Sveučilište J. J.

Strossmayera u Osijeku
Filozofski fakultet

Preddiplomski studij filozofije i pedagogije

Katarina Mandić

POTICANJE SAMOPOUZDANJA UČENIKA OSNOVNE

ŠKOLE

Završni rad

Mentor: doc. dr. sc. Branko Bognar

Osijek, 2013.
Sažetak
U ovom završnom radu tematizira se pojam samopouzdanja. Nakon toga, objašnjava se što je
to lažno samopouzdanje, te koji su uzroci niskog samopouzdanja. Navode se i karakteristike
osoba niskog samopoštovanja. Nadalje, slijedi objašnjenje visokog samopouzdanja, te
osnovnih osobina koje posjeduju osobe visokog samopoštovanja. Zadnje poglavlje teorijskog
dijela završnog rada bavi se pitanjem kako potaknuti samopouzdanje, o čemu će više biti
napisano u empirijskom dijelu rada. Nastavlja se središnji dio, u kojemu se pojašnjava
empirijsko istraživanje u obliku akcijskog istraživanja. Doznajemo kontekst, problem i
ciljeve, te plan provedenog istraživanja. U završnom dijelu rada opisani su zadatci, tijek,
zapažanja i zaključci provedenih radionica.

Ključne riječi: samopouzdanje, razvijanje pozitivne slike o sebi, djeca, akcijsko

istraživanje

1
Sadržaj
Popis slika i grafova …………………………………………………………………….. 3
1. Uvod …………………………………………………………………………………. 4
2. Što je samopouzdanje?................................................................................................ 5
2.1. Lažno samopouzdanje ………………………………………………………. 5
3. Uzroci niskog samopouzdanja …………………………………………………….. 7
3.1. Karakteristike osoba niskog samopoštovanja ………………………………. 9
4. Visoko samopouzdanje ……………………………………………………………. 10
4.1. Karakteristike osoba visokog samopoštovanja …………………………….. 10
5. Kako potaknuti samopouzdanje? ………………………………………………... 12
6. Empirijski dio istraživanja ……………………………………………………….. 14
6.1. Što je akcijsko istraživanje? ……………………………………………….. 14
6.2. Kontekst istraživanja ……………………………………………………….. 14
6.3. Problemi i ciljevi istraživanja ……………………………………………… 15
6.4. Plan akcijskog istraživanja ………………………………………………… 15
7. Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja ………………………………………. 16
7.1. Radionica 1. Otkrivanje pozitivnih osobina ………………………………... 16
7.2. Radionica 2. Osvještavanje pozitivnih osobina kroz dinamične aktivnosti ... 20
7.3. Radionica 3. Samostalni nastupi …………………………………………… 25
7.4. Analiza evaluacijskih listića ………………………………………………... 28
8. Zaključak …………………………………………………………………………….29
9. Literatura …………………………………………………………………………… 31
10. Popis priloga ……………...………………………………………………………... 32

2
Popis slika i grafova:
Slika 1: Spirala osobnog nesamopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)…………8
Slika 2: Spirala osobnog samopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)……………8
Slika 3: Ledolomac - klupko vune…………………………………………………………...16
Slika 4: Najdraža aktivnost - klupko vune…………………………………………………...20
Slika 5: Zapisivanje pozitivnih komentara na papirima zalijepljenim na leđima učenika…...21
Slika 6: Učenici s avionima od papira………………………………………………………..22
Slika 7: Rad u skupinama…………………………………………………………………….23
Slika 8: Traka s osobinama cijeloga razreda…………………………………………………24
Slika 9: Učenica i kutijica s ogledalom………………………………………………………24
Slika 10: Medalje, diplome, nagrade………………………………………………………....26
Slika 11: Djevojčice iz osječkih Zumbića pjevaju Ave Maria..................................................27
Slika 12: Djevojčica svira…………………………………………………………………….27
Slika 13: Uočene dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, razvoj samopouzdanja........28
Slika 14: Procjena vlastitih osjećaja tijekom radionice….…………………………………...29
Slika 15: Obilježili smo druženje zajedničkom fotografijom………………………………...29

3
1. Uvod
Samopouzdanje je svojstvo koje je kod raznih osoba različito izraženo, tvrdi Lauster (1997).
Također, piše kako vrlo malo osoba ima visoko samopouzdanje, dok ga mnogi imaju premalo
i zato žele više sigurnosti u sebe. Razvitak samopouzdanja se odvija kroz proces razvitka
ličnosti. Prema Bognar (2001), taj je proces dugotrajan i doživotan. Lauster (1997) vidi razinu
samopouzdanja kao središnju osobinu ličnosti, također ukazuje da se postupno razvija od
djetinjstva. Autorica Rijavec (1994) smatra da je jedan od najznačajnijih aspekata slike o sebi
samopoštovanje, a ono je cjelovito vrednovanje sebe. Ukoliko nemamo pozitivnu sliku o sebi
i zadovoljavajuću razinu samopoštovanja, ne možemo niti djelovati samopouzdano. Nadalje,
autorice Miljković, Rijavec (1996) vide samopoštovanje kao subjektivnu kategoriju, tj.
smatraju da sami sebe procjenjujemo. Samopoštovanje se, tvrde autorice, sastoji od osjećaja
vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Samopouzdanje vide kao uvjerenje kako smo sposobni
razmišljati, učiti, birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene. Kao uzrok niskog
samopouzdanja Lauster (1997) vidi frustracije (poput razočaranja, duševnih ozljeda), koje
sustavno ugrožavaju osjećaj vlastite sigurnosti. Da bi povećali samopouzdanje, potrebno je
prvenstveno biti svjestan uzroka manjka samopouzdanja, a zatim u svakodnevici primijeniti
vježbe, poticaje za povećanje istoga.
U ovom završnom radu, definiran je pojam i vrste samopouzdanja, uzroci niskog i visokog
samopouzdanja, te se objašnjava kako potaknuti razvitak samopouzdanja. S obzirom da rad
sadrži i empirijski dio, opisat ću radionice koje sam provela u osnovnoj školi Frana Krste
Frankopana u Osijeku na temu Poticanje samopouzdanja učenika osnovne škole. Od ukupno
tri radionice, u kojima su zastupljene vježbe za povećanje samopouzdanja, prve dvije
obuhvaćaju prepoznavanje svojih i kvaliteta drugih učenika iz razreda, dok treća zahvaća
praktičan dio u kojemu učenici samostalno nastupaju, izlažu, predstavljaju svoje interese i
razgovaraju.

