ODREENJE I GLAVNA OBILJEJA ODGOJA Autor Prof.dr. Ante Vukasovi Petak, 05 Oujak 2010 12:39 Od pojave (1995.

) redovito piem u svakom broju naega Zova rodnih ognjita. Objavljeno je tridesetak mojih tekstova. Tematski su, najveim dijelom, vezani uz moje znanstveno i struno podruje, podruje znanosti o odgoju. U njima se razmatraju razliita pitanja odgoja i odgajanja, pedagogijske znanosti, morala, vrijednosti, zatite hrvatske djece i mladei sa svrhom pomoi roditeljima, uiteljima i svim odgojiteljima da njihovo odgajanje bude to uspjenije. Bavei se tako vrlo konkretnim i aktualnim zadaama odgajanja, jo nije razmatran sam fenomen odgoja, nije dan podrobniji, cjelovit odgovor na pitanje: to je odgoj? Stoga ovu malu raspravu posveujem struno-pedagokom odreenju odgoja i njegovih bitnih obiljeja. to je odgoj? Odgoj je proces izgraivanja i oblikovanja ljudskog bia sa svim njegovim tjelesnim, intelektualnim, moralnim, estetskim i radnim osobinama. To je vrlo sloen proces u komu djeluju brojni initelji. Najvaniji je imbenik u razvitku ovjeka i svekolike ljudske zajednice. Ima svoje opeljudsko, univerzalno, povijesno i individualno znaenje. Star je koliko i ovjek. Pojavio se na samom poetku povijesti ljudskog drutva i prati ovjeka na putu njegova oovjeenja i drutvenoga napretka. Prenoenjem povijesnih iskustava steevina kulture i civilizacije na nove narataje ostvarena je povezanost, kontinuitet generacija. ovjek je stalno radio , istraivao, otkrivao nove spoznaje, obogaivao postojee i ukupan fond ljudskoga znanja i umijea, shvaanja, uvjerenja i stavova prenosio na mlae narataje. Time je omoguen razvitak, stalni napredak ljudskoga rada, znanosti i tehnike, kulture i civilizacije, filozofije i umjetnosti, ljudskoga drutva i samog ovjeka. Odgoj je vrsto povezan s razvitkom i usavravanjem ljudske zajednice. Ugraen je u temelje drutvenog napretka. Bez odgojne djelatnosti razvitak ljudskoga drutva ne bi bio mogu. Bez odgoja i odgojne funkcije ne bi bilo ljudskoga drutva ni njegove povijesti. Odgoj je jedan od temelja razvijanja i odranja ljudske vrste. Stoga je on bitna i stalna drutvena kategorija. Isto tako fundamentalno i bitno znaenje ima odgoj i u razvitku svakog pojedinog ovjeka: razvitku njegovih tjelesnih, intelektualnih, moralnih, estetskih i radnih sposobnosti, razvitku racionalne, emocionalne i voljne sfere ovjekove osobnosti. Stoga odgoj i jest proces izgraivanja, oovjeenja ovjeka kao humanog ljudskog bia. Moemo rei da su naa znanja, umijea i navike, nae sklonosti i sposobnosti, na pogled na svijet, na osjeajni i voljni ivot, naa osobnost i karakter (znaaj) u velikoj mjeri rezultati odgoja. Temeljni smisao odgoja je u prihvaanju svih tekovina ljudske kulture i civilizacije. Mladi narataji, u relativno kratkom razdoblju, usvajaju bogatstvo ljudske spoznaje ali i bogatstvo vrijednosnih opredjeljenja, uvjerenja i stavova o dobru i zlu, o smislu ovjekova ivota, o ljudskim tenjama i idealima, pravima i dunostima, o biti ovjenosti i ljudskoga dostojanstva. U procesu odgajanja pojedinac upoznaje i prihvaa ljudske vrijednosne kriterije i tako se izgrauje kao osobnost. Time se odgoj manifestira kao proces personalizacije, ali i socijalizacije, odnosno kao proces moralnoga sazrijevanja