You are on page 1of 14

SRAN KEREVI1 PROBLEM NEZAPOSLENOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ2

UVOD

Fenomen nezaposlenosti se javlja jo od samih poetaka organiziranja ljudi u zajednicu i raspodjele zajednikih poslova, a nezaposlenost je danas, moda i vie nego ikada, prisutna na svim podrujima ljudskog djelovanja. Nezaposlenost se kod ljudi javljala u vrijeme prve pojave privatnog vlasnitva, kada su dominirala agrarna drutva jer je uvijek postojao odreeni broj onih koji iz privatnih, individualnih ili drutveno uvjetovanih razloga nisu htjeli ili mogli raditi i sudjelovati u takozvanom proizvodnom procesu. Ta pojava se javlja i kod starih Rimljana tj. rimskih vojnika koji su se osim ratom bavili i poljoprivredom, no za vrijeme rata njihovu su zemlju zaposjeli senatori, tako da su po povratku vojnici ostajali bez zemlje te su kao slobodni graani Rima, bili nezaposleni. Industrijalizacijom nezaposlenost poinje poprimati vee razmjere, poinje se i statistiki evidentirati, pa u skladu s tim i smatrati problemom industrijskog drutva ali i postindustrijskih i suvremenih drutava. Problem nezaposlenosti ima prvenstveno ekonomski, ali i materijalni, psiholoki te socioloki aspekt koji se moe pratiti na individualnoj i kolektivnoj, drutvenoj razini. Stoga je nezaposlenost nemogue strogo promatrati samo iz jedne perspektive jer razumijevanje pojma obuhvaa poznavanje ekonomskih pojmova i procesa, trita rada, psiholokog stanja pojedinca, sociologije rada koji obuhvaa i nezaposlenost te njegove implikacije na pojedinca i drutvo u cjelini. Stoga se u literaturi koja obuhvaa ovaj problem ne javlja samo jedan aspekt ve obuhvaa niz teorijskih i praktinih objanjenja koji su vezani i za ekonomsku, psiholoku, politiku i socioloku znanost. U ovom eseju koncentrirat u se na problem nezaposlenosti u Hrvatskoj koji pod utjecajem tranzicije i aktualne globalne ekonomske krize eskalira, iako je taj problem prisutan
1 2

Autor je student preddiplomskog studija Politologije na Fakultetu politikih znanosti Sveuilita u Zagrebu. Rad je napisan kao esej iz kolegija Uvod u sociologiju, akad.god. 2010/2011.

svugdje u svijetu. Nezaposlenost u Hrvatskoj pokuat u objasniti kroz socioloku perspektivu, iznosei okolnosti pod kojima je nezaposlenost prerasla u problem, uzroke i posljedice nezaposlenosti kako na cjelokupno drutvo tako i na samog pojedinca koristei pritom aktualna istraivanja i podatke u svrhu objektivnog prikaza statusa quo. Nezaposlenost u Hrvatskoj prikazat u tek od 1991. godine, kada je i uspostavljen demokratski poredak i trino gospodarstvo u Hrvatskoj, do danas, usporeujui tek neke dijelove sa socijalistikim sustavom bive drave i njene organizacije rada radi odreenja uzrono posljedinih veza ovoga problema. Broj nezaposlenih osoba eksponencijalno raste, gospodarstvo biljei veliki pad, a nezadovoljstvo hrvatskog drutva raste sa svakodnevnim problemima koji se opetovano javljaju i potencijalno uzrokuju problem siromatva, socijalne iskljuenosti i krize.

PROBLEM NEZAPOSLENOSTI U REPUBLICI HRVATSKOJ

Nezaposlenost se definira kao stanje pojedinca koji nema plaeni posao i ne sudjeluje aktivno u proizvodnom procesu te ne prima naknadu za ono ime se pojedinac bavi. Ona znai biti bez posla. Ali posao ovdje znai plaeni posao i raditi u nekoj priznatoj profesiji. (Giddens, 2007.: 407). No, istraivanja i statistiki podaci vezani uz ovaj problem bave se strogo aktivnim dijelom stanovnitva, premda su nezaposleni i umirovljenici, djeca, uenici, studenti i invalidi ali oni ne spadaju u kategoriju nezaposlenih s obzirom na njihov specijalni socijalni poloaj to ne znai da se ne bave odreenim aktivnostima, honorarnim i povremeno plaenim poslovima koji normativno ne spadaju pod stalni radni odnos. Zakon o radu Republike Hrvatske tj. Zakon o posredovanju pri zapoljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti definira nezaposlenu osobu na slijedei nain: lanak 7.: Nezaposlenom osobom u smislu ovog Zakona smatra se osoba sposobna ili djelomino sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina koja nije u radnom odnosu, te ako: 1) ne ostvari mjeseni primitak od pruanja usluga prema posebnim propisima ili ostvari dohodak od druge samostalne djelatnosti 2) nema regulirano trgovako drutvo ili drugu pravnu osobu, odnosno nema veinski udio u trgovakom drutvu ili drugoj pravnoj osobi, 3) nema registrirani obrt, slobodno zanimanje ili djelatnost poljoprivrede i umarstva, 4) nije osigurana kao poljoprivrednik po propisima o mirovinskom osiguranju, 5) nije korisnik mirovine, osim korisnika mirovine koji ostvari pravo na invalidsku mirovinu na temelju profesionalne nesposobnosti za rad, 2

