatelji ... svaki ovek moe lasno videti koliko
su ovi izvori nepouzdani. V. mil. obro predgovor, u tom jo bimbae
i begovi navale na nj govorei: tebe aur prevari ... paa na ove
rei nije mogao nita odgovoriti. 128, HaBpx Tora 6p~a MMajy 3M~e o~ I.WK'Be 3a KOjy npMJIroBMje~aJ IIpe~ oBuje.M- 3M~MHaMa
6P1JIO je Ha"l:IDbeHO ryM!Ho. nar. pjes. I, 188, onda e se ispuniti ono
to su govorili gdjekoji ueni ruski putnici da e doi vrijeme kad
e Srbi iz Srijema, iz Bake i iz Srbije ii u Zagreb da ue srpski;
oni su ovo govorili poto su vidj eli kako se misli i radi o jeziku
naemu; moe biti da mnogi od vas misle da ovo ne moe biti. pis.
27, iza toga carev sin dugo putujui srete jednoga oveka pa ga
zapita ... ovaj ga ovek lepo uputi i kae mu, nar. prip. 26, najprije sakuje gvozden koveg, veliki, kako moe on u njemu sjediti;
na zaklopcu ovoga kovega utvrdi ... 199, valja priznati da je
Duan umr'o g. 1355 ... da bi ile jo bolje potvrdila ova istina,
etiri

SINTAKSA

505

naveu svjedoanstvo iz hrisovulja.:D. istor. 52, starjeina bi blagoslovio penicu, vino i ulje; ovaj se stari obiaj dodrao do danas.
pis. 43. U primjeru koji sad dolazi uzima se i taj i ovaj za ono to
je naprijed spomenuto: u narodnoj biblioteci ima rukopis na hartiji pisan na kraju XV vijeka ... u tom su rukopisu ivoti nekoliko
svetaca Srba ... u tom rukopisu ima i sluba kralju Milutinu ...
ovo je dakle najstariji zasad poznat rukopis u kome . .. D. sitno sp.
318.

470. a) Za ono to je i pred onim koji govori i pred onim kojemu se govori uzima se ovaj: zato sam ja ovde (tj. u ovoj knjizi)
nainio tri nova slova. V. rjen. (1818) XI, piui ovu knjigu nikad
nisam zbacio s uma istine. mil. obro predgovor, .dok je ova knjiga
tampana, meni je ve palo na .u m nekoliko rijei, kojijeh u njoj
nema i koje u dodati ovdje na kraju ovoga predgovora. rjen.
predgovor, uzmi, moma, ovaj prsten, moja e biti. nar. pjes. I,
421, XBaJIa 60ry xaA caM .~O'IeKaO Aa YL,{ (tj. pjesme) M oaa1W
BMAMM HaIIITaMIIaHe! nar. pjes. I, XIII, ja HMaM jOllI HeKOJIMKO
IIyTa oaoJtU1CO 6a'IBaHClmjex :rrjecaMa I, 629.
b) U 413g navedeni su meu drugima primjeri: ovo pedeset
godina poele su se knjige tampati, ta e ono sedam jaganjaca?
i reeno je da bi posve obino bilo i: ovih pedeset godina, onih
sedam jaganjaca. Tome odgovara to Vuk mjesto posve obinoga
ovih dana esto pie ovo dana: kojega su Turci ovo dana ubili na
vjeri. kov. 118, danas ili ovo dana p~aemo. prepo I, 187 (1821),
ovo dana doi e. I, 361 (1830), ve sam vam pisao ovo dana. 2, 258
(1820), ja ovo dana idem opet, 7, 243 (1823), koji e ovo dana . ..
doi. 7, 609 (1840) . U tim je primjerima rije ovo uzeta kao prilog,
dakle kao oblik koji se ne sklanja, pa tako je i u primjeru: nego
se nadam da e biti ... ovo koji dan (mjesto: ovaj koji dan). V.
prepo 7, 330 (1823). I oblik ono uzet je tako u primjeru: da mi se
k ono dvjesta talijera doda jo etiri stotine (mjesto: k onima dvjesta talijera). prepo 6, 64 (1842). Oblici ov.o, ono u navedenim primjerima odgovaraju porabi zamjenice to mjesto koji (u 427c),
tj. jezik se katkad uklanja deklinaciji.
c) Prilozima kada, gdje, kako, otkud moe se dodati oblik ono
bez prave potrebe: pre nekoliko godina kad je ono bila svetkovina sv. Cirila. D. pis. mil. 6, sjetite se bojih dobroinstava kad
vas ono izbavi ispod jarma. Lj. 181, mnogo se izmenilo ... od
onoga doba kad ono mi poslednji put beseasmo pod orasima. M.
298, kad si ti uiteljevao, - gde ono bee? S. 2, 8, otkuda ono
behu? 2, 11, da od njega kao ono od mekana voska gradite ... slike

506

GRAMATIKA

Rije ono moe

se i okrnjiti te biva no, npr. u kadano (kadno), gdjeno, kakono.
Isprva se ono dodavalo poradi vee snage (kao npr. kad se kae: ko
ono dolazi? koja ono bijae? vidi u ARj. kod onaj na str. 949b),
pa je osjeanje za tu snagu pomalo istanalo . Rjee se uz navedene priloge uzima oblik to: kad e to doi dan Vaskrsa? Lj. 442
(ispor. ko to vie?) .
d) Zamjenica onaj upotrebljava se mjesto koje naprijed reene imenice koju bi trebalo upravo ponoviti: samo prva tri miliona zovu se Srbi, a ovi drugi ne; nego oni (tj. Srbi) turskoga zakona zovu se Turci. V. dan. 2, 77, OB'a njecMa YI: CBe TPH 3a ibOM
J1)l;y Mel)y njecMe jyHa'IKe Yl:JIYI: 6apeM Meljy O1ie Yl:3Mel)y }KeHC'KJ1jex YI: jyHa"'IKYl:jex. nar. pjes. I, 240, Srbi zakona turskoga u Bosni i
l i Hercegovini, a tako i oni zakona rimskoga zovu kao za porugu
Vlasima brau svoju zakona grkoga. rjen. kod BJIax, takovi bi
inio mnogo pametnije da pie narjeijem svojijem, nego da kvari
i svoje i ono svoje brae. dr. izd. 3, 306.

i prilike. 2, 258, kad ga ono prvi put videh. 5, 58.

e) U pjesmama se zamjenice taj, onaj esto upotrebljavaju bez ikakve

potrebe za smisao ; one u tom dogaaju odgovaraju artikulu onijeh jezika
koji ga imaju. Primjeri : ve on ide u to polje ravno. nar. pjes. 2, 7, kad
umire pod prsten djevojka, ne kopa se u to novo groblje, ve se baca u to
sinje more. 2, 23, tu viknue ti laki aui. 2, 57, pa ju turi na tu vatru ivu.
2, 59, gotOVI mu to gospodsko jelo. 2, 106, razapee te bele atore. 2, 507,
otii u u tu goru arnu. 3, 501, s vojskom ode uz tu vodu Drinu. 4, 195, da saplete anu sitnu mreu (o kojoj naprijed nema ni rijei). 2, 52, sve porasle smokve i masline i jo oni grozni vinogradi. 2, 105, udari ga onim
bojnim kopljem 2, 113, a kad Komnen u planinu doe ka anome zelenu
jezeru. 2, 456, a kad dola ana noca tamna. 2, 597, te on pije ano vino
hladno. 3, 425, esto knjige zemlju prelazie od onoga Petrovia ora . 4, 287.
iji mogu se uzimati
neki, nekakav, neko, neto, neiji. npr. svi
su nai stari namastiri imali od starine koji manje, koji vie sela
i zemlje. V. dan. 2, 110, carev sin zae s onom papuom ogledajui
svakoj eV'ojci papuu na noge, ali kojoj duga, kojoj kratka, kojoj
uska, kojoj iroka, ne moe nijednoj da pristane. nar. prip. 162,
koji pije, koji se umiva, koji poji konja na Cetinji. nar. pjes. 3, 509,
stane dokazivati da je nae stanje dolo od kake prirodne bolesti.
V. dan. 2, 136, ko popa, ko popadiju voli. nar. posl. 151, visi o dlaci
(npr. ij ivot) . 35; tako se govori i: potroio ono malo novaca to
na hranu, to na odijelo (tj . neto - neto).
b) Prilozi kada, gdje mogu imati znaenje neodreenih: nekad, negdje, npr. poreza nije svagda jednaka, nego je kad manja,
kad vea. V . dan. 2, 82, kao to se onda po svoj zemlji, de manje,

471. a) Zamjenice koji, kakav, ko, to,

l i znaenju neodreenih

SINTAKSA

507

de vie dogaalo . 3, 204. Prema tome kad koji, kud koji upravo
znai: nekad neki, nekud neki, npr. ostali se kad koji stanu izmicati. V. dan. 3, 203, 'Ostali ljudi prsnu kud koji. 204. - Katkad
zamjenica koji ima znaenje: kojigod, kako je u primjeru: brat je
mio, koje vjere bio. nar. posl. 29. - U znaenju kogod, togod
mogu se uzeti upitne zamjenice ko, to, koje u tom poslu ne stoje
na prvome mjestu u reenici: moe ko rei da se mogu pisati. V.
rjen . (1818) IX, moe ko rei ili pomisliti. prav. sav. 48, zato ih
(tj. slova) moe ko zvati samoglasnima. D. sitno sp. 167, dodau
ovdje to iz knjige Ivana Ivanievia. kov. 19, najprije emo kazati to o Boci Katorskoj. 27, ovo je upravo sve za djevojku, ali
mati ustavi to i za sebe. 52.
c) Relativne zamjenice i relativni prilozi sloeni s rijecom
god imaju dva razlina znaenja: 1. to makar, uzevi ga pred
zamjenicu ili pridjev, ali izostavivi god, npr. togod,1 gdjegod,
kudgod isto je to: makar to, makar. gdje, makar kud itd., - 2.
togod, gdjegod, kudgod . .. znai isto to neto, negdje, nekud ...
Prvo je znaenje u primjerima: to god radi, radi pametno, gdje god ima vatre, ima i dima., ii u, kud god mi zapovjedite
itd. Drugo je znaenje kad se kae: togod sam i ja znao, gledaj
da ga gdjegod nae, ako kudgod ode, pii mi itd. Razlika je izmeu obje porabe u akcentu: u prvom je sluaju togod, gdjegod,
kudgod (Hi j'O bolje: to god, gdje god, kud god, a u drugom: togod, gdjegod, kudgod. Vuk .\-1 svome rjeniku kod tih
s rijecom god sloenih zamjenica i priloga nije dovoljno pazio na razliku u akcentu, a ni u znaenju. Osim toga je
razlika izmeu j edne i druge porabe u tome to se u prvom
sluaju enklitike mogu umetati, a u drugom se ne mogu, npr. to
mi god kae, uiniu (v. 204a), - ali: i ja sam togod znao (nipoto: i ja to sam god znao).
472. a) U zavisnim reenicama . mogu stajati neodreene zamjenice neko, neto (negdje) itd., gdje god zatreba. Primjeri:
KOjH ce nOROCH MJ1cJIehH ~a je ue tuTa BeJIJ1KO, a yrrpaB'O lfl1je HJ1lllTa
V. nar. pjes. I, 88, OH npCTJ1Ma I1pJ1XBaTH 3a eBoje xaJhJ1He, Kao M
ill{ o~ 'HetuTa 'iHCTH. 184, M01Ke 6HTH .n;a ce ue'l.aje 'I"OBOPH jorn 11
.n;pyx'iJ1je. pis. 76, ako prinese dar svoj k oltaru i ondje se opol Zamjenice s rijecom god imaju dvostruko znaenje, a u vezi s tim
i dvostruk akcent, pa se i piu na dva naina: l) odvojeno - kad imaju
znaenje opih imenica i akcent na rijei god: to god (sve to), koji gad

(svaki koji), gdje gad (bilo gdje), kud god (makar kud) . 2) sastavljeno - u
neodreenom znaenju i s akcentom na zamjenikom dijelu: togod (neto),
kOjigod (neki), gdjegod, kudagod (nekud).

503

GRAMATIKA

mene da brat tvoj ima neto na te. mat. 5, 23, CBaK 6J1 ce CMJ1jao
Ka~ 6J1 'f:YO ~a je 'H.e~De Ji TO 3aHaT. nar. posl. 174, MOJKe 6J1TJ1 ~a je
'He'ICO 'He'ICoza y IDaJl'J1 HarOBapao ~a TaKO Bpa-qa. 190, ako je neko
lud, ne budi mu drug. 4, knez je dok je ko iv ili dok izvruje
n eku dunost. D. istor. 61, ako osiromai brat tvoj i proda neto
od batine svoje. ; 3. mojs. 25, 25. - Ali svuda bi tu obinije bilo:
to, gdje, ko, koji ili togod, gdjegod, kogod, kojigod mjesto zamjenica neto, nepdje itd.
b) Zamjenicu ij (iji) u odnosnoj slubi uzima Vuk samo za
muku eljad II sing., npr. vidjeh veliki bijel prijestol i onoga to
sjedae na njemu, od ijega lica bjeae nebo i zemlja. otkr. 20, ll.
ovako je i u Srbiji trea aa onoga u ije se zdravlje pije. kov. 69.
Tako je i u Daniia: Gospod, po ijoj volji svagda ivljah, poslae
anela svojega. I mojs. 24, 40, Jerovoam, ija mati bjee udovica,
podie se na cara. 3 car. 11, 26, blago ovjeku kojemu Gospod ne
prima grijeha i II ijem duhu nema lukavstva. psa l. 32, 2. Protiv
pravila je: te potpise nijesu pisali sami oni iji su. D. istor. 288, ali
to e biti jedini takav primjer u Daniia , a u Vuka mislim da
nema ni jednoga. U drugih se pisaca ta nepravilnost nalazi dosta
esto : radi onijeh ija usta govore. Lj. 78, to smo im poslali knjigu
ije stihove ti njima proitava. 289, da se lije krv jadnih seljaka
ija muka koristi svakomu. N. 148, god. 613. pade Damask iji su
itelji zasunjeni. 304. - Gdje ne moe stajati ij (iji), tamo stoji
genitiv zamjenice koji; primjere vidi u 436c.
c) Mjesto odnosne zamjenice koji, koja, koje vrlo se esto
uzima to koje se ne mijenja, npr. ovek to je bio kod mene,
podaj onom oveku to je donio vreu, metni kod onog oveka
to sjedi onamo, podaj onim ljudma to stoje na polju. V. rjen.
(1818) LIII. Tako je i ovo : teko onom svakome junaku to ne
slua svoga stariJjega. nar. posl. 316, y,!l;apJ1 l1CIlpe,!l; ,!l;yhaHa OHe
6yJIe tuTO My je !IIora-qy ~aJIa. 354. Ako ovakvo to, zamjenjuje
drugi pade osim nominativa, onda mu se doda jo potrebni
pade zamjenice treega lica, npr. ena to smo je vidjeli, vino
to smo ga pili, ovek to su mu konja ukrali, ovek to smo
ga danas vieli, pero to se njim pie. V. rjen. (1818) LIII,
to nije onaj jezik to sad njim -u crkvi poj erno. D. dioba 3. Iza
to moe se akuzativ i instrw:i:lental zamjenice treega lica izostaviti, ali to ponajvie biva ako se to protee na rije koja
znai kakvu stvar; primjeri: no ta smo da.'1as kupili; da ti platim au to sam razbio, dobra je ona puka to si mi poklonio,
kakvo je ono vino to smo danas pili, brus to se britva otri,

SINTAKSA

509

lopata to se ito vije, gvoe to se kaike dubu. V. rjen. (1818)

LIII, eki to se konji kuju. rjen. kod Kopah, svrdao to se
vrte rupe za palice. kod naJIY1'nbaK, u Srijemu i u Bakoj i u Banatu po varoima se ve ni enske narodne pjesme ne pjevaju,
nego kojekake nove to prave ueni ljudi i aci. nar. pjes. (1824)
XIX, ive dosta nalik na ona vremena to poete nazivaju zlatnim
vijekom. XX, i svakome (tj. dade) hiljadu dukata to e piti
vino do Prilipa. nar. pjes. 2, 255, bijae jedan od najboljijeh sudija to su imali Izrailjci. D. prip. 92, hvala ti na novinama
.to si mi poslao. pis. boko 187, 129, ovca i koze to je Jana u
vala behu se napasIe. M. 120. Porabi oblika to' odgovara poraba
oblika ovo, ono u 470b.
d) Kad bi s rijeju to imao stajati prijedlog, on se metne
iza to i zdrui se s dodatim padeom zamjenice treega lica,
npr. ovek to smo doli s njime, stolica to se na njoj sjedi, knjiga
.to se iz nje ui, ovek to smo o njemu govorili. V. rjen. (1818)
LIII, lae druge ne bjee osim one jedne to u nju uoe ue
nici. j ov. 6, 22, na kositu onaj dri td se dri rukom za njega
kad se kosi. rjen. kod 6a6aK, velika uplja klada to kroz nju
tee voda. kod 6ap;aH>, ono gvoe to kosci na njemu otkivaju
:kose. kod 6a6~a, ta je rekao onaj to se na njega V. Lazi onako
razgoropadio. D. sitno sp. 80. - Veoma rijetko izostavi se i
prijedlog i pade zamjenice treega lica, kako je u primjeru: ue
.to ene nose breme (mjesto: to na njemu). V. rjen. kod YPH:BaK.
- Osamljen je primjer: uvi za nj ena to u njezinoj keri (tj.
u koje keri) bijae duh neisti. V. mar. 7, 25. Tako su osamljeni i primjeri u kojima mjesto upitnoga im stoji su to: su
-im li si lice umivala? su to li si mlada otirala? nar. pjes. 1, 63,
.su to iba po rukam' evojke? 1, 389.
e) Zamjenica to uzima se i mjesto koliko, npr. kad kaem:
:td e mi dati za ovoga vola? isto je kao da reem: koliko e dati?
Isto je tako: to je ruha, na meni je, to je kruha, u meni je. nar.
posl. 356. To je znaenje i u primjerima pred komparativom i
:superlativom: izoene se to najljepe mogae i poe. nar. prip.
129, pa se stisne to je vema mogao. 225, osedla ga to se tvre
-moe. nar. pjes. 4, 324, vojske kupi to moe najvie. 4, 418.
Stezanje (brahilogija) je u primjerima: samo hajde to bre (mje:sto: to bre moe). nar. prip. 13, tako se govori i pie, npr.
izabrau to' ljepu jabuku (mjesto: to ljepu budem mogao) .
Kako se rijeju to u tim primjerima izrie koliina, tako se koliina izrie i rastavljenim rijeima to - to (tj. koliko - toliko),

510

GRAMATIKA

npr. to' je vie jaja, to je gua orba. nar. posl. a55, to ko vie
pije, to vie edni. 357. Druga reenica moe da bude bez to: to
je vea tica, vee joj gnijezdo treba. nar. posl. 355, to se on vie
branjae, ona sve vie navaljivae na nj. nar. prip. 17. Mjesto
to' - to govori se i to - to (tj. toliko - koliko): ta je teta to
vea to je blii bio taj jezik na,rodnom. D. sitno sp. 310, da e
poreenje biti to vee i bolje to se vie i bolje poznaju jezici.
D. rad jug. ak. 2, 193.
f) Mjesto koji, koja, koje govore se i rijece gdje, da, te (ova trea
samo u junim krajevima). Primjeri: vidite li one nesretnice de otrova svojega evera! nar. pjes. 2, 627, posle e sresti drugoga (tj . ovjeka) gde nosi
arana. nar. prip. 86, - do danas jo nemamo ni jedne (tj. knjige) da je
upravo napisana po srpskoj gramatici. V. rjen . (1818) V, ima naroda u
kojima nema oveka da ne zna itati i pisati. dan. 2, 1, nikoga nema u rodbini tvojoj da mu je tako ime. luk. 1, 61, nema vlasti da nije od boga. rimlj.
13, 1, ima li ko da nije doao? D. sud. 21, 8, ne osta ni jedan da ne prijee
preko Jordana. 2 ca r. 17, 22, - u Turina jednu kau silu, samovoljna
Turin-Vlah-Aliju, te ne slua cara estitoga. nar. pjes. 2, 266, die oni
zaklop od zlata te na dari bjee. nar. prip. 126, gledaj, brate ... onoga
junaka te je na nas zagon uinio (iz neke narodne pjesme). V. rjen . kod Te.
Ali mjesto koji upotrebljava i sam Vuk te s dodatom zamjenicom treega
lica (onako kao to naprijed pod d): drvo iskopano kao korito, te voda ide
njim. rj'en. kod JKJIJ1je6, na dva savijena drveta isprepletana uzicama,
te se u njemu nosi slama. kod KpOWlbe, gvozden iljak,
se njime volovi
gone. kod oCTaH, vra, te se riba u nju hvata. kod nopa,l\a.

te

BROJEVI

473. a) Kako mnogi dananji pisci kvare jezik upotrebljabroj jedan bez ikakve potrebe prema njemakom artikulu
ein, franc. un, tal. uno, o tom je reeno koliko treba u mojem
),Jezinom savjetniku, str. 37. O tome broju vidi jo u 239.
b) Dual se od davnina govori samo s brojevima 2, 3, 4 i s brojem oba, npr. dva jelena, tri sela, etiri sina, obje keri itd.;
samo dualni oblici oi, ui (v. 161a) govore se i bez tih brojeva,
npr. oi ili ui me bole itd. - Vrlo je neobian primjer; u
jete li, moja miZa strica, koji se naiaZii u 5. knjizi narodnih pjesama
Vukovih (1865), str. 9. Mislim zacijelo da se tako u obinom
govoru ne bi nikad reklo, nego: oba moja strica, ili bi se uzeo plur.:
moji mili strici.
c) Dosta se esto uzimaju glavni brojevi sami, a misle se
ljudi, npr. jer e odsele p'et u jednoj kui biti razdijeljeni. V.
luk. 12, 52, oni osamnaest to na njih pade kula siloamska. luk.
13. 4, ~a aBa BYXY, a 'IeTH}lH Ty'KY. nar. posl. 161, gledi, kao da
vajui

511

SINTAKSA

je dva (t. j. ovjeka) ubio, a treega misli. 42, dva bez due, ' trei
bez glave. 56. Svuda bi tu mogle, dakako, stajati i brojne imenice
na -ia: dvojica, petorica itd., a bilo bi to i obinije.
d) Uza zbirne imenice (v. 455e) ne mogu stajati brojevi,
ne moe se rei npr. 'Pet lia, deset perja, nego mora biti: pet
listova, deset pera itd. Ali uza zbirnu imenicu braa govore se
brojevi: sedam brae bjee. V. mar. 12, 20, jer imam pet brae.
luk. 16, 28, ~OK Kyra He yMOpM aeBeT 6pahe. nar. posl. 219, nas
je bilo dvanaest brae. D. 1 mojs. 42, 13, ubivi sedamdeset brae
svoje. sud. 9, 56. Tome odgovara i: i tu ubi dva banova sina i
dvanaest velikih vlastela. nar. pjes. 2, 213. Za zbirnu imenicu
gospoda nemam potvrde, ali mislim da ne bi neobino bilo npr.
sedam gospode, a bilo bi obino, moda i obinije: sedmorica gospode, isto tako petorica brae, dvanaest01'ica vlastele. - U nar.
pjes. 3, 409 nalazi se (valjada poradi stiha): trideset nece ludo,
mjesto ega bi se u obinom govoru jamano reklo: tridesetero
djece, isto tako petero, a ne pet djece itd. Neobino je (i opet
valjada poradi stiha) i ovo: zat' ja ranim u mojemu dvoru devet
nemo, drugo devet slepo. nar. pjes. 2, 8, tj. devetero. nijeme i devetero slijepe djece, kako bi se reklo u obinom govoru.
e) Brojne imenice na -ica imaju uza se imenice i line zamjenice u gen. pl., npr. dvojica junaka, nas trojica itd. (v.
244a). Dijalektiki e biti: mi dvojica, vi trojica, isto tako mi
dva, vi tri itd. Ali pokazne zamjenice stoje u nominativu sing.:
ova dvojica mogu, ona trojica dooe itd, prema emu je u
gen. ove dvojice, u dat. onoj trojici itd. Sto Vuk u prepo 7, 693
(1841) ima: dou mi svi petorica, mislim da bi obinije bilo: sva.
petorica. Isp. ovo dvoje, ono troje itd. u 244c.

GLAGOLI

(prelazni i neprelazni, trajni i trenutni)

474. a) Jedni glagoli imaju uza se rijecu se, npr. bojati se,
brinuti se, uditi se, nadati se, smijati se (oni se zovu povratni
ili refleksivni glagoli, kako se i rijeca se zove povratna ili refleksivna zamjenica), a drugi je nemaju, npr. plesti, hvaliti, ginuti, rasti itd. Oni su prvi glagoli svi neprelazni, a od drugih
neki su prelazni, neki neprelazni.
b) Ima dosta glagola uz koje se rijeca se jo i danas osjea
kao akuzativ ili kao objekt glagolu. Takvi su npr. uvati se,

512

GRAMATIKA

hvaliti se, odijevati se, umivati se, varati se, veseliti se i dr. Kad
se ili hvali se ili odijevate se, to je isto kao da
reemo: uvam sebe, hvali sebe, odijevate sebe; tu dakle imamo
objekt kao kad kaemo: uvam kuu, hvali Stojana itd. Zato
se uz neke glagole rijeca se nimalo ne osjea kao sebe, to e
se rei u 475b.
c) Govorei narod: uvam se, hvali se itd. osjea dobro
da radnja ostaje u subjektu, da se na njemu vri i ne prelazi na
drugi predmet. Zato je sasvim prirodno da su glagoli s rijecom
se neprelazni. A budui da se i pasivom izrie radnja koja ostaje
u subjektu, na njem:u se vri i ne prelazi ni na to drugo, tako se
razvilo te prelazni glagoli, dobivajui uza se rijecu se, imaju pasivno znaenje, npr. voda se pije, on se zove Petrovi, uju se
dob1'i glasovi itd. Potvrde su tome: tukui se tu s Turcima
rani se i on i Zivkovi. V. dan. 1, 76, izginu i izrane se najbolji
junaci. 85, posijee nekoliko od oni vezira koji su se najprije razbiLi (tj. k;oji su bili razbijeni). 3, 140, Nikome se pai zapovedi
da ide. mil. obro 5, postavi se u svakoj naiji magistrat. 12, Miloje
se izbaci iz slube i istera se iz Beograda; Milenko Stojkovi, Milan
'Obrenovi i Adi-Melentije izberu se da idu kao poslanici u Karavlaku. 17, sutradan poalju se i Milenku i Petru senatorske
<liplome. 25, kad se Glavaeva glava donese u Beograd. 69, jedno
{sjeme) pade kraj puta i pogazi se. luk. 8, 5, kako ga (tj. Isusa)
predadoe knezovi nai, te se Qsudi na smrt. luk. 24, 20, rukama
.a postolskima uinie se mnogi znaci i udesa, d: apo 5, 12, kad
,s u se stale prodavati turske kue. prav. sov. 22, dadu im se na dar
tri prstena. 24, b'jeli mu se poharae dvori, odnese se iz riznice
blago. nar. pjes. 3, 296, Mijailo je ljuto ranivi se (tj. bivi ranjen)
bio :zarobljen. D. istor. 41, to se mnoge zemlje oS'l),6.jie od carstva. 126, Izrailjci se opet razbie. 2 car. 4, 10, izginu ili se teko
rane nekoliko njih. M. 228, Marko uze se s ovoga svijeta. J. 39.
reemo: uvam

d) Ponajvie se .jz smisla moe lako razabrati je li glagol s rijecom

.se uzet u refleksivnom ili u pasivnom znaenju; ali katkad se ne moe to
lako razabrati, npr. on se brije svake subote (ne zna se, brije li ga brija
ili se sam brije), takvi se pisci slabd hvale, itd.

475. a) Kad kaemo: voda se pije, Zivkovi se rani, Miloje

se izbaci, tu je pravi pasiv, tj. na subjektu se vri radnja to
izlazi od nekoga drugog koji nije spomenut. Ali 'refleksiv moe
znaiti i takvo stanje za koje se ne misli da izlazi ,od nekoga drugog, ve da biva samo od sebe. To je npr. kad kaemo: drvo
se sui, juha se hladi, kamen se valja s brda, mjesec se okree oko

SINTAKSA

513

zemlje, kua se rui, snIJeg se topi itd. Premda je u tim (i sli

nim) primjerima rijeci se posve zatrto pravo znaenje, te se
nikako ne moe rei: drvo sebe sui itd., opet je ona toliko zadrala svoju snagu da glagol kad se s njom zdrui ne moe imati
akuzativ druge koje rijei uza se kao objekt.
b) Bez objekta se upotrebljavaju i mnogi drugi, i to nepre1azni glagoli, kao to su: ginuti, leati, padati, rasti, stajati, venuti itd. Budui da narod govorei: drvo se sui, juha se hladi
itd. rijecu se osjea kao izraz neprelaznosti glagolske, dakle
stanja, a ne radnje, zato dodaje esto rijecu se neprelaznim glagolima, kojima je upravo ne bi trebalo, jer su i bez nje u obiaju.
Tako imamo: blistati se pored blistati, ipiti se pored ipiti, ispucati se pored ispucati, minuti se pored minuti, potfpjeti se pored
potfpjeti, prezati se pored prezati, sii se pored sii,l sjati se pored
sjati, skOiti se pored skoiti, sumnjati se pored sumnjati, ustati
se pored ustati, uutjeti se pored uutjeti, zadrhtati se pored
zadrhtati, zaplakati se pored zaplakati, zboriti se pored zboriti,
ivjeti se pored ivjeti. PotVTde tima glagolima s rijecom se i
bez nje vidi u Iv. rjeniku.
c) Pae i prelazni glagoli mogu dobiti rijecu se kad se uzmu
kao neprelazni, tj. bez ikakvoga objekta. Tako je: bosti se pored
bosti (npr. bode se krava, tj. ima obiaj bosti), grepsti se pored
grepsti (npr. grebe se maka, tj. obiaj joj je grepsti), grijeiti
se pored grijeiti, gUrati se pored gUr!}ti (npr. ne guraj se, tj .
ne guraj druge ljude), imati se pored imati (npr. dobro se ima
on, tj. ima dosta blaga), jagnj:i ti se, ojagnjiti se pored jagnjiti,
oj agnj iti, klati se pored klati (npr. kolje se maka, konj, tj.
grize), koziti se, okoziti se pored koziti, okoziti, maciti se, omaciti
se pored maciti, omaciti, mfsiti se pored mfsiti, obeati se pored
obeati, obrei se pored obrei, plaziti se pored plaziti (tj. jezik),
poraati se pored raati, postiti se pored pOstiti, razumijevati se
pored razumijevati, teliti se, oteliti se pored teliti, oteliti, troiti
se pored troiti, vjerovati se pored vjerovati, drijebiti se, odrijebiti se pored drijebiti, odrijebiti. Potvrde vidi u Iv. rjeniku.
Dodajem Jo misliti se (tj. misliti): pak se misli neboga djevojka .
.IM. 155, misliQ se Komnen barjaktare. 332, mislite se mlaahne
djevojke. 432. Tako je i promisliti se, razmiliti se pored promisliti,
razmisliti.
1 Isp. A sie se u podrume vrancu. nar. pjes. 2, 259, no se sii niz bijelu
kulu. 3, 368, zaronimo u vodu na koju se sie blagodat. D . pisma 177.

GRAMATIKA.

476. Prelazni glagoli imaju uza se objekt, ali ga esto i nemaju. Govorimo npr. danas Marko kopa, trgov ci kupuju i prodaju, moj brat slabo vidi, ljekari lijee, ovo pseto g1-iz e, zato ne
t edi? itd. Takvi su i ovi primjeri: sad kako Francuzi iz gube
na Kacbahu, i on pone beati za svojom armijom. V. eman. 36,
utrla goveda oko sela. rjen. kod YTPTJ1:, ovaj e vjetar noas izvedriti. kod J1:3Be):lpJ1:TJ1:, pronijela koko (tj. poela lei jaja). kod
npOHJ1:jem. U tim primjerima nema objekta, i zato su radnje to
ih u njima glagoli izriu vrlo nalik na stanja to ih znae neprelazni glagoli. I rijeca se pri mnogim je glagolima, kako se vidi
u 474b, pravi objekt, npr. uvam se, hvali se itd., pa kako
se drugi objekti uz prelazne glagole mogu ne izricati, tako ostaje
esto i se neizreeno; tj. ima dosta glagola pri kojima se rijeca
se, koja im upravo pripada, moe izostaviti. Tako imamo: izliti
pored izliti se (npr. kad izlije voda. V. rjen. kod HaTer), kretati pored kretati se (npr. kree vojska na put), mai pored mai
se (npr. bolestan sam, ne mogu nikud mai), obogatiti pored
obogatiti se (a samo obogatiti moe biti i prelazno: obogatiti
koga), odadrijeti pored odadrijeti se (npr. niko ne mee nove
zalrnpe na staru haljinu, jer e zakrpa odadrijeti od haljine i gora
e rupa biti. V. mat. 9, 16 i mar. 2, 21), otisnuti pored otisnuti se
(tj. otii), Ozdraviti pored ozdraviti se (ovo se drugo nalazi u
akad. rjeIT., a samo ozdraviti moe biti i prelazno: ozdraviti koga) ,
poeti, pOinjati pored poeti se, poinjati se (npr. i tu najprije
poe borba za slobodu. D. istor. 142, od tada poinje novo vrijeme
u ivotu crnogorskom. 101), primaknuti pored primaknuti se (npr.
k njemu Mera iva primaknula. nar. pjes. I, 247), svrnuti pored
svrnuti se, svraati pored svraati se (npr. to po obiaju ne svratie k njoj. D. istor. 219, ovamo svraaj, junae. nar. pjes. I, 191),
etati pored etati se (taj glagol upravo znai: gibati, micati), to~ti
pored toiti se (npr. pone mu toiti krv iz nosa. nar. prip. 116),
uiti pored uiti se (samo uiti moe biti i prelazno: uiti koga),
utiati pored utiati se (npr. vjetar je utiao, ali samo utiati moe
biti i prelazno: utiati koga), uzmai pored uzmai se, vIti pored vIti
se (npr. vije li mu bandijera? nar. pjes. I, 263), zapjeniti pored
zapjeniti se (npr. Tadija je pjenam' zapjenio. nar. pjes. 3, 166),
zasunjiti pored zasunjiti se. - Za neke je glagole teko rei je
li im se dodat o ili im je izostavljeno; takvi su:obezobraziti i obezobraziti se, skrbiti i skrbiti se, zatrajati i zatrajati se, zelenjeti i
zelenjeti se, - isto tako obii i obii se, pristojati i pristOjati se

SINTAKSA

515

(potvrde tun dvjema glagolima sa se i bez se vidi u Iv. rjeniku) ,

brinuti (potvrde vidi u akad. rjeniku) i brinuti se, razgovarati (ja
sam o tom razgovarao s mnogijem ljudma. M . 236) i razgov arati se.
477. a) Kad dolaze jedan do drugoga dva glagola, od kojih
i jednome i drugom pripada rijeca se, ona moe uz obadva stajati, kako je u primjerima: to se opet opomenuste starati se za
mene. V. filiI. 4, 10, stidim se i sramim se podignuti. D. jezdr.
9, 6. Ali esto se stoji samo uz jedan glagol: tako se upru braniti
(mjesto: braniti se). V . mil. obro 97, Koje ce 06w!Ho rOB0pJ1 KJbycery K~ ce x.ohe .n;a o.n;6J1je (mjesto: da se odbije) . nar. posl. 167,
gruhati jeam kad hoe (mjesto: kad se hoe) da se melje. rjen.
kod rpyxaTJ1, kad hoe (mjesto: kad se hoe) da se jede. kod 3aTOII,
mi smo
nadali srei, a pribojavali i od nesree (mjesto: pribojavali se). M . 216, zbunjen okrete se i spusti na stolicu. S. 2, 84.
b) Kad se nekim povratnim glagolima doda dativ, onda je
znaenje da neko ima volju, da hoe initi ono to glagol znai ;
Vuk u rjen. (1818) XVIII biljei ove primjere: pjeva mi se, jede
mi se, plae mi se, ne eka mi se. tj. imam volju, hou pjevati,
jesti ... , pije mi se (v. u akad. rjeniku) . Moe se, dakako, rei i:
pjeva nam se, jede mu se itd. Tako je i ovo: Nikola ostavio ibuk,
ne pui mu se. S. 5, 138, bezbrina omladina, kojoj se igra i kad
jede i kad spava. M. 41. Isp. 540b. Drukije je: drijema mi se,
tj. drijemam nehotice (vidi u Iv. rjen.) . ,.
c) Cesto treba da se naini pasiv od povratnih glagola. U tom
sluaju ostaju povratni glagoli bez ikakve promjene, te npr. boji
se, smijae se znai lat. timetur, ridebatur. Primjeri: nije se vie
moglo izlaziti napolje da se s njima bije. V. dan. I, 86, uBijogradu
imaju riani samo jednu crkvu, odma kako se popne od Save
na zatavanak. 2, 43, od 'Onaki arhipastira ne moe se niemu
boljemu ni nadati. 115, pored toga se jednako prepravljalo za rat.
mil. obro 13, Ka.n; ce qeMy "tydu. nar. posl. 19, Ka.n; ce KOMe nodC.M,ujeBa. 291, jorgani su po varoima, a po selima se pokriva guberima. rjen kod jopra'H, hilo ih je toliko mnogo da se po ulicama
nije moglo mai od njih. prav. sov. 72, ima nekoliko pravila u
kojima se postaralo da se crkveni zakoni dobro izvruju. D. istor.
57, odatle nije daleko bilo do misli da se otme vrhovna vlast, kojom se najpouzdanije moe popeti nad druge. 79, za to su trebali
ljudi poteni kojima bi se moglo osIdniti na rje . 275.

se

478. a) Neprelazni glagoli hoditi, lei, sjesti, ustajati uzimaju se k atka d

u pjesmama kao prelazni: zelenu goru hodila. n ar. pjes. 1, 311, uveer me
rano lijegae, a ujutro docna ustajae (tj . mene). 1, 231, docna lee, rano

516

GRAMATIKA

me ustaje. l, 231, sjede (tj . posjede) Bogdan doga vilovita. l, 542, s desne
strane uza ramo svoje sjede (tj . posadi) zeta Strahinia bana. 2, 263. Da
se neprelazni glagoli tfkati, u zavreti, vaskrsnuti uzimaju katkad kao prelazni, tome ima potvrda u Iv. rjeniku.

b) Povratni se glagoli esto upotrebljavaju u u z a j m i n o m

npr. ovi se ljudi miluju (tj . miluje jedan
drugoga), mi se pozdravljamo, seljaci se stadoe tui (tj. jedan
drugoga). Moe se dogoditi da se samo iz saveza misli: moe razabrati je li glagol uzt:t u svojem obinom povratnom znaenju ili u
uzajminom, tako npr. ove se dvije ene hvale moe znaiti da
svaka sebe hvali, a i jedna drugu da hvali.
c) Gdjekoji neprelazni glagoli postaju prelazni kad se sloe
s kojim prijedlogom, npr. ii - nai, Iaziti- nalaziti, letjeti preletjeti, pasti - napasti, propasti (npr. to si napao ovjeka?
suze ga propale), sjati - obasjati, spavati - uspavati, skoiti preskoiti, stati zastati (zastao ga kod kue), zinuti - obzinuti.
(recipronom) znaenju,

479. a) Praktino pravilo za t r a j n e i za t r e n u t n e glagole glasi: trajni su glagoli u prezentu oni kojima se moe odgovo-riti na pitanje: ta sada radi?, a u infinitivu oni koji mogu biti
dopuna glagolima poeti, prestati; trenutni su oni kojima se ne
moe odgovoriti na reeno pitanje i koji ne mogu biti dopuna pomenutim dvjema glagolima. Tako je npr. glagol uvam trajan, jer
se moe njim odgovoriti na pitanje: ta sada radi? i jer se moe
rei: poeo (prestao) sam uvati; a sauvam je trenutan glagol, jer
se njim ne moe odgovoriti na reeno pitanje i jer se ne moe
rei: poeo (prestao) sam sauvati.
b) Trajni se glagoli dijele u d u r a t i v n e (neprekidne) i u
i t e r a t i v n e (uestane). Durativni znae radnju koja tee .bez
prekida, npr. plesti, ginuti, letjeti, hvcLliti, gledati, kupovati itd.,
a iterativni znae radnju s estim ponavljanjem i s prekidima, npr.
polijetati, izgledati, zabadati, nalagati, pobolijevati, izvlaiti itd.
Iterativni se glagoli dijele u iterativne I i u iterativne II stepena;
razlika je meu jednima i drugima u tome to iterativni glagoli II
stepena znae ponavljanje u jo veoj mjeri nego oni I stepena, ali
j e ta razlika esto zatrta, te znae jedni to i drugi. Iterativni glagoli II stepena izvode se iz iterativnih I stepena, a znak im je
-ava- ili -iva- ispred -ti lU infinitivu. Tako putati, dopunjati, izmiljati, rpogledati, ponuati, umiljati se, zatiskati iterativni su
glagoli I stepena, a II su stepena: putavati, dopunjavati, izmilja-

517

SINTAKSA

vati, pogledivati, ponuavati, umiljavati se, zatiskivati. - Cesto

iterativnoga glagola I stepena nema, ve sam'o drugoga; npr. nema
saaljati, unitati, oivljati, pokraati, posveati, primamljati, ve
samo saaljavati, unitavati, oivljavati, pokraivati, posveivati,
primamljivati itd. A esto se i to dogaa da prema iterativnom
glagolu I stepena nema takvoga glagola II stepena; imamo npr.
zabadati, nalagati, pogaati, pogibati, propadati, razmatrati, ali
nemamo: zabadavati, nalagavati, pogoivati, pog ibavati, propadavati, razmotrivati.
c) I trenutni gdjekoji glagoli mogu biti iterativni, tj. radnja
im se ponavlja, ali svaki put je trenutna; npr. popucati (obrui su
popucali, tj. nekoliko njih, sVi jedan za drugim), porazbolijevati
se (eljad se porazbolijevala, tj. jedno za drugim), poizvaljivati
(poizvaljivao vjetar drveta), isprebijati (isprebijali ljudi lupea),
pozobati (ptice pozobae groe).
480. a) Gdjekoji se glagoli mogu uzimati i kao trajni i kao
trenutni; takvi su npr. uti, imenovati, krstiti, prstenovati, ruati,
silovati, uzrokovati, veerati, vidjeti, vjerovati. Za te glagole pie
Vuk u svome rjeniku da su i trajni i trenutni. Meu njih ide i
vapiti, za koji Vuk kae da je trenutan, ali u 483a vidjet e se
da je i trajan. .- Da glagoli ruati , i vjercyvati imaju pored trajnoga znaenja jo i trenutno, to se vidi iz ovih primjera gdje oni
stoje pored drugih trenutnih glagola u historikom prezentu (v.
574): kad ujutru stignu u Smederevo, gne odjau od konja te se
odmore i ruaju. V. dan. I, 79, otidu tajno te kau daijama ...
daije to odma vjeruju i pokupe svoje blago, pak sjednu u etokaik
i pobjegnu niz Dunavo. 3, 209, kad Janko otide Kara-oriju i
tuei se kae mu da su Ilija i Luka ljude podgovorili ... Karaorije vjeruje Janku sve pa pozove k sebi Iliju i Miljka. prav.
sov. 49. Takvih primjera ima jo i za glagole pisati, razumjeti,
tuiti, vezati, tj. i ti bez sumnje trajni glagoli mogu sluiti i kao
trenutni, kako se vidi iz primjera: kad tako nijesu mogli iskaliti
srce na meni, oni me tue starjeinama. V. dan. 2, 141, Jadrani to
jedva doekaju i vrate se natrag, a on (tj. Ali-beg) s Turcima
otide u Sabac; u Sa!pcu sastavi se Ali-beg i Mus-aga razumiju da
su srpske ete dole, zato poalju ... 3, 170, zato otide s momcima
te ga nou uvati u njegovoj kui i vee. mil. obro 181, godine 1813.
skrive neto u Srbiji dva ovjeka, pa uteku u Karavlaku i otidu u
Kraljevo ... srpska vlast pie u Kraljevo da se ovi ljudi pohvataju
i poalju u Srbiju. kov . 3, kad mu potom Kara-orije pie da
Turke poalje u Biograd, odgovori mu da ih je poslao. prav. sov.
I

518

GRAMATIKA

15, kad Petar Iko poe iz Carigrada u Srbiju i, doavi u Deligrad,

?'azumije da su Srbi Biograane pobili i opljakali, onda on ostane
u Parainu, a Jeftia poalje Kara-oriju. 15, onda najmlai
(brat) zakolje sv oga (konja), od koe njegove otkroji oputu, jedan
kraj od nje vee za strijelu, pak je pusti iz luka u ardak. nar.
prip. 9. - Osobit je glagol kazati, koji je u prezentu trajan i trenutan (potvrde vidi u Iv. rjeniku), u imperfektu i u sadanjem
gerundiju (veli se u akad. rjeniku da je) trajan, u ostalim je oblidma trenutan, ispo pratiti koji je perfektivan i imperfektivan.
b) Ve je u 248b reeno da je dati glagol trenutan, a ne dati
da je trajan; ovdje neka stoje tri potvrde za ovaj drugi : videi
da Turci nikako ne dadu doputenja. V. mil. obro 71, jer vi niti
ulazite niti date da ulaze koji bi htjeli. mat. 23, 13, ne damo ti
nita (tj. ne damo ti sada). nar. pjes. vuk. 4, 33.
481. a) U perfektu narodne pjesme esto upotrebljavaju, ponajvie
poradi potrebe stiha, trajne glagole gdje smisao trai trenutne. Primjeri:
nije meni glave ao, ve je meni lonca ao, skupo sam ga kupovala (tj . kllpila). nar. pjes. l, 177, je li ti se gospodar enio? (tj. oenio). l , 299, boju
su mu pomo nazivali (tj. nazvali). 2, 7, 3 mene su elje prolazite (tj. prole),
jo kako sam pao u tamnicu. 2, 320, careve su sluge izlazile (tj. izile), pod
Savom su konja prifatile. 3, 69, doved'te mi pobratima moga i njemu sam
dara donosio (tj. donio), dobra sam mu konja dovodio (tj. doveo). 3, 348,
pa dolee Hajka do junaka te udari Zukan-barjaktara, udari ga po svHenu
pasu, grdnu mu je ranu zadaval.a (tj. zadala). 3, 383, ako ti je ljubu odvodio
(tj. odveo). JM. 63, pred svatove ishodio (tj. iziao) Vue. 86, u avliji curu
zaticao (tj. zatekao), na djevojku konja nagonio (tj. nagnao). 433.
b) Rjee se trajni glagoli ovako upotrebljavaju u drugim oblicima:
trai Simo roda i plemena, al' kako e njega nahoditi (tj. nai) kad nikoga
pitat ne umije? nar. pjes. 2, 66, pokupiu po Bosni junake, odveu ih do
Janoka grada, pogubiU od Janoka J<:mka, sav u njemu Janok poharati,
iz Janoka roblje odvoditi (tj. odvesti). 3, 255, a doao suanj u avliju moliti
se za boga jednoga ne bi li mu togo darivala (tj. darovala). 3, 416, moete li, brao, poznavati (tj. poznati) ono pseto to kasa niz polje? 4, 105,
pobjegoe gorom i planinom, dokle Petru stricu dolazie (tj. dooe) . 4, 365,
mjesta sebi nalazit (tj. nai) ne moe. JM. 119.

482. a) Manje nego u pjesmama nalazi se takvih primjera

u prozi: te je godine orije triput ranjavat (tj. ranjen). V. eman.
7, kad ja dolazi (mjesto: dolazih, tj . dooh), ni jednoga nije bilo.
35, osobito za uvode turske bio je izdao strane zapovijesti, i de je
koga naao i uvatio, odma ga je sjekao i vjeao (tj. posjekao i
objesio). 3, 197, pai je odma javljeno da je u Srbiju prebegao
kapetan Radi, koji je ... Srbe pobunio, koji se potom Turkinjom
enio (tj. oenio), u Beogradu sudio itd. 4, 15, kako je (Cardaklija)
otiao u Peterburg, u Srbiju jo nije ni dolazio (tj. doao) . 5, 30,
TIYITao Hacpa.z:l;J1B:-xoua JbeK'apa, Kora cy MY 6YIJB1 ,n;03BaJB1 ,n;a ra

SINTAKSA

519

.JU1jeQn KaA je nao c TaB aHa na ce y6no; a KaA je JIeKap oAroBop~o

.Aa }rnje, OH Ta oliepao H Ka3ao Aa 30BY 'IOBjeKa KOjH je naoao (tj.
pao) c TaBaHa. nar. posl. 114, djevojka koja se nije udavala (tj.
udala) ... pa maka r bila i usielica od pedeset godina. rjen. kod
AjeBojq~a, itao sam negdje da je neko i u Srbiji nalazio (tj .
naao) ovakovoga kamenja. kod creliaK, ona je bila bjelja od snijega, rumenija od ruice, sjajnija od sunca da se take na svijetu
-raalo (tj. rodilo) nije niti e se raati (tj. roditi). nar. prip. 130.
b) Obrnuta je pojava kad se uzme trenutni glagol za radnju
:za koju se u samoj reenici kae da je trajala vie vremena. Pri:mjeri: povrati se i on (tj. Napoleon) natrag i poiti d a n j u i n o u
k Lipisci. V. eman. 46, bramini se vrate njiovim putem i n e k o
v r i j e m e pou utei. dan. 2, 126, kako ovaj doe, najprije nas
pogleda n e k o l i k o m i n u t a, pa onda. .. i35, sjede Marko
t r i m j e s e c a d a n a dok je ivot malo povratio. nar. pjes.
2, 404, tu je trudna eta poinula, poinula t r i b i j e l a d a n a.
4, 53, on odmah raspie svijem starjeinama ... sva vojska da
pohita d a n i n o na Moravu. prav. sov. 30, za njegova vremena poinu zemlja d e s e t g o d i n a. D. 2 dnevn. 14, 1. Po svoj
prilici je u tim reenicama brahilogija (stezanje): sjede Marko tri
mjeseca dana kazano je mjesto: sjede Marko i sjeae tri mjeseca ;
isto tako: poinu zemlja deset godina stoji mjesto: zemlja poinu
i poivae deset godina itd. Tako je i ovo: tada e Tir biti zarobljen
s e d a m d e s e t g <o d i n a. D. is. 23, 15, mjesto: bit e zarobljen
i robovat e 70 godina.
483. a) Kad je od kojega korijena samo jedan nesloeni glagol u obiaju, onda je ponajvie glagol trajan, i to durativan, npr.
plesti, krasti, rasti, tresti, ei, biti (bijem), piti, kriti, eznuti,
ginuti, tonuti, blijedjeti, trpjeti, vrvjeti, cijediti, gaziti, misliti,
:moliti, uiti, kopati, motati, tjerati, glodati, pisati, strugati, bolo-vati, milovati, radovati se, itd. - Od toga je pravila pravi izuzetak
;samo glago rei koji je svagda trenutan; glago vapiti (o kojemu vidi
-u 382b) ili upiti pie Vuk u svome rjeniku da je trenutan, ali
nije, jer Danii od njega tvori sadanji gerundij i imperfekt, dakle
-oblike koje mogu imati samo trajni glagoli: vapijui. pis. 25, 30,
78, 184, vapijaste. sud. 10, 12, vapijahU. nem. 9, 4.
b) Kad su istoga korijena u obiaju dva nesloena glagola,
onda je jedan trenutan, 'a drugi je trajan; ako idu u razline vrste
-(to ponajvie biva), onda trajni glagol ide svagda u dalju vrstu
glagolske diobe, dakle, ako npr. j edan ide u II vrstu, a drugi u V,
.onda je onaj prvi trenutan, a drugi je trajan itd. Primjeri: baciti

520

GRAMATIKA

- bacati, ipiti - ipati, koraiti - koraati, kupiti - kupovati,

Hititi se - Uiati se, liiti - liavati, platiti - plaati, pljunuti pljuvati, roditi - raati, sjetiti se - sjeati se, staviti - stavljati,
- snhi - snivati, vezati (moe biti i trajan, v. 4BOa) - vezivati"
viknuti - vikati, zOvnuti - zvati. Rijetko idu oba glagola u istu
vrstu: dati - davati, darovati - darivati, krepati - krepavati,
vjenati vjenavati. Ni to se ne nalazi esto da su oba glagola
trajna, kako je npr. sjei - sjecati; tu je drugi glagol umanjena
znaenja, a prvi nije, dakle im se znaenja ne slau sasvim, isto se
tako ne slau znaenja ni paru tetovati - tetovavati, jer je prvi
glagol durativan, a drugi iterativan. Razlika u znaenju uzrok je
to su oba glagola trajna i u parovima: hoditi - h6dati, nositi n6sati, voditi - v6dati, voziti - v6zati (v. 386a). Znaenje se
dobrano razlikuje u glagola: vUi - vlaiti. Teko je razumjeti
zato su oba glagola trajna u parovima: crpsti - crpati, koriti karati, poriti - parati, spati - spavati; o parovima biti - bivati,
bOsti - badati, brati - birati, slati - iljati, gdje su takoder oba
glagola trajna, vidi u 484a.
c) Nalaze se i po tri nesloena glagola od istoga korijena; tako
je: cvasti - cvittiti, ispo bademi poinju cvatiti. ll. prepo 6, 70&
(1836) - cvjetati, titi - ittiti - itati, gdje su sva tri glagola
trajna, ali to je sasma rijetko. Mnogo je obinije da nijesu sva tri
ni trenutni ni trajni. Primjeri: dii - dignuti - dizati, javnuti
(se) - javiti - javljati, lUpnuti - lUpiti - lupati, pasti - padnuti - padati, pui - puknuti - pucati, skoknuti - skoiti skakati, stii - stignuti - stizati; u tim su primjerima prva dva
glagola trenutna, a trei je trajan, ali mogu biti i druga dva glagola trajna, a trenutan je samo prvi: linuti - liti - lijevati, par_o
nuti - poriti - parati, pustiti - putati - putavati, svanuti svitati -svanjivati, svirnuti - sviriti - svirati, vrnuti - vratiti.
- vraati, zinuti - zjati - zijevati.
d) Nalaze se i po etiri nesloena glagola istoga postanja, ali
rijetko: gnati - goniti - g6nati - ganjati (sva su etiri glagola
trajna), lei - legnuti - leati - lijegati, sjesti - sjednuti sjediti - sjedati (prva su dva glagola trenutna, druga dva su
trajna).

484. a) Kad se trajni glagoli navedeni u 483a sloe s prijedlozima, oni postaju trenutni, npr.oplesti, istresti,ubiti, ieznuti,
poginuti, pretrpjeti, pogaziti, pOmisliti, nauiti, iskopati, otjerati,
napisati, zami10vati itd. Prema nekima od takvih trenutnih glagola
nainjeni su trajni, i to iterativni I stepena, npr.opletati, istresati,

SINTAKSA

521

ubijati, pogibati, pomiljati, nauati, iskapati (ova dva posljednja

vidi u akad. rjeniku) . Ti glagoli nijesu postali od trajnih pLetati,
t1esati, bijati, gibati, miljati, uati, kapati, jer takvih glagola nikako nema, nego su postali neposredno od trenutnih sloenih gla-o
gola, dakle npr.opletati, istresati, pomiljatiodoplesti, istresti,
pomisliti itd. Ima, istina, nekoliko trajnih glagola bez prijedloga
nainjenih kao pLetati, tresati ... , takvi su npr. badati, birati, bivati, lijetati, iljati, znavati (dijalektiki!). Budui da je takvih
glagola razmjerno vrlo malo, zato emo rei da oni nijesu nai
njeni prema: bosti, brati, biti, letjeti, slati, znati, nego da su izvedeni od sloenih: pmbadati, sabirati, prebivati, izlijetati, pOiljati,
poznavati, odbacivi prijedlog. Teko Je dokuiti zato bi se velika
mnoina interativnih glagola, kao to su pletati, tresati, bijati itd.
izgubila da ih je igda bilo.
b) Kad se glagoli navedeni u 483b, c, d sloe s prijedlozima.
onda svi trenutni ostaju trenutni, a od trajnih neki budu trenutni.
a neki ostaju trajni: Primjeri za trenutne glagole: baciti.....:.... izbaciti, dati - prodati, dii - podii, kupiti - otkupiti, platiti isplatiti, pasti - propasti, skoiti - preskoiti, staviti - postaviti;
primjeri za trajne glagole koji postaju trenutni: bacati - izbacati,
itati - proitati, kupovati pokupovati, lupati - razlupati, plaati poplaati, pucati ispucati, pljuvati - popljuvati; primjeri za trajne glagole koji ostaju trajni: dizati - podizati, nositi
- iznositi, padati - propadati, stavljati - pOstavljati, voditi uvoditi, voziti - izvoziti, vraati - povraati.
c) Neki s prijedlogom sloeni glagoli mogu biti trenutni i
trajni, ali je razlika u kvantiteti i akcentu; trenutni su: nasjecati,
otpjevati (zapjevati), pregledati (razgledati), prokljuvati, raskidati,
zapljUvati, - a trajni su: nasijecati (istono: nasecati), otpijevati,
(zapijevati, ist. otpevati, zapevati), pregledati (razgledati), prokljuvati, raskidati, zapljuvati.
d) Trenutni s prijedlog:om sloeni glagoli kad dobiju na poetku jo jedan prijedlog, ostaju trenutni; primjeri: domisliti
se - predomisliti se, namjestiti - ponamjestiti, napiti se podna piti se, okrenuti - preokrenuti, pomoi - potpomoi, poznati - raspoznati, uhvatiti - obUhvatiti, Umrijeti - obumrijeti, ustaviti zaustaviti, zabaviti se pozabaviti se, Istobiva obino i onda kad trajni s prijedlogom sloeni glagoli dobiju
na poetku jo jedan prijedlog: namjetati - ponamjetati, nati cati
- ponaticati, pogibati - ispogibati, poklanjati - ispoklanjati,
prepletati - isprepletati, pribijati - isprihijati, udavati - pou-

522

GRAMATIKA

davati, uzimati - pou.zimati, zaboravljati - pozaboravljati, zavezivati - pozavezivati. Rijetko je u ovom drugom dogaaju glagol
sa dva prijedloga trajan: nalaziti - pronalaziti, povijedati - pripovijedati, poznavati - raspoznavati, preskakati - preskakivati,
prodavati - preprodavati.
e) Glagoli sa tri prijedloga sloeni svi su trenutni, i to iterativni, vidi u 399f.
f) Slabo se nalazi da je isti glagol s jednim prijedlozima trajan, a s drugim trenutan; tako su npr. trajni glagoli: dohoditi,
nahoditi, uhoditi, a trenutan je pohoditi; trajni su: prihvatati, zahvatati, preskakati, uskakati, podsjedati, zasjedati, razlijegati se, a
trenutni su: nahvatati, pohvatati, poskakati, posjedati, polijegati.
Glagoli doznati, priznati, sazvati, svagda su trenutni, a poznati je
u gdjekojim krajevima (u Dubrovniku i u Slavoniji) trajan, npr.
odavno ja njega poznim! (mjesto: poznajem). - Tako je isto
rijetko da je isti sloeni glagol u jednom znaenju trenutan, u
drugome trajan: napadati (trenutno: napadalo dosta kruaka,
trajno: napadati na koga), nametati (trenutno: nametae jabuke na
:sve stolove, trajno: koju neu onu mi nameu); tako je i nanositi i
nanositi se, posjedati (potvrde vidi u Iv. rjeniku).
g) Ima dosta glagola koji su u obiaju samo s prijedlozima
sloeni; onima to su navedeni u 391a dodaju se ovdje jo: dokuiti dokuivati, opkoliti apkoljavati, poinuti - poivati,
pribliiti - pribliavati, prionuti - prianjati.

PRILOZI

485. a) Prilozi ponajvie

znae

ili

nain

ili mjesto ili vrijeme,

tj. odgovaraju na pitanje k a k o? (npr. lijepo, dobro), na pitanje

g d j e? k a m o? k u d a? (npr. dolje, gore, onamo, svuda), na

pitanje k a d a? (npr. lani, juer, danas). Neki prilozi znae koliinu, tj. odgovaraju na pitanje k o l i k o? (npr. mnogo, malt),
dosta). - K!oji prilozi znae mjesto ili vrijeme, oni slue za bliu
oznaku glagolima, a oni koji znae nain, mogu izblie oznaivati
glagole, pridjeve i priloge (npr. lijepa piu, vrlo lijep, vrlo lijepo).
Veoma rijetko prilog slui za .oznake imenici, kako je u primjeru:
jel ga kau odvie junaka. nar. pjes. 3, 307.
b) Ima priloga koji ne znae ni nain ni mjesto ni vrijeme,
ve slue za to da se smisao reenici rairi (ak, jo, takoer)
ili suzi (bar, jedva, samo), da se dopuni (gOtovo, moda, toboe)

SINTAKSA

523

ili da se potkrijepi (ba, dabogme, dakako, dato, meer). R~~~prilog, a slui za to da se koja rije ili koja
reenica zanijee; vidi o njenoj slubi u 511-515.
e) S glagolom jesam u predikatu obino stoji pridjev (npr.
zec je plaiv, Gojko je pametan), ali se katkad mjesto pridjeva
nalazi prilog, npr. u obraz je (tj. ban Strahini) sjetno, neveselo
(mjesto: sjetan, neveseo). nar. pjes. 2, 267, bolje je Boi kuan
nego juan. nar. posl. 22, bolje je prazna vrea nego vrag u vrei.
25. Cesto se u takvoj slubi nalazi prilog zdravo, npr. tako ti
z dravo glava bila! nar. pjes. I, 462, zdravo da si, delijo neznana! 2,
418, da li znade Budim1iju Jovu? je li zdravo, je l' se oenio? 2,
0641, ako bog dal te zdravo budemo. 4, 184, Prilog zdravo moe u
ovoj slubi da bude zdruen s prilozima veselo, mirno: da smo
zdravo i veselo. nar. pjes. I, 83, da ste svi zdravo i veselo. D. pis.
mil. 29, ja sam zdravo i mirno. V. prepo I, 180 (1820) i I, 267 (1825).
U svim navedenim primjerima mjesto priloga mogao bi biti i pri<ljev, ali mjesto nekih priloga ne moe se uzeti pridjev (najobiniji
takav prilog je kako): da se i ja razveselim razabravi kako ste vi.
Y. filib . 2, 19, da znam kako ste. prepo I, 295 (1827), ako ste radi
>uti kako sam. 4, 104 (1825), i mala sam jo jednoga sina, pa otiao
u svet i propao, bog zna kako je i gde je. nar. prip. 80, on ih zapita
:kakosu i ree: kaka je otac va? a oni rekoe: dobro je sluga waj .
D . I, mojs, 43, 27, 28, ako ste radi znati kako sam: samo sam zdravo,
vala bogu, a u ostalom sam zlo, ne moe.gore biti. V. prepo 4, 104,
{1825), dobro nam je paa u Kanii, zdravo su nam age po Kanii.
JM. 504. - Dijalektiki je: to mi ini, gospodine? ivo li si?
.zdravo li si? (tj. jesi li iv i zdrav?). M. 317.
d) Kako su prilozi rijei nepromjenite, oni se ne sklanjaju,
ve ostaju svagda u jedinom svojem obliku to ga imaju. Primjeri:
-tolkovanije nekoliko rei. V. n:ar. pjes. (1833) 349, u dosta ale ima
malo i zbilje. nar. posl. 328, imena nekoliko milosnika. D. istor.
'287, po originalnim statutima najvie dalmatinskih gradova. 329,
poslije mnogo vremena umrije car. 2. mojs. 2, 23.

486. a) Mnogi prilozi su po svojem postanju upravo ovaj ili

<maj pade koje imenice ili pridjeva ili zamjenice. Za neke se
.1Iloe to dokazati samo s !pomou poredbene gramatike, a za neke
ne treba te pomoi jer je stvar sasvim jasna. Tako prilozi na -o,
npr. dobro, zlo, lijepo, nemilo, esto, vrlo itd. upravo su akuzativ
'Sing. srednjega roda (ispor. selo, brdo, koljeno itd); - prilozi na
1

Vidi biljeku uz 450a.

524

GRAMATIKA

-om uptavo SU instrumental sing., npr. kradom, poredom, prvom,.

drugom, treom, irom; - prilozi lani, ljeti, zimi upravo su lokativ sing. (ispor. eni, vodi); to su isto i prilozi gore, dolje, koji su
u starom jeziku glasili gore, dole (kao i ene, vode), isti su pade i
dij alektiki prilozi . dobre, lje (tj. dobro, zlo). Prilozi bratski,
hrvatski itd. mogli bi biti instrumentali plur., ispo s potoii (
149c), pod koli (v. 160c). Neke imenice onakove kakove su u nominativu sing. upotrebljavaju se kao priLozi; to su: istina (npr. ja
sam, istina, kriv, ali ... ), sila (npr. sila sam izgubio), strahota (stekao je strahota novaca). Imenica istina postala je prilogom tako to
je uza nju izostavljen predikat je (v. 401e), a imenice sila i strahota dobile su tu slubu tako to su se u nominativu znaenjem
svojim izjednaile s prilogom mnogo (veoma mnogo), pa kak.o se ta
rije, prilog budui, ne sklanja, prestale su se sklanjati i reene
dvije imenice kad imaju to znaenje (v. 426c), ali sila moe se u
reenom znaenju sklanjati, npr. uz ovo bismo dobili silu istijeh
slavenskijeh rijei. V. kov. 22. I prilog ao upravo je imenica, i
to nom. i ak. sing., kako se vidi iz primjera: oe vratit ao za sramotu. nar. posl. I, 603, i vratiti ao za sramotu. 3, 463, ali ee
slUi ta rije kao prilog, npr. ao mu je bilo, vrlo mi je ao, pa kao
prilog ima komparativ i superlativ: Uije, najhlije. Prilog dama.
bit e upravo genitiv sing., a odgovara i na pitanje: gdje? i na
pitanje: kamo?, npr. bio sam doma., idemo doma.
b) Neki su prilozi sloeni od dvije rijei, od kojih j~ prva
prijedlog, npr. dodue, doista, dosta (v. 55c), natrag, naprijed, naopako, navla, napokon (tu su dva prijedloga), opet,.
sjutra ili sutra, uvelike, zacijelo i dr. Ovamo idu i prilozi: nalik
(tj. na lik, npr. sestra nalik na brata), zalih (npr. vodenica stoji
zalih, imate li koju stolicu zalih?), koji se, dakako, ne sklanjaju.
Ovdje se mogu navesti i rijei: isprva, iznova, zarana itd., to
srno ih imali u 462d.
487. a) Ima nekoliko rijeca koje i nijesu prave rijei, jer se samenikad ne govore, ve !ile bez prave potrebe navezuj u na druge. Takvi su.
navesci: zi, npr. u njojzi., tf.zi ( 195a), drugojzi, ludizi ( 209b), k, npr. ondak.
polak (mjesto: onda, pola; u akad. rjen. ima jo : brek, doslek, kadek.
ovdjek, paek mjesto bre, dosle itd.). ka, npr. menika, teblka (mjesto: meni,
tebi), sadeka (mjesto: sade, tj. sada), ke, npr. danaske, noaske, sinoke.
naske, vl1ske (mjesto: nl1s, vl1s, - ovamo ide i b6jske, tj. b6j se, .inirrtiske,
tj. ini mi se, tu dakle imamo ke mjesto: se ke), n, npr. dOvlen, 6vdjen
(mjesto: dOvle, 6vdje), na, npr. tUna (mjesto: tO), ne, npr. tune (mjesto: til).
Vrlo je malo od tih navezaka jasna postanja, takav je no u k~dno, k1l.kono.
gdj~no, tOno, t~rno (mjesto: kad, kako, gdje, to, ter, vidi u 470c). Ponajvie tih navezaka jesu dijalektizmi.

525

SINTAKSA

b) Prilozi danas, veceras postali su od d.bIlbS, veer'bs, gdje

je-s akuzativ sing mukoga roda zamjenice koja je nekad bila
u jeziku i znaila :l>ovaj; prema tome rijei danas, ve<:eras
upravo znae : dan ovaj, veer ovaj. Te su dvije rijei povukle za
sobom i druge, te se govori: jutros, ljetos, noas, zimus, a upravo
bi trebalo da bude jutrose, Ljetose, noasu (a od h), zimusu, jer
je ona zamjenica u akuzativu sing. za srednji rod glasila se,
a za enski su; po analogiji rijei ljetos nainjena je proljetos,
premda se ne govori proljeto, nego proljee. Nejasan je prilog
sino, koji je po svojem postanju upravo nominativ sing. (tj .
si no), a oekivao bi se oblik stmo (tj. su no), koji je akuzativ sing., jer je akuzativ pade za naznaivanje vremena (v.
546d).
c) Za priloge ima nekoliko osobitih nastavaka. Evo ih: amo :
kamo, ovamo, onamo, tamo, - ce: naherce, naizmjence, poimence, posamce, uzagrepce, - da: kada, onda, sada (od zamjenice s, o kojoj vidi pod b), tada, - dje: gdje, ovdje, ondje, ice: isprvice, naustice, nehotice, nemilice, silimice, - ke: etvo
ronoke, leeke, objeruke, poloke, porebarke, le, dokle,
dovle, odanle, odavle, odsele (-se- je od osnove iste zamjenice
od koje je sa u sada), - ma: bOlj ma, manjma, vema, veOma
(mjesto veLma od korijena vel, koji je u velik), - o: jedno (ili
jedno), prva (tj. prvo, prije), uda: kuda, ovUda, onuda,
tUda. - Kako se ima tumaiti postanje nastavaka ce, ice, ke,
to sam ja ve odavno razloio u Radu jugoslav. akademije
knj. 96, str. 228-233, a koje padee treba da traimol u ostalim
ovdje navedenim nastavcima, o tom se moe govoriti samo u
poredbenoj gramatici.

PRIJEDLOZI

488. a) Jedni su prijedlozi veoma stari, emu je dokaz to se

nalaze u svim slavenskim jezicima, dakle ih je imao i negdanji
praslavenski jezik, npr. do, iz, na, od, po, pri, za itd. Drugi su
prijedlozi mladi, tj . razvili su se u naemu jeziku, poto se on
bio ve odavno odijelio od drugih slavenskih jezika, zato ih u
tim jezicima ili nikako nema ili se nalaze samo u nekima ; takvi
su prijedlozi npr. kraj, mjesto, radi, vrh. Onima prvim postanje
se moe tumaiti samo u poredbenoj gramatici, a oni su drugi
jasni, jer su pored njih ponajvie sauvane rijei od kojih su

526

GRAMATIKA

postali; tako npr. imamo jo i danas sasvim obine imenice: kdij ,

mjesto, vrh, koje stojei u akuzativu sing. slue kao prijedlozi,
a radi je po svoj prilici lokativ sing. od negdanje imenice rad,
koja se izgubila, a sklanjala se kao imenica stvar. Iz 380, 381
i 391-399 zna se koji se prijedlozi nalaze, koji li se ne nalaze
u imenikim, u pridjevnim i u glagDlskim sloenicama.
b) Prijedlozi stojei s kojim padeem najee izriu m j es t o (poloaj i smjer) i v r i j e m e (trajanje i tijek); prvo je npr.
u grad, iz grada, na stolu, k710Z drvo, za kuom, - drugo npr.
do noi, od noi, na jesen, o Boiu, za godinu dana.
c) Osim mjesta i vremena izriu prijedlozi zajedno s pade-o
ima i razline druge odnoaje meu predmetima. Takvi su
odnoaji (osim drugih) ovi: c i j e n a, npr. po to e mi to prodati? - d o d a van j e, npr. bio. je pametan, k tome pravedan,
- d o P u t a n j e, npr. pored svega velikog truda nije mogao
uiniti (tj. premda se uvelike trudio), d r u t v o, npr. doao je s Miloj em, - i z u z i m a n j e, npr. niko nije znao osim
tebe, - m j e r a, npr. odskoilo sunce s koplja, - n a i n, npr.
odvedoe ga na silu, - n a m j e n a, npr. sve na slavu boju
ine, oznaka, npr. oni su od boja junaci, - po.reenj e,.
npr. ko.nj je bri od vola, - p o p r a t n a o k o l n o s t, npr. zaboravih na moju nesreu o.tii, .:..- p r i p a d a n j e, npr. car od
one zemlje, - p r D t i v t i n a, npr. uinio je p1'eko moje volje,
- r a s k i d a , npr. do.ao je bez brata svojega, - r a z m j er.
npr. mi smo malen narod prema Rusima, - r e d, npr. idu jedan
za drugim, s r e d s t vo, npr. javie mu preko poslanika,
s v r h a, npr. idem po vodu, u z r o k, npr. propao je
s nerada, - z a k l i n j a n j e, npr. ta to ini za boga!l - z am j e n a, npr. platiu mjesto (ili za) tebe.
d) Cesto prijedlozi sa svojim padeima slue za dopunu glagolima, imenicama i pridjevima, kako je u primjerima: izbavi
me od ove nevo.lje, mrzili su na me, ne ivi ovjek o samom
hljebu, teio je za slavom, - vijenac od trnja, bure za rakiju,
ljubav prema narodu, nijesi gospodar nada mnom, - lakom
na dukate, knjiga vana za na jezik, u onome poslu vjet ovjek.
e) Neki prijedlozi imaju samo 'Po jedno znaenje, npr. bez
znai samo raskidu, kraj samo mjesto, zbog samo uzrok, ali ponajvie imaju prijedlozi po dva ili po tri znaenja ili po. vie njih,
kako. se moe vidjeti u sintaksi padea zdruenih s prijedlDzima.
Nekim su se prijedlozima (npr. na, od, u, za) znaenja tako
1

Po novom pravopisu kao priloki izraz: zaboga.

