Kako napisati dobar esej?

Upute studentima na svim kolegijima koje predaje prof. dr. sc. Dejan Jovi

Eseji koji se piu u akademske svrhe razlikuju se od drugih po svojoj strukturi, kao i
po stilu pisanja (tzv. akademskom stilu) i svrsi. Svrha eseja je da pokae da njegov
autor (ili autorica):

a) moe formulirati i obraniti argument kojeg iznosi,

b) poznaje relevantnu literaturu i ima sposobnost kritikog koritenja literature u
svrhu formuliranja svog argumenta (ukljuujui i sposobnost razlikovanja
relevantnog od irelevantnog u postojeoj literaturi),
c) da je uspjeno nauio (ili nauila) pisati akademskim stilom,
d) da moe dovriti esej na vrijeme (s obzirom na rok za predaju eseja), te u
okviru zadatih ogranienja (broja rijei, pridravanja okvirne teme i dr.).

Odlian esej je onaj koji:

Predstavlja jasan argument i to jedan, a ne vie njih;

Taj argument povezuje s literaturom i to na nain kako je uobiajeno u
akademskom pisanju: citiranjem, navoenjem izvora, korektnim
oznaavanjem fusnota i sl;
Ima jasan fokus i jasno kae ime se tono esej bavi (a time istodobno: i ime
se ne bavi, odnosno kojih podtema se nee dotai);
Odgovori na esejsko pitanje dakle, osvrne se na ono to se pita, a ne okolia i
ne skae s teme na temu, zaobilazei stvarno esejsko pitanje;
Pokae sposobnost studenta (ili studentice) da ili:
o a) bude kritian prema drugim moguim argumentima (onima s kojima
se ne slae) ili
o b) da predstavi neki dodatak argumentu s kojim se u naelu slae, ali
misli da drugi autori koji su pisali o istoj temi, nisu dosad vidjeli (ili
nisu uzeli ozbiljno) neki poseban sluaj na koji ovaj esej upozorava, i
Pokazuje sposobnost studenta da se aktivno ukljui u akademsku raspravu i to
na nain koji je primjeren takvoj rasparvi pristojno, uz puno respektiranje
svih koji u toj raspravi sudjeluju, a naroito onda kad ti drugi iznose argument
drukiji od njegovog (ili njezinog).

Odlian esej ima jasnu i loginu strukturu, koja se sastoji od:

Naslova
Esejskog pitanja
Saetka u kome se jasno kae koji argument autor iznosi
Uvoda

1
 Tri ili etiri sekcije (manje cjeline)
Zakljuka
Popisa literature i odgovarajuih referenci
Ispisa tonog broja rijei u eseju

Naslov eseja ne smije izai iz okvira kojeg odreuje esejsko pitanje (navedeno u
silabusu). No, to ne znai da sam naslov mora biti ba potpuno isti kao esejsko
pitanje. Doputa se da autor (ili autorica) suzi pitanje i da se fokusira na neki aspekt
pitanja, a ne na sve mogue aspekte, ako dri da je to bolje. Npr: ako je pitanje drite
li da su kosovski Albanci bili tretirani fair u socijalistikoj Jugoslaviji?, autor moe
odluiti da se fokusira samo na neki period, a ne na svih etrdesetak godina trajanja
socijalistike Jugoslavije. Dakle, moe naslov suziti na : Poloaj Albanaca u
Jugoslaviji od 1974. do 1986., ili pak: Usporedba poloaja Albanaca u
socijalistikoj Jugoslaviji s poloajem Turaka u socijalistikoj Bugarskoj ili slino.
To je sasvim u redu, sve dok se radi o suavanju, odnosno fokusiranju postojee teme.
Nije dopustivo, meutim, smisliti potpuno drugu temu koja nema veze s esejskim
pitanjem, niti pisati o kosovskim Albancima openito, ili o nacionalnom pitanju u
Jugoslaviji openito. Student (ili studentica) koji je u dilemi je li fokusiranje koje
predlae prihvatljivo ili nije, najbolje e uiniti ako prije nego to pone pisati esej -
pita predmetnog nastavnika. Kako bilo, naslov mora biti potpuno jasan, te mora biti
potpuno jasno u vezi s kojim esejskim pitanjem je esej nastao. Takoer, ve u prvoj
reenici uvoda, student (ili studentica) treba jasno rei ime se zapravo esej bavi, tj.
kako je suzio (ili suzila) pitanje ako je pitanje sueno.