4
2. Što je samopouzdanje?
Samopouzdanje je svojstvo koje je kod raznih osoba različito izraženo (Lauster, 1997). Malo
osoba ima visoko samopouzdanje, te postoji mnogi koji ga imaju premalo i potrebno im je
više sigurnosti u sebe, ukazuje Lauster (1997). Autorice Miljković i Rijavec (1996), vide
samopouzdanje (eng. self – confidence) kao uvjerenje da smo sposobni razmišljati, učiti,
birati, donositi odluke, svladavati izazove i promjene. Također smatraju da se osoba niskog
samopouzdanja ne osjeća sposobnom suočiti sa životnim izazovima i nema osnovno
povjerenje u svoje intelektualne sposobnosti i vlastiti način razmišljanja. S obzirom da se
razvojem ličnosti, koji je doživotan proces Bognar (2001), razvija i samopouzdanje, potrebno
je kod djece razvijati pozitivnu sliku o sebi. U interakciji pojedinca s drugim ljudima, tj. o
njihovom prihvaćanju i neprihvaćanju zavisi stupanj pozitivnosti mišljenja koje imamo o
samome sebi (Bognar, 2001). Takvim putem djeca postupno izgrađuju sliku o sebi samima, te
s obzirom na nju, djeluju u svojoj okolini samopouzdano ili suprotno tomu. Miljković,
Rijavec (1996) smatraju da se procjena samoga sebe, odnosno samopoštovanje, sastoji od
osjećaja vlastite vrijednosti i samopouzdanja. Tvrde da je osjećaj vlastite vrijednosti (eng. self
– respect) naše uvjerenje da imamo pravo biti sretni i da zaslužujemo postignuće, uspjeh,
prijateljstvo, ljubav i ispunjenje. Autorica Rijavec (1994) piše kako svatko od nas ima
mentalnu sliku o samome sebi, te je ona rezultat našeg životnog iskustva, uspjeha, neuspjeha,
poniženja i blistavih trenutaka, te da je u skladu s našom slikom o sebi i naše ponašanje,
osjećaji, pa čak i sposobnosti. Jedan od najznačajnijih aspekata slike o sebi je samopoštovanje
u smislu cjelovitog vrednovanja sebe. Slažem se s navedenim autorima, te smatram da je
početak samopouzdanog djelovanja u odnosu prema sebi samome. Tek kada svjesno
prihvaćamo vlastite vrline i mane, dopuštamo sebi uravnotežen odnos s okolinom.

2.1. Lažno samopouzdanje

Lauster (1997) i Rijavec (1994) ukazuju na postojanje „lažnog“ i „pravog“ samopouzdanja.
Primjerice, osobe koje pokazuju kompleks superiornosti, svojim „superiornim“ ponašanjem
pokušavaju prikriti osjećaje inferiornosti i nesigurnosti, te im je također kao i osobama vidno
niskog samopouzdanja, potrebno razvijati pozitivnu sliku o sebi i ukazivati na pozitivnu
stranu ličnosti. Lauster (1997) također smatra da je uzrok superiornog ponašanja nedostatak
osjećaja sigurnosti, kojeg osoba pokušava prikriti lažno samopouzdanim nastupom. Stoga
smatram da je u radu s djecom vrlo važno prepoznati uzroke određenog ponašanja. Moguće je
da naizgled agresivan učenik samo traži poziv u pomoć jer sam ne može pronaći rješenje

5
problema u kojemu se nalazi. Ukoliko primjerice, etiketiramo učenika kao dominantnog i
agresivnog, ne ćemo biti u mogućnosti doznati da se iza takvog ponašanja krije nedostatak
sigurnosti u samoga sebe ili negativna slika o sebi.

6
3. Uzroci niskog samopouzdanja
Lauster (1997) uviđa da nisko samopouzdanje nije urođeno, nego je nastalo tijekom života
putem razočaravajućih doživljaja ili frustracija. Najvažniju ulogu odigrava količina
razočaranja, neovisno o tome tko je prouzrokovao razočaranja (mi samo ili druge osobe iz
naših života). Miljković i Rijavec (1996) smatraju da mnogobrojni problemi proizlaze iz
niskog samopoštovanja, primjerice: sramežljivost, pretjerana povučenost, nemogućnost da se
izborimo za svoja prava, strah od bliskosti s drugim ljudima ili povlačenje od života. No, neki
se ljudi koriste obrambenim mehanizmom potiskivanja ili rezignacije niskog samopoštovanja
te nastoje manipulirati drugim ljudima, pretjerano su ambiciozni ili agresivni, što dovodim u
vezi s prijašnjim tematiziranjem lažnog samopouzdanja. Iste autorice smatraju da su ljudi
niskog samopouzdanja manje djelotvorni i manje kreativni nego što im njihovi potencijali
omogućuju.
Drugačija teorija poznatog psihologa Rogersa kaže da je uzrok niskog samopoštovanja
ponašanje važnih ljudi u našem djetinjstvu (roditelja, rođaka, učitelja i vršnjaka). Svi nam oni
postavljaju ograničenja u djetinjstvu. Psiholog uvodi termin uvjetovanja ljubav – ona koju
nismo dobili dok se nismo pokorili zahtjevima roditelja ili drugih važnih osoba. Rezultat
uvjetovane ljubavi je nisko samopoštovanje i sklonost donošenja odluka prema standardima
drugih.
Autorice Miljković i Rijavec (1996) pak smatraju da su roditelji najbolji model ponašanja za
svoju djecu, te mogu nenamjerno prenijeti nisko samopoštovanje na svoje potomke.
Interpretacija autorica Miljković i Rijavec su najbliže mome stajalištu. Smatram kako djeca
tijekom odrastanja uče imitacijom osobe koja im je emotivno najbliža, te da se učenje odvija
na podsvjesnoj razini. Na taj način preuzimaju sustav vrijednosti te osobe, kao i njezino
samovrednovanje.
Lauster (1997) navodi zanimljivo potkrjepljenje na stav da samopouzdanje nije urođeno,
naime, tvrdi da ljudi s urođenim tjelesnim nedostatcima (zečja usnica, sakatost) ne posjeduju
nužno nisko samopouzdanje. Smatra da tjelesno ometena djeca odrasla u ljubavi i zaštićenosti
zdrave obitelji odrastaju u osobe visokog samopouzdanja. Problemi dolaze tek kasnije, kada
djeca stupaju u kontakt sa širom socijalnom okolinom (kada ih okolina tretira kao „manje
vrijedne“). Također, autor smatra da osjećaj sigurnosti u same sebe nema nikakve veze s
inteligencijom. Visoka inteligencija ne omogućava nužno samopouzdanje. Istraživanja su
pokazala da osobe natprosječne inteligencije sve analiziraju i racionaliziraju sa svrhom da sve
pojme smisleno, što onemogućuje spontani doživljaj stvarnosti.

7
 Drugi ljudi primjećuju
da je samopouzdanje
gosp. A. nisko Prema gosp. A.
ponašaju se drsko
(frustriraju ga)
Gosp. A. nastupa bez
samopouzdanja

Gosp. A. postaje
ponovno nesiguran

Slika 1: Spirala osobnog nesamopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)

Gore prikazan ciklus slikovito objašnjava kako svatko svakoga procjenjuje i odnosi se prema
drugoj osobi u skladu s njezinim ponašanjem. Tako onaj koji djeluje samopouzdano ima u
ophođenju s drugima više uspjeha, bolje se potvrđuje i provodi svoju volju. Osobe s manjim
samopouzdanjem okolina ne uzima u potpunosti ozbiljno, pa su prema njima nemarniji. Na taj
način osoba s manjkom samopouzdanja ulazi u začarani krug iz kojega teško izlazi. Slično je
i sa samopouzdanim osobama, što prikazuje Slika 2 (Lauster, 1997)

Drugi ljudi primjećuju

da je samopouzdanje
gosp. B. visoko Prema gosp. B.
ponašaju susretljivo

Gosp. B. nastupa s puno

samopouzdanja
Na taj način
potkrepljuju sigurnost
gosp. B

Slika 2: Spirala osobnog samopouzdanja (prema crtežu iz Lauster, 1997, str.44)

8
Moje životno iskustvo također opravdava navedeni ciklus - osobe koje djeluju samopouzdano,
prihvaćenije su u socijalnom okruženju.