SI N TAKSA

527

razgranala da je dosta puta vrlo teko ukratko naznaiti kakav

se upravo odnoaj izrie, npr. znam ja to na pamet,1 to je oci
boga grehota, kazau mu u oi (u brk), o Turine za nevolju
kume! Obilno se u ovoj knjizi ne moe govoriti o svim.
znaenjima to ih imaju prijedlozi, jer bi za taj posao trebalo
(prema drugim partijama) nerazmjerno mnogo prostora, a on
i ne ide toliko u gramatiku koliko u opiran rjenik kakav je
npr. akademiki ili Ivekoviev. Zato se treba stegnuti samo na
glavne crte (i ovdje i u sintaksi padea, zdruenih s prijedlozima) .
f) Po dva se prijedloga esto zdruuju u jedan, npr. ispod,
izmeu, usred, a da toga ima i u sloenicama, to se vidi u 380,
381 i 399. Katkad gdjekoja imenica s prijedlogom slui kao prijedlog, npr. uoi (tj. u oi) Petrova dne, uime 2 (tj. u ime) naroda ,
nadomak (tj. na domak) Bea. U rijerna pokraj, pored, povrh
prijedlog je sloen s imenicom.
489. a) Nominativ i vokativ nemaju nigda uza se prijedloga,
svi drugi padei ih imaju (najee genitiv, najrjee dativ) , a
lokativ se i ne govori sam, bez prijedloga.
b) Mnogi se prijedlozi slau samo s jednim padeem, npr.
bei, kod, radi samo s geni1rl.vom, - k samo sdativom. - kroz
samo s akU2Jativom, - pri samo s lokativom. Neki se prijedlmi
slau po s dva padea, takvi su: s, koji se slae s genitivom i
instrumentalom, na, o, po s akuzativom i lokativom, meu, nad,
pod, pred s akuzativom i [nstrumentalom, - a gdjekoji sa tri
padea: u s genitivom, akuzativom i lokativom (v. 60a), za
s genitivom, akuzativom i instrumentalom.
c) Prijedlozi mogu stajati s prilozima, npr. od danas do' sjutra. V. dan. ~!m~za saa.~1;- obr:- 134, od sad. 3 138, (vojska
se stane uiti egzerciru) po' evropski. 13, od prije. 3 nar. pjes. 2,
599, za svagda. 3 D. istor.l:7:za onda. 3 295, od tada. pis. 188, 250,
itd. Tako je i: otkako, otkad (tj. od kako, od kad) , odavno (tj. od
davno), - u mlogo kua nema sobe. V. dan. 2, 100, na najvie
ovijeh steaka imaju izrezani razlini likovi. rjen. kod crehaK,
od toliko vremena. nar. prip. 91, s mlogim Turcima i s ono Srba
(tj. s ono malo, s ono nekoliko, v. 519b) odleti u vetar. mil. obro
16, mudrost, kojoj veliinu iz ono malo to poznajemo, na razum
ne moe postignuti. pripr. 98, poslije mnogo vremena. D. 3 car. 18,
1
2
3

Prema novom pravopisu : n apamet

Prema novom pravopisu: u ime
Prema novom pravopisu: zasad, odsad, otprije, zasvagda, zaonda

528

GRAMATIKA

l. Dodati se ovdje moe: po srpski, na srpski u Iv . rjeniku (kod

}) srpski, )
d) Nalazi se i to da prijedlog stoji pred kojim padeem koji
j e ve zdruen s kojim prijedlogom; npr. nekoliko paa po od dva
tuga. V. dan. 2, 83, on globi i Turke i raju jednako, i jo Turke
po na jednoga vie jer su bogatiji. 84, priveem svaki kraj po za
jednu granu od drveta. 128, oni samo po s nekoliko momaka otidu.
3, 220, doe i on u Biograd, ali mjesto s vojskom na saonicama sa
dvoje momadi. prav. sov. 53, Dobrovski e biti ove do po Novom
ljetu. Vukova prepo 2, 444 (1819), arhimandrit ga isprati do u hodnik. M . 119, da putuje do na Zlatibor. 235, zatravali se do ispred
Carigrada. N. 65.
'
e) Katkad stoji prijedlog pred reenicom: oni valja da ga
doekaju s dobro doao. V. dan. 2, 98, valjalo je da ga knezovi
doekaju s dobro doao. rjen. kod KHe3, to se daje onome koji
doe za dobro doao. kod ~05po~ollImw;a, prva (tj . aa) za pomozi. boe (u napijanju). kod HaTIMjaTM, - Prijedlozi mjesto, osim,
van mogu se nalaziti pred reenicama koje se poinju rijeima ako,
da, to, kako je u primjerima: mjesto da ide kud je kazivao da
j e. poao, otide k Redepu. V. dan. 2, 115, mjesto da mu se obraduju, poplae se ,Old njega. 3, 167, i tako Srbi, mjesto to su se nadali granice svoje rasprostraniti, jedva se odre u onome to su
prije imali. prav. sov. 33, da je prepisao redom rijei, mjesto to
ih je poizrastavlj'a o i gdjekoje izostavio. dr. izd. 3, 277, izvodi
nove izdanke iz ~orijena, mjesto da ga potire. D . pis. 174, - i u
Crnoj se Gori otprilike ovako daje djevojci dobra molitva, osim
t o je onamo ne daje samo rodbina, nego i svatovi. V. rjen. kod
,ll;o5pa MOJIMTBa, nije daleko od onoga pisanja, osim to je vema
poremeen .. D. star. 3, 44, bogu nije milo da se zlo razglauje,
osim ako biste bili prisiljeni na to. Lj. 70, nikuda ni mai, van to
se iae praznikom u crkvu. S. 2, 129, ni crkvenjak ga se vie ne
sea, van ako mu se koji put u san prividne. 2, 157.

490. a) Cesto se prijedlog do upotrebljava sasvim kao prilog

te znai isto to nego, samo: niko ne zna sina do otac, niti oca ko
zna do sin. mat. 11, 27, ovaj se rod niim ne moe istjerati do molitvom i postom. mat. 9, 29, ja sam svaku (tj . kulu) glavom nakitio,
do nijesam kulu na upriji. nar. pjes. 2, 349, pogibe ti hiljada svatova, od hiljade jedan ne ostade, do ostala dva Jal{ia mlada. 2,
584. Jo nekoliko takvih primjera vidi u Iv . rjeniku. Tako se
moe uzimati i prijedlog osim: boe sauvaj, da se im drugijem
hvalim osim krstom Gospoda naega. V. gal. .6, 14, u dvoru mu

529

SINTAKSA

nige nikog nema osim bolan sluga Milovane. nar. pjes. 2, 175, e
ja naoh za mene evojku, one nema za te prijatelja ... osim
jednu u zemlji Bugarskoj . 2, 331. Prijedlog po uzima se esto kao
p rilog u distributivnoj (djelominoj) slubi, npr. po jedan, po dva,
po pet, po deset itd., a tako je i ova: dlaka po dlaka, eto bjelaa.
nar. posl. 59, u svakome od ovi mjesta ... sjedi po paa od dva
tuga. dan. 2, 48, imam vreu oapa, svakom svatu po aka. rjen.
kod ornan (iz neke narodne pjesme). Prijedlog je uzet sasvim kao
prilog u primjerima: ne mogahu nita protivu rei. V. d. apo 4, 14,
ne mogahu protivu stati premudrosti i duhu. 6, 10. nasuprot govorei i bulei. 13, 45, da joj se svuda nasuprot govori. 28, 22, pored
rasla rua i viojia. nar. pjes. I, 62, kad smo eli unato initi. V.
rjen. kod y.HaTO'I (iz neke narodne pjesme) ; V. 543b.
b) Dva prijedloga jedan da drugoga, a meu njima rijeca
i nalaze se u primjerima: proslavljen udesima prije i poslije smrti.
l . 110, prije i poslije toga. N. 434, i pre i posle podne. S. 5, 53.
Neobino je: (voda) i sad pre~Q i izmeu kamenja leti i uji. V.
dan. 2, 36 (obinije bi bilo: preko kamenja i izmeu njega); isto
bi tako neobino bilo: ispod i iznad stola itd. A pogotovu je neobino i ravo sloiti tako dva prijedloga, od kojih je jedan jednosloan ili su oba jednos}ona, kako je: pred i prema njima. Lj. 406
uz i niz trpezariju. S. 5, 51. Najgore je sloiti tako dva prijedloga
kojih su padei razlina oblika, npr. u i izvan oltara; to treba rei :
u oltaru i izvan oltara (ili izvan njega) . D., pis. 20.

c) U pjesmama se stiha radi ponavlja isti prijedlog kad je imenica

zdruena s kojim pridjevom ili brojem ili s drugom kojom imenicom. Primjeri: od roda je od velika. nar. pjes. 1, 6, od svojega od srdaca. l , 144,
kroz sve noge kroz etiri. l, 178, od prekrasne od Maedonije. 2, 481, a na
onoj na ravnoj Resavi. 3, 53, niZ' Grahovo niz polje iroko. 3, 379, u iroko
u polje vidinsko. 4, 296 itd.

VEZNICI

491. a) Meu veznicima ne nalaze se samo rijei koje nijesu

nita drugo nego veznici, npr. a, i, da, li, ili itd. nego i rijei koje
esto slue i kao prilozi, npr. gdje, kako, kada, samd, ve i dr. Dosta ima veznika sloenih od dva u jedan, npr. ali, dali, ili, ipak.
To odgovara sloenim prijedlozima npr. ispod, pokraj itd. ( 488f).
b) Gdje bi veznik mogao stajati, esto ga nema. Tako sastavni
veznik i nije izreen u primjerima: ovo gov-ore jedni isti ljudi
(mjesto: jedni i isti). V. pis. 58, dan no uvau ga (mjesto: dan i

530

GRAMATIKA

no).

D. is. 27, 3, ti bijae gola naga (mjesto: gola i naga). jezek.

16, 7, ostavie te golu nagu. 16, 39, da bi dan no otvorene bile. pis.
339, bez prestanka se dan no ita nad njim psaltir. 360. Ali ima i:
ondje ete sluiti dan i no. D . jerem. 16, 13. - Bez rastavnoga su
veznika primjeri: dva tri put1 (mjesto: dva ili tri put). V. dan. 2,
130, est sedam godina (mjesto: est ili sedam). 138, momi od
desetak petnaest godina. 3, 235, manje vie (mjesto: manje Hi vie)
svak ima svog vrana. nar. posl. 175, da je svaka oblast imala svoje
knezove manje vie samostalne. D. istor. 2, tu se skra si godinu dve
(mjesto: godinu ili dve). S. 2, 122. Ali ima i: postali su razlini izmeu sebe manje ili vie srodni narodi. V. dan. 2, 121, Zeta je bila
vie ili manje samostalna. D. istor. 2. - Upitnoga veznika nema u
primjerima: tu si, pobratime? (mjesto: tu li si?). nar. prip. 184,
ne zna kaka bilja od omraze? (mjesto: ne zna li?). nar. pjes. 2,
15, hoe dati konja na razmjenu? (mjesto: hoe li?). 2, 141,
moe dati mene dugovanje? 3, 344, hoe ii s ovijem ovjekom?
D. I mojs. 24, 58.
e) Izrini se veznik poesto ne govori; npr. tako uzdiu da
bi ovek rekao: i krvi bi ispod grla dali za narod (mjesto: da bi
i krvi dali). V.rjen. (1818) XV, brao, ja sam mislio: mene zovu
u BiogTad (mjesto: da mene zovu). dan. I, 78, na ce eTaO BplieTJ1:
~a 6:11 Jby~:I1 peKJI:I1 illKp1fIl:l1 eTO.7rnIl;a (mjesto: da kripi). nar.
posl. 217, ujedanput udari silna voda da bi ovjek rekao sav e svijet
potopiti (mjesto: da e potopiti). rjen. kod ConOT, duva vetrina,
kre se drva, misli ~ sve e iz korena izvaliti. nar. prip; 179,
ini mi se - bi mi bolje bilo. nar. pjes. 2, 32, mlidijae - u njemu je
blago. 2, 64, misle Turci - ne zna turski Marko. 2, 436. Tako se
moe izostavijati i objasni.dbeno da: moe biti nije bilo ni jednoga
(mjesto: da nije bilo). V. prav. sov. 42, moe biti spava (mjesto:
da spava). D. 3 car. 18, 27.
d) Izrino se da u nizu reenica moe izostavijati svuda osim.
u prvoj. Primjeri: sastane se nekoliko knezova te u ime svega
naroda napiu caru tubu u kojoj mu kau da je njima zulum
dodijao i vie se ne moe trpjeti; ne samo to su ji daije do gole
due oglobile nego im i rz i zakon pogazie, mu nije gospodar
od svoje ene, ni otac od keri, ni brat od sestre, niti je na miru
pop ni kaluer, ni crkva ni namastir. V. dan. 3, 152, kad Turci
vide da se Srbi tako dre, a s druge se opet strane prikuuje rat
s Rusima, oni porue Crnom Doriju. mil. obro 7, Balla mu na to
odgovori da on niti je doao da bvani Milenka od njega ni njega
1

Vidi biljeku uz 450a.

SIN'rAKSA

531

od Milenka, nego ga je njegov stariji poslao u pomo narodu

srpskome. 24, .onda paa ree da je njemu od cara doao ferman da ide natrag, a njima e se poslati drugi paa. 130, Niki
je mislio da mu je sam.o kako Molera ukloniti s puta, a posle
s Miloem bi mu lake bilo. 137, Ali-paa . .. . moe u Carigrad
pisati da ono iskanje nije od naroda nego samo od Miloa, a narod
nee za to da zna, ve se evo b~ protiv toga. 174. Izrino se da
moe ne izrei ako je naprijed kakvo druki.de, a ne izrino da,
npr. Ui ani izaberu trideset stari Turaka te ji poalju k Jakovu
da ga mole: samo da ji u gradu i u varoi ostavi na miru, a u
naiju se oni u napredak nee meati. dan. 5, 38, oni mu odgovore
da poeka malo, sad e se -njima donijeti ruak, pa e ruaju oni,
ruae i on. nar. prip. 2, otide k caru i ponudi mu se da ga primi
u slubu, sluie ga tri godine dana, a nita na svetu ne ite, samo
da mu car da QIl.aj prsten. 49. - Izrino da moe, dakako; u ovakim
sluajevima i ne biti i:wstavljeno: uz to im jo doda da to ve nije
njegov posao, nego da je odreena osobita komisija koja e .. . .
mil. obro 29, kau mu da je taj rimski senator osobit.o pametan i
uen ovek, ali da vrlo malo govori. dan. 5, 87.
e) Izrino da izostavlja Vuk uvijek iza veznika jer, npr. ali
mu Milo odma kae upravo da od toga ne moe biti nita, jer e
se narod opet pobuniti (dakle ne: jer da e se narod pobuniti) .
mil. obro 135, Srbi im odma odgovore da od toga mira sad ne moe
biti nita, jer oni sami svoje ljude opremaju u Carigrad radi toga
posla. dan. 5, 33, onda ga Turci stanu svjetovati da se ukloni s puta,
jer je vajs-k a njemaka utekla k Temivaru. rjenik kod K.o'D1Ha
Kpajmra, osobito ih je (tj. Srbe) odvraao od Rusa da se s njima
ne mijeaju, jer e ih prevariti i ostaviti. prav. sav. 7. Tako je i
ovo: dete se stane odgovarati da ne srne, jer ga je strah da se ne
utopi. nar. prip. 45, (Milutin) papi javi da ne moe uvesti u svoju
zemlju rimokatolike vjere, jer se boji gnjeva tatina ibratina. D.
istor. 36. - U mojoj knjizi Jezini savjetnik str. 12 ja dokazujem da se jer da moe upotrijebiti onda kad onaj koji gmrori ili pie
ne navodi ono kao uzrok to se izrie veznikom jer, ve navodi
samo onaj o kom se govori. To imamo u primjerima: kazala da je
dosta, jer da je zadovoljila svjetoljupce. l . 253, stoga mu pridijeli
pridjevak Hrlsolog, jer da mu je slovo zlatno. 3~O . Da je pisac
u tim primjerima izostavio da, to bi znailo da i on dri ono za
uzrok to se izrie reenicom u kojoj je veznik jeT, ali on je htio
izrei da to dre za uzrok samo oni .o kojima se govori. U istoga
pisca nalazi se i primjer: sv. Ivan zahvali biskupima na trudbi i

532

GRAMATIKA

ljubavi kojom da su ga mnogo utjeili. l. 136. Pisac uzevi iza

relativne zamjenice veznik da htio je naznaiti da samo sv. Ivan
drae da su ga biskupi mnogo utjeili, ali on sam (tj . pisac) to ne
dri. U ostaloj za ovu gramatiku upotrebljenoj literaturi ne naoh
vie ni jednoga takvog primjera.
f) I posljedini se veznik katkad ne izrie, npr. nokti su mu,
()rati bi mogo (tj. da bi orati mogao). nar. pjes. 2, 403, kosa im je,
njom bi se pokrili (mjesto: da bi se njom ~krili), nokti su im,
ukopali bi se (mjesto: da bi se ukopali). 2, 523, ona vrisnu, do boga
:se uje (mjesto: da se uje). 3, 137.
g) Pleonazam je to neki pisci uzimaju veznik da iza nekih priloga
koji i bez da znae sve to treba, npr. ti dakako da mora ostati, gotovo
da je od stida u zemlju propala, jamano da je knez otiao, jedva da sam
iv ostao, svakako da su i oni to znali, ne samo da varaju nego i kradu.
Tako je i ovo: po svoj prilici da e kia padati. Iz dobroga narodnog jezika
tome pleon=u nema potvrda.

h) Veznici se najzgodnije dijele u tri reda. U I red idu veznici

koji slue za usporedno vezanje reenica, te se poradi toga mogu
zvati u s p o r e d n i, a mogu vezati i rijei; - u II red idu
veznici koji slue za zavisno vezanje reenica, te se poradi toga
mogu zvati z a v i s n i; - u III red idu veznici koji ne veu ni
reenica ni rijei, ve samo jae istiu znaenje koje reenice ili
rijei.

Kad dakle ima "veznika" koji nita ne veu, onda se lako uvia da
ime "veznici" nije opravdano za neke izmeu "veznika", ali to bi ime teko
bilo zamijeniti boljim; ono je prijevod lat. imena coniunctiones (a lat. je
ime prijevod grkoga imena syndesmoi) kao i njem. Bindeworter, rus.
COlO3bI itd.

i) U I red veznika idu ovi: 1. sastavni (kopulativni), 2. suprotni

(adverzativni), 3. rastavni (disjunktivni), 4. zakljuni (konkluzivni),
5. izuzetni (ekskluzivni). - U II red veznika idu: 1. namjerni (finalni), 2. vremenski (temporalni), 3. nainski ili poredbeni (modaini), 4. izrini (deklarativni), 5. uzroni (kauzalni), 6. posljedini
(konsekutivni), 7. pogodbeni (hipotetini), 8. dopu.'3ni (koncesivni).
- U III red veznika idu: 1. U1pitni (inteI'Ogativni), 2. uznosni (emfatini), 3. uzvini (ek:sklamativni), 4. potvrdni (aseveratiVIl!i), 5.
eljni (optativni).
j) Neki veznici imaju samo po jedno znaenje; tako npr. jer
samo je uzroni veznik, zar samo upitni itd. Neki opet mogu imati
znaenja vie od jednoga; npr. li moe imati znaenje suprotno,
namjerno, pogodbeno, upitno, uzvino; kako ima znaenje namjere, vremena, naina i jo znaenje izrino i uzrono itd.

533

SINTAKSA

k) Reenice se esto veu dvojako veznicima (ili rijema koje

slue kao veznici) , tj. prema vezniku (ili prilogu) zavisne reenice
stoji i u glavnoj kakva rijeca koja mu odgovara, tako npr. imamo
tl zavisnoj i u glavnoj reenici esto: kada tada, kako ~ tako,
da - onda, ako - to itd. To se zove k o r e l a c i j a . Ali esto se
grade reenice bez korelacije, tj. esto u glavnoj reemcI
nema nikakve rijei koja bi odgovarala vezniku (ili prilogu) zavisne reenice.

492. a) S a s t a v n i su veznici: i, pa ili pak, te ni, niti. prvi

je od njih veoma obian, npr. mu i ena, velik i jak, jedu i piju
itd. Ta rijeca ima esto znaenje takoer , koje je upravo sastavno, samo se ne spominje ono su im se sastavlja, ve se ostavlja.
onome koji slua ili ita da to u misli dopuni : i kamen bi rijema
podigao. nar. posl. 101, i kod nas je dobra nestalo. 101, i krava se
repom brani. 102, i meed niz kruku slazei poiva. 103. - Kad
su u kojoj reenici tri rijei ili vie koje treba sastaviti, onda biva
troje : 1. i stoji pred svakom osim prve, 2. stoji samo pred posljednjom, 3. nema ga ni pred jednom. Primjeri: 1. u Dalmaciji graani i varoani i ostrvljani 2l0VU Vlahom svakoga seljaka. V. rjen .
kod BJIax, pa su ljudi natrpali .puaka, i topova, i baruta, i olova.
i sabalja, i noeva i ostaloga svakojakoga oruja. kod KOBJ1Jba'la,
pokloni carev sin hrabrome obaninu svoj plat, i pojas, i luk, i
ma. D. prip. 98, u prii o gavranu, i kornjai, i miu, i srni. star.
2, 263, - 2. da e se one godine pocrvati orasi, ljenici i ir. V .
rjen. kod JtIJIHjmr dan, u vrijeme grmljavine, oluje i tue. kod
Bp3HHO KOJIO, u gdjekojijem se vajatima dri vino, rakija, sir, maslo, skorup, med i ostale domae stvari. kod KJIHjeT, pripovjedi
priu o lavu, vuku, lisici, gavranu i kamHi. D . star. 2, 265, 3.
oni su ljeti uvali koze, ovce, jarie, svinje. V . rjen. kod niKOJI.a.
jeleni, koute, tice, kvoke, pilii, zecovi. nar. prip. 66, duva, rui,
kri, prevre. 72, skupie se eje, sovulj age, vrane, kurjaci, lisice.
jazavci, tvorovi, to je god u boga ivotinje, sve se skupi. 179. Veznik i moe vezati i reenice (ali rjee nego rijei), npr. potuj
brata starijega, i tebe e mlai tvoji. nar. pjes. 1, 137, ono udo po
svijetu poe, i to zau paa tiranine. 1, 157, mrtav Musa pritisnuo
Marka, i jedva se iskopao Marko. 2, 409, znate da e do dva dana
biti pasha, i sina ovjeijega predae da se razapne. V . mat. 26, 2.
b) I sastavni veznici pa, pak mogu vezati i rijei (od njih ponajvie glagole) i reenice : uzme buzdovan pa razmahne njime.

534

GRAMATIKA

nar. prip. 10. car naini dva teleta od zlata pa ree narodu. D. 1
car. 12, 28, Nenad sede na dobra konjica, pak se die svojoj staroj
majci. nar. pjes. 2, 76, nije imala od srca poroda, pak se molila
bogu da joj dil. nar. pjes. 2, 68, - da je bio (tj. Gavan) vrlo tvrd
i nemilostiv, pa ga zato bog osudio. V. nar. pjes. 1, 127, od podne
se neto naoblai, pa okrenu snijeg sa sjeverom. nar. pjes. 3, 419,
da t' uinim agom haralijnskim, pak e vie blaga sakupiti. nar.
pjes.' 2,369, prenesi me, pak u ti onda kazati. nar. prip. 97. U pjesmama mjesto samoga i nalazi se i pak: tek da mi se dvora dovatiti,
oevine i pak postojbine. nar.-pjes. 2, 275, brao moja i pak porodice. 2, 566.
c) Primjeri za sastavni veznik te: Meedovi se naklopi te
pojede sve. nar. prip. 2, dolaze svako podne na ovo jezero te se
kupaju. 21, on ne ide u bijelu crkvu, ve on ide u to polje ravno
te on sije belicu penicu. nar. pjes. 2, 7. Veznik te vee glagole,
vrlo rijetko druge rijei, i to samo kad se koja poradi vee snage
udvaja: kad vidi da Srbi dre jedno te jedno. V. dan. 5,44, govedar kae jedno te jedno. nar. prip. 229, ona je moja te moja. nar.
pjes. 1, 434. Pogreke su u primjerima: kad bijae ve sveenik
te biskup. l. 7, doe u Panoniju te u zapadne krajeve Hrvatske.
160, da je katolika crkva jedina prava crkva Hristova te jedina
spasonosna. 232. - Pored te ima ter i tere, ali dijalektiki i u pjesmama. - Veznik te vee i reenice, ali tako da mu se sastavno
znaenje pribliava posljedinome, tj. niti sastavno znaenje
sasvim gubi niti posljedino sasvim dobiva. Primjeri: ako bog
da te ovu ranu prebolim. V. dan. 1, 86, BH CTe c rr{)KojH'J1jeM
KorrHTapoM HajBHllIe j"lHHHJIH Te cy ce cprrCKe Hapo~e rrjecMe
Ta:Ko pa3i'JIaCHJIe TI{) CBOj EBpOIrn. nar. prip. I, ta mu je bilo
onome zubu te je onako pokvaren? 7, koja ti je golema nevolJa
te ti nisi svate doekala? nar. pjes. 2, 22, to sam vrlo brai
zgrijeila te me braa pohoditi nee? 2, 39, bijele mu malaksae
ruke te ne moe vie da sijee. 2, 111, poslije nekoga vremena
dogodi se te Kain prinese Gospodu prinos. D. I mojs. 4, 3. Takvo
je te i u primjerima koji su navedeni u 450c. - Mislim da
nije dobro uzeti te u znaenju sasvim posljedinom, kako je u
primjeru: k neprijateljima je bila toliko ljubazna te biskup ree.
l. 82. - Za zdruene veznike i te, koje neki pisci upotrebljavaju
(npr. osvetit e se on, i te kako, tj. osvetit e se), nijesam naao
potvrde u izvorima za ovu gramatiku upotrijebljenima, nego mjesto
toga naoh te jo: zato ga se i sad, te jo kako pribojavaju. S. 5, 49,
moe se, te jo kako moe! 5, 86.

SINTAKSA

535

d) Kad treba nekoliko rijei ili reenica sastaviti sastavnim

veznikom, Vuk rado upotrebljav a mjeovito sva tri veznika i,
te, pa (pak), kako se vidi iz primjera: onda podignuvi (tj . Veljko)
sve svoje momke, otide te se polako privuku .i uu usred Turaka, pa ujedanput svi obore vatru iz puaka i stanu vikati.
V. dan 1, 76, vii Petra kljuara neka ti donese olbu pelenaa,
pa evo ovde sjedi te pij i uzmi durbin te gledaj. 83, turski ga tobdija zagleda pa potegne iz topa te ga udari isprijeka krosred
plea i tako ga prekine. 87, Ali-beg pristane s daijama i otide
u Bijograd te se pobai, pak vrativi se natrag, pone ljude itlu
iti. 3, 148, u to vrijeme svadi se urijas Jakovom, pa otide
S Vr.aara te pobuni Jadar i Raevinu i Turke preera preko
Drine. 190, metne prst na jezik te pokvasi pa umoi u onaj prah i
lazne malo. rjen. kod D;apI1rpa.n;. Toga ima i u pjesmama: idi,
pao, moja vjerna slugo, te pokupi Turke janiare i dostigni moskovske delije, pak ti otmi hrianska zlamenja. nar. pjes. 3, 81,
tu je paa tabor uinio i raspeo bijelo atorje, pa otole sitnu knjigu
pie te je alje u krne Pipere. 4, 3l.
e) O sastavnim veznicima ni, niti vidi u ' 513.
493. a) S u p r o t n i su veznici: a, a ono, ci to, ali, da, dok, e,
i, ipak, kad, kad ' ali, kadli, nego, no, opet, pa, (pak), samo, ta, v~.
Tim isto narodnim veznicima treba dodati jo etiri koji su uzeti
iz tuih jezika: ama, ele, ema, ma. - Veznik a esto vee rijei,
npr. malen a jak, ne moe se gladovati a pjevati; jo ee
vee reenice, npr. djever snasi o sramoti radi, a brat sestru sestrom ne doziva. nar. pjes. 2, 2, oni nisu mogli jabuke sauvati,
a on je sauva. nar. prip. 19. Pored a ima u narodu dijalektiki
ja: sam otide poljem kruevakim, ja kad bio niz iroko polje,
obzire se ka Kruevcu b'jelu. nar. pjes. 2, 217, nee izi ni iznijet glave, ja nekmoli izvesti evojke. 2. 470. Veznik je a suprotan i onda kad se uzima u razgovoru prihvatajui tue rijei,
npr. iskao (tj. soldat od babe) da mu da togod da jede, a ona
mu kazala da nema nita; onda soldat ree: a ti mi daj barem
tiganj i malo vode. V . rjen. kod XJIJl1PIOp6a. A. lIOMOO' 6oc,
3JIa :m:eHo! B. a Kaxo caM TI! 3JIO YQmU1JI1a? nar. posl. 24. A.
hajdemo na vaar. B. a s im emo, kad nemamo nigde nita?
nar. prip. 47. Mjesto a, kad se hoe da izree to nenadano, govori
se a ono ili (ee) a to, npr. ja pravim dralicu, a ono se naini
kijak. nar. posl. 109, carev sin uzme goluba te ga raspori, a to
u golubu vrabac. nar. prip. 62, oni malo idu u napredak niz Grahovo, niz polje iroko, dok dooe bijelu adoru, a to Vue sjedi

536
pod

GRAMATIKA

adorom.

ovjek

nar. pjes. 3, 379, podie OCl svoje i pogleda, a to

stoji prema njemu s golijem maem u ruci. D. is. nav.

5 . 13.
b) Vrlo obini suprotni veznik ali razlikuje se od a tim to
se njim izrie jaa suprotnost: jer su mnogi zvani, ali je malo
izbranijeh. V. mat. 22, 14, i ti moe, i konj ti moe, ali ti bog
ne da. nar. posl. 105.
e) Veznik da rijetko se nalazi u supl'Otnom znaenju: ne dade
se ni gledati Turkom, da kamoli bojak biti s Turci. nar. pjes.
2, 298, ti nijesi ni uo junaka, da kamoli oima vidio. 3, 254.
Takvo se da nalazi u razgovoru kad se prihvataju tue rijei:
A . nije tu moja snaga. B. da gde je? nar. prip. 57, A. id' otale,
Skadarka djevojko! ne b'je}' platna, ne plai nam konja i ne drai
po vojsci junaka koji ' k tebi vodu preploviti, uvatiti S~adarku
djevojku. B. da boga mi, pao gospodine, dok je meni po Skadru junaka, ne bojim se tvojije Turaka. nar. pjes. 1, 601. U tom
se dogaaju nalazi i a da, to nije neobino, jer se ,i samo a, kako
j e naprijed reeno, tako upotrebljava: A. ja sam tvoga brata
srea . A. a da gdje je mola srea? nar. prip. 91. Katkad se uzima
a da za njem. ohne zu (s inf.), franc . sans (s inf.): otac moj ne ini
nita a da meni ne kae. D. 1 sam. 20, 2, obinije je u tom dogaaju
samo da: on bez vina nije mogao nikud i mnogo ga je mogao
popiti da se ne opije. V. rjen. kod MapKo Kp.aJbeBHh, moe li
ovu au da ne predui? kod oIIpe,lIYIIIHTJ1.
d) Veznik dok ponajvie se uzima za vrijeme, a suprotno
znaenje izriui neto nenadano ima u ovakim primjerima: u
tome stane huka, dok se iza brda pomoli j.ean brk. nar. prip.
5, prekrsti se put istoka i kliknu jak!oga boga u pomo, dok buknue strane rijeke. 119, jo zorica ne zabijelila ni danica pomolila lica, dok zaklikta sa Javo'r a vila. nar. pjes. 4, 293.
e) Suprotno znaenje veznika e vidi se u prihvatanju tuih
rijei, npr. A. hajde bre, to si ostala? B. e lasno je tebi, ti nosi jednoga, a ja troje. nar. prip. 16, A. ala ima brza konja, gde
ga dobi? B. e gde sam ja dobiO, onde ne moe svak dobiti. 27,
A . bog s tobom, oee, kako e carev sin znati zanat! B e ako
ne zna nikakva zanata, ja mu ne dam svoje keri. 219.
f) Sasma je rijetko suprotno znaenje veznika i, npr. koja
j e grmljavina, i ne bi mnogo kie! nar. posl. 139, ruak se po's tavi,
i Meedovi se naklQpi te pojede sve. nar. prip. 2.
g) Veznika ipak (tj. i pak) ne naoh u narodnim umotvorinama upotrijebljenima za ovu gramatiku ni u jeziku Vukovu,

SINTAKSA

537

ali ga naoh u Daniia: ko bi rekao Avramu da e Sara dojiti

dijete? ipak mu rodih sina u starosti svojoj. 1 mojs. 21, 7, vrijeme je muke Jakovljeve, ipak e se izbaviti iz nje. jer. 30, 7.
494. a) Veznik vremena kada (kad) ima i suprotno znaenje,
i to kad se izrie to nenadano: onako ih opravi Roksandra ko
vladike i ko kaluere, kad eto ti akona Jovana. nar. pjes. 2,
128, izie iza se1a i podobro se od njega udalji, kad najedanput
jedno devoje izie preda nj. nar. prip. 83, za ovu dlaku uje i
car te dozove ovoga oeka i ree mu da e mu dati za nju hiljadu
cekina, i on mu je proda; kad ta je ta dlaka? car je rascijepi i
u njoj nae zapisano mnogo znatnijeh stvari. 156. - Mjesto samoga kad nalazi 'Se u ovome poslu i kadli i kad ali (i li i ali su
suprotni veznici); npr. bjeei obazru se, kadli njezina mater
za njima tri. nar. prip. 118, pogleda, kadli doleeo vilenik. 126,
dou u onu goru, kadli nau evojku vie mrtvu nego ivu. 166,
legne u sanduk, pa jo jedanput obazre se oko sebe, kad ali onaj
matori pas doao od stoke. 17, on nije mogao ni zaspati od uda,
nego se jednako udio, kad ali oko ponoi stane lupa po sobi. 77.
b) Veznik li u suprotnom znaenju nalazi se u primjerima:
ta e sad biti meni, ta li e tebi? nar. prip. 4, gde mu je oruje
to je pasao, gde li mu je konj to ga je jahao? 34, da mi s njime
svadbu ugovori, kada emo poi po devojku, koliko Li povesti
svatova. nar. pjes. 2, 133. Isto je znaenje u primjerima: ako tu
bukvu moe iupati iz zemlje, onda u te p.usti ti , ako Li ne
moe, jo valja da sjedi kod mene. nar. _prip. 1, baci u ovaj
novi u vodu, pa ako ne potone, onda sam ga zasluio, ako li
potone, nisam ga zasluio. 50. Suprotno je znaenje rijeci Li i
kad je zdruena s kamo, nekmo, npr. i meed niz kruku slazei poiva, a kamoli oek od posla da ne poine! nar. posl. 103,
nije dobro ni koga mnogo blagosiljaju, a kamoli koga kunur
214, ni uti ne moe, a nekmoli oima vieti. nar. pjes. 2, 27,
dosadio studenu kamenu, a nekmoli caru Salejmanu. 320.
e) Veoma je obian suprotni veznik nego, npr. on mogae,
nego ne hoae. nar. pjes. 2, 30, kad bi trgovac svagda dobivao,
ne bi se zvao trgovac nego doQivalac. nar. posl. 115, eBO OBlje
l1Ma 3aKOIIaH IIYH Ka3!l1H .n;YKaTa, ue'l.ocYTPa .n;OljH e KOJlliMa Te
ra HOCH xylm. 60.
d) I no je veoma obian veznik: jedan mladi siromah, no
provrtan i domiljat. nar. 'p rip. 127, lijep je gledati, no kakav
je mirisati? nar. posl. 169.

538

GRAMATIKA

e) Prilog opet (npr. on je opet doao) moe imati i znaenje

suprotnog veznika ipak, npr. pored sviju tegoba i smetnji koje
s vaki pisatelj mora imati, ja opet po istoj savesti mogu kazati . . ..
v . mil. .obr. predgovor, ~ ,ll;a H n ope,ll; CBe MYKe H TpY,ll;a oneT
oCTajy norpelIIKe. nar. prip. 5.
f) Primjeri za suprotni veznik pa ili pak: evo dva dana kako
se s adajom bori, pa mu nita ne naudi. nar. prip. 60, jednako
je alila i plakala gde joj bog ispuni elju te rodi, pa joj porod
pobee. 64, ja sam carica, pak nemam zlatnog razboja. 73. Taj
se veznik upotrebljava i u prihvatanju tuih rijei, npr. A. ja
u skoiti u bunar. B. pa skoi! nar. prip. 172. Katkad ono emu
je pa (pak) protivno ne stoji u osobitoj reenici : kod tolike brae
i kod tolike krae, pa na Boi bez mesa! nar. posl. 137, kod
takijeh zlatnijeh ruku, pa ide da slui drugoga. V . prav. sov. 38
(o prijedl.ogu kod l i ta dva primjera vidi u 530). - Veznici
pa i opet mogu se poradi vee snage zdruiti: npO,ll;afieMO ra MaKap
3a rpOllI, na CMO oneT !Ha ,ll;06Y1TKY. nar. poSl. 5, ' oek se ui dok
je iv, pa opet lud umre. 349.
495. a) Prilog samo moe sluiti kao suprotni veznik, npr.
se i veseliti, samo najpre da ide da donese trave.
nar. prip. 110, udl'i koliko ti drago, samo nemoj kosti prebiti.
nar. posl. 312, po evojku kada tebe drago, svata kupi koliko ti
drago, samo te je kralju pozdravio da ne vodi dva sestria tvoja.
nar. pjes. 2, 135 (na str. 133 .ovo se sve kae gotovo istim rijema, ali mjest.o samo stoji nego: to me care za svatove pita,
neka kupi koliko mu drago, po devojku kada njemu drago, nego
e mi cara pozdraviti nek ne vodi sv.oja dva sestia).
b) Veznik ta ima suprotno znaenje samo u prihvatanju
tui h rijei, npr. A. OTKY,ll;a TH 3HallI ,ll;a caM ja XaI,IY1ja? B. Ta
ja 3HaM lIa TO l\PyrY1 'l:QeK He 6H yqHHY1o. nar. posl. 206. A . e si
bio? B. ta ia'o sam da zovnem Mirka. V. rjen. kod Ta. A. jesi
li ruao? B. ta jesam. kod iste rijei.
c) Primjeri za suprotni veznik ve : boj ne bije svijetlo oruje, ve boj bije srce od junaka. nar. posl. 21 , svome sinovcu nije
bio prijatelj, ve zlotvor. nar. prip. 82.
d) Veznik ama uzet je iz turskoga jezika, isto tako i veznik
e le i (veoma rijetki) ema, a veznik ma iz talijanskog. Primjeri:
i maka je kralja gledala, ama ga se nije bojala. nar. posl. 103,
vuk na vuka ni po noi nee, ama hoe junak na junaka. nar.
pj es., 4, 431, KaKO je r o'!) 6Y1JIo, eJte ce llITeTa YQY1HY1JIa. nar. posl.
162, ona se zatezcila isuprotila, ele najposlije mati je kojekako naastiemo

539

SINTAKSA

moli. nar. prip. 177, ovako joj rije besjedili, ema veli sirota Roknar. pjes. 2, 127, konji oko njega jednako skakahu, ma ga
ne doticahu. nar. prip. 123, dva se oeka mogu svadili, ma dva
ruka nikad. nar. posl. 57.
e) Suprotni veznici a, pa mogu se zdruiti sa sastavnim i
te nastaje sastavno-supl'otna sveza a i, pa i. Primjeri: od Skatara,
a i od Solila. nar. pjes. 2, 572, stane ga (tj . konja) hraniti i
timariti, te za mesec dana opravi se konj kao kaka tica, a i onako
je bio krilat i zmaj evit. nar. prip. 34, pone kazivati to god ko
ini u svijetu, pa i to kraljevi misle. 138.
~andra.

496. a) R a s t a v n i ' su veznici

au, m, ja (iz turskoga jezika),

ta. Primjeri: za prvi od tih veznika (koji je

dijalektian) : da
mi padne kaplja od oblaka, nige ne bi mi zemlju padnula do
na 'konj'a ali na Turina. nar. pjes. 2, 606, ene se biju ibukom,
a ljudi noem ali pukom. nar. posl. 80. Veznik je ili veoma
obian, najobiniji od sviju drugih, npr. gramatika hrvatskoga
ili srpskoga jezika, ili loncem o kamen ili kamenom o lonac,
teko loncu svakojako! nar. posl. 102. Manje je obian veznik ja :
ako kaem caru ja veziru. nar. pjes. 2, 273, udri, ljubo, mene
ja 'Turina. 284, ja kuj ja ne mri gaa. nar. posl. 108. Mjesto
ja govori se gdjeto a, kojemu naoh potvrda samo u S. 2, 115,
132, 140. Vrlo je rijedak rastavni veznik ta: ta se u bari ta u
moru udavio, sve jedno je. nar. posl. 312. To je znaenje i u primjeru: ta po iji ta po vratu. 312.

n i je veznik dakle, npr. moja krava, daviu da si ti hitre pameti i da

umije dobro i mudro zboriti, bi li dakle poao sa mnom k tome
kralju? nar. prip. 207.
b) I z u z e t n i su veznici do, nego, osim, samo, samo to, te
(veoma rijetko), tek (iz turskoga jezika), tek to, ve ako. Primjeri
za izuzetno do i osim navedeni su ve u 490a, a za druge evo
ih: doveo sam tri iljade vojske, a ne vodim nego pet stotina. nar.
pjes. 2, 505, kud e guba nego na j'are? nar. posl. 163, ove zanate zna gotovo svaki Srbin, samo to nema svaki alata. V .. dan.
2, 102, Solomun ljubljae Gospoda, samo to :ria visinama prinoae rtve. D. 1 car. 3, 3 (u oba primjera moglo bi samo biti
i bez to) , kud e teta te na rava kmeta? nar. posl. 163 (da u
tom primjeru te doista ima izuzetno znaenje, to dokazuju poslovice slina znaenja : kud e guba nego na jare? kud e ra do
u rod? 163), ako li te danaske nadstrelim, ne traim ti ni dvora
497. a) Z a k j u

kle moje i tele. nar. posl. 181 ja

540

GRAMATIKA

ni ljube, teke to u tebe obesiti. nar. pjes. 2, 258 (moglo bi biti i

samo teke bez to), sobom se neu hvaliti, ve ako slabostima svojima. V. 2 kor. 12, 5, mua od ene, a enu od mua ne moe
nita razdvojiti, ve ako kuka i motika. nar. posl. 184, pravi hajduk nee nikad ubiti ovjeka koji mu nita ne ini, ve ako da
ga nagovori jatak. V. rjen. kod xaj.z:IYK.

498. a) N a m j e r n i su veznici: da, eda, kako, li, neka. Najobiniji je od njih da, koji u tom poslu dolazi s prezentom i s kondicionalom bez razlike u znaenju. Primjeri: nije mene care opravio da ja pijem po Leanu vino. nar. pjes. 2, 133, vee posla
Kraljevia Marka da on slavi svoje krsno ime. 2, 366, aVOI i
nim za jevanelje da bih imao dijel u njemu. V. 1 kov. 9, 23, da
bismo bolje poznali kako je Srbija onda stajala, razgledaemo
Duanov zakonik. D. ist or. 55. - Primjeri za namjerni veznik
eda: hajde da udarimo na nj eda bismo ga kako satrli. nar. prip.
42, privue se polagano pod prozor eda bi to uo. 217.
b) Primjeri za namjerno kako: puste .o dozdo strijelu iz luka
da se dobro za ardak prihvati kako bi se uz nju peti mogli. nar.
prip. 9, naumi da vjena adaju kako e vie zlo initi. 119,
ovaj su red (tj. akonski) postavili apostoli da slui vjernima
oko trpeze kako bi se starjeine mogle starati samo za pro'Povi~
jedanje. D. pis. 236. - Namjerno se li nalazi samo unijenim
reenicama i stoji samo s kondicionalom i futurom. Primjeri:
stane svojim prijateljima naruivati ne bi li mu kako dobavili
koji top. V. dan. 3, 176, poe u lov ne bi li brau naao. nar. prip.
55, obzire se ka Kruevcu b'jelu nee li se ure prisjetiti, nee
li se njima raaliti, nar. pjes. 2, 271, ovjek se divljae i utae
nee li poznati je li .... D. 1 mojs. 24, 21. U takvim je reenicama
li upravo upitno (vidi u 507d); prvi se primjer moe razvezati
u: stane prijateljima naruivati ne bi li mu dobavili top? itd. Primjeri za namjerno neka: potkuj i mene, mladi junae, neka
bih konjem u goru utekla. nar. pjes .. l, 88. moliemo boga istin.oga nek nam dade kljue od nebesa. 2, 2, daj me, majko, nadaleko
neka ti se rodl{)lm hvalim. nar. posl. 50.
499. a) V r e m e n s k i su veznici: im, dok (dokle), istom,
kada (kad), kako, poto, to, tek (iz turskoga jezika), tek to. Veznik im, se uzima kad se hoe da naznai da se iza onoga, to
se kae u zavisnoj reenici dogaa odmah ono to se kae II

SINTAKSA

541

glavnoj, I11pr. kako mi se zasvijetlie oi im okusih malo meda.

D . 1 sam. 14, 29. Prema im u zavisnoj reenici moe u glavnoj
stajati tako, tim, npr. im ga vide Musiu Stevane, im ga vide
tim ga i poznade. nar. pjes. 2. 303, im ti nasta na Srijem vojvoda,
t ako nama Turci dodijae. 3, 52.
b) Veznik dJok katkad znai isto to im, poto: dok satre
ona koplja bojna, potegoe perne buzdohane. nar. pjes. vuk 2,
282, dokle mene to veselje proe, obojicu hou objesiti. 2, 135,
vjet oek svakoga od njih, dok progovori, moe poznati. V. nar.
posl. XX. Obino se dok ili dokle uzima kad se hoe da naznai
-da se ono to se kae u glavnoj reenici dogaa do poetka
onoga to se kae u zavisnoj, npr. te se nini i oda zla brani
.dok se vratim iz Hercegovine. nar. pjes. 2, 176, obaljuje konje i
junake dokle doe konjma carevijem. 2, 140. I dok i dokle moe
se uzimati kad se hoe da naznai da ono to se kae u glavnoj
reenici traje tako dugo kao ono to se kae uzavisnoj: ime ti
;se svuda spominjalo, dok je sunca i dok je mjeseca! nar. pjes.
2, 198, dokle Tale zahoae, zdravo doma dohoae. nar. posl.
65. Za korelaciju takvome dok (dokle) moe sluiti a ta. tada,
npr. dok su oni jo to govorili, a to se pomole kola i konji. nar.
'prip. 2, dok mi, brate, skupa prebivasmo i majka nam 'd vori
upravljae, tad se nai dvori bijeljee. nar. pjes. 2, 634, dokle
bjee vojevoda Mirko, bjee tada mlogo vojevoda. 3, 53.
c) Rije istom znai isto to im, npr. istom knee naredio
'vojsku, na Kosovo udarie Turci. nar. pjes. 2, 296, - ali moe
znaiti i isto to dok ili ddkle, npr. istom care u besjedi bjee,
Milo ide, a kulaa vodi. nar. pjes. 2, 144. Vezniku istom za ko:relaciju mogu sluiti rijei a, ali, dok, pa, pak (dok je U tome
poslu suprotni veznik, vidi u 493d); primjeri: istom Grujo sjede
'za tI'lpezu, a 'p ovika s bedema Latine. nar. pjes. 2, 476, istom
oni tako besjeahu al' eto ti sluge Milutina. 2, 293, istom oni u
'besjedi bjehu, dok se pramen :z;apoede tome. 2, 220, istom Stjepan iz tazbine doe, pa je bratu uri besjed1o. 3, 93, istom on
to ree i ne ree, pak on ari dade oganj ivi. 3, 423.
d) Veoma j e obian vremenski veznik kada (kad), a uzima
'se u tri sluaj'a: njim se naznauje da se ono to se kae u za'visnoj i u glavnoj reenici dogaa u isto vrijeme, npr. kad si
u }rolu, valja da igra. nar. posl. 121, - da se ono to se kae u
,zavisnoj reenici dogaa prije onoga to se kae u glavnoj, npr.
kad te opanke podere, ja u ti kupiti druge. 122, - da se ono
;to se kae u zavisnoj reenici dogaa poslije onoga to se .kae

542

GRAMATIKA

u glavnoj, npr. kad je sunce ogranulo, mi smo ve bili otputovali. Za korelaciju vremenskome kada (kad) mogu sluiti rijei:
a, a ono, a to, ali, dok, kadli, no, onda, pa, tada, te, tu (i samo
tu znai katkad: tada, npr. pa stadoe dijeliti blago, Sepan uze
groe i dukate, Mitru daje pare i dinare, tu je Mitar rije govorio. nar. pjes. 2, 631). Primjeri: no kad doe Jovan u peinu,
a ti tvoje dijete upitaj. nar. pjes. 2, 29, kada nasta godina deseta, a ribari ribe povatae. 2, 70, glas do neba, a kad dobro pogledi, a ono muak. nar. posl. 42, kad se vrati kui, a to se onaj
kamen pretvorio u zlato. nar .prip. 54, kad ujutru ustanem,
a to vuci doli te zaklali moga elca. 203, kad je bilo oko ponoi.
ali kurjaci zaurlaju. 16, kad su bili blizu b'jele crkve, al' iz crkve
neto progovara. nar. pjes. 2, 18, a kad tree jutro osvanulo
i na popas sunce iskoilo, dok evo ti Stankovia Steva. 4, 444.
kad bude ujutru pred zoru, dok poviu straari: utekoe Turci! V.
mil. obro 99, kad se oek probudi i rastrijezni, kadli se ne nalazi na onome mjestu e je bio panuo, nego u nekakvome bostanu. nar. prip. 125, a kad sjutra zora dolazila, no da ree tanana
Grkinja, nar. pjes. 2, 19, kad jednom Julijan zapovjedi da se
sve to je za jelo pokropi krvlju od idolskih rtava, onda se
sv. Teodor javi u snu patrijarhu i kaza mu.... D. pis. 104,
kad se djeca raaju, onda se kao bez prekida produava stvaranje svijeta. 215, a kad Savo rije razumio, pa na plei Draka dovatio. nar. pjes. 4, 66, kad to ula tri drobnjaka bana,
pa odoe u bijelu crkvu. 4, 465, kad gospoda izila iz crkve, tad
besedi vojVoda Prijezda. nar. pjes. 2, 503, a kad vie vojvoda
Milou, te dorata konja podigrava. 2, 553, kad zaue kieni svatovi, te svatovi jednu rije kau. 556, ja (tj. a) kad uo cetinjski
vladika, tu vojvode obdario darom. 4, 465.
500. a) Rije kako u znaenju vremenskom znai isto to im,
npr. kako evojka ruak postavi, Meedovi se odmah rukom
hvati da jede. nar. prip. 4, kako ti kaem, odmah u umreti,
17, kako dou kui, Milo odmah ostavi ovce. V. rjen. kod o6uJl,.
Ispred kako moe stajati prijedlog od (v. 489c), te otkako znai
da se ono to izrie glavna reenica dogaa od poetka onoga
to izrie zavisna, npr. otkako je ovoga grada, jo ovake galije
nije bilo. nar. prip. 86. Znaenje to ga ima otkako moe imati
i samo kako: evo ima etiri godine kako s tobom, care, vojujemo.
nar. pjes. 2, 173, evo ima devet godin' dana kako ekam ja takove
glase. 2, 271. - U korelaciji s veznikom kako mogu biti rijei:
a, ta (veoma rijetko), tako: kako one odlete, a carev se sin pro-

SINTAKSA

543

budi. nar. prip. 23, kako opazi njega i maramu, a ona uzdahne.
35, kako kleta (tj. Jerina) na vjeala doe, ta srdito na katane
viknu. nar. pjes. 2, 501, kako baci kljue u Dunavo, tako bee
vrata zaboravi. 2, 445, kako srete Golotrba Iva, tako njemu boju
pomo daje. 3, 100, evo ti od svakuda svakojakijeh konja k njemu,
i kako koji dolazi, tako na prva koljena pred njim pada. nar.
prip. 153.
b) Rije poto (tj. po to) znai da se ono to se kae u zavisnoj reenici dogaa prije onoga" to se kae u glavnoj, npr.
toei vodu jednako je u nj gledala i poto natoi, nikako nije
mogla da se odande otrgne. nar. prip. 35, kaluer poto vie
ta bi, ukloni se za jedno drvo. 122. - U korelaciji prema poto
mogu biti rijei a, no, onda, npr. poto zaspim, a mojom nesreom skoi varnica. nar. prip. 204, poto su se napojili vina,
no da ree Krstitelj Jovane. nar. pjes. 2, 82, poto je tako nekoliko noi jednako radio, onda mu braa ponu zlobiti. nar. prip.
19, poto daleko otidu, onda ree harambaa. 217. - Rijeca se
to rijetko upotrebljava kao vremenski veznik: to jedan lud baci
kamen u bunar, deset pametnih ne mogu ga izvaditi. nar. posl. 356,
neu piti vina to nee vode usuti. V. rjen. kod ULTO, Jakov nee
sa Turcima mira to mu nee predati senete. nar. pjes. 4, 446.
U prvom primjeru td znai: kad, poto, a u druga dva: dok.
c) Rijei tek (ili teke, v. 52b) i tek to znae isto to im:
teke popi, 'Poe tamo amo bjeati. nar ... prip. 141, teke stane zvijukati okolo mrtve eri, ona sjede. 145, tek to uljeze u kuu,
eica skoe oko njega. 136. U korelaciji moe biti a, ali, i, npr.
Te'/( ULTO W1jeTe rrpoJK,n;epe HeKo.mnca 3aJlOraja, a OHO ce CTarre
npeBJ1jaTJ1. nar. posl. 354, tek to ona to ree, a buzdovan zauji
vie kue. nar. prip. 41, tek to legne, ali dolete dva gavrana.
15, tek pone jesti, al' eto ti petla. 169, tek se Marko vina ponapio, i grdne mu rane zarastoe. nar. pjes. 2, 368.
501. a) N a i n s k i ili p o r e d b e n i veznici su gdje, kako
ili kao (v. 67b), kako god, kao i, kao tlo., kiimo, nego, nego i, negoli, nego tO, nekmoli, na, ta, ve. - Primjeri za rije gdje kad
znai kako: al' eto ti Ljutice Bogdana, e on goni Relju i Miloa.
nar. pjes. 2, 221, da mi reku budimske evojke: straivice Jakia
Todora! e on ne smje udrit na Ivana! 2, 598 (da rije gdje moe
i kao prilog znaiti kako, to dokazuje ovaj primjer: toliki su
atovi protrali i nijesu zapraili, a e e jedan magarac zapraiti! nar. posl. 318).

5H:

GRAMATIKA

b) Rijei kako i kao veu reenice, od kojih ona u kojoj su

te rijei moe biti krnja, npr. planu Ivo kako oganj ivi. nar.
pjes. 2, 530, zaspa Jovo kako jagnje ludo. 3, 105, sinu lice kao
jarko sunce. 1, 126. Rije kao moe vezati rijei (kako je u toj
slubi danas manje obino), npr. zdrav kao lav. nar. posl. 89,
ljut kao ris. 173. Nema pl'omjene u znaenju ako se iza kako ili
kao uzme veznik i: konj mu nije kakvino su konji, vee aren
kako i govee . nar. pjes. 2, 249, sve barjaci kao i oblaci, a a
dori kao i snjegovi. 2, 313, bie svata kao i na Boi. nar. posl.
14, stane iveti kao i pree . nar. prip. 90. Rijei kako i kao mogu
iza sebe dobiti rije to te biva kako t\o, kao to (prvo od ovoga
dvoga manje je obino): pa vi raja (tj. ostat ete) kako to ste
bili. nar. pjes. vuk 4, 370, svri na putu sve kao to mu je reeno.
nar. prip. 88. I kako to i kao to moe se uzeti samo kad se veu
reenice, a ne moe se ni jedno ni drugo uzeti kad se veu rijei:
ravo bi npr. bilo: konj aren kad to govee. Da se kao to
moe rastavljati, to je reeno u 438f. Katkad iza kao to dolazi jo rijeca i: ali Markov soko jogunica, kao to je i njegov
gospodar. nar. pjes. 2, 427, postane kobila kao to je i bila. nar.
prip. 29. Veoma su obini u korelaciji adverbi: onako, tako,: kako
gospodar 'Svira, :o:nako mlai igra. nar. posl. 125, kako rekle, tako
uinile. nar. pjes. 1, 397.
c) Prilog kamo znai isto to kako u svezi kamoli, npr. sila
.otme zemlju i gradove, kamol' mene klonja otet nee! nar. pjes.
2. 142, ne more je mlade ni viditi, kamol' e je junak obljubiti!
2, 617. - Da nekmoli stoji mjesto ne kamoli, to je reeno ve
II 42b. Kad se kae: dosadilo studenu kamenu, a nekmoli caru
Sulejmanu (nar. pjes. 2, 320), to je kao da se ree: a kamoli ne
caru, tj. a kako li ne.
d) Rije nego govori se samo iza komparativa i iza rijei koje
imaju komparativno znaenje, npr. dananji je ilirski ili zagrebaki pravopis bolji nego svi dojakonji pravopisi junijeh Slavena rimskoga zakona. V. pis. 23, jaa su dvojica nego sam Ra-dojiea. nar. posl. 111, ugrabi me prije nego pop prispje. nar.
prip. 123, nau evojku vie mrtvu nego ivu. 166. Mjesto nego
moe se uzeti nego i, negoli, npr. volim brata nego i gradove.
nar. pjes. 2, 570, bolja je i prazna torba negoli vrag u torbi. nar.
posl. 21. Govori se i nego to, ali samo kad se reenica s reenicom
poredi, npr. vetar duva niz vodu Moria, vema nosi Jovanovu
lau neg' to voze trideset vesala. nar. pjes. 2, 641, Ka~ ce 3a Kora

SINTAKSA

545

rOBopH ~a je MJIru,H 'H.ew WTO je. nar. posl. 114, taj e . sad jo
vie znati nego to je znao. nar. prip. 88.
e) Veznik no govori se (kao i nego) samo iza komparativa i
iza rijei koje imadu komparativno znaenje, npr. bolje se
poteno skriti no sramotno prikazati. nar. posl. 26, ja u umrijeti prie no kokoti zapoju. nar. prip. 143, uini kletvu da se
nee oeniti drugom no carevom evojkom. 151. Rijeca
to u znaenju kako govori se samo ispred komparativa i superlativa, npr. sedla konja to ga ljepe moe, opasuje to ga tvre
moe. nar. pjes. 2, 566, izD ene se to najljepe mogae. nar. prip.
129, bjei natrag to bolje moe. 155. (Kad rijeca to moe znaiti kako, tome lijepo odgovara to ' rijeca to moe znaiti tako,
npr. to ti zmaje u rijei bjee, a izie Danica zvijezda. nar. pjes.
2, 258, to je Marko u rijei bio, klie vila s Urvine planine te
doziva Kraljevia Marka. 440).
f) MjestQ nego, kako smo ga ima'1i pod d), govori sc dijalektiki (u
HE:'rcegovini, u Slavoniji) ve, npr. jaa su dvojica ve sam Radojica.

502. a) I z r i n i veznici: kako, gdje, da, e. Primjeri za prva

dva: uli ste kako je kazano starima: ne ini preljube. V. mat.
5, 27, Ty)KJ1J() ce HeKO KaKO jeCT.H He M02Ke. nar. posl. 112, on
joj kae i pripovedi sve po redu kako ima dva brata i kako
hoe da se ene. nar. prip. 76, tu se odmah jadu osjetila e
j' umr'o nejaak Jovane. nar. pjes. 2, 42, pohvali se meu evoj
kama e s' oteo konja od Bugara. 2, '143, na um pade begu
Radul-begu e e njega kralju prevariti. 2, 446. Primjeri za izrino
e: bi li reko e sam enska glava? nar. pjes. 3, 351, kad vladika
glase razumio e se vezir s vojskom podigao. 4, 81, zbo['i mlada
e ih doma nema (iz neke narodne pjesme). V. rjen. kod e.
b) Najobiniji je izrini veznik da: dosad mislim da je poginuo. nar. pjes. 2, 308 OH~a ce OHa yBjepH aa je OHO 'HCTHHa.
nar. posl. 355. kaza im da e im dovesti jednoga carskog oeka.
nar. prip. 222 drijebe pozna da to nije onaj tanki glas lisiin. 224.
c) Meu izrine reenice mogu se brojiti o b j a s n i d b e n e
(eksplikativne); to su onakove kojima se objanjava kakva imenica ili druga koja rije glavne reenice: ve mu je vrijeme da
se rodi. V. rjen. kod Baga, to si da:o priliku neprijateljima
da hule. D. 2 sam. 12, 14, rijei vrijedne i danas da se proitaju
i uju. V. pis. 59, bolje je da selo pvopadne nego u selu obiaj .
nar. posl. 23, moe biti da mu nije bilo jo 40 godina. V. prav.
sav. 76. U tOj se slubi nalazi i kako: donesu ferman kako car

546

GRAMATIKA

Srbima sve oprata. V. mil. obro 123 (a na str. 124: donesu ferman da car Srbima oprata).

503. a) U z r o n i su veznici: budui da, da, e, gdje, jer,

kada, kako, tO, te, zato. - Sveza budui da veoma je obina u
knjievnika, ali narod je u svojim umotvorinama ne upotrebljava
nikad. Primjeri: budui da bjee petak, Jevreji molie Pilata da
im prebiju golijeni. V. jovo 19, 31. Prema budui da mogu biti
u korelaciji rijei tako, to, zato; primjeri: budui da se on tvrdo
izgovarao da o tom ne zna nita, tako ga puste. V. mil. obro 187,
budui da djeca imaju tijelo i krv, tako i on uze dijel u tome. jevr.
2, 14, budui da je selo bilo malo (kao to je i sad) i kua naa
upravo na V'odi izmeu dvije vodenice, to nije mogue da je ova
rije i onda ondje bila, pa da je ja nijesam uo. rjen. predgovor,
budui da su kwn:ovi ... . duni pouavati istinama svete vjere
onoga kojega iz vode prihvate .... to pomisli kako nam valja
paziti kad se primamo tako svetoga posla. D. pis. 183, 6ydyhu
da lUfje .n;o6po BH,n;jeJIa, 3aTo Haje MOrJIa o,n;Max .n;a yBp3e. nar.
posl. 178, budui da u Srbiji ni u desetom selu nema crkve, zato
ljudi idu uz asne poste namastirima te se ispovijedaju i prieuju. rjen. kod HaMaCTHp.
b) Veznik se da slabo uzima u uzronoj slubi, npr. a zar
ste se na me rasrdile da ja tuna malo dara nosim? nar. pjes.
3, 505, ali si se na me rasrdio da ti nisam na indatu bio? 3, 556.
- Primjeri za uzrono ' e: pop popu nije kriv emu je poredan
bir. nar. posl. 255, car hoae izgubiti ljubu e mu ljuba mnogo
sakrivila. nar. pjes. 2, 26, no je njemu dobra srea bila e ga ne
da Cuprili vezire. 2, 609. - Primjeri za uzrono gdje: mili boe,
na svem tebi fala, gdi dooe dva putnika stara. nar. pjes. 2, 10,
stane se uditi gde oban dolazi kui svako vee. nar. prip. 60, ne
htednu mu je odmah dati gde je star i siromah. 109.
e) Veznik je jer veoma obian, npr. proli suze proiguman
Vaso jer je njemu vrlo ao Marka. nar. pjes. 2, 444, ne imadijahu djece jer JeIisaveta bjee nerotkinja. V. luk 1, 7. Pored jer
nalazi se i jere, koje je starije ( 52a), i jera ( 52d), ali je jedno
i drugo rjee nego jer: dri 'Pri sebi ovi ljenik jera nije vojska
od mejdana. nar. pjes. 2, 314. Ima i je7'bo (tj. jer bo), koje je
dijalektizam. - Primjeri za uzrono kada: blago tebi kad ima
dva veselja! nar. prip. 80, hvala bogu kad ivi pobegosmo! 218,
kad me pita, pravo da ti kaem. nar. p j es. 2. 181. Prema kada
moe u korelaciji biti to: kad je tako, to emo mi uiniti da on

SINTAKSA

547

ostane. nar. prip. 69, kad si tako uinio . ... mene radi, td u te
blagosloviti. D. prip. 24.
d) Rije kako dosta esto ima slubu uzronoga veznika, npr.
kako ovaca ne drim, pasa ne uvam . nar. posl. 126. kako se
najvie oko vatre nalazila, prozovu je maeha i njezina k i
pepeljugom. 160. Prema kako moe u korelaciji stojati to: kako
turski car potom pogazi akermanske ugovore i opet se zavadi
s Rusima, to i ovi poslanici ostanu uzalozi. V. mil. obro 172,
kako se ovdje srednji rod ne uzima u raun, to u sebru valja
razumjeti osobito ovjeka niega reda. D. istor. 63, kako je ureeno da se mrtvo tijelo trei dan pogrebe, jer se smrt ve poinje jako pokazivati na njemu, to spomeni i molitve u deveti dan
odgovaraju rainjanju njegovu u grobu. pis. 361. - Primjeri za
uzrono to: 60r HJ1je KpV!B tuTO Jby)J;J1 '3JIO -qJ1Iie. nar. posl. 20,
onda mu braa ponu zlobiti to oni nisu mogli jabuke sauvati,
a on je sauva. nar. prip. 19, ja u tebe uiniti estita to si me
izbavio. 183.
e) Primjeri za uzrono zato (koje je Vuk pisao samo u ranijim svojim radnjama, a Danii nikad): da vide Srijemci i Bavani
i Banaani kako njihova braa po onim zemljama govore zato se
dosad o tom nita nije pisalo. V. rjen. (1818) XVII, ja kaem
da se treba truditi i istiti jezik od tui rijei, ne samo od turskije nego i od svaki drugi, ije mu drago bile, zato latinske ili
njemake rijei nijesu nama nimalo ljepe..od turskije. XX, velimo
da je ovo .... najnunije, zato mi danas nemamo nijednoga spisatelja koji bi .... pis. 60, da mi f ovdje jagnjece, ja bi vam ga
sad dao, zato prete obani da mi jagnje ukradu. nar. pjes. I, 131,
ve je meni velika nevolja, zat' ja ranim u mojemu dvoru devet
nemo, drugo devet slepo. 2, 8. Prema uzronom zato moe u korelaciji biti zato: ekoje rijei zato ne moemo pisati po slavenskoj
ortografiji, zato e u nas drugo znaiti ili e se drukije atiti
nego to se govori. V. rjen. (1818) X .
.
fl Mnogi dananji pisci piu poto u znaenju uzronog veznika, npr.
ostavite Turcima Carigrad poto su oni tu brojem najjai. M. 58, - ali Vuk
i Danii nijesu nikad tako upotrebljavali rije poto, niti tome ima potvrda
u narodnim umotvorinama.
gl Jo se mogu dodati rijece el, eli, jel, koje imaju takoder uzrono
znaenje i nalaze se samo u pjesmama, a postanje im je tamno. Primjeri:
jai doga, bjei iz Kosova, el e, bane, poginuti ludo. nar. pjes. 2, 277,
nemoj vikat diiete Maksima, eli smo mu ao uinili. 557, tade konjic usred
polja stade, jet poznade druga Dmitrovoga. 3, 341.
hl Napokon treba navesti ovdje veznik bo, koji je ve odavno arhaizam
i dijalektizam. Taj veznik ne moe stajati na poetku reenice, nego iza

548

GRAMATIKA

prve ili drUge, npr. ne mogu vam kazati, ni sam bo pravo ne znam. Ree
nica u kojoj je taj veznik nije zavisna, nego je usporedna, tj . veznikom se
ho ne izrie toliko pravi uzrok, koliko tumaenje onoga to je u glavnoj
reenici (kao lat. enim, njem. nahmlich).