Saetak ne smije biti dui od jednog odlomka od, recimo, pet reenica. U njemu autor
treba jasno iznijeti svoj glavni zakljuak u najkraem moguem obliku. Zamislite da
imate samo 30 sekundi televizijskog vremena, i da u tih 30 sekundi morate objasniti
to ste zapravo rekli u svom eseju. Napiite upravo to u saetku.

Uvod mora odgovoriti na tri pitanja, a u sluaju da student (ili studentica) ele najviu
ocjenu onda na etiri. Svi eseji moraju u uvodu odgovoriti na ova pitanja:

a) ime se ovaj esej bavi (i ako autor eli ime se ne bavi),

b) to je glavni argument u ovom eseju?
c) Koja je struktura eseja? Koliko ima sekcija i o emu se radi u svakoj od njih.

Najbolji su eseji koji u prve tri reenice uvoda jasno odgovore na ova tri pitanja.
Autor mora voditi rauna o tome da bi bilo najbolje da onaj tko ita esej odmah vidi
to u njemu moe oekivati, a ne da to prepusti sluaju. Najbolje bi bilo, dakle, da
prve tri reenice eseja zaponu ovako:

a) Ovaj esej bavi se ...

b) U eseju se tvrdi da...
c) Da bismo pokazali opravdanost ovog zakljuka, uinit emo sljedee: najprije
(u prvom dijelu) X, potom (u drugom dijelu eseja) Y i konano (u treem
dijelu) W...

2
Studenti koji ele najviu ocjenu, trebali bi odgovoriti i to inicijalno ve u uvodu i
na etvrto pitanje:

d) Koliko je argument izveden u ovom eseju razliit i zato je uvjerljiviji od

argumenata koje su ve izloili drugi relevantni autori koji su pisali o toj ili
slinoj temi?

Najbolji su oni eseji koji idu korak dalje od onoga to je ve poznato, i time doprinose
svijetu znanja i ideja, provocirajui intelektualnu ivost u nama. Progres moe biti
postignut samo neprekidnom eljom da se uini takav korak dalje, da se ide naprijed u
komunikaciji s onim to je ve poznato.

U sluaju da se odluite za ovaj hrabar korak, u etvrtoj reenici uvoda moete rei,
recimo: Iako autor XY u svom djelu Tom i Tom tvrdi da je Richard Nixon bio
najloiji ameriki predsjednik u 20. stoljeu, ja mislim da ipak treba uzeti u obzir i
injenice A, B i C, pa u zbog toga zakljuiti da je Nixon ipak bio neto uspjeniji
nego to se obino misli. Takvom reenicom ete pokazati u emu je Va osobni
doprinos ve postojeoj raspravi o temi, i to joj dodajete u odnosu na ono to je ve
poznato. Ne morate, pritom, nuno odbaciti zakljuak drugog autora. Moete rei,
npr. Ja se slaem sa XY da je Richard Nixon bio najslabiji predsjednik. U ovom u
eseju, meutim, taj zakljuak izvesti analizom njegove politike prema Rumunjskoj, a
to sam XY nije uinio, te je stoga ovo moj doprinos njegovoj teoriji. Usput reeno,
u eseju je sasvim dopustivo koristiti prvo lice jednine (ja) ako to elite.
Kraljevsku mnoinu (mi kad se zapravo misli ja) bolje je ostaviti kraljevima i
kraljicama.

Uvod je vrlo vaan dio eseja, ne samo za onoga tko ga ita (i koji oekuje da odmah
na poetku proita to moe oekivati dalje u tekstu) nego i za Vas kao autora eseja.
Prije nego to ponete pisati, zapitajte se upravo ova tri-etiri pitanja to e vam
pomoi da sredite misli, pa e i va esej biti mnogo bolji.