6) nije redoviti uenik ili student, 7) aktivno trai posao i raspoloiva je za rad.

Frikcijska nezaposlenost podrazumijeva kratkotrajno razdoblje kada se napusti jedan posao i trai drugi, zamjenski. Nasuprot tome je teorija strukturne nezaposlenosti prema kojoj je ta pojava posljedica velikih pomaka u ekonomiji to je i baza ovog eseja. Nezaposlenima se smatraju i one osobe koje rade na crno, nisu evidentirane od strane poslodavca kao zaposlene te im nisu plaena davanja poput zdravstvenog i mirovinskog osiguranja te cijenu svoga rada primaju bez posredovanja drave. To moe uzrokovati niz problema premda je to tema za neku drugu raspravu. Stoga, nezaposleni koji e se spominjati u ovom eseju mogu biti samo mukarci i ene koji imaju odreenu aktivnu strunu spremu, radnu snagu i znanje koje mogu ponuditi na tritu rada, ali koji iz odreenih razloga ne mogu unoviti taj potencijal. Mladi ine posebnu kategoriju ovog problema ali i stvaraju novi problem trita rada koji nema efikasne mehanizme koji bi uvrstili ovu skupinu meu stalno zaposlene.

Kroz povijest su mnoge liberalne, kapitalistike drave poput Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Sjedinjenih Amerikih Drava, Francuske, Njemake i drugih teile punoj zaposlenosti uslijed velikog vala zlatne industrijalizacije i napretka tih zemalja. No, puna zaposlenost je utopija jer bi to predstavljalo idealnu ravnoteu izmeu ponude poslova i njihove potranje, a to bi znailo da je svaki proizvod i svaka usluga jednako traena, to je teoretski gotovo iracionalno, a praktino nemogue. U zemljama socijalistikog i komunistikog sustava kao to je bio Savez Sovjetskih Socijalistikih Republika ili biva Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija, takoer se teilo punoj zaposlenosti, premda je taj sustav bio okrenut planskom komandnom gospodarstvu prema kojem je veina radnika bila zaposlena u dravnim tvrtkama koja su nastala procesom nacionalizacije, iako je njihova korisnost opadala s obzirom da se teilo punoj zaposlenosti, a ne korisnosti, pa je bilo mnogo radnika koji su obavljali samo jedan posao i to cijeli radni vijek iako su kao radna snaga mogli raditi i niz razliitih drugih poslova unutar specijalnog sektora djelatnosti. To je bio dodatni problem gospodarstva u svim postsocijalistikim i postkomunistikim zemljama, kada je u procesima pretvorbe i privatizacije mnogo ljudi ostajalo bez posla i u mnogoemu otealo prelazak drava iz prolog sistema u sistem kapitalizma, trinog gospodarstva i liberalne demokracije.