3.1. Karakteristike osoba niskog samopoštovanja

Miljković i Rijavec (1996) navode neke karakteristike osoba niskog samopoštovanja:
-često govore ja sam takav i što tu mogu
-ne mogu spavati ako im se dogodi nešto neugodne
-često koriste samo da (samo da nisam rekla to)
-misle često „kako nešto nije pravedno“
-ne vole se razlikovati od ostalih
-često se žale zbog stvari koje se ne događaju
-voljele bi izgledati poput svog prijatelja/prijateljice
-voljele bi raditi posao koji radi njezin prijatelj/prijateljica
-uvijek traže dopuštenje prije nego nešto učini
-kažu ili misle što će reći ljudi
Autorica Rijavec (1994) vidi osobe niskog samopoštovanja kao da:
-nisu zadovoljne sobom
-svoje neuspjehe pripisuju vlastitoj nesposobnosti
-svoje uspjehe pripisuju sreći ili jednostavnosti zadatka
-očekuju da će doživjeti neuspjeh
-očekuju da će je drugi odbaciti
-izbjegavaju socijalne kontakte, osim s bliskim osobama
-podložne su utjecaju drugih
-jako im je stalo do mišljenja drugih o njoj
-češće se konformiraju
-obično su nezadovoljne na poslu

9
4. Visoko samopouzdanje
Lauster (1997) usko povezuje samopouzdanje s osjećajem sigurnosti. Ukoliko osoba ima
mnogo sigurnosti u sebe, tada je i samopouzdana, te optimistična. Smatra da se osjećaj
sigurnosti u same sebe i optimizma razvijaju još u ranom djetinjstvu, dok se ostala svojstva
razvijaju kasnije. U životnoj radosti vidi jasan znak izraženog samopouzdanja. Onaj tko
prihvaća sebe, u mogućnosti je prihvatiti i druge. Također, ukazuje da, ukoliko je naše
samopouzdanje visoko, postajemo otporni na nesigurne pesimiste.
Autorice Miljković i Rijavec (1996) smatraju da osobe visokog samopoštovanja i osjećaja
sigurnosti unutar sebe samih doživljavaju svijet kao otvoreno mjesto u kojemu mogu ostvariti
sve izazove. Samopoštovanje im daje moć, energiju i motivaciju, potiče na aktivnosti, dopušta
da budu ponosni na svoja djela, te da uživaju u uspjehu i budu zadovoljni. Većina psihologa
smatra da ljudi s visokim poštovanjem, prihvaćajući sebe, u životu dobro funkcioniraju.
Drugim riječima, lakše rješavaju probleme, imaju kvalitetniju komunikaciju s drugim ljudima,
te su skloni odnositi se prema drugim ljudima s poštovanjem, dobrim namjerama i
pravednošću (Miljković, Rijavec, 1996).
Rijavec (1994) kaže da osobe visokog samopoštovanja postižu više u životu, tj. djeluju
samopouzdano. Coopersmith je u svojim istraživanjima uvidio da roditelji djece s visokim
poštovanjem imaju sljedeće karakteristike:
-visoka razina emocionalne topline
-zadaju jasna pravila
-discipliniraju bez strogih kazni
-prakticiraju demokratski stil odgoja (Rijavec, 1994)
Slično poput Lausterove spirale osobnog samopouzdanja/nesamopouzdanja, Rijavec (1994)
tvrdi da oni ljudi koji imaju visoko samopoštovanje žele sudjelovati u socijalnim zbivanjima i
očekuju uspjeh, te njihova očekivanja postaju proročanstva koja se sama ispunjavaju

4.1. Karakteristike osoba visokog samopoštovanja

Miljković, Rijavec (1996) smatra da su osobe visokog samopoštovanja:
-boljeg fizičkog i psihičkog zdravlja, otpornije na stres
-uvjerenije da će njihovi napori dovesti do uspjeha
-kompetentnije u školi, na poslu i u različitim socijalnim situacijama
-vode računa o dobrobiti drugih
-manje su skloni konformirati se pritisku većine i spremniji su izraziti svoje mišljenje

10
-procjenjuju sebe sretnijima i zadovoljnijima od većine
-bolje su raspoloženi i manje depresivni
Rijavec (1994) smatra da je osobi visokog samopoštovanja lakše:
-pohvaliti nekoga
-primiti pohvalu
-tražiti informaciju
-reći nekome da se ne slaže s njim
-izreći kritiku
-izraziti opravdanu ljutnju
-reći „ne“ a ne osjećati se krivom
-izraziti opravdano nezadovoljstvo
-primiti kritiku
-reći svoje mišljenje na sastanku
-govoriti pred većom skupinom
-zahtijevati dobru uslugu
-prihvatiti odbijanje

11
5. Kako potaknuti samopouzdanje?
Prema Rijavec (1994) kada je samopoštovanje izgrađeno, djeluje kao „proročanstvo koje se
samo ispunjava“. Primjerice, ljudi koji imaju nisko samopoštovanje očekuju neuspjeh jer ne
vjeruju u vlastite sposobnosti, te se povlače iz socijalnih kontakata, što potvrđuje njihovo loše
mišljenje o sebi. Stoga, ukazuje Rijavec, važno je prekinuti opisani začarani krug. Prekid se
odvija uz velike napore, jer čovjek svoje ponašanje izgrađuje od djetinjstva i vrlo je teško
uvesti promjenu.
Istraživanja Abrahama Maslowa o pojedincima koji su postigli potpunu samoaktualizaciju
dokazuju da je jedna od njihovih osobina prihvaćanje samog sebe.
Rijavec (1994) ukazuje da možemo promijeniti samo ono što trenutno jesmo, a ne ono što
mislimo da jesmo. Dodala bih da vrlo malo ljudi ima realnu projekciju sebe, stoga je teško
mijenjati negativna ponašanja, ukoliko ih nismo svjesni. Također, autorica smatra da je isto
tako kao mane, vrlo važno uočiti i svoje vrijednosti, naučiti prihvatiti pohvale, uočiti
pozitivno u našim manama, te se uspoređivati jedino sami sa sobom.
Miljković i Rijavec (2006) smatraju da je tajna sreće u životu zbrajanje dobrih stvari, dok
drugi zbrajaju nevolje. Smatram da bi to uvelike smanjilo frustracije, a kao što sam navela u
prethodnim redovima, ukoliko nema frustracija, samopouzdanje osobe je izgrađenije.
Prema Fredricksonu (1998), pozitivne emocije pozitivno utječu na fizičke, intelektualne i
socijalne vještine. Slične rezultate su pokazala istraživanja Ivanković i Rijavec (2012). U
eksperimentalnoj skupini proveden je program pozitivne psihologije, te je došlo do značajnog
povećanja optimizma u odnosu na kontrolnu skupinu.
Bognar (2001) vidi odgoj pozitivne slike o sebi kao vrlo bitan. Događa se u interakciji
pojedinca s drugim ljudima, te o njihovoj reakciji (prihvaćanju i neprihvaćanju) ovisi stupanj
pozitivnosti mišljenja o samom sebi. Bognar također tvrdi da je sustav vjerovanja sastavni dio
procesa samoaktualizacije i bitan je za razvoj zdrave ličnosti. Ukoliko se sustav vjerovanja
naruši, dolazi do osjećaja ugroženosti (nedostatka sigurnosti u same sebe – samopouzdanja).
Rijavec, Miljković i Brdar (2008) smatraju da svoje snage razvijamo na način da:
-razumijemo svoje talente
-smatramo ih vrijednima i preuzimamo odgovornost za njih
-razumijemo vlastitu motivaciju
-ostvarujemo dobre odnose s drugima
-podsjećamo se na uspjehe iz prošlosti
-vježbamo talente i snage

12
-poučavamo druge o talentima i snagama.
Smatraju i da se snage najbolje razvijaju na način da osoba definira životnu misiju, bude
usmjerena ka nečemu, oboji život smislenošću.

