Professional Documents
Culture Documents
Samuelson Skraćeno
Samuelson Skraćeno
PROIZVODI su razliita korisna dobra ili usluge koji proizlaze iz proizvodnog procesa, i
koji se ili troe ili upotrebljavaju u daljnjoj proizvodnji.
TRITE slui kao mehanizam pomou kojeg se susreu kupci i prodavai da bi tazmijenili i
odredili cijene i koliine dobara. Moe biti centralizirano, decentralizirano, elektroniko, ...
TRINI MEHANIZAM prvo odreuje TO i KAKO, pa ZA KOGA. Kada puanstvo trai
vie nekog dobra, poduzea mogu ostvariti profit poveavajui proizvodnju tog dobra.
U uvjetima savrene konkurencije poduzee mora nai najjeftiniju metodu proizvodnje,
efikasno upotrebljavajui rad, zemlju i druge faktore. U protivnom, ono e trpjeti gubitke i biti
uklonjeno s trita.
NAJVANIJE FUNKCIJE TRITA:
1) Vri selekciju potrebnih proizvoda i utvruje potrebe i elje lanova zajednice
2) Osigurava efikasnu alokaciju proizvodnih inilaca i efikasan izbor proizvodnih postupaka
te tako omoguuje ukupnu drutvenu podjelu rada (svatko bira, ovisno o interesima i
isplativosti, to e prodavati, a to kupovati)
3) Vri raspodjelu drutvenog proizvoda i nacionalnog proizvoda.
NAELO NEVIDLJIVE RUKE tvrdi da sebino nastojanje da ostvari dobro za sebe,
svakog pojedinca, kao nekom nevidljivom rukom, navodi da ostvari najbolje dobro za sve.
Dok se ekonomije razvijaju one postaju SPECIJALIZIRANIJE. Podjela rada omoguuje da
se zadaa rastavi na mnogo manjih poslova koje samo jedan radnik moe brzo nauiti i
obaviti. Dok pojedinci i zemlje postaju sve specijaliziraniji, oni se sve vie usredotouju na
posebne robe i razmjenjuju svoju prekomjernu proizvodnju za dobra koja su proizveli drugi.
Dragovoljna razjena, zasnovana na specijalizaciji, koristi svima.
ULOGA DRAVE U SUVREMENOJ EKONOMIJI odnosi se na:
- efikasnost
- pravednost
- rast i stabilnost
Drava nastupa kada je potrebno ispraviti manjkavosti trita koje dovode do
NEEFIKASNOSTI uslijed nesavrene konkurencije, negativnih eksternalija, omoguava
postojanje javnog dobra; zatim ispravlja NEJEDNAKOSTI/NEPRAVINOSTI u
distribuciji dohotka; te mjerama ekonomske politike osigurava makroekonomski RAST I
STABILNOST.
SAVRENA KONKURENCIJA je kada sva dobra i usluge imaju cijenu i razmjenjuju se na
tritu.
NESAVRENA KONKURENCIJA postoji kada kupac ili prodava mogu utjecati na cijenu
dobra. Glavna obiljeja su previsoke cijene i preniska proizvodnja.
MONOPOL je krajnji sluaj nesavrene konkurencije; samo jedan ponua koji sam
odreuje cijenu odreenog dobra. Nastaje iz razloga: nedostatka konkurencije na odreenom
tritu, nedostatka supstituta kojima se moe trgovati (roba ili usluga) te zbog postojanja
ulaznih barijera na tritu - monopolist kontrolira vrijedan input, prirodni monopol, patenti i
zatite, dravni monopoli. Primjeri monopola iz prolosti i sadanjosti u RH -od sektora
telekomunikacija, energetike, komunalija i vodoopskrbe...
Drugo je UINAK DOHOTKA npr. ako benzin dvostruko poskupi za isti dohodak moe
ga se kupiti dvostruko manje.