Glavni dio eseja mora biti logiki i sadrajno podijeljen u nekoliko sekcija. To ne
znai nuno da morate stavljati podnaslove za svaki od njih, niti da pojedine dijelove
teksta morate vidljivo odijeliti od drugih dijelova (zapravo, bolje je da esej nema
podnaslova). No, argument ete najbolje izloiti ako razvijete neku loginu strukturu.
Pisati esej je kao zidati kuu ne moete postaviti cigle za potkrovlje, ako niste ili
nekim redom, ili niste zavrili prizemlje.

Kad se radi o samom argumentu, htio bih naglasiti da studenti na svim mojim
predmetima imaju punu slobodu zakljuivanja i argumentiranja, te da nikad ne
ocjenjujem eseje po tome slaem li se ili ne s argumentom kojeg predstavljaju u eseju
(ili na ispitu, ili u usmenim predstavljanjima). U akademiju moda naroito u
akademiju treba jednom zauvijek uvesti naelo pluralizma i slobode, te poticanja
kritikog miljenja, a iz nje istjerati monizam, autoritarnost i naelo nagraivanja
pukog ponavljanja onoga to uitelji, pisci udbenika i drugi autori kau. Uspjean

3
student nije onaj koji se nuno slae s nastavnikom ili koji ponavlja (pa makar i
korektno citirajui) ono to je proitao u literaturi koju je napisao neki autoritet u
struci nego onaj tko je sam u stanju formulirati, objasniti i obraniti svoj argument, i
to naroito onda kad se ne slae s nekim tko je na poziciji autoriteta. Razlog zbog
kojih treba cijeniti autoritete je upravo u tome to su bili dovoljno odvani i uspjeni u
stvaranju svog argumenta, a ne samo u prenoenju i nastavljanju onoga to su njihovi
prethodnici zakljuili. Ako su pravi autoriteti u struci (i pritom nisu nepodnoljivo
sujetni), i oni e Vas potai da kritiki razmiljate o njihovu argumentu. Moja je
polazna pozicija pri ocjenjivanju argumenata, dakle, pluralistika pa zato uz svako
esejsko pitanje stoji: slaete li se ili ne, da bih istakao da je na Vama da odaberete
slaete li se ili ne, te da bih izbjegao svaku sugestivnost u samom postavljanju pitanja.
Studenti koji imaju meusobno potpuno razliit argument o istoj temi (ili u odnosu na
moj argument) mogu dobiti podjednako dobru ocjenu, bez obzira to tvrde razliito
sve dok se radi o dobro izvedenom argumentu, koji je rezultat ozbiljnog rada i itanja
relevantne literature, i koji je prezentiran na akademski primjeren nain. Primjerice
na esejsko pitanje: Liberalizam kao teorija meunarodnih odnosa polazi od suvie
optimistike slike o ljudskoj prirodi. Slaete li se ili ne s ovom tvrdnjom?, jedan
student moe razviti argument koji je u konanici afirmativan, a drugi potpuno
suprotan argument kojim se tvrdi da liberali nisu preoptimistiki nego da su dobro
opisali ljudsku prirodu. I jedan i drugi argument pod uvjetom da su dobro izvedeni
imaju istu ansu za dobru ocjenu. Mene prije svega zanima sposobnost stvaranja i
izricanja argumenta, a ne sposobnost pukog i nekritikog reproduciranja onoga to ste
proitali. Literatura za seminare i ispitna literatura ima upravo tu svrhu: da Vam
pomogne konstruirati vlastiti argument, a ne da je pokuate nauiti napamet i onda
ponoviti u eseju i na ispitu.

Zakljuak je kruna eseja. U njemu ete ponoviti glavni argument i podsjetiti

itatelja na to kako ste doli do tog zakljuka. Nemojte biti preopirni. Vodite rauna
o tome da je itatelj eseja ve u saetku i u uvodu dobio glavnu informaciju, tako da
ga ovdje samo podsjeate na glavnu ideju i time zatvarate krug, tj. stvarate cjelinu.
Zakljuak izrie ono to se u uvodu najavili. Razlika je u tome to u zakljuku mora
biti jasno da ste to i ostvarili u samom eseju.