13
6. Empirijski dio istraživanja

6.1. Što je akcijsko istraživanje

Prema Bognar (2006), ideja akcijskog istraživanja potječe od Johna Deweya, dok se
utemeljiteljem akcijskih istraživanja smatra Kurt Lewin. Lewin smatra kako je potrebno da
praktičari u konkretnoj situaciji imaju mogućnosti usmjeriti svoje djelovanje na temelju
rezultata koje su pokazala istraživanja. Bognar piše da su time akcijska istraživanja oblik
društvenog inžinjeringa koji se bavi uvjetima i učincima oblika društvene akcije. Također,
navodi i definiciju Mcniffa i Whiteheada da je akcijsko istraživanje proces promatranja,
opisivanja, planiranja, djelovanja, refleksije, evaluacije, modificiranja, te je kraj neočekivan.

Lewin i njegovi suradnicu su podijelili akcijska istraživanja na:

-dijagnostička akcijska istraživanja

-suradnička akcijska istraživanja
-empirijska akcijska istraživanja
-eksperimentalna akcijska istraživanja (Bognar, 2006)

Vrste akcijskih istraživanja su: tehnička, praktična i emancipacijska. Prema Bognaru, važno je
napomenuti da se akcijska istraživanja ne provode na ljudima, nego sa ljudima. Drugim
riječima, svi sudionici sudjeluju u svim etapama istraživanja. Prilikom akcijskog istraživanja
veliku ulogu ima kritički prijatelj. Za Stenhousa, to je osoba koja savjetuje učitelja i surađuje s
njim (Bognar, 2006). Velik značaj u akcijskom istraživanju Bognar pridaje sustavnom
praćenju i dokumentiranju akcije.
Također smatram da akcijsko istraživanje može promijeniti pedagošku teoriju i praksu, te sam
se, prilikom obavljanja radionica u osnovnoj školi, uvjerila u nepredvidivost tijeka i rezultata
istraživanja. Stoga je vrlo važan aspekt djelovanja bio prilagoditi se novonastaloj situaciji i za
novi susret se što bolje pripremiti, na temelju naučenog iz pogrješnih pretpostavki i
djelovanja.

6.2. Kontekst istraživanja

Osnovna škola Frana Krste Frankopana sastoji se iz tri međusobno povezana objekta.
Stara je školska zgrada u Divaltovoj ulici izgrađena 1925. godine. Adaptirana je i popravljena
1989. godine. Novi je dio školske zgrade u Frankopanskoj ulici izgrađen 1958. godine.
Dvorana za TZK, knjižnica s čitaonicom, računalni centar, učionica za strani jezik te učionica

14
za hrvatski jezik izgrađeni su i opremljeni 1989. godine. Ravnatelj škole je Zlatko Đurković.
Školu pohađaju ukupno 545 učenika od prvog do osmog razreda u 24 razredna odjela. U školi
je zaposleno 12 učitelja razredne nastave, 23 učitelja predmetne nastave, 3 stručna suradnika i
13 ostalih djelatnika.
Škola je prilagođena djeci, te su postavljeni mnogobrojnim učenički radovi. Uočila sam da je
ozračje škole vrlo poticajno i pozitivno, kao i suradnja djelatnika u školi.
Radionice s temom Poticanje samopouzdanja učenika osnovne škole provela sam u 6.c
razrednom odjelu. Vremenski period odvijanja radionica je bio od 10.5. 2013. – 24.5.2013.
Svaki petak u tom intervalu održala sam po jednu radionicu, razlika je bila u smjenama – 2.
radionica se odvila 1.sat poslijepodnevne smjene. Razrednica 6.c odjela je profesorica Anita
Pejić Barišić koja je prisustvovala na radionicama.

6.3. Problem i ciljevi istraživanja

Problem akcijskog istraživanja je bio poticanje samopouzdanja učenika u osnovne škole.
Smatram da je vrlo važno potaknuti razvitak samopouzdanja i pozitivne slike o sebi u što
ranijoj dobi, za vrijeme razvitka djetetove ličnosti, kako bi se djeca formirala u zdrave ličnosti
u odrasloj dobi i što produktivnije djelovala u svojoj socijalnoj okolini, te razvila vlastite
potencijale, poštujući kvalitete i talente drugih.
Cilj akcijskog istraživanja bio je postupno doći samostalnog nastupa djece u svojoj razrednoj
okolini, počevši s razvijanjem pozitivne slike o njima samima, kao i druge djece u razredu.

6.4. Plan akcijskog istraživanja

U prvom razgovoru s ravnateljem škole, dogovorili smo 3 susreta u 3 razredna odjela za koje
je školska psihologinja konstatirala da je uočila značajan problem sa samopouzdanjem. No,
nakon prve radionice, razrednica 6.c odjela je izrazila zadovoljstvo viđenim, i želju za
ponovnim susretom, kako bi svi učenici došli do izražaja. Njezina reakcija me obradovala jer
sam i sama smatrala da će radionice imati više učinka, ukoliko bolje upoznam učenike.
Detaljne podatke o provedenim aktivnostima, kao i zaključke nakon svake radionice, opisala
sam u sljedećem poglavlju.
Tijekom akcijskog istraživanja podatke sam prikupljala: fotografijom, istraživačkim
dnevnikom, intervjuem s profesoricom i učenicima, evaluacijskim listićem

15
7. Proces ostvarivanja akcijskog istraživanja
U svrhu akcijskog istraživanja, provela sam 3 radionice u OŠ Frana Krste Frankopana u
Osijeku, u 6. c razrednom odjelu. Tema istraživanja bila je Poticanje samopouzdanja učenika
osnovne škole. Za vrijeme radionica bile su prisutne: kolegica Sanela Mandić u ulozi kritičke
prijateljice, koja je uz promatranje moga rada i fotografirala aktivnosti, te razrednica 6. c
odjela, profesorica Anita Pejić Barišić.

7.1. Radionica 1. Otkrivanje pozitivnih osobina

Prije nego su svi učenici stigli u učionicu, napisala sam na ploču pravila radionice:
-imamo međusobno povjerenje
-aktivno sudjelujemo u planiranim aktivnostima
-svatko može iznijeti svoje ideje
-uvažavamo tuđe ideje
-organizirat ćemo poticajne i kreativne aktivnosti.

Slika 3: Ledolomac - klupko vune

Upitala sam ih slažu li se s pravilima, te smo zajednički dopisali još nekoliko. Nakon toga
sam učenicima podijelila naljepnice, kako bi napisali svoja imena, također, naljepnicu sam
imala i ja. Na taj način su igre postale osobnije. Radionicu smo započeli ledolomcem, čiji je
cilj bio opuštanje kroz igru, otkrivanje pozitivnih/dobrih osobina kod prijatelja iz razreda.