504. p O S l j e d i n i su veznici: da, kako, te. Drugi je od ta

tri veznika slabo u obiaju, imamo ga u primjeru: sakuje (tj. car)
gvozden ko'\'eg veliki (tj. tako) kako moe on u njemu sjediti.
nar. prip. 199, tako se govori npr. ranio ga kako nee rane preboljeti. O vezniku te vidi u 492c. Posljedino je da veoma obino,
npr. i tu majka tvrda srca bila da od srca suze ne pustila. nar.
pjes. 2, 305, opustiu zemlju da e joj se uditi neprijatelji vai.
D. 3 mojs. 26, 32. Obino prema posljedinom da stoji u glavnoj
reenici korelativno tako, npr. dokle tako ne osiromai da ve nije
imao ni opanaka. nar. prip. 90, ovo se udo razglasi po svijetu
tako da je na hiljade prosaca pristupljiva1o. 127.
505. a) P o g o d b e n i su veznici: ako, bildi, da, kada, Zi, to.
Pogodbene se dijele u etiri razreda: prvo su one koje se samo pretpostavljaju ili pomiljaju, a ne kae seni da se izvruju ni da
se ne izvruju; drugo su .one kad se u obliku pogodbene reenice
izrie dogaaj koji doista jest; tree su pogodbe kojima se izrie mogui dogaaj, tj. koji moe biti, ali moe i ne biti; e
tvrto su one kojima se izrie da je protivno istina, negoli je ono
to se kae.
b) Veznik ako veoma je obian u pogodbama prvoga razreda,
npr. sve ovo dau tebi ako padne i pokloni mi se. V. mat. 4, 9,
ako opratate ljudima grijehe njihove, oiprostie i vama otac va
nebeski. mat. 6, 14, ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je
hvala? luk. 6, 32, ako misli boji biti, ini dobro za ivota. nar.
pjes. l, 137: Isti se veznik uzima i u pogodbama drugog razreda:
ako pijem, za svoje novce pijem. V. dan. 5, 91, ako koza lae, rog
ne lae. nar. posl. 5, ako nije lijepo, nije ni skupo. 7, ako smo mi
braa, nijesu kese sestre. 8. To bi se sve i bez pogodbe moglo ovako
rei: ja pijem, ali 2la svoje novce pijem, koza lae, ali rog ne lae
itd. I u pogodbama treega razreda uzima se, i to s kondicionalom,
veznik ako, npr. ako bih te u pjesmu pjevala, pjesma ide od usta
do usta, pa e doi u pogana usta. nar. pjes. 1, 404, ako bi se zametnula kavga, teko onom tko j' najblie Marka. 2, 432, inae bi
(ti) satjerao 'Sebi no u grlo, ako bi bio lakom. D . pr. sol. 23, 2. Prema ako moe u korelaciji biti: a, onda, ono, a ono, tada; tako,
-to; primjeri, ako tebe ponestane blaga, a ti doi pooimu tvome.
nar. pjes. 2, 261, ako ne moemo kako hoemo, a mi emo kako

SINTAKSA

549

moemo. nar. posl. 6, baciu ovaj novi u vodu, pa ako ne potone,

onda sam ga zasluio. nar. prip. 50, ako bi se dogodilo da sjutradan doe kaka ena da ite 's oli ... onda se zacijelo misli da je ono
ona sino bila. V. rjen. kod BjelllTJ1!Qa, ako na oeka nee sramota, ono e on na nju. nar. posl. 5, ako nema pameti, ono ima
noge. 6, ako je malo mlijeka, a ono je blizu rijeka. 4, ako to novo
uini Gospod i zemlja otvori usta svoja i pl'odre ih . .. , tada znajte
da su ovi ljudi uvrijedili Gospoda. D. 4 mojs. 16, 30, ako te zapita
ovaj narod, tada im reci. jerem. 23, 33, nosi, brate, do tri sitne
knjige, nosi, brate, Ivi, bracu mome, ako moe dobra pregoreti,
tako ' brata oima viditi. nar. pjes. 2, 569, ako nema vaskrsenija
mrtvijeh, to ni Hristos ne usta. V.' 1 kor. 15, 13, ako tako bude, to
smo mi propali. rjen. kod TO.
c) Veznik budi (bud') uzima se u pogodbama drugoga razreda :
bud' mi zakla konja na livadi, zat'mi zakla edo u kolevci? nar.
pjes. 2, 17, bud' me brati, to mi enu daje? 2, 361, bud' si ,
bego, ohu ukopao, ti nijesi srebro ukopao. 3, 375, bud' ja, more,
tvoje dobro kudim, a zato ga ti kudi? nar. posl. 254.
d) Veznik se da ponajvie uzima u pogodbama etvrtog razreda; kad se npr. veli: da ja imam ercu na udaju, ja bi njemu
mOju ercu dala. nar. pjes. l, 228, tu iz onoga :oda ja imam
izlazi : ja nemam, isto tako kad se kae: da ga zemlja ne vue
k sebi, poleeo bi. nar. posl. 48, izlazi: ali ga zemlja vue itd.
U tom sluaju da stoji ponajvie s indikativom, rijetko s kondicionalom, npr. da bi se oni opomenuli, imali bi vrijeme da se
vrate. V. jevr. ll, 15. - Veznik se da moe uzimati i u pogodbama treega razreda, npr. da kio izie na pazar, pa da stane
kupovati za kuu svoju razline stvari ne znajui ta u kui ima,
ta li nema, tome bi se svi ljudi smijali. V. pis. 14, da koje od
vas upadne vreteno u nju (tj. u jamu), one bi se mati odmah
pretvorila u kravu. nar. prip. 157. Rijetko je da u pogodbama
prvoga razreda: da te ostavimo tako, utei e. nar. posl. 56,
da otidem i prokaem Ahavu, a on da te ne nae, ubie me. D.
3 car. 18, 12, da me i ubije, opet u se uzdati u nj. jov 13, 15. Prema pogodbenom da mogu u korelaciji biti rijei: onda, tada,
tako, te: ,n;a cy njeCMe <lIBe 'IIpeIII'I'al'lInaHe BjepHo, onaa ja He 6=
HH CTIOMillbaO He<IIpaB,n;e. V. nar. pjes. 2, 384, da. nam nije G0spod ostavio sjemena, onda bismo bili kao Sodom iGomor. rimlj.
9, 29, da su stajali u mom vijeu, tada bi kazivali moje rijei
narodu. D. jerem. 23, 22, da ste vjerovali Mojsiju, tako biste
vjerovali i meni. V . j ov. 5, 46, da sam tela na konja primati,

552

GRAMATIKA

XPaRe. nar. po's l. 25, ma ta bilo (npr. otii u). V.

kod Ma. Govori se i makar da: on bi za svoju gramatiku,
m akar kakva da bi ona bila, dobio toliko novaca (dakle s kon dicionalom). V. dr. izd. 3, 67.
f) Rije nek ili neka, o kojoj se govori u 314a, uzima se
katkad u dopusnom znaenju: nek je Turak sto hiljada vojske,
nas u gradu dvadeset stotina .... razbiemo Turke. nar. pjes.
4, 243. U toj slubi moe nek (neka) stajati s kojim prolim vremenom: A. ja sam sino u vas na konaku bio. B. neka si bio (tj.
makar da si bio), put te nanio. nar. prip. 206. Tako bi jamano
dobro bilo i : A. dooe vojnici. B. nek dooe, bie , i za njih
mjesta.
g) Ve-oma je obian dopusni veznik premda (tj . prem da),
koj i se upotrebljava za doputanje prvoga razreda: tako oni,
premda su bili najbogatiji knezovi u Srbiji .... naume da se pobune. V. mil. obro 175, biete moje blago mimo sve narode,
premda je moja sva zemlja. D. 2 mojs. 19, 5. Taj se veznik moe
upotrijebiti i onda kad se doputanje stee samo na dio reenice :
nema sumnje da su sinovi dobijali dijelove od drave oine,
premda u manjem smislu. D. istor. 6, na svoju korist obrativi
to, p1emda daleko srodstvo sNemanjom. 95, odbrani e starijega
sina, premda nezakonitoga. 130. - Prema vezniku premda mogu
u korelaciji biti rijei: ali, ali opet, ipak, no, opet. Primjeri: premda
mlogi ljudi ne idu u ajduke da ine zlo . . . , ali kad se ve o
vek otpadi od drutva ljuckoga, on poslije pone sva zla initi.
V. dan 2, 92, premda ima dosta ljudi koji znadu mlogo pjesama,
ali je opet teko nai oveka koji zna pjesme lijepo i jasno. V.
nar. pjes. 1 (1824) XXXIII, premda mi se ini oevidno . .. )
ipa.k se jednoga dre svi bolji gramatici. D. rad jug. akad. 1, 116,
premda su ga Srbi terali, no srpski konjI posustanu. V. mil. obro
77,premda je bio opak, opet pomisli - hoe li dati svoju duu.
nar. prip. 120.
je

Cl1HOBM

rjen .

'"

507. a) U p i t n i su veznici: ali (dijalektiki), da, da li, eda,

eda li, li, zar; rijeca jer u upitnom znaenju (zato) upravo
nije veznik, ve zamjenica koja je nekad glasila jee (v. 41b i
52a) i znaila to: jer pominje Kraljevia Marka? nar. 'Pjes.
2, 403, jer ne kaza meni u Budimu? 598. - Primjer za upitno
ali.: ali si mi prasicu iao? nar. posl. 10 (dijalektiki) .

553

SINTAKSA

b) Upitni veznik da desta je ebian u zanijekanim reeni

cama, npr. ja sam sine vrle pijan bio, da tO' lee besjediO' nisam? nar. pjes. 2, 131, tO' si mi se takO' raljutie? da ti nije nestanulO' blaga? 2, 429, da neete i vi etii? V . jovo 6, 67, da ne
e jo biti car nad nama i zapovijedati nam? D. 1 mejs. 37, 8,
svetenik bi ga po SVO'jOj dunosti pitaO' da nema na dui kakav
grijeh. pis. 206. Prave su upitne reenice i one koje delaze iza
glagela plaiti se, bojati se, prepasti se, npr. sad se pobuni sva
kua, poplae se da nijesmo 'Obeje nou umrli (tj. poplae se nijesmO' li umrli). V. dan. 2, 135, bejei se Milo da Turci ne
opaze. mil. obro 98, jer se beji da ga ne probudi.! nar. pjes. 2,
443, bila sam se prepala da nijesi 'Onamo pDao. nar. prip. 150,
bojei se da Grci ne obladaju. D. ister. 35, jer se bejae da jeretici ne dozovu Turke. 165. 2 - Osobitu slubu irna upitno da u
reenicama gdje ve druga keja rije ispred da izrie pitanje.
U takvim reenicama steji prezent, i to mjestO' futura ili mjestO'
kendicienala. Prve je u primjerima: Gospede, zar timnje nege
da opere (tj. zar e oprati)? V. jev. 13. 6, zar da majka estane
i bez sina? nar. prip. 34, zar da pogine Jonatan? D. 1 sam.
14, 45. DrugO' je u primjerima: zatO' mi eve da mremO' od gladi
(tj. zatO' bismO' umrli)? V. dan. 3, 172, zatO' da moju slobodu
sudi savjest drugoga? 1 kor. 10, 29, kega da ti dezovem? D.
1 sam. 28, 11, zato da gevore Misirci? 2 mojs. 32, 12, ta da.
se muite tako daleke? nar. prip. 7. MjestO' zdruenoga zar i da.
nalazi se i samO' da: a ti, mere, mejdan "da dijeli (tj. zar da dijeli, zar e dijeliti)? nar. pjes. 2, 282, nemam ni sam kelike
mi treba, a da dam vama (tj. zar da dam? zar bih dae?). nar.
prip. 171. - Katkad se izrie da se netO' dogaa, a ne bi se imale
ili ne bi se smjele degaati: zatO' da psuje evaj mrtvi pas cara?
D. 2 sam. 16, 9. Tako se geveri i pie: zatO' da evuda raste
korov?
c) Primjeri za da li: da li me sad g. Sveti razumije? i da li
je ne priznaje da sam prave imao? V. dr. izd. 3, 116, da l' ne
vidi gde si peginula? nar. pjes. 2, 120, car zaeli deznati - da li
se zaista vie zna. nar. prip. 88, da li ti nijesam rekae? 135.
Primjeri za eda, eda li: eda ga nae? V. rjen. kod eda, eda moe
ke vedu zabraniti? d. ap. 10, 47, zapita ih - eda bi imali tO' da
mu dadu za jele? nar. prip. 2, za bega, bake: eda li ti tO' zna?
21, zapita ga - eda li e joj dati? 65.
1
2

To nije prava upitna

Vidi 583a.

reenica,

nego prava objektna

reenica .

554

GRAMATIKA

d) Veoma obini upitni veznik li nalazi se i u jesnim i u nijenim reenicama; u prvom sluaju ne zna se hoe ii onaj koji
je pitan odgovoriti jesno ili nijeno, npr. jesi li ga vidio? imate
li malo hartije? Isto znai katkad li i u nijenim reenicama,
npr. nijesi li ga vidio? nemate li malo hartije? Obinije li u nijenim reenicama znai isto to zar u isto takvim reenicama,
a zar kad se uzme u jesnom pitanju, oekuje se odgovor nijean i
obrnuto, npr. zar i ti to misli? zar vi ne vidite? Ovome drugom
primjeru odgovara li u primjerima: nijesam li ti rekao? nije li
bog stvorio svijet? Rijeca za?' moe i ne biti upitna te onda znai
moda, valjada, npr. doi e zar i on. V. rjen. kod 3ap,
ti si moja ena, tako je zar bog osudio. nar. prip. 145. Koje je
znaenje starije, to se ne moe rei, jer je postanje rijei zar
tamno.
508. a) U z n o s n i su veznici lje (samo u nijenim reeni
cama) i ta.; primjeri: taj te Turin lje pogubit nee. nar. pjes. 4, 269,
to moe biti po razumu V. Lazia, ali 'Po razumu ljudskome lje
ne! D. sitno sp. 89, nemoj, brate, ta dobro nam je obojici! nar.
prip. 90, kakva je to careva zamjena, ta na njemu ni haljina
nema! 2, 145. Iz tih se primjera vidi da se veznicima lje i ta
s osobitom govornom silom uznosi koja rije u reenici.
b) U z v i n i su veznici: a, ala (taj je uzet iz grkoga jezika),
da, e, li, nu. Primjeri: a za boga,l pobratime dragi! ija biza od
planine doe? nar. pjes. 3, 218, kolovoa sestra Stojanova, a
kakva je, da od boga nae! 257, ala ima brza konja, gde ga
dobi? nar. prip. 27, ala eno, lijepo ti je ova livada pokoena!
181, da kakva je Roksanda evojka! nar. pjes. 2, 134, braminska ki da bude milosnica podloga ifte! V. dan. 2, 141, e lijo,
sad si dolijala! nar. posl. 78, poto se pobratimi e, ree mu starac: e pobratime, sad da se darujemo! nar. pri'P. 120, estok li
je ludani Jovane! nar. pjes. 2, 28, udno li si svate prevario!
2, 564, nu viite, moja brao draga! 2, 34, nu otii na bijelu
kulu! 235.
c)P o t v r d a n je veznik da.; njim se odgovara jesno na pitanja, npr. A. jesi li mu rekao? B. da.. Kad u odgovoru ili uope
u prihvatanju tuih rijei stoji da iza glagola, onda OtrlO znai
da se odgovor ima shvatiti u protivnom smislu, npr. A. da ti
legnem glavom na krilo, da me malo poite? B. hou da (tj.
neu); bogzna kakva ti je glavurina! nar. prip. 177, A. je li ivina
1

Vidi biljeku uz 488c.

SINTAKSA

555

nahranjena? B. jeste da (tj. nije)! 180. Tako bi i u primjeru:

>l A. Stojan se jo nije vratio. B. nije da ovo nije da upravo
znailo: jest (vratio se).
509. a) 2 e l j n i su veznici: da, eda, kada (kad), neka (nek) .
- U 251a kazano je da rijeca da, stojei s 1. licem plur. prezenta, znai isto to 1. lice plur. imperativa, npr. da pletemo je
isto to pletim'o. Takvo se da nalazi i s drugim licima osim 1. plur.
te ima znaenja to ih ima imperativ kojemu je temeljno znaenje elja, a iz elje izlazi zapovijed, molba, nagovaranje itd.
(v. 91a). P~imjeri: po bogu da si mi brat! nar. prip. 25, sad
da mi kae - gde su moja braa. 62, da bog naspoci! da bog
ne ukrati! V. rjen. kod p;a, koji koga poplai, onaj prvi da pone
jesti. nar. prip. 212, to rekoh, to da uinite. 16. Moe se i s 3.
licem plur. uzeti da, npr. odmah da dou svi ovamo! Moe kogod nutkati ili poticati samoga sebe ili zajedno sa sobom druge:
o Jovane, sinko, da te pitam. nar. pjes. 2, 32, sada da idem da
pogrebem oca svojega. D. 1 mojs. 50, 5, ona ree: posluaj rijei slukinje svoje; a on ree: da ujem. 2 sam. 20, 17, da ostavimo Grke i sve druge narode ovoga reda, nego da uzmemo za
primjer Ruse. V. pis. 90, da reemo da je ovo samo narodna pripovijetka, ali je istina da u krajini negotinskoj nijesu Turci sudili, nego knez. rjen. kod KHe3, da kaemo da Cerva, govorei
o Dubrovniku, nije mnogo pazio na godine i na mnoge vane dogaaje; da kaemo da je Lukari nevjerno razlagao dra vnu
istoriju Dubrovnika, ali se oni nijesu mogli prevariti za unutranji red te optine. D. istor. 335. - Kako se mjesto imperativa moe katkad uzeti futur (vidi u 609c), tako se mjesto futura moe uzeti da s prezentom, ali rijetko: no da ree tanana
Grkinja. nar. pjes. 2, 19, no da ree Zmajognjanin Vue. 2, 589. U
oba je primjera da ree isto to rei e (a rei e je isto to ree, v .
612c). - 2eljno da moe stajati i soptativom ( 630a) i s kondicionalom: otio je, da bi ne doao! nar. pjes. 3, 91, arne oi,
da bi ne gledale! 3, 355, mui, erce, da bi zamuknula! 3, 512,
da bih ja umr'o smru pravednikom i kraj moj da bi bio kao
nj ihov! D. 4 mojs. 23, 10. Pred takvim da moe stajati uzvik o:
o da biste malo potrpljeli moje bezumlje! V. 2 kor. 11, 1, da bi
odsjeeni bili oni koji nas kvare! gal. 5, 12, o da biste sasvijem
muali! D. jovo 13, 5, da bi glava moja bila voda, a oi moje izvori
suzni! jerem. 9, 1. - Kad je ;zapovijed ili zabrana otra, onda
moe da stajati s perfektom, npr. da ste odmah poli k njemu!
{tj. poite), isto je tako: da se nijesi makao odatle! V. rjen. kod

GRAMATIKA

556

~a. Kad pred ovakim da stoji uzvik 0, onda se izrie alost to s~

neto nije drukije dogodilo (a i to je neka elja, prenesena u
prolost), npr. o da nijesam juer onamo iao! Tako je i ovo:
o da umrijeh! da me ni ,oko ne vidje! D. jov 10, 18. Ali ti se primjeri mogu i drukije tumaiti, tj. elipsom glavne reenice,
dakle npr. o da nijesam juer onamo iao, tj. dobro bi bilo ili~
sretan bih bio; v. 450a.
b) Primjeri za eljni veznik eda: eda bog da te ne doe!.
eda bog da voda ga odnijela! V. rjenik. kod e~a. -'-- Zeljne
reenice s veznikom kada (kad) nijesu potpune, tj. glavna re-o
enica (npr. dobro bi bilo ili srea bi bila ili to nalik ~a to) nije
izreena (v. 450a), npr. kad biste me, brao, posluali! nar.
pjes. 2, 546, kad bih ja bio postavljen da sudim u zemlji! D.
2 car. 15, 4, kad bi putovi moji bili upravljeni da uvam naredbe tvoje! psa1. 119, 5. Ispred kad moe stajati uzvik o (kalO
i ispred eljnoga da, vidi pod a ): o kad bi se napisale rijei mojer
kad bi se stavile u knjigu! D. jov 19, 23. - O eljnome neka.
(nek) vidi u 314a.
c) Rije dako (tj. da ako) upravo znai moda, ali se u .
tome znaenju uzima samo onda kad je s tim moda pomijeano neto elje. Primjeri: dak o (tampano : da 'ko) doe barem.
polovina. nar. pjes. 4, 375 (tj. moda e doi, elim da doe).
Vuk u rj eniku kod aa kae za reenicu da ako udari kia da znai
elju: moda nee udariti. Drugi primjeri: da ako se jo ko
nae kome e tako mila biti. V. dan. 3, 222, da ako i meru kad
svane! nar. posl. 47, da ako se sada ve priljubi k meni mu moj.
D. 1 mojs. 29, 45. Zelja moe biti prenesena u prolost: da akoje uo Gospod to ree Ravsak. D. is. 37, 4. Kako je sveza da.
alc() dobila znaenje moda, to mi nije jasno.

UZVICI

510. a) Uzvici su rijei koje se upotrebljavaju kad hoemo da oitu

jerno kakvo uvstvo: udo, alost, bol, gnjev, veselje, elju, gaenje, takoer'
kad kome to pokazujemo, kad mu to pruamo, kad ga dozivamo ili kad
se kome odzivamo. Evo obinijih uzvika: ~h, ah~ , ilj, ~o, avaj, d~, d~de, @,
@j. Ilno, Ilto, Ilvo, gl~, h~, h5j, ijU, ijuju, jflO, jaoh, juj, kuku, l~le, na, O,
oh., oho, Bj, pi, uh. Veina se tih uzvika upotrebljava za razlina uvstva,.
ne samo za jedno, npr. aa za alost, gnjev, veselje, e za udo, alost, veselje,
dc.zivanje, oh za alost, bol, elju itd.
b) Meu uzvike treba brojiti i ove rijei: dis (dovikuje se volu da sekrene), Uk, uk (tako se zovu kokoi), i (tako se tjeraju kokoi), va (tako.

SINTAKSA

557

se tjeraju guske). I ovo su uzvici : cic (kad se hoe kome da kae da nee
dobiti ono emu se nada), hop (kad se hoe da naznai brzi skok, npr. onda
ja hop u vodu), krkac (kad se hoe da naznai kako to pada s bukom),
ljoskac (za padanje, npr. ljoskac o zemlju!), zvizgac (npr. zvizgac biem,
tj . da je sve zviznulo).

NIJEKANJE (NEGACIJA)

511. a) Ovaj dio smtakse ide takoer u nauk o dijelovima govora, jer
kojima se negacija izrie (ne, ni) jesu dijelovi govora (ne je prilog,
v . 485b, a ni je veznik, v. 492e).

rijei

b) Kad se glagol koji se ima zanijekati razumije iz prea

njega, on se ne mora ponoviti, ve je dosta da ostane samo ne,
npr. trava koja povrh Velebita mirie, a po Lici ne. V. rjen .
kod BpJ1jeca!K, svaki ovjek ne moe lasno znati, koje rijei ovako
narastaju, koje li ne. rjen. 'Predgov., ne gleda je li se naao krivac ili ne. D. istor. 297, hodi da te opipam - jesi li sin moj Isav
ili ne. 1 mojs. 27, 21, njima je malo stalo, molio ti ili ne. Lj. 419.
To moe da bude i u prihvatanju tuih rijei: bi li se osvetio? a
svetenici odgovorie: ne. D. ag. 2, 12, zar ne zna to je to? i
rekoh: ne, gospodaru moj. zah. 4, 5.
e) Mjesto nemoj, nemojte uzima se samo ne kad se iz situacije dobro razabira to ne treba da se ini, npr. pa zamanu
sabljom okovanom, a evojka podbacila ruke : ne, Stoj ane, tvoga
ti junatva! nar. pjes. vuk 3, 128, pa on bjega s glavom bez
ob:zira, a kad doe na most na Bojanu, doeka ga hoda i kadija
pa ovako njemu govorahu: ne naprijed, Vuksane vojvoda! jer
si svoju izgubio glavu. 4, 23, Josif kad vidje gdje otac metnu
desnu ruku svoju na glavu Jefremu .... ree ocu svojemu: ne
tako, oe! D. 1 mojs. 48, 18, nartod navali na nj da im bude car,
ali im on ree: ne, brao! samJ bog neka je gospodar nad vama.
prip. 86. U posljednjem primjeru mjesto ne (tj. nem.ote) moglo bi biti i nete, o kojemu vidi u 251d.
d) Ve je u 202b reeno kako ima sluajeva da zamjenica nita ima upravo jesno znaenje, pa onda ni glagol uza nju
nije zanijekan. Tako je u primjerima: srebro bjee nita za vremena Solomunova. D. 2 dnevn. 9, 20, tako i vi postaste nita.
j ov. 6, 21, svi su tatina, nita su djela njihova. is. 41, 29. Isto
tako i rije nikakav 'moe imati jesno znaenje : rav, lo, npr.
ali je u njoj (tj . u Raievoj istoriji) jezik nikakav, tj . niti je
slavenski ni ruiski, a jo manje srpski ... , a kako je nikakav je-

558

GRAMATIKA

zik, tako je nikaka i ortografija. V. dan. 1, 102, Ka~ ce xohe

3a Kora ~a: KaJKe ~a je 1l.U'IW'IWB MajcTop. nar. posl. 174, ovaj se
nikakav hljeb ve ogadio dui naoj. D. 4 mojs. 21. 5, kad se
danas otkrivao pred slukinjama, kao to se otkrivaju nikaki
ljudi. 2 car. 6, 20.
e) Prijedlogom bez izrie se takoer neko nijekanje, npr.
ovjek bez pameti je onaj koji nema pameti itd. Uz taj prijedlog obino se vee snage radi uzima zamjenica ikakav, npr. on
obea izlijeiti nas bez ikakva troka. V. dan. 2, 136, yi TO oCTa~e
6e3 U'IW'I<:a CIlOMeHa ,l\aJbe. nar. posl. 131, bio je obiaj da ake
u subotu uitelj bije bez ikake krivice. rjen. kod bubota. - Ali
se nalazi i zanijekana zamjenica, npr. KO ,l\pyrMMa IIO'KJIa1ba, Taj
caM 6e3 'H,Uw,Ta OCTaHe. V. nar. posl. 159, bjei doma bez nita.
nar. prip. 212, i on vodi Laketia Janka bez nikakve rane na junaka. nar. pjes. 4, 110. - Moe se uzimati i sav, svaki: valjada bi
on mogao pisati bez svega slavenskoga. V. rjen. (1818) XIII, bez
svake sumnje ovo svojstvo nije mlae. dan. 1, 42, pa ih stae
SrbIji razvoditi preko polja bez svijeh haljina. nar. pjes. 4, 151.
- Rijetko je kakav mjesto ikakav, npr. preveu ti snahu preko
mora i bez kavge i bez muke kake. nar. pjes. 2, 646.
f) Osim sveze s prijedlogom bez veoma se rijetko uzimaju rijei nikakav, niko, nijedan mjesto ikakav, iko, ijedan, kako je u primjerima: pravopis nije najmanja stvar u pisanju nikakvoga jezika. V. dr. izd. 3, 305, neu
niko kod nas da bude nego nas dvoje. nar. prip. 128, Gospod ne pusti da
padne na zemlju nijedna rije njegova. D. 1 car. 3, 19. - Vrlo je rij~tko
i neo~ino k~d. se u zanij~kanim r~enica~a ~jesto. svaki nala~~~an,
kako Je u pnmJeru: a svakt duh kOJI ne prIznaJe da Je Is~fos u tIJelu
doao nije od Boga. V. 1. jovo 4, 3. Drug,i je t akav primjer: svi knezovd. nita

ne govore (tj. nijedan knez nita ne govori). nar. pjes. vuk 3, 89. U prvom
primjeru Vuk je onako napisao prema crkvenoslavenskom tekstu, a u drugom je primjeru pjeva onako rekao stiha radi (jer "svi knezovi mue" ili
"ute" ne bi ispunilo stiha) . - Kad se ' rijei svaki, sav u zanijekanim ree
nicama uzimaju u svome pravom znaenju (dakle ne mjesto nijedan), onda
su takve reenice sasvim dobre, ali drugo znae; npr. "svaki duh nije od
Boga" znai: neki jest, a neki nije, - ili "svi knezovi ne govore" znai:
jedni govore, a drugi ne govore.
512. a) Vrlo je neobino kad je glagol u kojoj reenici dvaput zanijekan, kako je u primjerima: da i tebe kako (bog) ne ne potedi. V. rimlj.
11, 21, nije zaludu bog ne dao kozi dugaak rep. nar. posl. 214. U prvom je
primjeru Vuk onako napisao prema crkvenoslavenskom tekstu, tj. uzeo je
ne potedjeti u znaenju jesll'oga glagola "kazniti" ili "pedepsati", a u
drugom primjeru uzeto je ne dati mjesto "zakratiti".
b) Sasma se rijetko dogaa da glagol nije zanijekan gdje bi trebalo
da je zanijekan, npr. rpaxoBo 6u.n.o je oTnpJ%!je caCBJ%!jcM Hl%! TypCKO BH
l\pHOrOpCKo (upravo bi se oekivalo: Grahovo nije bilo ni . . .). V. nar. pjes.

559

SINTAKSA

4, 458, pak sam tajao i nikad nikomu kazao

ili ne kazao). nar. prip. 123.

(obinije

bi bilo: nijesam kazao

c) Reenice s upitnim zamjenicama koji, kakav, koliko, to

itd. esto imaju uzvino znaenje (koje se razvilo iz upitnoga), npr.
koja je grmljavina, i ne bi mnogo kie! nar. posl. 139, ta ga pasa
laje, da svaki ujede, zlo i naopako! 352, a kakav je Skadar na
Bojani! nar. pjes. 2, 550, koliko je najamnika u oca mojega koji
imaju hljeba i suvie! V. luk. 15, 17. U takvim reenicama moe
glago.l bez ikakve promjene smisla biti zanijekan, npr. osim ove
opte polze kakvu ona (tj. knjiga) polzu ne ini naemu jeziku! V.
dr. izd. 2, 18;3, kakvijeh nakarada nema danas u naijem knjigama! D. sitno sp. 61, da nije naunjaka i svetenika ... kakve
uase ne bi oni inili! Lj. 81, koliko ve bata oni ne napustie! 366,
kakvih slika i prilika nije mogao videti u to vreme putnik! M. 65,
ta vam sve nije na um padalo! S. 5, 3.
d) Kad glagolima zabranjivati (zabraniti), zapreivati (zaprijetiti), proputati (propustiti), smetati (smesti) dopuna stoji u infinitivu, onda taj infinitiv nije zanijekan, npr. kad djeca hoe
da zabrane jedno drugom govoriti. V. rjen. kod TIO'IVreJbaBY1TIf, da
se uzalud protive platiti. D. istor. 247, ko bi smetao kupovati
i prodavati ito. 313, otro mu je bilo zaprijeeno initi drukije.
65, zato je bilo zabranjeno izvoziti ito. 197, nije prorpustio pokazati u dnevniku. sitno sp. 367. Ako li pomenutim glagolima dopunu
ini reenica s veznikom da (o takvom d.opunjanju mjesto infinitiva vidi u 620), onda je glagol u takvoj reenici zanijekan,
npr. ali se ja na to neu potpisati niti se protivim da tako ne bude.
V. mil. obro 89, zaprijeti im da nerazglauju. mat. 12, 16, zapreuje
(tj. Milutin) da manastirske vlasti ne diraju u ono. D. istor. 34,
otro zaprijeti po carstvu da niko ne prima nove vjere. 46, to se
Uro lakomio na tue zemlje i htio smesti Dubrovnik da ne jaa.
227, Duan je zaprijetio da se ne uzima carina na Trebinju. 332,
nee im smetati nita da ne urade to su naumili. 1, mojs. 11, 6,
zabrani se narodu da ne donosi. 2 mojs. 36, 6, otro zabranjujui
sinovima da se ne vraaju. pis. 123, ne mogu propustiti da ne spomenem. star. 3, 7. Tako je i u primjerima: razlini drugi poslovi
jednako me jo zadravaju da je (tj. gramatiku) ne svrim i na
svijet .ne izdam. V. dan. 3, 1, da bi odande ustavljala (tj. vojska) Mavu i Pocerinu da se ne odmee. mil. obro 114, uvaj se
da ne govori s J a kovom. D. 1 mojs. 31, 24, koja me odvrati da
ne idem na krv. 1 car. 25, 33, sauv~e da se krv ne prolije. isto~.
136. Rijetko i (ini mi se) pogreno ostaju takve reenice bez nije-

560

GRAMATIKA

kanja: odande strae i smetaju (tj. Turci) da se digne sva naija.

V. mil. obro 84, car bjee zabranio da se govori. l. 222, kakva vlast
moe ljudma braniti da se bratime? M. 49.
e) U 507b navedeno je nekoliko primjera u kojima se iza
glagola plaiti se, bojati se, prepasti se ono ega se ko boji izrie
reenicom s veznikom da; u svim onim primjerima glagol je u
reenici s veznikom da zanijekan: bojei se Milo da Turci ne
opaze itd. Ali ak.o je glagol bojati se, prepasti se zanijekan, onda
u privezanoj reenici nema nijekanja, dakle: ne bojei se Milo
da e TUrci opaziti; ispor. 'Ka:>Ke ~a -ce 1/,e 60jH Aa he YMpHjeTJ1 o~
rJIa~. nar. posl. 36. Kad se kae da se ko boji uiniti to, onda
je privezana reenica bez negacije: kad se boji tako da provede
svate kroz planinu. nar. pjes. 3, 480, kad bi se reklo: da ne provede, to bi znailo: boji se da nee provesti, dakle drugo
neto.
513. a) Kad se na reenicu sa zanijekanim glagolima ima to
zanijekano nadovezati, moe se to uiniti rijecama i ne; primjeri: gdje lupei ne potkopavaju i ne kradu. V. mat. 6, 20, ne
laite i ne varajte blinjega svojega. D. 3 mojs. 19, 11. - Vrlo
esto mjesto i ne uzima se ni ili niti, a onda glagol nije zanijekan; primjeri: nije mene konjic oloaa, niti mi je ruho ostarilo,
nit' je malo go1ijemna blaga. nar. pjes. 2, 181, otkako je Erdelj
postanuo, nije taka trgovina dola, ni vidismo lepega trg.ovca.
2, 639, ne kvarite carevih gradova ni sa carem zameite kavge. 4,
150, Mojsije osta .ondje etrdeset dana hljeba ne jedui ni vode
pijui. D. 2 moj-s. 34, 28, ne idi s njima, niti kuni toga naroda. 4
mOjs. 22, 12, ne jedi hljeba ni pij vode, niti se vraaj istijem putem. 3 car. 13, 9. Veznik niti m.oe se uzeti i kad naprijed nema
nijekanja: ja znam gde je Beograd, niti trebam hajduka da mi
kazuju. V. dan. 5, 44, ja CaM 'CTap, 1/,UTU Ml'! Tpe6a TYpCKa Kyha,
RH BO~eHJ1:u;a, HH lbl1'Ba. nar. posl. 45, smijae se pustoi i gladi,
niti e se bojati zvijerja zemaljskoga. D. jov 5, 22.
b) Nijeni veznici ni, niti ne moraju stajati iza druge ree
nicE, 'a kad ne stoje, onda su oni nijeni sastavni veznici (kao
to je i jesni sastavni veznik), i glagol je iza njih sad s negacijom, sad bez negacije; pr.imjeri: te se ni eki, ni sjekira, niti kako
orue ne u u domu. D. 1 car. 6, 7, ni Vladimira, niti ikoga drugoga nee svjetovati. istar. 26, - ni ocevi nai ni mi mogosmo
pOnijeti. V. d . apo 15, 10, niti zakonu jevrejskome, ni crkvi, ni
esaru sagrijeih. 25, 8, znam jamano da ni smrt, ni ivot, ni
viSina, ni dubina, ni druga kakva stvar moe nas razdvojiti. rimlj.

SINTAKSA

561

S, 39. Mislim da bi u ova tri primjera iz Vuka obiniji bio glagol s negacijom (dakle: ne mogosmo, ne sagrijeih, ne moe) i da
je Vuk izostavio negaciju prema crkvenoslavenskom tekstu, u
kojemu je nema.
c) U 492a reeno je da veznik i moe imati znaenje takoer i navedena su tome etiri primjera, ali u sva etiri su reenice j esne. Takvo se i moe uzimati i u nijenim reenicama,
npr. i grki se kralj nije molovao u starome grkome odijelu,
nego u dananjemu. V. lai i op. 20, i sami svetenici njihovi
l1e razlikuju se od ostaloga naroda. kov. 12, to on rekne, i car
ne prekrati. nar. pjes. 2, 158 (taj stih navodi Vuk u rjen. kod npexpaTJ1TH, ali mjesto i pie on tu ni), i bezazlena djeca nijesu zaboravljena. D. pis. 290. Ali mjesto i u takvim reenicama mislim da je obinije ni: ni tamo ti loe biti nee. nar. pjes. 2, 237,
-ni u Izrailju toliko vjere ne naoh. V. mat. 8, 10, da ne mogahu ni hljeba jesti. mar. 3, 20, ni avo nije onako crn, kao to
ljudi govore. nar. posl. 213, u praznu kuu ni mii ne ulaze. 334.
Gdje bi se ovakvo ni nalo tik do zanijekanoga glagola, uzima se
mjesto njega i: zato se meu nlJl"od gotovo i ne broje. V. kov. 13.
514. a) Cesto reenica s veznikom dok (dokle) moe biti i ne
biti zanijekana bez ikakve razlike u znaenju; to je onda kad se
hoe da naznai da se ono to se kae u g~p.vnoj reenici dogaa
do poetka onoga to se kae u zavisnoj (v. 499a), a glavna
je reenica j esna. Primjeri za dok (dokle) s negacijom: ekaj
dok ti se ne javi onaj koji je naao. V. dan. 4, 41, govorei da
-e ji voditi sa sobom dok se nar-od ne umiri. mil. obro 63, ekau
dokle ga ne sahrane. nar. prip. 216, neka spava Naode Momire
dok ne svane i sunce ne grane. nar. pjes. 2, 160, sa znojem lica
:svojega jee hljeb dokle se ne vrati u zemlju. D. 1 mojs. 3, 19,
ii emo carskim putem dokle ne prijeemo meu tvoju. 4 mojs.
:21, 22.
b) Primjerima za dok (dokle) bez negacije navedenim u 499b
-dodaju se ovdje jo: kae im da su skele pokvarene, nego da
-ekaju dok se oprave. V. dan. 5, 27, tako je Usud svaku no
radio, a kua mu se svako jutro smanjivala, dok najposle od nje
postane mala kolebica. nar. prip. 95, ode pravo preko Bosne
;slavne, dokle stie Drini valovitoj. nar. pjes. 2, 172, ostani kod
.njega neko vrijeme, dokle proe srdnja brata tvojega, dokle se
gnjev brata tvojega odvrati od tebe. D. 1 mojs. 27, 44.

562

GRAMATIKA

515. a) Reenica s takvim dok (dokle) ponaJvlse je zanijekana, ako je zanijekana i glavna. Primjeri: mi drukije ne moemo poeti jezik istiti od tui rijei dok najprije ne poznamo
sve rijei koje se po narodu govore. V. rjen. (1818) XX, nije
znao ko je, dokle ga malo poslije nije sreo glas ta je bilo. miL
obro 78, kae mu da odande iv nee izii dok mu ne plati. dan.
3, 213, nikom ne kazujte dok sin ovjeij iz mrtvijeh ne ustane.
mat. 17, 9, neete izai odavde dokle ne doe amo brat va.
D. 1 mojs. 42, 15, nee se vratiti k meni dokle ne svri sve to
sam htio. pis. 315. Rijet~o je u ovom dogaaju dok (dokle) bez
nijekanja, a _kad i jest, obinije bi bilo s nij ekanj em. Ima poslovica: ne lipi, magare, dok trava naraste. nar. posl. 202, ali u
istOj knjizi na str. 345. stoji: ne lipi, magare, dok trava ne naraste. Reenica s veznikom dok je bez nijekanja u ova dva primjera: uhvati (tj. Solomun) dva noja, pa im za nekoliko dana
ne da nita jesti dok dobro ogladne. nar. prip. 200, na skuptinu.
zato nije htio ii dhk vidi s kakom e snagom Petar i Milenko
doi. V. prav. sov. 53. U oba bi primjera moglo biti i nijekanje:
dok ne ogladne, dok ne vidi. Sto nema nijekanja u primjeru: ne
kvarite ni zemlje, ni mora, ni drveta dokle zapeatim sluge Boga
naega. V. otkr. 7, 3, to je uzeto prema crkvenoslavenskom tekstu, i jamano bi bolje bilo: dokle ne zapeatim. A to nema ni-jekanja ni u primjeru: jer se njime razdvojiti neu dok razdvoji kuka i motika. nar. pjes. 4, 363, tu je iza dok isputeno ne'
poradi stiha.
b) Kad se reenicom s dok (dokle) izrie togod to se jo nijedogodilo, ali se moe brzo ili odmah dogoditi, onda ta reenica
mora biti zanijekana, npr. pa se dogovore da idu ono vee da:.
udare na Turke, dok se jo nijesu namjestili i utvrdili. V. dan.
3, 196, vojvode izberu Miloa da uzme dve iljade konjanika,
pa da tri da uvati Beograd dok jo nisu Turci stigli. mil. obr.
52, majko moja, oeni me mlada, dok me nije obuzela brada.
nar. pjes. 1, 380, idem da ga vidim dokle nijesam umr'o. D. 1
mojs. 45, 28.
c) Zna se iz 499b da se dok (dokle) uzima takoer kad se'
hoce naznaiti da ono to se kae u glavnoj reenici traje tako
dugo kao ono to se kae u zavisnoj; za takvo dok (dokle) ne
treba navoditi primjere kad irna, kadli nema uza se nijekanje, jerse tu jedno i drugo upravlja po onome to misao trai; govori se
npr. dok ste vi tamo bili, dobro je bilo, ali i: dok vas tamo nije
bilo, dobro je bilo itd.

563

SINTAKSA

SINTAKSA PADE ZA
NOMINATIV

516. a) Nominativ je pade subjekta, npr. lisice imaju jame

i ptice nebeske gnijezda, a sin ovjeij nema gdje glave zakloniti,
ruka ruku pere, a obraz obadvije. D. sinto 7. - U istom padeu
stoji i predikat kad nije sav u glagolu, nego u jo kojoj rijei,
npr. bog je SPOT, ali je dostian, vi ste vidjeld svijetu. D sinto 7.
Tako je i u primjerima: (v. 460c), ostala sam udovica mlada,
Milan mi pada roak, posta ruka zdrava kao i druga. D. sinto
7-8. vidjet e se u 567e da imenica ili pridjev kao dio predikata
moe stajati i u instrumentalu. Isto tako instrumental moe stajati
i s glagolima : initi se (nainiti se, uiniti se), stvoriti se, graditi
se, prometnuti se, ali moe stajati i nominativ (predlkatni nominativ) npr. uini se bez nevolje bona, uini se golema sirota, aneo
se naini kaluer, ja u se stvoriti lep konj, kad se graahu mudri,
poludjee, ona se prometnu ovca. D. sinto 8-9. Dalje imamo nominativ i uz glagole: vidjeti se, pokazati se, nai se, zvati se i druge
takve, npr. ti se vidl junak od mejdana, spolja se pokazujete ljudima pravedni, da se ko vjeran nae, niti se zovite uitelji. D.
sinto 9-10.
b) Pri dativu u 54lb i pri instrumentalu u 567e vidjet e
se da je predikat uz infinitiv sad u jednom; sad u drugom od ta dva
padea; ali mO'le stajati i u nominativu, npr. ca6Jby IJ,e.mmaTI1
3Ha"flI nocje"ten 6UTU. nar. pjes. 3, 43, molim vas da mi ne bude
trijebe onako slobodan biti. 2 kor. 10, 2, eniti se mlad rano je,
a star doene je. nar. posl. 80, Stefanu nita nije smetalo pokazivati se sasvijem prav. D. istor. 40, biti graanin dubrovaki
drae se za znatnu stvar. 346.
e) Mjesto akuzativa ili instrumentala uz glagol zvati, kad
ima uza se osim: objekta jo i dopunu (vidi u 545b), more ono
ime koga zovu, ako je imenica, stajati i u nominativu, npr. sluao sam gdje seljaci jagnjei opornjak zovu kraljica. V. pis. 26,
ove Vlahe narod rove Karavlasi, a zemlju njihovu Karavlaka.
rjen. kod B.rrax, i danas Turci svojega starjeinu rovu vojvoda.
kod BOjBO~a, suho nazva Bog zemlja, a zborita vodena nazva
mora. D. 1 mojs. 1, 10. U tim primjerima rijei kraljica, Karavlasi i dr. nijesu zavisne ni o emu, ve se navode kao gole rijei,
(kao na pr. kad kaemo: rekao mu je: varalica, vikali su mu ivio

564

GRAMATIKA

itd.), pa tako je i ovo: bjee onamo pobjegao i postrigao se pod

imenom Sava, - gdje se i postrie pod imenom Simeun. D. istor.
16. Kad se rijei Sava, Simeun ne bi tu navodile kao gole rijei,
bile bi zavisne o rijei imenom te bi stajale u genitivu.

GENITIV

517. a) Kad genitiv koje rijei zavisi o kojoj imenici, onda

se tim obino izrie kakvo pripadanje, tj . da onome to stoji u
genitivu pripada ono o emu ona zavisi. Narav toga pripadanja moe biti razlina, ona izlazi iz znaenja rijei koje se jedna
na drugu proteu. Pripadanje moe upravo biti pravo imanje,
kao npr. kad se kae: kad dooe pred dvore bogatoga Gavana,
sinu sablja Jakia Todora, sestra Leke kapetlana. D. sinto ll.
b) Nije imanje, ve samo neki odnoaj meu predmetima,
kao to je: istoni kraj Dalmacije, na vrhu roga u goveeta, ne
dajte se opet u jaram ropstva uhvatiti. D. sinto 13-14.
c) I radnja koju ko radi ili stanje u kojemu se nalazi moe
se shvaati kao pripadanje, ako se ta radnja ili to stanje izrie
imenicom, npr. oranje Marka Kraljevia, velike gospode molba,
pogotovu zapovijest, smrt Kraljevia Marka, do propasti carstva i gospodstva srpskoga. D. sinto 18-19. Genitiv u tim primjerima zove se osobitim imenom s u b j e k t i v n i, i to. zato jer kad
bi se radnja ili stanje izreklo glagolom, onda bi imenica koja
je u genitivu dola u nominativ i bila bi subjekt, npr. Marko
Kraljevi ore, umr'o Marko Kraljevi.
d) Pored subjektivnoga genitiva ima i o b j e k t i v n i, npr.
zidanje Ravanice, u pisanju pripovijedaka, da se 'Okani izmiljavanja novijeh rijei. D. sinto 49. Taj se genitiv zato tako zove
jer, kad bi se radnja izrekla glagolom, mjesto genitiva bio bi akuzativ, tj. pade objekta, npr. zidati Ravanicu, pisati pripovijetke
itd. - Rijedak je objektivni genitiv koji bi stajao u drugom kojem padeu, a ne u akuzativu, kad bi se radnja glagolom izrekla,
npr. da ne mogoh veerati sve od straha malog Radojice (tj . straei se Radojice), obino se govori u igranju prstena (tj. igrajui
se prstena), svi svatovi nikom ponikoe i u crnu zemlju pogledae
ja od uda lijepe evojke (tj . udei se djevojci), gospodar moj
uzima od mene upravljanje kue (tj. da upravljam kuom). Katkad se nalazi objektivni genitiv mjesto instrumentala zdruena
s prijedlogom s, npr. s dogovorom kuana (tj. s kuanima) prodaje

SINTAKSA

565

stareina to je za prodaju, pjesme naj dostojnije drutva ostalijeh

narodnijeh pjesama (tj . drutva s ostalijem pjesmama) . D. sinto 51.
e) Genitiv pripadanja nalazi se i u ova dva primjera gdje
zavisi o infinitivu koji slui kao subjekt: dobroga je pasti1a ovce
strii, a ne derati. nar. posl. 60 (Vuk u zagradi umee rije posao" iza rijei pastira, ali nije nuno nita umetati), nije tvoje
kaditi Gospodu, nego svetenika, sinova Aronovijeh. D. 2 dnevn.
26, 18. Vidi u 623e.
518. a) Posvojni se genitiv esto moe ili upravo mora se zamijeniti posvojnim pridjevom, npr. mnogo je obinije: vidio sam
kuu Petrovu ili krunu carsku negoli: kuu Petm, krunu careva.
Ali ima sluajeva kad posvojni genitiv ili moe ili mora ostati.
b) Vuk u nar. posl. XXXV kae da prezimena to se svruju na -i rado ostaju u genitivu, tj. ne zamjenjuju se posvojnim pridjevima, te navodi nekoliko primjera: od bijele kule Dragovia (mjesto: Dragovieve), kod Dobrilovia kue (mjesto: Dobrilovieve). Prema tome i pie Vuk: OBa je njecMa IIITaMTIaHa y
caTY1py PeJb'ICOBu1ia. V. nar. pjes. 2, 633, gospoica Milica Stojadinovia. rjen. predgovor. Drugi su primjeri: da si zdravoI, sine
Mrkonjia! JM. 217, meu njima seka Smiljania. 341, s posestrimom Ruom Kruevia. 432, na Smiljania zakosu. M. 175,
krenu se pravo k Vujdia kui. 297. Danii u sinto 35. kae da
je izvan pjesama pridjev i od prezimena mnogo obiniji negoli
je genitiv, dakle npr. kula Dragovieva -1e obinije negoli: kula
Dragovia. Mjesto njezin obian je u junim krajevima gen.
nje: pak je vila pokliknula iz nje tanka b'jela grla. nar. pjes. 1,
150, nevjesta se fali da j' poteno hrani nje gospodar dragi. 1,
355, nje se ljepota bila razglasila po svijetu. nar. prip. 206,
prema tome je i : meu neprijateljima nje ne pominju se. N. 451.
Rjee je njih mjesto njihov: njih sinovi upisani e biti. N. 105.
c) Od kojih se imenica moe nainiti posvojni pridjev, od
njih je pridjev obiniji negoli je genitiv, ali opet se nalazi npr.
ja u u ime boga i bez tebe Turke doekati. V_ dan. 3, 181, mi
u ime boga ustasmo na Turke. mil. obro 88, 'Pjeva se prorotvo
Zaharije o sinu njegovu. D. pis. 53, koji ne priznaju blagosti,
milosti, premudrosti Tvorca. 107, tako je katkad i u pjesmama:
susrete ih Stevane, verna sluga Gavana. nar. pjes. 1, 130, eto,
care, zatonika glave. 2, 147.
d) Kad su u poovojnom genitivu dvije rijei, te su lli obje
imenice, ili je jedna imenica, a jedna pridjev, onda se ne moe
mjesto genitiva uzeti posvojni pridjev, ve treba rei npr. to

566

GRAMATIKA

je edo pae bosanskoga. nar. pjes. 1, 564, mio bratac vojvode

Miloa. 2. 566. Veoma je neobino: Turci s pomou kneza Aksenti jni Srba naine anac; ali vidi u 464b.
e) Stoji li iza posvojnoga genitiva kakav dodatak, onda se
rijetko mjesto genitiva uzima pridjev, ve genitiv ostaje, npr.
da se ne iskopaju iz zamke avola koji ih je ulovio. V. 2 tim.
2, 26, zasja novo vidjelo na licu Spasitelja koji besmrtnu slavu
u sebi umanji. D. pis. 42, kao poslunici Hrista koji prizva svijet u carstvo nebesko. 85. Tako bi i ovo bilo: u vrijeme Saula,
prvoga cara u Izrailju. Ali ima i ovakih primjera: prva je buna
bila Cukieva, koji se 1815. g~dine neto svadi s Miloem; vidi
u 464b.
f) Kad o kojoj imenici zavise po dva ili po tri posvojna genitiva, oni mogu ili ostati bez promjene ili se zamijeniti pridjevima. Talro je npr. gnjev Svetoslava i Dragutina radi ove enidbe. D. istor. 33, Bog Avramov i Isakov i Jakovljev. V. d. apo
3, 13, mati Jakovljeva i Josijna. mat. 27, 56. Ako se od zdruenih ovako imenica jedna moe zamijeniti pridjevom, a druga
ne moe, onda ona Imja se moe ili ostaje ili se zamjenjuje.
Primjeri: pred ikonama Spasitelja i Majke boije. D. pis. 44,
pritjeui k molitvama svetijeh apostola i Bogorodice. 51, s potpisom Miloevim, uikoga mitropolita Melentija Nikia i vraev
nikog arhimandrita Melentija Pavlovia. mil. obro 194, hvale
Gospoda rijeima Davidovijem i Asafa vidioca. D. 2 dnevn. 29, 30.
g) Da se i mjesto objektivnoga genitiva moe uzeti katkad
posvojni pridjev, to je ve reeno u 464a.
519. a) Imenica koja stoji u genitivu, a zavisi o drugoj kojoj, moe imati p a r t i t i v n o (dijelno) znaenje, npr. komad
hljeba, aa vina, aka penice, kolo djevojaka, eta hajduka, stado
ovaca itd. D. sinto 70-78. U tim i slinim primjerima ne misli se:
itav hljeb, sve ovce itd., ve samo neki dio onoga to znai imenica koja stoji u genitivu. Dijeini genitiv esto je zavisan o brojevima, npr. pet djevojaka, devet Jugovia, hiljada svatova itd.,
tako je i: desetak ljudi, trojica hajduka, njih dvoje itd.
b) Partitivni genitiv moe zavisiti o rijeima: koliko, toliko,
ovoliko, onoliko, nekoliko, mnogo, malo, vie, manje, sila, slabo,
iole, dosta, to, neto; npr. koliko ljudi, toEko udi, poslije nekoliko vremena, de je mnogo maja, tu je malo jaja, vie je dana nego
godina, imaju zato sna pismenijeh svjedoanstva, da ima iole
pameti, dosta mi je moga jada i aldsti, to je ruha, na meni je,
to je kruha, u meni je; prikupi jo neto beara i samovoljaca.

SINTAKSA

567

D . sinto 64-69. Nalazi se i uz rijei ovo, ono, to, koje u tom dogaisto! to ovo malo . . . ., npr. daj mi malo hljeba, da pojedem ovo sira, s ovo brata doekau Turke, on s ono svoje vojske
izie pred Turke, ne jede nita za to dana. D. sinto 69-70. Tako
je i ovo: ako ni ovo sree ja jo ne mogu imati. V. prepo 4, 157
(1831), ono dobra to su kole uinile nije dovoljno procijenjeno.
D. rad jug. akad. 6, 206. - Partitivni se genitiv moe nalaziti i
uz rije dugo: idui po svetu dugo vremena, jo su se dugo dana
gostili. D . sinto 70. Uzima se i uz rijei: koji, jedan, svaki, npr.
koja vas je ono govorila?, koji ono junaka najprije doe?, koji je
jednoga nas pozdravio, svakoga vas molismo. D. sinto 8f--82. Tako
je i ovo: jedan naih ljetOpisaca hvali ga. D. star. 1, 1.
aju znae

520. a) Uz prelazne glagole objekt stoji u akuzativu kad

se misli da radnja njihova obuzima itav predmet, a u genitivu
onda kad mu obuzima samo koji dio; ispor. npr. daj mi to vino
(tj. sve to ga ima u ai) prema: daj mi vina (ne sve to ga
ima, nego samo neto) . Evo nekoliko primjera gdje objekt uz
prelazne glagole stoji u genitivu, jer se misli samo dro: ko ima
-novaca, uzmi graha, da ladne vode zaiti, da naberem po Mirou
bilja, utoila u kondijer vina, primakni mi vina i rakije i debela
mesa ovnujskoga, oni trae slatke medovine, e je zemlja krvi
poeljela, gavranovi od junaka mesa, teko 10000cu iz sela zaine
ekajui. D. sinto 83-86. Poesto objekt stoji u genitivu mjesto u
akuzativu i onda kad radnja glagolska ob\lzima itav predmet, npr.
traae zgodna vremena da im: ga preda, koji i sam ekae carstva
boijega, tu momci gledaju evojaka, alei svojih vodenica i Brze
Palanke, pita majka Damjanove ljube, to je Marko posluao majke.
D. sinto 86-88. Tako je i ovo: svijeh u ih odjednom povezat. nar.
pjes. 3, ,291, te povata svijeh u planini. 4, 330. Drugi su primjeri:
oekujui odgovora ostajem Va Vuk. V . prepo 1, 260 (1824), 'ekam
od Gospodara milostivoga odgovCYra. 4, 129 (1828), da e praviteljs tvo sluati mojih linih neprijatelja. 5, 218 (1844), za to morate
p itati kakijeh pouzdanijeh Crnogoraca. 7, 335 (1859), Sveti treba da
pokae starijeh rukopisa. D. si tn. sp. 18, koji pristupaju k njemu
arhijerejskoga blagostova prosei . M. 28, ive oi njegove traahu
mojega pogleda. S. 194, da uhvatim rauna dnevnim trokovima.
5, 175, da se oproste i poele srenoga puta. 5, 191. Osobito rado
stOji ovako genitiv mjesto akuzativa uz glagol vidjeti u uenju :
a da vidi Smiljani Ilije!, al' da vidi uda velikoga!, vidite li
one nesretnice, e otrova svojega evera! D. sinto 115-116.

568

GRAMATIKA

Od primJera, kao to su ovi dosad navedeni, treba razlikovati onake

u narodnim pjesmama gdje genitiv mjesto akuzativa samo zato stoji da bi
iziao u stihu potreban broj slogova, npr. da ja vidim beloga Budima, bije
Bea sa etiri strane, porobie naeg manastira, vi uzmite moga. maa, pa
vas moe s konjem pregaziti i grdnijeh, eco, ostaviti. D. sinto l3l.
U pjesmama katkad i iza prijedloga koji se slau s akuzativom stoji
poradi stiha genitiv, npr. pa ieta pred atora svilna, hoe nama paa na
konaka, i pooe na Stambola grada, kazau ti kad sam za mejdana, ja nijesam lica odgQjila za udbinjskih mladijeh Turaka. D. sinto 132, 168-169.
Rijetko je to u prozi: on jo nije za enidbe. V. prepo 2, 540 (1821), da se
provesele za sretna puta. D. prip. 6l.

b) Parti tivni genitiv stoji i uz glagole: biti (trajati, tei),

ostati, nestati, npr. kad je masla, nije brana, dok je meni po
Skadm junaka, ne bojim se tvojije Turaka, pa e biti vina i duvana. mene e biti, a va,s biti nee, dok je mene i na meni glave,
dokle tee sunca i mjeseca, i od tebe ne 'ostalo traga, nesta vina,
nesta razgovora, nesta blaga, nesta prijatelja. - Glagol imati znai
esto isto to biti, zato i uza nj moe stajati genitiv, npr. meder
ima u cara Turaka, meder ima silnijfi!h junaka koji zeta obranie moga, da mu kae de ima novaca u 'z emlji, u svakom itu
ima kukolja. D. sinto 88-89. Taj se glagol u tom znaenju moe
slaga ti i s nominativom kao i biti: na ovome ancu imaju etiri
velike kapije. V . dan. 2, 42, kad knjievnik hoe da izmiljava
nove rijei za kakav jezik, ne znajui koje rijei u jeziku imaju,
koje li nemaju. pis. 15. imaju tjelesa nebeska i tjelesa zemaljska.
1 kor. 15, 40.
e) Povratni glagoli sloeni s prijedlogom na imaju uza se
parti tivni genitiv, npr. kad se care napojio vina, idi, Marko,
napij mi se vina, kupusa se valja najesti, uda se nagledasmo
danas, jer se nee nanositi glave, vjerne sam se ljube naljubio,
turski sam se glava nasjekao, mladosti se namiadovo, ko se dima
ne nadirni, on se vatre ne nagrija. D. sinto 95~96. Glagoli nahraniti i napojiti imaju uza se partitivni genitiv i kad nijesu
povratni, npr. vala bogu i

estitom

cam koji nas je naranio

beloga le ba i napojio crvenoga vina. D. sinto 94. Sasma rijetko s

takvim genitivom stoje povratni glagoli koji nijesu sloeni s prijedlogom na, npr. a esto se sunca ogrijao, pa se mue muka
estokijeh. D. sinto 96.
d) I glagol trebati slae se s genitivom, npr. treba mi novaca,
takovih ljudi treba narodu. D. sinto 93, ali taj se glagol moe
slagati i s nominativom, npr. ne treba mi on. V. rjen. kod '1'pe6aTJ1, jo mu samo carstvo treba. D. 1 sam. 18, 8.

SINTAKSA

569

521. a) S genitiv om se slau pridjevi: pun, sit, gladan, edan, eljan, dostojan, vrijedan, npr. tua koza puna loja, kad
sam sit ita, nijesam gladan nita, vuk ne vije to je mesa gladan, koliko mu krvi edan bjee, ve sam eljan zaviaja svoga,
radin je dostojan svoje plate, vredno je venoga spomena. D .

sinto 97-98. Isto tako 'se s genitivom kao s daljim objektom

uzimaju glagoli koji sa svojim znaenjem stoje u svezi s ree
nim pridjevima, kakovi su: napuniti (ispuniti), nasititi, oednjeti, ueljeti se (zaeljeti se), udostojiti se, v7'ijediti, npr. napunite sudove vode, bog da ispuni vas svake radosti, nijesam
se k7-vce napojio ni junaka mesa nasitio, ja nijesam oednio vina,
koliko se brata ueljela', al' se mlaan zaelio majke, da se udostojite ca?'stva boijega, vrijedi careva grada. D. sinto 97-99.
S posljednjim od navedenih glagola u znaenju je srodan stajati
(stati) kad se npr. kae: to stoji silnih novaca ili velike muke.
b) Genitiv je dalji objekt mnogim povratnim glagolima koji
znae neko primicanje jednoga predmeta drugome. Takvi su:
primiti se, drati ' se, hvatati se (dohvatiti se, prihvatiti se), latiti
se, maiti se, ticati se (dotai se), dodjeti se, dodirnuti se, dokopati
se, doepati se, dosinuti se, dobaviti se (ali za glagole dohvatiti se,
dotai se vidi u 533). Primjeri: da se ovoga posla primim, ile se
korijena dre, pa se vesla mlaan latim, ista se zlata ra ne hvata,
dohvati se jezika njegova, dobrijeh se konja privatite, to se nisi
jabuke maila, dotae se haljine njegove, Jo se tie mene samoga,
to se tie asti i doeka, da se on novaca nije ni dodeo, dodirne se
rukom ognja, dokopao se kao elav kape, doepa se carske keri,
dosine li se on ega, to ve nije moje, ne bi li se dobavio druga. D.
sinto 99-102. Tako se slau i glagoli doi, pasti, dopasti, zapasti, ali
samo u ovakvim primjerima: ako mu ego ruke doem, dok mi
padne aka, njemu je rukopis Qnaj pao aka osobitijem nainom,
eda bog da tamnice dopao, hoe, stari, jada dopanuti, kad zapadoh ropstva u vijeku. Ovamo ide i izriaj: doi kome glave, tj.
ubiti ga, npr. oban tako doe glave adaji. D. sinto 102-104.
522. a) Genitiv se kao dalji objekt nalazi s glagolima koji
znae neko udaljavanje ili rastavljanje; takvi su: izbaviti, oprostiti, osloboditi, liiti, sauvati (isto tako i povratni: izbaviti se,
0p7'ostiti se itd.), uvati se, kloniti se, proi se, mahnuti se, okaniti
se, ostati se, odrei se, odmetnuti se, odvri se, ogluiti se; npr.
izbavi me muke, onda u se izbaviti velike brige, triput si me
ropstva oprostio, kako bi se oprostio materine kletve, da se ropstva oslobodi, liiti koga ega, bog te sauvao Osmana dizdara,

570

GRAMATIKA

uvaj se moga konja, zato se takovijeh mjesta klone svi, proite

se ovijeh ljudi, mahni se ti toga posla, da se okane bune i nemira,
.ostani se, sinko, etovanja, krsti se ti njega, ko se odree mene
pred ljudima, odrei u se i ja njega.D. sinto 104-108. Tako je
i : samo se ne odmeite Gospoda. D. 4 mojs. 14, 9, da se odmetnete Gospoda Boga, 5 mojs. 13, 5, oni se ' odvrgoe mene. is. 1, 2,
i car oglui se naroda. 3 car. 12, 15, nee se Gospod ogluiti molbe
njihove. psa!. 102, 17, ogluiti ga se (tj. carskoga pisma) nije bilo
slobodno. istor. 280.
b) Genitiv je dalji objekt i glagolima: bojati se, plaiti se, stra.iti se, pl'epasti se, stidjeti se, sramiti se; npr. nek se svoga boje
starjeine, ne plai se kralja Simanina, plae te se kako groma
Turci, te si ga se, sine, prepanuo, ne stide se cara ni esara, ako
se i ne bojim boga i ljudi ne sramim. D. sinto 108-109.
e) Isto je tako dalji objekt i s glagolima: opomenuti, opomenuti se, spomenuti se, sjetiti se, 11ipr. opominjui ih oine zakletve, opomeni se i mene, setie se lepe slave boje. Dalji je objekt
i s glagolom igrati se, npr. kad se igra jastuka, da se igramo slijepoga mia. Mjesto igrati se moe biti i drugi koji glagol, npr.
skau skoka, meu se kamena, kad se momci bacaju kamena, kad
se tegle iIi vuku klipka, da s' vatamo tanke slamke. D. sinto 110-112.
d) S glagolom stati (stajati) kad znai bivanje, te Il.lU je subjekt imenica kojom se naznauje kakav glas, govori se takoer
genitiv, i to od one imenice to znai predmet od kojega onaj glas
izlazi, npr. stade praska malijeh puaka, stade vika dobrijeh junaka, stoji zveka britkijeh sabalja, svrake stane kreka. D. sinto 112.
U tim primjerima genitiv nije dalji .objekt, nego je genitiv pripadanja (v. 517).
e) Genitiv stoji uz ao je i ali boe,! npr. tada mu je ao
bmta bilo, devojci je vrlo ao dara, a najvie od zlata koulje, ali
boe tolike muke. Mjesto ao je govori se i milo je, koje se takoer slae s genitivom. D. sinto lIO-llI.

523. a) U~a sve prelazne glagole kad su zarujekani objekt

moe stajati u genitivu mjesto u akuzativu. Primjeri: a ja ne
dam moje Ikonije, al' ne nade Stoje (i Stojana), nijesam se jote
oenio ni evojke za se isprosio ni evojei dao vjere tvrde, da ti
ima krila sokolova, perje mesa ne bi iznijelo, dogOlVor kue ne
.obara. To biva i kad koji za1nijekani glagol ima uza se infinitiv
1

Kao priloki izraz pi e se zajedno: a liboe.

STNTAKSA

571

kojega prelaznog glagola s objektom; npr. nee Omer majke posluati, pa ja ne smem neve1'e initi, ne mogahu puta razaznati,
ne da mu rijei rei, ne boj se uzeti Marije, nijesam dostojan njemu
obue ponijeti. Infinitiv moe biti opisat (veznikom da i prezentom
vidi u 621), pa i tada moe objekt stajati u genitivu, ako je zanijekan glagol kojemu je infinitiv dopuna: to mu ona nije ela da
slui momaka, nee drugome volje da kvari, ne mogu svojijeh
poslova da rade. D. sinto 118-122.
b) Ali mjesto genitiva uz prelazne zanijekane glagole moe
svagda biti i akuzativ, kako je u primjerima: pored takove vae
ortografije mislim da neete prokleti ni moju. V. pis. 8, gradove
i varoi i mnoge druge stvari bog nije stvorio, nego su ih ljudi
nainili. prav. sov. 80, jer se bojao da ne izgubi svoju slavu. dr.
izd. 3, 67, a nju jo ne udae. D.1 mojs. 38, 14, da bog ne polje na nas pomor ili ma . 2 mojs. 5, 3, to mi ne oprosti grijeh
moj i ne ukloni moje bezakonje? jovo 7, 21, ne zaegoe svijetnjake. pis. 125. - Osobito rado ostaju u akuzativu zamjenice ovo,
ono, to, to; kako je u primjerima : koji ovo ne priznaje i ne vjeruje. V. lai i op. 36, ovo nije uinio nijednome narodu. D. psal.
147, 20, crkva ovo ne uje. pis. 34, ta iskae Izrailj, ono ne dobi.
V. rimlj. 11, 7, zapita ga zato i to nije poslao. dan. 1, 81, ne moemo to uiniti. D. 1 mojs. 34, 14, ne vidite li vi to? Lj. 283, ako
li se nadamo onome to ne vidimo. V. rimlj. 8, 25, da povrgne
ono to ne dokuuje. D. pis. 149, vi govorite ono to ne inite. Lj.
416. Dosta rijetko te zamjenice stoje u genitivu: ali ona toga i ne
slua, nigda toga vidjeli nijesmo, ne vidi onoga to je najznatnije.
D. sinto 123-124. Tako je i u primjerima: ega ne ini oholost. l .
40, on ne bi niega okusio. 52. Vrijedno je dodati ovdje primjer
u kojemu jedan do drugoga stoje i genitiv i akuzativ: narod
dimnice kao ni bir ne broji meu dr-avne dacije. V . dan. 2, 117.
524. a) S glagolom ne biti mjesto nominativa moe stajati
genitiv, isto tako s glagolom nemati kad znai ne biti, npr.
da mi ne bi Sarea od mejdana, da nije ovi mlogi i veliki brda,
u Srbiji bi bilo upno kao u Talijanskoj, u Rimu tada nije bilo
nijednoga filozofa, da lj~pega nee bit junaka, nema ljeta bez
ureva dana, ni brata dok ne rodi majka, koji kau da nema
vask1-senija, potom odma pozna da Veljka nema. D . sinto 124-128. Te i sline reenice su upravo bez subjekta (v. 401b) ; sa
subjektom, tj. s nominativom rijetko se upotrebljava ne biti,
a jo rjee nemati; moe se rei npr. da nijesu ova mnoga i velika

572

GRAMATIKA

brda, u Rimu tada nije bio nijedan filozof itd., a tako je i ovo:
njime nema n iko pod adorom. D. sinto 126.
b ) Kao ne biti i nemati slau se s genitivom, ali dosta rijetko,
prela zni glagoli kad se uzimaju s rijecom se u pasivnoj slubi,
npr. u napredak ni broja se ne zna, kojoj se ni imena ne zna,
u cara se ne nae junaka, nigda se toga nije vidjelo u Izrailju,
da se take (tj. djevojke) na svijetu raalo nije niti e se raati. D.
sinto 128-129. - U junim krajevima upotrebljava se tako genitiv i uz neprelazne glagole kad su zanijekani, npr. ne utee
druga nikakvoga, da ne padne leda ni snijega, ne dohodi lovca ni
trgovca, niti pue puke ni lubarde, njemu dana ne svie bijela.
Pae i s prelaznim glagolom ako' se uzima kao neprelazan, tj .
bez objekta (v. 476), moe u onim krajevima stajati genitiv,
npr. u nju nee kokota pojati, koji ive doklen sunca grije. D. sinto
129-130.
525. a) Genitivom se izrie o z n a k a, tj. njim se poblie kogod ili togod oznauje ; im:enica u takvom genitivu nije sama, nego
j e zdruena s kojom pokretnom rijei (a to su pokretne rijei,
vidi u 410b). Primjeri: krasna ti si stasa i uzrasta, visok junak
tanak u pojasu, bela lica, crni nausnica, oni vode Mustajbega svezanijeh ruku naopako, izii u mlada gologlava, kose raspietene,
konj lijepe dlake, meke naravi ovek, Srbi zakona turskoga u
Bosni, ovjek kratka vijeka, na rjeici istoga imena, dok sam i ja
tv oga doba bio, bijahu ilimarskoga zanata, al' devojka roda juna
koga, osim pjesama ovoga reda, da mi jesmo gn' jezda sokolova. D.
sinto 53~58 . Ovamo se mogu uzeti i primjeri: pita e te ko si i otkUd si,ti se kai zemlje karavlake, imam kmete sela Koravljice.
D. sinto 59.
b) U genitiv u stoji rije koja naznauje oda ta je to nai
njeno (zovu se genitiv g ra e ili m a t e r i j e); i u tom genitivu
ne stoji imenica sama, ve je zdruena s kojom pokretnom rijei. Primjeri: grane su joj d1'obnoga bisera, na dolami toke suva
zlata, vreteno drva imirova, na vojvodi kalpak svile bele. Veoma
rijetko imenica u tom genitivu stoji sama (bez pokretne rijei),
npr. i na travi ibriima serdaza. D. sinto 59.
e) Genitivom se naznauje v r i j e m e u koje to biva ; ni u
tom genitivu imenica ne stoji sama, ve je zdruena ili s drugom
kojom imenicom ili s pokretnom rijeju. Primjeri: ta je bilo ovijeh dana, bog ne plaa svake subote, one se misli da je sunce
marta mjeseca vrlo nezdravo, proavega ljeta ja sam sluao, te
zime doe u Smederevo, one godine udari grad te pobij e selo.