pojedinca. Odgoj mora teiti najviim i uzvienim ljudskim idealima. Njegova svrha je potpuni ovjek, cjelovita osobnost. Zato su odgojna nastojanja usmjerena prema razvijanju svih ovjekovih sposobnosti, postizanju svih njegovih stvaralakih mogunosti, prema ostvarivanju mnogostrano razvijene linosti. Konana svrha uvijek mora biti ovjek, bogatstvo uljuene osobnosti. U suglasju s tim pedagoka nastojanja tee izgraivanju ovjeka u komu se povezuju i dopunjuju tjelesna skladnost, ljepota i zdravlje, duhovno bogatstvo i samostalnost, moralna snaga i dobrota, estetski smisao za skladno i lijepo, kultura rada i tehnika kultura. Takav odgojni ideal odraava tenje ovjeanstva u prolosti i danas. U tomu je njegova snaga. Odgojem elimo utjecati na izgraivanje i oblikovanje osobnosti tako da u skladu s ovjekovim dostojanstvom obavlja svoje ljudske dunosti. To je dugotrajan i vrlo slojevit proces. Zbiva se u svim manifestacijama ivota: u obitelji i koli, u drugim odgojnim ustanovama i izvan njih. Na njega djeluje nain ivota, drutvena shvaanja i odnosi, literatura, sredstva javnog obavjetavanja, kulturne ustanove, ali i ukupna angairanost odgojenika, njegovi osobni stavovi, razliite aktivnosti, djelovanje u slobodnom vremenu. Odgoj nije ni svemoan ni nemoan, ima svoje granice i mogunosti. Ovisan je o prirodnim dispozicijama, drutvenim uvjetima i o odnosu odgojenika prema obrazovnim dobrima, odgojnim vrjednotama i odgojiteljima. Uz pretpostavku da nasljeem i nepovoljnim drutvenim okolnostima nisu postavljena vea ogranienja, odgoj ima

velike mogunosti u izgraivanju ljudske osobnosti i u oblikovanju ovjeka. On je imanentno vrijednosna kategorija i od presudne je vanosti za sve ljude. Bez njega se ne moe ni zamisliti ovjekov ivot. Nikada nije postojalo, ne postoji i nikada ne e postojati ljudsko drutvo bez odgojne funkcije. Odgoj je sastavni dio ivota. Stoga mu u ljudskoj zajednici i u svakom konkretnom drutvu pripada izuzetno vano mjesto i znaenje. Temeljna obiljeja odgoja Zakonita pojava da se roditelji brinu za svoju djecu nije samo ljudska odlika. I ivotinje se brinu za svoju mladunad. Maka hrani i njeguje svoje maie, koza - kozlie, koko - pilie. Istu pojavu nalazimo meu umskim ivotinjama pa i divljim zvijerima. Briga roditelja za mlade u ivotinjskom svijetu je bioloka potreba, a ne svrhovita odgojna djelatnost. Njihova briga je iskljuivo instinktivne naravi, bez bilo kakvog svjesnog i namjernog djelovanja i, stoga, ne moemo govoriti o odgoju u ivotinjskom carstvu. Svijest o potrebi i namjera odgajanja, bitne su odlike odgojne djelatnosti. Time smo upozorili na temeljnu razliku izmeu ovjekova odnosa prema potomstvu i odgovarajueg odnosa meu ivotinjama. ovjek odgaja svjesno, planski i sustavno, a ivotinje se nagonski brinu za bioloki opstanak mladunadi i cijele vrste. Znai li to da je ljudska briga za mlade potpuno svrhovita, svrhom odreena i organizirana djelatnost, bez bilo kakvog instinktivnog, biolokog udjela u tomu? To se, ipak, ne bi moglo rei. I ovjek je bioloko bie. I njegovo roditeljsko uvstvo jednim je dijelom uvjetovano biolokom i nagonskom prirodom. Stoga moemo rei da odgoj ima i svoj prirodni bioloki korijen. Ali za odgojnu funkciju nije on ni dostatan, ni karakteristian. Odgoj je