16
Koristili smo klupko vune. Sjedili smo u krugu, te je jedan učenik je uhvatio jedan kraj vune,
te proizvoljno bacio drugome učeniku. Nakon toga je o njemu rekao jednu dobru osobinu ili
ispričao anegdotu u kojemu se istaknula učenikova pozitivna/dobra osobina. Igra se nastavila
sve dok se nije izgradila mreža vune unutar kruga, što prikazuje Slika 3. Za ledolomac sam
predvidjela 5 minuta, no igra je potrajala malo duže, jer sam zamijetila pozitivnu reakciju
učenika, unatoč tome što su bili prilično pospani (radionica je počela u 8 h), i pomalo uplašeni
zbog neuobičajenog načina rada i nepoznatih ljudi u učionici. Već pri ledolomcu, moja trema
(na vlastito iznenađenje) se izgubila i počela sam uživati promatrajući reakcije djece, te
upijajući njihove riječi i raspoloženja.

Zadatak 2. Pričanje u prvom licu

Cilj drugog zadatka je bio prepoznavanje vlastitih kvaliteta pomoću uzora. Učenici su koristili
papir i olovku kako bi zapisali osobine svojih uzora, osoba koje smatraju posebnim
autoritetom. To je mogla biti osoba koju poznaju, ili za koju su samo čuli, ili određeni lik iz
knjige ili filma. Nakon toga, sve što su zapisali o osobi, trebali su ponoviti, ali u prvom licu
jednine. Npr. Ja sam P.P. Živim u…1
Ovaj zadatak je potpuno ispunio moja očekivanja, kada su učenici sami uočili kako je vrlo
teško reći o sebi nešto lijepo. Kao što je navedeno u teorijskom dijelu, autorica Rijavec (2004)
smatra da je osobi visokog samopoštovanja lakše dati i primiti pohvalu. Stoga, smatram da je
važno poticati pozitivno mišljenje o sebi kod učenika osnovne škole, kako bi što ranije otkrili
svoje kvalitete, upoznali sebe. Dječji iskreni izrazi lica prilikom izgovaranja lijepih stvari o
sebi samima su bili jasan pokazatelj da je teško govoriti lijepe stvari o sebi i da se to događa
vrlo rijetko. O tome smo kratko raspravili nakon što je nekoliko učenika pokušalo izgovoriti
lijepe osobine u prvome licu. Naglasila sam učenicima kako nisu slučajno odabrali određenu
osobu za ovaj zadatak, te da neke od tih osobina imaju i oni sami, te da je važno imati
samopouzdanje, biti svjestan vlastitih sposobnosti, kako bi mogli ostvariti sve svoje
potencijale.

1
Zadatak je modificiran prema: Rijavec (1994.), Čuda se ipak događaju: Psihologija pozitivnog mišljenja,
ZG: IEP

17
Zadatak 3. Ruke
Cilj trećeg zadatka bio je ukazati učenicima na važnost pozitivnog mišljenja o sebi, kako bi
stekli samopouzdanje potrebno za ostvarivanje životnih ciljeva. Učenicima sam pročitala
priču naslova Kirurg2

Zovem se Marko. U srednjoj školi bio sam dobar učenik, ali prilično nemiran, svojeglav i
tvrdoglav. Dosta toga su mi opraštali zbog dobrih ocjena, ali ponekad nisam uspio izbjeći
kaznu. Nakon jednog od mojih "nestašluka", u šestom razredu, nastavnik nije više znao što bi
samnom, pa me poslao na razgovor ravnatelju škole. Niti to me nije uplašilo, samo sam bio
strašno ljut. Bio je to stariji, sijedi čovjek, očekivao sam dosadnu prodiku…Samo sam sjedio i
buljio u pod. Na moje iznenađenje, ravnatelj je neko vrijeme šutio, a onda iznenada rekao:
- Pokaži mi ruke.
Potpuno iznenađen, ispružio sam dlanove i pokazao ruke.
- Jako fine ruke. Ruke kirurga. Zaista nešto posebno. Mogao bi postati izvrstan kirurg!
To je bilo sve što je izjavio. pozdravio me i rekao da mogu ići. Potpuno zbunjen, išao sam
prema razredu i gledao u svoje ruke. Cijeli dan nisam mogao odvojiti pogled on njih.
Te godine upisao sam se na medicinski fakultet. Danas sam, ja Marko, uspješan kirurg.

Nakon što sam pročitala priču, rekla sam učenicima da kratko pogledaju svoje ruke i razmisle
što dobro vide u njima, što su dobro učinile, a što bi tek mogli učiniti s njima. Kako bi ih
motivirala, počela sam sa svojim primjerom, a zatim zamolila nekoga od učenika za ideju, što
bi moje ruke mogle dobro učiniti. Primijetila sam da su učenici bili iznenađeni završetkom
priče, no bilo im je pomalo nelagodno govoriti što bi njihove ruke mogle dobro učiniti, tako
da su pojedinci ponavljali slične rečenice iz prošle aktivnosti o svojim uzorima.

Zadatak 4: Popis osobina

Cilj četvrtog zadatka je bio prepoznati vlastite dobre i loše osobine, pritom ja naglasak bio na
dobrim osobinama učenika. Zadatak3 je bio okomitom crtom podijeliti list papira na dva
dijela. Na jednoj polovini učenici su pisali svoje pozitivne, a na drugoj negativne osobine.
Naglasila sam kako to trebaju učiniti brzo i bez razmišljanja. Zatim sam ih upitala jesu li
napisali više pozitivnih ili negativnih osobina. Odgovorili su kako im je bilo mnogo lakše
zapisati svoje negativne osobine, dok su se kod pozitivnih dvoumili i trebalo im je mnogo više
vremena. Sama sam uočila isto promatrajući ih i znala sam da će im drugi dio zadatka biti još
teže izvršiti, a taj je da pokušaju izjednačiti broj pozitivnih i negativnih osobina. Na kraju je
vrlo mali broj učenika uspio to učiniti, o čemu smo kratko raspravili nakon što je većina

2
Priča je modificirana prema tekstu objavljenom u Rijavec (1994).
3
Zadatak je preuzet iz: Rijavec (1994.), Čuda se ipak događaju: Psihologija pozitivnog mišljenja, ZG: IEP

18
učenika bila gotova. Prvotni plan bio mi je da učenici zapišu što više pozitivnih osobina, ali
sam ipak promijenila odluku kada sam vidjela da je učenicima nelagodno, tako da smo ostatak
vremena razgovarali zašto je tomu tako.
Razgovorom smo došli do zaključka da najčešće i najlakše zamjećujemo negativne strane
sebe i drugih. Ukoliko zamijetimo nešto pozitivno, rijetko pohvaljujemo pred drugima ili sami
sebi čestitamo na učinjenom. Smatram da problem seže od ranog djetinjstva. Roditelji
najčešće kažnjavaju i negativno potkrjepljuju loše ponašanje, ali u istoj mjeri ne pohvaljuju
dobro ponašanje. To se nastavlja u školi, tako da učenici s lošijim vladanjem dobivaju više
pozornosti od introvertirane djece s odličnim uspjehom i uzornim vladanjem.

Zadatak 5: Pohvale
Cilj zadatka je bio zapaziti pohvale tijekom dana od strane okoline. Na kraju svih aktivnosti
toga školskog sata, rekla sam učenicima da sutrašnji dan posvete zapažanju pohvala i uopće
pozitivnih postupaka ljudi prema njima. Sve pozitivno što im tijekom dana netko kaže, neka
zapišu, te da će možda na kraju dana biti iznenađeni.

