Sveuilite u Splitu

Ekonomski fakultet
SADRAJ:

1. POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA ........................................... 5

1.1. Predturistika epoha ...................................................... 5
1.2. Turistika epoha ............................................................. 8
1.2.1. Poeci organiziranog turizma...................................... 10
1.2.2. Suvremeni turizam..................................................... 12

2. OSNOVNI POJMOVI U TURIZMU I NJIHOVO

ZNAENJE ............................................................................ 18
2.1. Turizam i turist - pojam i znaenje ............................... 18
2.1.1. Porijeklo rijei turist i turizam ..................................... 18
2.1.2. Definiranje pojmova turizam i turist ............................ 19
2.1.2.1. Definicije s demand-side aspekta .................... 20
2.1.2.2. Definicije sa supply-side aspekta .................... 29
2.1.3. Statistiko praenje turizma i njegovih
uinaka ...................................................................... 32
2.2. Turistiko odredite ....................................................... 47
2.2.1. Turistiko mjesto i turistika destinacija -
pojmovne i sutinske slinosti i razlike ....................... 47
2.2.2. Razvoj destinacije i njen image .................................. 52

3. POKRETAKI IMBENCI TURIZMA ..................................... 56

3.1. Turistike potrebe - pojam i sadraj ............................. 56
3.1.1. Pristupi tumaenju pojave i razvoja
turistikih potreba .................................................... 57
3.1.2. Maslow-ljeva klasifikacija potreba ........................... 59
3.2. Motivacija ...................................................................... 60
3.3. Proces donoenja odluka o turistikom
putovanju ...................................................................... 62

4. TURIZAM KAO SUSTAV I NJEGOVE VEZE S

OKRUENJEM ..................................................................... 65
4.1. Sustav - pojam i sadraj ................................................ 65
4.1.1.Turizam kao sustav .................................................. 67
4.1.2. Podsustavi i elementi turistikog sustava ................. 69

1
 4.2. Organizacija turistikog sustava Hrvatske .................. 70
4.3. Meunarodne organizacije u turizmu ........................... 76

5. TURISTIKO TRITE - MJESTO SUSRETANJA

TURISTIKE PONUDE I POTRANJE ................................. 78
5.1. Turizam u krunom toku ekonomskog procesa .......... 78
5.2. Osnovna obiljeja turistikog trita ............................ 79
5.3. Uloga poduzea turistikog posredovanja - agencija
na turistikom tritu .................................................... 83
5.4. Turistika ponuda - pojam i sadraj ............................. 88
5.4.1. Elementi turistike ponude ........................................ 89
5.4.1.1. Atraktivni elementi ponude ............................... 90
5.4.1.2. Komunikacijski elementi ponude ...................... 94
5.4.1.3. Receptivni elementi ponude ............................. 98
5.4.1.4. Razvrstavanje i kategorizacija smjetajnih
objekata iz skupine "Hoteli" i iz skupine
"Kampovi" u RH................................................... 102
5.4.2. Turistika ponuda i aktualni trendovi ......................... 109
5.4.3. Turistiko dobro - derivat turistike ponude i
predmet razmjene u turizmu .................................... 118
5.5. Turistika potranja - pojam i sadraj ......................... 124
5.5.1. Pojam turistike potranje ......... 124
5.5.1.1. Ekonomsko poimanje potranje ........................ 124
5.5.1.2. Razmatranje potranje s
aspekta geografije ............................................ 127
5.5.2. Distribucija svjetske turistike potranje ............ 131
5.5.2.1. Turistika potranja i svjetske turistike
makroregije ................. 131
5.5.2.2. Uzroci i posljedice procesa redistribucije
svjetske turistike potranje ................................ 136
5.5.3. Potranja za Hrvatskom kao turistikom
destinacijom ............................................................. 138
5.5.4. Turistika potranja viena kroz rezultate
ankete "TOMAS"- o stavovima i potronji
turista u Hrvatskoj 2010. ......................................... 140
5.5.5. Turistika potronja .................................................. 142
5.5.5.1. Pojam i sadraj turistike potronje.................... 142

2
 5.5.5.2. Turistika potronja i njeno znaenje u
turistikoj i platnoj bilanci ................................. 147

6. FAKTORSKI PRISTUP RAZVOJU TURIZMA ....................... 150

6.1. Rad kao faktor/resurs proizvodnje u turizmu ........... 152
6.1.1. Karakteristike radne snage u turizmu ......................... 157
6.1.2. Primjena strategije upravljanja ljudskim resursima
u turistikim poduzeima ............................................. 158
6.2. Uloga kapitala kao razvojnog resursa........................... 159
6.3. Znaenje prirodnih resursa u razvoju turizma ............. 160