svjesna i planski organizirana djelatnost, ima svoju svrhu i zadae, svoj sadraj i organizacijske oblike, metode i sredstva odgoja. Svrhovitost i namjernost su bitne odlike odgoja. On je u biti namjerna djelatnost. Namjera ili intencija je bitno svojstvo i prvo temeljno obiljeje odgoja. Nije svaki utjecaj odgojni utjecaj. Odgoj je svjesna i svrhovita djelatnost. Ve smo utvrdili da je namjera ili intencija bitno svojstvo i prvo temeljno obiljeje odgoja. Nesvjesni odgoj uope nije odgoj. Odgoj je namjerni, organizirani proces sa svrhom da se ljudski pojedinci preobraze u uljuene osobnosti. Obino se objanjava kao svjesno i namjerno, planski i sustavno organizirano djelovanje na svekoliki razvitak, izgraivanje i oblikovanje ovjeka u suglasju s odreenom svrhom. Neovisno o tomu gdje se i kad ostvaruje, njegovo bitno obiljeje je svjesnost cilja, tono odreena namjera, svrha, intencija. Takvu organiziranu, pedagoki osmiljenu i cilju usmjerenu djelatnost nazivamo intencionalni odgoj. Za razliku od namjernog, intencionalnog odgoja, nenamjerne i sluajne utjecaje nazivamofunkcionalni odgoj. On predstavlja sve one initelje koji stihijski utjeu na djecu i sve ljude. To je proces u komu djeluju nekontrolirani suodgojitelji. Postoji djelovanje, ali bez pozitivnih usmjerenja, bez pravog smisla pa rezultati esto odstupaju od istinski ljudskih nastojanja. Umjesto da podupiru ti utjecaji vie koe proces izgraivanja pozitivnih ljudskih odlika. U tom funkcionalnom znaenju odgoj je shvaen jako iroko, toliko iroko da gubi bitna obiljeja namjerne i organizirane odgojne djelatnosti, a samim time i pedagoki smisao. Unato tomu pedagogijska znanost se mora baviti i prouavati podruje funkcionalnog odgoja da bi predusrela i ublaila njegovo mogue negativno djelovanje, da bi ga osmislila i oplemenila ljudskim vrjednotama i tako podruje funkcionalnog preobrazila u podruje intencionalnog. Tako pedagogija slobodnog vremena prouava odgoj u slobodnom vremenu sa svrhom da nekontrolirano postane vie kontrolirano, ljudski osmiljeno, drutveno i individualno vrijedno i korisno. Odgoj je ljudski angairan. Sastavni je dio ljudske kulture i zato mora biti namjeran, osmiljen, mora imati pozitivno znaenje. On sadri pozitivna nastojanja, istinske ljudske vrijednosti. Time se ukljuuje u steevine kulture i civilizacije. Negativni odgoj, u smislu postizanja negativnih rezultata i negacije ljudskih vrijednosti, nespojiv je s pojmom odgoja, jer je odgoj izgraivanje, formiranje ovjeka kao ljudskoga bia u skladu s prihvaenim vrijednostima ivota i u funkciji afirmiranja novih vrijednosti. Sve to proturijei istinski ljudskim vrijednostima, to sputava ovjekovo oovjeenje, ne moe se smatrati odgojem, jer bi takav negativni odgoj koio razvitak ovjeka i ljudske zajednice, brisao bi granicu izmeu pozitivnih i negativnih nastojanja, znaio bi negaciju ovjenosti, drutvenog napretka, svekolike kulture i civilizacije. Pokojni Vladimir Filipovi je pisao: Bez svjesnog programa i s njim povezane organizacije svih svjesnih moi i danih sposobnosti nema garancije napretka. Taj napredak nije upisan u zvijezdama ni nudan po zakonima neminovnog povijesnog zbivanja, nego ovisi o svjesnoj odluci i jakoj volji da se on kao sadrajno odreeni zadatak ostvari.