573

SINTAKSA

D. sinto 61, 62. Vrlo je rijetko imenica sama : Rai i Engel kau
da je umr'o junija. V. dan. 1, 40 . U navedenim primjerima imenica u genitivu znai sama sobom neko vrijeme, ali moe stajati i druga kakva imenica koja svojim trajanjem ispunjava neko
vrijeme, npr. onda se vrlo mlad pokaluerio i mlad arhimandrit
postao jo turskoga i nemakoga rata, eda bi nam dobro bilo ovog
sveta i anoga. D. sinto 63. U svojim pismima Vuk tako upotrebljava
imenicu pota: Tirki u pisati druge pote. prepo 1, 256 (1824), Terezi u odgovoriti prve pote. 1, 259 (1824), Vi ste jo onomadanje
pote morali glas primiti da .... 2, 314 . (1827), oekujui svake
pote Qdgovor Va. 6, 52 (1840) .
d) Genitiv se uzima ' u z a k l e t vam a, kako je npr. boga
tebi akone Stevane!, jeste, care, dananjeg nam dana!, nisam,
majko, ivota mi moga!, a tako mi moje vjere tvrde!, a tako ti sree
i junatva! Tako je i u proklinjanju uz rijei anatema (anatemate),
(LTatos (koje su uzete iz grkoga jezika), npr. da vas je anatema
.sviju!, anatemate avola i njegova imena!, idi, beda, aratos te
bilo! - Isti pade imamo i u u e n j u, npr. boe mili, uda
velikoga!, dobra konja, a loa junaka!, mili boe, velike nepravde!,
jedan veli: lijepe djevojke!, boe mili, da udna junaka!, jao moje
tete i sramote!, gle straivca Boka Jugovia! Srodni su s takvim
primjerima i Qvakovi u kojima se neto pokazuje ili nudi: evo ti
mua!, evIO vuka pred tvoj dvor!, eto ti sina!, eto ti matere!, na ti
vode! (S uzvicima evo, eto, eno moe stajati i nominativ, npr. evo
moje Zlato!, eV'()I car vaI eto knjiga!). D. sinto 113-117.
e) Veoma je rijedak genitiv poreenja (uz komparativ), npr.
naeno je drae negubljena, razveza je bolja slabe sveze. D. sinto
131. Dosta je obian takav genitiv u starih pisaca, npr. jau konje
vjetm bre (u Gundulia) itd.
f) Genitiv svega uzima se kao kakav prilQg sa znaenjem:
u svemu, npr. on tada svega vojske nije imao vie od 3000. V. dan.
1, 82, Srbalja tu svega nije bilo trista ljudi. 3, 182, da ih (poljiana) danas ima svega oko 7000 dua. rjeri. kod IIo~=a, svega
poivje u kaluerstvu pet godina. D. istor. 17.
g) U pjesmama se bez ikakve potrebe (samo da bi se stih ispunio)
nalazi rijeca ga (tj. njega), npr. uje ga sjeli tri srpske vojvode!, a vodice
ti ga usahnula! D. sinto 118. Ali to bi ga moglo biti i akuzativ.
GENITIV S PRIJEDLOZIMA

526. a) Ni s jednim padeom ne slae se toliko prijedloga

koliko s genitivom. Evo ovo su obiniji prijedlozi to stoje s genitivom: bez, blizu, do du, iz, kod, kraj, mjesto, nie, od, okd

574

GRAMATIKA

(okolo), osim, poslije, preko, prema, prije, protiv, put, radi, s, sred,
u (o ovome vidi u 60a), van, vie, vrh, za, zbog. S genitivom stoje
i ovi sloeni prijedlozi: ispod, ispred, iza (mjesto izza), izmeu, iznad, izvan, nakon (o kojemu vidi u 79c), pokraj, poput, poradi,
pored, posred, povrh, usred, zaradi.
b) Primjeri to se za prijedloge navode ovdje i kod drugih padea
uzeti su ponajvie iz Daniieve sintakse; gdje se nita ne kae otkle je koji
primjer, to znai da je iz te knjige.
.

527. Prijedlozi stojei s genitivom vrlo esto znae m j e s t o

(poloaj, smjer). Primjeri: kad su svati blizu dvora bili, sputaj
grane do zelene trave, bili su svoju vojsku postavili du sve Crne
Gore, to izree, iz kule utee, a nevesta stoji kod devera, sjedi
jlmak krq-i druma iroka, pue puka nie Biograda, krave riu.
oko. kue, pade slana okolo Mostara, poskoice osim kola ne smije
niko ni pomenuti, preveu ti snahu preko mora, kad bude prema.
turskoga anca, otlen poe put Stambola grada, listak pade s to~
pole, raslo drvo sred raja, jedan dan krene u cara (tj . k caru, dija-o
lektizam) i zaprosi evoJku, buzdovan zauji vie kue, tri kavada
jedan vrh drugoga. - Sloem su prijedlozi u primjerima: pa se
igra ispod atora, svak ispred svoje kue neka mete, skoi zec'
iza gnna, ona se izmeu narod,a nekako ukrade, okrenuvi je
(prau) nekoliko puta sebi iznad glave, Isus izvan grada postrada,.
udarie pokraj vinograda, pored vatre sedi domain, udari ga.
posred srca iva, 'a ko sam zasluio ovaj novi, neka pliva povrh.
vode, ta je ono usred polja ravna?
528. Izmeu prijedloga to stoje s genitivom mnogi znae
v r i j e m e. Primjeri: do Boia nije ni gladi ni zime, izjutra se
vidi kakav e dan biti, od toga je doba iveo mirno, oko Malog'
Boia doe, poslije boj-a kopljem u trnje, postaraj se da doe prije zime, s poetka nam dobra srea bijae, kae mu da se,
za ivota njegova nikoga ne boji. - Sloeni su prijedlozi u primjerima: kad je bilo ispred tavne noi, iza kie sunce, ljutit kao
zmija izmeu Gospoa, nakon boja kOpljem u trnje, ve jasika.
trepetala usred ljeta i bez vjetra.
529. Prijedlog od moe znaiti d i o, kako je u primjerima:
dajte nam od ulja svojega, koji pije od ove vode, opet e oed-
njeli, sve se tice nasitie od mesa njihova. U tim i slinim primjerima mogao bi biti i sam genitiv bez prijedloga, i to bi bio dijelni genitiv. - D o P i r a n j e ili d os e z a n j e izrie se prijedlogom do: sputaj grane dd zelene trave, zasukao ruke do lakata.

SINTAKSA

57&

530. D o P u t a n j e se izrie prijedlCYZima kod i pored: kod

oruja i kod konja tvoga iva ete u ruke fatiti (tj. premda ima
oruje itd.), kod tolika gazdaaga moga nisam kadar ni devojke
nai, pOTed sve muke i truda opet ostaju pogreke (tj. premda ima
muke itd.), da je pored svega prevelikoga bogatstva bio vrlo tvrd.
- Za i z l u i van j e slui prijedlog izmedu: jedan izmeu vas
izdae me, da su izmeu sviju Hercegovaca u Gackome najbolji
pjevai. I z u z i m a n j e se izrie prijedlozima do, osim, van i
sloenima izvan, svrh: boji li se jo koga do boga?, drugi nije mogao uti osim njih dvojice, u nevolji nemam prijatelja van mog
ata, neu druge uzeti izvan tebe, svrh svega uini i to te zatvori
Jovana.
531. Za izricanje m a t e r i j e slue prijedlozi iz (rijetko), od:
iz jednoga drveta ikona i lopata (biva), kue su obino sve od drveta, stolOIVi su od bijela srebra, postaviu temelj od olova. M j e r a se izrie II primjerima: debela slanina s podlanice, odskoilo sunce s koplja. Mjera moe da bude prevelika, pretjerana,
kako je u primjerima: ve on globi preko mjere Turke, imae
nekakav car enu koju preko naina milovae. -. N a i n je u
primjerima u kojima su prijedlozi iz, s: da gledaju kako iz prijevare obojicu da ubiju, iz ale smo .odavde leeli, ne bi s gorega.
bilo, s neruke mi je.
532. O d m i c a n j e ili o d vaj a n j.e vrlo se esto izrie
prijedlogom od: od grada se Turci odmakoe, studen vjetar od
istoka dunu, udrie joj suze od oiju. - O d n o a j se izrie prijedlogom prema: koji je grublji prema onije koji knjige daju
tampati, nego tvrdica prema prosjaka. V. prepo 1, 290 . (1826), ovo se moe rei i za Bonjake prema Osmanlija.
533. O z n a k a je u primjerima: Moskovi su od boja junaci,
jer ja imam ercu od udaje, ovo nijesu rane od prebola. - P or e e n j e se izrie prijedlozima od, poput (prvim sa.tm) uz komparativ i uz glagol volim, koji ima komparativno znaenje): ire
je nebo o.d mora, jae selo od svatova, on svata ima bolje od
nas, volim brata od oinjeg vida, poput onoga eljadeta (npr.
govori ili radi). - P o t j e c a n j e (tj. od koga potjee ono to
se izrie pasivom ili kojim neprelaznim glagolom) izrie se prijedlogom od: ne budi od mene reeno, koji je od ljudi odbaen, ali
od boga izabran, koji su... potonuli, pa posle od ribara izvaeni, njemu valja ... postradati od starjeina i od glavara svetenikijeh, koji ne bi volio od svoga cara umrijeti, sedamdeset

576

GRAMATIKA

rana dopanuo od Arapa. - Za p r i m i c a n j e slui prijedlog do:

.dohvativi se do uha njegova iscijeli ga, da se ne dotakne do njih
(u ta dva primjera i u slinima mogao bi biti i sam genitiv bez
prijedloga, v. 521b).
534. P r i p a d a n j e se izrie prij edlozima od, u: car od one
zemlje dozove ga preda se, zidine od nekakve kule, u ratara
crne ruke, a bijela pogaa, u Milice duge trepavice. Pripadanje
se moe izricati i samim genitivom bez prijedloga od; v. u 517a.
- Za izricanje p r o t i v t i n e slue prijedlozi preko, protiv i
p1"Otivu: Dubrovani preko pravde bijahu pritisli zemlje srpskoga
kraljevstva. D. istor. 29, da su to ljudi ;uinili preko njegove
volje i zapovijesti, ako se protiv elje i truda bude to ukralo,
ruga Gospodnja bijae protivu njih potirui ih. D. 5 mojs. 2, 15.
535. R a s k i d a se izrie prijedlogom bez: dva bez due, trei
muno mu je ii bez oruja. R a z l i k o van j e je u
primjerima s prijedlogom od: koji u ovome djelu misle drukije
od mene, kad ljudi prosti uju da kakav gospodin govori drukije od njih. S l i j e e n j e se izrie prijedlozima iza, poslije:
dooe jedan iza drugoga, knjige pie care iza knjige utom je
Mladen ve bio postao prvi posle Crnoga orija.

bez glave,

536. Za izricanje s r e d s t va slui prijedlog preko: dogovori se preko pisama, to je Gospod kazao preko proroka. - U z a jm i n o s t (recipronost) izrie se prijedlogom izmeu (i genitivom sebe): sad se ove bimbae posvaaju izme'u sebe, oni sami
izmeu sebe da sude ureuju. Za izricanje u z r o k a slue
prijedlozi od, pored (rijetko), radi (poradi, zaradi), s, zbog: more se
podizae od velikoga vjetra, crna zemlja ispuca od sue, pored
bolesti moje glave i oiju zasad se drukije nije moglo uiniti
(tj. jer me je boljela glava), blago pI10gnanima pravde radi, podaruj te, obraduj te porad boga jedinoga, da poalje nekolika ovjeka
u Carigrad poradi mira, ja u s tebe izgubiti glavu, s toga snaan,
s toga visok jeste, zbog sirota sunce grije.
537. Za z a k l i n j e n j e se uzima katkad prijedlog do: do
boga i do moje due (tj. tako mi boga i moje due); zaklinjanje je i
u prilogu dodue (tj. do due, zaklinjui se duom), npr. dodue
ja n mogu rei da nije. - Z a m j e n a se izrie prijedlogom mjesto: mjesto vode potee vino, Hero jeo sapun koji je kupio mjesto sira.
538. a) Genitiv s nekim prijedlozima esto slui za dopunu
g l a g o l i m a. Primjeri: to stoji do tebe, nije meni ni do toga,

577

SINTAKSA

majko, nije meni do vae veere, vec Je meni do moje nevolje,

izbavi ga od sviju nevolj'a , koji e vas sauvati oda zla, obraz od
obraza stidi se, ne bojte se od onijeh to ubijaju tijelo, od vjeta lovca plai se lisica (u ovih pet primjera moe genitiv bd.ti i
sam bez prijedloga od, v. 522), trava koja se od srdobolje jede,
da se negda oko vinograda vie radilo, svadili se vrapci oko tue
prohe, oko svega se pogode i namire, to sam junak u boga elio,
da u tebe prosimo evojku, te kupuje sablju u Stojana.
b) Genitiv s prijedlozima od, protiv moe biti dopuna i m en i c a m a, kako je u primjerima: Nemanja ukide zavisnost od
Carigrada. D. istor. 50, ta je lijek od kuge, trava od uroka, tako
se pone buna protiv Turaka. - PrijedLog od slui i za dopunu
p r i d j e v i m a: Joanikije bi proglaen za nezavisna od vizantijskoga patrijarha. D. istor. 50, tvrd od zime, koji je slab od zime,
ena j e tvrda od smrti.
DATIV

539. a) Dativom se naznauje smjer, osobito uz glagole koji

kakvo micanje, npr. doe kui njezina oca, pa odoe svaki
svome dvoru, pak ti idi crkvi Ravanici, kad ja poem rodu mome,
utee u selo kui svojoj, njoj dolee siv sokole, ne mogli ih bogu
obrnuti, vi se d-uOTu mome potrudiste, da nas vodi tvojoj kui,
odnese ga painu adoru, pa je alje ujaku,< pustie te tvojoj majci,
u sedlima do tri bojna koplja, vrhovi im nebu okrenuti, primie se
svome gospodaru, bojna koplja zemlji poloie, zemlji pade vojvoda Kaica, sve devojke zemlji pogledae. Katkad se mjesto doi
uzima glagol biti, pa i s njim onda stoji dativ, npr. bre da si gradu
Vuitrnu, kad su bili dvoru devojakom, kad je bio pobratimu
svome, on dozivlje svoga pobratima.
b) Kao dalji objekt stoji dativ uz mnoge glagole, kako se vidi
iz ovih primjera (a moglo bi ih se navesti jo mnogo drugih): bolan se pita, a zdravome se daje, ne zadaj i jad momcima, da bi mu
prodao onoga roba, potroio blago dijelei kljastu i slijepu, darova
mi kitu cvijea, pa joj pruih zlatan prsten, veli njemu lijepa
devojka, majka Marku stade besjediti, boju su joj pomo nazivali,
javi mu se Turkinja evojka, da je ruski car objavio Turcima rat,
sestra bratu svom poruuje, namigivae im, veruj meni, vie
nemam blaga, zdrav bolesnu ne razumije,a niko se jadu ne dosjeti,
deca se ude svaemu, a ljudi niemu, junu Boiu. i prijateljskom
kol-au ne valja se radOIVati, ko zlo ini, nek se dob1'u ne nada,
znae

578

GRAMATIKA

ne bojte se glavi i ivotu, a kad doe dijete Jovane, on se hoe

majci prepanuti, ja u tebe nauiti svemu njegovu zanatu, tome
su se ve naviknuli.
c) Dativ kao dalji objekt moe znaiti da je nekome ili neemu radnja glagolska na korist ili na tetu, ugodna mu je ili
neugodna, biva za njega ili poradi njega. Primjeri: sebi ore, sebi
sije, sebi e i eti, ja tebi ne inim krivo, jesam jednu bolju
sakavao, bolju sablju, a boljem junaku, ko tolikoj vojsci konje
sedla?, otvori mi vrata, da ona njemu vraa, majka erku kara,
snai prigovara, lijepo mu ime naenuo, kad malom detetu izvade
koji zub, ja u spalit krila Jabuilu, te ukrade koulju devojci,
da mu otme utvu zlatokrilu, koji nema, uzee mu se i ono to
ima, mili boe, pomozi .svakome, ne moete sluiti bogu i bogatstvu, to mi eli, nek ti bude, ili voli carstvu nebeskome?, valja
mi crkvi naljedovati, kojoj ovci svoje runo smeta, one nije ni
ovce ni runa, kad ko prijeti kome, i bog e nam oprostiti, rugala
se sova sjenici, e se njemu smiju kapetani, molimo se vinjem
bogu, tako e majci ugoditi, avoli nam se pokoravaju, devojka
se suncu protivila, ko e sili bojoj odoljeti, on sam ne moe se
upreti carskoj sili, ne smijemo crkvi udariti, ko bi mogao bratu
kidisati?, kada caru tube dodijae, nita tebi nauditi neu, dok se
jednom ne smrkne, ne moe drugome da svane, nek zloradu srce
puca, to se caru rodila evojka, da su njemu dvori poharani, ako
se oeku nesrea ne dogodi, ogo mi je od baba ostao, da ti nije
nestanulo blaga, da mu se vojska ruska vrlo dopala, ve mi je
dogrdjelo, kome S?'binu srpski jezik ne valja, neka mu mirie,
smrdi. mi edova dua, a Marku je pesma omilila, ti si vrlo brai
omrznula, ne prija mu to jede. - Ovako idu i primjeri u kojima
glagol znai neko odmicanje od nekoga ili od neega: ukloni se
pijanu kao i ludu, premda je mloini turske vojske najposle mOTao
ustupiti, Gruji nisu konji utecali, da se odmeemo Gospodu. D. i.s,
nav. 22, 29, da se neete odmetnuti caru? D. ne:m. 2, 19.
540, a) I s glagolom jesam govori se dativ kad ono to jest
slui kome n a k o r i s t ili n a t e t u, npr. dok je nama
zdravlja i pameti i dok nam je biogradskog grada, mi smo kadri
upraviti gradom, jo da mi je zelen venac, sad da su mi dva
sestria moja! U tim se primjerima upravo izrie i m a n j e, tj.
kao da se ree: dok mi imamo zdravlja itd., i tu je imanje nekome
na korist, ali imanje moe kome biti i na tetu, npr. doma mi je
zla svekrva. nar. pjes. 1, 177, prva mi je tuga na srdacu. 1, 392.
korist ili teta je i onda kad 's e kae npr. ta ti je? nita mi nije.

SINTAKSA

579

U takvim se prilikama glagol jesam moe i ne izrei (v. u 401e),

npr. otkud joj zlato? otkud njemu sve ovo? Mjesto jesam moe
biti glagol htjeti, kako je u primjeru: ta e zanat carevu sinu?
b) U reenicama bez subjekta,a uz povratne glagole stoji dativ koji se moe shvatiti kao dalji objekt: kako bi mi se htjelo da
se ve zapalio, (tj. oganj)!, nego je svaki morao biti veseo, ako
mu se i nee, Ljutici se na ino ne moe, od ina se caru ne mogae, ko hoe da mu se vidi, neka nosi svijeu, da se vidi sestri
veerati, al' se njemu malo zadrijema, ne kazuje baba kako joj
se snilo, nego kako joj je milo. Ispor. s ovim primjere u 477b.
541. a) Glagol jesam s infinitivom drugoga kojega glagola
m o g u n o s t ili m o r a n j e, a rije kojom se naznauje
predmet koji moe ili mOTa dolazi u dativ. Primjeri: da je meni
lei pa umreti (tj. da mogu lei pa umreti), da je kome stati pa gledati, da je kome posluati bilo, da mi se kad oprostiti kojeega,
kome je putovati (tj. ko mora putovati), nije mu kolje drijemati, kuda mi je sad ii najpree?
b) Predikat uz infinitiv moe stajati u dativu (ali moe i u
nominativu, v. 516b, i u instrumentalu, v. 567c); npr. muka
se srenu roditi, ali mu najprije treba postradati i okrivljenu biti,
u ono vreme lasno je bilo biti udotvorcu, to i jest najbolji nain
zdravu biti, koliko je dobro bogatu biti.
c) Dativ se uzima u z a k l e t vam a: boga tebi, akonQva
ljubo!, oj boga vam, dva putnika starar, tako meni boga velikoga! Govori se i: tako mi due!, tako ti sree!
d) Enklitiki dativni oblici linih zamjenica uzimaju se kad
se hoe da naznai neka n j e n o s t prvoga ili drugog lica za
nekoga ili za neto (u latinskoj gramatici zove se to dativus ethicus); primjeri: legoe mi pospavati, nju mi pita gromovnik Ilija,
lepa ti je u Alage ljuba, lijep ti vas dar dopade!, ja sam vam se
uelio majke. nar. pjes. 2, 76. Govori se i: bog zna gdje nam je
Janko. Mjesto samoga mi uzima se u pjesmama ti mi! udna ti
mi godinica doe!
e) Zamjeniki dativni oblik emu znai s v r h u, npr. emu
si se mlada udavala? emu brata ostavi svojega? Ta dakle rije
ne znai isto to upitno zato (tj. za to), jer tim se pita za uzrok ;
vidi u 558.
f) Katkad se u reenici nalaze po dva dativa: koji su r.nnogima r a z u m u i src u uinili vie tete nego koristi. V. kov .
znai

580

GRAMATIKA

14; u tom primjeru stoji dativ mnogima, kao da drugoga dativa

(1'azumu i srcu) nema, a jedan je i drugi dativ dalji objekt glagolu
uiniti. Drukiji su primjeri: s vern u mi je r o d u omiljela.
nar. pjes. 1, 371, opaali su da im kadto smeta n a p r e t k u to
su Srbi. V. kov. 14, jer mu je bio vjenani kum b r a t u M ilo u. prav. sov. 17; u tim primjerima dativi mi, im, mu imaju
poSV'ojnu slubu te znae isto to mojemu, njihovu, njegovu (vidi
u iduem pod b).
542. a) Dativ slui za dopunu imenicama, npr. ukor i svjet
Fati, kletva marvi, a osobito volu i konju, hvala bdgu na njegovu
daru, na ast mu la!, nezvanu gostu mjesto za vratima, tvome
nogu i tvome junatvu svud su brodi e god doe vodi, kad je
rat, niko nikom nije brat.
b) Dativ uz imenice esto znai p r i p a d a n j e; to se vidi
otud to se takav dativ moe zamijeniti posvojnim genitivom ili
posvojnim pridjevom. Primjeri: Milica je Lazu (tj. Lazina) sue
nica, ja sam suncu (tj. suneva) roena' sestrica, ja ne mogu
svima (tj. sviju) biti ljuba, koji ulazi na vrata jest pastir ovcama
(tj. ovaca), ne budi svakoj tici kobac, svakome zlu smrt je lijek,
o nija, Brdskoj zemlji glavo!, to zaule begu sluge, sjedi mlada
kuli na penderu, i fata se boru za ogranke, izvadi ga vodi na
obalu. Jo se mogu dodati primjeri: radi stranoga spomena
Gospo~njemu stradanju. D. pis. 76, vijenac od trnja ima na glavi
car anelima. 136, zraci sunani obasjaju vrhove gorama. 156,
djela boanstvenijeh apostola jesu temelj ovoj tajni. 226.
c) Sad su jasni primjeri u kojima dativ line zamjenice znai
u reenici isto kao da je uzeta posvojna zamjenica: umre Jovo,
alosna mu (tj. njegova) majka, i krepka ti (tj. tvoja) desna
ruIca bila, to su ti noi krvavi?, ne znam gdje mi je glava, tamo
su mi dva nejaka brata, Ljutica Bogdan i sestra mu, on je kao
i otac mu, niko sebi zlotvor nije. Ta:ko bi bilo i: mi smo dvije
sestre, a ovo nam je majka.
\.(,(, :. , t d) Dativ slui za dopunu razlinim pridjevima: sirotinjo,
' ~i 1 selu si- teka, a kamoli kui u kojoj si, mome sam konju lagahan, svakom je svoje lijepo, ko je sebi zao; ki:tko e drugom biti
cfobar?, vi nemojte raji gorki biti, vee raji vrlo dobri bud~te,
to je pravo, i bogu je drago, tu knezovi nisu radi kavzi, milO~~Y_~lldi meni gI.~~1J!.C1'Tl}e, vet je dora boju i mejdanu, dei~
vaa suncu ravna. - Samo se po sebi razumije da i prilozi ova-

581

SINTAKSA

kih 'Pridjeva mogu imati dopunu udativu zdruenu s infinitivom: kako je teko bogatima ui u carstvo nebesko, lasno je keri
s majkom preu snovati, dobm nam je ovdje biti, svakome je
milo bijela konja jahati, da graanima prosto bude ivima
izlaziti. N. 74.
DATIV S PRIJEDLOZIMA

543. a) Najobiniji je prijedlog s dativom k (ka), drugi su

sasma rijetki. Takav je prijedlog blizu, koji se obino slae s genitivom ( 527), ali stoji i s dativom, npr. kad je blizu Turcim'
doleeo. nar. pjes. 4, 284. Danii u svojoj sintaksi 355 ima primjer iz narodne pjesme: kad je bio blizu dvoru, ali to je pogreka,
jer u onoj pjesmi (1, 350) stoji: blizu dvora. I komparativni oblik
blie moe stajati s dativom: blie sam grobu nego domu. nar.
posl. 16.
b) Prijedlog protiv Vuk svagda upotrebljava s genitivom,
ali Danii ga upotrebljava i s dativom: uze protiv bogu i pravdi.
istor. 177, u kojih se protiv staromu 'P'I"avilu ne odbacuje nastavak. rad jug. akad. 26, 66. Tako Danii ima s dativom i protivu:
oni pomagahu Davidu protivu eti . 1 dnevn. 12, 21, ima i suprot i
nasuprot: da se ne bi hvalio IZTailj suprot meni govorei: moja me
ruka izbavi. sud. 7, 2, esto je trebalo pletke staviti nasuprot
pl etkama. istoT. 31. A i Vuk ima: dunu "nasuprot njemu buran
vjetaJr. d. apo 27, 14. Svi ovi ovdje navedeni prijedlozi izriu prot i v t i n u, isto izrie i prije.d log unato (tj. u nato, druga je
rije tamna postanja i znaenja): kako se ali na Dubrovane
to rade unato oname to su obeali. D. ist or. 291.
d) Prijedlog k (ka) znai s m j e r, i to obino uz glagole koji
znae kakvo micanje.: tu je rasla brekinja, k njoj dohode obani,
pravo ode ka Solunu gradu, donesoe k njemu sve bolesnike,
svaka tica k svame jatu leti, k Stambolu je glavu obrnuo, sve
devojke k nebu pogledae, obzire se ka Kruevcu b'jelu. Katkad se uzima k s dativom mjesto samoga dativa: ree gospodar
k pristavu sVojemu, vrlo slobodno govorim k vama, ovo sve pripada k svojstvu junoga narjeija. Jo je rjee da se k uzima u
znaenju: prijedloga prema, kako je u primjeru: po velikim brdinama k Bosni i k Ercegovini ima i jelove i borove ume. Prijedlogom k moe se izricati v r i j e m e, ali rijetko: kad je bilo
k veeru (tj . predvee), ako Staka bude iva, bie k ljetu jo i stan
(tj. na ljeto), udau se k jeseni (tj . na jesen). Izrie se i doda-

582

GRAMATIKA

vanje, ali samo u rijeku ktome! (tj. k tome): on joj daje tri tovara
blaga i jo ktome od zlata stolicu. D o P u n u glagolima i imenicama imamo u primjerima: ne mogne ji primiti k sebi, ne valja
svata k srcu primati, utom su se jednako prepravljali k ratu,
prilijepie se k eni svojoj, ako imate ljubav k meni, iz ljubavi
k naem narodnom jeziku, rimokatolici svagda tei e k Ugarskoj.
D. istor. 151.
AKUZATIV

544. a) Akuzativ je 'p ade bliega objekta (v. 401d). Blii

objekt mo' e biti od tri ruke: objekt ne nastaje samom radnjom
koja se glagolom izrie, ve je on i prije radnje, a prelazni ga glagol samo uvodi u neko osobito stanje, npr. vodim konja, pije
vtno, ljubi prijateLja, sijeemo drva, nosite vodu, zovu MiLoa; objekt moe nastajati sa samom radnjom, a prije radnje ga nema,
npr. inim kavgu, gradi kuu, kopa jamu, kujemo sabLju, pletete vijence, iju kouLju; - trei su objekti upravo neki pleonazmi, jer glagol sam i bez njih znai to treba, npr. misliti
misli, eii etvu, loviti Lov, moliti molitvu, ljetovati Ljeto. Ovi su
posljednji objekti veoma obini u narodnim pjesmama, npr. jesu
oni ete etovali, lov lovie po gori zelenoj, etvu ele tri jetrve,
jad jadujem, nikom ne kazujem, veerae gospodsku veeru. Ali
dosta se ovo nalazi! i u prozi: daj raun kako si kui o kuu.
V. luk. 16, 2, da tihi i mirni ivot poivimo u svakoj pobonosti
i potenju. 1 tim. 2, 2, dobar rat ratovah. 2. tim. 4, 7, kau da
je nekolike zime zimovao 'u nekakoj stijeni. dan. 1, 19, kad u
i ja tako sebi kuu kuiti? D. 1 mojs. 30, 30, da mi praznuju praznik u pustinji. 2 mojs. 5, 1, koji poslovae taj posao. 3 car. 5,
16, kad putnici putujui teke i daLeke pute nau. pis. 111, koji
vijek svoj vjekovae u postu i u molitvi. 73, Portugalci ivljahu
ivot nimalo kranski. J. 327. Takvi se objekti mogu zvati n ut a r n j i, a oni prve i druge ruke mogu se zvati i z van s k i.
b) Meu primjerima navedenim u ~39b, e, ima takvih
"tl kojima je dativ dalji objekt glagolima pomoi, razumjeti, sLuiti, smetati, voljeti, ali ti glagoli mogu imati uza se i blii objekt,
tj. akuzativ, a razlika u znaenju ili nije nikakva ili je sasma
neznatna. Primjeri za blii objekt: bog pomogo sve mladie! nar.
pjes. 1, 187, a kad paa starca razumio. 3, 82, dosta si me sluila. nar. prip. 181, koji vas smeta, ponijee grijeh. V. gal. 5, io,
1

U novom pravopisu lc tome.

SI~TAKSA

583

volim kuma neg zlatna goluba. nar. pjes. 1,57. Takvi su jo glagoli blagodariti, .dopasti, ii (npr. to mu ide i to ga ide, tj. to
mu pripada), svjetovati, zapasti, a potvrde vidi u akad. i u Iv.
~rjeniku. Neobian je akuzativ mjesto dativa uz glagol lagati,
kako je u primjeru: nas lagali, mi polagujemo. nar. pjes. 2, 60.
c) U pjesmama se blii objekt poesto upotrebljava brahilogiki (tj. stegnuto), a brahilogija stoji u tome to se dvije reenice, glavna i deklarativna, stegnu u jednu. Primjeri: ove
nama kau momu neudatu (mjesto: kau nam da je ovdje moma
neudata). nar. pjes. 1, 98, ovde nama kau staroga vlastelja. 1,
106, Jovan majku u peinu kae. 2, 30, to bi dao onome junaku
'koji bi ti iva kazo Marka (tj. kazao da je Marko iv)? 2, 403,
nema ove Srba Radosava, ve ga kau u Vidinu gradu. 2, 448. J3rahilogija je takoer to se u pjesmama gdjekoji neprelazni
glagoli uzimaju kao prelazni, tj. s bliim objektom, npr. na
moru ga jutro osvanulo (mjesto: kad je bio na mOTU, jutro je
osvanulo), probudi mi dva nejaka sina da mi ecu sunce ne
zalazi (mjesto: da ne zalazi sunce dok mi djeca spavaju), zora
ga je bila zabelela prou puste kule karaule, na dva sata sunce
'ih zaselo, na dva sata daleko od Senja. Tako je i ovo: prvi su ga
petli zapevali kod ubava mesta Poarevca (premda glagol zapje'vati moe sam sobom biti pre}azan, npr. zapjevati pjesmu, ali
u obinom govoru ne bi se reklo: zapjevati koga ovjeka).
d) Neki glagoli koji su sami sobom neprelazni mogu uza se
imati objekt, i to onda kad se hoe rei da neko osjea ono to
glagol znai, npr. bole me usta, svrbe ga lea, ulje me izme.
Znam dobro da se govori: zebu me noge (pored zebu mi noge,
tj. moje noge, v. 542c). Ovako se moe shvatiti i glagol stati,
.stajati (kad znai: kotati, ko tovati) , npr. koji od vas kad hoe
da zida kulu ne sjede najprije i ne prorauni ta e ga stati,
ovo me stoji deset groa. V. rjen. kod cTaj.aTM. - I u reeni
cama strah me je, sram ih je, koje su bez subjekta (401b), stoji
-objekt, jer se njima izrie osjeanje.
e) Pasivni elagoli, npr. raniti se, izbaciti se itd. (v. 471c) imajU u
dobrom narodnom jeziku uza se svagda nominativ, tj. pade !ubjekta;
dijalektizam je dubrovaki (vidi u Budmana rad jug. akad. 6:1, str. 179)
npr. njega se esto Viidi. Ivana se svud hvalilo; tako je i ovo: kad se koga
sili na zlo. N. 35. Vuk i Danii te konstrukcije nemaju nikad, a ni narodne
umotvorine to su za ovu gramatiku upotrebljene.

545. a) Glagoli uiti, pitati mogu imati uza se po dva akuzativa, jedan znai eljade, drugi styar, tj. jedan .odgovara na
:pitanje koga?, drugi na pitanje to?, npr. to je uitelj nauio

581

GRAMATIKA

svoje uenike n e k e n o v e m o l i t v e, ja u vas upitati

j e d n u r i j e , t o te pitam, pravo da mi kae.
b) Drugi. opet glagoli imaju uza se po dva akuzativa zato
jer s jednim nemaju potpuna smisla; jedan im je akuzativ pravi
objekt, a drugi se zove p r e d i k a t n i a k u z a t i v, jer slui
predikatu, tj. glagolu za nunu dopunu. Takvi su glagoli: initi,
drati, nai, postaviti, uzimati, zvati i slini. Primjeri: srebrno
sedlo ne ini konja doO b r a, uini nas e a r e v e i s ve t e n i k e,
koj i pobijedi, uini u ga stub u crkvi (V. otkr. 3, 12), bog je mogao njega stvoriti i b e z g r e n a (D. pis. 90), postavih te o e a
mnogijem narodima, stavih s t r a u mladu mamu, da ga metne
vel j e g a vez i r a, ne drah sebe d o s t o j n a da ti doem,
da nijednoga ovjeka ne zovem p o g a n a ili n e i s t a, ljubav
njena k ubogima tolika je bila da su je zvali s i r o t i n j s k u
m a j k u (l. 254), kad me globie k r i va me naoe, hodi mene
uzmi g o s p o d ara. U svim tim primjerima mogao bi se mjesto
predikatnog a kuzativa uzeti instrumental (v. 567d), a da uz glagol zvati moe biti nominativ, to se vidi iz 516e. Kad je pridjev
u slubi predikatnog akuzativa, onda je on privezak, vidi 460b.
546. a) Zamjeniki oblik to stoji mjesto dativa u primjeru: ja
sam to rad. nar. prip. 80 (mjesto: ja sam tome rad, v. 542d).
Mnogo ee stoji taj oblik mjesto lokativa s prijedlogom u: Tvrtkovi je samo to (mjesto: u tome) kriv to ovako naoigled lae. V.
dr. izd. 3, 103, to je Bogdan seju posluao. nar. pjes. 1, 548,
to je majka Maru posluala. 553, to su braa majku posluala. 2,
136, to je njemu dobra srea bila. 2, 609, to je njemu srea priskoila. 2, 611. Ispor. da ja u tome nijesam kriv. V. dr. izd. 3, 104,
sluajte roditelje svoje u svaemu. kol. 3, 20, da .okuam sreu
u doratu. nar pjes. 3, 251. - Tako i to mjesto u emu imamo u
primjerima: kao da bih svoj narod imero to tuiti. V. d. apo 28,
19, bojei se da za ovu bunu i njega to ne okrive. eman. 4. Mjesto
zato (tj. za to) g:ovori se i samo to, npr. to si doao? to su
ti ruke krvave? V. rjen. kod IIITO, kad te ko ne zove, to se odziva? nar. posl. 122, to popuje kad pop nijesi? 359. Tako se
uzima i upitna zamjenica jer, v. 507a.
b) Akuzativ neto uzima se mjesto genitiva s prijedlogom
radi: otidu neto u Karanoyae (tj. radi neega). V. mil. obro 59,
pa se neto zavadio s Miloem. 75, jer je odavno neto imao zub
na nj. dan. 3, 238. - Akuzativ sve moe se uzimati (kao i to i
to) mjesto lokativa s prijedlogom u: Turcima se uini da 2ivkovi ima sve (tj. u svemu) pravo to govori. V. dan. 5, 40, Tvrt-

srNTAKSA

585

kovi

lae i ostalo sve to kae. dr. izd. 3, 103. Oblik sve uzima
se pred brojevima mjesto: svih, sviju (v. 413g) : sve sedam se sastalo dahija. nar. pjes. 4, 132, pa povede sve trista robinja . 4,
200, dok napunimo vree za sve trideset konja. nar. prip. 7. Ose>bit je primjer: u sve trima knjigama (mjesto: u svima trima) . V.
nar. pjes. 1 (1824), 315.
c) Akuzativom se kazuje m j e r a: kamen jedan arin irok i
jednu ped debeo, tei jednu oku; - kazuje se i c i j e n a: dvije
puke male to valjaju stotinu dukata, ova dlaka nebrojeno blago
valja, koja (tj . greda) vredi silne novce, A. poto, snaa, ta koa?
B. ova koa tri gro,a (bez glagola jesam) . Tako je i ovo: dukat uze
leba bijeloga, drugi dukat vina i rakije, trei dukat svake ako~
nije, daj mi, Mare, dva dukata vina. JM. 47, daj mi, Mare, jedan
dukat vina. 48 .
d) Akuzativ znai i v r i j e m e te u jednim sluajevima odgovara na pitanje k a ko d u g o?, a u drugima na pitanje k a d a?
Primjeri: mili boe, podri me jo ovako dugo vreme, on osta
neko vrijeme u Aziji, da se Maksim lijeio godinu dana, bolje
je biti pijevac jedan dan nego koko mjesec, tako su kopali vas
dan, ja u biti kod stoke svu no, - ustavi onaj as vratie se,
susjed ga svaki as opominjao, svako ga je jutro oblazila, taj
isti dan doe K:araore u Jagodinu, kad se to prvi put okusi.
e) U 401b navedeni su primjeri kako u reenicama bez
subjekta stoji katkad akuzativ: nije prolo ni nedjelju dana.
f) U izriajima licem u lice, okJom u oko, ramenom uz rame,
koji imaju uzajminu (recipronu) slubu, moe se mjesto instrumentala uzeti akuzativ: sluitelji boji ... gledajui se lice u lice.
Lj. 325, kad se s njima pogleda! (tj. vladika) oko u oko. M. 126,
stane pored mene rame uz rame. S . 5, 87. Tako je i ovo: ii nogu
pred nogu, Schritt vor Schritt. V. rjen.

g) Akuzativ se nalazi uz pridjeve duan, voliji, npr. da si i

sam sebe meni duan, za koje smo mu duni blagodarnost, volij
sam brata za krvnika nego tuina za gospodara, ja bih erda.n
najvolija. Tu zato stoji akuzativ jer dua.n sam znai isto to:
dugujem, a !Jaliji sam isto to: volim, a dugujem i volim prelazni
su glagoli.

GRAMATIKA

586
AKUZATIV S PRIJEDLOZIMA

547. a) Prijedloge to se slau s akuzativom moemo razdijeliti u dvoje; jedno su takvi koji su s tim padeom veoma
rijetki, a drugi su posve obini. Prve su vrste prijedlozi: do, iz,
naprema, od, oko, poslije, preko, prez, s, a druge su vrste: kroz,
(7'ez, praz), meu, mimo, na, nad, niz, o, po, pod, pred, u, uz, za.
- Ima jedan sluaj kad akuzativ stoji sa svakim prijedlogom; v.
243a.
b) Prijedlog do stoji s akuzativom ponajvie imenice dan,
samo u jednom primjeru s akuzativom imenice vee. Primjeri:
da mu damo vina i do vee 1 (tj. na vee). D. 1 mojs. 19, 34, goji
mi, sele, cvijee, do trei dan, sad na tebi zelena dolama, do dan
do dva zelena travica, mrtav Marko kraj bunara bio, od dan eto
dan nedeljicu dana, 'da e do koji dan doi. D. boko 188, 153,
tako u do koji dan poeti. pis. mil. 14, ja u se vratiti do koji dan.
Jr!. 159.
c) Prijedlog iz imamo s akuzativom samo u rijeku: iz dan
1.1 dan (tj. svaki dan).V. rjen. kod J1:3. Prijedlog naprema
stoji s akuzativom samo zamj.enice se: napremii se (tj. preda se,
pred sobom), npr. pogledajte naprema se, ne vidi li mi de ovaca.
V. rjen. kod HanpeMace.
d) Prijedlog od s akuzativom bio je ve u primjeru navedenom pod b): od dan do dan neeljicu dana. Sto se nalazi i u primjeru: od ino se caru ne mogae. nar. pjes. 3, 85, tu je, mislim,
tamparska pogreka i da mora biti od ina, kako je isti taj stih
tampan u nar. pjes. 2, 366, jo se od ina nalazi u pjesmama: 2,
574 i 3, 208, 293, 330, 375. Akuzativ s prijedlogom od je u primjerima: svako puce po od litru zlata, svako pero po od litru
zlata, gdje je naprijed prionuo jo prijedlog po (v. 489d). Ovdje se moe spomenuti rije odmiih, koja se upotrebljava sasvim kao prilog, a upravo je treba rastavljati u: od mah, gdje dakle
od stoji s akuzativom (ali ima u istom znaenju i odmaha, tj. od
maha: odmaha su blago sastavili, tu s' odmaha zametnula kavga.
V. rjen. kod Max (iz neke narodne pjesme). Tako je i odiivno.
tj. od davno (ali ima i odavna, tj. od davna; vidi u Iv. rjeniku).
e) Prijedlog oko s akuzativom mogu potvrditi samo primjeTom: otee se oko itav sahat hoda. V. nar. posl. XVII. - Za prijedlog poslije s akuzativom imam primjer: poslije godinu dana
1

U novom pravopisu;

d3vee.

SINTAKSA

587

presahnu potok. D. 3 car. 17, 7, 'a D. sint. 413. navodi primjer

iz jednoga pisca: poslije mjesec dana.
f) S prijedlogom preko stoje akuzativi imenica dan i 110.:
ovo je udnovata gora to p1'eko dan sijeva, a po noi gori, preko
dan je zmija, preko dan udari te otme i trei anac, da ne ostane
preko no. D. 5 mojs. 16, 4, leae p7'e~Q no na zemlji. 2 car.
12, 16, ta bi se uinilo preko no. istor. 60. - Veoma rijetki
prijedlog prez imamo u primjeru: koko nosi prez dane tj. svaki
drugi dan ili preskoivi jedan). Ima i sloeno naprez: naprez
ruku mi je (tj. zaudo mi je, nije onako kako sam se nadao) .
g) Prijedlog s moe uza se imati akuzativ samo od imenice
stmna, koja u tom sluaju mora biti skopana s kojom pokretnom rijei, npr. u Kladovu s gornju stranu grada do samoga
Dunava vide se zidine od staroga grada, ako je ara planina
s onu stranu Metoije, ve on gleda s onu stranu Save, s drugu
stranu na donju kapiju izlijee Bakal Milosave.
548. a) Za izricanje m j e s t a slue s akuzativom neki prijedlozi ponajve uz glagole koji znae kakvo micanje: esto Milo
kroz prozor pogleda, zamakne meu zgrade, prooh dragoj mimo
dvor, na Mojsijevu stolicu sjedoe knjievnici i fariseji, brat
brata nad jamu vodi, ali ga u nju ne tiska, soko se die pod oblake,
doi e sunce i pred naa vrata, idite u selo to je prema vama,
junak ide uz brdo, dokle zae za goricu sunce.
b) Veoma obini prijedlog na uvelike se u svome mjesnom
:znaenju razgranao: uz glagole koji izriu kakvo micanje stoji
esto akuzativ .od rijei koje znae kakvu radnju ili stanje ili
stvar: moe poi na taj posao, nek na veeru doe, da poleti
k svojim drugama na sastanak, poe svojemu gospodaru na pomo,
. skoe na oruje, kako oek doe na prosjaki tap. Dosta
esto prijedlog na s akuzativom odgovara na pitanje kuda?: uite
-na uska vrata, na kratke cevice mlogo .bre tee voda, kud e
.suza neg' na oko? - Poesto na s akuzativ()lffi znai ista to dativ
ili sam ili s prijedlogom k: idi na more i baci udicu, ide na grob,
doi meni tamnici na pender, ona ode na tamnicu Marku. "Dosta esto se uzima prijedlog na mjesto prijedloga u odgovarajui na pitanje kamo? Osobito se to nalazi uz neka imena geografika: prenosei ranu na samaru preko Bosne na Ercegovinu,
otiao na Cetinje, koji hrianin otide na Jerusalim, a Turin na
Meku, ja oerah na Mletke volove, dou na svoju postojbinu, ve
nas pusti na vilaet, dokle doe na svoje dvorove. - Mjesto pred

58'8

GRAMATIKA

oima govori se na OCI: doi mi ... zaovama na

Stanku ubije toga Vlaa na Stankove oi.

oi,

uz prkos

549. V r i j e m e izriu neki prijedlozi s akuzativom: eto nove

kroz mjesec dana (rijetko se uzima kroz u tome znaenju) .
M. 229, meu tol im bog odluku smete (meu u tome znaenju
uzima se samo s akuzativom to), posjei e je na godinu, ob noI!
ide, a ob dan2 poiva, to po vas dan plugom plui, a po svu no
pruen lei, pod samu zimu ode u Bosnu, pred zoru se mrzne,
poinu Bog u sedmi dan, pjesme koje se pjevaju uz asni post,
da sam ja zasluio samo jedan novi za celu godinu dana.
ete

550. e i j e n a se izrie prijedlogom po: ono stvar vrijedi po

to se moe prodati. - Za izricanje d i o b e slui prijedlog na:
kad se meso izree na komadie, nae narodne prie se mogu
razdijeliti na muke i na enske.
551. D o d a van j e se izrie prijedlozima na, uz: da mi ne
alost na alost, zulum na zulum izmiljati i initi, hoe dati
konja ispod sebe, jo uz konja stotinu dukata. - D o t i c a n j e
imcuno s prijedlozima o, po, za: objesi puku o klin, o zemljicu
razbio sam glavu, te ga udri o jelu zelenu, uzevi se s njim po
ruke uvede ga u dvore (vrlo se rijetko po uzima u toj slubi),
uzee se obojica za ruke, vo se vee za rogove. - I s t o d o b n o s t
se nalazi s prijedlogom uz: uz kriva oeka propadne kadto i prav,
da se gdjekoji uz ove rij ,ei nasmije u sebi, uza suho drvo i sirovo
izgori.
doe

552. J e d n a e n j e .se izrie prij edlogom za: j ede za estoricu, a moe li on i raditi za estoricu?, koje se ree i oeku uzevi
ga za pseto. - Za izricanje k o r i s t i ili t e t e slue prijedlozi
po, za: ne kae baba kako je san snila, ve kako je po nju bolje,
moemo ti vode zavatiti, ali nije zdrava po junake, kad scun
doao u va dom, za mene su brava zaklali, za tebe dobro biti nee.
553. M j e r a se izrie prijedlogom za, ali rijetko: ukopajte
mene za sablju duboko. - N a i n se nalazi s prijedlozima na.
pod: da je na brzu ruku o ovom presudio, govoriti na glasS, na
silu oenila sina i na silu dovela devojku, on uze pod silu devojku.
to je obeao pod zakletvu.
1
2
3

U znaenju meutim pi e se zajedno:

U novom pravopisu: abn6, obdan.
U novom pravopisu: n~glas .

meuto.

SINTAKSA

589

554. N a d v i s i van j e imamo s prijedlozima mimo, nad:

postao nevaljao mimo sve ostale ljude, upazi sablju, psa i konja,
da je sve mimo ita na svijetu lijepo, danas nema nada me junaka,
nema krvnika nad poturenjaka. - N a m j e n a se izrie prijedlozima na, u, za: ako lae, la mu na potenje!, sve na slavu boju
inite, ko vince pije u slavu boju, ja ba njemu napijam u zdravlje, dau tebi do trista dukata za zalogu mojega bratinstva, za
znak najtvre vjere poalje mu svoje brojanice. - N e j e d n ak o s t je u primjerima: ta mu je bilo onome zubu, te je onako
mimo sve ostale pokvaren? zato je kod nas mimo ostale narode
mogla postati ovaka mrzost?
555. O d j e l i t o s t se katkad izrie prijedlozima po, za:
svaka po sebe razliitu rabotu posluje, to je znaenje i u 'Prilogu
napose (tj. na pose), gdje je pred pose (tj. po se) uzet jo prijedlog
na, v. 489d, radi sam za sebe, stane se na Vraaru za sebe tui
s Turcima. - O z n a k u vidim'O u primjerima: kad je Jana na
udaju bila, u Misiru ima ita na prodaju, te sakupi po izbor svatove.
556. p o p r a t n e o k o l n o s t i izriu se prij edlozima krO'Z,
na, u: bratac seji kroz san odgovara, seja bratu kroz pla odgovara,
utom se jo na veu nau nesreu smrkne' sasvijem, prodali mu
kuu na dobo, koji se za jedan as mogu tL prste izbrojiti, zvonili su u sva zvona. - P r o m j e n 'a (p r e t var a n j e) je u primjerima: dete se pretvori u konja, svi mi da se u so prometnemo,
ne bi Turkom ruka osolili.
.'
'
557. Za izricanje s r e d s t va slue prijedlozi: kroz (rijetko),
na, o, u: ne raa se (tj. patriotizam) s ovjekom, nego se dobija
kroz nauku i odgoj enj e, prele svilu na zlatno vreteno, kad se
brano na gusto sito prosije, na jednoj se vodi umivali, o jedan
se jagluk otirali, nemam o to sablje poganiti. - S v r h a se izrie prijedlozima po, za (rijetko): poemo u Dubrovnik po so,
kad bi god polazila po travu i po vodu, kupi svate, hajde za
evojku.

558. U z a j m i n o s t (recipronost) je u primjerima: meu

se se hoe da pomore, pak se poee meu se klati i biti, poee
govoriti meu se. - Za izricanje u z r o k a uzimaju se prijedlozi
kroz, na, za: koja ti je golema nevolja, te si tako u obrazu bleda,
a na srcu vrlo alostiva? il' kroz braca moga Alil-agu il' kroz moju
ostarilu majku?, konj se kroz dlaku ne hvali, nego' kroz brzinu,
na pozivanje tursko mnogi se kmetovi stanu predavati, na re
Isusa Navina sunce i mesec stade, oni misle da e za mnoge rijei

590

GRAMATIKA

svoje biti uslieni, da ne budemo tueni za dananju bunu. Ovamo

ide i prilog zato (tj. za to), npr. zato si to rekao? Taj se prilog svojim znaenjem razlikuje od upitnoga dativa emu, o kojemu vidi u 541e.
559. Z a k l a n j a n j e se izrie kad je govor o udaji, jer se
misli da mu, budui jai od ene, nju zaklanja, dakle ona udajui se polazi za njega: lepa Pavo, oe poi za me?, neka poe
za koga joj drago, neu za te polaziti, ja je ekam etiri godine,
pa mi danas ode za drugoga, nee snaha konja da odjae dok
ne vidi za koga je dola. Po analogiji takvih primjera razvili su
se i ovaki: da je mi udarno za Ivana, kona ti se za drugog udala.
i vjenae Kosu za Todora. Ispor. 568g. - Z a k l i n j a n j e je
u primjeru: proite se, brao, za boga1 !, govori se takooer: za.
ime. boje nemoj to raditi. - Z a m j e n a se izrie prijedlo.zima
pod, za: podmetnuli mu ave pod goluba (tj. dali su mu goru
stvar mjesto bolje), uzeti dijete pod sv-oje, ja u za te na mejdan
izii, bratac e za seju Budim grad zidati, seja e za brata tanku
preu presti.
560. a) Z.a d o P u n u razlinim g l a g o l i m a slue neki
prijedlozi zdrueni s akuzativom. Primjeri: smilova se bog na sirotinju, pjeak na konjika mrzi, zaudi se carev sin na take odgovore, na tue se ne lakomi, carevi se otimlju o carstvo, kad
sam se juer kladio o moga konja dorata, u nj se smrtno zaljubi,
da se opkladimo u tvoj erdan i u mog dorata, trgovae jedan
ovjek u magarad, da se spremaju za put, ne brini se za ovce.
- Neki glagoli osim bliega objekta imaju jo dopunu u akuzativu s prijedlogom za: narod primi ono mome za cara, koga
elite za poglavara, postavi ga za sudiju, pa su ga druga braa
drala za budalu, da turski car prizna Cnl0ga orija za kneza.
b) Prijedlozi na, za s akuzativom mogu sluiti za d o. p u n u
i m e n i c a m a i 'p r i d j e v i m a: poetak bune na daije, j'a vno
pokae svoj gnjev na kneza Simu, na duha svetoga hula nee se
oprostiti ljudima, sud za rakiju, kaca za med, - lakom hajduk
bee na dukate, gotov kao baba na kar, slijep na jedno oko,
knjiga je ova neiskazano vana za srpski jezik, mesto zgodno
za vojsku. I prijedlog u s akuzativom slui katkad za dopunu
kojemu pridjevu: "Ostane sakat u nogu, koji je bio u jedno oko
slijep.
l

Vidi biljeku uz 4BBc.

591

SIKTAKSA .

VOKATIV

561. a) Taj pade slui za dozivanje: a Jelica na vrata dolazi, ona vie iz grla bijela: jadna majko, otvori mi vrata! nar.
pjes. 2, 42, car ... doziva Todora vezira: slugo moja, Todore vezire! da mi ide bijelu Leanu. 2, 132, Vua ... doziva sina Velimira: Velimire, moje edo drago, uzmi ... trista katana. 2, 250,
klie vila s Urvine planine te doziva Kraljevia Marka: pobratime
Kraljeviu Marko! znade, brate, to ti konj posre? 2, 440. Vrlo esto se uzima vokativ kad se kome to govori u imperativu,
u indikativu ili u pitanjima: prosti, boe i bijelci. c1'kvo! nar pjes.
2, 213, o sokole, siva tico moja, kakvo sam ti dobro uinio? 2, 327,
zla ti srea, neznani junae! 2, 398, a mi smo se ve rastali, brate.
2, 637.
b) U pjesmama se esto uzima vokativ mjesto nominativa:
mae vojsku ercee Stjepane, opremi se Strahiniu bane, te je
Vue knjigu prouio, jedno bjee Vukaine kralju. Ta je poraba
vokativa izila iz potrebe stiha, tj. kad pjevau treba koji slog
da izie potpuni stih; budui da rijei Strahini ban, Vuk itd
imaju u vokativli jedan slog vie nego u nominativu, pjeva mjesto njihova nominativa uzima vokativ, jer da kae: opremi se
Strahini ban, te je Vuk knjigu prouio, ne bi bilo potrebnih 10
slogova. - Vie o ovom vokativu u pjesmam'a vidi u mojoj radnji Metrika narodnih naih pjesama .. (rad jugoslav. akad. knj.
168) 61.
LOKATIV SAM I S PRIJEDLOZIMA

562. a) U starom se jeziku lokativ upotrebljavao (kao i drugi

padei) i sam, bez prijedloga. Danas od te porabe ima tek tragova,
i to u rijema koje su postale prilozi: gore, dolje, lani, zimi, ljeti
(v. 486a); takav je lokativ i prilog onomadne (tj. onomb dne po
43a i l40b), tako i prilog onomlani. Nalazi se i lokativ polunoi:
te mi vezi polunoi, snaho, polundi kao u po podne. nar. pjes.
2,522.
b) S lokativorn se slau prijedlozi: na, o, po, prema, Ini, u.
Za veinu tih prijedloga ne moe se sumnjati da se doista slau
s lokativom, a ne s dativom; samo za prijedlog p1'ema mogao bi
ko misliti da se slae s dati vom, ali i on se slae s lokativom, kako
dokazuje akcent: prema glavi, prema zemlji, a da se slae s dativom, bilo bi prema glavi, prema zemlji. Danii mala srpska

GRAMATIKA

592

gramatika 78, prema glavi ima Danii i u svome lanku o

akcentu imenica enskog roda (vidi: Akcenti u imenica i pridjeva,
napisao . Danii, izdala Jugoslav. akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1913, str. 4).
563. a) Za izricanje m j e s t a slue prijedlozi na, po, prema,
p1'i, u, i to na pitanje gdje? Primjeri: bog na nebu, a car na zemlji,
kada kolo na travi igrae, na mlaima svijet ostaje, poite po
svetu kao ela po cvetu, razapee po polju adore, kad je care
bio prema crkvi, onde se ustavi prema vojsci austrijskoj, meso pri
kosti, a zemlja pri kr:u valja, na glavi joj alem kamen dragi,
pri kome se hoditi viae usred tavne noi bez mjeseca, u svakoj
ima dima, amo ga u naijem krajevima nema. - U 548b
reeno je da na s akuzativom osobito geografikih imena stoji
dosta esto mjesto prijedloga u s istim padeom, to se isto nalazi
i ovdje: Osman-aga osta na Udbini, vri u te velika vezira na
Novu Pazaru, ivi kao beg na Hercegovini, ja na domu imam ljubu
vernu, misli Jovo na duanu svome, prorok na svojoj postojbini
nema asti. - Prijedlog na s lokativom moe znaiti isto to prijedlog pri: grad gradili Skadar na Bojani, osta kao uprija na
Viegradu, boj na Loznici, ali Sarac svezan na vratima, eno je na
bunaru.
b) Prijedlozi na, 0, po, u mogu znaiti v r i j e m e: nee ni
nou spavati, a kamoli na belome danu, a kada je na tom doba
bilo, rodi majka desetu evojku, Srbi na svretIsu 1806. godine
uu u beogradsku varo, snijeg pade -o urevu danu, da ti
meni o jeseni doe, o jeseni, Dmitrovu danku, vuk na vuka ni
po noi nee. nar. pjes. 4, 431, doao je k nama po danu (govori
se i pie), u tim primjerima po noi, po danu znai isto to obno,
obdan, a ee po s lokativom znai vrijeme koje je poslije ega:
oni ga po Novom ljetu odvedu u Biograd, po smrti nema kajanja, po tom1 proe tri godine dana. I prijedlogo~ --u, kad stoji
s lokativom, izrie se vrijeme: da vam bude u pomoi i u danu
i tL noi, u devetom sahatu povika Isus.
c) D o p u t a n j e je u primjeru: Kara-orije se pri svemu
svome p[epr~lj::.nj~_.L~~ric~!.ll.u gotovo nije ni iv kazao (tj.
premda se prepravlja o i obricao). V. mil. obro 40. _oo D o t i c a n j e
je u primjerima: novo sito o klinu visi, to evojke nose o gr'ocu.
- N a i n je u primjerima s prijedlozima na, tL: skau na jednoj
nOzi, govori se tL ali, da se tL zdravlju opet sastanemo. - O z n akui

Kao vremenski prilog pie se zajedno: pOtom.

593

SINTAKSA

k a je u primjeru: pokupi mi triest Cetinjana po izboru dobrih

konjanika.
584. a) O d g o var a n j e ili priliko vanj e (kad to
(\emu odgovara, prilikuje) imamo u primjerima: poranivi po svom
obiaju, da proslavim moje krsno ime po zakonu i po obiaju,
jer je ivot izgubila po zapovijesti tvoje bezbone ene, niko po
pravdi i po zdravome razumu ne bi mogao rei. - P o p r a t n e
-o k o l n o s t i izriu se prijedlozima na, o: vodi dva brava na uzici,
na jednom se volu ne moe orati, sagradio sebi zadubinu o svom
1eblL i o svome blagu, poslije su mu begluili o svojoj hrani. p o t j e e a n j e (kad koja radnja potjee od koga) izriu knjievnici prijedlogom po: pedeset gradova vidjee naskoro po nama u
r.opstvo baenih . N. 108, zemlje poharane i utamanjene po razbijaima Avarima. 447. Narod prijedloga pa u toj slubi ne upotrebljava, nego uzima prijedlog od (v. 533).
b) P r o t i v t i n a je u primjeru: hoe jednom biti prema
glavi, jali mojoj jali prema tvojoj (obinije bi bilo:p1'otiv glave).
- R a z m j e r imamo u .primjerima: a jadan ti prema njemu
Marko, arnautski je narod i prema srpskome mali. - S r e d s t v o
je u primjerima: posla Marku knjigu po Tataru, dragi dragoj po
:zvijezdi porui.

,-

56S. a) Za d o p u n e g l a g o l i m a slue prijedlozi: na, o u;

primjeri: devojka im lepo zafa1ila na ljubavi i na prijateljstvu,
bolje je na mekinjama dobiti nego na zlatu tetovati, o svaemu
.s tae besjediti, de se o njegavu carstvu nita ne uje, ona o njemu
i njegovoj kui nita nije znala, Jakov mu je odmah poeo o
:glavi raditi, promijeni se u licu, ja sve radim, a ti ni u emu ne
pomae, ojaa u vjeri. To e znaenje imati i prijedlog po u
primjeru: Roksandu u po brai poznati.

b) Za 'dopune

imenicama

slue prijedlozi na, po,

'prema, u: mili boe, na svemu ti hvala!, moj po bogu brate, rod po

:krvi, po mlijeku, po mukoj lozi, u njegovu je srcu malo ljubavi

prema narodu (govori se i pie), da okuam sreu u doratu, ui
telj neznaboaca u vjeri i istini, u njega je bilo dosta tete uljudma .
.- Prijedlog u s lokativom moe biti d o p u n a p r i d j e v i m a :
U licu nije mlogo nalik na Veljka, u ovome poslu vjet ovjek,
niko ne moe u svaemu srean biti.

594

GRAMATIKA

INSTRUMENTAL

566. a) Taj pade esto ima m j e s n o znaenje te odgovara

na pitanje kuda?, npr. on otide zemljom i svijetom, Dunavom
plovi laa lagana, tri devojke cvee posejale, brdom smilje, a
dolom bosilj e, neko pjeva drumom irokijem, Turcima moe vodom lasno pomo doi. Rijetko odgovara instrumental u svojemu
mjesnom znaenju na pitanje gdje?, npr. kad su bili poljem irokijem.

b) I n t r u m e n t a l moe znaiti i v r i j e m e kada to biva:

je zorom okupati, pjeaci su se morali egzercirati svaki dan
jutrcxm i veerom, cvijet koji se nou razvija, nedeljom i o praznicima slue leturiju. Instrumentali vremena su i prilozi: mahom,
istom, jednom, prvom, drugom (potvrde vidi u Iv. rjeniku), pa i
veznik im (o kojemu vidi u 499a); isto tako i adv. skorim (tj .
skoro): drugi svezak koji e skorim izai. D. sinto sp. 399. Rijetko se za naznaku vremena uzimaju rijei koje same sobom
ne znae kakvo vrijeme, npr. poetkom marta, svretkom jeseni
(vidi o tome u 569a) . Imenice u instrumentalu vremena stoje
same, bez pokretne rijei uza se, zato su pogreke: svakim danom 1
sve vema ezne. S. 2, 47, godinom 605. osnovana je velika zavjera. N. 124, godinom 589. bio Hildebert Langobarde ponizio.
137. Vrlo je neobino u instrumentalu vremena uzimati imena
mjeseci, kako je u primjeru: ve septembrom 627. provalie. N.
333, jedan takav primjer ima Danii u svojoj sinto 556 iz J. S .
Reljkovia: ako sinjem nisi obrao. Mnogo bi obinije bilo: u septembru, u sinju (sijenju). - Dosta rijetko se instrumental vremena uzima na pitanje kako (koliko) dugo?, kako je u primjerima: ovan i ovca ako e godinama zajedno pasti. V. pripr. 154,
na takoj dvoumici stajao sam godinama. M. V, ima krajeva kuda
godinama ne prokapljuje kia. N. 348, nije bilo one mekote koja
se tek vijekovima rada u narodu. D. istor. 74, vijekovima se drae
(tj. mnogo vijekova). N. 449. Prema ovome to ovdje rekoh treba
popraviti ono to stoji u mojem Jezinom savjetniku na str.
198-199.
c) Instrumentalom se izrie o r u d e ili s r e d s t v o: povadi
mu klijetima zube, jednu vojsku buzdovanom bije, drugu vojsku
britkom sabljom see, pa svijeoom krila zapalila, neka prosi, nek
se lebem rani, mlijekom vas napojih, narod e napuniti kule novom projdm, sve je kolo glavom nadvisila, obavie ga platnom.
ona

Danas se ne smatra kao pogreno.

SINTAKSA

595

kad ih zadovoljie odgovorom. Katkad se taj instrumental uzima

u prenesenom smislu: klonu du hom, ljubi boga svijem srcem
sv ojijem. Mislim da ovamo ide i instrumental jednom rijeju ili
samo rijeju, to e biti brahilogija mjesto: da reem jednom
rijeju ili : govorei (rekavi) jednom rijeju, pa se jo i oblik jednom moe izostaviti. Primjeri: to su neki glupi, a drugi mudri,
jednom rijeju to su neki prosveeni, a drugi divlji. V. pripr.
41, oni su bili glavari, ili su na vojsku, svjedoili kad su se hrisovulje davale, rijeju otpravljali su sve dravne poslove. D.
istor. 61, imajui posla spomijeranjem optinskoga reda, narodnoga prava i mira, rijeju sa stvarima protivnijem graanskome
ivotu. 71.
d) Cesto instrumental znai n a i n i p o p r a t n e o k o ln o s t i, npr. redom ra po druini hoda, sad jU1iom ajte na Loznicu, apatom zbori sirotinja, kia pada kapljicama, pak napada
lokvicama, skakavci jatima dolijeu iz Azije, susjedi se skupe gomilama pred moju kuu, prodaju sir centama, a maslo kaicama,
koji narodnim poslom idu, buzdovan nes1 eom kovaevom prsne.
Instrumental se ovaj nalazi od nekih imenica koje osim toga
padea nemaju ni jednoga drugog, npr. tonom tone, tonui besjedi, to je on uinio pripadom, otvorena vrata irom, ode kriom, ode kradom, tajom idu kroz Korita ravna, poredom se i u
vodenici melje. - I za k o l i i n u slui katkad instrumental :
podajte joj dvojinom onoliko. Ovamo ~!ie tim prije, tim znatnije
itd. (v. 569f).
e) Instrumental moe biti d a l j i o b j e k t razlinim glago'lima: pismo ovim rema zavruje, poinjae se dvjema molitvama
(D . pis. 9), da ga mi enimo tankom Podunavkdm, .J ovan mu se
bogom kunijae, bog se brine sirotama, koji dobro upravljaju
djecom i svojim domovima, stane trgovati svinjama, polje nam
je rodilo enicom, ni luk jeo ni lukom vonjao, narod uskipi osvetom, kad je ore Srbijom zavlado.
f) U dobrom narodnom jeziku ne upotrebljava se instrumental uz p a s i v n e g l a g o l s k e o b l i k e; u knjievnika se ta
poraba katkad nalazi: koji su osveeni Bogom dcem i odrani Isusom HristCim. V. judo 1, granice bogom postavljene. Lj. 26, bie
potpomognut samijem bogom. 247, udario na plea lanie od biserja Belizarom donesene iz Ravene. N. 5, Teofilaktcim istaknutu
mirnou slovensku treba stegnuti malo. 100.
g) U dobrom narodnom govoru mislim da se ne nalazi instrumental za izricanje u z r o k a, a u knjievnika se nalazi kat-

596

GRAMATIKA

kad : ali se nezgodnijem vremenom (tj. zbog nezgodna vremena)

zadraste. V. fiIib. 4, 10, duoan ne stoji nevjetinom pisa?"evom.
D. rad jug. akad. 2, 198, smru mua svojega obudovi ve za godinu
dana. l. 28.
561. a) Instrumental znai katkad o z n a k u: koji je bio
rodom Bugarin, pozdrav'te mi bogom pobratima, oj Marija, bogom
posestrimo!, doista sam mestom iz Budima, kaluer imenom
Maksim. D. istor. 116.
b) Rijetko slui instrumental za d o p u n u i m e n i c a m a
i glagolima (npr. udom se zaudie), ee p' r i d j e v i m a, npr.
ne budite djeca umom, budite zadovoljni svojom platom, izobilan
sam radou, bijelim ruhom bogatija, koji ste siromani duhom,
'VeWd tijelom, a malen djelom, starjeina nije svagda godinama
najstariji u kui. Jamano je dobro: bogata stokom, siromasi
duhom. - Pridjevu sam mogu biti dopuna instrumentali glavom
i sobom (da bi se to jae istaklo: sam i niko drugi): i gosti nas
esto pohodie, pohodie srijemski knezovi i sam glavom srpski car
Stjepane. nar. pjes. 2, 634, al' to niko ne u od svatova do sam
glavom od Erdelja bane. 2, 638, sam sobom negde od Turaka barjak oteo, ~ara-ordije sam sobom otide da die vojsku, de je ona
sama sobom pala. Ali pridjev sam moe se u takvim sluajevima
izostaviti, te ostaju samo instrume ntali glavom, sobom: n'jesu ovo
neznane delije, ve je glavom Merjema djevojka. nar. pjes. 1, 597,
od vojvoda niko ne pogibe razma glavom Kaica Radanja. 2, 488,
car glavom bijae iziao. nar. prip. 62, sobom mlada do mrkova
doe, to sam junak sobom zarobio, bio sobdm junak dobar. Mogu
se, dakako, izostaviti i instrurnentali glavom, sobom, npr. sam car
bijae iziao itd.
c) Imenice koje su dio predikata ne stoje samo u nominativu ( 516a) nego i u instrumentalu. Primjeri: car ti bijah dok
evojkom bijah, Vukain postane kraljem, lasno je pokraj aa
junakom biti, Sandak-beg ostade zapovjednikom Donje Zete,
lm se ovcom uini, kurjaci ga izjedu, stvoriu se zmijom estokrilom, nazove se carem srpskim, kojijeh se domovina prorz:vala
Hrvatskom. - Dosta rijetko u tom poslu stoji sam pridjev bez
imenice ili lina zamjenica : zemlja se upravo moe nazvati rod'ruYm, ukazivae se vrlo veselim i zadovoljnim, da sam tobom, ja
bih drukije radio.
d) U 545b reeno je da uz glagole initi, postaviti, zvati
i druge slina znaenja stoje po dva akuzativa, od kojih je jedan
pra.vi objekt, a drugi je predikatni akuzativ. Mjesto predikatnog

597

SINTAKSA

akuzativa uzima se esto p r e d i k a t n i i n s t r u m e n t a l:

ga druba stareinom, koji nas je sve ajducima nainio, ko je
mene postavio sudijom ili kmetom nad vama?, metnuu te do sebe
vezirom, tuu majku majkom zove, kad su Turci seoske starjeine nazvali knezovima. U toj se slubi nalazi i sam pridjev, ali
rijetko: to me zove bZagijem?, odsad e me zvati blaenom.
e) Kad se rijeju kao izrie s voj s t v o iIi p o r e e n j e, te
ona stoji ispred nominativa iIi akuz'a tiva, onda se mjesto ta dva padea moe uzeti instrumental, ali onda se kao izostavlja. Govori
se npr. svaka je dobra kaJa djeva, ali da je vidimo kao nevu,
ene koje su kao djevojke bile u kraljicama, nek~ bih kao konj
u goru utekla. To se moe rei i ovako: svaka je dobra djevom, no
da je vidimo nevom, ene koje su djevojkama bile u kraljicama,
neka bih konjem u goru utekla. Takvi su i ovi primjeri: ako gostom (tj. kao gost) kad doe, ue kadetom (tj. kao kadet) u
regementu, ili voli sv eom (tj . kao svijea) svijetliti?, ve ga
robom (tj. kao roba) dovedite. - Ako se rijeju kao izrie jednaenje, onda se ona ne moe izostaviti, niti se moe mjesto
nominativa i akuzativa uzeti instrumental, npr. Luka je bogat kao
Marko, ljubio sam ga kad brata.

uini

INSTRUMENTAL S PRIJEDLOZIMA

568. a) S instrumentalom se slau prijedlooi: meu, nad, pod,

pred, s (sa od negdanjega S'b i su od negdanjega Sq), za.
b) M j e s t o se izrie prijedlozima meu, nad, pod, pred, za,
a svi odgovaraju na pitanje g d j e? Primjeri :'"opazie dvije tanke
jele, meu njima bunar voda ima, dva su bora naporedo rasla,
meu njima tankovrha jela, nad vodom je lice ogledao, pod a
dorom lei ranjen junak, pred kuama stojei pjevaju, nezvanu
gostu mjesto za vratima. Neobino se moe initi to se govori:
biti iIi sjedJiti za trpezom, za veerom, ali tu porabu nije teko
razumjeti: kad je ko iIi kada ko sjedi za trpezom (veerom), trpeza
je ili veera upravo pred njim, dakle je on za trpezom (veel"om) ;
to je isto onako kao kad se kae: stoje ljudi pred kuom, - dakle
je kua za njima. A za prijedlog pod vrijedno je dodati da se
poesto uzima u znaenju prijedloga pred, kod, jer onaj prootor
koji je pred kojim (osobito poviim) predmetom, ili je kod njega,
moe se shvatiti kao donja strana toga predmeta (a pod upravo i
znai donju stranu); npr. sieli su do tri pobratima pod Oridom

598

GRAMATIKA

gradom, pod Budimom ovce plandovale, pod onom gorom zelenom

vrani se konji igraju, da je Napoleon izgubio bitku pod Lipiskom.
c) V r i j e m e se izrie prijedlozima meu, pred, za: da ne bi
on meu tim l iziao da pali, da ita pred jelom i poslije jela, za
tim proe godinica dana. Govori se i pie: oni e doi meu vaim
i naim Boiem.
d) Za izricanje d r u t v a i zajednice ili sveze meu predmetima slui prijedlog s: tu je malo poinuo s vojskom, lasno je
erki s majkom preu snovati, al' eto ti lisice s vodom i sa travom, knjigonoa doe s ovom knjigom u Loznicu, momci i djevojke s vijencima na glavi, teko ui s vukom ratujui, ila bi
baba u Rim, ali nema su im.
e) Za izricanje n a i n a slui prijedlog pod, ali vrlo rijetko:
ve pod siljem okumila kuma i pod siljem nagna svetenika te
venala braca i snaicu. N a d v i s i van j e se izrie prijedlogom nad: ta od Sarca boljeg konja nema nit nada mnom boljega
junaka, koja se zove svetinja nad svetinjama. - O z n a k a se
izrie prijedlogom pod, kako je u primjerima: djevojka stajala pod
vjerom (tj. vjerena) tri godine, a oni- ostali pod sramotom (tj. osramoeni). V. nar. pjes. 1 (1824), XXIX, koji se pokalueri i poslij e bi arhiepiskop pod imenom Sava.
f) p o d lo n o s t se izrie prijedlogom pod: bimbae su
imale pod sobom po nekoliko buljubaa, da ostanu opet raja pod
vladanjem dobroga vezira, i ja sam ovjek pod vlasti i imam pod
sobom vojnike. - P o p r a t n e o k o l n o s t i nalazimo s prijedlm~ima pod (rijetko), s: jer su Mleii bili zaprijetili pod smrtnom
pedepsom, povikavi sa suzama govorae, a ta je ljepe od slave
boje i od veere s pravdom steene?, oek svoga sina s najveom
alosti zakopa, sneiskazanom rabrou tukao se s Turcima.
g) R a s k i d u moe izricati prijedlog s, ali samo uz glagole
rastaviti, rastati se, oprostiti se (opratati se): ali se opet ne mogu
rastati s ovim poslom. V. pis. 45, ako si me s konjem rastavio,
sa sabljom me rastavio nisi. nar. pjes. 3, 398, Stoja oprosti se
sa sestrom i zetom pa poe. nar. prip. 37. Kako je prijedlog s,
koji poglavito znai drutvo i zajednicu, mogao dobiti slubu da
znai i raskidu, dakle neto protivno, o tome vidi u biljeki 81b.
- S l i j e e n j e . se izrie prijedlogom za: dou za majkom u
Dobrinju, za njim idu mladi Kotarani. - Z a k l a n j a n j e imamo
onda kad se govo:rri o udaji: mu enu svoju zaklanja, dakle je
on pred njom, a ona za njim, zato se to zaklanjanje izrie pri1

Vidi biljeku uz M9.