7. TURIZAM I NJEGOV UTJECAJ NA RAZVOJ ........................ 167

7.1. Razvojne funkcije turizma i njegovi uinci na razvoj .. 167
7.2. Odrivi razvoj nova razvojna paradigma .................... 170
7.2.1. Odrivi razvoj - pojam i sadraj .................................. 170
7.2.2. Primjena koncepta nosivih kapaciteta prostora
(Carrying Capacity Assessment) i razvojni
scenariji .................................................................... 174
7.2.3. Naela odrivog razvoja u poslovnoj politici
turistikog poduzea ........ 178
7.2.4. Ekoloki certifikacijski programi u Europi i svijetu ... 180

8. PLANIRANJE KAO PROCES USMJERAVANJA

RAZVOJA (TURIZMA) PREMA NAELIMA ODRIVOSTI ... 182
8.1. Planiranje - pojam i sadraj ........................................... 182
8.2. Vrste planiranja ............................................................... 183
8.3. Obiljeja i razine planiranja u turizmu ........................... 186

9. TURISTIKA POLITIKA SREDSTVO UTJECAJA

DRAVE NA RAZVOJ TURIZMA ......................................... 190
9.1. to je turistika politika? ............................................... 190
9.2. Instrumenti (turistike) politike ..................................... 192

10. MARKETING U TURIZMU ................................................... 195

10.1. Pojam marketinga ........................................................ 195
10.2. Proces marketinkog upravljanja u turizmu .............. 196

3
11. GLOBALIZACIJA I TURIZAM ............................................. 203
11.1. Globalizacija - pojam i znaenje ................................. 205
11.2. Utjecaj procesa globalizacije na sektor
turizma ........................................................................ 205
11.3. Uloga EU u razvoju turizma ....................................... 209

Literatura .............................................................................. 215

Popis tablica ......................................................................... 221
Popis shema ......................................................................... 222
Popis grafova ....................................................................... 222
Popis prikaza......................................................................... 222

4
1. POVIJESNI RAZVOJ TURIZMA

1.1. Predturistika epoha

ovjek je ve od samih poetaka svoje povijesti putovao, selio iz raznih

razloga i pobuda. Stoga se u teoriji esto provlai teza da je i turizam,
koji je nezamisliv bez putovanja, pojava stara koliko i ovjeanstvo,
odnosno da je zapoeo s prvim putovanjima i migracijama. Meutim,
takav je stav teko prihvatljiv kada se zna da su ta prva putovanja
uglavnom bila povezana s pitanjima egzistencije, kao to je potraga za
boljim uvjetima za prehranjivanje ili pak iz ratnikih pobuda. Neki
teoretiari zastupaju tezu da se turizam poeo razvijati u trenutku kada
je ovjeanstvo doseglo odreeni stupanj civilizacije i razvoja, odnosno
kada je ovjek poeo ivjeti u organiziranim zajednicama to se poklapa
s pojavom novca i razvojem trgovine oko 4000 g. p.n. e. za to su
zasluni Sumerani (Babilon). U tom razdoblju su se, naime poela
javljati i prva putovanja motivirana trgovinom, stjecanjem novih znanja,
kulturnim potrebama ili zdravstvenim razlozima. Ve u treem tisuljeu
p.n.e. ljudi iz dotad poznatog svijeta posjeivali su Egipat u elji da vide
piramide i druge spomenike, no pisani tragovi o putovanjima u tom
razdoblju vezani su uz Babilon, Asiriju, pa tako doznajemo da je ve
tada postojala prva poploana cesta u Babilonu. Meutim, i u Kini i
Japanu jednako se razvijaju putovanja iz zadovoljstva, ali se esto
spominju i ona vezana uz trgovinu. Zahvaljujui trgovini razvili su se
prometni putevi poput "puta svile" od Kine do Crnog mora, "Jantarskog
puta od Baltika do Sredozemlja te "Puta soli" od Hadramauta do Arabije
i Male Azije. Osim trgovaca putovali su i putopisci, dravni inovnici,
lijenici i zabavljai.
Putovanja iz zadovoljstva javljaju se ve u antikom doba.
Tako su npr. poznata putovanja u antikoj Grkoj motivirana sportskim
dogaanjima - igrama od kojih su najpoznatije Olimpijske igre koje su se
poele odravati 776.g. p. n. e., ali i brojne druge igre regionalnog
karaktera kao npr. Istamske, Nemejske i Pitijske. Putovalo se takoer i
u poznato proroite Delfi, gdje su dolazili i ljudi koji su ivjeli izvan
Grke.
Rimljani su takoer organizirali i redovito odravali priredbe radi
razonode i zabave u rimskom amfiteatru, Circus Maximus-u, koji je