Dva znaenja termina odgoj i odnos prema obrazovanju Razmotrili smo meusobni odnos intencionalnoga i funkcionalnog odgoja i prihvatili motrite da pedagoko znaenje ima samo onaj odgoj koji je pozitivno usmjeren i koji tei prema oovjeenju ovjeka. Time pedgoki dignitet dobiva samo intencionalni odgoj. Zbog nedostatka termina, meutim, i na podruju intencionalnoga postoje dva, sadrajno razliita pojma odgoja. Jedan ima ire, a drugi ue znaenje. Pojam odgoja u irem znaenju obuhvaa sveukupnost pedagokog djelovanja na sve sfere ovjekova bia. On se tie itava ovjeka, upuen je na izgraivanje cjelovite ljudske osobnosti, svih njezinih pozitivnih svojstava, razvijanje i oplemenjivanje intelekta, emocija, volje i znaaja. Njegovi sastavni dijelovi su: tjelesni, intelektualni, moralni, estetski i radni odgoj. Odgoj u irem znaenju obuhvaa tri procesa: proces usvajanja znanja, umijea i navika, proces razvijanja tjelesnih i intelektualnih snaga i sposobnosti i proces izgraivanja i oblikovanja osobnosti i karaktera, pogleda na svijet, osjeajnog i voljnog ivota. Na temelju tih procesa postavljaju se tri odgovarajua zadatka odgajanja: materijalni (stjecanje znanja), funkcionalni (razvitak sposobnosti) i odgojni (izgradnja ljudskih odlika i osobnosti). Pojam odgoja u uem znaenju usmjeren je na njegovanje i oblikovanje osobnosti i znaaja, na ostvarivanje onih pozitivnih ljudskih osobina zbog kojih potujemo odreene osobe. Teite je na osjeajnoj i voljnoj sferi ovjekova bia, a odgojni rezultati oituju se u estitim ljudskim uvjerenjima i stavovima, u pozitivnom odnosu prema ljudima i ljudskim vrijednostima, u potenim, pravednim, humanim, plemenitim ljudskim postupcima. Sadraj odgoja u uem znaenju oslanja se na odgojni zadatak, tj. obuhvaa formiranje znanstvenog pogleda na svijet, moralnih shvaanja i uvjerenja, razvijanje pozitivnih osjeaja, osobina, volje i znaaja. U odnosu na pojam odgoja u irem znaenju, odgoj u uem znaenju je njegov sastavni dio, subordinirani pojam. Isto tako podreen, subordinirani pojam u odnosu na odgoj u irem znaenju je obrazovanje. Obrazovanje je proces usvajanja znanja, umijea i navika. Teite je na osposobljavanju za radne i ire ivotne zadae uz pomo znanja iz razliitih podruja i praktinih radnih sposobnosti. Kao to je odgojni zadatak podloga odgoja u uem znaenju, tako je materijalni zadatak osnovni i glavni sadraj obrazovanja. Neki ne vide razliku izmeu obrazovanja kao procesa usvajanja odreenog sustava znanja, umijea i navika i odgoja kao procesa izgraivanja pozitivnih ljudskih svojstava u vrijednosnom smislu. Oni u dinamici odgojnog procesa ne razlikuju obrazovne sadraje od odgojnih vrijednosti, materijalni zadatak od funkcionalnog i odgojnog. iri odgojni proces svodi se na obrazovni, na stjecanje informacija, a pedagogiju izjednauju s komunikologijom. U odgoju, razumije se, postoji i stjecanje informacija, obrazovanje, u stanovitoj mjeri odgoj je i komunikacija, ali se ne moe svoditi samo na stjecanje informacija, na obrazovanje i komunikaciju. Takvo svoenje ire i svestranije cjeline na samo jedno njeno obiljeje logiki je nedopustivo, jer je to pogrjeka pars pro toto (dio mjesto cjeline). Zanemarivanjem odgojnog zadatka znanja i sposobnosti mogu se pretvoriti u sredstvo zadovoljavanja samo svojih sebinih ciljeva, mogu se pretvoriti u ruilaku snagu uperenu protiv opih, drutvenih interesa, opeljudskih ideala i vrijednosti. Pojedinac moe mnogo znati i pored toga moe se vladati neovjeno. Stoga se specifino odgojni zadatak ne smije nikada i nigdje zanemariti. On daje ljudski smisao sveukupnom odgojnom radu. ovjek je ovjek po svojim ljudskim odlikama. Ta ljudska svojstva, kvalitete ine pojedinca ovjekom. Ljudski izgraeni ovjek odlikuje se ljudskim osobinama, ljudskim