SINTAKSA

599

jedlogom za: ti s' se dosad triput udavala, najprije si bila za Miloem, a sad za mnom, od Budima kraljem, on se vrlo obraduje
kad vidi svoju ker za carskim sinom. Ispor. 559.
h) Z a d o p u n e g l a g o l i m a slue prij edlozi nad, pod, s,
za. Primjeri: da on caruje nad nama, to su Grci razumijevali pod
D almacijom. D. istor. 9, teko Turkom trgujui s Markom, da
se s tobom eca podruguju, za im su teili srpski kraljevi. D.
istor. 33, zanesavi se za njezinom ljepotom uze je Stefan k sebi.
178. - Za d o p u n e i m e n i c a m a slue prijedlozi nad, za: niko
nije bio nada mnom gospodar, osveta djevojke nad momkom,
alost za dragim, obuzela te elja za tvojima. - D o p u ,n u p r id j e v i m a vrlo rijetko ini koji prijedlog s instrumentalom, kako
j e u primjeru: alostan bjee sav narod, svaki za sinovima svojim
i za kerima svojim. D. 1 sam. 30, 6.
569. a) Osobina je prijedloga s da se u njegovoj porabi dosta esto kolebaju i knjievnici i narod, te je po koji put teko
uhvatiti pravilo treba li ga gdje uzeti ili ne. Tako smo u 566b
imali instrumental vremena zorom, ali se nalazi i sa zorom: Turci.
sa zorOIIl iziu iz Loznice. Nalazi se vremenom i s vremenom: rijei koje su vremenom izale iz obiaja. D. star. 3, 11, vremenom
oni je izopaie . Lj. 10, iz toga dijela srpskoga naroda izlazie
s vremenom junaci. D. istor. 118, ljudi prenesu je s vremenom iz
jednoga dijela zemlje u drugi. V. pripr. 6. U Iv. rjeniku kod
rijei konac ima ovaj primjer iz Vukoyih pisama: koncem mjeseca septemvra bie sve gotovo, a takav je i ovaj primjer: u prvoj knjizi koja e izai koncem julija. D. pis. ruvo 119, - prema
tome je s prijedlogom: tako sa svretkom ove jeseni svri se prva
godina ovoga vojevanja. Mnogi knjievnici piu npr. poetkom
aprila imali smo snijega, a Vuk ima: s poetkom vlade Miloa
Obrenovia 1815. godine poele su se kole mnoiti. rjen. s. v .
llIKOJIa.

b) U 566c navedeno je nekoliko primjera za instrumental

ili sredstva, i tako je pravilno, tj. u toj slubi uzima se
instrumental sam, bez prijedloga, ali pored toga ima i protiv pravila s prijed1ogOIIl s: ja ne mogo s krilma poletiti, mjerite joj
kosu s maem, sa sabljama sanduk otesae, on udari Duku zulumara sa svojijem pernim buzdovanom, krst ukraen sa biserjem. N . 95.
c) Mislim da je za popratne okolnosti, kakove su u posljednja
etiri primjera 566d, svakako bolje uzimati prijedlog s nego
ne uzimati, ali ima primjera i za sam instrumental: ovaj rjenik
orua

600

GRAMATIKA

valja pozdraviti od srca eljom da bismo ... D. rad jug. akad.

15, 183, marvu moe tek mukom da napase. N . 353, gospe pletu
najveom brzinom. V . pripr. 145, velikom mukom protumaio sam.
D. pis. mil. 33, ja sam sluao neobinom panjom. M. 291 Za popratne okolnosti upotrebljava se esto rije prilika u svezi
s kojom pokretnom rijei, npr. Adi meni dumanluk svakom
p1"iLikom jednako pokazuje. V . prepo 1, 385 (1830), jer u ova/n
prilikom vieti. 6, 110 (18~4), prilikom ovom nalazim za dunost
javiti. 7, 690 (1841), nego je samo gledao kako e tom prilikom
mene osramotiti. dr. izd. 3, 82, tom prilikom Ludovik opusti dio
od Srbije. D . istor. 83, tom prilikom i Ruse je krivio. sitno sp.
90, za crkvu neka se brine pop", govori on svakom priliko1Tl.
M. 101. Tako se upotrebljava i sinonimna rije zgoda: da biste
mi kadgod zgodom javili. D. pis. mil. 21. Ali sam naao i primjer
s prijedlogom: da bi je (tj . poslovicu) zapisao i sa zgodnom prilikom meni poslao. V . nar. posl. LII. Popratna okolnost bit e i
u primjerima: da se nada pamou bojo1l1,. postati gospodar nad
Srbima. D. istor. 116, pored: obranili i osvetili ... s pomou
bojom (kad se napija). V. rjen . kod MHillKa.
d) U 566e navedeni su primjeri: poinjae se dvjema molitvama, stane trgovati svinjama, ali ima i ovako: kad se slog poinje s poluglasnim slovom. V. dan. 3, 4, mislim da e najbolje
biti to poeti s odgovorom. pis. 81, trgovac da trguje s blagom.
U 568h ima primjer: da se s tobom eca podruguju, ali ima i
sam instrumental: svatovi se podruguju Mirkom. Jamano bi
se u narodu i u literaturi nalo jo dosta i drugih takvih glagola,
kad bi ih ko tra1o; ja u ovdje navesti samo diiti se, hvaliti se,
uklinjati se, zabavljati se, eniti se, koji se mogu dvojako slagati:
nek se dii rwom ujak()!Vim. nar. pjes. 1, 546, pa se dii njim.
1, 70, neka ti se rodom hvalim. nar posl. 50, ne vali se, bee,
s doekanjem. nar. pjes. 2, 355, stvar rava kojom se ljudi mogu
uklinjati. V . rjen. kod YKJrn!H, tako se sa mnom svijet ne uklinjao! kod YXJI:HlbaTI1, zabavlja se svakojakim besposlicama, koji
se i onako s knjigama zabavlja, da ga mi e.nimo tankom PodtLna.vkom, ljubu u mu mene ostaviti, njom u enit ul-bega,
mog sina. nar. pjes. 4, 315. - I pridjev zadovoljan moe imati
Uza se dopunu u instrumentalu samu (vidi jedan primjer u
567b) ili u zdruenu s prijedlogom s: jesu li s jelom i piem zadovoljni?
e) Instrumental imenom slui za oznaku obino sam (vidi
jedan primjer II 567a), ali se nalazi i s prijedlogom s: dio Srbije

601

SINTAKSA

na lijevom brijegu Drine s imenom Semberija. D. istor. 145. Drutvo se uvijek izrie instrumentalom koji ima pred sobom
prijedlog s (vidi 5B8d), zato je jamano pogreka : digoe se
bogom putovati. nar. pj es. 2, 302, ispor. digoe se s bogom putovati. nar. pjes. 3, 509, 522.
f) Mjesto rijei to ispred komparativa (vidi u 472e) moe
se uzeti instrumental tim (v. 56Bd), npr. koje tijem prije inim
to g. Ninkovi dodaje ... D. sint. sp. 388, oboje je tijem znatnije
to je zapisana godina. star. I, 87, primjer koji je tijem dragocjeniji to je rea ta rije. rad jug. akad: 12, 209, dolazila je tim radije to ... M. 140, to je kitnastija (tj . grana), tim je bre i nestane.
S. 2, 12. Prema tim primjerima imamo s prijedlogom s: nesrea
je s tijem vea to ... V. kov. 16.

SINTAKSA GLAGOLSKIH OBLIKA

PREZENT

570. a) Govori li se o emu to doista jest u ono vrijeme

kad se govori, onda je to p r a vas a d a n j o s t, npr. u jevanelju mat. 8,. B govori kapetan Isusu: sluga moj lei doma i mui
se vrlo. Za takvu sadanjost moe se upotrijebiti prezent samo
trajnih glagoJa, npr. kia pada, kia ne pada, pada li kia? Izuzetak ini samo prezent budem, koji se katkad uzima mjestol jesam: najprilinije bi bilo misliti da je u Pei , ali da ne bude
u Peku? V . dr. izd. 3, 385, ako Petrovi ne bude (tj. ako
nije, sada) korektor? prepo 1, 2B9 (1826), u drugim je optinama
uz kneza bio jedan drug ... da ne bude to ban koji se pominje
u naim pismima? D. istor. 343. U sva ta tri primjera oblik je
bude zanijekan i stoji u upitnoj reenici, ali se isti taj prezent
mjesto jesam za pravu sadanjost nalazi i u zavisnim jesnim reenicama: Mirko (ili kako ocu djetinjemu bude ime) ga je posijao.
V. rjen . kod 6a6mre, u sudu za zemlju Dubrovani vraaju
zemlju koju sud nae da je kraljeva i, ako budu na njoj vinogradi,
kralju pripada vino iste godine. D. istor. 305. - Nije ista prava
sadanjost u primjerima: zato radije ne pregorite tetu? V . 1 kor.
B, 7, zato mi ne nainite kuu? D. 1 dnevn. 17, 6, zato mi ne
oprosti grijeh moj i ne ukloni moje bezakonje? jov 7, 21. U
takvim nijenim reenicama s upitnim prilogom zato znaenje je

602

GRAMATIKA

vol u n t a t i v n o, tj. kao da se ree: zato ne ete da pregorite?

itd., a to nije ista prava sadanjost.
b) Prezent trajnih glagola uzima se i onda kad se kazuje to je na
kojoj (sauvanoj) slici ili kipu ili to je II kojoj (sauvanoj) knjizi ili pismu,
jer onaj koji to kazuje ima onu sliku ili anu knjigu doista pred sobom ili
bar u misli. Primjeri: na najvie ovijeh steaka imaju izrezani razlini
likovi, npr. s lica ljudi na konjima s maevima i s kopljima u ruci, gdjekoji
tjeraju. jelena i ve ga stigli i kopljem udarili; a s nalija stoje tri ovjeka,
pa dvojica dre meu sobom krst, a trei se uhvatio za njih kao da igraju
(u tome primjeru nalazimo i perfekt: stigli, udarili, uhvatio, a znaenje toga
vremena bit e nam jasno iz 594). V. rjen. kod cTehaK, Petar je iz poetka
bio Miljenkov bulJjubaa, a na svretku god. 1805, kao to smo vidjeli (tj .
iz pisma naprijed priopenog), sovjet ga zove bimbaom. prav. sov. 15, poslije ove hrisovulje dade Milutin i etvrtu u kojoj potvruje sve preanje
priloge, nareuje da se daje hra!lla brai i zapre1Lje da manastirske vlasti
ne diraju .. . nanovo odreuje . . i zapisuje jo dva sela. D. istor. 34. Hrisov ulj a, o kojOj je govor u treem primjeru, sauvata je do danas. Manje
je dobro u takvom dogaaju uzeti perfekt, npr. od ura ima nekoliko
pisama; u jednom je god. 1429. potvrdio hrisovulju svojega oca ... a u drugom je god. 1430. potvrdio pismo despota Stefana. D. istor. 114. Tako bi
dobro bilo rei onda da su ona pisma ureva propala. Prema tome sasvim
je dobro: Homer u Odiseji lijepo pria o vjernoj Penelopi, Horacije u "poslanici Pizonima" uvelike hvali grku poeziju. Da su ta djela propala, trebalo
bi rei: priao je, hvalio je.

571. a) Govori li se o emu to se dogaa svagda kad god

se prilika desi (dakle ne samo u sadanjosti nego i u prolosti i
u budunosti), onda je to n e p r a vas a d a n j o s t, npr. u Momila sestra Jevrosima, gotovi mu to gospodsko jelo, prije njega
jelo ogleduje; u Momila devet mile brae, oni njemu rujno vino
slue, prije njega svaku au piju. U vrijeme kad Momilova
ljuba Vidosava to govori, moda se ni jedna od navedep..ih radnja
ne vri, Vidosava hoe da kae: u svako vrijeme kad god treba
gotoviti i ogledivati jelo Momilu, gotovi ga i ogleduje Jevrosima,
a inae radi ta hoe, Jevrosima je i dosad to inila, a init e i
odsad.
b) Kad neprava sadanjost znai dogaaje ne samo u sadanjosti nego i u prolosti i u budunosti (kad god se prilika desi),
zato nije udo to se za nepravu sadanjost ne uzima samo prezent nego i aorist (v. 588), imperfekt (v. 590e), perfekt (v.
596a), pa i futur (v. 611c). Za pravu sadanjost ne moe se
ni j edno drugo vrij eme uzeti osim prezenta.
c) Za nepravu sadanj'o st slui prezent i trajnih i trenutnih
glagola bez razlike u znaenju. Osobito lijepo vidi se to u poslovicama: zrela voka sama pada. nar. posl. 94, prijatelj se u nevolji poznaje. 262, ralo i motika svijet hmni, ruka ruku peTe,

SINTAKSA

603

a obraz obadvije. 273, vino i mudroga pobudali. 35, voda svato

ope?"e do pogana jezika. 37, neboju najplije psi ujedu. 195, potajni ugljen najgore o ee. 256 .
d) Da se i izvan poslovica prezent od trajnih glagola uzima
za nepravu sadanjost, tome ne treba nikakvih potvrda, jer je
veoma obino, ve evo ih nekoliko od trenutnih glagola : na e
koga uzmu Turci za togod zub, pak mora da bjei u umu da
ga ne ubiju; mlogome Turci otmu togod ili mu uine kaku drugu
nepravdu, pa otide u ajduke da se osveti. V. dan. 2, 91, niko
ne lijeva nova vina u mjehove stare, inae novo vino p?"odre mjehove, i vino se prolije, i mjehovi propadnu. mar. 2, 22, ko tolikoj
vojsci konje osedla? nar. posl. 157, lijepe haljine mnogo kojeta
uine. nar. prip. 126, imovina esto rastavi prijatelje i rod, odvoji
ovjeka od boga, pomrai mu duu. J. 117.
572. Prezent trenutnih glagola uzima se za nepravu sadanjost i u zavisnim reenicama: ~oji su (tj. plemii) po zakonima madarskima od ostaloga naroda daleko, tono se u nas
1ekne kao nebo od zemlje. V . kov. 13, nekakva trava, od koje
kau da ' stoka u proljee protoi krvlju. rjen. kod ~eBeCHJb,
poslije Preobraenja kau da se i na zemlji sve preobrazi i gora
pone utjeti. kod npe06pa3HTHCe, ne zove se pijanica onaj koji
mnogo popije, nego onaj koji se Opije. nar. posl. 199, kad na
Turke oganj oborimo, odmah ponu Turci uzmicati. nar. pjes. 4,
246, ovo se pokazuje oblaenjem u sveto odijelo koje mu (tj .
vladici) iznesu akoni i stanu mu ga oblaiti. D. pis. 13. - Samo
se po sebi razumije da ovaki prezent moe u sklopu vie reenica
dolaziti i u zavisnima i u glavnima: svaki ovek moe lasno videti koliko su ovi izvori nepouzdani, jer se dogaaji pripovijedanjem iskvare i u onome istom narataju u kome su se dogaali ... a tui pisatelji najslavnije i najznatnije dogaaje izostave
ili naopako opiu. V. mil. obro pre dgovor, petao mu odgovori:
u mene ima sto ena, pa ih svabim sve na jedno zrno proje kad
gde naem, a kad one dou, ja ga proderem. nar. prip. 17, ima
ovamo jedan zmajevski car, pa s nama esto ima rat, i sad skoro
imamo rok da se udarimo, pa kad se god pobijemo, svu nas trojicu nadbije, i to utee u ovu jazbinu ono ostane. 42, kad se dveri
nanovo otVQ1e i pjevai zapjevaju slavu trijednome bogu, svetenik izae iz oltara. D. pis. 41.
573. esto se uzima izmijeano prezent trajnih i trenutnih
glagola za nepravu sadanjost: rav pjeva i dobru pesmu ravo

604

GRAMATIKA

upamti i pokvareno je drugima peva i kazuje, a dobar peva i

pesmu popravi prema ostalim pesmama koje on zna. \T.
pjes. (1833) XXXV, kad ko putuje preko zemlje, on ide na konak u selo e ga zastane mrak, pred najbolju kuu, pa pita - moe'
li noiti, a domain mu ili drugi ko iz kue odgovori: moe, brate,
s drage volje, ili mu kae da ne moe, jer nema npr. sijena za
konja ili drugo to, pa ga uputi e moe. Kad ide mlogo ljudi
zajedno, a oni se razdijele po kuama. Svaki domain primi rado
svakoga putnika na konak i ugosti ga kao svoga prijatelja i po~
znanika. \T. dan. 2, 106, jesu li to oni Vlasi to ji ja po dvadeset
na konj ma i pod orujem 31'etem de vode evojku, pa kako me
ugledaju, a oni svi posjauju s konja, pa pitolje i noeve zaklonjaju gunjevima? 3, 169, nika:kav kroja ne uzme noice u ruke,
pa da komada ohu ne znajui ili e od onijeh komada biti ak
ire ili dolama, nego najprije uzme mjeru ili predstavi u umu svome kakvu e haljinu da kroji, pa onda uzme kredu i konac i arin
te izmjeri i naznai kud valja sjei, pa onda sijee; pa poslije kad
stane iti, ne ije ~oncima kakve rukom napipa, niti ije jedan
rukav spolja, a drugi iznutra, niti izvrne jedan komad ohe na lice~
a drugi na nalije, niti udara puca kakva napipa, nego gleda.
da je sve jednako, jedno prema drugome. pis. 66, a kad nama
porezu donese (tj. Ilija Biranin), pod orujem na divan izie,
desnu ruku na jatagan metne, a lijevom porezu dodaje . .. ja porezu zaponem brojiti, a on na me oima strijelja. nar. pjes. 4,
140, ono su ljudi bogu po volji; svakoga rado doekaju i ugoste
i siromaha ne teraju ispred svojih kua. nar. prip. 113, vladika
blagosilja vjerne svijetnjacima, potom s ostalijem svetenicima
ue u oltar. Ali svetenici u tome p1'ihvate molitvu, te ona tako
prijee u oltar, a vladika uzevi kadionicu mirisom od tamjana
da ast prijestolu Hristovu, potom okadi i crkvu ... Na kaenje
crkva vladici odgovori eli mu mnogo godina, a on odmah
otpozdravi elei mnoga ljeta svoj crkvi. Ove elje vladiine izriu
akoni, a on pptvruje blagosiljajui rukama. D. pis. 19. NievIj anin ustaje rano, popije crnu kavu ili pojede vruu lepinju pa
ide na posao. Oko deset sahata donese mu se ruak od kue onamo
gde radi. M. 50.
ravu

574. H i s t o r i lc i P r e z e n t zove se onaj, koji se upotrebIJ ava u p r i 'p o v i j e d a n j u prolih dogaaja (u pripovijedanju,
a ne u priopivanju ni u javljanju onoga to se dogodilo, v. 584c

SINTAI{SA

605

Historiki prezent (np~. dou) znai isto to aorist (npr.

i to znai perfekt (npr. doli su). Primjeri: Stefan Duan I, car srpski, osim mlogi drugi zemalja uzme od Grka svu Maedoniju osim Soluna, Tesaliju od Negroponta, Etoliju, Akarnaniju, Epir i Arnautsku i nazove se carem srpskim, grkim, bugarskim i arnautskim. On raireno, a neutvreno carstvo srpsko
razdijeli na vojvode i knezove, koje njegov osamnaestoljetni sin
i nasljednik Uro ne bude kadar pod uzdom drati, nego ostanu
svaki po sebi, i jo Vukain, najsilniji izmeu nji, ubije i njega i
sam postane kraljem. Utom Turci, koje su Grci protiv Srba bili
dozvali u Evropu, navale na srpsko, domanjim neslogama razdrto carstvo. Kad Vukain branei od Turaka svoje kraljevstvo,
izgubi ivot, onda stupi na prijestol srpski knez Lazar, koji 1389.
godine 15. junija na polju Kosovu zavri srpsko samodravno
carstvo. Po smrti Lazarevoj postane srpsko despotstvo pod turskim kesimom, no i njega Turci naskoro pree1'aju iz Srbije u
Srijem, a one se potom i zatamani. I tako Turci pomalo sasvim
obZadaju svom Srbijom i Bosnom i Ercegovinom i iz same Srbije
odvedu vie od 200.000 dua u ropstvo. S carstvom i gospodstvom
narod srpski u onim zemljama pogubi i sve stare familije svoje:
neki izginu u bojevima, neke Turci onako pobiju i ene im i ecu
porobe; neki se u nevolji isture, osobito po Bosni, neki pobjegnu
u druge drave, a koji d.stanu onamo, oni posakrivaju svoja imena
i pomijeaju se meu prostake i siromae. V. dan. 2, 75-76, k
onome to sam o Podrugoviu kareo u prvoj knjizi dodau ovde
jo i ovo; .. Ja ga (tj . Podrugovia) u poetku 1815. godine naem
u Karlovcima u najveem siromatvu... kad doznam koliko i
kakOvi zna pesama, dam mu na dan koliko mu treba da moe
iveti i ponem od njega pesme sluati i prepisivati. Poto ove
gotovo sve pesme od njega prepiem, uzmem ga uoi Cveti sa
sobom na kola i odvedem u manastir Siatovac, mislei da onde
prepisujem sve pesme koje on zna; no kad se onda ispred Vaskrsenija podigne buna na Turke, i njemu kao da ue sto iljaka pod
kou. Jedva ga kojekako zadrim dko Vaskrsenija te prepiem
nekolike od onih 'Pesama koje mi je putem idui iz Karlovca na
kolima kazivao, pa ga odma po Vaskrseniju uzm.em na kola i odvedem u Mitrovicu, te odande pree u Srbiju da se nanoiVO bije
s Turcima. Poto se one jeseni Srbi umire s Turcima, on otide
u Bosnu i, provrljavi kojekuda po svome preanjem obiaju,
sastavi nekoliko konja i namesti se negde u naiji srebrnikoj da
iVi kaD kiridija ; no naskoro potom isprebijaju ga neki Turci

i 586c).

dooe)

606

GRAMATIKA

pa umre od uboja. nar. pjes. (1833) IX-X, kad nm'astu (tj.

keri) za udaju, pusti ih otac prvi put u kolo, ali tek to se uhvate
u kolo, dune vihor i sve tri odnese. Car se prepadne, pa bre polje
sluge na sve strane da ih trae, a poto se sluge vrate i kau da
ih nigde nisu mogle nai, car se razboli i od alosti umre. nar. prip.
33, Madijanci se onako iza sna poplae i zabune i pobiju se izmeu
sebe ne znajui koje su neprijatelji, i svi pobjegnu, a Izrailjci
se sa sviju strana naklope za njima, mnogo ih pobiju i silnu stoku
zaplijene. D. prip. 86, uvi ovo probudim se i stanem plakati i
bacivi se na tle pomolim se Gospodinu. l. 425.
575. a) Rijetko se historiki prezent (od trenutnih glagola)
uzima za dogaaje koji su se u prolosti obiavali dogaati, tj .
nijesu se dogodili samo jednom ve nekoliko puta, kako je u
primjerima: on (tj. starac Milija) bez rakije nije teo ni zapevati,
a kako malo srkne rakije, on se, slab budui, tako zabuni da nije
svagda redom znao ni pevati. V. pjes. (1822) XV, kako bi (tj.
konj) koju kobilu opasao, on bi je udario nogama u trbuh te se
izjalovi. V. nar. pjes. 2, 106, on nigda nije mogao jednu itavu
pjesmu sasluati, nego samo pone malo sluati, pa onda ili otide
ili prekine pjesmu, a tako je isto inio i kad sam mu ja htjeO' i
tati pjesme. dr. izd. 3, 68, bio jedan car pa imao pred dvorom
zlatnu jabuku, koja za jednu no i ucveta i uzre i neko je obere,
a nikako se nije moglo doznati ko. nar. prip. 18, od toga doba
malo je bilo sree meu Izrailjcima. Bune nastanu jedna za drugom. Tek to jedan car sjedne na prijesto, a drugi ga zbaci i pogubi njega i njegovu rodbinu. D. prip. 119, tudijer ivi (tj.
ivljae) u tekoj pokori; petkom npr. okusi samo hljeba i vode,
u usta uzme gorke trave i nakaplje na kou goreega voska da
na ast muke Hristove na sebi naini rane. l . 43.
b) Sasma se rijetko uzima prezent historiki za r e l a t i v n u
prolost, tj. za dogaaje koji su se dogodili prije drugoga kojeg dogaaja koji se takoer spominje: tako se Beir-paa izbavi i pod samu zimu otide u Bosnu samo s nekolike stotine ljudi,
a ostala mu vojska gotovo sva propadne u Srbiji, koje Bonjake
i Ercegovce povata groznica od donjozemski voda i pomru u Bijagradu, koje pobjegnu kud koji natrag, pa ji Srbi pobiju po selima.
V. dan. 3, 213. Relativnu prolOIst imaemo i u 579.
576. a) Prezent historiki od trenutnih glagola veoma je
u posljedinim reenicama: uavi u Beograd tako se obogate obojica da postanu najbogatiji ljudi u Srbiji. V. dan. 4,
obian

SINTAKSA

607

21, ove Turke Milo tako opkoli i stesni da se sutradan predadu

i poLoe oruje. mil. obro 105, je)J;aH CpKHYSII.m Bpyha jeJIa TaKO
ce O>Ke>Ke )J;a My cy3e yaape. nar. posl. 154, tako se poplae da
stanti. govoriti i spremati se da bjee. prav. sov. 41, napunie obje
lae tako da se gotovo potope. D. prip. 174.
b) Veoma je obian historiki prezent i u vremenskim reenicama: kako ga iz daleka ugLedaju, poviu na nj da stane.
V. dan. 2, 125, kad Milenko i Petar dou u Beograd... Milo
im polje knjigu da nipoto ne udaraju natrag. mil. obro 46,
poto se tako ?"astanu, Miljko odma otide te kae to knezu. 176,
tek to one odLete, probudi se carev sin. nar. prip. 22, kad jedno
jutro p1'ebrojim ele, ,a to nema najboljega elca. 202.
c) Rijedak je historiki prezent u dopusnim, u uzronim i
u pogodbenim reenicama: na Drini su ovoga leta Bonjacima
i Francuzi pomagali, ali se Srbi odre, premda izgube nekoliko
znatni ljudi. mil. obro 10, prou s mirom kroz Turke, jer nigdje
puka ne pukne. prav. sov. 69, OH (tj. Turin) cBpHe JIYJIY na Ibera
KaM'V111IeM npeKo JIelJa, a Cp6J1H Ibera '.zw'>KaJI~OM, H )J;a He aOTP'l{.e
:meHe Te ra He OT.M.Y, MaJIO ra He yUHje. nar. posl. 199.
d) Da se historiki prezent uzima i u relativnim reenicama ,
to se moe vidjeti iz prvoga primjera u 574.
e) Historiki se prezent ne upotrebljava u izrinim reeni
cama; bilo bi npr. veoma neobino: Veljko pomisli da Srbi udare
na Turke, ve treba: da udarie ili: da su ..udariLi.
f) U narodnim pjesmama historiki se prezent ne nalazi
gotovo nikad. Izuzeci su veoma rijetki: kad to ree vojevoda
Janko, rasrde se Kuevkinje mlade, pa besede vojevodi Janku.
nar. pjes. 2, 507, skoi Vue opremat kulaa, a Jakii narede
evojku, oee je to se ljepe moe. 2, 589, a kad male puke
poizbace, obojica konje zaustave, puke pune, sa konja govore,
4, 233. Izuzeci se u tim primjerima mogu lako razumjeti, jer da
su uzeti drugi oblici, kojima se izrie prolost (npr. rasrdie ili
rasrdile su, naredie ili naredili su), stih bi bio rav. Naao sam
samo jedan primjer gdje se tim nainom ne moe izuzetak tumaiti: lijepa se zima namjerila; ja se dignem, pobratime Marko, o
Jovanju, po Boiu danu, i pokupim sedam-osam druga i zavedoh etu od primorja, zavedem je u Rudine, MarIm, te uvodih u
Rudine ovce. nar. pjes. 4, 41.
Sto je historiki prezent od trenutnih glagola u narodnoj poeziji veoma
rijedak, a od trajnih glagola (kako emo vidjeti II 577) veoma obian, tome

608

GRAMATIKA

razlog po mome iniljenju lei u stilu nae narodne poezije, koja prole
dogaaje esto hoe da predouje sluaima slikovito, kao da ih na slici
pred sobom gledaju, i zato upotrebljava prezent od trajnih glagola, a kad
bi ih izricala prezentom od trenutnih glagola, to bi bilo prikazivanje letimino (kao u kinematografu). Da je naoj narodnoj poeziji mila slikovitost
prikazivanja, to dokazuju poredbe koje esto upotrebljava i mnogobrojni
epiteti.
g) Jo treba dodati da Vuk, koji u drugim svojim radovima upotrebljava historiki prezent od trenutnih glagola veoma obilno, nema ga u
prijevodu Novoga zavjeta gotovo nigdje, ve tu mu za pripovijedanje prolih
trenutnih dogaaja slui ili perfekt ili (jo ee) aorist. Tako je to i u
crkvenoslavenskom tekstu Novoga zavjeta, te nema sumnje da se Vuk u
tome drao toga teksta. Za Vukom se opet poveo Danii u svome prijevodu
Staroga zavjeta, u kojem prijevodu nigdje ne nalazimo prezenta historikog
od trenutnih glagola. Gdje se on nalazi u Vukovu Novom zavjetu, to se Vuku
pored sve panje izmaklo iz pera, kako je npr. kad se Josif probudi od sna,
uini kao to mu je zapovjedio aneo, i uzme enu svoju. mat. l, 24. Toga
ima jo u mat. 2, 1-3, 13, 9 i 32, luk. 5, 7, d. apo 28, 14.

577. a) U narodnim pjesmama i pripovijetkama veoma je

prezent od trajnih glagola, a dosta je esto pomijean meu drugim oblicima za prolQst. Evo nekoliko primj era: vino pije care Kostadine u lijepu mjestu Carigradu, s njime
pijt~ boji apostoli, sveti Petar i apostol Pavle, al' besedi care
Kostadine. nar. pjes. 2, 85, knjigu pie 2ura Vukaine u bijelu
Skadru na BDjani te je alje na Hercegovinu bijelome gradu Pirlitoru Vidosavi, ljubi Momi1ovoj, tajno pie, a tajno joj alje,
u knjizi joj ovako besjedi. 2, 104, zna li, bane, zna li Strahiniu, kad zapita i 'm ene upita: rope moje, zmijo od Turaka,
mo li s', robe, junak otkupiti? ti me pita, ja pravo kazujem:
mogaO' bih ivot otkupiti. 2, 274, ona (tj. Kosovka djevDjka)
ide na Kosovo ravnO', pa se ee pO' razboju mlada te prevre po
krvi junake. 2, 315, ator penje Novakovi Gruja u planini vie
Drenopolja, pod atorom sede piti vino, vino slui nejaki Stevane, Maksimija pred atorom veze, pa besedi NovakDvi Gruja.
3, 34, vino piju Senjani junaci na kapiji Senja bijeloga, me
njima je barjak sav od svile, vjetar due pak barjakom njie. 3,
421, kad je bilo oko ponoi, ali kurjaci zaurlaju, a psi zalaju:
kurjaci govore svojim jezikom: moemo li doi da uinimo tetu,
pa e biti mesa i vama? A psi odgovaraju sv-odim jezikDm: do<1ite da bismo se i mi najeli. A tD gazda sve slua i razume. nar.
prip. 16, tek to Dn zaspi, ali eto ti devet paunica; kakO' dou
osam padnu na jezero, a deveta njemu na konja, pa ga stane grliti
i buditi. A Dn nita ne zna, kao da je mrtav. 21, vrati se natrag i
nae caricu, a ona sedi sama u dvoru i suze roni. 27, kad poslije
obian historiki

SINTAKSA

609

doe

lisica, po obiaju stane zvati .. . ali niti se ko javlja niti

vrata otvora. 225 .
b) Takav se prezent, i pomijean meu drugim glagolskim
oblicima za prolost i nepomijean, nalazi i u pisaca : to ti je i
niti kada tebi tko potenje ocrni, moe se nauiti od sv. Narcisa; on ne p7okLinje opadaa, ne tui se na boga zato tako to
doputa, ne gnjevi se niti se odvie alosti, on se uzda u boga.
I. 154, ljudi behu se izmakli podalje pa posedali po travi i razgovaraju se koje o em. M. 15, jednom ja, zamiljen i ljut, idem
od popa Jevrema, a Sava sedi pred sudnicom i pui. Videi me
jo izdaleka viknu. 144, jedno jutro sedimo ja i otac u batici;
on oekivae kavu. S. 2, 130. Dodajem i ovaj primjer: sin negdanjega vlastelina, videi Brankovie protiv sebe, ne smije sam da
radi protiv njih, nego trai prijateljstvo tursko, drage im volje
zadaje vjeru, protiv neprijatelja upotrebljava albu koja ukida
svaku samostalnost. D. istor. 110. U toj knjizi ima i vie takvih
primjera, ali je na svim mjestima isti oblik za prolost i u ruskom
originalu; a da nije u originalu, ko zna bi li Danii prolost izricao prezentom od trajnih glagola?
578. a) U Vukovoj prozi slabo se ovakav prezent za pripovijedanje nalazi, a gdje ga i ima, pomijean je meu drugim oblicima za prolost: drugi dan ujutru, poto sunce ve izie, a mi
ni jedno jo ne izlazimo, zovnu nas poimence, ali se mi ne javimo.
Zovnu jo vema, mi. jednako utimo. V: dan. 2, 134, kad ovako
razbijeni Turci dou u Loznicu, stanu o Srbima udesa kazivati.
Jedan veli: vala jolda! ja sam bio . .. Drugi kazuje kako brzo
puke pune. .. Trei kazuje kako su obueni . .. etvrti kazuje
i pripovijeda kako je vieo . .. 3, 173, kad tamo doe (tj. Milo)
vidi da je Turaka mlogo, a u njega vojske nema; narod se predaje
ne bi li mu roblje ostalo; knez Aksentije predaO' naiju beogradsku
i pristao s Turcima, a ono nekoliko vojvoda to se jo nije bilo predaLo prslo po umi kud koje, gore se boji naroda nego Turaka.
mil. obro 54, njegova ki .. . kad nae onaj prah u hartiji, vidi
da je nekakav prah, ali ne zna kakav je, pa onda metne prst na
jezik te pokvasi pa umoi u onaj prah i lazne malo. rjen. kod
I(apHrpa~.

b) U Vukovoj knjizi mil. obro nalaze se etiri mjesta gdje se

prezentom historikim od trajnih glagola izrie sadraj pismenoga
ili usmenog javljanja: Adem-paa odgovori Milou na ovo pismo i
blagodari mu to je Karanovane tako lepo i poteno ispratio i
uverava ga da se od strane njegove nita ne boji i jo, to je naj-

610

GRAMATIKA

znatnije, pismo ovim rema zavruje. 113, tek to Milo doe na

Belicu, a stigne mu i knjiga od Rui-pae u kojoj ga poziva k sebi
na razgovor. 118. uz ovaj se akt naini jo proenije sultanu u
kome ga mole da Srbiji dade mitropolita Srbina. 169, sutradan
ujutru stigne i Tatarin od Ali-pae, po kome Ali-paa javlja Milou kako se narod pobunio. 177.
c) U Vukovim se djelima dosta esto usred pripovijedanja
nalaze oblici veli (3. l. sing.) i vele (3. l. plur.), koji obino slue
za to da se uvede upravni govor: Stanu je poslije prosio nekakav
trgovac, no ona nije ela poi, - ja sam, veli, bila za junakom ...
dan. 1, 94, ako je koji dosad i mislio da Turci biraju i sijeku
samo knezove i znatnije ljude i da nee zar sve raje isjei, ali, veli, sad e zai pa redom sjei i paliti(" 3, 158, ali ne znajui ta e s njim initi (jer, vele, ako ga sad ne primimo, otii
e k Srbima, pak zlo jo vee), prime ga, kao to je govorio. 167,
mlogi su mislili i govorili da su to Nij emci podigli i da e skoro
oni udariti na Turke, jer, vele, da je tako i prije bilo pred rat.
178, Guanac zapita Suleman-pau - ko e njemu platiti to je
ono ljeto vojevao, jer, veli, da od daija nije primio ni pare. 212,
kad Kara-ore ovo sve vidi, on pie nekoliko knjiga Petru Dobrinjcu i grafu Culcatu: ili odmah da se poalj-e vojske ruske Srbima u pomo ili Petar da pohita sa svom vojskom k njemu, jer, veli, kad propadne sve amo, ta e nam onda Kladovo pomoi? prav. sov. 41, K:a~ cy ce Jby~J1 6J1JlJ1 CKyrmJll1, je~aH o~
KMeTOBa pe-qe ~a OIH 3Ha KO je TO y-qHHJ1o, - eHo OHaj, seJI-U,
IIITO My je 'leJla 3 a KJl06YKOM. nar. posl. 147. Tako je i ovo: oni
ga sa svim srcem prime i stanu se moliti da im oprosti to ga ne
mogu doekati kako bi eleli, - mi smo, veli, siromasi ljudi. nar.
prip. 103 .
. 579. a) Ima primjera u kojima se historikim prezentom
od trajnih glagola izrie r e l a t i v n a prolost, tj. prava prolost
prema vremenu u koje se to govori, ali prema vremenu o kom
se govori to je sadanjost. Primjeri: kad ujutru svane, a to od
Srba na odreenom mjestu nige nikoga, nego im se viju barjaci
ak po nekim brdima. V. dan. l, 77, kad Milo s knezovima doe
Ali-pai u sobu, a to nekolike pae i vie od 60 begova sede unaokolo. mil. obro 129, oni njega ispuste, te otide kui u Azanju.
Kad tamo doe, a to ima ta videti: skupili se ljudi iz oblinji
sela oko kue, a iz daljnije jednako dolaze pa viu da im je velika poreza. 181, kad spomenici 1840. godine iziu na svijet, a to
na njima stoji da su sobrani trudom Pavla Karano-Twtkovia.

SINTAKSA

!l 11

dr. izd. 3, 78, kad uljeze (tj . majka) u bijele dvore, al' se Jovo sa
duicom bori, vie njega Maksime vladika ati bratu samrtnu molitvu. nar. pjes. 2, 575, kad bude ispred ponoi, on se probudi pa
pogleda na jabuku, a jabuka poela ve zreti, sav se dvor sjaje od
nje. nar. prip. 19, pa poe unutra; kad on unutra, a to na vatri
veliki kazan, kuva se u njemu veera, a pored vatre sedi domain.
92, aneo prekrsti tapom, a to mesto vode potee vino; tu se
burad opmvljaju, tu se vino sipa,' ljudi rade, selo itavo. 100, kad
na jedan veliki potok, voda tee, sve uji: onda zapita 'aneo najstarijega brata. lOlo
b) Relativna je prolost i u ovim primjerima: dete se stane
odgovarati da ne smeo nar. prip. 45, naoh da je gra od smrti.
D. propo 7, 26, poslije tri dana naoe ga u crkvi gdje sjedi meu
uiteljima i slua ih i pita ih. luk. 2, 46, pogleda i vidi gde u kazanu kljua voda i u njoj se kuvaju ljudske glave. nar. prip. 112,
da je kome pogledati bilo kako s'jee vojvoda Momilo, kako
kri druma niz planinu. nar. pjes. vuk 2, 111, kad to vie Kuna
Hasan-aga kako d'jete vjeto konja igra. 3, 389. Relativnu smo
prolost imali i u 575b.
580. a) Kad je kojim prolim vremenom prolost dovoljno
onda Vuk u zavisnim reenicama prolost esto izrie
prezentom, rjee u usporednim reenicama. U Vuka se jedno i
drugo nalazi ee nego u drugih pisaca. U njegovu rjeniku kod
cnpaBa itamo: slugama i slukinjama -to darove donose davalo
se to da piju. U tom primjeru oblik donose ne znai sadanjost,
nego prolost. Vuk mjesto da kae: to su darove donosili (ili:
to darove donoahu) uzima donose, jer je 'Prolost u glavnoj reenici naznaena oblikom davalo se. A sada evo i drugih takvih
primjera iz kojih emo vidjeti da u pomenuto.j slubi dolazi
mnogo ee prezent trajnih glagola negoli svrenih.
b) Prezent za prolost u usporednim reenicama: u' ~ana
stiru Tronoi bio je namolovan go starac, kojega su guje opasale
te ga kolju i piju mu sise (tj. klale su i pile su). V. rjen. kod
raBaH, ja sam se kao dijete udio gledajui u kui ikonu svetoga Aranela, a urev dan se slavi, i pitao sam oca i strica
kako je i zato je to ... kod llpJ1CJI.aBJbaTM, u koli su djeca morala
sjediti i uiti od jutra do mraka, samo to otidu te 1'uaju. kod
lUKOJJa, tek to je svanulo, navukli se laki oblaci i kiica rominja.
S. 5, 167, tada se dogodilo da je selo osudilo jednoga seljaka u
zatvor, a on nee. M. 9.
naznaena,

612

GRAMATIKA

c) Prezent za prolost u reenicama s relativnom zamjenicom: razumevi ta je bilo, na.klopi se i on za onima to begaju
(tj. to su begali). V. dan. 4, 7, odatle se sva suvozemna vojska
turska vrati k Deligradu, a OIIla to je na laama otide uz Dunav
mil. obro 39, Suleman-paa po gradovima i varoima postavi
muselime i sve >ostale stareine od takovi isti Turaka koji su ili
iz Srbije iIi iz okolni mesta. 57, kad je sv. Nikola po zemlji odio,
nae kod mOora nekakvog oveka koji jednako vie: ne pomozi,
boe! 5, 94, :a kad u Isus, udivi se i ree onima to idu za njim.
mat. 12, 10, o svakom prazniku pashe bijae obiaj u sudije da
pusti narodu po jednoga sunja koga oni hoe. mat. 27, 15, ona
je ila samo u .()Jl.ijem haljinama to joj da gospoa. rjen. kod
cnpaBa, ako bi onaj koji hoe unutra imao uza se oruje, kazao
bi mu kavaz da ga ostavi pred vratima. prav. sov. 10, izmeu
tri silna susjeda koji su mu neprijatelji Milutin nije mnogo birao kako e raditi. D. istor. 31, u oba je sluaja knez imao pravo
raditi ta hoe. 308, mahnu sabljom, ods'jee mu glavu, porobi
mu to se nai moe. JM. 560, seljaci kojima su kue malo podalje jo ne dospee pod svoj krov, a nasta tutanj. M. 198, malo
je to hvalio, mahom je osuivao sve to mu oi vide, to mu ui
uju ili mu na um padne. 315.
d) Prezent za prolost uope u zavisnim reenicama: niko
nije smijo pokazati da se poplaio, nego je svaki morao biti slobodan i veseo, ako mu se i nee (tj. ako mu se i nije htjelo). V.
dan. 1, 87, s prvom je enom iznajprije ivio dosta lijepo, a poslije se zavade to mu ona nije ela da slui momaka kad zimi
dou s njim s vojsk.e. 1, 91, ovu knjigu bace u dvor velikoga vezira i urede te se nae i iznese e treba. 3, 187, kad Turci to vide,
oni se poplae pa pobjegnu nou kako koji moe. mil. obro 85,
onda u sjednici kad su gdjekoji poeli govoriti da se ne ita (tj.
pismo), budui da se zna ta je u njemu, molio sam ela se proita, jer ja ne znam ta je u njemu. pis. 22, u hajdukovu rodbinu
i u enu i djecu, ako ih ima, nije niko dirao. kod xaj,l:\YK, god.
1806. branei Deligrad od Turaka tako se proslavi i osili da nije
mario ni za Milenka ni za Kara-orija, kao da ih nema na svijetu. prav. sav. 15, kad se prikui (tj. ovjek) sobama e boluje careva ki, vidi ... nar. prip. 184, otro mu je bilo zaprijeeno initi drukije nego to mu 'knjiga kae. D. istor. 65, trei
su podilazili episkopu pod ruku kad blagosilja. pis. 205, bee
vesela kad me vidi, bee zadovoljna kad se sa mnom razgovara.
1'11. 90, Sava se nije nikad rastavljao od malene svoje sviraj ke,

613

SINTAKSA

s kojom se razgovarao kud god ide. 40, dah vazdanje tuge materine pirio je u njihne (tj . djeine) obraie, pa stoga su vazda
bila tun a kad god do u spolja, pa se poreaju oko njena kolena. S. 5, 187.
e) Za obrnuti p ojav, tj . da u glavnoj reenici stoji prezent za prolost,
jer je ta u zavisnoj reenici dovoljno naznaena, imam samo jedan primjer :
kad sam bila s majkom mojom, meni fale (tj. faljahu, falili su) ove dvore.
nar. pjes. 1, 63, - a i tu e oblik fale biti samo zbog stiha.

581. Prezent mjesto futura moe se uzeti ako je u drugoj

kojoj reenici budunost dovoljno naznaena. Primjeri: kad se
on sasvim spremi, a udari kia i sneg, onda e ovo ujedanput
presei, pa nam onda valj (tj. valjat e) svoje konje jesti. V.
mil. obro 128, budui da e u naim zemljama sunce oba puta
pomrati nou, a mesec danju, zato se ni jedno ne moe videti.
dan. 4 (u kalendarskom prorotvu), tada e car rei onima to
mu stoje s desne strane. mat. 25, 34, ako nikada odgovora od vas
ne primim, onda je znak da nema nita. V. prepo 2, 543 (1821) ,
vi ete meni uiniti veliku ljubav ako mi odgovorite na ovo pismo ;
ako li mi ne odgovorite nita, onda ve znam ta je. 4, 104 (1825),
II taj e mah pasti tama da se nita ne vidi. nar. prip. 87, inie
to hoe. D. dan. 11, 16.

582. a) Prezent i trajnih i trenutnih glagola sasma rijetko

znai budunost u glavnim reenicama: to mi ne gine ni poslije
(das wird mir nicht entkommen, non deficiet). V. rjen. kod
nrn:yTJ1, ivo mi je edo pod pojasom, iIi bude muko iI' devojka,
tebe valja astiti gospodu. nar. pjes. 2, 639, ako za sedam dana
to ne uradi, nije na tebi glave. nar. prip. 82, ako mi je ne dovede, na tebi nema glave. 85. Neobino je: kuda e ovaj ii da
ga rni ne naemo? (mjesto: da ga neemo nai, po crkvenoslav.
tekstu). V. jovo 7, 35. A jo je neobinije: dotakne li se ko i prstom,
ja krenem i provalim (tj . krenut u, provalit u) u zemlju Perza.
N.58.
b) U pogodbenim i u vremenskim reenicama budunost se
izrie prezentom trenutnih glagola, npr. ako me nadanje, dau
ti ja stado. nar. pjes. 1, 171, sve ovo dau tebi ako padne i pokloni mi se. V . mat. 4, 9, dobijem li Maru za ljubovcu, lepim
u je darom darivati. nar. pjes. 3, 498, kad te opanke podere,
ja u ti kupiti druge. nar. prip. 122, kako doem, hou s'poturiti. nar. pjes. 2, 565, pa emo sutra, poto se lepo prepravimo,

614

GRAMATIKA

udariti na Turke. miL obro 114, poekaj, keri moja, dok dozna.
D. ruto 3, 18. Tako je isto i: im se sjetim, kazau ti. To vrijedi
esto i za relativne reenice, o emu vidi u 609. i 610. Osobito trenutni glagoli sloeni s prijedlogom uz slue upomenutim
reenicama za budunost, npr. ja sam bila za junakom i ako
se jo jedan put uzudajem, opet u se udati za junaka. V. dan.
1, 94, oni sad pristanu i poviu da nema drugoga spasenija nego
da se biju s Turcima i da se brane dok se uzmoe. miL obro 78, to
god mi vie ovu razliku i granicu izmeu slavenskoga i srpskog
jezika uuvamo, to e biti bolje. pis. 83, gdje se god 1Lspropovijeda ovo jevanelje, kazae se i to. mat. 26, 13, u rjenicima nee
trebati rijei po svakome narjeiju pisati za sebe, nego samo po
onome kojijem se knjige uspiu. rjen. predgovor, blagosloviu one
lwji tebe 1Lzblagosiljaju, i prokleu ane koji tebe usproklinju. D.
1 mojs. 12, 3, ako dobro uzaslua glas Gospoda Boga i uini to
je pravo ... i u uva sve uredbe njegove, nijedne bolesti neu
pustiti na tebe. 2 mojs. 15, 26. - Od ovih glagola koji izvan prezenta, i to samo u ovoj slubi, nijesu obini, treba razlikovati sloene glagole, kakovi su: uzdii, uzletjeti, uznijesti, uzrasti itd.
(vidi u 398c).
583. a) U 507b navedeni su primjeri: bojei se Milo da
Turci ne opaze, jer se boji da ga ne probudi, bojei se da Grci
ne obladaju, jer se bojae da jeretici ne dozovu Turke. U tim
primjerima prezenti trenutnih glagola znae budunost, kao da
se ree: bojei se Milo nee li Turci opaziti?, jer se boji nee li
ga probuditi? itd. (zato je glagol zanijekan, o tome vidi u 512e).
Takovi su i primjeri: ja se bojim da Gavrilovi ne ostavi Srbiju.
V. prepo 6, 276 (1834), poplae se braa da im se sad Josif ne osveti.
D . prip. 51.
b) Prezent mjesto futura uzima se u nekim upitnim ree
nicama, kako se vidi u 507b.
c) Uz da ako prezent trenutnih glagola (a trajni se i ne uzimaju) ima znaenje futura: da ako udari kia, tj. moda e udariti; V. u 509c.
d) U izri nim reenicama, ako je u njima pomijeano neto
volje ili namjere ili elje, moe se uzeti prezent trenutnih (rjee
trajnih) glagola mjesto futura. Moemo rei: Pavle je stao prijetiti: oteu djevojku, tj. hou, imam volju oteti, - i to moemo
pretvoriti u: Pavle je stao prijetiti da e oteti djevojku, a pored
toga se u izrinoj reenici mjesto futura moe uzeti prezent: kako
je Pavle stao prijetiti da otme evojku. V. nar. pjes. 1 (1824),

SI N T A KSA

615

XXI. Drugi su primjeri: svijetli i estiti knez govorio je da naini

cr kvu one. dan. 1, 40, namisli da s vojskom bjei kroz Turke.
77 , neki se zavj etuju u bolesti ili u drugoj kakoj nevolji da ne
jedu ribe nikad u petak i u sri jedu, neki da poste. ponedjeljnik.
rjen . kod 3aBjeTOBaTH ce, pozdravili te nai mii da ti odgrizu
ui. kod JIaca, ponudi se da me vodi k njemu. prav. sov. 37,
to se vali od nedelje dana da pokupi momke i junake. nar.
pjes. 1, 57, zato prete obani da mi jagnje ukradu. 1, 131, jer
narod govorae da ga zaspu kamenjem. D. 1 car. 30, 6, vi sad
velite da se oprete carstvu Gospodnjemu. 2 dnevn. 13, 8, raskaja
se bog oda zla koje ree da im uini, i ne uini . jon. 3, 10, otac
govori s materom da me ne ene te zime. M. 92. Ponajvie je
u takovu dogaaju subjekt isti u glavnoj i u izrinoj reenici ,
ali katkad i nije: German je mislio da njega Petar odvede u Peterburg o svome troku. V. prav. sov. 76. - Neobian je (i meni
nejasan) prezent u izrinim: reenicama mjesto futura koji je
ist, tj. nema u njemu ni volje ni namjere ni elje; takova su
ova tri primjera: ja sam se nadao da me povoljnim pismom obradujete (tj . da ete me obradovati). V. prepo 4, 176 (1832), nadam se iz Srbije da to doe. 7, 238 (1823), i vali se caru na divanu da nadstreli orla krilatoga. nar. pjes. 2, 360.
e) U 509a reeno je da prezent s veznikom da moe znaiti isto to imperativ, npr. da kae isto to: kai, da uinite
isto to: uinite. I bez reenoga veznika" sam prezent ima katkad
to znaenje, npr. namisli da s vojskom bjei kroz Turke, pa
ko proe, proe (tj . da proe, neka proe), a ko ostane, nek ostane.
V. dan. 1, 77, ako se nijeste radi Turcima predavati, a mi da
bjeimo jednu no kroz Turke, pa koji izie, izie (tj. da izie,
neka izie), a koji pogine, bog da ga prosti. prav. sov. 68, zdrav
si mi, vojvodo (tj. zdrav budi, u n:azdravljanju). kov. 69, zdrav si
mi, bane, stari svate (takoer unazdravljanju)! 71, zdravi ste mi,
moja brao draga! nar. pjes. 3, 289, zdrav si, deo! M. 78. - Imperativ upravo znai da neko neto ima initi, 'a zanijekani imperativ
znai da neko ne smije neto initi, npr. doi znai: ti ima doi, a
ne doi : ti ne smije doi. Tako i prezent zamjenjujui imperativ
moe imati ta dva znaenja: ona meni sitnu knjigu pie da ja kupim
jednu etu malu, da je vodim u Kunar-planinu (tj. da ja imam
voditi, u Uipravnom govoru bilo bi: kupi, vodi). JM. 161 , vii koliko
hoe da se tuju i uzdiu klasici (u upravnom govoru bilo bi: neka
se tuju i uzdiu), ne pomae nita. [{ 2, 261, a nisam li tebe bese-

616

GRAMATIKA

dio da ne pevam kroz Miro-planinu (tj. da ne smijem pjevati)?

nar. pjes. 2, 216.
f) Prezent mjesto kondicionala uzima se u nekim upitnim
reenicama, kako se vidi u 507b.

AORIST

584. a) U junim krajevima taj se oblik (mnogo Vlse nego

imperfekt) upotrebljava i II obinom govoru, a II ostalim krajevima slabo. To se lijepo vidi iz Vukovih narodnih pripovijedaka
gdje su ta dva oblika mnogo obinija u pripovijetkama iz junih
krajeva negoli u onima koje su iz istonih . U narodnim pje~
srnama (koje ne prikazuju vjerno obini govor) veoma su obini i
aomt i imperfekt, - i ja mislim da se u mnogo sluajeva uzimaju ta dva vremena poradi potrebe stiha, tj. ondje gdje stih
ne doputa uzeti perfekt, pa je analogija takovih stihova uinila
te su aorist i imperfekt prodrli i u stihove u kojima bi mogao
(s obzirom na broj slogova) biti i perfekt. U Vukovu prijevodu
Novoga zavjeta ima i jednoga i drugog oblika golemo mnotvo,
zacijelo poradi crkvenoslavenskoga teksta, koji ih ima takoer
svu silu i kojega se Vuk dra:o kao u mnogome kojeemu drugom,
tako i u ovome. Za Vukovim prijevodom Novoga zavjeta poveo
se Danii u sV'ome prijevodu Staroga zavjeta, te one oblike upotrebljava vrlo obilno. U ostalim Vukovim djelima (pa i u njego'v im
pismima, u prepi:sci) rijetki su - prema Novome zavjetu pomenuti oblici, osobito imperfekt.
b) Iz 248a zna se da se aorist gradi i od trajnih glagola.
Ovdje u samo dodati da aorist u tom sluaju znai isto to imperfekt, npr. pletoh isto to pletijah itd. - Sto u ovdje dalje
govoriti o aoristu, ticat e se gotovo sve toga vremena od trenutnih glagola, jer je on u svojoj porabi mnogo razvijeniji, negoli je
aorist od trajnih glagola.
c) Kada ko kazuje to je u prolosti bilo, to moe da bude
pripovijedanje ili priopavanje ili javljanjeili
s p o m i n ja n j e. Kako je ova razlika u kazivanju prolih dogaaja vana, vidjet e se u 585 i 586.
585. a) Aorist se upotrebljava u p r i p o v i j e d a n j u za dokoji su se dogodili u prolosti, znai dakle isto to historiki prezent i perfekt od trenutnih glagola. Dosta e biti da se na-

gaaje

SINTAKSA

617

vedu samo dva primjera' (u kojima pored aorista dolazi i imperfekt, ovaj, dakako, za dogaaje koji su se u prolosti dogaali) :
Roditelji njegovi iahu svake godine u Jerusalim o prazniku
pashe. I kad mu (tj. Isusu) bi dvanaest godina, dooe oni u Jerusalim po obiaju praznika; i kad dane provedoe i oni se vratie, osta dijete Isus u Jerusalimu, i ne znade Josif i mati njegova,
nego mislei da je s drutvom, otidoe dan hoda i stadoe ga traiti po rodbini i po znancima. I ne naavi ga vratie se u Jerusalim da ga trae, i poslije tri dana naoe ga u crkvi gdje sjedi
meu uiteljima i slua ih, i pita ih, i svi koji ga sLuahu, divLjahu
se njego;vu razumu i odgovorima. I vidjevi ga zaudie se, i mati
njegova ree mu : sine, ta uini nama tako? evo otac tvoj i ja sa
strahom t1"aasmo te. I ree im: zato ste me traili? zar ne znate,
da meni treba u onom biti to je oca mojega? I sie s njima i
doe u Nazaret i bijae im posluan, i mati njegova uvae sve
rijei ove u srou svojemu. V. luk. 2, 41-51, u ono, vrijeme kad
suu hu sudije bi glad u zemlji, i jedan ovjek iz Vitlejema otide
da ivi u zemlji moavskoj sa enom svojom i sa dva sina svoja. A
ime tome ovjeku bjee Elimeleh, a eni mu ime Noj emina, cl
imena dvojici sinova njegovijeh Malan i Heleon; i dooe u zemlju
moavsku i stanie se ondje. Potom umrije Elimeleh, mu Nojeminin, i ona osta sa dva sina svoja. Oni se oenie Moavkama, jednoj
bjee ime Orla, a drugoj Ruta; i ondje stajahu do des-et godina.
Potom umrijee obojica, i ena osta bez dva sina svoja i bez mua
svojega. Tada se IOna podie sa snahama svojima da se vrati iz
zemlje moavske, jer u da je Gospod pohodio narod svoj davi mu
hljeba. I izide iz mjesta gdje bijae, i obje snahe njezine s njom, i
pooe putem da se vrate u zemlju Judinu. Tada ree Nojemina
objema snahama svojima: idite, vratite se . . . i poLjubi ih, a one
povikavi zapLakae i rekoe joj: ne, nego emo se s tobom vratiti
u tvoj narod. D. rut 1, f--10.
b) Aorist se upotrebljava za p r i o p a van j e: snio sam,
knee, da ti j'ae na konju, PILI{ zagazi u jedno veliko blato i
zagLibi se, a ja se desi blizu tebe, i ti me pobrati, te te izvadi iz
blata. V. dan. 3, 149, koliko se sad ini miran i pokoran, ja sam od
njega nekoliko puta tako beao da nisam znao kuda u udariti, pa
mi evo najposle i ruku p'rebi na Ravnj'll. mil. obro 57, onih knjiga .. .
ja jo ne P'/'imih. V. prepo 3, 390 (1853), ja sam ovoga leta mislio
ii u Rvatsku, pa se iznajprije zadra ekajui Gospodara ... a
potom se pojavi kolera pa ne smedo. 6, 286 (1836), moga Savu ja
ne odvedo u Vinkovce, tako ne mogo ni vas pooditi. 5, 261 (1831) .

618

GRAMATIKA

starac Veljko (u dodatku k islu 14 novina srpski) pozva na mejdan desetoricu, pa ni jednome ne smje da izie. dr. izd. 2, 132.
e) Mjesto aorista u 'p r i p o v i j e d a n j u moe se svagda
uzeti historiki prezent od trenutnih glagola; to bi se moglo uiniti
u ona dva primjera iz Sv. pisma to su navedena u ovome pod a).
Ali gdje je p r i o p i van j e prolih dogaaja, tamo se historiki
prezent ni od trenutnih ni od trajnih glagola ne moe uzeti; dakle
u primjerima ovoga pod b) ne bi se to moglo uiniti.
586. a) Cesto se aorist upotrebljava kada ko kome to j a vl j a. Primjeri: ujedanput obore vatru iz puaka i stanu vikati:
bjeite! razbi nas ajduk Veljko! V. dan. 1, 76, Nedi zae kroz
bjean pak vikne nekoliko puta: ujte, vilaete! Turci ostadoe
zasad u Loznici i sjutra e izai ovuda da pale i robe. 3, 199,
opazivi to otri uriji pod adill" pak povie: arambaa! od
boga naao! ubie Valj evci Sima! 206, kad nastupi (tj. Zivkovi) II Srbiju, stanu ga ljudi pitati jesu li to svrili, a on im pone
govoriti: dobro, brao, vala bogu, nikad bolje! car nam dade
sve to smo eleli, i odredi nam Afis-pau sa trista ljudi u Beo.grad, samo da se zna da je zemlja carska, nego posle dooe glasovi da je Afis-paa ... podigao itavu vojsku, zato iz Carigrada
poslae mene napred da vam kaem . .. 5, 41, kad bude ujutru
pred zoru, dok poviu straari: utekoe Turci! mil. obro 99, glas
dopade crnom Arapinu: zla ti srea, crni Arapine! stie junak u
tvoje svatove ... kako stie, on zametnu kavgu, pogubi ti kuma i
evera. nar. pjes. 2, 398, vie vila s rudnike planine ... : bjei,
oko, alosna ti majka! pogibe ti na Timoku Veljko, razbi ti se na
Ravnju Milou, Mutapa ti Turci zatvorie i prooe na vodu
Moravu, i eto ih u Godomin, oko! 4, 311, otide i kae bratu:
brate, danas Civuti odoe nekuda i zapovedie materi da te ispee.
nar. prip. 175, glasnik odgovarajui ree: pobjee Izrailj ispred
Filisteja i pogibe mnogo naroda i oba sina tvoja pogiboe. D. 1
sam. 4, 17, dopade ovek i zaplaka se: pomagaj te, brao, ako
boga znate! pohara me noas duman, odnese sve do gole due!
M.288 .
b) Aori:st je obian kad se togod s p o m i n j e, npr. ve
su mi dodijale tube na vas, i ja sam vam nekoliko puta pisao i
govorio da se umirite i zuluma okanite, i vi me do danas ne posluaste. V. dan. 3, 153, posle razlini razgovora i dogovora ree
Moler: e brate Milou! mi II ime boga opet ustasmo na Turke i
narod s Turcima zavadismo; nego sad ko e biti stareina ovome
narodu? Inil. obro 88, dotre k Milou pomaui: pomagaj, go-

SlNTAKSA

619

spodaru, za boga! ta se to ini sad! mi za tobom p1"istasmo i

s Turcima se zavadismo, pa sad ajduci da nam sude i brau nau
da biju? 90, ve prooe gotovo tri mjeseca dana kako sam vam
obeao . .. pis. 3, 2ivkovi jedno vee rekne Petru i Milenku
u svojoj kui: i Veljko i Jakov izdadoe nas, sad se vie ni u to
nem.amo uzdati. prav. sov. 53, vi ovde biste gotovo mesec dana,
a estito se i ne razgovorisrrvo! prepo 4, 146 (1830).
c) Mjesto aorista u primjerima, to su u ovom navedeni,
ne bi se mogao uzeti historiki prezent od trenutnih glagola, tj.
on se ne upotrebljava za javljanje ni za spominjanje.
587. a) Kada ko to govori u udu, u ljutini, u alosti ili prekoga, moe upotrijebiti aorist. Primjeri: onda se e
koji starci uvate za bradu govorei: Boga mi i Gospoda! evo bijela brada, a barjaka ajdukoga ne viesmo do danas! V. dan.
3, 192, kad su Turci uli gde pucaju topovi, iznajprije nisu verovali da su to pravi topovi, nego su mislili da su Srbi nainili od
drveta kao stupu te ji plae, i zato su govorili: ne prevari, Vlao,
ne! mil. obro 94, paa navali na Vuicu i na protu Nenadovia :
kamO' Milo? mene prevari Milo! 128, (carev sin lovei zeca
ue u nekakvu rekavicu i tamo ne nae zeca, ve nekakvu baku,
pa je upita za zeca, a ona mu odgovori:) moj sinko, nije ono zec,
nego je ono adaja; toliki svet pomori i zatomi! nar. prip. 55,
digne se da trai svoga pobratima i naavi ga u jednom selu
kae mu: ti, pobratime, prevari mene! .. 213, (nekakav siromah,
imajui u zdjeli malo mlijeka, pritisne zdjelu u Savu da bi malo
vode zahvatio i tako vie da bi nainio, ali ujedanput napuni
se zdjela vode i mlijeko, pomijeavi se s ostalom vodom, izgubi se
sasvim, onda siromah ree:) Savo! Savo! sebe ne zabijeli, a mene
zacrni! nar. posl. 273, stane sav narod vikati na Mojsija i na
Arona: pobiste narod Gospodnji! D. prip. 77.
b) Cesto se nalazi aorist u p i t a n j i m a, bila ona u glavnim ili u zavisnim reenicama. Primjeri: ta li u im kazati kad me
zapitaju: ko pobi tolike Turke i popali turske kue i damije?
V. dan. 3, 164, porui Curija knezovima da sjutra iziu pred
njega da ji pita - ko provede Turke kroz Mavu? 202, Turci su
posle toliko puta spominjali i pitali - kud se dede Adi-Prodanova snaa, no Milo je jednako govorio da ne zna nita za nju i da
se i sam udi kud pobee i gde se sakri. mil. obro fil, Milo, videi
to aja-paa uradi od ljudi u Caku, ne htjedne dalje ii. 65,
Isus pruivi ruku uhvati Petra i ree mu: malovjerni! zato
se posumnja? mat. 14. 31, kad je tebi bilo neugodno to Spakoravajui

620

GRAMATIKA

soje mjeovito pie, zato ti samoga Spasoja ne kara zato i ne

tipka, nego pomijea i mene s njime? dr. izd. 2, 154, bog t'
ubio, Atlagia zlato, to uini od Omera moga? zat' g' udavi,
ne bilo te majci! nar. pjes. l, 256, skoi na noge i povie: ta
uradiste da od boga naete? nar. prip. 67, kad se poslije sastanu
vuk i lisica, zaipita jedno drugo kako utee? 227, ko ti kaza da
si go? D. 1 mojs. 3, ll, Lavan ree Jakovu: ta uini te kradom
pobjee od mene i odvede keri moje? zato tajno pobjee i kradom
otide od mene? 31, 26, ko pobi ljude? ko prisvoji vlast koja pripada samo sudovima? M. 323.
c) Ni u primjerima ovoga ne bi se mjesto aorista mogao
uzeti historiki prezent, jer ni tu nije pripovijedanje.
588. a) Aorist je dosta obian u svim zavisnim reenicama
osim u namjernima (u tim ga reenicama ne mo~e biti, jer namjera svagda smjera u budunost, a aorist je vrijeme za prolost).
Primjeri: Veljko pomisli da Srbi udarie na Turke, pa udari i
on. V. dan. l, 77, zaista valja priznati da je onaj vojnik to ga
sad sretosmo poten i pametan ovek. dan. 2, 124, da je urija
sam Turke naveo, te toliku tetu poinie. 3, 204, kad Miloje
vidi gde resavski anac propade, on odma pobegne. 4, 24, kad
on sad ovaku neveru uini i tolike ljude na' veri pobi, kako u mu
ja sjutra verovati za moju glavu? mil. .obr. 67, po zakonu naemu
valja da umre jer naini sebe sinom boijim. jovo 19, 17, govorahu tako da vjerova veliko mnotvo Jevreja. d. apo 14, l, kad
se nanovo viee i sastae, poee se opet razgovarati. nar. prip.
27, nego vidi crna Harapina kako pade na iva Voina. nar. pjes.
3, 322, ako. rekoh, ne posjekoh. nar. posl. 7, svega poivje u kaluerstvu s vremenom koje provede u Studenici pet godina D. istor.
17. Govori se i pie: oni ne dooe premda ih pozvasmo.
b) Aorist se nalazi u poslovicama za nepravu sadanjost
(v. 571b): dva loa izbie Miloa. nar. posl. 56, dooe divlji
pa raerae pitome (kad gosti u emu smetaju domaima). 62,
udo pasa ujedoe vuka. 350, to omilje, ne omrznu. 359.
c) Rijetko se uzima aorist za dogaaje koji su se u prolosti
ponavljali, npr. David ree Saulu: sluga je tvoj pasa.o ovce oca
svojega; pa kad doe lav ili medvjed i odnese ovcu iz stadn, ja
pot1'ah za njim i udarih ga i oteh mu iz eljusti; i kad bi skoio na
me, uhvatih ga za grlo te ga bih i ubih. D. 1 car. 17, 34-35, kad
bi uo kakove dvoumne ale ... otro ukori one koji bi govorili
nepristojne rijei. l. 7, kad je god mogla od kunih posala, skloni
se u tihu komoricu. 42, mnogo vremena trebovae mu za pri-

SINTAKSA

621

pravljanje k naukama ... pored svega toga izmoli od svoje volje

svaki dan sav psaltir. 239.
d) Rijedak je aorist i mjesto pluskvamperfekta (v. 600),
npr. u poetku sedmoga vijeka car persijski Hozroje poharavi
Jerusalim odnese i krst, a car Iraklije opet ga ote iz ovoga ropstva ; radujui se tome Ira'klije ae na konju, pod vijencem i
carskim platem, unijeti na vrata j-erusalimska ivotvorni krst,
ali konj pod njim stade, i patrijarh Zaharija, koji se s krstom zarobi i sad opet izbavi, napomenu caru da sin bo' ji nije s takom
slavom vukao isto drvo po ulicama jerusalimskim. D. pis. 333,
tako negda Solomun s levitima i svetenicima izie na goru sionsku; ondje iz staroga atora uzee koveg zavjeta koji naini
Mojsije. 351, jednom dovedu k njemu momka kojega ugrize bijesan pas. l. 14.
589. a) Veoma se rijetko ,a orist uzima za pravu sadanjost:
li me (tj. uje li me), moj brate Stefane! nar. pjes. 2, 125,
ve uste li (tj. ujete li), sva moja druino! 3, 338.
b) Katkad se aorist upotrebljava za budue dogaaje, osobito
za onakve koji se dre za sigurne i koji su gotovi da se svaki
as dogode (ali se jo nijesu dogodili u vrijeme kad se govori).
Primjeri: Gospode, izbavi nas, izgibosmo! V. mat. 8, 25, odrijei
moje b'jele ruke, jer mi, majko, obje otpadoe. nar. pjes. 2, 33,
de si, brate, bee Milan-bee? pogubi me zvijere arslane. 2, 47,
drugi moju odvede devojku, odvede je ZVijezdi Ivane (tj. jo je
nije odveo, nego se sprema odvesti je). 2, 596, kuvaj meni bijele
kolae, a ja odoh kovati ogina . 3, 130, kad ne kazah za te hitre
noge i ne kazah za junake ruke, ja ne kazah (tj. neu kazati)
za laljive oi. 3, 357, mi konjici odosmo (tj . otii emo sada,
ovaj as) pred Turke, pa e Turci na nas udariti. 4, 266, umreh
od ei, daj mi au vode. nar. prip. 25, ja u uzeti jednoga konja, pa odoh po svijetu. 147, dii, pobratime, ujedoe me psi (tj .
jo me nijesu ujeli, ali e me za as ujesti) . 214. - Tako je i u ova
dva primjera: ne ljubi h (tj. neu ljubiti) ti pasa meu oi ni tvojijeh konja u kopita, da bih znao da bih poginuo. nar. pjes. 3, 467,
napije l' se ko Vuke i najede l' tuke, ostade u Vukovaru. nar.
posl. 190, ako ova pravila odbacimo, odbacismo samo evanelje .
J. 20.
e) U pogodbenim reenicama s veznikom ako stoji katkad
:aorist u znaenju budunosti (tu je mnogo obiniji prezent od
trenutnih glagola, v. 582b): brao! mi Turke ove ne moemo
ekati, jer je nji mlogo vie nego nas; ve ajdemo da mi udarimo

,o

622

GRAMATIKA

noas

na nji, pa ako iCh) kako zahunismo i razbismo, dobro. V.

dan. 1, 76, ako. ovi sad izmakoe i mi ostadosmo sami, sve e nas
ajduci pobiti. 3, 172, ako zapeh str'jele moje, ustr'jeliu tebe,
Janko. nar. pjes. l, 181, ako putih iva ognja, gn'jezdo u ti
opaliti, tie u ti pofatati. 1, 488, ako sestra sjutra ne e poi,
kako u ti onda odgovorit? 2, 234, ako 1', seko, ja pogiboh amo,
pomeni me. 2, 303, ako l' mi je ne kte dati majka, ja u Maru
na silu oteti. 3, 499. - U takvim pogodbenim reenicama stoji
katkad aorist i mjesto prezenta: ispovjedite se, ako mogoh (tj.
ako mogu) da vam pomognem. nar. prip. 123. - Neobian je
aorist u primjeru: ko ne doe, brao, na roite, ekajte ga za neelju dana; koga ne bi zaneelju dana, ekajte ga za petnaest
ravno. 3, 364, - neobian je zato to aorist ima znaenje budunosti, a ne stoji II reenici pogodbenoj, nego u relativnoj.
d) Mjesto kondicionala imamo aorist u primjerima: ne prooh se (tj. ne bih se proao) barj aktar-evoj ke, da biste me svi
odustanuli. nar. pjes. 1, 420, da ne bi prednjih zuba, ode (tj.
ot ila bi, - misli se: rije) preko devet brda. nar. posl. 52, grdnu
opainu uinismo, da nam nije pomogao Gospodin. I. 318, da
se Heraklije povue u Kartagu, surva se tada Bizantija u bezdani jaz. N. 315, da ne bi Heraklija ... ode nevidom Bizantija. 340. I u reenicama, prema kojima nema pogodbene, nalazi
se katkad aorist mjesto kondicionala: bez istroene snage romejske
i persijske ne podie se nikad i ne ispe na visinu arapski kalifat
(tj. ne bi se podigao, ne bi se ispeo). N. 125.