Danas u svijetu postoji otprilike 125 milijuna nezaposlenih ljudi, to onih koji odbijaju posao, to onih koji su posao izgubili uslijed propadanja poduzea ili zbog toga to su njihova zanimanja suficitarna. Najaktualnija je svakako globalna financijska kriza koja je pogodila svjetsko trite 2007. godine te je potresla i ekonomski najsnanije drave svijeta, a ije se posljedice osjeaju jo uvijek premda je za te drave kriza zavrila. No, bez obzira na uzroke nezaposlenosti navedena brojka nezaposlenih je itekako zastraujua i pokazatelj je postajanja potencijalnog siromatva u svijetu. U Hrvatskoj je problem nezaposlenosti postao jedan od najvanijih problema koji sve vie i sve uestalije mue hrvatsko gospodarstvo i drutvo u cjelini. Hrvatska je bila dio netrinog komandnog gospodarstva komunistikog reima u sklopu Socijalistike Federativne Republike Jugoslavije sve do 1991. godine te se za to vrijeme teilo punoj zaposlenosti i tenji za stabilnim i trajnim, uestalo nazvanim i doivotnim zaposlenjem. Takav sustav poduzea je za trino gospodarstvo vrlo neefikasan i postajao je suficit radne snage. Prelazak Hrvatske iz netrinog u trino gospodarstvo zahtijevalo je vrlo stroge i radikalne reforme sustava, restrukturiranje poduzea, odvijao se (i jo se odvija) proces privatizacije i pretvorbe koji je, barem u hrvatskoj prii, esto bio praen brojnim prevarama i malverzacijama. Hrvatsko je gospodarstvo u takvim uvjetima bilo izrazito nekonkurentno i nije moglo ravnopravno sudjelovati i natjecati se s gospodarstvima velikih i ekonomski snanih zemalja na europskom i svjetskom tritu, a smanjio se i opseg trita na kojem se mogu plasirati hrvatski proizvodi. Cijeli je taj proces pratio i veliki broj otputanja radnika koji su donedavno imali stalno zaposlenje, a sada su preputeni tritu rada. Takva je, ili moda slina situacija bila prisutna kod svih drava biveg socijalistikog sistema koje biljee pad stope zaposlenosti, a porast stope siromatva, a stopa masovne nezaposlenosti se kree u intervalima od 10- 30 posto.(uur, 1997). Tada se javljaju i takozvani selekcijski procesi koji omoguavaju onima koji ostaju na tritu rada da zadre svoj posao, dok oni koji su ispali iz trita rada postaju neaktivni i ive od socijalnih transfera. Mora se u obzir uzeti i Domovinski rat, koji je poeo 1991. godine, a zavrio tek 1995. godine, koji je unitio hrvatsko gospodarstvo, prouzroio drutvenu paniku i traio na fokusiranje prema drugim problemima u kojima se Hrvatska tada nalazila. Brojna, nekad uspjena poduzea, tada su bila pod steajnim postupkom i zatvaranjem, a zatvaranje jednog industrijskog pogona znailo gubitak radnih mjesta za stotine pa i nekoliko tisua radnika. Takva je situacija bila indikator tekog stanja u Hrvatskoj, ne samo to se tie nezaposlenosti, 4

ve i stanja gospodarstva, politike ali i drutvenih vrijednosti koji nisu direktno usmjereni na ovaj problem. Republika Hrvatska se svojim Ustavom opredijelila za sistem socijalne demokratske drave to znai da je obvezna brinuti se o socijalno nezbrinutim osobama, pri emu je obvezna omoguiti ve spomenute socijalne transfere u to spadaju mirovinsko osiguranje, naknada za nezaposlenost, zdravstveno osiguranje i naknade za branitelje na teret poreznih obveznika iako su te naknade toliko male da ne zadovoljavaju ostvarivanje osnovnih ivotnih uvjeta. USTAV REPUBLIKE HRVATSKE navodi: I. IZVORINE OSNOVE: Potujui, na slobodnim izborima odluno izraenu volju hrvatskoga naroda i svih graana, Republika Hrvatska oblikuje se i razvija kao suverena i demokratska drava u kojoj se jame i osiguravaju ravnopravnost, slobode i prava ovjeka i dravljanina, te promie njihov gospodarski i kulturni napredak i socijalno blagostanje., i II. TEMELJNE ODREDBE: lanak 1. Republika Hrvatska jedinstvena je i nedjeljiva demokratska i socijalna drava. lanak 54. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dunost. lanak 57. Slabim, nemonima i drugim, zbog nezaposlenosti ili nesposobnosti za rad, nezbrinutim osobama drava osigurava pravo na pomo za podmirenje osnovnih ivotnih potreba.