5
mogao primiti i do 180 000 posjetitelja. Meutim, takve centre zabave
Rimljani su gradili i izvan Rima (npr. arena u Puli), a zbog odmora,
zabave i zdravlja putovali su u tada ve poznata mjesta za odmor
(Rodos, Malu Aziju, Egipat kao i neka poznata ljeilita kod nas,
Varadinske toplice, Rimske toplice) ili u Saint Moriceu, Vichiju,
Weisbadenu itd. Pored odlaska u terme, Rimljani su tijekom ljetnih
vruina odlazili i u svoje ladanjske kue (tzv. villa-e rustica-e) u emu se
moe nazrijeti tragove odlaska na putovanja zbog rekreacijskih motiva.
U to doba Rimljani su mogli dnevno prelaziti i do 150 km na dan
zahvaljujui vrlo razgranatoj mrei cesta (90 000 km cesta prvog reda i
oko 200 000 km cesta drugog reda), dobroj organizaciji prijevoza,
koristei kola i konje te organizirajui zaprege koje su se mogle mijenjati
svakih 7-10 km, a u nekim od tih usputnih stanica moglo se i noiti.
Ceste su bile pod dravnom upravom, a za sigurnost putovanja brinula
je vojska. U tzv. Cursus Publicus-ima, (javnim uredima) mogle su se
dobiti informacije vezane uz putovanje, unaprijed rezervirati mjesta u
koijama uz izdavanje potvrde o izvrenoj rezervaciji ili kupiti karta za
prijevoz, uplatiti smjetaj i prehranu na postajama. Posebno je
zanimljivo da su postojali i napisani itinerari i vodii za razne pravce
kretanja.

Razvoj putovanja zaustavljen je propau Zapadnog Rimskog Carstva

476. g. Tada zapoinje razdoblje najmaranijih godina u povijesti
ovjeansta i traje skoro osam stoljea. U tom razdoblju na putovanja su
ili samo najhrabriji budui da su ceste i putevi postali utoitem
razbojnika i skitnica. Nestala su putovanja motivirana razonodom i
rekreacijom.
Tek poetkom ranog srednjeg vijeka europski putevi postaju sigurnijima.
Dugotrajni ratovi su iscrpili Europu pa poinje razdoblje smirivanja i
sreivanja prilika, oivljava proizvodnja, a s njome i trgovina. Tek u 12.
st. poinje se ponovno koristiti koije kao prijevozno sredstvo, a putuju
vitezovi, lutajui propovjednici i pustolovi. Prva masovnija putovanja u
srednjem vijeku potie Crkva organizirajui hodoaa vjernika u
svetita od kojih je prvo i najpoznatije Santa Maria de Compostella u
panjolskoj, zatim u Svetu Zemlju, a kasnije i u ostala svetita kao to
su Loreto, Benares itd. Uz ceste se sve vie diu "pratei objekti";
svratita, gostionice, prodavaonice potreptina itd., a ponovno se nakon

6
rimskih vremena javljaju i "organizatori" hodoasnikih putovanja koji se
brinu o cjelokupnom putovanju, organiziraju smjetaj i prehranu na putu i
slino.

Razdoblje humanizma i renesanse u Europi razdoblje je procvata

kulturnog i duhovnog stvaralatva. ire se nauni i kulturni obzori, elja
za upoznavanjem novog, za doivljajem prirode (povratak prirodi, u 18.
st.-poznata ideja J. J. Rousseaua) pokree tadanju intelektualnu elitu
na putovanja Europom. Meu prvim takvim putnicima bio je M.
Montaigne koji je 1580. krenuo na putovanje Europom, a svoje doivljaje
s putovanja opisao u djelu pod nazivom "Journal de Voyages en Italie",
to je posebno znaajno budui da u njemu autor naglaava ulogu
putovanja na psiholoko-intelektualno formiranje ovjeka.1
Slina putovanja kroz 18. i 19. stoljee poduzima cijeli niz uglednih
intelektualaca onoga doba (Stendahl, Goethe, Byron, Heine i dr.) koji su
svojim romantiarskim opisima ljudi i krajolika obogatili svjetsku kulturnu
batinu i ostavili nasljee buduim generacijama.