Popis literature mora biti naveden na kraju eseja. U njega ulaze samo oni radovi koje
ste eksplicitno citirali ili na koje ste se osvrnuli u tekstu, a ne svi radovi koji imaju
neke veze s temom. Dobar esej ima u popisu literature izmeu sedam i deset ozbiljnih
akademskih jedinica (knjiga, lanaka iz ozbiljnih asopisa ili poglavlja knjiga). Iako je
dopustivo citirati novinske lanke ili internet, oni se ne mogu tretirati kao ozbiljna
akademska literatura. I njih se, naravno, mora navesti kao dodatne izvore ali to je
onda povrh (a ne umjesto) ovih glavnih izvora. Naravno, ako citirate online izdanje
nekog akademskog asopisa, to se u tom sluaju smatra ozbiljnom akademskom
jedinicom. Citiranje predavanja, kao i biljeki s predavanja koje nastavnik objavi na
web-stranici kolegija nije uobiajeno i ne smatra se ozbiljnim akademskim izvorom.

Kad smo kod citiranja dvije najee forme su tzv. harvardski i tzv. ikaki stil. U
Britaniji se koristi i tzv. oksfordski stil, ali on je samo u detaljima razliit od ikakog.

4
Harvardski je jednostavniji za autora, a ikaki (oksfordski) za itatelja. Harvardski
stil navodi u zagradama unutar samog teksta (ne u fusnotama) sljedee podatke:
prezime autora ili urednika knjige ili lanka kojeg citirate, godinu izdanja, te stranicu
na kojoj se nalazi citirani tekst. Dakle, za knjigu Marka Markovia: Povijest svae na
Peenici, objavljenu recimo 1996 u Zagrebu, od izdavaa Ivanigradska Press,
harvardski bi sistem referiranja naveo: (Markovi, 1996, 55). Ovo 55 odnosilo bi se
na stranicu 55, u izdanju iz 1996). U popisu literature bi potom stajala puna referenca,
i to ovako:

Markovi, Marko. 1996. Povijest svae na Peenici, Zagreb: Ivanigradska

Press.

ikaki (i oksfordski) bi stil umjesto zagrada u samom tekstu, otvorio fusnotu ispod
teksta i upisao:

Marko Markovi: Povijest svae na Peenici, Zagreb, Ivanigradska Press,

1996:55.

Kad citirate poglavlje u knjizi, a autor poglavlja i urednik knjige nisu jedna ista osoba,
onda se to radi tako da se (u harvardskom sistemu) navede, recimo, (Horvat u
Markovi, 1996:55), a u ikakom se navede puna referenca za poglavlje, a potom i za
knjigu, dakle:

Ivan Horvat: Sukob Volovice s Ferenicom, poglavlje u: Marko Markovi:

Povijest svae na Peenici, Zagreb, Ivanigradska Press, 1996: 55.

Kad se citiraju izvori dostupni na internetu, treba navesti punu adresu web-stranice, i
datum kad joj se pristupilo budui da se sadraj web-stranica mijenja iz dana u dan.

Budui da u akademskom svijetu nema jedinstvene politike o tome koji sistem

referiranja i citiranja treba koristiti, autorima je esto ostavljeno na volju da odaberu
jedan od ova dva sistema. Dakle, i autori eseja mogu sami odabrati izmeu
harvardskog i ikakog stila, ali pritom moraju biti konzistentni. Ili jedan ili drugi ne
oba u istom eseju.