Zaključna razmatranja:

U svom istraživačkom dnevniku napisala sam sljedeću zabilješku u svezi ove radionice:
Nakon prve radionice se osjećam vrlo zadovoljno, moja subjektivna procjena je da su učenici
bili pozitivno iznenađeni ovakvim načinom rada, promjenom, a posebno klupkom vune, kao
neuobičajenim pomagalom u nastavi. Početnu rezerviranost učenika pripisala bih vremenu
odvijanja radionice (8 h), te plašljivošću zbog prisutnosti novih osoba za vrijeme nastave.
Stoga sam odlučila iduću radionicu maksimalno prilagoditi dobi i interesima učenika, kako bi
im iduće druženje proteklo što dinamičnije i zanimljivije, te da s lakoćom i kroz igru osvijeste
pozitivne osobine kod sebe i drugih. Sve to ne bi bilo moguće u istome razredu, da razrednica
6. c odjela nije izrazila želju za ponovnim susretom, kako bi učenici, koji su inače odlični u
školi i izvanškolskim aktivnostima, došli do izražaja. Takva povratna evaluacija od strane
profesorice me dodatno motivirala da iduću radionicu učinim boljom i zanimljivijom za
učenike, s nadom da će biti učinkovitija, te da će učenici biti opušteniji u našoj prisutnosti.
(K.Mandić, osobna komunikacija, 10.svibnja 2013.)

19
 Slika 4: Najdraža aktivnost - klupko vune

7.2. Radionica 2. Osvještavanje pozitivnih osobina kroz dinamične aktivnosti

Na početku smo ponovili pravila s prethodne radionice. Iznenadila sam kako su ih učenici
upamtili, te uočili bit pravila.

Zadatak 1. Meditacija
Cilj meditacije je bio podsjećanje učenika na njihove kvalitete, talente i sposobnosti,
osvještavanje njihove dobre ljudske biti. Koristili smo trakice, glazbu (Yiruma – River flows
in you), papire i flomastere. Učenici su napisali svoja imena na trakice koje su dobili, te ih
zalijepili za odjeću. Podijelila sam portfolio svakome učeniku. Uz prikladnu glazbu, pročitala
sam učenicima tekst vođene fantazije Moja slika:

„Smjestite se ugodno (npr. u meditirajući položaj), u krug…zatvorite oči…i obratite

pažnju na svoje disanje…dišite lagano i opušteno…neka disanje dolazi samo od
sebe…Prepustite se ugodnom osjećaju…kao da vas ljuljaju valovi na vodi…Iznad
sebe vidite oblake…koji lagano nekamo odlaze…Vinite se mislima do
oblaka…Pustite da vas nose…u neke daleke prostore…nove i nepoznate…na krilima
oblaka stižete u prekrasnu planinu…Promotrite oko sebe…boje koje vidite…zvukove
koje čujete…mirise koje osjećate…Tamo kod stijene su neka vrata…Prilazite im…Na
vratima piše vaše ime…Da, to je vaše ime (Tomislav, Perica, Martina…), napisano
velikim i lijepim slovima… Polako otvarate vrata…i ulazite u pećinu s blagom… To
ste vi, sa svim pripadajućim kvalitetama i talentima i sposobnostima, to je vaša ljudska
bit…To ste vi, kao dobro ljudsko biće…
Što vidite…što čujete…kako se osjećate?...

20
 A sada se polagano, vrlo polagano…vratite natrag u učionicu…otvorite
oči…pogledajte prijatelje oko sebe…a zatim naslikajte kako ste vidjeli sebe i
pokušajte dočarati kako ste se pri tome osjećali…“4

Zadatak nije ispunio moja očekivanja. Učenici su bili razigrani i nekoncentrirani, uslijed
visoke temperature u učionici i prvog sata poslijepodnevne smjene. Smatram da učenici nisu
imali često priliku sudjelovati u sličnim aktivnostima, jer meditacija nije dio kulture kojoj
pripadaju. Nadalje, to može biti povezano i sa suvremenim, ubrzanim načinom života te s
dobi učenika u kojoj je razvijeniji interes za atraktivne i dinamične sadržaje.

Zadatak 2. Zapisivanje dobrih osobina prijateljima

Cilj ove aktivnosti je bio osvijestiti kvalitete drugih. Koristili smo papir, selotejp, flomastere i
glazbu.
Papir su si međusobno zalijepili na leđa. Kada se glazba pokrenula, učenici su se slobodno
šetali po učionici, te svojim prijateljima (drugim učenicima) pisali na papir pripadajuće dobre
osobine, motivacijske poruke, pošalice (pozitivne). Kada je glazba stala, učenici su se vratili
na svoja mjesta (u krugu), te su izricali svoje dojmove s obzirom na ispisani papir koji su
dobili. Učenici su bili oduševljeni ovom aktivnošću i nestrpljivo su čekali kada će pročitati što
su im prijatelji iz razreda napisali na papir.

Slika 5: Zapisivanje pozitivnih komentara na papirima zalijepljenim na leđima učenika

4
Meditacija je preuzeta iz: Bognar (2001.), Metodika odgoja, Osijek

21
Zadatak 3. Tajni prijatelj
Cilj zadatka bio je postići željenu osobinu/vrlinu uz pomoć tajnog prijatelja. Koristili smo
papire, olovke, glazbu (Birdy, People help the people). Svaki učenik je na papir napisao
osobinu/vrlinu koju posjeduje, a za koju smatra da je dobra i korisna, te osobinu/vrlinu koju
smatra da ne posjeduje, a htio bi ju imati. Na papir se potpisao, te napravio avion od papira.
Na moj znak, svi su učenici bacili avione u zrak. Svaki je učenik imao zadatak uhvatiti jedan
avion, te biti idućih mjesec dana tajni prijatelj osobi čiji je papir uhvatio. Zadatak tajnog
prijatelja je bio pomoći ostvariti željenu osobinu. Prijateljstvo se održavalo u tajnosti, tajni
prijatelj se nije smio odati ničime, osim dobrim djelom. Na početku iduće radionice kratko
smo komentirali ovaj zadatak. Dio učenika se izjasnio da je otkrio tajnog prijatelja, no dio to,
nažalost, nije ostvario.

Slika 6: Učenici s avionima od papira

Zadatak 4. Otkrivanje osobina kroz razgovor

Cilj aktivnosti bio je pronaći i zapisati dobre osobine drugih. Koristili smo papir, olovke i
naljepnice. Igralo se u manjim skupinama. Svaki učenik je dobio papir na kojem je lijepim
slovima napisao svoje ime. Papiri su se stavili na sredinu stola. Svaki je učenik imao pred
sobom veći broj malih naljepnica. Zatim se u grupi raspravljalo o sljedećim pitanjima:
1. Uspjeh koji sam imao prošle godine.
2. Odluka koju sam donio, a pozitivno se odrazila na moj život.
3. Što bih značajno želio raditi u budućnosti?

22
Najprije su svi igrači govorili o prvom pitanju, a zatim se prešlo na drugo i treće. Dok je jedan
učenik pričao, ostali su nastojali uočiti neku njegovu pozitivnu osobinu i zapisali je na
naljepnicu. Tu su naljepnicu svi nalijepili na karticu s njegovim imenom.
Na kraju je svaki igrač zadržao svoju snažnu karticu, te sam im naglasila, da kada se nađu u
krizi i klonu duhom, mogu pogledati u svoju karticu i podsjetiti se na snažne crte svoje
ličnosti.