IMPERFEKT

590. a) O tom vremenu kazano je nekoliko rijei u 584a.

Imperfekt se upotrebljava za dogaaje koji su u prolosti trajali, a uzima se II glavnim i u zavisnim reenicama, npr. naa
se kua odma napuni ljudi, i svaki od svoje strane tolkovae ta
nam se dogodilo. V. dan. 2, 135, svi ostali Turci tako su sad poli
na Srbe kao, u svatove. Seidin, runjanski subaa, veljae u Loznici
na poodu : jesu li to ovi Vlasi ... tako se drugi mdovau i razgovarau kako e doerati sivulja iz Tamnave i iz Posavine. 3, 169,
dok on tako govorae njima, gle, knez nekakav doe i klanjae
mu se govorei. mat. 9, 18, kad ga tuahu glavari sveteniki,
nita ne odgovori. mat. 27, 12, kad doe u svoj zaviaj, stanu ga
sretati poznanici, a on svakome odgovarae. nar. prip. 99, ljetos

SINTAKSA

623

kad sam bio u Novome Sadu, jednom pred vee sjeasmo na dvoru, a zvona bez prestanka zvonjahu na samrtnika. D . sitno sp. 40,
ti posle njegova odlaska govome da e ... (govori seljak Srbijanac). M . 17.
b) Imperfekt se uzima za trajne dogaaje koji su se u prolosti obiavali dogaati, npr. u ovakovom dogaaju veljae pokojni Kopitar : wenn die schlechten Kerle ... V. prepo 3, 337
(1850), uveer me rano Lijegae (tj. moj prvi mu), a ujutro docna
ustajae; kad me ae budit gospodare, u b'jelo me lice celivae.
nar. pjes. 1, 231, u po noi ustajahu hriani na prvu molitvu kao
po glasu strane trube posljednjega suda ... malo poinuvi opet
se skupljahu u zoru da javno ispovjede grijehe svoje ... u prvi
sahat dana oni se u molitvi predavahu Bogu, a u trei prizivahu
blagodat njegovu; da je Spasitelj u esti sahat raspet i u deveti na
krstu umro, pobono spominjahu hriani u iste sahate, a poslije
svete liturgije veernjim molitvama zavrivahu dan. D . pis. 36,
ondje se skupljahu sva stada, te pastiri odvaljivahu kamen s vrata
studencu i pojahu stada i poslije opet privalji.vahu kamen na vrata
studencu na njegovo mjesto. 1 mojs. 29, 3.
c) Za trajne dogaaje koji su se u prolosti ponavljali slui
takoer imperfekt: esto knjige zemlju prehoahu ... od srpskoga
silna car-Stjepana na Poegu banu Milutinu, 'vako care banu
govorae. nar. pjes. 2, 168, roditelji njegovi iah1L svake godine
u Jerusalim o prazniku pashe. V. luk. 2, ..41, mnoge od svetijeh ja
zatvorah u tamnice primivi vlast od glavara svetenikijeh, i kad
ih ubijahu, pristajah na sud. I po svijem zbornicama muei ih
esto nagonjah da hule na Isusa. d . apo 26, 10-11, kad bi Izrailjci
posijali, dQlaahu Madijanci i Amalici i, stavi u oko protiv nj ih ,
poth'ahu rod zemaljski i ne ostavljahu hrane u Izrailju, jer se
podizahu sa stadima svojim i sa atorima svojim i dolaahu kao
skakavci ... i dolazei u zemlju pustoahu je. D . sud. 6, 3-5, Saul
caruj ui nad Izrailjem ratovae na sve neprijatelje svoje, na
Moavce i na sinove Amonove, i kuda se god 'obraae, nadvlaivae.
1 sam. 14, 47, ondje mu (tj. Iliji) gavrani donoahu hljeba i mesa
jutrom i veerom. 1 car. 17, 6.
d) U svim dosad navedenim primjerima slui Lrnperfekt u
pripovijedanju; nema sumnje da ga je dobro uzimati i u priopivanju, javljanju, spominjanju (kao i aorist, v 585 i 586),
isto tako kad se to kazuje u udu, u ljutini, u alosti ili prekoravajui koga i u pitanjima (v. 587), ali kako je imperfekt i
u pripovijedanju rjei od aorista, tako se za neke od navedenih

624

GRAMATIKA

sluba u izvorima za ovu knjigu uPO'trebljenima ne nalazi ni jedne

p Dtvrde, a za neke vrlo malO'. Evo dva primjera za pitanje i za
spominjanje: koji ono dDbar junak bjee? nar. pjes. 2, 314, DPO'minj e li se kad se etasmo po okDlini J ar'OPO'lj ca kakO' esto iasmo
na mDlitvu u oblinji manastir? D. pis. 3.
e) Za nepravu sadanjO'st (v. 571b) nalazimo imperfekt
u primjeru: kad se sinovac enjae, strica ne pitae, a kad se raenjae, i strinu pripitivae. nar. PO'sl. 120.
f) VrlO' je rijedak imperfekt za pravu sadanjO'st, i to samO'
Ll pitanjima: tO' veljae? (tj. tO' veli? takO' se u junO'm primO'rju
odzivaju ene i djevojke). V. rjen. kod oj "Iyj, a vi O'tkle beste? (tj.
otkle ste?). M. 33, to se onO' u planini sjae? nar. pjes. 1,37.
g) Imperfekt mjestO' kDndicionala uzima se vrlO' rijetkO' (u
starijem jeziku bilD je tD O'binije, ispo Jezik slavO'nskih pisaca
182): da je jo malO' poekala, mogasmo se uzeti (tj. mogli bismo,
Ll prO'losti). M. 103. Ispor. aorist mjesto kondicionala u 589d.
h) Slabo je obian imperfekt mjesto prezenta za izricanje relativne prolosti (v. 579): vidje ih gdje se muahu (tj. gdje se
mue) veslajui, jer im bijae protivan vjetar. V. mar. 6, 48, oek
vie da se 'Od njega nikako ne mogae blago da uzme. nar. prip.
125, i razgleda turske adorove, tu lijepu zavu ugledala e Turcima sluae rakiju, a prosiplje suze od obraza. nar. pjes. 4, 159,
j er ne znadijahu ta bijae (tj. ta je). D. prip . .64.

IMPERATIV

591. a) Ime imperativ upravo znai: zapovjedni nain (lat.

ime imperativus, tj. modus, izvedeno je od glagola imperare, tj .
zapovijedati), ali to je samo jedno od njegO'vih znaenja, npr. kad
gospodar ree sluzi: donesi vode, - ili kad uitelj kae acima:
mirujte, djeco! Temeljno je znaenje imperativa elja, a zapovij ed je otro izreena elj'a; ,ali elja moe biti izreena i bez otrine
i blago, i tako . imperativ moe znaiti osim za povijedi jo elju,
npr. putujte sretnO'!, - molbu, npr. uite marljivo! ispij ovu ljekariju, zapjevajmo, brao! - svj etO'v anj e, npr. tedi dok ima.
ImperativDm se moe tO'god i dO'Putati, npr. sin pita oca: smijem
li danas ii k Petroviu?, a otac mu kae: pa idi (tj. doputam ti) .
Mislim da je doputanje i u primjeru: krsti vuka, a vuk u goru
(tj. doputeno ti je, slobodno ti je krstiti ga) . nar. posl. 16l. - Ako
je imperativ zanijekan, onda znai zabranu, npr. ne ubij, ne kradi;

S I NTAKSA

625

ali moe znaiti i sve ono drugo to znai jesni imperativ osim
zapovijedi, npr. ne daj mi, boe, to doekati! ne budi uroka, ne
druguj s ravim ljudma, ne vjerujte sve to ujete .
b) Znaenja to ih ima imperativ, npr. pleti, pletimo, pletite,
ima i opisani imperativ, npr. da plete, da pletemo, neka pletem,
neka pletu itd., v. 314a i 509a.
c) U narodnim pripovijetkama 2. lice sing. imperativa uzima
se esto uza subjekte 1. i 3. lica sing. i plur. za prole dogaaje,
tj. znai isto to historiki prezent ili aorist ili perfekt, pa ga
moemo zvati historiki imperativ. Primjeri: dijete spopadne
bukvu, pa povuci tamo, povuci amo, ali ne moe da je iupa.
nar. prip. 2, ona skine svoju pletivau, a mi s konja svoje vree,
pa puni i mjeri dok napunimo vree. 7, bre-bolje spreme se
na put, sednu na konje, pa bei. 26, tri zmaja uteku u onu jazbinu, onda ova dvojica bre vuci slamu pa turaj u onu jazbinu,
pa onda zapale. 44, uzme (tj. avo) kamen i njim probije led, pa
onda poteci za Aranelom. 115, dok mi padne na um da mi je
dugaka kosa. . . pa uzmem no, pa sve dlaku po dlaku odrezuj pa navezuj. 204, a vuk opet loi, loi, dok mu voda trgne na
ui. 226. Vuk sam vrlo rijetko upotrebljava historiki imperativ:
Srbi doekaju na zasjedama pa udri one i ove. dan. 3, 172, KaxO
je HeK'aJG3.a ljeBojx:a ... CTaJIa y ce6a rOBOpaTI1 ... na OH.l(a yopu
y 'IlJIa'i. nar. posl. X. Ni u Vukovu ni u Daniievu prijevodu Sv.
pisma nema nigdje historikog.imperativa;nema ga ni u narodnim
pjesmama to ih je Vuk. na svijet izdao, ali se nalazi katkad u pisaca: VaalO'Vi svetenici stanu igrati oko njega viui od jutra do
podne,ali nikakva glasa ni odgovora . . . A oni skai jo vema
i vii, koliko igda mogu, i paraj se noima, dokle i krv potee,
ali opet nikakva glasa ni odgovora. D. prip. 123, duvne se uzvrpolje to im nije doputeno da same biraju sebi glavaricu; bolje
izmeu njih pokore se, ali druge psuj, grdi, vii da je strahota.
l . 78, jednom ja prijeem u Osat i ruam kod pobratima Ilije.
Neko otidi te to dokai Rernu, a on dozOvi Iliju i isprebijaj ga
na mrtvo ime (pripovijeda hajduk ijekavac iz okruga uikog) .
M. 215, obojica sii odmah meu senatore, a Justin njih brino
upitaj - je li otac iv. N. 4, kad oslavi dan, a mi raspituj (tj .
stanemo raspitivati) . S. 5, 28, godine se nadaoe dobre, ja udri,
radi od jutra do mraka, a ena opet zavezuj novce u trista uzlova, mesi, peci sama, te bog pomae. 5, 168. Dosta su obini i
u narodu i u pisaca imperativi bjei, hajde (ovo je turska rije,
i imperativ je samo znaenjem, a nije oblikom), kako je u pri-

626

GRAMATIKA

mj erima: Filistimci poplae se, pa bjei! a Izrailjci za njima. D.

prip. 97, zovne i mene da idem: gore k njemu, a ja onda uz merdivene ajde gore. V. dan. 4, 38. - Historiki imperativ je veoma
obian u govoru junih krajeva, ali to je dijalektizam. Izvan tih
krajeva ne govori se i ne pie historiki imperativ u zavisnim reenicama (npr. kad ja tamo doi, tj. dooh), a nije nimalo obian
s negacijom (npr. on me pozva, a ja ne doi).
d) Sasvim je osamljen primjer u kojemu je imperativ uzet
za nepravu sadanj'o st: nije mene po snijegu zima, no je mene
na odaku zima kod mojega neradosna vojna; ja s' primakni, a
On se odmakn~, ja ga ljubim, a on me oturi. nar. pjes. 1, 528.
e) Reenica u kojoj je imperativ ima katkad znaenje pogodbene reenice: pusti (tj. ako pusti) koku na policu, ona e
i na stolicu. nar. posl. 266, dovedi kakvog Crnca ili kakvu Crnku
u nau zemlju, njeni e praunuci biti bijeli. V. pripr. 38, skini
drvetu koru, ono e se osuiti. M. 178.

l. PERFEKT

592. a) Iz 313a zna se da se rijeca je pri ovom vremenu

iza nekih enklitika esto izostavlja, npr. bojao se mjesto bojao
se je itd.
b) U pjesmama se rijece je i su pri prvom perfektu mogu
izostaviti, kad god to trai potreba stiha: ranile devojke kroz
goru na vodu. nar. pjes. 1, 120, kad to ula gospoa kraljica,
ona njemu tiho besjedila. 2, 592, tome Rade vrlo kail bio. 3, 5,
to car reko, to i uinio. 3, 66, istom oni u rijei bili. 3, 251, od
Jajca ih niko ne vieo . 3, 333, lijepo ih tamo doekali. 3, 488,
no druini bog na pomo bio. 4, 60.
c) Cesto se pomenute rijece izostavljaju na poetku pripovijedaka. Primjeri: jedan ovek idui iz varoi kui jao na magarcu, a njegov sin iao pored njega pjeice. V. dan. 3, 235, vozio
Bavanin Grka u Petu. 4, 36, u Hrvatskoj na brdu, koje se zove
Kremen, bila crkva i pred njom rast; pod ovijem rastom jednom
plandovalo nekoliko ovaca i kod njih sjedila baba. rjen. kad lIIJhenapJ1ja, bio. ovek i ena, pa imali tri sina; najmlai bio najlepi
i odve dobar. nar. prip. 75, bila dva brata zajedno u kui, pa
jedan sve radio, a drugi jednako besposliio i gotovo jeo i pio.
89. - To se i inae nalazi u pripovijedanju, osobito ako je naprijed koji potpun oblik ovoga vremena. Primjeri: bio je pop i

SINTAKSA

627

popov sin u Ercegovini kod Bistrice, pa poto mu um1'la ena,

dobjeao proavi godina u Srbiju i kao udov pop doao te se
pokaluerio ove. V. dan. 1, 22, vidi da ni mi ni ti nijesmo
kadri mira nainiti: narodu zulum dodijao, pak sad ne slua
nikoga, a Turci osilili, pak nee da sjede s mirom. 3, 161, Milan
bude u redu onije poglavara koje nitko nije postavio, nego se u
samom poetku bune sami nainili. mil. obro 44, tako je i meni
moj otac kazivao da se onaj starac zvao Gavan i da je pored
svega bogatstva bio vrlo tvrd, pa ga zato bog onako osudio. rjen.
kod raBaR, kao to je Verizovi iz Nikia dolazio sa enom, te
im u manastiru drali bdenije i sluili leturiju, a poto mu ena
potom 71Qdila sina, alje manastiru svake godine po oku voska.
dr. izd. 3, 433, Kalist bio tada kranin ... posao mjenjaki
vodio vjeto i poteno, te mu i krani povjeravali zaklade. l. 72,
Petar N. zauzeo jedno mesto na utrini sela 2., zagradio ga i zasejao kao svoje; optina sela 2. tuila ga sudu. M. 238, hunski
razbijai stali harati po zemljama Anta i odnositi plijen; odupirali se ovi, ali zlo prolazili . .. N. 13.
d) Dosta je obian takav oblik u veselju i u udu, npr. kad
su Turci uli da je Milo u Beogradu ... po celoj vojsci ovaj
se glas uo: fala bogu! doao Milo! V. mil. obro 129, dakle umr'o
Stipkalovi! bog da mu duu prosti! dr izd. 2, 153, kad David
trei dan stigne, ima ta i vidjeti: grada nema, nego samo garite!
Amalikovci sve razvalili, a ene i djecu odveli! D. prip. 102. Obian je i u poslovicama: bilo i bitisalo, bilo, pa i prolo,
nar. posl. 13, bog dao, bog i uzeo. 17, brada narasla, a pameti
ne donijela. 28, kako dolo, onako i prolo. 125, moja mati i njegova mati na jednoj vodi preu prale. 182.
e) Veoma rijetko skrauje se I perfekt u 1. i u 2. licu sing.
i plur.: ona s' moli banu Milutinu: gospodaru, bane Milutine!
ne daj, bane, tvoje oi arne, dosta si ih puta poljubio; - ali veli
bane Milutine: dok ljubio, dotle i branio (tj. ljubio sam, branio
sam). nar. pjes. 2, 179, koliko si blaga potroio dok si toke skovao od zlata? - oj boga mi, crni Arapine, potro.io (tj. potroio
sam) hiljadu dukata, dok sam moje toke sakovao. 3, 318, ta
pobratime, ako boga zna! pa to tvoja ena! i ti mogao s njom
ivljeti! i opet doao da je izvadi! nar. prip. 183, ja se maim
rukom, a to nema glave, zaboravio (tj. zaboravio sam) je na
vodi. 205.
f) Rijetko se zanijekani I perfekt skrauje: kad u tom vojska turska navali u Srbiju, a nemaka jo ne stigla, ' onda se na-

'628

GRAMATIKA

Tod stane predavati. V. mil. 'obr, 2, ne mogao se mi provui kroz

jamu, pa svezao tikvi cu za rep. nar, posL 205, usitno se ne desilo, a ukrupno nema. 335, kad tamo, a to ne bio zec, nego 'a daja.
nar. prip. 55.
593. a) I perfekt od trenutnih glagola (npr. sauvao sam)
.moe se za prole dogaaje uvijek uzeti mjesto prezenta histo.Tikog od trenutnih glagola (npr. sauvam) i mjesto aorista (npr,
sauvah), a I perfekt ,od trajnih glagola (npr. uvali su) moe se
.svagda uzeti mjesto historikog prezenta od trajnih glagola (npr .
.uvaju) i mjesto: imperfekta (npr. uvahu) . Ako jo dodamo da se
I perfekt moe uzimati i mjesto pluskvamperfekta (v, 595a), onda
moemo rei da nema prolog dogaaja koji se ne bi mogao izrei
I perfektom (od trenutnih ili od trajnih glagola), I perfekt tako se
esto upotrebljava za prolost i u obinom govoru da tome ne treba
navoditi nikakvih potvrda.
b) Ima sluaj kad se mjesto I perfekta nikako ne moe uzeti
n i historiki prezent ni ao:dst ni imperfekt. To 'je onda kad se
izrie dogaaj koji se dodue dogodio u prolosti, ali mu posIjeci
ili plodovi traju jo u vrijeme kad se govori. Takve dogaaje moemo zvati p r o los a d a n j i m a. Primjeri: legao sam. =
= leim, pristao sam = pristajem, ovaj je namastir u neiskazanoj
vrleti: odovud se nadnijele nad njega stijene kablarske, a odonud
ovarske, a i odozdo i odozgo tako su se stijene ovi dviju planina
.sklopile da se nita ne vidi (stijene su se dakle nadnijele, pa se
jo i danas nadnose, one su se sklopile, pa su jo i danas sklopljene), V. dan. 1, 3, sve planine koje su se po svoj Srbiji razgra'nale mogu se razdijeliti na dva glavna stabla. 2, 31, tuda je voda
sa silom svojom gradei sebi put odsjekla Karpatske planine od
srpskije (tj. odsjekla ih je, pa su jo i danas odsjeene.) 36, zar
si oslepio, te ne vidi? (tj . oslijepio si, te si sada slijep). miL obro
52, jedno mjesto u zalivu nie Risna, gdje su gore s obje strane
-zaliv vrlo stijesnile, zove se Verige. kov. 30, i prah od grada
vaega koji je pricmuo za nas otresamo vam. luk. 10, 11, kau
da takvoga vukodlaka nau u grobu, a on se ugojio, naduo i pocrvenjeo od ljudske krvi. rjen. kad BYKOlpraK, pod adorom lei
ranj en junak, brci su mu po prsima pali, pok"io se zelenom mavlutom. nar, pjes. 2, 346, no je njemu potavnjelo lice. 3, 526, on je
ak u drugome carstvu, tamo se oenio i caruje. nar. prip. 73,
pogledaj to si na ovoj karti potpisao (tj. nekad si potpisao, a potpis
se dobro vidi i sad). 136, Na ovaj posljednji primjer nalik su i ovi
to stoje knjigama na natpisu: Milo Obrenovi ili graa za srpsku

su; TAKSA

G29"

istoriju naega vremena, napisao Vuk Stefo Karadi, Srpski rje

nik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima, skupio ga i na
svijet izdao Vuk Stefo Karadi, Istorija srpskoga naroda, napisao
A. Majkov, preveo . Danii.
594. Perfektom se moe izricati i r e l a t i v n a prolost, tj.
koji su prolosadanji prema onome o kom se ili o emu
se govori, a prema onome ko govori u pravom su smislu proli
(v. 579 i 590h): kad kum otie, a on ustane opet da dohvati
koko i pogau da jede, ali se ono sve pretvorilo u kornjau. v.
rjen. kod KOpH>aqa, pa on ode od grada do grada; a kad doe
ba u Janja grada, u Janju se care p?estavio, prestavio isaraniti
ga. nar. pjes. 2, 72, u to daba pod Ozin dooe (tj. Ivan Rinjanin i njegov sluga); Turci pali okolo Ozina, razapeli po polju
atore. 3, 250, a kad oni na drum izioe, Turci proli drumom
irokijem, na ploama travu odadrLi, al' se jote povratili nisu.
4. 184, idui tako po svetu nae lisicu gde se uhvatila u gvoa.
nar. prip. 26, kad ona uvee doe kui, a to joj se mati p7etvorila u kravu i stoji pred kuom. 157, kad ujutru ustanem, a to
vuci doli te zaklali i izjeli moga elca. 203. Mislim da se perfekt
u ovoj porabi uzima samo od trenutnih glagola, i to skraen (bez
glagola jesam).
dogaaji

595. a) I perfekt moe se uzimati mjesto pluskvamperfekta

(v. 600): Mavani ... udare upravo u vgro, a Ljeniani, koji su
i onako na glasu pukari, a sad isprativi ene i decu samo vojnici
ostali i utvrdili se, doekaju ji i uzbiju natrag. V. dan. 3, 175,
Jadrana je bilo prvi dan kad su doli u Loznicu oko 600, ali potom
svaki dan bivalo ji je manje: jedan zaplijenio kotao ili drugo to
pa odnijo kui: neki uvatio tursku kravu ili kobilu pa je odveo
doma; neki kupio to od plijena pa otiao da prodaje; nekome se
dosadilo, sjedei besposlenu, pa otiao kui da nje ito. 3, 196,
oni s ostalom vojskom potre k Deligradu, no pri svemu tome Srbi
ostave Deligrad (prva vojska srpska koje izginula, koje se poplaila
i razbegla, a Turaka se skupilo oko osamdeset iljada pa uzeli ma)
i puste Turke na Dunavo. mil. obro 16, tako propade ovaj sav anac
osim desetak ljudi koji su se meu Turke umeali i ostali. 16, onda
se Tokatlij opremi . s momcima, pa pojau konje i pou brdom;
Lomo je jo pak pre odredio i namestio ljude da ubiju Tokatlija;
tako kad dou na zasedu, Srbi iznenada opale iz puaka. 76, kad to
car uje, on se naljuti na svoja dva starija sina i oera ih odmah
od sebe, a njega (tj. treega sina) oeni evojkom koju je sebi izabrao. nar. prip. 12.

630

GRAMATIKA

b) U primjerima, kao to su ovi ovdje navedeni, ne bi se

m ogao uzeti prezent historiki, a ni aorist ne bi bio ba obian
(v. 588d) .
596. a) I perfekt se nalazi i u poslovicama gdje znai nepravu sadanjost (v. 571b) : i maka je kralja gledala, ama ga
se nije bojala. nar. posl. 103, nijesu vuci stekli po poruci. 218,
nije umrla baba od korbe, ve od prazne torbe. 219, im se koza
d i ila, tim se ovca sramila. 347.
b) Katkad se I perfekt uzima za budunost koja je po milj enju onoga koji govori posve sigurna: ako ne pogodi biljega,
ti si poginuo (tj. poginut e zacijelo). nar. prip. 129, zatvori se,
care, u eliju, zapali je sa etiri strane: ak' ostane, care, u eliji,
onda si se grija ostajao. nar. pjes. 2, 92, jai vranca, bjei u Kotare,
oboje Sm'O! izgubili glave. 3, 127, ako Se lopovi ne stegnu, mi smo
pr opali. M. 288.
e) Neprava, ali sigurna sadanjost izrie se perfektom u primjeru: ko se u babe najmi, pa za tri dana ne sauva kobile i drebeta, on je izgubio glavu (tj. gubi je zacijelo). nar. prip. 28.
d) Perfektom se izrie budunost i u nijenim reenicama
s veznikom dok (v. 515b): 6je:lKH P;OK Te 1iujeca.M y6uo (tj. dok
te ne ubijem). V. nar. posl. 226, gledajte i opet gledajte dok nisam
erkao od muke. prepo 1, 435 (1832), za moj paso gledajte to bre
dok nisam poludio ili u bolest pao. 1, 447 (1832), donesi mi da
jedem, pa da te blagoslovi dua moja dok nijesam umr'o. D. 1 mojs.
27,4.
597. a) Katkad se perfektom izrie zajedno i apsolutna bu(tj. prema vremenu u koje se govori) i relativna pro lost (tj. prema drugome buduem dogaaju koji se spominje).
Primjeri: da zaemo po naijama, pa sve ove dojakonje knezove
da posijeemo i druge mjesto nji da postavimo, pa onda ako car
edbude initi to protiv nas, ovi e novi nai knezovi, kojima
smo mi ljeb dali, drati nau stranu (daije koje ovo gov()ll"e tek
se spremaju poubijati stare knezove i pometati nove, dakle, perfekt dali smo znait e prolost tek u budunosti) . V . dan. 3, 154,
mi to moemo uiniti , ali ta emo tijem dobiti? jesmo li onda
Srbiju pokorili i put u Biograd prokrili? neemo li za onijem
brdom opet nai takove aneve s vojskom? prav. sov. 44, ne
inite nasilje ni pisaru ni svjedoku; ako ga uinite, vi ste uinili
zloin. Lj. 34, o proroe! daj na znanje sve, jer ako to ne da,
ti nijesi ispunio njegovo (tj. boje) poslanje. 82.
dunost

SINTAKSA

o~n

znaiti

0-

pe"tlv,
. i to zazd v
, ve:rokom da moe
i,to to imb) Perfekt
navedem su tOJ.
.zapovIJed ili za otru zabranu; u 509a
makporabi prunJen'
da se m,.,i
..
. . d a rt,
h po,,'
Vl k nJ. emU I
da ." roka nije aa odatle I Drugi SU p_j"i' >Ililaje zap"jeti
ob=i " natrag i
V . dan. 4, 24, iZbavi du'U 'vaju i ne
brda da ne pagin .U e'Jeloj ovoj ravni da nij'" ,taO; bjei na ono
da se nisu
D. 1 moj'. 19, 17 da mi n;si vte do!!a! >Il. 142,
oja
prva
d
u e" da ga '
S. 5, 152, u nedjeljU
k.
u takvim
a" doo u Kotare ravne I JM. 343. perlekt "
branJ.
. U dui
IUcarna
uzima zato j" onaj kOJ'
. zaPO"'Je
. . . da "1 za.
Uje
k
"v",na, tj. on
da vidi da mU je z.povijed ili zabrana ve'
zapovijeda ili b o ."gurno ""ekUje da
se izvr,;ti ono to on

mak~o.

uSud.el~ ~
doe
ree. ttkl

venajul

";0

za ranjuje.

II. PERFEKT'

"~loeno
-,eenicama. "i,
~b?
e
initi

znai

io 1598.
perlekt.
vrijeme uzima za pro'lost i
isto
a) To
t
ponajvie U ;a r:-ahka je .amo U tome to ,e 11 perlek uzima
trudio", "",d ,":'m
p_j
takO"'" ja eleO i
bude to ukrat (a kazem i,tinU, a ako" protiV te elje i truda
skOJ. V. mil.
ako se je ukralo), to je bilo po slab,,:ti
pa mu kau da na p:",:<ovor, najposle mU dadu pero , arUJe,
posao znao 187
plse sta
mU se
ako i on bude za taj
pm" za V" da se' ne bud"'" uzalud <TUd'"
k o V". gal.
. 4 'l bo
h
z>ve vi'e vr""; l, neki tako izjedeni ljudi odUla umru. a neki

~.

rjen.

srce jela i

lj~d

akena, koliko je ona (tj.. vJetic a) odsudila kad je

mia.
. om smrti umru na kakovu ona bude
na",ije'
.
' kod
on ov
mili, molim
BJ""'""""', ako ih (tj. knjige) JO ne budete priza Ivana dalavas da m'. .Javite. prepo 3, 203 (1852), da me bude'
mati, dobrog; ."'d b, ono moji svati bili. nar. pjes. 1, 242, pitaj,
donese, te " Junaka
l . ' " dosad oe"'o;
. a k o b og d
greca
'
b
' aJ e
a'
3, 484, ako one
jote oen'o, ja
".Jada ba' za njega
,voje, ako" paz> (tj. svetenik) da bolest nije promijenila boje
njem. D 3 l
bude dalje razila stvar le
spali je oghave
k
l
,
55,
zato
se
jako
bOjiJl1
da
ne
budu
-te sti.
mOJ s 13
'
o
l ga, care n
b. n sitno ,p. 329 da "e bude'" vjeru pogaz' ,
t.
t
a ue
e 14."'
l
. ",dio.
.
'
on pobegao., M.
JM. 552,
"eki 'U mislili da ne bude

ud~

nainil.

~e

1 Vidi biljesOku uz 313b.

neista,

poi.

632

GRAMATIKA

b) Rijedak je II perfekt u glavnim reenicama, i to samo

u upitnima i negativnim s veznikom da (v. 507b), kako je u
primjeru: da ne bude kuda utekao s onim novcima? V . prepo 2,
229. Tako se moe rei i: da ne bude juer mrsio? (tj. da nijesi
juer mrsio?).
e) II perfekt moe biti sloen od prezenta budem i od participa bio,
kojemu je dodat jo jedan aktivni pnrticip; ali ta je sveza veoma rijetka;
ja je naoh samo u primjeru: jo je pitanje ovdje: da li je ovaj Trojan
Gunduli sjedio onda u Dubrovniku ili u Biogradu? da ne bude i on bio
pobjegao iz Dubrovnika pa sjedio u Biogradu? V. dr. izd. 3, 382.

599. a) II perfekt od trajnih glagola, rjee od trenutnih,

uzima se (samo u zavisnim reenicama) i za dogaaje koji e u
budunosti biti istodobni ili proasti prema drugim dogaajima
koji se spominju. Primjeri: ast imam odgovoriti da e za mene
biti velika radost ako budem mogao i najmanje biti u pomoi
drutvu srpske slovesnosti. V. pis. 14, to se g. Sveti bude vie
V1'cao i koprcao protiv onoga moga suda, on e se sve vie zapletati kao pile u kuine. dr. izd. 3, 126, istinu e se ne bude
mogla kazati da preutim. prepo 1, 302 (1828), da mi vatru naloimo (tj . naloimo) od stolova i od svijetnjaka, pa kad doe
lijep danak Petrov, to budemo na vatru sloili, ono emo ljepe
pograditi. nar. pjes. 3, 420, Kosaa prijeti da e imanje svoje
dati drugome, kome htio bude, ako mul sinovi ne b':ldu posluni.
D . istor. 69, ako otac moj bude naumio da ti uini zlo, ja u ti
javiti. 1 car. 20, 13, zar nijeste znali da u vam iskopati oi
ako budete sLuali misu? glasno 21, 287, onaj koji popustivi
gladi. . . bude prestupio nae odredbe, tomu e se oprostiti. Lj.
74, ako budu rekLi: on je izmislio, odgovori im. 148, mi emo
uvrstiti u broj pravednijeh one koji budu vjerovaH i inili dobro.
285, videete kad budete proitali. S. 5, 71.
b) Sto isti sloeni oblik moe sluiti i za prolost i za budunost, to
nije nimalo udnije od toga to se prezent od trenutnih glagola moe uzimati
i za prole i za budue dogaaje ( 574 i 582), - a u svezi npr. budem uvao
prvi je dio prezent od trenutnoga glagola. A i aorist, kojemu je glavna
sluba da znai prolost, uzima se katkad i za budunost ( 589b, e).

PLUS KVAM PERFEKT

600. a) To vrijeme glasi troj ako, npr. bijah

vao), bjeh uvao (sauvao), bio sam uvao (sauvao) .
oblika nema u porabi razlike nikakve.

uvao
Izmeu

(sau

ta tri

SINTAKSA

'~'>
6 v~

b) Pluskvamperfekt se uzima i u glavnim i u zavisnim ree

nicama za dogaaje koji su se u pro1osti dogodili prije drugih
koji se takoer spominju. Primjeri: doe sa svoja nekolika momka
u Smederevo te .oplijeni nekake Turke koji su se biH p7"edali
Srbima. V. dan. 1, 72, ali se Milo ne ktedne predati, premda su
mu Turci bili mater zarobili, nego pobegne u umu. 4, 28, u Niu
je bio Rui-paa srpske poslanike dosta dobro primio, ali sad
okrenuo i en drugu i kae im upravo da ... mil. obro 29, da
nijesam bio doao i govorio im, ne bi grijeha imali. jovo 15, 22,
stie bane u Primorje ravno u visoku Velebit planinu, ali prije
bjee doo Vue i doveo dva banova sina. nar. pjes. 3, 418, ja s'
nijesam bio ni rodio kad je babo zametnuo kavgu. 3; 465, da s'
ne bee Mutav prestavio, nijedan ti ne bi ostanuo. 4, 353, onu
su carsku ker mnogi ~rosili, ali ko je god od prosilaca doao u
dvor i onde zanoio, onaj vie nije iv osvanuo, jer se car bio povampiTio pa dolaz~o. nou te davio. nar. pri.p. 76, sretoe avola
koji se bjee pretvorio u kaluera, pa ga zapitae. 107, vide da
ih je lisica prevarila, pak onda za nj.om u poeru, ali ona bijae
ve daleko umakla. 224, car potvrdi preanju svoju povelju
kojom bjee dao' srpskim vladaocima Hilandar. D. istoII". 16, dvanaest godina bjehu sluili Hodologomoru, pa trinaeste godine odmetnue se. 1 mojs. 14, 4, kad pojedoe ito koje bijahu donijeli
iz Misira ree im otac. 1 mojs. 43, 2, a tap koji se bio pTometnuo
u zmiju uzmi u ruku. 2 mojs. 7, 15, i 'pdredie da oglase svemu
Izrailju da proslave pashu, jer je odavno ne bjehu slavili. 2. dnevn.
30, 5.
601. a) Dosta esto pluskvamperfekt slui uope za prolost,
tj. znai isto to. I perfekt, a jo ee za dogaaje koji su se dogodili p o s l i j e drugih. Primje ri: Turci su se svaku no blie prikuivali k srpskim anevima i najposlije su se tako blizu bili prikuili da su se mogli tui. V. dan. 1, 85, kau da je jedanput
iseka.o nekake pl'edate Turke, te mu se zato bilo oduzelo. kapetan stvo. 4, 12, kad se ni sunce ni zvijezde za mnogo dana ne
pokazae, i bura ne mala navalila, bijae propao sav nad da emo
se izbaviti. d. apo 27, 20, tek ti Mujo u besjedi bjee, pue puka
iz gore zelene, dobl'O Muja bjee pogodila: meu toke u prsi iroke.
nar. pjes. 1, 486, kad je k njemu dolazila majka, njojzi bee govo.rio bio. 1, 612, kad to vie care Konstantine, en se bjee vrlo
zaudio. 2, 92, uo god Ture pjano govorilo, to trijezno bjee ui
nilo. 2, 402, bula gleda roba DragoklUpa, oprema ga na bijeloj
kuli, pak je njemu bila besjedila. 3, 8, kada spade dolje na avliju,

~34

GRAMATIKA

pa sagleda lijepa junaka, bijae se mnogo zaudila. 3, 484, kad

mu baka razumjela r'jei , od radosti zan'jemila bie. JM. 281,
:prve nedelje posle toga opet se behu seljaci iskupili. M. 19.
b) Neobi no je uzet pluskvamperiekt u nar. posl. 55: (Turci vode
.sunja nevezana pa mislei da bi im mogao utei pitaju ga :) da te bijasmo
.pri vezali? Mislim da je to reeno mjesto : da te bijasmo privezali, bi ti dobro
'b i lo, tj . s elipsom glavne reenice, v. 450a.

PRETERITOFUTUR

602. a) Taj se oblik upotrebljava za prole dogaaje koji

su se m o d a dogodili, a m o d a i nijesu. Primjeri: jamano e
j ovo prezime biti postalo od nadimka. V. lai i op. 29, orry~a
'he 6UTU OOtuJl,O ]i[ Y Mar;rapeKY. nar. posl. XLIX, u ali za pijana
-ovjeka reku: bie pio iz lijeve ruke. rjen. "kod .ID1jeB]i[, po svoj
J>rilici bie je (tj. rije sjedalite ) g . Sveti uzeo iz psaltira.
<dr. izd. 3, 115, ti imade brata jedinoga, on je tebe na vojsku
-carevu, strah je mene bie poginud. nar. pjes. 1, 466, to e biti
rekao Safarik po tome to ... D . star. 1, 1, bojim se, bie slu. ajno izostalo. rad jug. akad. 6, 205.
bl Ima jedan primjer u kojemu pretenitoprezent znai prolost prema
<drugome dogaaju koji e se kasnije dogoditi: iroki zidovi vaviIonski
s asvijem e se raskopati i visoka vrata njegova ognjem e se spaliti, te e
ljudi biti uzalud radili i narodi se trudili. D . jerem. 51, 58.

KONDICIONAL

603. a) Iz 3.15. zna se da su dva kondicionala: krai (npr.

bih) i dulji (npr. bio bih uvao). Prvome su osnavna zna! enja elja i mogunost, drugome mogunost; prvi se uzima za
tSadanjost i za prolost, drugi samo za prolost.
b) Veoma rijetko kondicional sam sobom (tj. bez kojega
veznika) znai elju, kako je u primjeru: bog bi dad da bi dobro
b ilo! nar. pjes. 1, 258, dao bi bog da mi imamo bogatstva! Lj. 283.
- U 509a, b ima primjera za eljno znaenje kondicionala kad
:stoji s veznieima da, kad (o da, o kad).
e) Kondicional moe imati i namjerno znaenje, koje je u
'tijesnoj svezi sa eljnim, ali za namjeru moe sluiti kondicional
:samo s veznicima, kako se vidi u 498. Onim tamo navedenim
primjerima mogu se dodati: da bi se ova pripovijetka bolje razu<uv ao

SINTAKSA

635

mjela, nuno je jo ovo dodati. V. dan. 2, 123, pokazae znake

velike i udesa da bi prevarili i izbrane. mat. 24, 24, vidjevi
izdaleka smokvu, doe ne bi li to naao na njoj. mar. 11, 13,
uzalud se crkva stara da bi im umekala srce. D. pis. 23.
604. a) Kad se to pita, onda se obino ne zna je li ono doista
Hi nije, ali je mogue svakako. Zato u pitanjima dolazi esto kondicional, koji u tome poslu znai mogunost. Primjeri: poplai
se od rijei njegove i pomisli: kakav bi ovo bio pozdrav? V. luk.
1, 29, zapita ih - eda bi imali to da mu dadu za jelo? nar. prip.
2, stane misliti u sebi - ta bi bilo u dvanaestom podrumu? 24.
Da se u tim pitanjima izrie mogunost, vidi se otud to se bez
promjene smisla moe rei: kakav moe biti ovo pozdrav? da
moda imaju to?, ta moe biti u podrumu? Mogunost je i u
pitanjima: onda ga baba stane odvraati: kako bi ti uzeo onoga
gubavog kod tako krasnijeh lronja (tj. kako bi ti mogao uzeti?).
nar. prip. 31, kako bismo dete omrazili i sa svetlim carem zavadili? n~r. pjes. 2, 158, car Andronik ne znaae kako bi bolje
ukrotio silnoga neprijatelja. D. istor. 32. Ako se pita za togod
u prolosti, moe se uzeti dulji kondicional: tko bi bio posumnjao? l. 154. - U 507p reeno je da su reenice s veznikom
da iza glagola bojati se, plaiti se, prepasti se upravo upitne (npr.
poplae se da nijesmo oboje nou umrli). I u tom dogaaju moe
stajati kondidonal: bio mu je savjet poslao Stefana Zivkovia kao
za upravitelja ili za savjetnika, bojei se' da on (tj. Veljko) ne bi
e vojsku svoju ludo pogubio. V. dan. 1, 76, pak se bojao da ga
Kara-orije ne bi ostavio ondje za upravitelja. prav. sov. 31, to
se bojao da Mi1enkio u nevolji ne bi Porea predao. 39. U sva ta tri
primjera mogao bi se uz kondicional uzeti prilog moda (da ne bi
moda pogubio itd.) koji znai mogunost.
b) Kad se za togod kae da se moe dogoditi ili da se po
svoj prilici dogaa, onda se uzima kondicional, i to krai za sadanjost i za prolost, 'a dulji se moe uzeti samo za prolost. Primjeri: Srbljinu su blagoglasne ove rijei: prst, krst, sI1p ... i ostale
ovakove, a Grk i Talijan zatisnuli bi ui ,o d ovakovi rijei. V. rjen.
(1818) XXX, kad se malo ete poumloe, onda stanu nagoniti i one
ljude koji ne bi eli da ustaju s njima. dan. 3, 159, prema drugijem
narodima ive (tj. Arnauti) kao i braa, kao da su svi jednoga zakona, i jedan bi od njih turskoga zakona ubio deset pravijeh
Turaka za jednoga ,Arnautina makar koga hrianskoga zakona,
kao to bi Arnautin rimskoga zakona ubio deset Talijanaca za
jednoga Arnautina turskoga zakona. kov. 3, kad je tebi Sarac

636

GRAMATIKA

omilio, zato mi ga zaiskao nisi? ja bi(h) ti ga poklonio, sine, i

tvoju bi(h) trudbu naplatio. nar. pjes. 2, 454, - naume opet da
podignu bunu protiv Turaka, i to bi ve odavno bm poeli, ali su
jednako oekivali dok Milo izie iz Turaka. V. mil. obro 73, car bi
mu bio rado oprostio, ali neprijatelji nagovore ga te ... D. prip. 145.
c) U relativnim i u vremenskim reenicama kondicional znai
mogunost, tj. da se to moglo ili da se moe dogoditi. Primjeri:
Turci su iskali ... da Srbi ostanu careva raja, a ko to ne bi mogao
ili teo podneti, onaj neka ide iz Srbije. V. mil. obro 32, 3aT'O MOJIMM
CBaK'Ora Cp6illfa, xa~ 6u My na.n.a Ha YM KaKBa nOCJIOB~a Koje y
OROj Xlbl13H HeMa, ~a 6H 3anHcao H MeHH TIOCJIOO. nar. posl. LlI, bila
mu je kua otvorena za svakoga koji bi mu otkud naiao. prav.
sov. 77, nareeno bi da se kazni koji bi prestupio pravila. D. istor.
57, zna se da je Duan mnogo radio za pravoslavnu vjeru i prenosio
je u otete zemlje, u kojima bi naao drugu vjeru. 314, jer su i bolesnicima i onima koji ne bi doli u crkvu raznosili po kuama
priee akoni. pis. 206, ko bi spavao u onoj kui, neka opere haljine svoje. 3 mojs. 14, 47, - mlai od mene, kojima otaca ne bih
bio htio metnuti sa psima stada svojega. D. jov 30, L
d) Katkad se koja tvrdnja ublauje tim da se i za ono to
doista jest uzme kondicional: to se tie starine nai pjesama, ja
bi rekao da imamo stariji enski nego junaki (pisac ovo upravo
i doista kae, pa opet uzima: rekao bih). V. nar. pjes. (1824)
XXXVII, to se tie srpske terminologije koju je drutvo zasad izabralo za posao svoj, ja bih rekao da to nije najbolji izbor. pis.
14, jo bih te molio da ih ita. D. 'Pis. 372. Valjada e ovamo ii i
primjer: a gdje je to vrzino kolo i ta je, bog bi ga znao (tj. bog
zna). V. rjen. kod BP3'illfO KOJl'O.
e) Neki pisci (meu kojima nema Vuka ni Daniia) piu regbi u znarekao bi (tj. ovjek), po svoj prilici, ini se: regbi da je bilo. N. 66,
izraz taj znai regbi da je ... 75, s ovom rijeju nianili regbi na Mauricija.
118. U regbi je g ispred b po fonetikom zakonu postalo od k: to dokazuje
stariji jezik u kojemu se nalazi .bi rek (tj. rekao); vidi u akad. rjeniku
kOO biti (budem) na str. 365a.
enju:

605. a) Iz 505 vidi se da se kondicional mnogo upotrebljava

u pogodbenim reenicama, a i u glavnim a, s kojima su privezane.
I u jednom i u drugom sluaju izrie se da je neto mogue;
npr. ako bi se zametnula. kavga, tj. ako bi se mOlda zametnula,
da bi se oni opomenuli, tj. mogue je da se opomenu, kad bi trgovac svagda dobivao, tj. moe se dogaati da dobiva, - ja bih
njmu moju ercu dala, tj. onda bi bila mogunost da mu je dam,
zvao bi se dobivalac, tj. bila bi mogunost da se zove itd. Evo jo

SINTAKSA

637

nekoliko takvih primjera: te on stane Jadrane nanovo kupiti i prepravljati da se brane, ako bi Ali-beg opet udario na Jadar. V. dan.
3, 215, stareine su morale drati poneto rane, ako bi Turci na
neko vreme presekli put. mil. obro 11, svakojako misli i premilja :
da bi mu se kazivao Marko, hoe njega Ture pogubiti. nar. pjes. 2,
412, od junaka da bi(h) poginuo, ne bi meni ni po jada bilo. 3, 397,
kad on ne bi bio zloinac, ne bismo ga predali tebi. V. jovo 18, 30,
luda bi biLa kad bi mu doLa. nar. pjes. 1, 17.
b) U glavnim reenicama privezanim s pogodbenima, u kojima
je veznik da, prola mogunost izrie se duljim kondicionalom: da
nijesam jo od djetinjstva znao od sV'ojijeh starijeh da je od starine
moje prezime Karadi, ja bih se bio poeo potpisivati 'Bandula. V. lai i op. 30, moe biH da bi bolje bio uinio da je izo>stavio. dr. izd. 2, 188, bio bi ga sasvijem pustio da mu je htio dati
novaca. D. prip. 245, da sam ivio u ono vrijeme, i ja bih bio p7'olio
krv za Hrista. I, 157, da me moj gospodar nije rukolVodio, ja bih
bio zaLutao. Lj. 95. Ali mjesto duljega kondicionala uzima se u
takvim reenicama vrlo esto krai: ovo bi se zaista dogodilo da
nijesmo zarana uH i utekli. V. dan. 2, 141, da su Turci i Srbi jednaka prava imali, mlogi bi Turci tada sa Srbima pristali. 3, 189, da
smo bili u vrijeme svojijeh otaca, ne bismo s njima pristali u krv
proroka. mat. 23, 30, yje.n;ruiII)TT.n;a je J1CKaO x,n,e6a J1cHpa KOJU1XO
MY TPe6a, He 6u 'My Oa.tl.u. nar. posl. 50, da se Petar Dobrinjac
primio popeiteljstva pravosua, jaman~. bi i on doLazio u sjednice. prav. sOV. 58, da se Duan nije drao obiajnoga narodnog
prava ... zakonik mu se ne bi tako primio, ne bi se toliko prepisivao. D. istor. 298, da su se obratili ka Gospodu Bogu i traili ga,
nali bi ga. 2 dnevn. 15, 4, da Je on htio, on bi vas sve upmvio na
pravi put. Lj. 102. Sto se u takvim i slinim 'primjerima krai kondicional uzima za proLost, a ne za sadanjost, to je zato jer je
prolost u zavisnoj reenici dovoljno istaknuta; a gdje je u zavi-snoj
reenici prezent, tamo se samo sobom razumije da krai kondicional u glavnoj reenici slui za sadanjost, npr. da me hoe u svatove zvati, ja bih poLa i dar ponijeLa. nar. pjes. 1, 226, da se jadna
za zelen bor vatim, i on bi se zelen osuio. 2, 319, da se, brao, u so
prornetnemo, ne bi Turkom osoLiLi ruka. 3, 195, da nije sirota, ne
bi sunce grijaLo. nar. posl. 53, i moja bi majka znaLa gibanicu umijesiti da je sira i masla. 104.
c) Nalazi se primjer gdje je prolost i u pogodbenoj ree
nici (s veznikom kad) i u glavnoj, pa u prvoj je dulji kondicional,
a u drugoj krai: kad bi Luka Milovanovi onu moju prvu pisme-

638

GRAMATIKA

nicu bio. skrpio, <on bi je pod svojijem imenom i izdao. V . dr. izd.
3, 118. Jamano bi dobro bilo da je dulji kondicional (bio bi iz dao) i u glavnoj reenici, ali to nije nuno, jer je prolost u zavisnoj reenici dov oljno dugim kondicionalom istaknuta.
d) Primjerima navedenim u 506d, gdje uz dopusna da i
stoji kondicional (znaei, dakako, mogunost onoga to se doputa), mogu se dodati jo 'Ovi: togod zaite u mene, dau ti,
da bi bilo i po carstva moga. V. mar. 6, 23, da bi tako, Stoko,
i ne bilo, dosta mene to govori rabro. nar. pjes. 4, 291, da bi
se i nalazio koji egzemplar meu nama, ni onda ne bi bilo s gorega potruditi se da ... D. star. 1, 2.
606. a) Kad se kazuje da je togod u prolosti esto bivalo,
da se ponavljalo, onda se moe uzeti kondicional, ali samo krai.
Primjeri: ja bih mu svagda ujutru donio i na sto metnwo po jedno
staklo od rozolije u slami ili u au jadranske ljivovice, koju bi on
prevodei knjigu poesto pripijao, dok je do podne svu ne bi pOpio; to bi tako do podne preveo, ono bi poslije podne meni itao,
pitajui me razumijem li, pa ako gdje to ne bih razumio, ono bi
mi tumaio. V . prav. So.V. 80, u Miloa ne bijae blaga; to bi za
dan na vojski dobio, za no bismo ja i on popili. nar. pjes. 1, 444,
tako prou tri godine dana, i kad bi god majstor zapitao dete - ta
je nauilo, ono bi mu 'Svagda odgovorilo da nije nita. nar. prip.
46, kad bi dola kakva sirota pred kuu, svekrva bi je obravnico.m oterala, a snaha bi svoj zalogaj siroti udelila; kad bi mleko od
ovaca nosila kui, ona gde bi god videla rupicu na putu, odmah
bi rekla: o.vde mo.ra biti kaka bubica, 'Pak bi joj usula mleka.
104, u djelima apostolskijem ostao je i nain kako su se svetenici postavljali: apostoli bi polagali ruke izabranome na glavu,
a svi bi se skupljeni molili Bogu, i ova bi mu molitva dala blagodat sv. duha. D. pis. 236, svetenik kad bi primao. neznaboca
u oglaene, stavio bi ga prema istoku na vratima crkvenijem u koulji te bi mu otpasao pojas, pokazujui tijem da se d.-ijei sveza
njegova sa svijetom; potom tri puta dunuvi mu u lice, tri puta
bi ga prekrstio i nadio bi mu ime. 183. Iz navedenih se primjera
vidi da se u pripovijedanju uzimaju po dva kondicionala ili po
vie njih; rijetko se uzima samo jedan, kako. je u primjeru: kad
bi zimovali na vlasteoskoj zemlji, odreena je bila plaa. D. istor. 60.
b) Veoma rijetko se uzima kondidonal za budunost: ne bih
ti se junak povratio. da bih znao da bih poginuo (tj. da u po-

639'

SINTAKSA

ginuti). nar. pjes. 2, 291, ne ljubih ti pasa

da bih poginuo. 3, 467'~ -1

meu oi

da bih znao

607. a)_ ~r!dje'YLr~ls_p!:~~~~E:to~ gl~gola biti (~.~sa~) _~nai.

isto to: elim, ho.u, voljan sam, npr. ja sam rad to uiniti, rad.
~i1Yu1:;;a j~--;a-da-z-ailrega poi. V. rjen. Mjesto prezenta
jesam (sam) moe se u smislu 604d uzeti kondicional, dakle, rad
bih bio mjesto rad sam, npr. rad bih bio (tj. sada) ogledati dora.
nar. pjes. 3, 231. Ali mjesto bio bih uzima se ponajvie samo bih,
te rad bih, radi bismo znai isto to: rad bih bio, radi bismo bili.
itd. Primjeri: ja ne velim da mi u pisanju knjiga moemo sasvijem.
biti bez slavenskijeh i bez novijeh rijei, nego bih rad da se rijei
take ne uzimaju bez nevolje. V. pis. 17, radi bi (tj . oni) da niko ne
smije rei da nije sve dobro kako oni piu. 61, mi bi (tj. bismo, v.
3l5c) radi od tebe znak vidjeti. mat. 12, 38, Ka,n; KO Ka3yje ,n;a 6u
KOMe pa,n; lllTO ,n;06po Y'fl1llliTY1. nar. posl. 34, radij bih te ubiti no se
posvetiti. rjen. kod pa,n;J1j, Jakov i Milenko nikako ne bi radi da
im Kara-orije zapovijeda. prav. sov. 1, oni bi radi da se njihovoneznanje primi za znanje. dr. izd. 3, 306, radi bi (tj. bismo) ti
dobro kazivati, al' smo slabo dobra i vieli. nar. pjes. 3, 563, rad.
bih u tebe sluiti (govori momak). nar. prip. 28, rada bih t:: zakloniti (govori ena). 36, radi bismo te ustaviti da ti zgotovimo jare. D.
sud. 13, 15. Takvo se bih mjesto bio bih uzima i uz komparativ'
valij isuperlativ najvolij (v. 233d): ja bih valij udariti. nar. prip.
217, ja bih mlada sada najvolija da joa:' imam erdan od dukata.
nar. pjes. 1, 328.
b) Samo bih (mjesto bio bih) nalazi se i u primjeru: skoi,.
kolo, da skoimo, da bi nama u as dobar! nar. pjes. 1, 176. Isto
je i u ljudskome imenu Ddbiiv (tj. da bi iv! mjesto: da bi bioiv! gdje kondicional s veznikom da ima eljno znaenje, vidi u.
603b).
e) U primjeru: bi li, majko, kakvijeh ponuda? nar. pjes. 2,
31 izostavljen je particip htjela (tj. bi li htjela?), a o tome izostavljanju v. 404b i 405d. Tako je i ovo: ja bih, sinko, vodeiza gore (tj. htjela). nar. pjes. 3, 553, ta bi ti (tj. htio) da ti je?'
nar. prip. 100.

608. Osobina je najjunijih krajeva da se u slubi kondicionala upotrebljava sveza npr. ah ili ah uvati (sauvati, tj.
hoah), a znai mogunost u prolosti: kad pokupi dizgen bedeviji,

GRAMATIKA

640

pak je udri otrom bakralijom, doista ga p1'eskoiti ae (tj. bila

bi preskoila). nar. pjes. 2, 399, doista ga dostignuti ae (tj. bio
bi ga dostignuo), al' mu Grujo ni bjeat ne ede: 3, 9, i to Srbi
oprostiti a hu (tj. bili bi oprostili). 4, 152. - Isto se nalazi u glavnim reenicama s kojima su privezane pogodbene s veznikom da:
d a mi ne bi Sarca od mejdana, doista me (Ljutica) uvatiti ae
(tj . bio bi me uhvatio). nar. pjes. 2, 220, da doraste Mrariu Pejo,
da doraste, kako ne doraste, bolji ae biti na junatvu od junaka
Kraljevia Marka. 4, 36, a ni jedan utei ne ae, da ih turske
strae opazie. 4, 60. U Vuka se taj dijalektiki kondicional ne
nalazi, a u Daniia naoh samo primjer: ae ih (Gospod) ist1'ijebiti (tj. bio bi istrijebio), da Mojsije ne stade pred njim. psal. 106,
23. Ne mislim da je iz narodnoga srbijanskog govora: da bee primio ono mesto, ae biti bolje. M. 257. U jednoga pisca mjesto ah
ili ah nalazi se u kondicionalnoj slubi hoah, a i taj j e kondicional
osobina najjunijih krajeva (vidi u akad. rjen. kod hotjeti na str.
670b): da bjee tada vodstva i napora jedinstvenog u Langobarda,
hoae Ravena potpasti (tj. potpala bi) pod vlast njihovu. N. 48,
Heraklije prevali brda; inae studen i glad h'O'ahu izjesti vojsku
.njemu kao i Napoleonu. 336.

FUTUR

609. a) Za izricanje budunosti slue sloeni oblici, koji se navode u 312b, c, d; tome treba dodati prezent od treIlJUtnih glagola (v. u 582). U olVoj glavi svezu npr. uvat u zvat emo
I futur. - Kako se infinitiv i inae esto zamjenjuje prezentom
pred kojim stoji rijeca da (npr. mogu da kaem mjesto: mogu
kazati, v . 621), tako moe to i ovdje biti, te se npr. mjesto on
e uvati moe rei: on e da uva. Primjeri: on neka popravlja
srpski jezik, a ja u da ga uim i da se trudim onako pisati kao
to je najobinije u narodu (tj. ja u ga uiti, ja u se tnLditi). V .
.rjen. (1818) XII, nisu znali ta e to da bude. dan. 5, 51, samo
u togod o tom da vam naznaim. pis. 3, u tebe u da uinim
pashu. mat. 26, 18, Kap; BJ1~J1 p;a he 6YXBa oa My nao1ie HJ1'3 6p~o.
nar. posl. 47, ovaj dogaaj to u da p'ipovjedim. prav. sov. 37,
javi govedaru da e car da mu uzme ker za sina. nar. prip. 219,
ja c::u sad slobodno da reem . D . sitno sp. 27, ja u. jedno zlo da
poT..jem na Misir. prip. 60, ja u da razgledam telegrame. S. 2, 89.

SINTAKSA

641

b) Ponajvie se pravo znaenje rijece U, e itd. u prvom

futuru ne osjea, tj. sveza npr. uvat u ne osjea se kao: uvati
hou. Ali katkad se osjea, npr. upita babu to e ?'ei da mu
je dala malo kruha. nar. prip. 117, Emanuilo, koje e rei: s nama
Bog. V. mat. 1, 23, svjedoi da se Nemanja rodio u Zeti, a to e
1'ei isto to i u Duklji. D. istor. ll, amfiteatar, to e ?'ei velika
zgrada u kojoj . .. l. 61. Tako je i u primjeru: i Bosna se koleba
izmeu Ugarske i Srbije, ali opet to nee rei nita drugo nego da
stoji pod jednom ili pod drugom. D. istor. 14.
c) I futur se uzima mjesto imperativa kad se koja zapovijed
ili naredba blago izrie: TM hew, IIeTpoHMje, cjyTpa uhu Ha BpaJ1B.e. V. nar. posl. 240, nego e mi cara pozdraviti. nar. pjes. 2,
133, svaki e dan prinositi na rtvu tele. D . 2 mojs. 29, 36, zato
ete ga jesti na svetom mjestu. 3 mojs. 10, 13, to e svetenik
prinijeti (tj. nek prinese) pred Gospodom. 4 mojs. 6, 16.
d) I futur se po pravilu uzima u relia tivnim reenicama kad
se njima izrie ono to se dogaa ili u i s t o v r i j e m e s onim
ili 'p o s l i j e onoga to se kae u glavnoj reenici (ili u onoj o kojoj relativna zavisi). Primjeri: naite meu sobom sedam potenijeh ljudi koje emo postaviti nad ovijem poslom. V. d. apo 6, 3,
vjeruj mi da ide vrijeme kad se neete moliti na ovoj gori. jovo
4, 21; jo pogra di b'jele manastire e e ivljet mlogi kalueri.
nar. pjes. 2, 91, traim ... dobra prijatelja koji e mi sjesti uz
koljeno, sa kojim u ladno piti vino. 2, 182, naskoro e i to vreme
doi kada u ja i tebeka prei i estitu Bosnu polaziti. 4, 151,
nije l' majka rodila: junaka koj' e uzet laka deverdana pa pO'tei dolje niz planinu? 4, 477, jer u poslati moriju na Misir koja
te im pomoriti prvence sinove. D. prip. 61, krv ona bie vam
'Znak ha kuama u kojima ete biti. D. 2 mojs. 12, 13, opustiu
'Zemlju da e joj se uditi neprijatelji vai koji e ivjeti u njoj.
J mojs. 26, 32, tijem je Vuk podigao spomenik koji e svagda
vjerno javljati ivi jezik. sitno sp. 72, penica i kukolj pomijeano
nie do etve, do dana sudnjega, kad e eteoci razluiti jedno od
drugoga. l. 75, kapetanstvo je sluba koja se poverava onome koji
te je bolje vriti, M. 244. - I futur upotrebljava se i u relativnim
reenicama, kojih se radnja dogaa p r i j e radnje glavne reenice
( iako futur u relativnoj reenici znai sasvim sigurnu budunost
koja je onome to govori vrlo dobro poznata), ali to moe samo
onda biti ako je isto vrijeme i u glavnOlj reenici, npr. zato i ono
to e se roditi bie sveto i nazvae se sin boij. V. luk. l, 35, utjeitelj duh sveti, kojega e otac poslati, napomenue vam. jovo 14,

642

GRAMATIKA

26, nee taj biti naljednik tvoj, nego koji e izai od tebe, taj e
ti biti naljednik. D. 1 mojs. 15, 4, sin tvoj kojega u posaditi
mjesto tebe na prijesto tvoj, on e sagraditi dom imenu mojemu.
1 car. 5, 5.
e) Kad relativna reenica (ili relativni prilog) sadrava radnju koja se dogada p r i j e radnje glavne reenice, onda je pravilo da se u njoj budunost izrie prezentom od trenutnih glagola
ili II perfektom . . Primjeri: .kad vam moja ena poalje pismo,
opravite mi ga. V. prepo 1, 329 (1828), kazau i Kolaru kad ga
vidim. 1, 299 (1828), sad e sluge iz lova mi doi, u kog bude po;najvie cv'jea, onoga u tebi pokloniti. nar. pjes. 1, 399, potrite
oba uporedo, koji prije dotri u krilo, onoga u biti dij evo.j ka.
1, 558, nije mi se gospodar enio, nego misli tobom o jeseni, o
jeseni koja prva doe. 1, 299, ali hou ... u nedelju, u nedelju
koja prva dode. 1, 354, u nedjelju koja prva doe da si doo u
Kotare ravne! JM. 343, ajde, duo, da se milujemo, gdi reknemo,
da se sastanemo. nar. pjes. 1, 353, ko ne doe na boj na Kosovo,
od ruke mu nita ne rodilo! 2, 310, kako posije, onako e i eti,
kako prostre, onako e i leati. nar. posl. 126, koja djevojka doe
sad ovamo ... daj da to bude ona. D. prip. 26, saezi ga na brdu
gdje ti ja kaem. 23, David razumije da je car obeao svoju ker
dati onome koji diva pogubi. 96, samo onoga postavi sebi za cara
kojega izbere Gospod. 5 mojs. 17, 15. Vrlo je neobian primjer,
i ja mislim da je pogrean (~ako je iz narodne pjesme): kad e
videt (mj esto: kad vidi) Sandia J ovana, bij eae, no pobj ei
nee. nar. pjes. 3, 338.
f) Relativne zamjenice sl'Oene s rijecom god (ili gOO) upotrebljavaju se u reenicama kakove su navedene pod e); zato
je sasvim po pravilu to se u njima budunost isto tako izrie.
Primjeri: molim tebe da mi kae to te god zapitam. nar. pjes.
3, 180, ko nas gode vidi od Turaka, svak e mislit: njima indat
ide. 4, 185, ja idem za tobom kud god ti poe. V. mat. 8, 19,
kud god poe, trebae ti to. rjen. kod kudgod, to god zaceni,
on e dati. nar. prip. 47, gdje se god ti nastani, nastaniu se
i ja. D. rut 1, 16, koga god sretne, ti e mu rei. Lj. 231. Tome
'Odgovara i primjer (navedeni u 599a): to se god g. Sveti bude
vie vrcao i kcxprcao protiv onoga moga suda, on e se sve vie
zapletati kao pile u kuine. Nije jasn'O zato u takvim reeni
cama Vuk uzima katkad I futur: to ete god initi, gledajte da
se ne osramotite. pis. 8, jer je za vas 'Obeanje i za sve koje

SINTAKSA

643

e god doznati Bog. d. apo 2, 39. Mislim zacijelo da bi obinije bilo:

to god budete inili (ili to god uinite) i: koje god dozna Bog.