Kad smo kod citiranja i navoenja literature, treba jasno rei jo neto. Plagiranje
(izravno ili neizravno) je NAJVEI profesionalni grijeh kojeg moete uiniti, i ono e
biti sankcionirano u skladu s time. Plagiranje je kraa ideja, a za one koji ive od ideja
(i njihova prenoenja u tekstove, tj. knjige, lanke, predavanja i sl.) takva se kraa ne
razlikuje, recimo, od krae automobila onima koji ive od proizvodnje i prodaje
automobila. Ne radi se samo o tekom moralnom prekraju (varanju, lanom
predstavljanju), nego i o naruavanju samog smisla akademskog rada, o negiranju
njegove biti. Budui da e se protiv plagijatora poduzeti sankcije, vano je definirati
plagiranje, da ne bi bilo nesporazuma. Plagiranje je svjesno i namjerno prisvajanje
ideja i tekstova (dakle, ne samo onoga to je napisano, nego i to je izgovoreno,
recimo na predavanjima) kojima je autor netko drugi i njihovo predstavljanje kao da

5
su Vae u svrhu pridobivanja odreene koristi (npr. bolje ocjene). Svako
ponavljanje onoga to je netko drugi rekao ili napisao mora biti uinjeno tako da se
autoru prizna autorstvo, na nain koji je uobiajen u akademskom pisanju citiranjem
uz navoenje imena autora, naziva djela i drugih detalja uobiajenih u postupku
referiranja. To se odnosi i na ideju, a ne samo na tekst. Npr. ako netko izrekne neku
originalnu i novu ideju na predavanju, a nije je (jo) napisao i pretvorio u tekst,
prisvajanje te njegove (ili njezine) ideje kao Vae je takoer plagiranje. Jednom
rijeju, kad se radi o plagiranju, primijenit e se politika nulte tolerancije.

Naalost, u posljednjih nekoliko godina razvila se i praksa trgovine esejima ta se

praksa ak i slobodno oglaava, ukljuujui i na web-stranicama, oglasima i drugdje.
Vodite rauna da se tu isto radi o plagiranju, budui da onaj tko je potpisan kao autor
eseja nije stvarni autor. Za takvu praksu nema opravdanja, i ona e takoer biti
sankcionirana. Usmeni ispiti i usmene prezentacije na seminarima slue, izmeu
ostalog, i tome da se nastavnik uvjeri u autorstvo ideja iznijetih u eseju i ispitu.

Na kraju eseja potrebno je navesti i broj rijei, kako bi se istaklo da se autor

pridravao zadatih parametara o maksimalnoj doputenoj veliini eseja. Eseji ne smiju
biti dui od propisanog broja rijei: eseji koji su dui od propisanog broja obino su
neuspjeni. Vjetina je moi rei vie u manje rijei, a ne obratno.

Konano, da bih dodatno pojasnio to smatram dobrim (a to loim) esejom,

zavravam ovaj tekst tablicom koja e se koristiti pri ocjenjivanju eseja, i koju e
autor (autorica) dobiti kao obrazloenje ocjene za esej. Iz nje bi trebali biti jasni i
kriteriji ocjenjivanja eseja a takoer i pisanog ispita.

Ime studenta: Naslov eseja: Kolegij:

Indikatori Izvrstan Vrlo Dobar Dovoljan Nedovoljan Indikatori

uspjenosti dobar neuspjeha
Jasno i Ne odgovara na
nedvosmisleno esejsko pitanje
odgovara na
esejsko pitanje
Pokazuje Pokazuje
iroko i nedovoljno
relevantno poznavanje
poznavanje teme
teme
Struktura je Nema strukture,
logina ili je nelogina
Poznaju se i Ne poznaju se
koriste se ili se ne koriste

6
pojmovi vani pojmovi vani
za temu za temu
Navode se Ne navode se
relevantni relevantni
primjeri da bi primjeri
se opravdao
glavni
argument
Citira se Ne citiraju se
dovoljno radovi drugih
radova, i to na autora, ili se to
korektan nain ini nekorektno
Akademski Ne koristi se
stil je odlian akademski stil
Zakljuak je Nije jasno to
jasan i autor zapravo
uvjerljiv tvrdi
Broj rijei je u DA NE
okviru zadatog
Rad je predat DA NE
na vrijeme

Opisni
komentar
nastavnika:

OCJENA

Dejan Jovi
5. listopada 2009.