Slika 7: Rad u skupinama

Zadatak 5. Traka osobina

Cilj aktivnosti bio je prepoznati dobre osobine na razini cijelog razreda, isticati važnost
timskog rada i pomaganja kako bi postigli zajednički cilj. Koristili smo šarene papire i
selotejp. Rad se nastavio u grupama. Svaka grupa je dobila papir jedne boje. Učenici su
zapisali 5 različitih dobrih osobina iz prošlog zadatka na papir koji su dobili. Nakon što su sve
grupe završile, papiri iz pojedinih grupa su se spojili, tako da se u konačnici dobio dugi lanac
šarenih papira dobrih osobina koje posjeduje cijeli razred. Kratko smo prokomentirali
zadatak5 i zaključili da se zajedničkim snagama može postići puno bolji rezultat nego kada
smo sami, jer je svaka individua posebna i specifično doprinosi skupini. Predložila sam da

5
Zadatak modificiran prema Kimberlee Woodward, substitute teacher, Waterford, Michigan, preuzeto sa:
http://www.educationworld.com/a_lesson/lesson/icebreakers_for_kids_2.shtml

23
veliku traku s osobinama zalijepe na razredni pano, tako da se svakoga dana prisjete što sve
zajednički može njihov razred. Ideja im se svidjela.

Slika 8: Traka s osobinama cijeloga razreda

Zadatak 6. Pametna kutijica

Slika 9: Učenica i kutijica s ogledalom

24
Cilj aktivnosti „Pametna kutijica“ bio je razvijati ideju o sebi kao neponovljivoj, jedinstvenoj,
dobroj osobi. Koristili smo zatvorenu kutijicu s ogledalom na dnu, glazba. Učenici su sjeli na
stolice u krug, te sam im proslijedila kutiju. Naglasila sam da ne smiju komunicirati s drugim
učenicima za vrijeme aktivnosti, nego trebaju pozorno promotriti sadržaj kutijice, jer će u njoj
vidjeti nešto dragocjeno, posebno, lijepo i neponovljivo. Promatrala sam njihove reakcije i
zaključila da im se zadatak svidio i da im je bilo smiješno kada su ugledali same sebe u
ogledalu.

Zaključna razmatranja:

U svom istraživačkom dnevniku napisala sam sljedeću zabilješku u svezi ove radionice:
Pomalo sam iznenađena raspoloženjem učenika. Na prošloj radionici stekla sam dojam kako
je većina djece povučena, kako nemaju samopouzdanja, izuzev nekoliko dječaka i djevojčica,
no danas su se pokazali u sasvim drugom svjetlu. S obzirom da sam nakon prvog susreta
zaključila da radionice trebaju biti dinamičnije, učenici aktivniji, raditi samostalno, te se
opustiti kroz druženje i suradničko učenje, ovaj sam puta odabrala i takve zadatke, uvela sam
prikladnu glazbu, ali od radne atmosfere nije niti došla do izražaja. Shvaćam da je vrlo bitan
cjelokupan kontekst odvijanja radionice, te da se mnogobrojni čimbenici trebaju uzeti u obzir
(dob učenika, raspoloženje, razredno ozračje, temperatura u učionici, dob dana, obaveze
učenika koje slijede nakon radionice - sat poslije pisali su pisanu provjeru znanja). I s obzirom
na sve navedeno, uočila sam da je potrebno reagirati spontano, bez obzira na plan i program
odvijanja radionice. Nakon iskustva druge radionice, odlučila sam na sljedećoj prepustiti
učenicima vrijeme za samostalno izlaganje. Sada, kada su otkrili svoje vještine, dobre osobine,
talente i hobije pred prijateljima iz razreda, predložila sam da ih na idućem susretu i
samostalno prezentiraju, s ciljem da stupnjevito povećaju samopouzdanje javno izlažući pred
prijateljima iz razreda. Naravno, samo oni učenici koji to žele. Također, upitala sam ih što bi
željeli raditi na idućem susretu. K.Mandić, osobna komunikacija, 17.svibanj, 2013.)

7.3. Radionica 3. Samostalni nastupi

U svom istraživačkom dnevniku napisala sam sljedeću zabilješku u svezi ove radionice:
Kroz prve dvije radionice zadatcima sam pokušala potaknuti učenike na uočavanje što većeg
broja svojih i kvaliteta drugih učenika. U prvoj radionici zadatci su bili većinom orijentirani na
razgovor i upoznavanje, „probijanje leda“, te zapisivanje i izlaganje različitih pozitivnih
osobina. U drugoj sam radionici naglasak stavila na dinamičnost zadataka, opuštanje, zabavu.
Zadatcima sam pokušala stvoriti pozitivnu atmosferu, kako bi učenici u takvoj okolini, kroz
dinamičnost i opuštenost, samostalno otkrivali dobre osobine sebe i drugih, uz moju
asistenciju i upute.
U trećoj ću radionici pokušati omogućiti učenicima još veću samostalnost, više međusobne
suradnje unutar grupe, između grupa, te samostalna izlaganja svakoga zadatka, s ciljem da
svaki učenik barem nešto izloži, te da što više učenika sudjeluju u cjelokupnoj radionici.
Postupni cilj kroz tri radionice bio je doći do samostalnosti svakoga učenika u govorenju pred
razredom, kako bi vježbali nastupanje i postupno, nakon razvijanja pozitivne slike o sebi i
drugima, izgradili vjeru u vlastite sposobnosti, samopouzdanje, što je i cilj sklopa radionica.
(K. Mandić, osobna komunikacija, 23.svibanj 2013.)

25
Na prethodnoj radionici predložila sam učenicima da na idućoj radionici kratko predstave ono
u čemu su vrsni i čime se bave, ukoliko imaju afinitete prema tome. Svrha toga je i dalje
osvještavanje pozitivnih osobina kod sebe i drugih, te samostalno nastupanje pred okolinom s
ciljem razvoja samopouzdanja. Nisam očekivala tako veliki odaziv na prijedlog. Djeca su me
oduševila svojim nastupima, kao i brojem talenata, hobija, nagrada, medalja, diploma koje su
stekli proteklih nekoliko godina.

Slika 10: Medalje, diplome, nagrade

Bilo je tu sviranja, pjevanja zboraša, brojnih medalja iz nogometa, tenisa, odbojke, različitih
plesova (jazz dance,akrobatski rock n' roll), te mnoštva diploma koje svjedoče o plasmanu na
prvim, drugim mjestima. Za neke od učenika je bilo poznato čime se bave, dok je za neke,
vrlo uspješne, ovo bila prva prilika da pokažu okolini u čemu su uspješni i dobri, što sam i
naglasila u razgovoru s učenicima na kraju radionice. Sami su bili iznenađeni brojem hobija
svojih kolega i razreda. Pokušala sam što češće uključiti u razgovor nekolicinu tihih
djevojčica koje su se istaknule velikim brojem hobija o kojima nisu ranije pričale u društvu.
Za vrijeme radionice trudila sam se dati im priliku za predstavljanje, te sam ih nastojala što
češće pohvaliti pred razredom.