to se Hrvatska u novijem razdoblju kretala ka otvaranju prema europskom i svjetskom tritu te demokratizaciji nakon rata to se vie dobivao uvid u stanje nezaposlenosti. Nastavak privatizacije i pretvorbe te opetovani steajni postupci i zatvaranja mnogobrojnih industrijskih i proizvodnih pogona samo su jo vie ostavljali za sobom veliki broj nezaposlenih ljudi. Globalna financijska kriza koja je pogodila Hrvatsku 2007. godine dodatno je oteala ionako loe stanje gospodarstva ali i drutva. Nekonkurentno hrvatsko gospodarstvo okrenuto vie prema uvozu nego izvozu nije moglo izdrati udarce koji su dolazili sa domaih i inozemnih burzi, a teka situacija u uvjetima smanjene potranje za proizvodima povukla je za sobom i povlaenje ponude velikog broja proizvoda i usluga, a s time uvjetovala je i otputanje velikog broja radnika koji nisu vie zadovoljavali potrebe 5

poslodavaca koji im nisu mogli osigurati radno mjesto s obzirom na smanjenje kapaciteta proizvodnje. Prema privremenim podacima koje je objavio Dravni zavod za statistiku, ukupan izvoz Republike Hrvatske za razdoblje od sijenja do prosinca 2007. godine iznosio je 66 025 milijuna kuna. Istodobno je u istom razdoblju uvoz iznosio 138 112 milijuna kuna. Vanjskotrgovinski deficit iznosio je pritom 72 088 milijuna kuna. Iskazan u milijunima amerikih dolara, izvoz Republike Hrvatske je u razdoblju od sijenja do prosinca 2007. godine iznosio 12 360, uvoz 25 829, a vanjskotrgovinski deficit 13 469 milijuna amerikih dolara. Izraeno u milijunima eura, u razdoblju od sijenja do prosinca 2007. godine izvoz je iznosio 9 002, a uvoz 18 827 milijuna eura, dok je vanjskotrgovinski deficit iznosio 9 825 milijuna eura. Pokrivenost uvoza izvozom u tom je razdoblju bila 47,9 posto.

Slika 1. Izvor: http://www.poslovni.hr/img/ArticleImages/55540.jpg U takvom stanju hrvatsko drutvo nalazi se, barem prema medijskim istupima, u stanju frustracije i ogorenosti koje korupcija, kao velika mana svakog, pa i hrvatskog drutva, samo pogorava te se stvara osjeaj da se ponovno zaposliti moe samo onaj koji ima kvalitetna i visokopozicionirana poznanstva koja mogu omoguiti ponovno zapoljavanje. Dr. Stjenko Vranjican u svom djelu Problem nezaposlenosti u informacijsko doba opisuje stanje koje moe dodatno utjecati na problem nezaposlenosti. Naime, on vidi nezaposlenost kao posljedicu supstitucije ovjeka u proizvodnom procesu. Razvoj

informatike tehnologije i robotike efikasnije i produktivnije zamjenjuje ovjeka, smanjuje input uloen u jedan proizvodni proces jednako kao to i smanjuje vrijeme proizvodnje. Premda je automatizacija zaista olakavajua za radnike koji moraju uloiti manji napor u radu, ona uzrokuje redukciju radnih mjesta, a s time i poveava stopu nezaposlenosti. No, Vranjican vidi manjkavost te argumentacije uz ponajmanje dva razloga; prvi definira citatom J. F. Kennnedya iz 1960. godine: Ako ljudi raspolau talentom za kreiranje stroja koji nadomjeta radnika, sposobni su i stvoriti radna mjesta za takve ljude., to je u biti i tono s obzirom da su u najrazvijenijim zemljama svijeta poput Japana ili Sjedinjenih Amerikih Drava stope nezaposlenosti mnogo manje od ostatka premda je automatizacija na zavidnoj razini te se moe govoriti i o svojevrsnoj supstituciji supstituenata; drugi argument pokriva tezu da su ljudi specijalizirani za sve ua i ua podruja neke djelatnosti koja raunala i tehnologije ne mogu zamijeniti, a kompetentnost je rezultat formalnog, dugotrajnog i sustavnog obrazovanja te isto tako dugotrajne prakse. (Vranjican, 1995).

U razgovoru s predstavnicom Ureda Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske, Jagodom Milidrag-mit, inae i aktivisticom za prava nezaposlenih u Hrvatskoj, usporeivanjem informacija i statistikih podataka prikupljenih iz Saveza Samostalnih Sindikata Hrvatske i teorijskih pretpostavki nezaposlenosti i krize moe se razaznati realno stanje u kojem se drava nalazi.3 Naime, prema rijeima Milidrag-mit, sindikat nezaposlenih ne postoji kao to postoje konvencionalni sindikati, ve su nezaposleni u toj instituciji zastupljeni kao dio ureda sindikata- sekcija nezaposlenih, koji ne funkcionira, barem ne onako kako bi prema oekivanjima trebao funkcionirati. Glavni uzrok nezaposlenosti, smatra Milidrag- mit, predstavlja globalna financijska kriza, premda ona nije izgovor za lo sustav u kojem se Hrvatska i prije nalazila, ve problemi Hrvatske vuku korijene iz loe provedene privatizacije te sustavne deindustrijalizacije drave koja se provodi zatvaranjem industrijskih pogona. Kritika je upuena i nedostatku strunog kadra, logistike i savjetnitva, neadekvatnoj populistikoj javnoj politici koja ne odgovara stanju drave i nema razvojnu strategiju. U Hrvatskoj postoji, prema Milidrag-mit, osim navedenih, i problem uruenih drutvenih vrijednosti koje su uvjet ekonomskog napretka, a ne postoji ni snano izgraena svijest o zajednitvu i zbog toga dolazi do degradacije socijalnog kapitala drutva. Upravo su ljudi nevidljivi resurs bez kojega sustav ne funkcionira, a niti vlast niti poslodavci ne primjeuju esencijalnu ulogu zaposlenika u cijelom sistemu. U prilog tezi o uruenim drutvenim