6l0.a) Da je pogreka uzimati vremenski veznik kada (kad)

s I futurom, to je reeno u 60ge ; ovdje se dodaje da se ipak taj
veznik nalazi s I futurom u nekom osobitom sluaju , a to je onda
kad taj futur ne znai toliko budunost koliko ono to i m a b i t i.
Primjeri: tu sad drugoga suda ni spasenija nema, nego da se branimo i da bijemo i mi nji: kad emo vezani enski mrijeti od njiovi
delata i seiza, bolje je da mremo junaki, barem da zamijenimo
svoje glave (tj. kad imamo mrijeti). V. dan. 3, 157, kad u mloge
rascveliti 'majke, bolje neka plae moja sama; kad u seje s braom rastaviti, bolje neka stoji moja sama; kad u ljube u rod
opremiti, bolje neka ide moja sama. nar. pjes. 3, 425. Drukiji j e
primjer: kad izgonimo tursku rije uprija , pa uzimamo svoju
most, ili kad emo izagnati tuu rije krevet, pa uzeti krasnu
svoju ooar . .. a ono treba da izagnamo i tuu rije est (die
Ehre) . D. sitno sp. 38. U tome primjeru kad emo izagnati znai:
kad hoemo izagnati.
b) Iz 582b i 599a zna se dase budunost u pogodbenim
reenicama s veznikom ako izrie ili prezentom od trenutnih
glagoIa ili II perfektom. I futur u takvim reenicama ne nalazi
se u dobroj prozi, nego sama u pjesmama, a i u njima e biti
poradi potrebe stiha, kako je u primjerima : sad ako u pravo kazivati, sa snahom u brata omraziti; ako li u zakleti se krivo, ja se
bojim, izgubiu glavu. nar. pjes. 1, 56:( da preskoi tri konja
viteza; ako li ih preskoiti nee, nee izi ni izvest evojke .
2, 147, te ako u kad dvojice lei, treemu u krivo uiniti. 3, 40,
ala mene ne rodila majka ako neu pokupiti vojsku i ne doem
pod Goliju na te. 4, 39. - 'Gdje u dobroj prozi u reenici s ako
stoji I futur, tu je ili dopusno znaenje (u sadanjosti ili u budunosti), ili u, e ... znai hou, hoe . .. , dakle ne izrie se
budunost, nego volja ili 'ono to i m a ili to m o e biti.
c) Primjeri za prvi sluaj: kad otac ostari, on preda starjeinstvo najpametnijemu sinu, ako e biti i najmlai (tj. ako i
jest najmlai). V. dan. 2, 101, kad od kue poe (tj . mladoenja) u crkvu, mati mu, ba ako e i stara biti, izleti pred kuu
i s nevjestama i 'd jevojkama stane pjevati. kov . 78, onda zaponu pjevati redom svima koji se nalaze u kui ; ako e ih koliko
biti, one e svakome pripjevati. rjen . kod KpaJhHl\e, bie tebe
vina izobila, ako caru nee ni dostati. nar. pjes. 2, 143, nego u
ti sveom svijetliti, ako jadna neu ni spavati. 3, 43, begovac

644

GRAMATIKA

je begovac ako nee imati ni novac, a magarac je magarac ako

imati i zlatan pokrovac. nar. posl. 11, vrhovna vlast svagda
je bila u careva srpskih, ako e biti i samo po imenu. D. istor.
205, ako e i postiti, neu usliiti vike njihove; i ako e p1'inijeti
rtve paljenice, nee mi ugoditi. jerem. 14, 12, priopujui ueno
drutvo u svom organu prijevode, ako e bog zna kako znatni
biti za nas, navlai na se sumnju da ... rad jug. akad. 6, 204.
i ako e trati, njihovi e pogledi biti nepomini. Lj. 184.
d) Primjeri za drugi sluaj: ako e mene sluati, to da ne
ini (tj. ako hoe sluati). V. mil. obro 64, Milo im odgovori
da e im on biti stareina ako e oni njega sluati. 78, ako e
mi uiniti dobro, uini mi kad mi je potreba. nar. posl. 51, mi
to moemo uiniti ako emo pregoreti nekolike hiljade ljudi. prav.
sov. 43, ako emo uzeti da i na jezik ima svoja pravila, onda su
ovo sve pogreke. dr. izd. 3, 116, ako emo izgubiti glavu, lasno
emo omrazi t Momira. nar. pjes. 2, 158, ako e se vjerovati rijeima sv. Save, onda je Stefan b~o vjenan ne dva puta, nego
tri. D. istor. 24, ako ete uiniti ljubav i vjeru gospodaru mo-jemu, kaite Illi. 1 moj s, 24, 49, ako e pustiti s nama brata naega, ii emo. 43, 4, ako ete natrag poslati koveg, ne aljite
ga prazna. 1 car. 6, 3.
e) Primjeri za trei sluaj: kome ' (tj. u) ovu au nazdraviti? ako u je napit (tj. 'a ko je imam napiti) po starjetvu, napiu
je starom Jug-Bogdanu; ako u je napit po gospodstvu, napiu je
Vuku Brankoviu. nar. pjes. 2, 310, koji se osvetava, ako mu je
namijenjeno akonstvo, klekne na desno koljeno ... ako li e postati svetenik, onda na oba koljena. D. pis. 243, nauka kqju bi
valjalo odmah ukinuti, ako e se verovati ,onima jedanaest apostola. sitno sp. 289, to i ne moe biti, ako e ostati istina ona ope
nita misao. rad jug. akad. 2, 193, ako e ih boja kazna postii,
zato bi je grenici htjeli uskoriti? Lj. 149.
e

611. a) I futur moe znaiti ono to moe biti, npr. ako se ja

pored Vae svjetlosti neu pomoi (tj. ako se ne mogu pomoi),
ko e? V. prepo 2, 653 (1861), za vjerno prikazivanje treba ljubav
k istini; nje ne moe biti bez razuma koji e poznati (tj. koji moe
poznati) istinu. D. sitno sp. 364, - obiniji je ovaki futur u pitanjima: kakav u vam ara dati (tj. kakav hara mogu dati)? nit'
sam ora nit' sam kopa. nar. pjes. 1, 511, kako b), biti veseo kad
sam se juer kladio? ... 1, 589, kaIro u te ja ne dati, erko? 1, 552,
kako u ti putit krpu platna kad je meni snaha Vidosava savezala

SINTAKSA

,645

kose za direke? 2, 112, kako u ti, brate, odbaciti kad se nisam

vinom priestio? 2, 176, kakva li e ono biti vojska? JM. 106.
b) I futur esto znai u sadanjosti ono to se misli da jest,
ako i nema jamstva da doista jest. Primjeri: dva e ili dva i teko
e se nai zajedno jedno do drugoga. V. rjen. (1818) XXXIII,
u svakoj knjizi ima tamparski pogreaka, ali ja se nadam da i
u ovom rjeniku nee biti tako mlogo kao u drugim naim knjigama. LXX, izmeu sviju ove natampani pjesama najnovija
e biti 347. nar. pjes. (1824) XXXI, to su pali u ovake grijhe
protiv naroda svojega, uzrok e biti to su se poveli po gospodi.
kov. 14, oka je mesa ~u Boci) slabo kad skuplja od 10 krajcara,
vino je 5 krajcara oka, hljeb malo e to biti skuplji nego je u
Madarskoj. 40, jaMa'iliO he 6UTU H Bume OBaKoBHjex npMMjepa,
HO ja 3aCal\ He 3HaM Hl1je,I:\Hora. nar. posl. XL, l\OCTa he CTapa 6UTU
OBa nOCJIOB~a. 143, po 'Svoj prilici tome e biti uzrok to nai
ljudi misle da ... prav. sov. 9, g. Safarik nabraja oko etrdeset
knjiga koje su tampane u naijem krajevima, ali e ih jamano
biti vie. dr. izd. 3, 383, prije e biti istina da je Bali uzeo neto
bosanskih zemalja. D. istor. 90.
c) Meu vremena kojima se izrie neprava sadanjost (v.
571b) pripada i I futur, tj. i njim se esto izrie ono to se moe
dogoditi, pa se i dogaa svagda kad god se prilika desi. Primjeri:
ako se ko od raje poturi, odma ima-sva prava kao i ostali Turci,
i ne samo to ga nee niko prekoriti preanjom vjerom nego e ga
svaki jo radije pomoi nego roenoga Turina. V. dan. 2, 89, pravi
ajduk nikad nee ubiti oveka koji mu nita ne ini. 92, kad koga
Turci zatvore, oni (tj. obor knezovi) idu te se mole za njega, i molba
im se ponajvde prima; da je ko najkrivlji, kad oni sa selom skoe,
izbavie ga. 99, djevojke otimaju ponajvie momad koja nemaju
roditelja, iH a:ko ih imaju, a oni ih ne sluaju, nego se skiu kojekuda; a za potena momka i 'o d potena roda slabo e kad oteti
djevojku, niti e takovi momak otii u otmicu. rjen kod OTMHI.\a,
podmuklo pseto najprije e ujesti. nar. posl. 251, kad mu poslovi
dopuste, pohodie svakog od nas, pa nam pria zanimljivo. S. 5, 27.
d) Mjesto prezenta kad znai pravu sadanjost slabo se upotrebljava I futur: ko u ovome dogaaju ne mari za svoj narod ...
onome u kazati (tj. ja mu upravo sad kaem) da Rusi piu. V. pis.
37, doavi one pomisle da nee u onome ardaku biti njihova
sestra (tj. da nije). nar. prip. 9, to se Sveti smije Vuku ... na to
u kazati da ... D. sitno sp. 37, moliu 'Pokorno. S. 2, 80, 229, moliemo. 2, 257.

-646

GRAMATIKA

e) Dosta se esto uzima I futur mjesto kondicionala u namjernim, upitnim i u dopusnim reenicama. Primjeri: zapitaju ga
momci ta e initi sa ZivkQviem, koji je u drugoj sobi ranjen
leao, a on odgovori pozdravo kako e Zivkovi uti (tj. kako bi
uo). V. dan. 1, 78, svi koji su ovo gfedali zgledali su se od uda,
ne znajui ta e da misLe (tj. ta e misliti, v . 609a, - tQl bi
mislili). 2, 137, i ne naavi kuda e ga unijeti od naroda, popee
se na kuu i kroz krov spustie ga pred Isusa (tj. kuda bi ga
"lmijeli). luk. 5, 19, ti se mene ne boj, ja nijesam pobjegljiva da
tu pobjei (tj. da bih pobjegla). rjen. kod n06jerJhJ1B, ne bih ja
tu zmiju dofatila, i da e ti oi izvaditi (tj. i da bi izvadila). nar.
-pjes. 1, 200, soko leti preko Sarajeva, trai lada e e poinuti.
320, ubar-bilje beru l' te evojke? - zato mene brat nee e
vojke kad Old mene sva gora mirie? 1, 368, da e sada sablju
povaditi, da e pola vojske pogubiti, nevjere ti uiniti neu. 2,
277, uze vidro da e piti vode. 3, 552, Qna pone obukDvati gae,
a Dn podviruj nee li joj biljegu videti ego na nogama., nar. prip.
128, miljae samo kako e utvrditi svoje granice. D. istor. 156,
pratioci ga saletie neka 'Ostavi molitvu kako e moi umai raz'bojnicima. I. 245.
612. a) esto se I futur uzima za dogaaje u prolosti koji
su imali biti ili su se spremali da budu. T o je I' e l a t i v n a budunost, tj. budunost prema kojemu prolom dogaaju koji se
spominje, ali prema vremenu u koje se govori, to je prolost, samo
kasnija nego ona druga; ispor. relativnu prQllost u 594. Primjeri:
onda se podigne iz Vidina nekoliko stotina Turaka i pou na nj ega
(tj. na Veljka); a kad dou na poljednji konak, pa e kao sjutra
udariti, onda on skupi sve svoje momke, pa im ree. V. dan. 1, 75,
Mavani podignu se i udare na Ljenicu, nOI prije nego to e
udariti, poizopijaju se. 3, 175, Afis-paa ne samo to nimalo nije
s mnnjao da e ji (tj. Srbe) pokoriti nego povue sa sobOIm
mlotvo liina kojima e poglavice vezati. 5, 43, na tri dana prije
n ego e pobjei, Moler napie pismo srpskijem starjeinama. prav.
sov. 68, Dragutina metnu na busiju otkuda e arslan udariti. nar.
pjes. 2, 47, oni se popnu na jednu visoku planinu otkuda e dobro
videti. nar. prip. 59, pa otide u Klisuru tvrdu kud e proi Griu
Manojlo. nar. pjes. 3, 26, mnogo puta Srbi prolivae krv za one
lwji e im poslije biti gospodari. D. istor. 134, Dubrovnik svagda
se starae uiniti ugovore koji e mu biti korisni i podudarati se
s njegovijem znaenjem. 212, kao to je Mojsije napomenuo Izrailjd ma zapovijesti boije, pred to e ih Isus Navin prevesti preko

647

SINTAKSA

Jordana. pis. 126, otide prorok i stade na put kuda e car proi.
3 car. 20 , 38, pred to e Miloevi svato,v i poi na venanje, pop
Ilija je govorio s Miloem. M. 75, prije no to e Petar ii u Podunavlje, uzvrpolji se Bajan. N . 104.
b) Osobina je Nodilova jezika to obilno upotrebljava I futur
za relativnu prolost, gdje govori o dogaajima koji su se u prolosti poslije drugih koji se spominju dogaali ili dogodili (dakle
koji nijesu imali biti niti su se spremali da budu). Mjesto velike
mnoine primjera evo ih samo etiri: god. 572. buknu meu carevinom i Perzijom rat, to e uz male prekide tmjati dvaestinu
tekih godina (tj. to trajae): 53, Jovan Mistakon, onaj isti koji
e kasnije u Evropi nadbiti Avare, bio hude sree u Mesopotamiji,
gdje dvaput uzmae pred perzijskom silom. 85, obolje Komentiol
i osta u Viminiciju, pa e sam Prisko ravnati ratom. 111, car otputova k vojsci, pratila ga ena Martina, koja e i u ostalim vojnama
ponajvie boraviti uz mua. 322. Takav je' i ovaj primjer: utee
i doe k Davidu Avijatar, koji e 'poslije postati poglavar sveteniki. D. prip. 100.
e) I uope za prole dogaaje katkad se u pripQlVijedanju
uzima I futur: jednom stane se car razgovarati sa svojim sinovima: kud se to deva rod s nae jabuke? Na to e rei (tj. ree,
rekao je) najstariji sin: ja u noa:s uvati jabuku. nar. prip. 18,
kad ih car sagleda, ree svima koji su se onde desili: ta emo
sad? Onda e aneo rei: znate li ta? -102, otuda se povede rije
kako .. . pa e rei sestra mojega prijatelja. D. sitno sp. 41, petak
po Mratinu dne rei e mi sestra. M. 92, zaboga, duhovnie, upitae
Janko. 161, uznese im duh car besjednik obinim arom svoga
govora . . . te e jedan vojnik zaviknuti: gospodaru . . . N. 323, on
uuti, posle nekoliko trenutaka rei e mi opet. S. 2, 20, kad se
podloismo, on e nastaviti dalje: znate da ... 5, 10.
d) Sasvim je osamljen primjer u kojemu je I futur uzet za ono to
je u prolosti moglo biti (ali nije bilo): kad ne moe nita uiniti Vladislav,
a ta e uiniti Konstantin? (tj. ta je mogao uiniti?) D. istor. 37. Vidi jo
prvi primjer u 48lb i drugi u 501e.
OI<

..

613. a) U 312c reeno je kako se glagoli dati, htjeti, imati,

smjeti, znati zdruuju s oblicima budem, bude itd. i tako
nastaje drugi futur, koji se upotrebljava samo u zavisnim ree
n icama (u pogodbenima s veznikom ako, u vremenskima s vezn ikom kada i u relativnima) . To za tih svih est glagola izrij emoi,

648

GRAMATIKA

kom potvruje Vuk u rjeniku (1818) LVI, ali u svojim djelima

upotrebljava on samo oblike htjedbudem i mogbudem dosta esto,
imadbudem i znadbudem. vrlo rijetko, a dadbudem i smjedbudem
nikad. Primjeri: ako im ne mogbudemo nita uiniti, a mi emo
u planinu. V . dan. 1, 76, ako car edbude initi to protiv nas,
ovi e novi nai knezovi drati nau stranu. 3, 154, ako im ne
mogbudu kake pakosti uiniti, 'a oni polako da dou k svojim
anevima. mil. obro 95, ako bog htjedbude, vratiu se opet k vama.
d. apo 18, 21, ali e doi kad imadbude kad. 1 kor. 16, 12, ko htjedbude da im uini na ao, onaj valja da bude ubijen. otkr. ll, 5,
,da udare na zemlju svakom mukom kad god ' htjedbudu. ll, 6,
pita u ga, pa ako to znadbude, poslau i vama. prepo 2, 225 (1818),
ako komitet nikako ne edbude ili ne mogbude ovu priliku upotrebiti. 3 467 (1823), ,a ko j' tako poznat ne mogbude, ti je zovi u zelen.u bau. n~r. pjes. 3, 295, obeae da e polovinu dati, ako knez
i vlastela htjedbudu. D. istor. 246, koji ga god htjedbudu dignuti,
satre se. zah. 12, 3, tampae se kako tamparija mogbude poeti.
boko (188) 143, kad imadbudemo dobrih monaha, sve e se drugo
lako urediti. l. 160, koji htjedbude aliti se sa avolom, nee se
veseliti sa Hristom. 340.
b) Nalazi se primjer u kojemu oblik mogbudem slui za nepravu sadanjost: kad svi poviu na koju enu da je vjetica,
onda je veu i bace u vodu da vide moe li potonuti; ak" ena
potone, a oni je izvuku napolje i puste; ako li ne mogbude potonuti, a oni je ubiju. V. rjen. kod BjeruTIDl;a.

OSTALI OBLICI AKTIVNI

614. a) M o r a n j e u prolosti izrie se svezom npr. bio u

vati (sauvati). Rijetki taj oblik upotrebljava se samo u 2. licu
sing. Vuk u rjeniku kod 6:m'H navodi , primjere: bio ranije doi
(tj. imao si, morao si doi), ne bio ga zvati (tj. nijesi imao, nijesi smio zvati), ne bio mu davati. Drugi su primjeri: ako s' smije malenoj veeri, ti je bio veu pribaviti. V. rjen. kod npH6aBV1TH (iz neke pjesme), A. vrati se, Smiljo, majka te zove. B. bila
me. majko, od pree zvati. nar. pjes. 1, 33, o Manojle, trag ti poginuo! ti ne bio prodavati kuma. 2, 21, bio rvat na Kosovo (ree.
u Podgorici Turin Srbinu kad ga uje e se tui na teak ivot).
nar. posl. 13, ako si spavao, mui se sad i raspituj, ne bio se lijeniti. D. sitno sp. 114.

64~

SINTAKSA

b) Mjesto glagola imati ili mo.ati s infinitivom uzima se u.

dopusnim reenicama s veznicima da i malear glagol znati, npr.
znao [bih] uvati (sauvati) : da bih znao i umrijeti s tobom (tj.
da bih imao ~ umrijeti), neu te se odre i. V. mat. 26, 35, da bih
znao sve volove p1'odati, - da bih znao hljeb u pepeo umakat i.
(npr. uiniu to i to). nar. posl. 47, - neu tuan vjere izgubiti,
makar znao izgubiti (tj. makar imao izgubiti) glavu. nar. pjes.
1, 255, makar znao na kozi orati (uinit u to i to). nar. posl. 174.

SL02ENI GLAGOLSKI OBLICI PASIVNI

615. a) Pasivni oblici to su navedeni u 316, premda se

dosta upotrebljavaju, ali su obiniji aktivni oblici, npr.i moe
se rei: pohvaljen je od sviju svojih uitelja ili: bit ete od mene'
dobm poslueni ili: kad je baen u tamnicu, ali je obinije izrei
te misli aktivom, dakle : pohvalie ga svi njegovi uitelji, dobro
u vas posluiti, kad ga bacie (tj . ljudi, v. 40la) u tamnicu
itd. O pasivu koji se izrie aktivnim oblicima, dodavi im rijecu
se, nee se ovdje nita govoriti, jer je o njima bilo dosta govora
u 474.
b) Primjeri pasiva za sadanjost (v. 3l6a): tajne srca njegova bivaju javljene. V. 1 kor. 14, 25, ako bivate ukoreni za ime
Hristovo, blago vama! 1 petr. 4, 14, bivam oslev1'njen meu njima.
D. jezek. 22, 26, ako svi prorokuju i doe kakav nevjernik ili
prostak, bude polearan od sviju i suen od sviju. V. 1 kor. 14, 24
(u tom je primjeru neprava sadanjost, v. 571), livade su ureene D'jelim cv'jetom i crvenim. nar. pjes. 1, 53, zaleien je granicom . 1, 345, KO.JIJ1XO je MeHH p;oca,n; n031WTO. nar. posl. 89.
616. a) Primjeri za prolost (v. 3l6b): kad su Nijemci l79L
godine mir inili s Turcima, ugovoreno je i to da ... V. dan.
3, 136, pai. je odma javljeno da je u Srbiju prebegao Radi. 4,
15, etrdeset i est godina graena je ova crkva. jovo 2, 20, ne
htjedne opkoljavati i biti Deligradra, kao to je injeno preanji
jeh godina. prav. sov. 40, meni su pisana pisma u kojima se navodi
i to. dr. izd. 3, 70, esti sahat u koji je Hristos razapet pada u
podne. D. pis. 138, (svetenik) napomene mnoge grenike koji su
pomilovani i bolesnike koji su iscijeljeni. 231, koji su negda birani da pouavaju. 183. U tim primj.erima sloeni pasivni oblik
znai stanje koje je u prolosti trajalo ili se svrilo, a do sadanjosti se ne protee. Ali istim se oblikom moe izricati i stanje

650

GRAMATIKA

koje se u prolosti dogodilo, a posIjeci ili plodovi traju jo u vrijeme kad se govori (v. 593b): subota je nainjena ovjeka radi
(tj. to i danas jo vrijedi). V. mar. 2, 27, za nad i za vaskrsenije
iz mrtvijeh doveden sam na sud (tj. te evo sad na sudu stojim).
d . apo 23, 6, oba sina tvoja pogiboe, i koveg boji otet je (tj.
i sada se nalazi u rukama onih koji su ga oteli). D. 1 car. 4, 17.
Rijei koje su u ovom treem primjeru javlja starcu Iliju glasnik koji je utekao iz boja; ali malo ponaprijed (tj. 4, 11), govorei o tom dogaaju, pisac u svoje ime kae: boj bjee vrlo velik ...
i koveg boji bi otet i dva sina Ilijeva pogiboe. Sto je dakle piscu
prolost koja je bila i prola, to je glasniku napola prolost, napola
sadanj ost.
b) Pasivnu prolost imamo i u primjerima (koji svi znae
prolost koja se do sadanjosti ne protee): ne moe ovjek nita
primati ak'O mu ne bude dano (tj. ako mu nije dano) s neba. V.
jovo 3, 27, crkva stane bolje paziti razdaj ui svete dare, i tako
budu etiri posta izabrana da se u njih svruje ova hrianska
dunost. D. pis. 207, dozna se da je Ihnilat doao volu glave, te
bude baen u tamnicu. star. 2, 283, izuivi prava crkvena bude
1'een za sveenika. I. 205, u to se vrijeme rodi Mojsije i bi
tri mjeseca hranjen u kui oca svojega. V. d. apo 7, 20, u ove dane
izbavljena bi stolica grka od Saracina i Skita koji je bjehu opkolili. D. pis. 114, ena bi stvorena od rebra muevljega. 216,
Jenoh i Ilija ivi bie preneseni na nebesa. 328, bie obojica maem pogubljeni. I. 277, koji bijae baen u tamnicu. V. luk.
23, 19, Isus jo ne bjee proslavljen. j ov. 7, 39, koji (tj. pokloni)
bijahu isproeni u cara. D. istor. 17, kad crkva bijae estoko gonjena. pis. 36, primam dio hrane od koje bijah odagnan za neposlunost. 297, stade Isak otkopavati studence koji bjehu 'iskopani za vremena Avrama oca njegova. 1 mojs. 26, 18, naredba
boja bijae 'Onaj as ispunjena. Lj. 60, - Srbija je pod Turcima
negda bila razdijeljena na etiri sandakata. V. dan. 2, 54, niko
ga n~ mogae svezati ni verigama, jer je mnogo puta bio metnut
u puta i u verige, pa je iskidao verige i puta izlomio. mar. 5, 4,
jo od vremena dokle Kruevac nije bio uzet od Turaka. prav.
sOV. 41, sa njega (tj. sa avola) je i Adam bio izagnan iz raja.
D. pis. 179, tako je narodu izrailjskom dana bila hrana tajne
pWla. 196, - lupeu se uzimao vid, a hajduk je bivao objeen.
D. istor. 72, stari obiaj po kom je krivac bivao osakaen. 74,
da je tueni odmah dolazio na mu..'ke ili bivao osuen. 294, onu no u koju bivae predan uze hljeb. V. 1 kor. 11, 23.

651

SINTAKSA

617. a) Primjeri za budunost (v. 3l6c): ne osuujte, i

biti osueni. V. luk. 6, 37, a onaj sluga bie vrlo bijen.
luk. 12, 47, oni e ubijati i bie ubijani. Lj. 142, - onako mislim
kazati i za ostale (tj. pjesme), koje nanovo budu tampane. V.
-dr. izd. 3, 124, ako sueno bude, ja sam rad izdati ove knjige na
svijet. prav. sov. II.
b) Primjeri za imperativ (v. 3l6d): ne budi od mene ,eeno! ne budi primijenjeno! nar. posl. 195, mimogred budi ,eeno .
D. star. 3, 42.
e) Primjeri za kondicional (v. 316e): od knezova mnogi
ga ne priznavahu da ne bi bili izagnani iz zbornice. V . jovo 12,
42, onda bi sluge moje branile da ne bih bio predan Jevrejima.
18, 36, iz utrobe u grob bio bih odnesen. D. jov 10, 19, dadosmo
knjigu da biste bili rukovoeni na pravom putu. Lj. 7, - ko bi
zapalio drugome imanje, bivao bi saeen. D. istor. 72.
d) Primjer za optativ (v. 3l6f): proklet bio i ko ga rodio!
nar. pjes. 2, 295.
e) Pasivni infinitiv (v. 3l6g) je u primjerima navedenim
u 5l6b i 54lb: sablju celivati znai posjeen biti, ali mu naj.p rije treba postradati i okrivljenu biti.
neete

INFINITIV

618. a) Infinitiv obino slui za dopunu glagolima, imeni,cama i pridjevima. - Veliko je mnotvo glagola koji se dopunjaju infinitivom; takvi su ovi: biti (jesam), bojati se, imati, moi,
morati, poinjati, prestaj ati, stidjeti se, eljeti; primjeri: kuda mi
je sad ii?, ako se boji meni kazati, imam s tobom neto govoriti,
ne mogu nai, moramo platiti, -poeo je vikati, ptice prestaju pjevati, drugi bi se stidio to uiniti, eli li ostati? Takvi su i ovi
primjeri: ako misli boji biti, nadali su se dobiti togod, pomau
nam raditi, 'stoga naumi bjeati, obeao mi je poslati, rekla mi je
dati, ne smjedoe rea, oni znadu itati itd.
b)

Neobian

bi u

obinom

govoru bio infinitiv uz glagole kleti se i

kajati se, kako je u pjesmi: klela se djevojka v'jenca ne nositi i vinca ne

p i ti ni rabra ljubiti, - kaja se djevojka v'jenca ne nositi. nar. pjes. 1, 334-

335. Bit

poradi stiha mjesto: da

nee

nositi, da

nee

ljubiti.

619. a) Ima dosta i imenica koje se dopunjaju infinitivom;

takve su osim drugih ove: ast, dunost, nain, obiaj, prilika;
npr. imam ast pozvati vas, dunost mi je opomenuti ga, to je

652

GRAMATIKA

jedini nain izbaviti se ove bijede, on je imao obiaj na to pitanje

ovako odgovarati, nijesam imao prilike to nauiti. Takvi su i ovi
primjeri: grehota je tako raditi, nije ga ostavljala misao vratiti se
u svoj zaviaj, bila bi nepravda to ne priznati, njima je glaVnl
posao bio uvati kuu, nije muka takvu pjesmu spjevati, sramota
j e to ne znati.
b) Imenice koje se ovako dopunjaju ponajvie znae to apstraktno, sasma rijetko to konkretno, kako je u primjerima: da
je Luka bio pravi majstor nainiti stihove. V. dr. izd. 2, 383,
da sam gospoa uzeti iz tvoga dvora ono to mi je najmilije. nar.
prip. 135.
c) Infinitiv_ ~sto slui za dopunu i pridjevima, tako .izmeu
drugih (;vima: dostojan,' aUim, kadar, rad, eljan; npr. njemu
ja nijesam dostojan -odriJeiti remena na obui, duni smo poko?'avati se 'Starjeinama, nijesam kadar nauiti to, rad sam otii
kui, bio je eljan pohoditi me. Takvi su i ovi primjeri: 'neka
bude svaki ovjek brz uti, a spor govoriti, duga je lijepa gledati.
620. a) Dopuna je glagolska po svojoj naravi esto upravo
namjera, npr. htio sam ti kazati, eljeli su doi, odluih ekati.
A iz 498a dobm se zna da se namjera vrlo esto izrie reenicom
koja se poinje veznikom da; zato ta tri primjera mogu bez ikakve
promjene u znaenju glasiti takoer: htio sam da ti kaem, eljeli
su da dou, odluih da ekam. Takvi i slini primjeri, gdje moe
da bude i infinitiv i reenica s veznikom da, uinie, te se i uz:
druge glagole u kojih radnji ne lei namjera moe mjesto infinitiva
upotrebiti reenica s veznikom da. Tako se npr. govori ne samo:
poee dolaziti, ne mogu nai, ako smijem pitati, nije mu trebalo
moliti ve takoer: poee da dolaze, ne mogu da naem, ako smijem da pitam, nije mu trebalo da moli itd. Primjeri: samo nadriknjige ne mogu to da razumiju i da priznadu. V. rjen. (1818)
XXXII, pa se dalje ne moe da proita. dan. 1,9, nije eo od nji da.
p1-imi. 90, ne moe da naui. dan. 2, 2, koje on mora da trai. 113,
koliko puta htjeh da skupim eda tvoja. mat. 23, 37, ne htje da.
pije. 27, 34, Ka.n; ce xohe aa Kaxe. nar. pool. 93, nocao He MOORe y
Hanpe.n;ax aa uae. 270, ali se oye ne moe da naini. dr. izd. 2, 164 r
oni ne smeju da udare. nar. prip. 42, Milutin se obree da ne dosauje grkim zemljama i da pomae tastu na Persijance. D. istor.
32, sultan zapovjedi vojV'odi da pokvari gradi. 183, jedva ekaju
kad e ,da se vide. M. 123. Isto moe biti i iza rijei nemoj (tj . nemozi, v. 86b i 314b): nemojte da ga ubijete. mil. obr. 116, nemoj
da se plai. nar. prip. 76, nemoj malo da ite. D. 2 car. 4, 3, nemo]

SINTAKSA

653

da odbije, bok. (196) 121. U 60ga navedeno je dosta potv rda da

se infinitiv isto tako moe zamijeniti i u futuru, npr. ja u da u im
mjesto ja u uiti itd. - Takvo zamjenjivanje nalazi se i onda kad
je infinitiv dopuna kojoj imenici ili pridjev u (v. 619 a , b) , npr.
koji je rad koga da naui itati. V. dan. 2, 4, zato je njiov najvei posao da skupe dosta novaca. 2, 84, ko je rad sasvim da razume ovu knjigu. miL obro predgovor, opet nije kadar da pozna.
dr. izd. 3, 125, glavna misao despotu bijae da podigne june
Slovene na Turke. D. istor. 121.
b) Zamjenjivanje, o kojem se ovdje govori, mnogo je obi
nije u istonim krajevima, npr. u Srbiji, negoli u zapadnima,
a i na istoku to je koji kraj blii bugarskom jeziku (u kojem se
infinitiv uvijek onako zamjenjuje), to vie Uipotrebljava mjesto
infinitiva reenicu s veznikom da. Sto se vie udaljujemo od tih
istonih krajeva prema zapadu, vidimo da je infinitiv u narodnom jeziku sve obiniji i sve se jae dri. Danii je pomenutu
zamjenu infinitiva mnogo manje upotrebljavao nego Vuk, a Vuk
opet mnogo manje nego mnogi srbijanski pisci, koji se u tome
dre narodnoga srbijanskog govora.
621. a) Nalazi se i obrnuti pojav, tj. mjesto reenice s veznikom da uzima se infinitiv. To je zamjenjivanje kad se uzvikuje u udu, u ljutini itd., npr. kakova rijetka budalatina? ta?
sve susje cistvo pobuniti, dati se pei od glave do pete, samo da
ne izgubi list! (tj. da susjedstvo pobuni, da se dade pei!) . V. dan.
2, 137, a kakav bi bio starjeina, te suditi jednom zemljom ravnom,
pa se tebe sestra ne bojati! (tj. ti da sudi, tebe da se ne boji!). nar.
pjes. 2, 235, mlado mome, ti l' Turkinje davat u kaure! (tj . ti da
daje!). JM. 352 . Ispor. primjer: a ti, more, mejdan da dijeli!
u 507b.
b) Infinitiv rei poesto se upotrebljava mjesto reenice da
reem ili da reemo. Primjeri: pust namastiri ili upravo rei zidine od njega. V. dan. 1, 18, koliko e Srbija ili upravo rei vei
komad Srbije plaati caru. miL obro 142, to kvarenje (jezika) traje
i upravo rei napreduje jo do dananjega dana. pis. 17, kad se
ovako dobro napiju ili upravo rei opiju. rjen. kod Me3e, da se
primi pravopis to je mogue laki i savreniji ili najkrae rei
prema svojstvu jezika. dr. izd. 3, 305, ovjek i jest tako rei samo
zato zaet da ... l. 270, on je tako rei obljeven srebrom. M . 226,
tu no upravo rei nisam trenuo. . 2, 126, nego je, istinu rei, bio
prava nakaza. 2, 248.
.

654

GRAMATIKA

c) Zamjenjivanje, o kojemu je ovdje govor, mislim da je i u

primjeru: ove zanate zna gotovo svaki Srbin, samo to nema svaki
alata, npr. da naini iznova bure ili kola; ali obru nabiti, oko
kola ili u vodenici to popraviti, za to slabo ko, trai majstora (tj .
da nabije, da popravi). V. dan. 2, 102. Isto e biti i u primjerima:
istina da Turin ne smije Srbina ubiti javno, ali udariti ibukom
ili tapom, tome suda nema. dan. 2, 88, Dubrovnik je imao zato
ne doputati (tj. da ne doputa) da ko u upi njegovoj kupi mnogo
zemlje. D. istor. 220.
622. a) U 401a reeno je da infinitiv moe da bude subjekt;
evo tome i drugih potvrda: eti ono to nije mogue, ne pokazuje
li premalo soli u glavi? V. rjen. (1818) IX, s Turcima boj biti nije
babe pr ljiti POl mraku (u tom je primjeru prvi infinitiv subjekt, a
drugi je predikat) . dan. 3, 181, tampati pesme rave i lude ja
mislim da bi bila prava budalatina. pjes. (1833) XXXVIII, neumivenijem rukama jesti ne pogani ovjeka. mat. 15, 20, vino piti, a
ne opiti se nit' je bilo niti moe biti. nar. pjes. 2, 132, dobro mi je,
moj brate Alile! doekati - izginuti listom, ne doekat - zazor
i sramota (inf. izginuti je ovdje predikat). 3, 159, velika dobrodjetelj vladalaka, umjeti u sebi sastaviti radnju i za unutranje
i za spoljanje dobro zemaljsko jako sjaje u Duanu. D. istor. 55,
biti graanin dubrovaki drae se za znatnu stvar. 346.
b) U 423a navedeni su primjeri iz kojih se vidi da se subjekti kad ih je vie esto s predikatom veu rijecom to. Ista se
rijeca poesto uzima i onda kad je subjekt infinitiv, osobito ako
su dva ili vie; npr. prijatelju ili znancu svome, koji je na daleko
preko bijelog svijeta, poslati misli svoje na komadu artije, itati
to su drugi pisali prije dvije iljade godina, i napisati da mogu
drugi poslije nekoliko iljada godina itati: to je nauka koja um
ljucld gotovo prevazilazi. V. dan. 2, l, upravo pokazati kako su se
planine po Srbiji razgranale i isprekrtale i naznaiti imena sviju
brda: to e se samo onda moi kad gospodar od Srbije poalje
svoje zemlj emj erce. 29, ljude ispovijedati: to je samo kaluerski
posao. 112, ne primati nita novo, nego se drati sve starine: td je
zlo; ali primati svata prije vremena i bez izbora: to je j-o gore.
lai i op. 18, jer pisati nikakijem narjeijem, nego mijeati jedno
s drugima i tako praviti njekakvo novo: to je jo gore nego pisati
nikakvqm ortografijom. pis. 8, dati kome zemlju da je uiva: to
j o ne znai odrei se vrhovnoga prava nad njom. D. istor. 204,
nai u istorijskom djelu misao i znaenje njezino: to nije posao
za razum Svetiev. sitno sp. 375.

sn.TAKsA

655

623. a) Infinitiv se upotrebljava katkad u pasivnom smislu,

npr. zapovjedi joj dati (tj. zapovjedi da joj se da). V. mat. 14, 9,
neke stvari teke razumjeti (tj . da se razumiju). 2 petr. 3, 16,
neobian junak pogLedati (tj . da se pogleda). nar. pjes. 3, 159,
kalina je lijepa gLedati, al' je grka zobati (tj . da se gleda, da se
zoblje). nar. posl. 128, zato je bilo zabranjeno izvoziti ito. (tj . da
se izvozi). D. istor. 197, isto su tako doputali prenositi robu (tj.
da se prenosi). 240.
b) Katkad se infinitiv uzima mjesto futura, npr. ono su ti
braa roena, svi izginut (tj. izginut e) jedan za drugoga, ne
pobjei (tj . nee pobjei) jedan od drugoga. nar. pjes. 3, 157 (u
istOj pjesmi na istoj strani malo dalje stoji: ono su ti pr~morski
hajduci, sve izginut jedno kod drugoga, nee pobje jedan od
drugoga), ili vuk ne doi ili ue ne nai (tj. nee doi, nee nai) .
nar. posl. 102, kad dou vile k oima, ili vile puknuti ili oi skoiti
(tj. puknut e, skoit e). 116.
c) Mjesto optativa u dopusnom znaenju (v. 630c) upotrebljava se u junim krajevima katkad infinitiv, npr. A. vrat' se
natrag, mila snaho, .karau ga ja. B. il' ti karat il' ne karat (tj. ili
ti karao ili ne karao) , ne vratih se ja. nar. pjes. 1, 296, bit mi
brata i eljeti, na glamnje mu ne sjeeti (tj. bilo mi eljeti, makar
mi bilo eljeti, v . 614a). nar. posl. 14, znati mi i kokotom orati
(npr. neu to i to uiniti, tj. znao orati, makar znao orati, vidi
614b). 93.
d) Mjesto kondicionala u upitnom znaenju (v. 604a) uzet je
infinitiv u primjeru: sin ovjeij nema gdje glave zakLoniti (tj.
gdje bi zaklonio) . V. mat. 8, 20.
e) Katkad se infinitiv uzima mjesto glagolske imenice, kako
je u primjerima navedenim u 517e: dobroga je pastira ovce
strii, a ne derati (tj. strienje ovaca, a ne deranje), nije tvoje
kaditi Gospodu (tj . kaenje Gospodu, nije tvoje, nije tvoj posao).
Ovome drugom primjeru odgovara primjer: kako je to mogao
initi, nije nae ispitivati. V. dr. izd. 3, 278. Odve je slobodno
upotrebljen infinitiv mjesto glagolskih imenica u primjeru: jer
htjeti (tj. hoenje) imam u sebi, ali uiniti dobro (tj. injenje
dobra) ne nalamm. V. rimlj. 7, 18. Tu je Vuk zacijelo uzeo infinitiv drei se crkvenoslavenskog teksta, u kojem je tako. Mislim da je infinitiv mjesto glagolske imenice i u primjeru :'
ovo su samo primeri od muka neuveni u nae vreme, a ostalima
ni broja nema, npr. udariti oveku 100-200 batina, isprebijati
mu kosti itd. V. mil. obro 69.
.

~56

GRAMATIKA

reenicama s rijeima
zato germanizam, npr. emu duljiti rijei? l. 408, ne znam
zato pisati te tue rijei? S. 5, 65. Sto se u nar. pjes. 2, 137 nalazi
stin: bez nevolje jer gradit' nevolju, tu oblik gradit' ne stoji mjesto
graditi, nego mjesto 2. lica plur. gradite. - Ne odgovara duhu
.n aega jezika ni infinitiv mjesto imperativa, npr. gledati m jesto
gledaj ili gledajte: o Gotima gledati na str. 127. N. 447, za daljnji
razvitak meu Hrvatima gledati rasprave F. Rakog . 455.

f) Drim da je infinitiv u upitnim

<emu,

GER!UNDIJI'

624. a) Gerundiji su svojim postanjem pravi prilozi. Skrajnje

pletavi bit e isto i to ga vidimo u prilozima ljeti,
zimi, lani (vidi u 486a), a i za oblik pletav moe poredbena slavenska gramatika dokazati da je svojim 'Postanjem prilog, a o
obliku pletu vidi u 248d. 2 Kako su dananji prilozi dobro, zlo,
-mnogo itd. nainjeni prema pridjevima dobar, zao, mnogi itd.,
iako su i gerundiji npr. pletui, pletavi nainjeni prema negdanjim glagolskim . pridjevima (ili participima) 'koji su se sklanjali,
v. 250.
b) Kad su, dakle, oblici pletui, pletavi (pletav) pravi prilozi,
<onda treba da znae nain, tj. da odgovaraju na pitanje kako?
(v. 485a), pa oni doista i m o g u to znaiti; kad se npr. kae:
:mati mu plaui odgovori. nar. prip. 35, tu oblik plaui znai
nain, tj. odgovara na pitanje: kaka odgovori? Tako je i u primjerima : danas sam ruao stiojei (tj. stojeke), zapjevavi ode u drugu
sobu, zaplakavi progovori mu itd.
c) Kako prHozi esto znae v r i j e m e (v. 485a), tj . odgovaraju na pitanje kada, tako i gerundiji mogu imati to znaenje,
llpr. putujui tako (sluga) nae kraj mora nekaku decu (tj . kad je
putovao, nae). nar. prip. 52, idui tako i traei ga svuda doe
k sunevoj majci. 70, doavi ona kui svue se. 162, 'uvi to car
<odmah dozove onoga momka. 191.
'i u

pletui,

625. a) Kad gerundiji mogu znaiti vrujeme odg{JIVarajui na

pitanje kada, onda je jasno to oni mogu imati i u z r o n o zna-enje, jer se veznikom kada ne izrie samo vrijeme nego i uzrok
{v. 503c). Primjeri za uzrono znaenje gerundija: Timotije, ili
Vidi biljeku uz 247a.
PO Reetaru gerundiji na -i i -vi nisu oblici lok. sg., nego ukoen!
oblici nom. sg. i pl. mukoga roda koji su zamijenili fleksivne participe.
1

SINTAKSA

657

ne znajui (tj. jer nije znao) za tu zapovijest ili mislei da je on

moe prestupiti, izbaci puku. V. dan. 3, 191, ne doekavi odgovora na ovu knjigu, Srbi udare na Karanovac. 5, 34, Srbi takoer,
()silivi i ve gotovo zavadivi se s carem turskim, stanu gledati
:zgode i traiti uzvoke. 47, i tako paa, elei i sam paaluk svoj
rasprostraniti, pie u Carigrad. mil. obro 133, ne imavi sree dobiti
.odgovora, ne znam je li .... prepo 4, 546 (1841), car doznavi od
slugu ta je i kako je, metne uvee pod bradu suner . nar. prip.
74, knjievnost koja, budui na tuem jeziku, osta im tua . D.
sitno sp. 309, prezirui sve zemaljsko nijesu bili samoivi. I. 21. Ovamo pl1istaju i prjmjeri u .kojima je gerundij budui zdruen
s kojim pridjevom: Josif, mu njezID., budui poboan (tj. jer Je
b iopo1)oan) i ne hotei je sramotiti namisli je tajno pustiti. V .
mat. 1, 19, savjest njihova slaba budui pogani se. 1 kor. 8, 7,
svjetuje da duhovni budui ispravljamo one koji padnu. D. pis.
232. Ima primjera u kojima je pridjev sam bez gerundija budui :
Miloje silan i bijesan, a uzdajui se u Mladena nije gledao Petra
da ublai. V. 'Prav. sOV. 28, Zeani nezadovoljni despotom nanovo
ga dozvae meu se. D. istor. 99, narod zadovoljan onijem to
imae oplaka ga kao oca. 111.
b) Kako se veznikom kada takoer esto izrie p o g o d b a
(v. 505e), tako nije udo to gerundiji mogu znaiti i pogodbu,
npr. inei ovo (tj. ako inite, ako uinite) ne ete pogrijeiti
nikad. V. 2 petr. 1, 10, kao to je i meni mnogo puta govorio da
<:u piu6i ovako narodnijem jezikom ostati do vijeka samo prostonavodni spisatelj. dr. izd. 3, 68, volim uti i da mi boluje, neg da
s cln1gom dragom aikuje; bolujui ikad e mi doi, aikuju nikad
ni do v'jeka. nar. pjes. 1, 268, onda e bez sumnje vlast i sama
:znati da uvedavi (tj. ako bi uvela) ovu gramatiku u srpske kole
ne bi uinila .onoliko dobra. D. sitno sp. 334, Toma ne htjede vjerovati da je Isus uskrsao iz mrtvih, ne uvjerivi se o tom svojim
(Jima. I. 420.
c) Budui da pogodbeni veznici mogu znaiti i d o p u t an j e (v. 506a), zato mogu i gernmdiji imati takoer tu slubu;
npr. zato im govorim u priama, jer gledajui (tj. premda gledaju)
ne vide i ujui (tj. premda uju) ne uju niti razumiju. V. mat.
13, 13, ljubite neprijatelje svoje i inite dobro i dajite u zajam
'ne nadajui se niemu. luk. 6, 35, ov:o ele i itu ljudi koji, ne znajui ta je pravopis, itu da se ini ono to sami niti ine niti
mogu initi . pis. 83.

658

GRAMATIKA

d) I mjesto relativne reenice, tj. reenice sa zamjenicom

koji, uzima se katkad gerundij, npr. kako ti, Jevrejin budui (tj.
koji si Jevrejin), moe iskati? V. j ov. 4, 9, Rodofinik budui
rodom ak iz Rodosa (tj. koji je bio) moe biti da nije ni znao.
prav. sav. 25, mislim da je pisao kakav Rus bavei se (tj. koji se
bavio) meu Srbima. D. star. 1, 3, da bi svijet naao put vodei
(tj. koji vodi) iz onih zala. I. 27. Ta se sluba gerundija razvila
ovako: iz 472c zna se da se mjesto koji esto uzima rijeca to
koja se po padeima ne mijenja (npr. ovjek to je bio kod mene,
tj. koji je bio), pod a) pak u ovom reeno je da gerundiji mogu
imati uzrono znaenje, a ri.jeca to esto slui kao uzra ili veznik
(v. 503d), nije, dakle, stvar udna to se i mjesto relativne
reenice uzima gerundij.
626. a) Gerundiji mogu znaiti sastavljanje i suprotnost, tj.
mogu se uzimati mjesto usporednih reenica s veznicima i, a (v
492a i 493a). Primjeri za sastavljanje: koji iahu pred njim i za
njim vikahu govorei (tj. vikahu i govorahu): osana! blagosloven
koji ide u ime Gospodnje. V. mar. 11, 9, u koju (tj. kotaricu) on
ue i sjedne drei (tj . i drae) na dugakom ranju peeno jagnje.
nar. prip. 200, Stoja legne malo u hlad da se odmori pok1-ivi se
(tj . i pokrije se) po licu jednom od one tri marame. 38, na to mu
ja odgovorim .... te biljege neka donese meni, te u ih preistiti
i u red namjestiti i potom natampati kazavi (tj. i kazati) da mi
je grau za to on dao. dr. izd. 3, 81, da ste se vi odma vratili
pitavi za mene i traivi me ane. prepo 4, 166 (1831). - Primjeri
za suprotnost (gerundij je - ini se - svagda zanijekan): ni sad
ne mogu na nj pomisliti ne nasmijavi se (tj. a ne nasmijati se).
V. dan. 2, 136, ja ovu stranu muku otrpim ne maknuvi se (tj.
a ne makoh se). 136, on valja da nae kako e i ovake rijei pisati
ne grdei slavenske ortografije. pis. 6, otidemo svaki u svodu sobu
spavati ne prOgovorivi jedan s drug!i jem ni jedne rijei. dr. izd.
3, 119, mladi izae iz kola nita ne uivi u njima. pripr. 71, pisao
ga je iprijan kaluer ne kazavi odakle je prepisao. D. sitno sp.
318, iz te kue odlazimo ne hatei se tu ni vode napiti. M. 187.
b) Samo se po sebi razumije da pro1i gerundij od trenutnih glagola
trenutnu radnju; tome se protivi primjer: ovaj ih dzvede uinivi
udesa u zemlji misirskoj i u pustinji etrdeset godina. V d. apo 7, 36. Jamano je Vuk oblik uinivi mjesto inei uzeo drei se erkvenoslavenskog
teksta, ali moe podndjeti i oblik uinivi, premda radnja traje 40 godina;
ispo primjere u 482b: tu je trudna eta poinula tri bijela dana itd.
e) Katkad se nalaze gerundij proli i sadanj'i jedan do drugoga, svaki
s:t svojim znaenjem, i to prvi na prvome mjestu, drugi na drugome: predanivi tu (Emanuel) jedan dan razgledajui kako stoji francuska vojska,
znai

SINTAKSA

659

uzme put nadesno. V. eman. 40, kamo ti ena? zapita moja mati zaudivi
se vrlo videi me sama. dan. 2, 140, oocadusULu ce HeKaKoj 6yJI~ cJtyULajyh.u CSa1<:1i oan oepsuULa Ije B~'le cOKaKoM: "WTO roI) KO '1~H~, CBe ce6~",
HaYMM JIa My JlOKa2Ke JIa TO HMje ~cTMHa. nar. posl. 354, podviv ruke ljuba
Ivanova dvol'ei je suze prol'jevala. JM. 102. Obinije bi bilo da je u svakom
od tih primjera mjesto jednoga gerundija uzeta reenica kakvu on sobom
zamjenjuje, dakle ovako: poto predani ..., kad me vidi ... , poto se dosadi . .., poto podvi ruke ...

627. a) Katkad se gerundij protee na rije koja stoji u akuzativu: spaija potegne iz pitolja njega posred srijede pa ostavivi
ga u sobi jo koprcajui se pobjegne u Njemaku. V. nar. pjes.
(1824) XXX, da su tebe zaboljele ruke ljuljajui nejaka unuka.
nar. pjes. 1, 612, te pogubi lepu Janju steru lonicu. 613, nae
jadnu gospu kukajui. 2, 458, ljuta kadu uhvati groznica gledajui
na strane hajduke. 3, 436. Jamano bi se ovako mogao upotrijebiti
i proli gerundij, npr. ljuta kadu uhvati groznica pogledavi na
hajduke.
b) Cee se gerundij moe protezati na rije koja stoji u dativu, kako je u primje:vima: nekome se dosadilo sjedei besposlenu pa otiao kui. V. dan. 3, 196, jer mu je sva glava bila iseena
tukui se negda s Turcima. pjes. (1833) XV, kad mu se idui u Rim
razbila laa. rjen. kod MJbeT, kad joj (tj. kokoi) spadne perje
leei na jajima. kod CYI'IHJ;aTJ1 ce, istrunu mi jagluk i marama u
marami groe odnosei, a jaglukom suze utirui. nar. pjes. 1, 441,
teko Turkom trgujui s Markom. 2, 348, dok objema rspanula
dua pitajui jedan za drugoga. 4, 11, vojvodi se umorie ruke po
Morai sijekui Turke. 4, 379, teko vuku ne jedui mesa, a junaku
ne pijui vina. nar. posl. 313, teko loncu iz sela zaine ekajui.
315, da ti se dosadi itajui ove pjesme. D. pis. 92, tri dana hodivi
po pustinji ve im se dosadi. prip. 73, Vom. gledajui kako se Ruta
poteno vlada, omili mu. 88.
c) Dosta se esto i to nalazi da je gerundij zdruen dodue
s rijeju koja stoji unominativu, ali u istoj reenici ima dativ
line zamjenice koji se protee na taj nominativ. Primjeri: aja
paa doavi s vojskom u Caak, doe mu narod i donese ranu.
V. mil. obro 63, Isus pogledavi na nj, omilje mu (tj. Isusu omilje
onaj kojega je pogledao). mar. 10, 21, Irod vidjevi Isusa, bi mtL
(tj. Irodu) vrlo milo. luk. 23, 8, B03enu 'IoeK BeCJIOM, rryKHe My
rY}KBa. nar. posl. 200, prije nekoliko godina premeui ja u Karlovcima jednu srbulju i jednome od profesora pokazujui razlike
izmeu dananjega crkvenoga i staroga naeg jezika, on mi rekne
da su to sve pogreke. dr. izd. 3, 366, Meedovi gledajui u rukonou koja je bila lijepa evojka, omili mu. nar. prip. 4.

660

GRAMATIKA

628. a) Ima pisaca koji misle da ne valja upotrebljavati gerundija uz rije koja je razlina od subjekta u glavnoj reenici,
ako se gerundij razvee u reenicu kojoj po smislu odgovara. Zato
oni ne bi napisali, npr. doavi ja k svojemu starom prijatelju (tj.
kad sam doao), on se vrlo obradova. Ali u Vuka i u narodnim
pjesmama nalazi se ta konstrukcija tako esto da je ne moemo
odbacivati (valja mi dodati da je Danii nije upotrebljavao).
Pri1njeri: Srbalja tu nije bilo trista ljudi, a sad, otiavi jedna
dobra etvrtina, ne ostane ji mlogo vie od dvjesta. V. dan. 3, 182,
videi sad Nijemci da to nije ala, doe varadinski general u
Zemun. 185, sad iziavi ja opet meu srpske spisatelj e, evo i
"Danice" meu itatelje. 5, predgovor, sad se razviju pletke i
medusobna prort;erivanja, bacajui krivicu jedan na drugoga. mil.
obro 17, ne budui pristanite zgodno za zim()IVnik, svjetovahu
mnogi da se odvezu odande. d. apo 27, 12, ne pusti u nemar dar
koji ti je dan po prorotvu, metnuvi starjeine ruke na tebe. 1 tim.
4, 14, kad svatovi ve ustanu da pou, onda na kunome pragu
prostru struke, i djevojka kleknuvi na njih, otac joOj dade dobru
molitvu. rjen . kod A06pa M OJU1:TB a, ja pristavi rado na to, on
doe k meni u odreeni dan sa svojim kolima i, uzevi me u njih,
poemo k Rodofinikovoj kui. prav. sOV. 37, i tako baron Siling
vra.tivi se k meni, iziem i ja iz kola te otidemo. 38, tako oni tijo
govorei, edo malo pade na zemljicu. nar. pjes. 1, 623, tako one
tijo govorei, pue puka iz kaurske vojske. 3, 555, nejma ljeta
bez ureva danka, nejma brata ne rodiv ga majka (tj. ako ga
ne rodi, v. 625b). JM. 153, ko l' e nama u svatove poi, svak
zna.dui (tj. kad svako zna) za tursku nevjeru? 335, on pomolivi
se bogu, oluja se udesno utia. I. 345. pregonei se crkovnjaci,
slabila se zemaljska obrana. N. 135. Nominativ u takvim reeni
cama zove se a p s <o l u t n i.
b) Da poraba jednoga i drugog gerundija, kako je u navedenim primjerima iz Vukova jezika, nije nikakva pogreka ni izmiljotina Vukova,
tome je dokaz to se oba gerundija isto tako esto upotrebljavaju u starijem
tokavskom narjeju. Ja u ovdje navesti tome samo nekoliko potvrda
(mjesto vrlo mnogih drugih) iz dalmatinskih pisaca XVIII vijeka i iz slavonskih iz druge polovine toga vijeka i iz poetka XIX (vidi moje lanke
o jeziku dalmatinskih pisaca u "Radu jugosl. akad.", knj. 211, str. 89 i u
istom "Radu" knj. 180, str. 87). Evo ih (iz dalmatinskih pisaca): stojei Isus
na molitvi, k njemu se Juda pribliavae; osvanuvi dan, skupie se zajedno;
Irud hotijui ubiti Isusa, Marija i Josip pobigoe u Eipat; izree svoj grih,
nahodei se svakom grihu likarija; on te vodei, zai ne moe; 2udije ubigav~i u sinagogu, krst jani zapalie je; naredi se pokora, a pokornik primivi
ju, ispovidnik ree, - (iz slavonskih pisaca): uvi Josip ove rii i motrei
Ben j amina, uzavri u njemu od dragosti srce; izdavi Juda metra svoga,

SINTAKSA

661

popadoe ga (tj. Isusa) nemile ubojice; sveti apostoli postavljajui ruke

svrhu krana, primahu isti krani duha svetoga; dan osvanuvi, vas varo
buniti se poe; malo vrime proavi, opet se namiri kurjak na jednu kravu;
Eva od vraga privarena, nijedno poelenje na to ju ne priteui, od zabranjene voke jila je.

e) Jedan i drugi gerundij uzimaju se poesto u pasivnom

npr. po pismu sudei (tj. ako se sudi) starije je. V. dan.
l, 15, ovo je prvi namastir od Caka idui (tj. kad se ide) uz Moravu. 34, uZazei (tj. kad se ulazi) u don.ji grad s lijeve strane stoji
stara crkva. 43, ravi su ono Kara-orijevi prijatelji koji misle
da se Kara-orije ne moe hvaliti ne kudei Miloa (tj. ako se
ne kudi Milo). lai i op. 31, g. Mati uzev.h (tj. ako se uzme) jedno
s drugijem ima pravo. pis. 23, oko dvjesta koraka poav (tj . kad se
poe) niza Savu poznaju se ostaci od velikoga anca. rjen. kod
.n;e6pu;, poglavice su dosad jednako govorile da .. .. ali sad, ubivi
careva vezira i iskrstivi turske ene i djecu po Biogradu (tj. poto
je ubijen vezir i poto su iskrtene ene), to se vie nije moglo
govoriti ni vjerovati. prav. sov. 23, pokraj furune sjedei (tj. ako
se sjedi) nita se ne dobija. nar. posl. 253, poradivi (tj . ako se
poradi) bog e dati. 255, ne moe se carstvo zadobiti na dueku
sve duvan puei. nar. pjes. 4, 134, "djedina" je porodina drava,
tako rekavi (tj. ako se tako ree) kolijevka i postojbina rodu.
D. istor. 12, pojui (tj. kad se poje) pobjednu pjesmu vie se ne
staje, nego se ide u oltar. pis. 160, jer se one (tj. mane) sve mogu
popraviti neto izostavivi (tj. ako se izostavi), a neto preinaivi.
sitno sp. 172, vi ste se, izuzev mali broj, pokazali uporni. Lj. 11,
koji su tako rekavi ivo ispisana knjiga. S. 2, 43.
znaenju,

d) I za ovu porabu jednoga i drugoga gerundija misli ponajvie dananjih pisaca da je pogreka i da je ne valja upotrebljavati. Ali da to
nije nikakva pogreka, to se vidi iz knjiga starijih tokavskih dalmatinskih
i slavonskih pisaca, u kojih je poraba obaju gerundija u pasivnOj slubi
posve obina. Evo tome potvrda uzetih Iiz mojlih naprijed pod b) navederuih
lanaka (iz dalmatinskih pisaca) : Foka naredi da se udilj ima prida nj
dovesti Mavricijo, i dovedavi ga (tj. poto je doveden) ini mu na oi pogubiti pet sinova; pravo istomaivi (tj. ako se istomai) ovo ime hoe rei
"pomazan"; molitva kOja se samo s pamet ju ini ustmi nita ne govorei
(tj. a ustima se nita ne govori); oni odgovorie da je potribito povesti svu
ivotinju, ne znadui (tj. jer se ne zna) koliko se hoe za initi bogu posvetilita; inako inei (tj. ako se ini) smrtno se sagriuje; suze prolite promiljajui (tj. kad se promilja) muku Isusovu bivaju slatke naemu Spasitelju, - (iz slavonskih pisaca): bre katkada spasenje biva zazvavi (tj. kad
se zazove) ime Marije na pomo; valja da posli pas.tir duhovni sve os.tale slube uOini koje se krstei (tj. kada se krstilo) nisu u.inile; donesavi ju (tj .
knjigu) kralju i protivi mu pritnje, razdri na sebi odiu (tj. kralj . poto je
knjiga donesena i prooitane prijetnje); kako se med vaditi. more ne tuei

662

GRAMATIKA

pele (tj. da se ne tUe); bili su zatvoreni svi trgovci ne kazavi (tj . a ne

kaza se) njima ni termin kada e izii; dole su do prvoga grada moskovskoga idui (tj. ako se ide) od Azova.
e) NaU stari pisci, kako se vidi iz akad. rjen. kod "biti" na str. 369a,
esto (prema talijanskom jeziku) opisuju proli gerundij te piu npr. budui
vidio, budui otiLa mjesto vidjevi, otiavi. Jedan se takav primjer nalazi i
u Vuka, koji ga jamano nije nainio prema talijanskom jeziku: koja (tj.
drugarica) budui odrasLa (tj. odrastavi) u ladu nije bila nauena takome
trudnom putu. dan. 2, 139.

PARTICIPI'

629. a) Particip aktivni ponajvie slui za tvorbu razlinih

sloenih oblika, npr. pleo sam, plela bih, bijasmo pleli itd. Ali se
On dosta esto upotrebljava i izvan tih sveza sasvim kao pridjev,
tj. ne samo u nominativu nego i u drugim padeima, u atributskoj
i u predikatskoj slubi. Obiniji su u toj slubi neprelazni glagoli
negOli prelazni; uzima se i od refleksivnih glagola, ali bez rijece
se. Primjeri: u naim e zemlj.ama mjesec pomrao i izii. V. dan. 1
(u kalendarskom prorotvu), stijene negda gole, a ponajvie obrasle
malom umom. 3, Boinavi je bio suvi dugaki obraza s ispalim
jagodicama. 4, 20, npHjel)e npeKO C.Mp3Jte BOGe. nar. posl. 118,
stablo u prorasla crnoga luka. rjen. kod 6a'l:Ba, k usijalome eljezu. D. istor. 74, gospodar od oteene haljine ili od pobjegla
eljadeta. 292, primivi osiromaile sl'odnike. 331, da upalome
ovjeku ponovimo oblik boji. pis. 74, da te ne zatvora od mene
paloga. 90, uskrslomu neka se poklone. 272, kad braa ive zajedno
pa umre jedan od njih bez djece, onda ena umrloga da se ne uda.
5 mojs. 25, 5, nego e ti Gospod dati srce plaljivo, oi iiljele i
duu iznemoglu. 28, 65, razmiljae o svojoj razgranaloj trgovini.
. 5, 135. Ovamo idu i primjeri: no ko vidi, ini s' ne vidio. nar.
pjes. 2, 553, vika telal 'Po Budimu belom, ko bi dalje, ini se ne uo,
ko je blie, zemlji pogleduje. 3, 324, ree Jovan uinivi se ne uo
poslednje pitanje. M. 33, ja se uinih nita ne uo, nita ne video.
S. 2, 126. - Potpuni. su pridjevi: izgorio (izgorjela, izgorjelo),
kljuao (kljuala, kljualo, npr. polio ga kljualom vodom), nevaljao (nevaljala, nevaljalo), ostarao ili ostario (ostarala, ostarjelo),
pristao (pristala, pristalo, npr. pristao ovjek, tj. lijep), prokisao
(prokisla, prokislo, npr. prokislo mlijeko, koje je postalo malo kiselo), sustao (sustala, sustalo), vreo (vrela, vrelo). Tako je i ogrijalo
sunce (tj . arko). Neobino je: ojaeli (tj. jadan, alostan), jer gla1

Vidi biljeku uz 247a.

663

SINTAKSA

(ojadjeti) nema, ve samo ojaditi (koji je prelazan i

oalostiti) i ojaditi se. Neki od navedenih pridjeva mogu
imati komparativ i superlativ, npr. vreliji, najpristaliji.
b) Pasivni se particip uzima esto u atributskoj i u predikatskoj slubi, npr. pleteni vijenci, obraeni vinogradi, noena
haljina, ostade nam hljeb nedopeen, vratih se kui izmuen itd.
Veoma je rijedak taj particip od neprelaznih i od refleksivnih
glagola, kako je u primjerima: Aa Ha.M'lKe ucnyu,a'H.e YCHe. V. nar.
posl. 35, zabranjeno je jesti crknutu ivotinju. Lj. 20, Mojsije
ieznut na Sinaju prikaza se opet. N. 384. Od rastrkati se ima
rastrkan (potvrde vidi u 4l6d i 423b), od zamisliti se je zamiljen
(zamiljeni Solari. V. nar. prip. III), od zgusnuti se je zgusnut (po
vrhu zgusnut snijeg. V. rjen. kod OFbe>Ka:HHK), od zauditi se je
zauen (Kirjakovi kao malo zauen odgovori. V. dr. izd. 3,
106). Meu primjere pasivnoga participa od neprelaznih glagola
ide i pridjev proasti (od glagola proi), za koji poredbena slavenska gramatika sigurno dokazuje da je upravo pasivni particip.
c) Katkad pasivni particip nema pasivno znaenje, nego neko
neutralno, koje niti je pasivno ni aktivno. Tako se npr. govori:
krteni kum (a to je onaj koji dri koga na krstu), krteno kumstvo, krteno ime (to ga je ko na krstu dobio); govori se vjenani
kum (koji kumuje pri vjenanju), vjenani prsten (s kojim se ko
vjenava), vjenana kouljal; govori se: neteljena krava (tj. koja
se jo nije otelila); u pjesmama (npr. 1, 626, 627) nalazi se ogrijano sunce, tj. sunce koje grije, dakle sasVim aktivno znaenje kao
ogrijalo sunce.
d) Zanijekani pasivni particip od gdjekojih prelaznih glagola
ima znaenje da ono ne moe biti to dotini glagol znai, npr.
nebrojeno blago (tj. blago koje se ne moe brojiti, izbrojiti), mOlj
nezaboravljeni prijatelj (tj. koji se ne moe zaboraviti); takvi su i
paJI'ticipi necijenjen, neiskazan, neopisan, nevien (potvrde vidi
u akad. rjeniku i u Ivekovievu).
e) Da se od pasivnog participa govori dosta esto komparativ i superlativ, to je reeno u 465g.
gola

ojaeti

znai:

'"

'"

'"

630. a) O p t a t i v ili e l j n i n a c l n zove se aktivni particip kad .SaIn sobom, bez ikakve druge rijei, znai elju, a gQIVori
1

!.sp.

Pa2li na razliku u akcentu: krteni,

r~en

roeni:.

vjenani

prema krten,

vjenan,

664

GRAMATIKA

se u sva tri roda u sing. i u plur., npr. ivio kralj! ivjela domovina!
iv i zdrav bio, sinko, dobro doli, mili gosti! ne vidio ja tebe nikad
vie! itd. - Katkad se taj oblik zdruuje sa eljnim veznikom da
(v. 509a), npr. da bog s vama, Turci, noas bio! nar. pjes. 4, 147.
Jo dva primjera vidi dalje pod d).
b) Optativ od glagola biti izostavlja se katkad; ve su u
405b navedeni primjeri: zdrav Milou, moja vjerna slugo! (tj. bio),
na ast mu la! (tj. bila), a sad evo druga tri: urev dane kad mi
opet doe, kod matere mene da ne nae: jal' udata jali ukopata,
pre udata nego ukopata! (tj. bila ja). nar. pjes. 1,298, tako t' zdravo
putovati i natrag se povratiti! (tj. bilo). 1, 300, tako mi umrijeti (tj.
biZo~ boga zovui! nar. posl. 306.
c) U 506e ima nekoliko primjera gdje optativ stoji s veznikom makar (ma) te ima dopusna znaenje; ali i sam optativ bez
toga veznika esto ima dopusno znaenje kao i s njim; npr. bogme,
gospodaru, ti se alio ili ne alio, ja sam za istinu primio. V. dan.
4, 38, kad se koji pisao, bilo kod Turaka ili onako gdje, nazivao se
svaki po svome ocu. lai i op. 30, kad bi im se moralo plaati,
radili, ne radili, ja mislim da bi im bolje bilo dati i dvije plate
da ne rade. pis. 26, kae da e njemu biti mila svaka recenzija,
bil.a gruba ili utiva. 63, jeo, ne jeo, pio, ne pio, terao, ne teraa,
nee ga stii. nar. prip. 32, da mi oe u dvorove dOi, dao bi mu
polovinu carstva, bid enjen ili neoenjen. nar. pjes. 1, 627, da ne
diraju u ono, bilo pokretno ili nepokretno, ivo ili mrtvo. D. istor.
35, bog ljubi ljude, pa naumio ja klad mu drago ostaviti grijeh,
svagda e mi pomoi. pis. 85, posluali ili ne posluali, neka znaju
da je prorok bio meu njima. jezek. 2, 5.
d) Kad je u glavnoj reenici optativ II svome osnovnom znaenju, pa je s tom reenicom privezana pogodbena (s veznikom
ak() ili vremenska (s veznikom kada ili dok), onda i II toj zavisnoj reenici stoji vrlo esto optativ (mjesto futura) . Primjeri: kad
ovaj buzdovan iziao na suho, onda se i Turci vratili amo! (tj.
kad buzdovan izie) . V. rjeIl. kod B:~fcOKK Creq,aH, oj devojko,
ti se ne udala dok na mome krilu ne zaspala! ako li se mlada i
udala, a ti muka eda ne rodila! nar. 'Pjes. 1, 323, ti nemao groba
ni poroda, i da bi ti dua ne ispala dok turskoga cara ne dvorior
2, :297, ako bio trb ono a , bio majci iv! ako bio goobija, ne bio joj
iv! nar. posl. 1, tako me oruje ne izdalo kad mi najvea potreba
bila! 299, kad plakala, biser ti iao iz oiju, i kad govorila, rua ti
zlatna iz usta izlazila! nar. prip. 176. - To se nalazi i u relativnim
reenicama: koliko hljeba pojela, toliko jeda imala! koliko vode

SINTAKSA

665

popila, toliko suza p1'olila! nar. pjes. 1, 269, ko vie io, ne bio mi
mio! nar. posl. 136, kud puklo da puklo! 163, kud god hodila, sretna
bi la! nar. prip. 176, ena bio l\!o ti pobjegao! nar. pjes. 4, 235. Ima
i primjer: ije bilo da bilo! nar. posl. 347. Tu optativ u relativnoj
reenici stoji mjesto prezenta (tj. ije je, neka je), a u primjerima
to su pred ovim stoji mjesto futura (tj. koliko pojede ili: koliko
bude pojela, toliko ...).
e) Nije teko r azumjeti postanje optativa: on se razvio !iz kondicionala ,
npr. ivio! iz ivio bi! vidi u 603b: bog bi dao! (tj. dao bog!). Optativ je
upravo uzvik, a narav uzvika trai da je to krai, kako je npr. s bogomI r
dobar dan! hvala! vatra! u pomo! vidi u 405b. Kad uzvik treba da bude
to krai, nije udo to se u eljnom kondicionalu moe i particip izostaviti :
n a ast mu la! (tj. bila), proldeta mu dua! (tj. bila). Vidi pod b) u ovom
i jo 607b.

i U nov om pravopisu : zbogom

KNJIGE IZ KOJIH JE UZIMANA

ZA GRAMATIKU

GRAA

1. DJELA VUKA STEF. KARAD2rCA

(mjesto Vuk biljeIi se u citatima s}ovo V)

Srpski rjenik istolkovan njemakim i latinskim rijeima. U

1818.
Narodne srpske pjesme. Knjiga L ULipisci 1824 (upotrebljen
je samo predgovor).
Narodne srpske pjesme. Knjiga IV. U Beu 1833 (upotrebljen
je samo predgovor).
Danica, zabavnik za godinu 1826, 1827, 1828, 1829, 1834 (u pet
.k njiga: 1, 2, 3, 4, 5). Knjiga 4. tampana je u Budimu, ostale u
Beu

Beu.

2itije . A. Emanuela. U Budimu 1826.

Milo Obrenovi ili graa za srpsku istoriju naega vremena.
U Budimu 1828.
Vukov odgovCJlr na lai i opadanje. U Beu 1844.
Vuka Stefo Karadia i Save Tekelije pisma preosvetenome
gospodinu Platonu Atanackoviu. U Beu 1845.
Novi zavjet Gospoda naega Isusa Hrista. U Beu 1847 (dijelovi Novoga zavjeta naznauju se skraeno, npr. mat., d. ap.,
1 kOT., tj. Matejevo j evanelje, djela apostolska, prva poolanica
Korinanima itd.).
Kovei za istoriju, jezik i obiaje Srba sva tri zakona. U
Beu 1849.
Srpski rjenik istumaen njemakijem i latinskijem rijeima.
U Beu 1852.
Praviteljstvujuij sovet serbS'kij za vremena Karaordijeva
ili otimanje ondanjijeh velikaa oko vlasti. U Beu 1860 . .
Odbrana od ruenj,a i kuenja. U Biogradu 1861.

668

GRAMATIY.A.

Sitnija Vukova djela upotrebljena su iz zbornika :>Skupljeni

i polemiki spisi Vuka Stefo Karadia. Knjiga II, III.
Beograd 1894, 1896 (dravno izdanje).
Priprava za istoriju svega svijeta radi djece. Preveo s njema
koga po A. L. Sleceru pokojni Dimitrije Vladisavljevi, a pregledao i na svijet izdao Vuk Stefo Karadi. U Beu 1864.
Vukova prepiska. Knjiga I-VII. Beograd 1907-1913 (upotrebljena su samo pisma koja je Vuk kome pisao).
gramatiki

II. DJELA DANICICEVA

(mjesto

Danii

biljei se u citatima slovo D)

Pisma o. slubi bojoj u pravoslavnoj crkvi, napisao A. N.

Muravijev, preveo . Danii. III izdanje. U Biogradu 1867.
Stari zavjet, preveo . Danii. U Biogradu 1870 (dijelovi
Staroga zavjeta naznauju se skraeno, npr.1majs., psa!., jerem.~
tj. 1 knjiga Mojsijeva, psalmi, Jeremija itd.).
Istorija srpskoga naroda, napisao A. Majkov, preveo . Danii. II izdanje. U Biogradu 1876.
Pripovijetke iz Staroga i Novoga zavjeta. U Beu 1850 (bez;
imena prevodioeva) .
Filip Mezijer o caru Stefanu. Priloio . Danii, tampano u .
Glasniku srpskog uenog drutva , 1867, knjiga 21, str. 277288 - ini se da Danii nije vodio korekturu, nego drugi neko
koji je gdjeto mijenjao togod u Daniievu jeziku).
Clanci Daniievi u Radu Jugoslav. akademije, knjiga 1, 2,
6, 12, 13, 15, 16, 20.
Clanci Dal1Jiievi u Starinama to ih na svijet izdaje Jugoslav. akademija, knjiga 1, 2, 3, 4.
Pisma . Daniia Jovanu Bokoviu (iz g. 1854-1882), tam-
pana u Letopisu Matice srpske, knjiga 187, 188, 190, 193, 195,
196, 198, 202 (prvi broj znai knjigu Letopisa, a drugi stranu u .
njoj) .
p.omeni o Daniiu i njegova pisma iz poslednjih godina njegova ivota od M. . Milievia. U Beogradu 1883 .
. Daniieva pisma narionu Ruvarcu, tampana u knjizi R.
Vrhovca: Karakter i rad . Daniia. Novi Sad 1923, str. 82-147.