26
 Slika 11: Djevojčice iz osječkih Zumbića pjevaju Ave Maria

Slika 12: Djevojčica svira

Nakon njihovih samostalnih malih performansa, ostalo je vremena za jedan zadatak u kojemu
su morali dovršiti priču glumom samopouzdane/nesamopouzdane djevojčice koja je pala pred
razrednom simpatijom, te time bila osramoćena i izrugana od strane svih učenika iz razreda.
Dvije su se grupe izrazito istaknule dosjetljivošću. Smislile su odlične poruke priče, čak i u
slučaju kada djevojčica nije postupila samopouzdano. Pri drugim smo se izvedbama
zajednički potrudili doći do pouke slučaja.

27
Na kraju je uslijedila rasprava o svim radionicama, učenici su podijelili svoja mišljenja, rekli
kako su se osjećali, što im se svidjelo i što nije. Većina ih je bila zadovoljna, te su ispitivali
kada ćemo opet doći. Primijetila sam kako su se svakom radionicom učenici sve više opuštali,
učili, te pokazivali sve veći interes za sadržaj i sudjelovanje u aktivnostima. Po završetku
svake radionice, učenici su ispunili evaluacijski listić.

7.4. Analiza evaluacijskih listića

Evaluacija se sastojala od 3 zadatka: koliko su učenici uočili dobrih osobina/stekli
samopouzdanje, kako su se osjećali tijekom radionice, te procjene vlastite aktivnosti.

70%

60%

50%

40%

30%

20%

10%

0%
Prva radionica Druga radionica Treća radionica

Jedna latica Dvije latice Tri latice Četiri latice Pet latica

Slika 13: Uočene dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, razvoj samopouzdanja

Prvi evaluacijski zadatak je pokazao da su učenici uočili najviše dobrih osobina kod sebe i
prijatelja iz razreda, te stekli samopouzdanje na trećoj radionici, prilikom koje su samostalno
nastupali i izlagali (slika 13). Isti dojam stekla sam i sama subjektivnom procjenom tijekom
provođenja radionica.

28
 100%

90%

80%

70% Sunčano
60% Pretežno sunčano

50% Oblačno
Kiša
40%
Oluja
30%
Magla
20%

10%

0%
Prva radionica Druga radionica Treća radionica

Slika 14: Procjena vlastitih osjećaja tijekom radionice

Drugi evaluacijski zadatak pokazuje da su se učenici osjećali bolje na prvom i trećem susretu
(slika 14). Moj dojam je da su se postupno opuštali kroz radionice, stoga me ova povratna
informacija iznenadila.
Učenici su procijenili da su bili najaktivniji na trećoj radionici. Stekla sam isti dojam. Cilj
sklopa radionica je bio da budu samostalniji i aktivniji kroz susrete, stoga su se moja
očekivanja ostvarila.

Slika 15: Obilježili smo druženje zajedničkom fotografijom

29
8. Zaključak
Vrlo mali broj ljudi ima izgrađeno visoko samopouzdanje. Stoga, smatram vrlo važnim
poticati zdrav razvitak samopouzdanja u što ranijoj dobi unutar odgojno – obrazovnog
sustava, kako bi se djeca postupno razvijala u zdrave ličnosti. Na temelju vlastitog iskustva u
dosadašnjem obrazovanju, nisam primijetila da je razvitak samopouzdanja zastupljena
odgojna komponentna. S obzirom na to, odlučila sam provesti akcijsko istraživanje koje se
pokazalo kao vrlo poučno iskustvo. Osim što sam po prvi puta bila unutar učionice i uvidjela
koliko je truda, emocija, sposobnosti potrebno uložiti da bi došli do željenog cilja. Rad s
djecom je svakim danom drugačiji, nepredvidiv i uvijek iznova predstavlja novi izazov.
Shvatila sam da rad u odgojno – obrazovnim ustanovama treba prvenstveno biti poziv, a tek
onda posao, jer jedino ukoliko smo intrinzično motivirani, dajemo sve od sebe kako bi došli
do cilja. Također, iznenadila me reakcija i same djece na zadatke koje sam im priredila. Čak
su i ona djeca, koja su od prvog susreta djelovala susretljivo i otvoreno, imala problema s
uočavanjem i naglašavanjem svojih dobrih osobina. To mi je ujedno bio i znak, da im je ovo
prvi susret s radionicama ovakve vrste. Posebno me oduševio zadnji susret s učenicima, u
kojem su sami priredili svoje male performanse, meni je preostalo samo da ih pohvalim i
izrazim oduševljenje viđenim. U zadnjoj radionici učenici su me također iznenadila svojom
spontanošću, i zaključcima koje su sami iznijeli nakon zadatka s glumom.
Zaključno, smatram da radionice ovakve vrste treba što češće provoditi, kako bi se djeca
što više priviknula na takav način rada, stvorilo ugodno i poticajno razredno ozračje, na
temelju dobrog međusobnog poznavanja i prihvaćanja, što, kao što sam u teorijskom dijelu
rada navela, utječe na razvitak samopouzdanja.

30
9. Literatura
1. Bognar, B. (2006). Akcijska istraživanja u školi. Odgojne znanosti, 8 (1), 177 – 190.

2. Bognar, L. (1999). Metodika odgoja. Osijek: Pedagoški fakultet Sveučilišta.

3. Fredrickson, B. L. (1998). What good are positive emotions? Review of General
Psychology, 2(3), 300-319.
4. Ivanković, M., Rijavec, M. (2012). Utjecaj provođenja programa pozitivne psihologije na
optimizam i razredno ozračje kod učenika četvrtog razreda osnovne škole. Napredak,
153(2), 219 – 233.
5. Miljković, D., Rijavec, M. (1996). Razgovori sa zrcalom. Zagreb: IEP.
6. Miljković, D., Rijavec, M. (2006). Kako biti bolji. Zagreb: IEP.
7. Rijavec, M. (1994). Čuda se ipak događaju: Psihologija pozitivnog mišljenja. Zagreb: IEP.
8. Rijavec, M., Miljković, D., Brdar, I. (2008). Pozitivna psihologija. Zagreb: IEP-D2.
9. Lauster, P. (1997). Postanite samopouzdani. Jastrebarsko: Naklada Slap.

31
10. Popis priloga

Prilog 1: evaluacijski listić

Procjenjujem koliko sam naučio/la:

1 obojana latica: nisam uočio/la dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, te je moje
samopouzdanje nisko.
2 obojane latice: uočio/la sam neke dobre osobine kod sebe i prijatelja iz razreda, ali nisam
primijetio/la da mi se samopouzdanje povećalo.
3 obojane latice: uočio/la sam vrlo malo/neznatno malo dobrih osobina kod sebe i prijatelja iz
razreda, te je to vrlo malo/neznatno djelovalo na moje samopouzdanje.
4 obojane latice: uočio/la sam dosta dobrih osobina kod sebe i prijatelja iz razreda, te smatram
da se moje samopouzdanje poboljšalo.
5 obojanih latica: uočio/la sam mnogo dobrih osobina kod sebe i prijatelja iz razreda, te
smatram da su se naša samopouzdanja povećala.

Procjenjujem kako sam se osjećao/la:

Nacrtajte kako ste se osjećali, s obzirom na vrijeme:
Sunčano: Oduševljenje, toliko toga sam naučio/la
Pretežno sunčano: Ugodan osjećaj, lijepo i zanimljivo.
Oblačno: Nešto mi se sviđa, a nešto ne.
Kiša: Iznenađen/na sam, pomalo mi je neugodno.
Oluja: Sve me to ljuti i plaši, ne slažem se s tim što radimo.
Magla: Sve mi je nejasno, ne znam što osjećam.
Procjenjujem svoju aktivnost:
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

32