Intervju je odran 2. prosinca 2010. g. u svrhu prikupljanja podataka za izradu eseja o nezaposlenosti.

vrijednostima ide i injenica da ne postoji izgraena perspektiva za mlade, koji ine ili bi barem trebali initi , temeljni socijalni kapital, a mladi se susreu s tekim mogunostima zapoljavanja, stvara se pasivnost kod mladih zaposlenih osoba koji, u pravilu, nisu sindikalizirani, a ak 90 % mladih radi na odreeno radno vrijeme, to predstavlja ogranienja u daljnjem shvaanju budunosti i budueg zaposlenja te openito poimanja radnog odnosa i sustava rada. Stope nezaposlenosti mogu se mjeriti razliitim metodama, a najee su stopa anketne nezaposlenosti i stopa registrirane nezaposlenosti. Stopa anketne nezaposlenosti obuhvaa rigoroznije definicije prema kojoj nije osobito vaan radni odnos, da li je naknada za rad novac ili neko drugo sredstvo plaanja. Prema Dravnom zavodu za statistiku ankete o radnoj snazi, u drugom tromjeseju 2010. godine, stopa anketne nezaposlenosti iznosila 12,4%, od ega mukih 12,1%, a enskih 12,7% nezaposlenih. Ovaj podatak predstavlja stanoviti skok od istog razdoblja 2009. godine kada je ukupna stopa anketne nezaposlenosti iznosila 8,9%, od ega mukih zaposlenika 8,1%, a enskih 9,8%. Prema tim podatcima zavoda moe se iitati produbljenje krize u 2010. godini ije posljedice trpe radnici koji gube posao. Stopa registrirane nezaposlenosti podrazumijeva stanje koje je evidentirano i gdje se zaposlenik zaista i tretira kao zaposlen; prima punu plau i ima odreen radni odnos. Prema izvjeu Hrvatskog zavoda za zapoljavanje u listopadu 2010. godine stopa registrirane nezaposlenosti iznosila je 17,8%, to bi znailo da je ukupan broj nezaposlenih osoba u Hrvatskoj u listopadu iznosio 304 479, a to je petina ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj i u odnosu na 1 700 000 zaposlenih. Alarmantni statistiki podatci ukazuju na rairenost problema nezaposlenosti, ozbiljnost situacije i stanovitu potrebu za rjeavanjem situacije. Usporeujui rezultate posljednjih istraivanja nezaposlenosti i rezultata popisa stanovnitva iz 2001. godine prema zaposlenim osobama starijim od 15 godina prema spolu, poloaju u zaposlenju, uobiajenom radnom vremenu i skupinama djelatnosti iz broja zaposlenih osoba koji iznosi 1 553 463, a nezaposlenih 219 138, moe se zakljuiti kako postoji napredak po broju zaposlenih osoba, ali isto tako vidi se i porast nezaposlenosti u odnosu na 2001. godinu to se samo djelomino moe pripisati utjecaju globalne financijske krize na hrvatsko gospodarstvo i zaposlenost.