669

KNJIGE ZA GRADU

Razlini lanci Daniievi iz godina 1847-1877, tampani u

knjizi: Sitniji spisi . Daniia . Sremski Karlovci 1925 (izdanje
Srpske akademije).
Cee se ili rjee citiraju i ove knjige Daniieve: Mala srpska
gramatika. U Beu 1850, - Srpska sintaksa. U :Beogradu 1858, Oblici srpskoga ili hrvatskoga jezika. VI izdanje. U Zagrebu 1872,
- Istorija oblika srpskoga ili hrvatskoga jezika. U Biogradu 1874,
- Osnove srpskoga ili hrvatskoga jezika. U Biogradu 1876,
Korijeni u hrvatskom ili srpskom jeziku. U Zagrebu 1877.

III. DRUGI PISCI

(naznauju

se sloViima M., S., Lj., N ., I .)

Zimnje veeri, prie iz narodnog ivota u Srbiji, napisao M . .

U Beogradu 1879 (brojevi strana u citatima su tampani
kurzivom). - Meudnevica, pisma, prie i slike iz ivota u Srbiji.
U Beogradu 1885.
Pripovetke Milorada P. Sapanina. Druga knjiga, u Panevu
1879, peta knjiga u Novome Sadu 1887.
Koran, preveo Mia Ljubibrati, Hercegovac. Beograd 1895.
Historija srednjega vijeka za narod hrvatski i srpski. Knjiga
III. Napisao: Natko Nodilo. U Zagrebu 1905.
Zivoti svetaca i svetica bojih. Napisao Francisko Ivekovi.
Dijel etvrti. Drugo popravljeno izdanje. U Zagrebu 1908.

Milievi.

IV. NARODNE UMOTVORINE

Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stefo

I, II, III, IV. U Beu 1841, 1845, 1846, 1862, - Srpske
narodne poslovice, izdao Vuk Stefo Karadi. U Beu 1849, Srpske narodne pripovijetke, skupio ih i na svijet izdao Vuk Stefo
Karadi. U Beu 1853. Iz narodnih pjesama i iz narodnih poslovica
navodi se esto togod to su Vukove rijei. Da bi se to razlikovalo
od onoga to su rijei pjesama i poslovica, pie se u citatima ono
to je Vukova irilicom.
Narodne pjesme bosanske i hercegovake, skupio Ivan Franjo
Juki i Ljubomir Hercegovac (Fr. G. Marti). U Osijeku 1858.
Biljei se u citatima: JM.
Karadi.

670

GRAMATIKA

V. RJECNICI (OSIM VUKOV Al

Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, na svijet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. Dio I-X. U Zagrebu
1880-1931. Citira se: akad. rjen.
Rjenik hrvatskoga jezika, skupili i obradili F. Ivekovi i
1. Broz. I, II. U Zagrebu 1901. Citira se: Iv. rjen.

KAZALO RIJEI I STvARI

(Brojevi

znae

KAZALO RIJECI

a (suprotni veznik) 493a

a (uzvini veznik) 508b

aU opet (u korelaciji)

a (u korelaciji) 49ge, d,
500a, b , e, 505b, e
a da 493e
a i 495e
a ono 493a
a ono (u korelaciji) 499d,
505b
a to 493a
a to (u korelaciji)
499b, d
abadijnski 82b
abravniea 42 e
Aim 97e
Aolija 42e, 97e
aga 165b, 168b
agent 14la
ahtapod 42e, 6ge
ako (u redu rijei) 440b
ako (pogodbeni veznik)
505b
ako (dopusni veznik)
506b
ako bog da 450a
ako e 506b
ako e i 506e
ako i (u redu rijei) 440b
ako i (dopusni veznik)
506e
akriakon 6'l'a
akrijera 67a
akrimandrit 67a, Ula
Aksentije 74b
akt 14la
ala (uznosni veznik)
508b
Aleksandar 135d
Alempije 51b, 83b
aH 493b, 496a, 507a
ali (u korelaciji) 49ge, d,
500e, 506d, g

Alimpije 5lb
ama 495d
ambis 83b
amo (= ovamo) 74b

506g

anel ( aneo)
anelak 56e

56e, 95b

Antun 60e
apateka 42e, I08a
apostol 56e
apustol 60e
arantos 82e
arbanaski 90d
arbanaki 90d
argatin 42e
arhiv 6ge
arkeologija 6ge
arkiv 6ge
arkiv a t5ge
aspa (= ospa ) 42e
Atanacko 85a
ave ljaa 42d
avditor 74d
avgust ( = august) 74d
avgutar 74d
avlija 74d
avlijnski 82b
avlijski 82b, I03e
avstrijski 74d
avtograf 74d
avtonomija 74e
Babur 72a
Baburska 72a
bava

45b

bahat l35b
bajrak ( = b a rjak) Ula
bakar 135b
bakat l35b
bakica 90a
baklja 72a

ban 114
bandunati 60c
barbun 60e
barun 60e
baUa 9la, 93a
baa

91a, 93a

baUa 91a, 93a

batalijun 60c

baza 72e
bdjeti 283e
Be 146e
benberin 108e
benetati I08a
berdo 72a
berdokati 72a
bermet 72a
bespo s liiti 39la
bez 48a, 511a
beza ( = bez) 48a
bezumiti 39la
Biha 135b
bijel (bio) 56e
bijelac (gen. bijelca) 56e
bijeljka ( = bijelka) lOGa
bilja 53e
bilja 53e
biljeg 53c
biljeiti 53c
bio (s inf. za moranje u
prolosti) 6l4a
bioee 53b
biona 53b
birt 72a
birta 72a
biskup 60e, 71
Bianin 93a
biti (jesam) 270, 308a - f
biti (u elipsi) 40le
bi ti (udarati) 269a
blago 458a
blagosiljati 74b
blagosloviti 288d, 390a

BLAGOSLOV -

672
blagosov (= blagoslov)

109a
blagosoviti (= blagoslo-

viti) 109a
blagovijest 456b
blagovijesti 456b
blaer 74c
blavar 74c
Bla 92b
blebetati 108a
bljuvati 305c

bo (veznik) 503h
bobotati lOB a
bogac 90a
boga mi (kao jedna rije) 443d
bog zna 447d
:bogastvo (= bogatstvo)
76b
Bogi 90a
bokter 72a
bol 56c
bolan 56c
bolan (u elipsi) 401e
bolesan (= bolestan) 77a
bolest 51a
boleina 91a
boleljiv 87a
boleljiv 51a
bolnica 56c
bolnik (bonik) 56c
boLta 72a
boljeti 284b
bosiljak 59b, 87c
bosiok 56a, e
Bosna 167

bosti 254f
boanski 39a
ooanstvo 39a
Boidar 102d
ooitnji (=boinji) 41a,
111b
"boagrabac 102d
Boovi 57
b7aa 140a
braljenica 100a
oraljenik 100a
brat 140a
oratenci (=bratijenci)
63a
brati 301a
bratimiti 289c
Brko 158e
bremenoa 115
bresti (breem) 118b
brez (= bez) 81a
brinuti se 68b
bri zak 67a
briznuti 68b
briditi 79a
bre (= brzo) 465c

bre bolje 465c

bubnuti 72b

budi (bud', pogodbeni

veznik) 505e
Budljanin 74b
budljanski 74b
budui 24Be, 250a
budui da 503a
bukov 109d
Bukre 78e
buntovnik 354g
bura 60e
caklo B5a
'"car
42a, 52a,

107a, 144c,

146d
cavtjeti 110e
cedar 141a
ceranski 46

cesar 42a, 51a, 87c

cesta 51a

cijel (cio) 56c

c; elivati 306e
c;enjkati se 100b
cklenica 85a
ckliti se 289a
cklo 85a
ckn;eti B5a
ckvara 85a
cmiljeti 83a
cmokati 83a
cokotati 57
crkovina 58b
crkOlVni 58b, 108d
crkva 81d
crljen 74b
crnjka 100b
crnjkast 100b
crv 148a
crvemperka 82d
cucak 147a
cucki (od Cuee) 88a
cvekla 79c, 85a
cvjetati 386a
cvokati 83a
cvokotati 108a
cvolika 85a
cvrak 147a
abar 141a
asIovac 115
ast 87c, 356b

astiti 290b
atiti 383
avao 91b
edar 141a
empres 51b, 83b
eno (= esno) 88a
ee (= esto) 465c
eljati 297e
ctrnest 113a

DA

ij(i)

(mjesto neodreene
zamjenice) 471a
ij (iji, u relativnoj
slubi) 472b
il (io) 56c
im (veznik) 499a
ime (tj . im) 52b
islo 78a
itati 297d, 3B6a
kakljati 91c
kola 91c
koljka 91c
lan 142c
miak 115
obanin 57
oek (ojek) 74b, 112
ovjeanski 39a
ovjeanstvo 39a
ovjek 57, 80,466a
pag 91c
udo 157b
uti 268a
uvati 292a
uvstvo 159b
vrst 110c
edilo

97b

Cekla 97c
Ceklii

97c

Cekrop 97e
elija 97c
eramida 97c
erka (= kerka) 67b
esar 87c, 97c
etati (= cvjetati) 74b

97b
Cetko (= Cvjetko) 74b,

97b
Cetna (= Cvjetna) 74b
evnjak 97b
i (= ki) 67b

Ciril 56c, 97c

Cirjak 97e
ivot 97e
arav 57
oraviti 289b
urilica 60d
utati (utjeti)

3Ub

da (u redu rijei) 440c

" (= koji) 472f
" (pleonazam iza nekih
priloga) 491g
" (suprotni veznik) 493c
) 498a
" (namjerni
) 502a
" (izrini
,,(uzroni
, , ) 503b
" (posIj edini" ) 504
" (pogodbeni " ) 505d
) 506d
" (dopusni
" (upitni
) 507b

DA -

673

ENERZIJA

da (uznosni veznik) 508b

) 508c
" (potvrdni
,,(eljni
, , ) 509a
" (u korelaciji) 505e
da ako (dako, eljni veznik) 509c
da i (dopusni veznik)
506d
da ni (dopusni veznik)
506d
dabar l08c
Dabiiv 607b
dakLe 497a
dakLem 83b
dakl'm 82c
da li (upitni veznik) 507c
Da natanin 9la
damatanski 9la
DamIjan (= Damjan)
99b
dan 140b
danas 45a, 487b
dance 45b
danjom (instr. sing. od
dan) 8lb
danju (instr. sing. od
dan) 8lb
darivati 306c
daica 9la
dati 293a, b, 294, 295b
davati 305b
dad l37d, l45b, l46a
debeljko lOOa
deko 5la
Deho 78b
delijnski 93c
delijski 93c
denije 72c
derati 273c
devetnaest 52a
devetnest 113a
di/tong l4la
dignuti 4lb, 74b, 28lc
dijamanat I4Ia
dijeL (dio) 56c
dimljak lOOa
dinar I48a
dioba 53b
dirnuti 28Ia
disati 84a
diskos 14lb
dizati 41b, 74b
djeca l6le
dj esti 271d
djetao 63b
djeti 271d
djeva 62b
dlijeto 72c
Dmitar 55c, 76b

do (= nego, samo) 490a,

497b

dob 190d
doba 190d
dobro (imenica) 458 a
dockan 85a
docne 67b, 85a
dodue 537
dognati (prez. c10e nem

idorenem) 8la
dok (u redu rijei) 440d
dok (suprotni veznik)

493d
dok (vremenski veznik)

499b
dok (u korelaciji)

499b, d
dok, dokle (s negacijom

ili bez negacije) 514,

515
doka (tj. dok) 42d
dokale 45c
doke (= dok) 52b
dokle 45c, 5la, 499b
doklem 83b
doklen 82c
doLjni l1lb
doljnji 1llb
domai (= ukuani) 457a
Domentijan 82c
dosele 58
dosle 52a
doslije 5la
dosta 55c
doteati

9la

dotetati 9la
doticati (= dotjecati) 53d
dotlem 83b
dotlen 82c
dovle 5la
Dragi

90a
Draka 66a
draest 33lg
Drezga 7'9 a
Drenica 79a
Drenik 79a
drijemati 299b
drijeiti 79b
drijeti 6lc, 273a, b
drktati f!7a, 69b
drombulja 456b
drombulje 456b
drozak 67a, 144b
drukuda l07c
drum 60c
drutvo l59b
drven 5la
drvo l57c
ddati 285a
dubrovaki 369a
duh 142a
dub tijel' 65a
duhnuti 69b

I dwnlek

83b
dltmna 6Dc, 74a
D1t1nno 74a
dunuti 69b
dunja 60c
duplir 65a
duvna 60c, 74a
Duvno 74a
dud l37d, l45b, 146a
dvadest 52a
dvaest 78b
d v anaest 52a, 78b, 112
dvanest U3a
dval'ed 150b
dva 55b

~~~~or

dardin
dasnuti se
debrak
debrati
deneral
akon

94

95b

davo 95b
avolak 56c
avolstvo 56c
eneral 95b
enij 95b
eografija 95b
Deorije 52a, 95b
eram 95b
erma 95b

Donisije 95b
Dore

52a, 57, 60c

Doraije 52a, 57, 95b

Duki 90a
Dura 60c
Durevtak

9lc

e (suprotni veznik) 493e

e (izr ini
) 502a
e (uzroni
) 503b
e (uznosni
, , ) 508b
eda (namjerni veznik)
498a
" (upitni veznik) 507c
" (eljni veznik) 509b
edali (upitni veznik) 507c
egzamen 87d .
egzarh 87d
egzemplar 87d
egzercirati 87d
egzistencija 87d
egzotian 87d
el (uzroni veznik) 503g
ele 495d
eli (uzroni veznik) 503g
ema 495d
enerija 95b

ENGLESKI -

674
engle~ld

godinji 77b
gojiti 383

92a

<:no 469a

gomila 110c
Gomirje lOla
gonenuti 28lb
Gorade 98d
GomMe 98d
evropejski 369a
goradski 46
gorje (tj. gore) 64a
fala 73
gorjeti 64a
falinga 54
gortak 9la
fatati 73
gospoda 140a
fenek 5lb
gospoa 98d
fHoloija 95b
gospoja 98d
flaner 108c
g;ospdStvo (= gospodFoa 73
stvo) 76b
Fojnica 73
gospotina 76b, 91a
frator 59a
gospr (= gospodar) 115
frtalj 8ld
gost H8a, l50a
gabar (= grabar) 108d goa 98a
govedo 159c
Gacko l58c
grab 135b
Gaanin 85b
grabar 135b
galun 60c
Graac 45a, b , 135b
ganuti 72b
gatnjik (= ganik) 111b graditi 291a
graktati 300d
gaziti 289b
grehota 64a
gdje 63b, 66a
grepsti
258a
(= negdje) 471b
gresti 311d
(= koji) 472f
grenica 64a
(= kako) 50la
grenik 64a
(izrini veznik) 502a
Grgur 60c, 81d
"
(uzroni veznik)
Grgutnuti 281a
502a, 503b
grijeiti 291a
getingski 68d
Grk 8ld
ginuti 72b, 28lc
grnuti 77a
glad 177e
grob lj e 159a
glagol 56c
gr'oce
159a
gladnjeti 284b
Groanin 85b
glamnja 83a
Groica 85a
gldvno 458a
glohot 108a
gle 115
grohotati 108a
Gligorije 108c
grom 137c
glijeto 68a
glonica 8lc
glodati 300d
gronik 8lc
glomot 108a
gubiti 383
gluhac 90a
Guevo 158e
gmedenik 68c, 98c
gumno 74a
gmeenje 98c
gundelj 82b
gmiljeti 68c
gusak 147a
Gmitar 68a
gusar 108d
gnati 302a
gusle
176e
gnjiliti 100b, 291b
guvno 74a
gnjio 100b
gvozden 51a
gnjiriti 68c
gnjiti 269d
hajde 59lc
gnjizdo 53b, 100b
harakter 67a
gnjusan 100b
gnjusoba 100b
hartija 69c
god (ili go(1) u sloenim hemija 6ge
zamjenica ma 471c
herceg 108a
godinjak 77b
hiljada 69c
etimoloija

eto 469a
evo 469a
Evropa 74c

95b

INGLESKI

hiljadu 237b
himba 82d
himben 82d
historija 69c
hia 92b
hlaptati 69b
hoditi 383
homo (= hodimo) 115
hora 69c
horjatin 69c
hotjeti 309 a-f
hrbat 135b
hrid 177e
Hrist 69c
Hristos 141b
hrianin

98a

hrtenica 72c
hrut l37d, 145b
hrvatina 76b
Hrvati (tj. Hrvatska)

455d
htjeti, v. hotjeti
hunka 82a
hunjka 100b
hvaliti 29la
Hvar 73
hvat 148a

i (sastavni veznik) 492a

i (suprotni veznik) 493f

i (= takoer) 492a, 5l3c
i (meu dva prijedloga)
490b
.
i (u korelaciji) iOOc
iako (dopusni veznik)
506c
i da (dopusni veznik)
506d
i ne 513a
i pak 4920
i te 492c

ii

(iti) 270, 310a, b

ido! 142c .
Ignjat, Ignjatija 100b
igrati 297e
iguman 42c, 69c, 135b
ijed (= jed) 62b
ijedak (= jedak) 62b
ijediti (= jediti) 62b
ijem, ije .... = jedem,

jede .... 62b

ikonos 115

ili 496a
imati 296a
imbrik 83b
imbriim 83b
Imbro 83b
Imoanin 76b
Imoski 76b, 187a
Imotkinja 76b
'ingleki 92a

3:NKONA -

675

KLIZAVICA

inkona 82e
inokosan 77b
intancija 93c
iole 58, l0ge
i pak (suprotni veznik)

493g

jere (mjesto jee) .ub,

503c
jes (= jest) 78c
jesenji 107c
jeste (tj. jest) 52b
Jesti 254d, 3lla

kako (nainski veznik)

50la
kako (izrini veznik)

502a
kako (uzroni veznik)

503d
101b
kako (posljedini veznik)
Jevreji n lO lb
504
Jevrosima 10lb
" uz line zamjenice
kako (u objasnidbenim
jevtin 73, 74d, IOlb
466c
reenicama) 502c
JevtO' 73, 74d
isto tako 436a
kako i 50lb
jeza
84a
istom 83b, 499a
kako to 50lb
je 146c
istorija 69c
kalaura (= karaula) llla
jih (= ih) 104b
Ivan 54
kale 5lb, 92b
jim (= im) l04b
iz, iza (prijedlog) 48b
kali 5lb
jogunast 157
.IzmUj 87d, l42b
kalfa 56c
Jokica 90a
izraiIjski 87d
kaluer 60c
'izvetati llOa
Josif 71, 87e
kamoli 494b, 50le
'idenem (od izgn ati) 79a Josip 71, 87e
kanal56c
jo 52a, 58, 78c
kanica (= tkanica) 76b
jamano (u redu rijei)
jot 52a, 58
kaniica (= tkaniica)
466a
jote 58, 109c
76b
.ja (= ili) 496a
joter (= jote) 8lb
kanuti 71
ja (= a, veznik) 493a
J avan 54, 57
kao (= kako) 67b, 112
jamen 42b
javanjtak 9la
" (vezn>ik) 501b
jamiak 42b
jue (= juer) 8lb, 101b kaa i 50lb
.Jaim 97c
kao to (u ;redu rijei)
juer 42b, 60a, 10lb
.Jagi 90a
juera 42b, 60a
438b
jaje l57b
Jupiter 135d
kao to 50lb
.Jakin 54
jur 8la
kao to i 50lb
jakom (= jako) 83b
jutarnji 45b, 8lc
kaon 56a
:jamano (u redu rijei)
jutrnji 8lc
kapetan 51b
438d
jutros 487b
kaplar (= kapral) 11la
jamiti 383
kapnuti 71
.Janko 54
k, ka (prijedlog) 48c
karakter 67a
janjac }
kacida 6S.a, 85a
.
karuce 60c, 456b
janje
. 68b
kaciga 68a, 85a
kasan (kasno) 85a
janjei
kad (= kada) 42b
kasniti 85a
japno lOle
kad (u ;redu rijei) 440e Katela 93e
jasle 78a, l76c
kad (kada, suprotni vez- katiga 93c
jaspra lOlb
nik) 494a
katigavati 93c
jastog 59b, 68a, lOlb
kad (kada, vremenski
kato 76b
jastreb (= jastrijeb) 63b
veznik) 499d
kaviti se 289d
jedan (bez potrebe) 473a kad (kada, uzroni vez- kazivati 306c
nik) 503c
jedanaest 52a, 78b
kaiput l46b
kad (kada, pogodbeni
kerca 169a
jedanest ll3a
veznik) 505e
ki l76a
jedared 82e
kad (kada, eljni veznik kimera 69c
Jeupak 60c, 95b, 101b
509b
kirurgija 6ge
jeftin 73, 74d, 101b
kad (= nekad) 471b
kititi 289b
.Jejto 73, 74d
klasje 102b
jel (uzroni veznik) 503g kad ali 494a
kad koji 471b
klasti 255d
..Jelena 101b
kadli 494a
klati 272
Jelesije 101 b
kadli (u korelaciji) 499d klen (= klijen) 64b
jem, je . . .. = ijem,
kade (= kad, kada) 52b
klepet 108a
ije (od jesti) 62b
kakav (mjesto neodreklepetati 10Sa
jer (veznik) 52a, 503c,
ene zamjenice) 471a
kleti 264
507a
kako (namjerni veznik)
klinati 289d
jer (mjesto jer da) 49le
klizak (= sklizak) 8ab
498b
jera (= jer) l42d, 503a
kako (vremenski veznik) klizavica (= sklizavica)
jerbo 503e
500a
88b

ipak (u korelaciji) 506c, g

isti (u redu rijei) 436a

jevanelje

KLIZATI -

676
klizati se 88b
klocati 93b
klokot 108a
klokotati 108a
klopotati 108a
klj1J.vati 305e
km.estvo (= kmetstvo)

76b
kmet 137b
knetvo 8ge
knez (vok. sing.) 19a,

40d, 136e, (plur.) 137d

kneina 89c
knjeginja 100b
ko (= t ko) 76b, 110a
ko (mjesto neodreene

zamjenice) 471a
ko (= kogod) 471b
kocka 85a
kod 79c
koji 143a
koji (u redu rijei)

436b, c
koji (mjesto

neodreene

zamjenice) 471a
kaji (= kojigod) 471b
Kojo 78b
kokica 90a
koko 174b
kokotati 108a
kolac (gen. koca) 56b
koleda 59b
kolena 59b
koliba 59b, 72a
kolijer (= kolir) 65a
kolijevka 70
kolo 157b
kolovoz 374a
komad 79c
komat 79c
komendant 51b
komendija 82c
komendirati 51b
komesar 51b
komin 59b
komora 59b
komijnski 82b, 103a
komijski 82b, 103a
ko7tdi;er (= kon dir) 65a
konoplje 59b
konzul 56e
kon; 149a
kopati 297e
koplje 159a
koraa; 148a
ko~espondent 141a
koriz17Ut 59b
ko~jeni 64a
kositer 59b, 1350
K~sovo 158e
kost 174b

kostrijet 63b
koica

91a
koljiv 77b
kotao 59b
kotlac 45a, b
kozji 102a
kozlac 45a, b
kralj 42a
krasti 255d
Kratovo 158c
krcati 81d
kreketati 108a
krenuti 77a, 279a, 281a
krepak 64a
krepost 64a
Kreevo 158e
Krf 81d
krioce 159a
krizma 67a, 87e
kri 54, 92b
Krk 81d
Krm 81d
kropiti 93b
kroz, kroza (prijedlog)

48d
krpe 146c
krst 67b, 81d
kranin 98a
kravati 98a

krtavati 98a
krtola 81d
krvopUae 56e, 136e
ktjeti (= htjeti) 67a
kud (= kuda) 42b
kud koji 471b
kude (= kud, kuda) B2b
kuditi 289b
kuhati 60e
kukac 90a
kundrov 82b
kupati 385a
kupovati 306a
kutnji (= kuni) 41a,

111b

LJUDI

laak 43b
laica 43b

lebrnji 108c
lebra (= rebro) 108e
lei 261a
leden 51a
ledenik 80
lemun 51b

lenjo (tj. lijeno, srednji

rod) 207b
lepak 64b
lepetati 108a
leturgija 51b
leturija 51b, 95b
leati 286b
li (suprotni veznik) 494b
li (namjerni veznik)
498b
li pogodbeni veznik)
505f
li (upitni veznik) 507d
li (uzvini veznik) 508b
lice 84a
lijepi ovjek 140a, 142d
lij ee 9ab
Iijeva 65b
limun 51b, 60c
lipsati 388a
lice 38a
liti 26ge
loika 97a
loika 95b
logor 59a
lokva 59b
lomiti 290b
lovaki 45b
lozje 102a
loznae 45a, b
loiti 383
Luki 90a
lupe 146c
lupnuti 71
Lutor 59a
Lutoran 59a
lutrija 60e

Labin 42a, 54
lackati 85a
Laedemonae

laa

Ije (uznosni veznik) 508a

97e

42a

lagati 19b, 300d

lak (laka, lako) 11ge, l07e
lakom 42a
lan 19b
lanac 141a
lanuti 11ge
lanjski 100b
laptati 69b
lasan (lasna) 77b
lav 19b
Lazar 144e
la 19b

ljeljen 108b
ljesti 261d
ljetos 487b
ljiljan (~ liljan) 108b
ljosnuti 57 .
ljubavan B8b

ljubi 190e
ljubov 58b
ljubovan 58b
ljubovca 58b
ljubovnica 58b
ljubovnik 58b
ljudi 140a, 148a, 149a,
401 a

LJULJ -

NEKAD

677

ljulj 60c, 108b

misaon 56a

nadovjean

ljupac

Miovi

nadstreljivati 64a
natora 42b
nagnuti 72b
nahvalice 69b
naijediti (=najediti) 62b
najamlik (tj. najamnik)

45a, b
ljutiti 9la
ma (suprotni veznik)

57
Mitar 76b
mjeden 5la
mjesec l46c, l48a
mladenci (= mladijenci)
l63a
mladjak 95a
mlaeina lOla
Mleci 456b
mlidijah (imperfekt od
mliti) 80
mliti (tj. mniti) 80

76a

495d
ma (dopusni veznik)
80
506e
najprije (= prije) 465e
maak 144b, l47a
nakom S3a
Maedonija 97c
nakon 79c, 83a
Madar 94
nakone (= nakonje)
madarski 94
82a
maije 95b
nalijep 65b, Illa
mlogi 80
maistor 59a, 95b
namastir (= manastir)
Mljet 65b
maistrat 95b
Illa
mLjeti 6lc, 272
ma eca k 112
napomol56c
maeak 112
mniti 289a
naprijeda 42d
mnome (tj. mnom) 52b
mahana 69b
narast 44b
mnozina (= mnoina)
majstor 59a
narastiti 44b
majulika (= majolika)
84b
narav 44b
60c
mo 97a
narue (mjesto naruje)
moi 259c
majur 60c
4la
makar (dopusni veznik) mogbudem (mogbude ...)
naseon 56c
68a
506e
makar da (dopusni vez- mogu (u TedU rijei) 437c nasuprot (u redu rijei)
439a
nik) 506e
molba 56c
maler 59b
nasuprot (u slubi primalko 56c
malo ne (u redu rijei) momaki 45b
loga) 490a
Momir lOla
438g
nasuti 71
monarkija
69c
na
(mjesto moj) 466d
mana 69b
morati 296c
nate (srca) 44c, 76b
manastir 42c
more 19c, l58a
natina 44b
maslo 107c
more, more (mjesto
nata ro 42e
maina 9la
moe, moe) 4lb
natnuti 67b
mati l76b
navar 110b
made 94
moriti 383
nave (= nave) 110b
maurana 92b
mornar 8ld
navla 78e
medecina 5lb, 108a
Moslavina lOla
navora 42b
medvjed 74c
mozak 67a, 144b, 456b
nazada (tj. nazad) 42d
me (= meu) 60b
moda 115
ne (adv. za nijekanje)
meed 74b, 95b
modani ' 79a, 456b
mek (meka, meko) 107a mrav l48a
485b
Melentije 82c
mra Sld
ne (u ;redu rijei) 440, i
mered ov 83a
mrezgra 8la
neu (u redu rijei) 437a
mesti 255b
mrginj 8ld
ne dati 248b
mesvijee 74c
mrijest 83a
nebo l57b
meini (~ meni se ini)
mrijestiti (se) 44b, l83a
nebore 4lb
mrijeti 273e
neovjek HOa
115
mrkva 8ld
nedjeljak 62b
Metohija 69c
mrnar 8ld
Nedjeljko 62b
meu (= meu) 98d
mrUiti se 9la
nego 494e, 497b, 50ld
mezga, meZl7ra 5la
mrtvac 142c
nego t 50ld
mi (mjesto ja) 466d
muati 19b
nego to 50ld
micina 83a
mudrac 45a, b
negoli 50ld
Miholj (dan) 59b
murvac 45b
neimar 108e
Mikola 83a
Muicki
8Se
nejmat! lOle
Mikula 83a
mutiti 29la
nek (= neka) 42b
Mikuli 83a
nek(a) (namjerni veznik)
Mileeva 167
498b
milijun 60c
nabuhnuti 69b
naelnik 56c
Miljacka 167
nek(a) (dopusni veznik)
mimoii 39la
nad, nada (prijedlog) 49a
506f
mir (tj. zid) 54
nadcestar 76a
nekad 5la

NEKI -

B78
neki 51a
nekmoH 42b, . 494b, 50la
nekolicina 84b
nekoHka 243e
nekolike 243e
nekoliko 51a

neljudi 140a
nemaLo (u redu rijei)
438g
nemati lOle
nemo (= nemoj) lOla
nemoi 390b
nemoj 86b, lOle
nemojmo 86b, lOle
nemojte 86b, 101c
nenavidjeti 390b
neredov 83a
NeretLjanin 74b
nestati 390b
nesti 256e
neto 5la
net jak 95a
netom 83b
neustraiv 366e
nevaljalac 56c
nevaljaltina 56c
ni 513
nicati 84a
nieina 83a
nije 53b
nijedan 239b
Nikac 90c
Nikica 90a
Nikola 83a
nikoljtak 9la
Nin 54
nit l77a
niti 5l3a, b
niz, niza (prijedlog) 49b
no (u gdjeno, kadno, ko-

jino ....) 82c

no (mjesto ono) 470e

" (veznik) 494d, 50ld

(u korelaciji) 499d,
500b, 506a
no 97a, l72b
noas 487b
nodje, noe (= ondje)
"

noc

noga l74a
nojca (=noca) 4la, 102a
nokat 148a
nositi 287a
Noica

74b

notnji (= noni) 11lb

novac 456b
novci 456b
Novi (mjesno ime) 457c

noice 456b

nu.

(uzv1ni

veznik) 508b

nugao 82e
nu7cati 75
nurija 52a, 60c
nutkati 75
nuz (= uz) 81b
nuan (= nudan) 77b
njime (= njim) 52b
njome (= njom) 52b

o da 509a
o kad 509b
obavijestiti 72c
obal (obao) 56c
obeati

51a

obeuiti 86b
obiaj 74b
objesiti 74b, 383

oblanta 82e
oblast 74b
ObOT- (oborknez,
laman) 59a

obor-

obratiti 74b
ob ravnica (= obramnica)
74a
obresti 257, 311c, 311e
ocat 59b
Oein (Ocinj) 43b
oali 9lb
oenuti 88a
oi (plur. od oko) 84b,
89b
oali 9lb
od, oda (prijedlog) 4ge
7ge
odakle 45c
odande 45c
odanle 45c
odatle 45c
odavde 45c
odavle 45e
odilaziti 39a
odlahnuti 69c
odla knuti 69c
odmjerati 62b
odonde 45c
odonle 45c
odovde 45c
odovle 45c
odsjaujem (prez.) lOla
odve 52a
oapiti 95c
oe (= ovdje) 74b
ohol 56c
ohronuti 83b
ohtoih 6ge
oka menja k 115
okce 90a
oko l61a
oltar 59b, l46d

oVfo.J

on (uzeto bez potrebe)

466a
onaj (pravo

znaenje)

469a
onaj (kao artikul) 470d
onako (u korelaciji) 50lb
onda (u korelaciji) 499d,
500b, 505b, d, e
ondale 45c
on dar (= onda) 52a, 8lb
ondje 63b
ondole 45c
ono (kao prilog) 470b
o:no (bez prave potrebe)
470e
ono (u korelaciji) 505b
onomadanji lOad
onostranjski 100b
onud (= onuda) 42b
opanak 45a, b
opi 97d
opina 97d
opet (veznik) 494e
opet (u korelaciji) 50Gb,
c, d, g
opeta (= opet) 42d
oprnatiti 52a
/1pti 97d
optina 97d
orah 42c
oriinal 95b
oroz l42d
orue (= oruje) 4la
osamnest 113a
oSijecati 63b
osim (= nego, samo)
490a, 497b
osjei 63b
oskoiti. 78a
ostika 85a
ostrica 93b
ostrice 93b
ostupiti 78a
oke 38a
olji 87a
otac 319b
otale 45e
oteti 7ge
otii 79c
otkako 500a
otkale 45c
otkle 5la
otle 45e
otole 58
otalem 83b
otolen 82e
otv rs ti se 7ge
ovaj (pravo .znaenje)
469a
ovaj (za ono to dalje
dolazi) 469b

OVCA -

679

PRESISATI

ovca 70
ovdje 63b
ovud (= ovuda) 42b
ovo (kao prilog) 470b

ozdo 78a, 8lb

ozgo (= ozgor) 8lb
ozgor 78a
ozleda 64b
ozlovijediti 74c
oica 19b, 43b, 56a
oujak 19b, 43b, 56a

Persida
}
Pers~~a
87d
Perst,anac

persijski
peset (= 50) 115
Petar 14la
peterburgski 68d
petnest 1l3a
petnjak 79c, lllb
petrahilj 115
pijan 55a
pilae l36c
Pilip (= Filip) 71
pinjal 54
pisar 144e
piskar 93a
pie (3. lice sing. od
pisati) 40 l a
pikor 93a
piUati 9la
piti 26ge
pizma 87e
pjan (= pijan) 55a
pjeti 31lf
plandovati 1l0b
Plaki l87a
plat 9la, 145b, l46a
plee, plei 161 b
plesti 253
plijeviti 291 b
pliti 269d
plua 20b
PIje evica 108a

pol56e
pola 190a
polaa 59b
pomagati 299b
pomijerati 62b
pomlja lOOa
pomtjiv 100a

pomotnjik (= pomonik)

l11b
ponedionik 56e
Popovo l58e
porata (= poradi ta)

55b,76b
.. (u korelaciji) 499c, d
Pore l46e
pored (u slubi priloga),
.. i 495e
.. opet 494!
490a
pade 146c
poreklo 79c
padnuti (padnem) 77a
posalak 45a
Pajovi 57
posinak 145b
pak 492b, f
pos kura 60e, 10Sd
pak (u korelaciji) 499c
poslije 5la
paka (= pak) 42d
postijen 82e
pake (= pak) 52b
postim (tj. poslije) B3b
palwstiti 289c
posrnuti 77a
Pakrc (= Pakrac) 8lc
post 71
palac 138a
posuti 71
palaa 9lb
pota 93e
pamtiti 52a, 289d
poten 87b, 9ld
panaija 95b
poto (u redu rijei) 440f
panaur GOc, 95b
pota (vremenski vezn.ik)
pancijer (= pancir) 65a
500b
pantiti (= pamtiti) 82a
poto (uzI-oni veznik)
panuti (panem) 77a
503f
Pljeivica 108a:
par 148a
potonji S3b
pljosan
(=
plosan)
100a
pargamen(a)t 42c
povetati l10a
pljoska (= ploska) 100a povjetarce SIc
pariki 92a
pljota (= plota) 100a
pas (= poja.s) 114
povrat 456b
pljutati 9la
pasji 102a
povrati 456b
pljuvati 305c
paski 90d
pozan 77b
pasti (padnem) 254c, e, g po (tj. pola) 190a
poditi 79a
po (u distributivnoj slu- Poun 60e
pastijer (= pastir) 65a
bi) 490a
prama (tj. prema) 42c
pastir 19b, 144c
pod, poda (prijedlog)
pasulj 71
pras 87e
49d
pakvila 93e
prator 71
podbunuti 68b
pravdati 297b
patak l44b, 147a
podiniti 76a
praz (= pras) 87e
patent l4la
poolimaa 30
prazan 77b
patos l4lb
podne
56b,
190b
pred, preda (prijedlog)
patrijarh 14la
podrijeklo 7ge
4ge
paun 60c, 74b
podrijetlo
7ge
pree
98d
pavun (= paun) 74b
preijedati se (= prejepodrug 190b
pela 71
pogan 59b
dati se) 62b
pecivo 84b
pognati (prez. poenem) premda (u redu rije!)
Pecka 85c
8la
440g
pe 97a
premda (dopusni veznik)
pogreka 64a
pei 259a, 263a
506g
.
pojas 139a
pedepsati 38Ba
pojati 305a
prenumerant 14la
penezi 5la
pojiti 383
prenuti se 77a
pentrati se 82a
poklem 83b
preo (= preko) 67b
pepeo 108a
poklisar 42b, 87c, lOSe
peranski 46
prepjecati 53d
pokojnik 142e
peraki 90d
presisati 84a
pa 492b, !

PRESNOCA -

680
presnoa

64a

presti 255d
prez (prijedlog) ala
prianjati lOla
pri b liiti 89c
prie (=

prije) 53c

pridgati 94
prije 98d
prijenuti 5la

prijestol (prijesto) 56c

prilj 115
prionuti 5la, 56a
pripovieti 53b
prit 91a, 137d, 145b,
146a
pritisak 139c
prnjavor 8ld
proces 97c
proes 97c
projekt 14la
proklestvo (= prokletstvo) 76b
proljetos 487b
Promina 54
propasti 397a
proricati 84a
prorotvo 159b
prosjak I02a
prosjaujem lOla
proskura I08d
prostran 42a
proe 98b
protivu (u slubi priloga)
490a
provizur 60c, S7c
prodenem (od prognati)
302a
prodrijeti 79b
prsi 174b, 177b
prsluk Sld
prsnuti 67b
prst 14Sa
pTt~glo 15Sa
p~ki 90d
pru.sluk Sld
prvenac 63a
p salam 14la
psalamski 46
p seto 157c
penica 71
ptica 71
puce 157c
pu 60e, 9lb
PU'l'L l4la
puka Ula
put 137b, l46b, 14Sa, l50b
putijer (= putir) 65a
putir 60c
Ral> 42a
mbota 42a

raun
rave

60c, 9lb
359h
radi (u redu rijei) 439a
radi 48Sa
Radmil 56c
Radul 56c
,'adosan (= radostan)
77b
Raho 7Sb
rak l42d
Raki 90a
rakijnski S2b, l03c
rakijski 82b, l03c
ralo 42a
rame l6lc
ranjka IOOb
Raosav 78b
raspljotiti lOOa
rastaljati (= rastavljati)
74b
rasti 254b, 255b
raoek 140a, 3S0e
Raka 90d
rata (= radi ta) 55b,
76b
rat l77e
ratar 42a
razdrijeiti 79b
rebarce 45b
rei (poraba toga inf,)
62lb
rei (= rjei) 64a
recenzent l4la
recept 14la
regbi 604e
regementa 5lb
revati 303a
rije l75b
Rim 54
rjeica 64a
rjeit 64a
rjenik 64a
rodjak 95a
rogoina S9c
rovito (jaje) 74a
Rodanik 79a
rtenica (= hrtenica) 73
ruba (= roba) 60e
ruak 147a
ruka l74a
rukovet 79c
rukoved 79c
rusa (= rua) 60c, S7c
ruski 90d
ruzmarin 60e
rua 60c
rvati se 303a

s, sa (prijedlog) 50a, 82c

sad (= sada) 52b
sade (= sad, sada) 52b

SLEZENA

saditi 383
sagom 72b
sagnuti 72b
sahat l48a
sahnuti 279b
salandar l08c
sam 226, 464d
samo (veznik) 495a, 497b
samo to 497b
san 135b, 137b
sanjkati 297b
sardski 46
sasma 74b
sati (= sisati) l07a, 303a
satrijeti 275
sav (= vas) 110a, 227
savnuti 110c

se (u elipsama) 402a,
404e
selski (seoski) 56c
Sentandrijnac 82b
Sentandrijnka 82b
sieti (= sjediti) 53c
si jati 53b, 304a-c
Sijati (= sjati) 55a
sikira 53b
sila 426c
silan 56c
silaziti 39a
sinak l45b
sino 487b
sirotinski (= sirotinjski)
S2a
sisati 386a
sjati (= sijati) 55a, 295e
sjei 263d
sjednuti (sjednem) 77a
sjedok (= svjedok) 74b
sjenica 63b
sjenka 62b
sjesti 254c, g, 255c
sjet (= svjet) 74b
sjetovati (= svjetovati)
74b
skerlet Sld
skinuti 77a, 279a, 28lc
sklenica R5a
sklo 43b, S5a
skopaljski 45b
skornjaa S8b
skot (= kot) 8Sb
Skradin 42a, 54
skrika (= krika) 88b
skrletiti se Sld
skrnavan I08d
skrnaviti lOSd
slan 42a
slati 298e
Slavenin 5la
slavenski 5la
slezena 5la

SLIMITI -

681

STO

slimiti (= snimiti) 80
sloboda 80
sluga 174a, 333a
smaragd 14la
smaragad 14la
Smederevo 158c

smedo (srednji rod

prema sme) 207d
smijati se 53b
smiranski 46
smjeti 271b
smokov 108d
snijet 177e
snimati 82c
sniti 289a
soko 56b
sokolak 56c
Solin 54, 59b
Solun 59b, 60c
sotona 59b
spati 311b
spjeti 271c

spljotiti 100a
spol 56c, 88b
spu 88b
srab (= svrab) 74b
sram 426c
sramota 42t5c
sramotiti 290d
srce l58a
srdace 38a, 45b
srdba 94
Srd 8ld

srdela aId, 95b

srelja ala, 95b
srebarce 8lc
srebrn 8lc
sresti 254c, 255c
Srijem 65b
srma 8ld
srnadica 79b
srljen 79b
stajati 286a
stakalce 56c
stap (= tap) 93b
stara (= starica) 457a
staraac 45a, b
stari (= starac) 457a
stari (= djedovi) 457a
stariji (= starjeina)
457a
starjeina 64a, lOla
starjeti 64a, 284a
stasati 108b
stati 248b, 293a, 295a
steak 114
Stefan 71, 74a
stetati se 9la
Stevan 71, 74a
stisnuti 67b
stizati 84a

Stjepan 65b, 71
stolnjak 56c
.
stotinu 237b
stramota 79b
stoer 33la
stranputica 82d
stradala e 56c
stranjski 100b
avolj 59a
stratjika 79b
estotina 46, 76b
strator 88b
erca 93a
strametar l35d
eti (= htjeti) 93a
strei (streem) 1l8b
i 93a
stric l37d, 3l9b
ega 93c
strelica 64a
enat 93c
strelimke 64a
eset (= 60) 11~
strelja 6'4a
eanj (= seanj) I08b
strina 103b
iljbok 59b, 67a, na
strnadica 79b
Simun 60c, 93c
strlj en 79b
indra 8la
stvar l75b
inuti 72b
sudija 55a
kanjac 93b
sudijnski 103c
kare 93c, 456b
sudijski l03c
klocati 93b
suda 55a
suho (kao imenica) l58c klopae 93b
koda 93c
sumijo. 100a
kokci 93b
sumljati lOOa
kola 93c
sunani 45b
koljka 93c
sunace 38a
koptti
93b
sunce l58a
krabija
93b
sunani 45b
krb (= skrb) 88b, 93b
sutra lOla
suanstvo (=suanjstvo) krinja 93c
krob (= skrob) 88b, 93b
82a
krok 93b
suanj 322m
kropiti 93b
svagda 66a
kuda 93b
sveenik 97d
ljem 65b
sveenstvo 97d
mrk 93b
svee, sveer 52a, 8lb
svega (= u svemu) 525f muknuti 93b
obot 57, 108a
svetenik 97d
Sopot 93b
svetenstvo 97d
pada 93c
svetaae 45a, b
paga 68a, 93c
svijetliti 29lb
Spanjalac
8la, 93c
svijetnjak 79c, 111 b
Spanju.r
60c, 8la
svjedoanstvo 159b
pijun 60c, 93c
svjedoiti 290d
pitalj 93c
svoj (bez potrebe) 468b
" (mjesto: moj, tvoj, tacija 93c
tampati 93c, 297b
....) 467a, 468a
tatistika 93c
svraak 147a
teta 76b
svretak 8lb
tica 44b, 76b
svud (= svuda) 42b
timati 93c
tipnuti 71
alitra 93c
tirkinja 93c
alintra 93c
tit 54, 9la
aljiv 107c
titi (= atiti) 9ld
anac 14la
to 9ld
anuH 71
to (mjesto neodreene
apat 45b
zamjenice) 471a
aptati 45b, '11
" (= togod) 471b
araf 99b
" (= koji) 472c
arturina 93c
" (= koliko) 472c
av l35b
strah (kao prilog) 40lb,

426c

STO -

682
..

(vremenski veznik)
500b
.. (nainski veznik)
501e
.. (uzro ru veznik) 503d
to (pogodbeni veznik)
505g
tranjga 100b
trojiti 93b
troka 93b
Sumadijnac }
Sumadijnka
82b, 103c
tLmadijnski
umadijski
unka 60c
unjati 110c
vraka 93b
ura 177d
valja 348b

ta (suprotni veznik) 495b

ta (rastavni veznik) 496a
ta (uznosni veznik) 508a
ta (u korelaciji) 500a
tad (= tada) 52b
tada (u korelaciji) 499b,

d, 505b, d
tadar 52a, 81b
tade (= tad, tada) 52b
taj (pravo znaenje)

469a
taj (za ono to je napri-

jed spomenuto) 469c

tako (u korelacii'i) 499a,

500a, b, 503a, 504,

505b, d
tako isto 436a
takoer 81b
talant 141a
taZanat 141a
Talijan, talijanski 55c
talijer (= talir) 65a
taman 45a, 141a
tambor 83b
tamljan 99b
tamnjan 100b
Tanaeko 85a
tanak 45a, b
Tanasije 42b
Tan/cosa 115
tat 76b, 9la
tavan (tavna) 74a
tavnica 74a
te (= koji) 472t
" (sastavni veznik) 492c
. . ) 497b
" (izuzetni
" (posljedini.. ) 504
" (u korelaciji) 499d,
505d
" jo 492c

tecivo 84b
tek (izuzetni veznik)

497b
(vremenski veznik)
500c
teke (= tek) 52b, 497b
tek(e) to 497b, 500c,
ter 52a
terem (= tere) 83b
ti (uzeto bez potrebe)
466a
ti (za svakog itatelja
uope) 466e
tihom (= tiho) 83b
tija (= t ja) 55a
tijelo 157b
tijesan 67b
tim (u korelaciji prema
im) 499a
tipsa 88b
tiringski 68d
tima 77b
titi 269d
titor 67b
tiika 92b
t ja (= tija) 55a, 95a
tjeiti 383
tkalac 56c
tko 110a
tle
tH } 177c, 456b
"

tlo
to (= tako) 50le
to (u korelaciji) 503a, c,
d,505b
tobdija 70

tobolac 56c
tocilj 84b
tociljiti 84b
toak 147a
toiti 383
talicina 84b
tonuti n, 277a
topal 56c
topiti 383
topot 108a
toprv 88b
trati 286b
trepetati 108a
treptjeti 284b
tresti 256c, 257
tridest 52a
triest 78b
Trifun 60c, 71
trijee 98b
trijeti 275
trinaest 78b, 112
Tripun 71
trired 150b
tri 93a
Trivun 74a

UTI

tri 55b
trnuti 281a
Trogir 54, 59b
troiti 290b
trpeza 81d
trsje 102a
trubiti 29lb
truckati se 85a
tru(h)nuti }
tT.u(h)le
69b
tru(h)lost
tru(h) lina
trumpa. 83b
truo (trula) 69b

tu (u korelaciji) 499d
tukac 90a
tuI 56c
Turin
Turija

136e
335d
turnuti 281c
tvoriti 290b
u (prijedlog
82c
ubijstvo 103b
ubistvo 103b
ubilac 56c

V'b)

ue(r) (= jue(r)
uiti 290b
utiv 91d

60a,

101b

udovica 60a
uho 157b, 161a
uijedati (= ujedati) 62b
ulje 60c
uljei,

(uljegnem) 39a

umjetvo 355i
umjeti 271a
unato
unato

439a
(u slubi priloga)

490a
82c
unuk 60a
upicati se 53d
upiti ( = vapiti) 60a
unuk 60a
upotrebiti (= upotrijebiti) 64a
upravo (u redu rijei)
438e
ura 60c
usielica 53c
unii

uspah iriti 80
usta 159c

u 60a, 174b
ui (plur. od uho) 84b,

89b
utinuti 71
uur 93c
utecite 84b
uti 268b

UTICATI -

ZRINJSKI

uticati (= utjecati) 153d

utjecati 84a
u to doba 402a
utorak 321a
utorni k 60a
utro (= jutro) 101b
uvi;edati (= uijedati)

74c
uvjedbati 94
uvjesti (= ujesti) 74c
uvreda 64a
uz, uza (prijedlog) 50b
uditi 79a
ue 157b
uina 101b
u izati 84a .
vacki (od Vac) 88a
val 56c
valjati 296b
valjda (= valjada) 42b
vaneUje 52a
vanelje 52a

vapiti 60a, 382b, 483a

variti 383
varka 74a
vas (= sav) 110a
vasilj ena 167
vasioni 107a
vaskrs (= uskrs) 60a

vi (kad se kae jednom

eljadetu,

u kongruen-

ciji) 425a
vi (za

itatelje uope)

466a
Vientije

97e

vidjeti 289a
viu

(=

vidim) 259c,

283a
vijedro 51a
vijenac 349d
Vilip 74a
Vilotije 74a
viriti 291b
vi (= vidi) 1115
vie (= mnogo) 465e
viteki 8ge
vitez (vok. sing.) 19a,

40d, 136e
viti 269c
Vizantija 87d
Vizantijnac 103b
Vizantinac 103b
vizantijski 103e
vizantinski 103e
vjedro 51a
Vjenac

45b

vjernost 62b
vjetac (i vijetac) 62b
vjetrni 81e

vladianski 39a
va (= u) 60a
vladianstvo 39a
vavijek (= uvijek) 60a
Vlaisav 78b
vavoljiti 384b
Vlajo 7Bb
vazduh (= uzduh) 60a
vlakance 45b
vee (= veer) 81b, 140c
vlastela 140a
veeras 487b
vlasteli 140a
veernje 458a
vlastelski (vlasteoski)
ve 52a
56e
ve (veznik) 495e, 50lf
vlinta 74a
ve alco 497b
voditi 290a
veem ( = vee) 83b
vodje, voe (= ovdje)
vedenik 80, Ula
UOe
vedrO! 51a
vojka (= voka) 41a,
ve(h)nuti 69b .
lOle
veketati 108a
vojska 355e
vele (3. lice plur.) usred vojtiti 91a
pripovijedanja 5'78c
vojvoda 377a
veli (3. lice sing.) usred volju (tj. volim) 25ge,
pripovijedanja 578c
283a
velianstvo 39a
vorinta 74a
velim 3Uc
votan 91a
velju (tj. velim) 259c,
votanica 91a
3lle
votina 91a
venja 74a
votiti 91a
veoma 56a, 487e
votnjak 7ge, ll1b
veresija 331e
vOlZiti 290a
veseliti 290d
vrajkor 74a
vratiti 383
veslo 107e
vrada 79a
vezati 298a
Vrban 74a, 81d
vezir 144e

Vrbas 74a, Sld

vrbovati Sld
vr 81d
vri 262

vrebac 51a
vrenje 64a
vreti 283b, 284d
vrgomoski 46, 76b
vriak (= friak) 74a
vritati 91a
Vrava (tj. Varava) 81d'
vrtuna 74a, 81d
vTzati se 386a
Vuitrn

102d

vugdrag 66a
vuk 19b, 137b
Vuki

90a

zabaljati (= zabavljati)

74b
zacijelo ~u redu rijei)

43Bd
zagrebaki

369a

zailaziti 39a
Zajear

114
zakonoa 1115

zamjerati (i zamijerati)

62b
zaova 56a
zapovieti

53b

zar 440a, 507d

zato (uzr<>ni veznik)

503e
zateati

91a

zato (u korelaciji)

503a, e
zava (= zaova) 56a
zdati 295e
zdenac 107e
zdra ka ( = zraka) 106b
zdreo ( = zreQ) 106b
zdreti ( = zreti) 106b
zec 114, 137d, 146e
zelemba

82d

Zemun 19b
zijati 55a
zima (kao prilog) -(O lb,

426a
zimus 487b
zjati 55a, 295e
zlamenovati 80
zlamenje 80
zlo (kao imenica) 458a
znati 293a, 294, 295b
znati (s inf. udopusnim
reenicama)

zova 72e
zreti 276
Zrinj 100b
Zrinjski 100b

614b

ZUB -

684
dral (drao) 56c, 79b
zub 137b, 149a
drijebe 79b
zvati 302b, 516d
drijelo 79b
zveket l08a
dTijeti 274a
zveknuti 281a
zvijer 177e
drmnji 83a
eca 96
zviz7tuti 68b
eljeti 284b
alac 56c
emlja 92b
alba 56c
aliti 289b
enijalan 95b
alosan (= alostan) 77b enik 67a
ao 56a
eniti 290a
derati 79b
eti 266
dlijeb 79b
gati 295c

ZUV ANCE

ein 92b
Zid 54, 92b
lica 43b
mul (nlUO) 11la
miriti 110a
muriti 110a
rvanj 322m
u

90c

Zudio 54
umance 348i
urnal 56c
uvance (= umance)
74a

AKCENT -

GLAGOLI

685
KAZALO STVARI

akcent u imenica mukoga roda

151-156
akcent u imenica srednjeg roda 162
akcent u imenica enskog roda

178-184
akuzativ -

pade bliega objekta

do historiko doba na.ega jezi ka

18a--<:, 19d
duljenje u zamjenu 124a
durativni (neprekidni) glagoli 479b
dva akuzativa 545
dva dativa 541f

544
akuzativ cijene 546c
akuzativ mjere 546e
akuzativ s prijedlozima 547-560
akuzativ: to, to, neto, sve (upotreba

znaenje)

akuzativ

546a, b

uz pridjeve duan, vC?liji

546g
akuzaHv vremena 546d, e
anakolut 449a
analogija 38b, 39, 40, 57
aorist u javljanju i spominjanju 586
aorist u pitanjima 587b
aorist u poslovicama 588b
aorist u pripovijedanju i priopiv anju 585
aorist u zavisnim reenicama 588a
aorist u slubi kondicionala 589d
aorist za budunost 589b, e
aorist za izricanje osjeanja 587a
aorist za ponavljanje u prolosti i u
slubi pluskvamperfekta 588e, d
aorist za pravu sadanjost 589a
apozicija 451b
apsolutni nominativ 628a
atribut 460a

eklektik, eklekticizam l1a

elipsa 401e, f, 402-405
elipsa reenica 450a, b, e
enklitike 132a
enklitike (mjesto u reenici) 442 443
epitet 460d
'
etiki dativ 541d
etimologija 317e
fonetika (fonetska) pravila 41c
fonetike (fonetske) promjene 41e
fonetiki (fonetski) zakoni 41e
futur I za budunost 609, 610

futur I u slubi kondicionala 6Ile

futur I za izricanje sadanjosti

611b, e, d
futur I za relativnu budunost

612a, b
futur I za prolost 612e
genitiv grae ili materije 525b
genitiv partitivni 519-521
genitiv posvojni (mjesto u reenici)

441a
genitiv pripadanja (subjektivni i

objektivni genitiv) 517, 518

brahilogija 405, 482b, 544e, 566e
brojevi (sintaksa) 473
brojne imenice 244a, e, 473d, e
akavsko narjeje
irilica

16

dativ kao dalji objekt

uz glagole

539b
dativ
dativ
dativ
dativ

kao dopuna imenicama 542a

kao dopuna pridjevima 542d
koristi ili tete 53ge, 540a, b
posvojni (mjesto u reenici)

441b
dativ pripadanja 542b, e
dativ s bezlinim oblicima glagola
biti i glagolskom dopunom u infinitivu 541a, b
dativ s prijedlozima 543
dativ smjera 539a
dativ svrhe 541e
daHv u zakletvama 541e
dentali 75-79
determinativne sloenice 376i

genitiv rastavljanja 522

genitiv sjeanja 522e
genitiv s prijedlozima 526-538
genitiv: svega (u slubi pI'liloga) 525f
genitiv u zakletvama i uenju 525d
genitiv uz glagol stati 522<1
genitiv uz komparativ 525e
genitiv uz: ao je, aliboe 522e
genitiv u zanijekane glagole 523, 524
genitiv vremena 525e
genitiv za izricanje oznake (kvalita-

tivan) 525a
gerundij (znaenje) 624 i 625
gerundij mjesto usporednih reenica
s veznicima: i, a 626
gerundiji se odnose na rijei u akuzativu idativu 627
gerundiji u pasivnom znaenju 628c
glagoli (tvorba) 382-389
glagoli (prelazni, neprelazni i povrat-

ni) 474-478
glagoli (sloeni) 390--399
glagoli (trajni i trenutni) 479-484
glagoli (mjesto u reeniCi) 437a i
438

686
gramatiki red
guturali 66-69

GRAMATICKI RED -

rijei

427c

hak 30
hipokoristici (tvorba) 371 i 372
imenica (sintaksa) 451-456
indikativ 247a
imperativ za nepravu sadanjost

POKAZNE ZAMJENICE

labijali 70-74
latinica 15
likvide 80-81
lokativ sam i s prijedlozima 562-565
materijalne imenice 455a
meki konsonanti 31b
moranje u prolosti 614a
mrtvi nastavci 318g

591d
imperativ za prole

dogaaje

(histo-

riiti

imperativ) 591c
imperfekt 590
infinitiv kao dopuna imenici i pridjevu 619
infinitiv kao dopuna glagolima 620
infinitiv (kao subjekt) 401a, 622a, b
infinitiv mjesto futura I 623b
infinitiv mjesto glagolske imenice

623e
infinitiv mjesto imperativa 623f
infinitiv mjesto optativa 623c
infinitiv u pasivnom znaenju 623a
infinitiv u svezi sa: emu, zato 623f
instrumental kao dio predikata

567c, d, e
instrumental kao dalji objekt glagolima 566e, f
instrumental kao poblia oznaka i
ddpuna imenici i pridjevu 567a, b
instrumental mjesta 566a
instrumental naina 566d
instrumental orua ili sredstva 566c
instrumental uzroka 566g
instrumental vremena 566b
instrumental s prijedlOZima 56'8, 569
inverzija 444a, b
izjavni lik (= indikativ) 247a
izostavljanje pomonog glagol.a tL
oblicima perfekta 592
izttzetak 37a, 38b, 41b
izvanski objekt 544a
izvedene rijei 318d

naini

(u konjugaciji) 247a

nastavak 318a
nastavci za priloge 4B7c
navezak (navesci) B4b, 195b, 209b,

4B7a
nazali B2-83
neodreene zamjenice
reenicama) 472a

(u zavisnim

neplodni (neproduktivni), mrtvi nastavci 31Bg

nepostojano a 135a
neprava sadanjost 571-573
nijena rijeca

ne u

reenici

440ri

nijekanje ili negacija 511-515

nominativ (sintaksa) 516
nutarnji objekt 544a
obino

(u jeziku) 7, B, 9

objasnidbene (eksplikativne) reenice 502c

objekt (blii) 401d
objekt (dalji) 401d
obUni nastavci 31Ba
odnOlSne i neodreene zamjenice 471,

472
onomatopejske rijei 73, 317j
optativ ili eljni nain 630
osnova 318a
osnovni nastavci 31Ba
otvoreni slog 33b, 43b
pade bez prijedloga (mjesto u

ree

nici) 435b
pade s prijedlogO'm (mjesto u

ree-

nici) 435c
jakost glasa 127a
javljanje prolih dogaaja 586a
jedinstveni konsonanti '25
kajkavsko narjeje 5
komparativ i super lativ

(sintaksa)

465
kormparativne sloenice 376h
kO'ndicional 315a i 603
kondicional (sintaksa) 603-607
kopulativne sloenice 376h
korelacija 491k
korijen 317
korjenite rijei 3l8d
kraenje u zamjenu l24d
krnje reenice 405e
kvalitativne sloenice 378a

palatali 31, 89-105

parnjaci (meu konsonantima) 32c
participi 629
pasivni oblici 316
pasivni oblici prosti 474c, d, 475a
pasivni oblici sloeni 615-617
pazvuk 24a
perfekt u poslovicama 596a
per/ekt u slubi imperativa 597b
perfekt u slubi pluskvamperfekta.

595
perfekt za budunost 596b, d, 597a
peti akcent 130a
plodni (produktivni), ivi nastavci

318g
, pokazne

470

zamjenice

(sintaksa)

569,

lPLUSKVAMPERFEKT -

VEZNICI UZNOSNI

pLuskvamperfekt (sintaksa) 600

'pogodbeni nain 315a
pokazne zamjenice (mjesto u ree-

nici) 428b, 432a, C, 433c, 436a

pokretne rijei 410b, 412b
:poLugLas 2, 12b, 18c
'ponavLjanje istoga prijedLoga 490c
posesivne (posvojne) sloenice 378a
postojana a 135c
posvojni pridjevi (u redu rijei) 429
posvojne zamjenice (mjesto u ree-

nici) 428a, 432a, 433a, 434a, b

'Posvojne zamjenice (sintaksa) 467,
468
praslavenski jezik 61a
'prava sadanjost 570a
'pravila (u jeziku) 37a, 38, 41
:praviLa (fonetska, fonetika) 41c
:pravUno (u jeziku) 7, 8, 9
predikat (redukcija) 401e
predikat ni atribut 460b
:preteritojutur 313d, 602
prezent historiki 574-579
:prezent mjesto imperativa 583e
:pridjev s imenicom (kao ime neemu)

431a, 461a
:prezent za budunost 582, 583a-d
'pridjevi (tvorba) 361-370
'pridjevi (mjesto u reenici) 429-434
'pridjevi (sintaksa) 457-464
'pTidjev kao dio predikata uz gLagoLe
nepotpuna znaenja 460c
'PTidjev rad s pTezentom i kondicionaLom 607a

'prijedLozi (mjesto u reenici) 439

prijedLozi (sloeni) 486f
'pTijedlozi (znaenje) 488
:prijedLozi s jednim padeom ,m s vie padea 489a, b
pTijedLozi ispred pTHoga 489c
:pTijedLozi s padeom koji je ve
zdTuen s kojim prijedLogom 489d
:prijedLozi pred reenicom 48ge
'prijedLozi s pTiLozima 489c
:prijedLozi: do, osim, po, protivu, nasuprot, pored u sLubi priLoga 490a
'prHog zar (mjesto u reenici) 440a
'priLozi (mjesto u reenici) 435a, 438
:priLozi (sintaksa) 485-487
-primaTni gLagoli 318d
pTimarni korijen 317d
: priopivanje (prolih dogaaja) 585b
:pripovijedanJe (prolih dogaaja)
574, 585a
:pTivezak 460b
'pTocenti gLasova u naem jeziku 14
'prolosadanji dogaaji 593b
'rasti (mnoge imenice u plur. rastu)
137a, 157a, 163a
,razlike u gLasovima izmeu hrv srp.

i dTugih sTodnih jezika 2

687

razlike u oblicima izmeu hrvsTp. i

drugih srodnih jezika 3
reciprono znaenje povratnih gLagoLa 478b
reenice bez subjekta 401a, b
reenini skLop 446a
red Tijei u reenici 427-443
Telativna budunost 612a
reLativna proLost 575b, 579a, b 590h

594
reLativna zamjenica (mjesto u ree

nici) 436b, c
retoriki

red

rijei

427c

sekundarni glagoti 318d

sibUanti 84-88

sLog (syllaba) 33-34

sloenice Hi kompoziti (tvorba) 373-381
sLoene rijei 318i
sLoeni konsonanti (afrikate) 28
spominjanje pTolih dogaaja 586b
srasHce 132c
sronost 406-426
subjekt u reenici 401a, b. c
svojstvene sloenice 378a
tokavsko narjeje 5-11
utavi gLasovi 24
temeljne rijei 318d
to kao veza izmeu subjekta i predikata 622b
tOTLako narjeje 5
tradicionaLna gTamatika 32a
tvorba gLagoLskih oblika 247-252
tvrdi konsonanti 31b
ukLopljene reenice 446-448
umetnute reenice 446b i 449b
uzajmino

znaenje

povratnih gLa-

goLa 478b
uzroni gLagoli 383
uzvici 510
veznici (ispadanje ili redukcija)

491b-f
(dioba) 491h. i
(mjesto u reenici) 440

veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici
veznici

dopusni 506
izrini

502

izuzetni 497
nainski (poredbeni) 501
namjeTni 4913
pogodbeni 505
posljedini

504

rastavni 496
sastavni 492
suprotni 493-495
upitni 507
uznosni 508a

688

VEZNICI UZROCNI -

ZIVI NASTAVCI

veznici uzroni 503

veznici uzvini 50ab
veznici vremenski 499, 450
veznici zakLjuni 497
veznici eLjni 509
veznik (ime) 491h
veznik da (potvrdan) 508e
visina gLasa 127a
vokaL a 42-50
vokaL e 51-52
vokaL ~ 53--55
vokal o 56-59

vokaL u 60
vokaL 1> 61--65
vokativ (mjesto u reenici) 441c
vokativ (sintaksa) 561
zakoni (fonetski, fonetiki) 41c
zakoni (u jeziku) 37a, 40, 41
zatvoreni sLog 33b, 43b
zavisne sloenice 377a
zvonki glasovi 21
ivi nastavci 318g

SADRZAJ
Strana

Strana
OBLICI

PRISTUP
Hrvatski ili srpski jezik prema
drugim srodnim jezicima
( 1-4)
Knjievni jezik hrvatski ili
srpski ( 5-11)

11
13

GLASOVI
Uope

o glasovima ( 12-14)
Pismo latinsko i irilovsko
( 15-16)
Glasovi u starom naem jeziku
( 17-19)
glasova
Fiztologija
naih
( 20-34)
Pravopis ( 35-36)
O promjenama glasova uope
( 37-41)
Pregled glasova pojed i n c e ( 42-105)
Vokali ( 42-50)
Konsonanti ( 66-105)
Promjene glasova zaj e d n i k e ( 106--132)
Poetak li svretak rijei ( 106
-107)
Udvojend konsonanti ( 107)
AsimilaoIja i disimilacija rastavljen<ih glasova ( 108-109)
Metateza ( 110-111)
Hijat zi1ev) ( 112)
Kontrakcija (stezanje) ( 113
-114)
Ispadanje i otpadanje slogova
( 115)
Prijeglas i prijevoj (alternacija) ( 116-119)
akcent ( 120Kvantiteta
-132)
44

Mareti:

Gramatika

21
23
27
30
44
45
49
49
71
111
111
113

114
117
118
119
120
121
123

D e k l i n a c i j a ( 133-246)
Imenice mukoga roda ( 133-156)
Imelllice srednjega roda ( 157-162)
Imenice enskoga roda ( 163-184)
Dodaci
deklinicaji
imenica
( 185-190)
Zamjenice ( 191-205)
Line zamjelllice ( 192-196)
Posvojne zamjenice ( 197-198)
Pokazne zamjenice ( 199)
Odnosne i upitne zamjenice
( 200-201)
Neodreene zamjenice ( 202-205)
Pridjevi ( 206-230)
Kompm-aJtiJv ( 231-234)
Brojew ( 235-246)
K o n j u g a c i j a ( 247-316)
Uope okonjugaciji ( 247252)

139
139
159
166
185
188
189
194
195
196
198
201
217
221
232
232

Prva vrsta ( 253-276)

Prvi razred ( 253-255)
Drugil. razred ( 256--257)
Trei razred ( 258)
Cetvr:ti razred ( 259-263)
Peti razred ( 264-267)
Sestd razred ( 268-272)
Sedmi razred ( 273-276)

239
239
242
244
245
250
253
258

Druga vrsta ( 277-281)

261

Trea

vrsta ( 282-286)
Prvi razred ( 282-284)
Drugi razred ( 285-286)

265
265
267

Cetvr:ta vrsta ( 287-291)

269

-Peta vrsta ( 292-305)

"Prvi razred ( 292-297)
Drugi razred ( 298-300)
'Trei razred ( 301-303)
Cetvrti razred ( 304-305)

Strana
273
274
279
281
284

'Sesta vrsta ( 306-307)

:Dodaci konj ugacij i ( 308311)
.
.. ..
Sloem glagolski oblici ( 312-316) .

285
287
293

TVORBA RIJECI
"Kol'ijem ( 317)
Osnove i. nastavci ( 318)
'Nastavci za tvorbu imenic a
( 319-360)
"Nastavci za tvorbu pridjeva
( 361-370)
"Imenice od dragosti (hipoko11istici) ( 371-372)
Sloene imenice i pridjevi
( 373-381)
'Tvorba glagola ( 382-389)
:Sloeru glagoli ( 390-399)

299
301
304
368
383
38~

400
410

SINTAKSA
"Dioba sintakse, defini.cij a ree
nice, ( 400)
"R e en i c a ( 401-450)
,Subjekt, objekt i pred1kat
( 401-405) .
.
.
.
"
'Sl'Onost (kongruenCija) ( 406
-426)
"Red rijei i reenica ( 427-'-445).
.....
Gradnja reenica ( 446-450) .
Sintaksa dijelova govor a ( 451-515)
"Imenice .( 451-456)
'PIlidjeV'i ( 457-465)
Za.mjemce ( 466-472)
Brojevli ( 473)
-Glagoli (prelazni i neprelaznd
trajni i trenutni) ( 474-484)
:Prllozi ( 485-487)
.PrijedloZJi ( 488-490)

421
421
421
429
453
475
483
483
488
499
510
511
522
525

Strana
529
Veznici ( 491-509)
556
Uzvici ( 510)
N~jekanje (negacija) ( 511-5;'5)
557
,Sintaksa padea(516-569)
563
Nominativ ( 516)
563
Genitiv ( 517-525)
564
Getl!iitiv s pnijed10zima ( 526-538)
573
Daliv ( 539-542)
577
Dativ s prijedlozima ( 543)
581
Akuzativ ( 544-546)
582
Akuzativ s pnijedlozima ( 547
-560)
586
Volmtiv ( 561)
591
Loka,tiv sam i s prijedlozima
( 562-565)
591
Instr:umental ( 566-567)
594
Instrumental s pl'ijedloz.ima
( 568--569)
597
Sintaksa glagolskih
o b l i lt 'a ( 570-630)
601
Prezent ( 570-583)
601
Amist ( 58'4 -589)
616
Imperfekt ( 590)
622
Impera'tiv ( 591)
624
I perfekt ( 592-597)
626
II perfekt ( 598-599)
631
Pluskvamperfekt ( 600-601)
632
Pretenitofutur ( 602)
634
Kondicional ( 603-608)
634
Futur ( 509-613)
640
Ostali obliCi ,aktivni ( 614)
648
Slaem glagolski oblici pasivni
( 615-617)
649
In:tindJ1nv ( 618-623)
651
Gerundiji ( 624-628)
656
Par:ticipi ( 629)
662
Knjjge iz kojih je uzimana graa za Gramatiku
Kazalo rijei i stvari
Kazalu l'ijei
Kazalo stvari

667
671
671
685

GRAMATIKA

HRVATSKOGA ILI SRPSKOGA

KNJI2EVNOG
JEZIKA
NAKLADNI
ZAVOD
MATICE
HRVATSKE
Z a g r e b,
M a t i i n a
2
Za izdavaa : Josip Tomi" N acrt za k or ice
i ovitak : Valerija Pavi" Korekt ura : Mate
Hraste i Pavle Rogi o Slog, tampa, uvez :
tamparija Vjesn;k Z agreb