KRIVULJA PONUDE pokazuje vezu izmeu
trine cijene i koliine nekog dobra koju su
proizvoai voljni proizvesti i prodati, kada se
ostale stvari ne mijenjaju. Utjecaji koji djeluju na
krivulju ponude: trokovi proizvodnje, cijene
srodnih dobara, politika drave i posebni utjecaji.
odravanje...), autonomni porezi, transferi i porezne stope. Osigurava i otplatu dugova, ali i
daje impulse za nova zaduenja pri deficitu prorauna. Fiskalnu politiku odreuje i vodi
Vlada putem Ministarstva financija. Nju dakle odreuje izvrna vlast i politika struktura na
vlasti.
Regulira poreze i troarine, olakice i subvencije - ako smanjite direktne ili indirektne poreze
na proizvodnju i izvoz, a poveate poreze i troarine na uvoznu, stranu robu to bi trebalo
dovesti do poveanog izvoza, a smanjenog uvoza. Takoer tome slue i brojne olakice,
subvencije i dravni krediti domaim proizvoaima orijentiranim na izvoz ili na supstituciju
uvozne robe za potrebe domaeg trita.
MJERE HORIZONTALNE INDUSTRIJSKE POLITIKE su one mjere kojima se
potpomae razvoj kljunih inputa proizvodnog procesa kao to su ljudski kapital,
infrastruktura, razvoj i istraivanje, a ne pojedina grana ili sektor, tim mjerama se openito
pomau sve grane i sektori gospodarstva.
POLITIKA DOHODAKA je politika upravljanja plaama.
ORTODOKSNA I HETERODOKSNA SP razlikuje se prema uzrocima inflacije.
ORTODOKSNA SP namijenjena je kod kronine inflacije uzrokovane prekomjernom
dravnom potronjom, fiskalnim deficitom i prevelikom koliinom novca u opticaju (kad
HNB vri emisiju novca). Nastoji se mjerama monetarno - fiskalnih restrikcija uspostaviti
ravnotea u financijskom sustavu i smanjiti inflacija (nastoji se meko buetsko ogranienje
ukrutiti i sprijeiti izdavanje novca bez pokria), znai - putem teaja, kamata, porezne
politike, politike javnih rashoda.
HETERODOKSNA SP je namjenjena u sluaju da stopa inflacije ubrzano raste pa je
usmjerena na njeno usporavanje - zbog toga se zamrzava ili teaj, ili plae, cijene. Te veliine
su sve meuovisne pa ako se jedna fiksira, druge dolaze s njom u ravnoteu dok se inflacija
ne uspori.
INFLACIJA je porast ope razine cijena uz pad vrijednosti novca.
JAVNI DUG su ukupne neisplaene obveze koje drava ima prema vjerovnicima, tj.
potraivanja koja imaju vjerovnici prema dravi a namiruju se iz dravnog prorauna.
Kada se drava zaduuje na unutarnjem tritu tj. u domaem institucionalnom okviru tada se
radi o UNUTARNJEM DUGU, a kada se drava zaduuje na inozemnom tritu (npr. kod
Svjetske banke) tada se radi o VANJSKOM DUGU, tj. vanjski dug obuhvaa: dug drave,
jamstva drave, dug poduzea, banaka (i graanstva) prema vanjskim vjerovnicima meunarodnim institucijama, stranim bankama, financijskim konzorcijima, trgovakim
drutvima...
BDP BRUTO DRUTVENI PROIZVOD je ukupna vrijednost proizvedenih dobara i
pruenih usluga na nekom podruju (najee se radi o narodnoj privredi jedne zemlje) u
nekom vremenu (najee se radi o jednoj godini). BDP ukljuuje materijalne trokove
proizvodnje, kao optjecajni dio konstantnog kapitala, i amortizaciju, kao fiksni dio
konstantnog kapitala, varijabilni kapital, u smislu osobnih dohodaka proizvoaa, i ostvareni
viak vrijednosti.
REALNI BDP NOMINALNI BDP -
osiguranje, naplate i plaanja licenci, patenata i autorskih prava, doznake iseljenika, kamate,
putovanja i sl.; navedeno se u bilancu unosi kao aktiva ili pasiva.