dostojanstvom, potenjem, estitou, humanizmom, ljudskou. Stoga proces obrazovanja mora biti proet odgojnim procesom, a obrazovni sadraji odgojnim vrijednostima. Odnos odgoja prema nekim srodnim pojmovima Ponekad pedagozi i neke srodne pojmove kao: njega, zatita, zbrinjavanje, inkulturacija, socijalizacija i personalizacija ubrajaju u osnovne pojmove u podruju odgoja. Istina je da ti pojmovi imaju dodirnih toaka s odgojem, ali oni nisu osnovni pojmovi u podruju odgoja, jer primarno nisu odgojni, nisu pedagoki. Njega izraava brigu o maloj djeci, bolesnima ili starim osobama. Njome se osiguravaju odreeni uvjeti, materijalne i osjeajne pretpostavke prijeko potrebne za odranje pojedinca, za njegov tjelesni i psihiki ivot i razvitak. Teite je na biolokom odranju i razvitku, a ne na odgajanju, ali su to odranje i razvitak potrebni i za odgajanje, primjerice male djece. Njegom se, dakle osiguravaju preduvjeti za odgojno djelovanje u ranom djetinjstvu, ali ona nije izvorno pedagoki pojam. Slino moemo rei i za zatitu ili skrb o tjelesnim i psihikim oteenjima. I tu je teite na biolokom odranju i razvitku pojedinca, to moe biti preduvjet za odgojno djelovanje. Stoga ni zatita nije pedagoki pojam, ali esto je pretpostavka uspjena odgajanja. Zbrinjavanje ima neto ire znaenje. Ono obuhvaa oba prethodna pojma, tj. i njegu i skrb pa izvodi koji se

odnose na te pojmove vrijede i za zbrinjavanje. Inkulturacija je proces ulaenja u kulturno podruje, proces prihvaanja kulturnih postignua. Odgojem uvodimo nove narataje u kulturno podruje, odgojenici prihvaaju rezultate kulturnih postignua, ali je to namjerno, svrhovito, planski-organizirano uvoenje u podruje ljudske kulture. Inkulturacija ima ire znaenje, jer zahvaa i nenamjerne kulturne utjecaje iz podruja funkcionalnog odgoja. Samim time prelazi granice odgoja kao svrhovite djelatnosti. To znai da u biti nije pedagoki pojam. Pedagoki shvaena socijalizacija oznaava svjesno uvoenje pojedinca u drutveni ivot, prihvaanje normi zajednikog ivota, odgoj za uljuene drutvene odnose. Tako shvaena socijalizacija je rezultat odgojnih nastojanja. Ali socioloko poimanje socijalizacije (a socijalizacija je ipak socioloki pojam) ima ire znaenje. Ono obuhvaa ulaenje pojedinca u drutveni ivot pod utjecajem svih namjernih i nenamjernih, pozitivnih i negativnih drutvenih utjecaja. Takva socijalizacija, kao i inkulturacija, prelazi granice odgoja kao intencionalne djelatnosti, nije izvorno pedagoki pojam i ne ulazi u osnovne pojmove u podruju odgoja. Ali ue pedagoki gledano, socijalizacija je jedan od vanih zadataka odgoja. U tom znaenju se ponekad u slobodnoj interpretaciji pojavljuje i kao sinonim za odgojni proces. To jo u veoj mjeri vrijedi za personalizaciju. Personalizacija je proces oblikovanja osobnosti, proces transformiranja pojedinca u linost, proces samoostvarivanja pojedinca kao potpune osobnosti. Tako shvaena personalizacija je rezultat i jedna od temeljnih zadaa odgoja. Ni taj pojam nije izvorno pedagoki, ali u vrlo slobodnoj uporabi i personalizacija se pojavljuje kao sinonim za odgojni proces. Ukratko, njega, skrb, zbrinjavanje, inkulturacija, socijalizacija i personalizacija, preciznije znanstveno promatrano, nisu izvorno pedagoki pojmovi, ne spadaju u osnovne pojmove u podruju odgoja, ali su povezani s odgojnim radom i njegovim nastojanjima. Radi se, dakle, o nekim srodnim pojmovima koje odgojitelji-uitelji, roditelji trebaju poznavati, uvaavati i ostvarivati u procesu odgajanja. VRIJEDNOSTI I ODGOJ ZA VRIJEDNOSTI Autor Prof.dr. Ante Vukasovi Ponedjeljak, 27 Srpanj 2009 07:19 ivimo u doba naglog razvitka znanosti, tehnike i tehnologije, u doba postizanja materijalnih dobara, ali i postojanja tekih zloina, irenja