Slika 2. Izvor: http://www.hzz.hr/default.aspx?id=7567 Postavlja se pitanje kako nezaposlenost utjee na pojedinca, a kako na drutvo? Koje su posljedice nezaposlenosti i kako utjeu na pojedinca, a kako se problem nezaposlenosti u ovim razmjerima odraava na drutvo? Kako se nezaposlenost manifestira u hrvatskom drutvu i kako politika vlast u Hrvatskoj odgovara na pitanje nezaposlenosti i konzekvence koje ona donosi? Posljedice nezaposlenosti za pojedinca imaju vanu ulogu u percepciji pojedinca; njegova financijska situacija postaje iznimno loa; osoba se oslanja na naknadu za nezaposlene koja je poprilino niska i ne zadovoljava osnovne ivotne potrebe. Rad daje

pojedincu osjeaj identiteta i omoguuje ostvarenje uloge u drutvu, produbljuje odnose i otvara komunikaciju s ljudima izvan kruga obitelji i izostanak ovakvih odnosa predstavlja uzdrmani sustav funkcioniranja pojedinca u drutvu. Rad dakle, koliko god zahtijevao odreenu razinu odgovornosti i obveze, ima vrlo pozitivan uinak na pojedinca kao psiholokog i sociolokog subjekta ali i na njegovu financijsku, egzistencijalnu situaciju. Rad ima obvezujuu funkciju za pojedinca, a nezaposlenost produbljuje osjeaj nekorisnosti, pa je pojedinac sputavan u organiziranju vremena i bavljenju drugim aktivnostima; on jednostavno nema sredstava da bi se bavio dodatnim aktivnostima. Nezaposlenost izaziva osjeaj nepotrebnosti i marginaliziranosti te sputava osjeaje kreativnosti i razvoja vjetina. Na kraju, nagrada u obliku plae predstavlja uitak i nudi osjeaj slobode i kontrole; izostanak nagrade tj. plae onemoguuje uivanje u ostalim aktivnostima. Psiholoki aspekt nezaposlenosti kod pojedinca moe se uoiti kroz njegove reakcije u odnosu na novonastalu situaciju. Osoba koja je izgubila posao prvenstveno se nalazi u stadiju oka i uzrokuje osjeaje nevjerice i dezorijentiranosti. Kada proe faza oka, pojedinac prelazi u stanje poricanja i optimizma i osoba gleda na svoju nezaposlenost kao na privremeno stanje te slobodno vrijeme troi traei novi posao, smatrajui svoju privremenu nezaposlenost svojevrsnim godinjim odmorom. Ako faza optimizma potraje, stvara se osjeaj zabrinutosti i tjeskobe. Pojedinac se brine za vlastitu egzistenciju i budunost, zalihe uteevine se naglo smanjuju ili pak nestaju. Krajnja faza nezaposlenosti jest osjeaj rezigniranosti i prilagodbe na situaciju. Nezaposleni je pojedinac svjestan injenice da postoje male mogunosti pronalaska posla, suavaju mu se pogledi na budunost i nastupa osjeaj apatije. No, takva pojava kod pojedinca, iako je najea, ne mora nuno znaiti da je uvijek pravilo te zna varirati od pojedinca do pojedinca. Adrian Sinfield konstatira da se nezaposlenost odraava na razliite skupine na razliite naine, to ovisi o njihovim prethodnim iskustvima, oekivanjima te drutvenoj skupini kojoj pripadaju. Tako e mlada osoba bez iskustva s pravim zaposlenjem doivjeti nezaposlenost razliito od sredovjenog radnika koji je nakon vie desetljea na poslu, postao viak. (Haralambos, Holborn, 2002). Sudei prema tome, vjerojatnije je da e mladu osobu manje pogoditi osjeaj nezaposlenosti te e se okrenuti prema pronalaenju novog posla imajui u vidu da je to normalna pojava koja mu nee drastino promijeniti ivot, dok bi starija osoba s iskustvom i radnim staem, mogla posumnjati u sebe i kvalitetu svog rada. Kod nezaposlenih osoba javlja se niz problema poput anksioznosti, depresije, nezadovoljstva ivotom, snieno samopotovanje i emocionalno beznae. Ti su problemi puno manji, ili neuestaliji kod zaposlenih osoba. Openito, nezaposlene osobe imaju veih kognitivnih potekoa nego osobe koje su u radnom odnosu, premda su te potekoe determinirane raznim faktorima: 10