Negdje sredinom 16. stoljea pa sve do sredine 19. stoljea u veem

broju putuju i mladi pripadnici plemstva, aristokracije i bogatih trgovaca.
Ta putovanja, poznatija pod imenom "Grand Tour of Europe" postala su
neizostavnim dijelom njihova kolovanja i obrazovanja. Trajala su 2-4
godine, a obuhvaala su uglavnom zemlje Mediterana-kolijevke
civilizacije i kulture. Zbog mnogih svojih karakteristika koje ih izdvajaju
od putovanja u ranijim razdobljima, ova putovanja nazivamo "preteom
pravih turistikih putovanja", a neki ih teoretiari nazivaju ak i
meufazom izmeu predturistike i turistike epohe. 2

Sasvim je izvjesno da se u cijelom razdoblju ljudske povijesti, a naroito

od antikih vremena do sredine 19. stoljea putovalo zbog brojnih

1
Detaljnije vidjeti u Antunac, I., Turizam i ekonomska teorija, Institut za
istraivanje turizma Zagreb, 1985.
2
Grand Tour putovanja su utjecala na porast broja putnika, na angaman
banaka koji za njihove potrebe uvode neke nove novarske poslove
(mjenjake), na bolje opremanje ugostiteljskih objekata, na rast pokuaja
organiziranja putovnja itd.
Vidjeti detaljnije u avlek, N., Turoperatori i svjetski turizam, Golden Marketing
Zagreb, 1998., str. 26 -27.
7
razloga i motiva koji mogu nositi epitet "turistikih" (zdravlje, rekreacija,
sport, kultura, obrazovanje i sl.). Meutim, bez obzira na njihovu slinost
putovanjima suvremenog turista, ova putovanja ipak se ne mogu
nazvati turistikim budui jo uvijek nisu postojali neki osnovni
preduvjeti za nastanak i razvoj turizma u pravom smislu rijei. Stoga se
cijelo ovo razdoblje povijesti putovanja moe nazvati predturistikom
epohom odnosno epohom pojava slinih ili analognih turizmu.3

Ono to je karakteristino za ovu epohu, a po emu se ona i ne moe

nazvati "turistikom" u suvremenom smislu rijei jest sljedee:
1. putovanja su pojedinana i neorganizirana,
2. nema aktivnog odnosa putnika i ambijenta (budui da su putnici
malobrojni, oni ne vre aktivniji utjecaj na prostor, odnosno ambijent u
kojem borave),
3. nema osnovnih faktora turizma (nema dovoljno slobodnih sredstava i
slobodnog vremena, komunikacijski, tj. prometni i receptivni faktori
nisu dovoljno razvijeni, urbanizacija je na poetku razvoja i uglavnom
ne djeluje kao faktor turizma, nema medija koji bi promovirali
atraktivne faktore itd.),
4. uesnici putovanja su uglavnom predstavnici bogatih, aristokratskih
slojeva,
5. uloga drave je u cijelom razdoblju uglavnom pasivna.

1.2. Turistika epoha

Turistika epoha jest razdoblje koje poinje sredinom 19. st., a moe
ga se uvjetno podijeliti i na nekoliko razdoblja:
od 1845-1875. godine (u turistikim putovanjima prevladava
aristokracija; posjeti banjama, ljeilitima i kulturnim centrima)
od 1875-1910. g. u turistikim putovanjima sudjeluje i buroazija
(javljaju se prva turistika mjesta i kapital se poinje interesirati za
rastui fenomen turizma)

3
Markovi S. i Z., Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb 1987., str. 14.
8
 nakon 1910. g. jaanjem borbe za prava radnika (skraenje radnog
vremena, godinji odmori, vee plae itd.) u turistika putovanja se
ukljuuju i obini slojevi graana,
nakon drugog svjetskog rata dolazi do nagle i burne ekspanzije
turistikih putovanja i turizam postaje predmetom interesa brojnih
znanstvenih disciplina, a nadasve ekonomske teorije i prakse.

Ono po emu je ovo razdoblje moglo dobiti epitet "turistiko" jesu

sljedee karakteristike: 4
1. putovanja dobivaju na masovnosti; putuju sve vie i predstavnici
ostalih slojeva drutva, a ne samo aristokrati,
2. izmeu turista i ambijenta sve vie dolazi do aktivnog
meuodnosa,
3. svi se osnovni faktori turizma snano razvijaju i djeluju stvarajui
masovnu, drutvenu potrebu za turistikom rekreacijom,
4. sezona postaje preteito ljetna, kupalina,
5. uloga drave je aktivna,
6. turizam postaje snaan ekonomski faktor i djeluje kao posljedica
i faktor privrednog razvoja.