mafije, nepravde, genocidnih ratova i gaenja ljudskoga dostojanstva. ovjek postaje sve moniji ali i neovjeniji. Opsjednut mogunou ljudske spoznaje i lagodnog ivota, zanemaruje vrijednosti. Homo sapiens poinje zaboravljati da je i homo moralis. Proces obezvrjeivanja vrijednosti rezultirao je vrijednosnom krizom, koja prijeti nesagledivim negativnim posljedicama. Vrijednosno utemeljenje demokracije Demokracija u znaenju suverenosti i vladanja naroda izraz je ljudskih tenji za postizanjem sveope pravde. Njezina bit je u potovanju opeljudskih vrijednosti, slobode, bratstva i jednakosti za sve ljude jer su, po svojoj ljudskoj naravi, jednakovrijedni i jednakopravni. U demokratskom drutvu iznad svega cijeni se ljudsko dostojanstvo, sloboda, pravda, stvaralako angairanje, rad, poduzetnitvo. Tako bi trebalo biti. Demokracija znai viu kakvou ivota, uljuene meuljudske odnose. Ona je duboko vrijednosno utemeljena. ivotna stvarnost se, meutim, esto razlikuje od stanja kako bi trebalo biti. Demokracija ima i svoje nalije. Proces demokratizacije afirmira i iri ovjekovu slobodu, a ona se esto shvaa kao apsolutna sloboda ime se pretvara u samovolju, nasilje i anarhiju. Sloboda nije i ne moe biti apsolutna sloboda koja bi pojedincima omoguavala da rade to ele. Tako shvaena sloboda bila bi pravo jaih da rade to hoe, da ine zlo, podinjavaju, zlostavljaju, ugnjetavaju, vrijeaju, iskoritavaju pa i unitavaju slabije. Takva bi sloboda bila negacija slobode za sve one koji se ne mogu oduprijeti samovolji i nasilju silnika. Rijeju, apsolutna sloboda nije sloboda nego nasilje, anarhija, a istinski ljudska sloboda je etika sloboda. Ona je moralno ograniena, a granica joj je sloboda drugih ljudi. To znai da naa sloboda ne smije naruiti ili ograniiti slobodu drugih. Etiki i vjerski normativ glasi: Ne ini drugima to ne bi elio da i oni tebi ine! Kada se to zanemari nastupa moralna kriza sa svim strahotama nalija demokracije. Ona obiljeava i doba u kome ivimo. ovjeanstvo se nalazi pred opasnou samounitenja. Zabrinutost je velika, upozorenja brojna. Humanistiki orijentirani mislitelji upozoravaju suvremenike da trezveno analiziraju, i s ljudskog motrita valoriziraju, sve svoje postupke i planove razvitka, jer nije posve jasno kuda nas vode prema blagostanju ili u

katastrofu. Oito je da put ljudskoga napretka nije bez rizika i da treba odgovorno ljudski vrednovati svaki slijedei korak da se kretanje ne pretvori vratolomno ruenje u provaliju bez dna. Unato tomu, neki se znanstvenici i pedagozi, zaneseni bogatstvom znanstvene spoznaje, bave samo ljudskim intelektom, zapostavljajui osjeajnu, vrijednosno doivljajnu i na njoj zasnovanu voljno djelatnu sastavnicu ovjekova bia. Tako izdvojeni i favorizirani egzaktni racionalitet moe se sukobiti, i u ivotu se esto sukobljava, s humanitetom. Nalazimo se pred opasnou angairanja ovjekova intelekta protiv ovjenosti, a nerijetko su ga tako i angairali. Izlaz je u duhovnoj obnovi, a ona predstavlja sustavno i trajno njegovanje smisla za vrijednosti. to su vrijednosti? ovjek je vrijednosno bie. Vrijednosno stajalite zauzima prema svemu to ga okruuje. Prema vrijednosnim kriterijima procjenjuje, mjeri i usmjerava svoje postupke i tijekove povijesnoga kretanja. Prema njima razlikujemo dobro od zla, pozitivno od negativnoga, humano od nehumanog. Bez vrijednosnih kriterija i doivljaja izgubio bi ovjek sposobnost ljudskog vrjednovanja, nestao bi osjeaj ljudskosti, ljudskog dostojanstva, potamnjeli bi ljudski ideali, iezla bi ovjenost, to bitno ljudsko odreenje. Vrijednosni kriteriji i sposobnost vrjednovanja potrebni su ovjeku isto toliko koliko i sposobnosti i postignua ljudskog spoznavanja. Svijet u kojem ivimo znakovit je po tomu to istupa kao svijet vrijednosti. Svaka