privrenosti poslu, percepciji svoje uloge, imovinskom stanju broju nezaposlenih U Hrvatskoj pojedinci su esto deprimirani svojim financijskim stanjem ak i tijekom radnog odnosa, dok se osjeaj ogorenosti i depresije viestruko uveava prilikom nezaposlenosti. Tada pojedinci, nerijetko iz oaja kreu u samoinicijativni protest, najee glau ili svoju teku ivotnu priu eksponiraju u medijima, pokuavajui pritom utjecati na dravne organe ili pak samo ispriati priu i upozoriti na nepravdu i mogunost irenja ove pojave. Tim inom pojedinci prodaju svoju privatnost, ija je cijena mnogo vea od neznatne mogunosti da se situacija pojedinca rijei preko medija i, ili preko medija utjee na institucije pravne drave. Kakve su posljedice nezaposlenosti po drutvo i kako drutvo reagira na takve anomalije? Najee se naglo poveanje nezaposlenosti javlja u regijama gdje se odreen broj ljudi oslanja na jedan vid proizvodnje to je najee industrijski pogon ili prirodni resurs za eksploataciju. Kada se taj pogon zatvori, tada mnogo ljudi koji su zaposleni u tom lokalnom pogonu gube radno mjesto i upisuju se u burzu rada. To radno mjesto koje su zauzimali ti radnici i radnice vie ne postoji, a s tim zaposlenjem nestala je i njihova financijska egzistencija ali nerijetko i kulturna batina jer se nekim djelatnostima odreena regija moe baviti nekoliko generacija pa ak i stoljea. Tada zatvaranje pogona ima puno vee znaenje; ono predstavlja slabljenje lokalnog gospodarstva, kulturnu i povijesnu devastaciju, financijsko osiromaenje pojedinaca u toj grupi te nagli prekid njihovih dotadanjih dugotrajnih moralnih veza i odnosa. esto se drutvene posljedice nezaposlenosti definiraju kao raanje socijalnih i ekonomskih problema. Razoarani pojedinci se redovito udruuju i organiziraju prosvjede protiv zatvaranja pogona, poneki put i protiv vlasti optuujui vladajue za novonastalu situaciju. Kolektivna histerija je u mogunosti irenja putem medija, a tada je mogue stvaranje velikih socijalnih nemira i prosvjeda koji ne pogoduju vlasti. Ekonomski problemi su, dakako mnogo latentniji i nimalo blai; oni direktno utjeu na ivotni standard graana, poveavaju njihovu kreditnu ili drugu zaduenost i poveavaju ovisnost graana o dravi i socijalnim transferima, a ostale usluge koje su bile dostupne i koritene, sada gube svoje klijente koji ne mogu platiti ono to su prije rado konzumirali. Posljedica toga je zatvaranje ili drastino smanjenje tih usluga, to nanovo umanjuje gospodarsku aktivnost, a poveava stopu nezaposlenosti. Kao jedan od drutvenih problema nezaposlenosti navodi se i problem poveane delikvencije i kriminala. Pojedinci koji gubitkom posla gube i pristup novcu i sigurnom ivotu, okreu se 11

devijantnom obliku ponaanja, pokuavajui rijeiti svoj problem. Pojedinci, nerijetko organizirani i u skupine, raznim protuzakonitim radnjama pokuavaju rijeiti svoj problem i poduzimaju nelegalne akcije, poput krae, razbojstava, prinude, kako bi uspjeli nadoknaditi materijalne gubitke nastale gubitkom posla. Nije nezaposlenost, glavni ili ak i jedini uzrok pojave takvog oblika devijantnog ponaanja. U prilog tome govore i kriminalne radnje egzistencijalno osiguranih osoba, koji, pod utjecajem koruptivne moi, ipak poduzimaju razne nelegalne naine stjecanja bogatstva. Nezaposlenost, kao socio-ekonomska kategorija, u Hrvatskoj poprima mnogo vee razmjere i zadire u sve ira podruja drutva. Ona je, barem u hrvatskom sluaju, problem koji ve dugi niz godina uiva kontinuitet. Eskalacija problema vidljiva je i u manifestaciji nezadovoljstva prema vlasti u obliku prosvjeda. Nedavno samoorganizirani prosvjedi nazvani Facebookprosvjedi ili prosvjedi branitelja za jednu od glavnih kategorija svog nezadovoljstva navode upravo nezaposlenost te nesposobnost vlasti (trenutno vlasti desnog centra, ali i prijanje koalicijske vlasti socijaldemokrata) da upravljaju gospodarstvom i reguliraju stopom nezaposlenosti, iako, svemu sudei, stopa nezaposlenosti je glavni agens koja regulira ostankom na vlasti. Prosvjednici izraavaju nezadovoljstvo i reprezentiraju volju dijela graana ( procjenjuje se da je maksimalan broj prosvjednika iznosio 10 000 koji je u hrvatskim razmjerima ipak znaajan kvantitativni uzorak). Metoda prosvjeda kao nain legitimnog izraavanja volje graanstva u demokratskom sustavu jo je, barem u hrvatskoj prii poprilino nerazvijena, tj. tek je u zaetcima, ali je unato tome vapaj graana o broju nezaposlenosti i problemu koji nezaposlenost donosi kako na privatnoj, pa tako i na kolektivnoj razini je vrlo glasan i znaajan za cjelokupnu drutveno- politiku scenu.