2) Bilance financijskih transakcija koja obuhvaa sve transakcije vezane za meunarodno
financijsko poslovanje neke zemlje; kratkoroni zajmovi, dugoroni zajmovi, transferi,
reparacije i restitucije, transakcije drave i sl.
3) Bilance slubenih transakcija koja obuhvaa sve transakcije centralne banke kao monetarne
vlasti zaduene za odravanje meunarodne likvidnosti; transakcije s monetarnim zlatom, s
deviznim rezervama, meunarodnim institucijama i sl.
Osnovni je cilj poboljanje bilance, njezina pozitiva ili, barem, uravnoteenje.
Platna bilanca zemlje je negativna kada se vie uvozi nego izvozi - sluaj RH. Uravnoteena
platna bilanca znai da bi izvoz zemlje trebao bar donekle pokriti uvoz u zemlju.
Mjere uravnoteenja platne bilance:
- Mjere valutne i devizne politike:
Glavne mjere se odnose na smanjenje deviznih rezervi u sluaju manjeg deficita platne
bilance te zaduivanje u inozemstvu radi popune deviznih rezervi i financiranja platnog
deficita (npr. putem kredita MMF-a) i promjena valutnog teaja, u sluajevima veih deficita
platne bilance. Promjena valutnog deficita moe ii u smjeru devalvacije nacionalne valute u
sluaju paltnog deficita ili u smjeru revalvacije u sluaju suficita.
- Mjere monetarne i fiskalne politike:
Kreditne restrikcije koje utjeu na smanjenje domae potranje, a esto rezultiaju poveanjem
kamatnih stopa i priljevom stranog kapitala, glavne su mjere monetarne politike, dok su
glavne mjere fiskalne politike antiinflatornog karaktera i usmjerene su uravnoteenju
dravnog prorauna, a moe biti i rije o uvoenju financijskih olakica za izvoznike i
optereenja uvoznicima.
- Mjere vanjskotrgovinske politike:
Odnose se na, esto privremeno, uvoenje robnih i deviznih kontingenata (koliinske mjere) u
uvozu.
VANJSKA TRGOVINA
S obzirom na odvijanje trgovine unutar ili izvan granica neke nacionalne privrede, govorimo
o unutranjoj i vanjskoj trgovini. Vanjska trgovina obuhvaa promet roba i usluga kojeg jedna
zemlje obavlja s "ostatkom svijeta" (inozemstvom), a odnosi se na transakcije u prometu roba,
prometnim uslugama, putovanjima te bilanci sredstava po osnovi investicija u inozemstvo.
Vanjska trgovina poznata je jo od najranijih vremena, ba kao i vanjskotrgovinska politika,
kao dio ekonomske politike, a koja predstavlja skup mjera kojima nosioci javne vlasti nastoje
utjecati na promet usluga i roba s inozemstvom. Uvoz i izvoz uzrokuju promjene u novanim
tijekovima neke narodne privrede te na taj nain vanjska trgovina djeluje na proces drutvene
reprodukcije. Izvoz rezultira smanjenjem raspoloive koliine roba i usluga na domaem
tritu i poveanjem koliine novca u opticaju, dok je kod uvoza suprotna situacija.
Mjere regulacije vanjske trgovine:
To su mjere kojima nosioci vanjskotrgovinske politike nastoje utjecati na promjenu ponaanja
ekonomskih subjekata u vanjskoj trgovini u skladu s postavljenim ciljevima.
1.
Mjere kojima se utjee na cijene imaju za cilj poveanje (rjee
sniavanje) cijene neke robe kako bi se poveala konkurentnost domae privrede;
a) carine su novana davanja dravi prilikom uvoza; fiskalne carine poveavaju
dr. prihode, zatitne carine tite domae proizvoae radi odranja neke
nekonkurentne proizvodnje, poticanja nove proizvodnje ili prilagodbe novim