pojava dogaaj, ljudski in ima za nas neku vrijednost. A to su vrijednosti? One su trajni i vjeni putokazi duha, kriteriji prema kojima vrjednujemo sve to postoji, prema kojima odreujemo smisao svijeta i ivota. Oituju se u odnosu ljudskoga bia prema dobru. One su poeljna dobra, mete ljudskih enji, neto u emu ovjek nalazi radost i sreu, smisao i samoostvarenje. One su objektivne odlike stvari i pojava koje se subjektivno doivljavaju i cijene. S njima nam se otkrivaju novi i sve iri vrijednosni horizonti. Vrijednosti osmiljavaju ovjekov ivot, usreuju ga izgrauju, obogauju i oplemenjuju. ivot bez vrednota doista bi bio bezvrijedan ivot, prazan, pust, promaen, ivot u tami vrijednosne noi. Vrijednosti se manifestiraju kao: dobra potrebna za ivot i duhovni razvitak, ciljeviprema kojima se kreemo, ideali kojima teimo, krajnje svrhe ljudskih nastojanja. Mogu biti materijalne i duhovne. Prve su vezane uz tjelesni, a druge uz duhovni ivot i razvitak ljudskoga bia. Osnovicu ine materijalne, to osiguravaju sredstva potrebna za ivot, a ivotni smisao i znaenje odreuju vie duhovne vrijednosti. Simbolizira ih istina, dobrota, ljepota, ljubav, pravda, svetost i druge opeljudske vrijednosti. Prouava ih filozofijska disciplina a k s i o l o g i j a ili teorija vrijednosti. Vrijednosti utemeljuju ciljeve, ideale, svrhe prema kojima usmjeravamo ljudska nastojanja, a spoznaje su u funkciji sredstava pomou kojih ostvarujemo postavljene svrhe. To znai da su vrijednosni kriteriji i razina vrijednosti iznad spoznajne razine. Oni osmiljavaju i ljudski usmjeravaju spoznajne djelatnosti i rezultate spoznavanja. Nije spoznajno podruje nadreeno vrijednosnom, kako se obino misli pod utjecajem jednostranog intelektualizma, nego obratno, vrijednosno je nadreeno spoznajnom. Kada se ti odnosi poremete, nastupa moralna kriza i kriza vrijednosti. Ona je obiljeila prilike u kojima smo ivjeli. Uvjetovala je pojavu moralnog bezakonja, obezvrijedila ljudske vrijednosti i prouzrokovala moralnu pusto to je kulminirala u velikosrpskom genocidnom ratu i zloinima protiv ovjeka i ovjeanstva. Vrijednosni sustav Za vrijednosti je znakovit odgovarajui sustav ili ljestvica vrijednosti. One su po svom vrijednosnom znaenju hijerarhijski postavljene pa ih treba razvrstati u ljestvicu, skalu ili vrijednosni sustav. U takvom etikom sustavu spomenute materijalne vrijednosti su na podnoju, a duhovne pri vrhu vrijednosne ljestvice. Tako npr. H. H e n z promatra vrijednosti s vrha ljestvice ljestvice i postavlja skalu koja se sastoji od osam razina. Na najvioj razini su religijske vrijednosti, potom slijede etike, intelektualne, estetske, drutvene, politike, ekonomske i bioloke. S obzirom na njihovo ope znaenje razlikovati treba univerzalne, generike ili opeljudske vrijednosti, koje postavljaju opeljudske moralne kriterije, socijetalne ili vrijednosti konkretnog drutva gdje posebno znaenje imaju nacionalne vrijednosti i za pojedinca posebno vane personalne iobiteljske vrijednosti. Socijetalne, nacionalne, personalne i obiteljske moraju potovati vie i njima nadreene opeljudske moralne kriterije. Tako je izgraen etiki sustav vrijednosti nalik na piramidu iroke osnovice konkretnih dobara i visokog vrha koji krase vrijednosti istine, dobrote, ljepote, pravde, svetosti i druge. Na samom vrhu je najvia vrijednost, ope dobro, prema kojem se ravnaju sve druge vrijednosti. Dobro je ono to je upravljeno na vie, a zlo to tei