12

ZAKLJUAK
Rad je, po svemu sudei, jedan od osnovnih elemenata funkcioniranja pojedinca kako na financijskom, psiholokom tako i na socijalnom planu. Omoguuje stabilnost pojedinca koji odluuje o nainu raspodjele svog bogatstva steenog radom. Izostanak te nagrade uzrokuje nezadovoljstvo, osjeaj marginaliziranosti te ostale psiholoke posljedice koje nezaposlenost u tom aspektu donosi. Kada se toj pojavi pripie vea koliina ljudi koji dijele jednaki problem, umanjuje se mogunost individualnog zastranjivanja u kojem pojedinac odbija rad. Tada se otvara novi slijed problema koje otvara nezaposlenost, a ukljuuje gospodarske probleme drave, kao i socijalne probleme. esta je identifikacija pojedinca sa ve postojeom skupinom nezaposlenih. Stvaranje kolektivnih emocija u tom pogledu mobilizira odreenu skupinu ljudi koji se solidariziraju i djeluju kroz prosvjede, medijske istupe, apele i trajkove. Hrvatska problem nezaposlenosti prolongira ve dugi niz godina i premda literatura u teoriji navodi razliite potencijalne uzorke nezaposlenosti poput automatizacije rada, globalne ekonomske krize, prelazak iz netrinog komandnog socijalizma u trini kapitalizam, tranzicija, Domovinski rat koji mogu biti djelomini uzronici problema, Hrvatska ima i problem pasivne politike agitacije i ne postoji snana inicijativa vlasti za restrukturiranje gospodarstva te rjeavanje problema korupcije u punom smislu koji oduzima ogromne koliine resursa iskoristive za otvaranje novih radnih pogona koji bi zaposlili veliki broj radnika. Inicijativa za borbu protiv korupcije, iako je medijski vrlo eksponirana, a drutveno akceptirana, ipak ostala na nominalnoj razini i ima normativnu vrijednost. Republika Hrvatska ima stanovitu europsku perspektivu s obzirom na zavravanje pristupnih pregovora s Europskom unijom. Takva perspektiva nudi brojne mogunosti poput otvaranja novih trita i bescarinskog trgovanja, otvaranja radnih mjesta u zemljama Europske unije, utjecaja razvijenih gospodarstva na hrvatsko trite i otvaranje Hrvatske prema novim investicijama. Te mogunosti mogu znaajno promijeniti sliku drutva i problemu nezaposlenosti koji je trenutno evidentan, pruiti novi, blai i smanjeni okvir u kojem bi nezaposlenost, iako ne bi bila iskorijenjena (s obzirom da je svaka vrsta takvog teorijskog miljenja u praksi nemogua), mogla biti znaajno smanjena i stavljena pod kontrolu. U takvoj bi situaciji drutvo bilo ekonomski produktivnije, politiki efikasnije i respektabilnije, a socijalno mirnije. No treba imati na umu, da rjeavanje problema poput nezaposlenosti, gospodarskog oporavka i trine konkurentnosti zahtijevaju vremenski

13

kontinuitet, stabilniju lokalnu i svjetsku gospodarsku situaciju i snanu politiku volju kako bi problem mogao biti maknut s ve ionako pretrpanog dnevnog reda kolektivne svijesti hrvatskog drutva.

LITERATURA Haralambos, Michael; Holborn, Martin, 2002.: Sociologija. Teme i perspektive, Golden marketing, Zagreb Anthony Giddens; Sociologija; Globus 2007. Zoran uur; Trina transformacija i teorija socijalne pomoi u Hrvatskoj; Revija za socijalnu politiku; godina 4, br.3; Zagreb, 1997. Dr. Stjenko Vranjican: Problem nezaposlenosti u informacijsko doba; Zbornik Pravnog Fakulteta u Zagrebu, 45 (1); 1995. Ustav Republike Hrvatske Zakon o radu Republike Hrvatske, 2010. godina. Dravni zavod za statistiku; Internet stranica : http://www.dzs.hr Hrvatski zavod za zapoljavanje; Internet stranica: http://www.hzz.hr/default.aspx?id=3837

IZVORI ZA SLIKE: Slika 1. http://www.poslovni.hr/img/ArticleImages/55540.jpg Slika 2. http://www.hzz.hr/default.aspx?id=7567

14

You might also like