I sad sam upotrebljen tek uz put. Nevolje je u tome o ne znam kako da prepoznam gde sam udeen tako neverovatno nesreno da upetljavam sebe u pretakanje venosti u venost i svemu pristajem da sam posuda, da sam ram koji obmanjuju da je ikona, da sam ikona koju varaju da je boja, da sam boja kojoj predskazuju da je smisao, i da sam smisao koji, na kraju, ne zna se ta je. Da li ste odgonetnuli to volebno, to sloeno, to nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?
Ako te uprlja blato i otruje gorina
oni to sigurno ine iz njima asnih pobuda. Moralni zakon vode je: da udavi. A vatre: da sagori sve to joj je u zagrljaju. Blatu je umetnost da blati. Gorini da je ea. Oni u tome vide istotu dobrih obiaja. Sve ima svoj stvaralaki sjaj i krepost. Sve ima etiku sopstvene prirode. Tvoje je s kim si, kud prolazi i ta guta. I zato, sve to ti je strano posmatraj blagonaklono. Jer i tvoje je rasuivanje, Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.