prema niim vrijednostima i u biti je negacija vrijednosti. To je vaan kriterij prilikom svakoga ljudskoga odluivanja, vrjednovanja i djelovanja. Iz perspektive odgojnih nastojanja posebnu vanost imaju duhovne vrijednosti etike (ljudsko dostojanstvo, moral, sloboda, pravda, ovjenost, savjesnost, tolerantnost, rad, dunost, odgovornost); religijske (Bog, svetost, vjera, Crkva, molitva, sveta misa, sakramenti, uskrsnue, ivot vjeni, ljubav, dobrota), estetske (ljepota, umjetnost, pjesnitvo, glazba, slikarstvo, kultura, umjetniko stvaralatvo), odgojne (osobnost, odgoj, zdravlje, istina, dobrota, ljepota, stvaralatvo), nacionalne (domovina, sloboda, suverenitet, narod, nacionalni ponos, rodoljublje, domoljublje, nacionalna himna, grb, zastava, povijest, kultura, jezik, obiaji, tradicija), osobne i prijateljske (osobno dostojanstvo, ljubav, brak, obitelj, potomstvo, roditeljstvo, rodbinski odnosi, majka, otac, dijete preci, potovanje starijih, vjernost, obiteljska privrenost, prijateljstvo, iskrenost, estitost). Odgoj za vrijednosti ovjek ne moe ivjeti, razvijati se i ljudski djelovati hranjen samo potroakim dobrima. Za potpun ivot i ljudsko djelovanje potrebne su mu i vrijednosti. To poglavito vrijedi za mlade ljude, koji su duboko osjeajni i prijemivi za vrijednosti. Oni trae smisao ivota, imaju svoje mladenake ideale, osjeaju glad i e za vrijednostima. Ali ako im ne pokaemo pravi smisao, ako im ne omoguimo vrijednosno doivljavanje, nai e smisao u besmislu ivota; umjesto ideala prihvatit e idole i nai se u vrijednosnoj dezorijentaciji. Osjetit e prazninu, usamljenost i naputenost. Stoga im moramo pomoi, pokazati smisao ivota i odgajati ih za istinski ljudske vrijednosti. Mladima su potrebna odreena materijalna dobra za podmirenje ivotnih potreba, ali vie svega im je potrebna duhovna hrana i ljudska usmjerba. Potrebni su im ivotni uzori, ideali, vrijednosti. Potrebno im je bogatstvo vrijednosnog doivljavanja, punoa mladenakog ivota i jasnoa smisla ivljenja. I t je ono najbitnije i najvrjednije to su im roditelji, uitelji i odgajatelji duni pruiti. Smisao za vrijednosti je temeljna odrednica moralnog ovjeka (homo moralis). ovjek kao razumno i vrijednosno bie ne smije dopustiti da njegovo potomstvo luta bez busole i da se opredjeljuje za stavove koji negiraju ljudske steevine i vrijednosti. Rijeju, odgoj nije i ne smije biti vrijednosno neutralan. On je duboko vrijednosno angairan, a ta angairanost pretpostavlja i trai da je u funkciji postizanja istinski ljudskih, opeljudskih i nacionalnim vrijednosti. ivot mora imati svoje etike vrjednote i ideale. Oni mu daju ljudski smisao, duboko etiko znaenje i ljepotu. Djeca, mlade, ljudi se odgajaju ne samo time to stjeu potrebna znanja i razvijaju sposobnosti, nego i time to se usavrava njihov smisao za vrijednosti i vrijednosno doivljavanje, to se obogauju novim vrijednostima. Naime, injenice i zakonitosti se spoznaju, a vrijednosti duboko doivljavaju. Temeljna svrha odgajanja je u postizanju najviih vrijednosti. Stoga odgojni proces mora biti vrlo bogat vrijednosnim doivljavanjima, mora emocionalno angairati uenike. Time se budi osjetljivost i njeguje smisao za vrijednosti, tako se izgrauju ljudske osobnosti kao najvie ovozemaljske vrijednosti. Duhovna obnova i izlazak iz drutvene krize na svim poljima od gospodarskoga do kulturnog i moralnog, pretpostavlja, dakle, reafirmaciju moralnih kriterija i vrijednosti, preispitivanje savjesti, pokajanje i obraenje, dosljedno ivotno svjedoenje istine, dobrote, pravde, ovjenosti. A takva vrijednosna preobrazba nalae sustavno izgraivanje smisla za vrijednosti i njegovanje vrijednosnih doivljaja u svim odgojnim postupcima. Odgoj je vrijednosna kategorija i stoga vrijednosne usmjerbe i doivljaju moraju proimati sva njegova nastojanja. Takvi vrijednosno osmiljeni i osjeajno doivljeni ideali potiu na velika djela. Oni daju ovjeku divovsku snagu kojom pokree kota povijesti, mijenja prirodu i meuljudske odnose. Oni su i glavno uporite nae duhovne obnove, odgojne i moralne preobrazbe.