Osim gore navedene i najee koritene sistematizacije razvojnih faza

turizma, postoje i mnogi drugi pokuaji. Tako npr. Burkart i Medlik
5
povijest turizma dijele na tri epohe :
prije industrijske revolucije
epoha eljeznice
epoha iza drugog svjetskog rata, doba automobila i aviona.
U prvom razdoblju autori spominju hodoasnika putovanja te putovanja
razliitih emisara i putovanja iz poslovnih razloga. Posebno se
naglaavaju individualna putovanja u 17. i 18. stoljeu, tj. Grand Tour
putovanja.

Prema Lickorishu i Jenkinsu6 povijest razvoja turizma dijeli se na etiri

faze, i to:

4
Cicvari, A.; Ekonomika turizma, izd. pod. "Zagreb", akovec, 1990., str. 28-
29.
5
Vidjeti u Pirjevac, B. Eknomska obiljeja turizma, Golden marketing, Zagreb,
1998. g., str. 3033.
9
1. pretpovijest turizma, razdoblje koje obuhvaa srednjevjekovno doba i
poetak 17. stoljea;
2. razdoblje eljeznikog prometa obiljeava drugu fazu razvoja
turizma;
3. trea faza je faza meuratnog razdoblja, izmeu 1918. i 1939.
godine;
4. etvrta faza je tzv. "uzletna faza" koja zapoinje nakon drugog
svjetskog rata sve do naeg vremena.

1.2.1. Poeci organiziranog turizma

Bez obzira na razliite pokuaje sistematizacije povijesnog razvoja

pojave putovanja i turizma, svi oni navode na isti zakljuak, a to je da je
putovanje pojava stara koliko i ovjeanstvo, a da je turizam, bez obzira
na njegovu blisku vezu s putovanjem, pojava iji nastanak vezujemo
uz napredak znanosti i tehnologije (naroito u oblasti prometa) uz
porast ivotnog standarda i slobodnog vremena.
Isto tako, znaajno je istaknuti da se svi slau u tome da je Thomas
Cook 1841. godine odigrao pionirsku ulogu u razvoju turizma u
suvremenom smislu rijei. On je, naime, koristei se prometnim
tehnikim dostignuem, proveo organizacijsku, ekonomsku i tehniku
revoluciju putovanja organiziravi i oglasivi u tisku putovanje
eljeznicom na izlet od mjesta Loughborougha do Leicestera, gdje se
odravala skuptina antialkoholiarskog drutva. Na tom izletu je
sudjelovalo oko 500 osoba te se taj dogaaj smatra prvim organiziranim
putovanjem. Postigavi dobar poslovni uspjeh T. Cook je ubrzo osnovao
prvu putniku agenciju (1845. g.) te u narednim godinama organizirao
niz putovanja i posjeta (posjet Svjetskoj izlobi u Londonu 1851.g.,
1869. g. putovanje u Egipat, a 1871. g. putovanje oko svijeta). Cook je
osim toga zasluan i za proirenje sadraja agencijskog poslovanja.
Naime 1879. godine osnovao je prvu poslovnu banku kao novarsku
instituciju koja radi s Cookovim putnikim ekom (voucher-om) i
kreditnim pismima. Cook-ov primjer organizacije turistikih putovanja
ubrzo su poeli kopirati i drugi poduzetnici tako da se u relativno

6
Lickorish, L. J., Jenkins C.L., Uvod u turizam, prijevod izvornika pod naslovom
"Introduction to tourism", nakladnik Ekokon Split, 2006., str. 24-26.
10
kratkom razdoblju u Engleskoj kao i ostalim europskim dravama
osnovao cijeli niz putnikih agencija te time zapoela turistika epoha u
pravom smislu rijei.

U to vrijeme karakteristina je i dominacija eljeznice kao prijevoznog

sredstva koje postaje i najvaniji tehniki initelj pri poveanju broja
turista i preduvjet njihove protorne ekspanzije. eljeznika mrea se
poinje postavljati najprije u Engleskoj, 1825. godine. 1876. u Belgiji se
osniva Compagnie Internationale des wagons-Lits et des Grand
Express Europeens koja je odigrala vanu ulogu u razvoju eljeznikog
putnikog prometa.

Osim eljeznikog, vanu ulogu u omasovljenju putovanja je odigrao i

brodski prijevoz, naroito nakon izuma parnog stroja. Prvi parobrod je
1837. godine preplovio Atlantik, a 1841. Samuel Cunnard osniva
parobrodarsku kompaniju Cunnard Line i uvodi prvu redovitu liniju
izmeu Europe i Amerike.
Godine 1844. engleska kompanija Peninsular and Oriental Co.
organizira prvo kruno krstarenje Mediteranom.

S rastom broja putnika-turista, poinju se izdavati i posebni turistiki

vodii za pojedine zemlje, a njihovo tiskanje je pokrenuo Njemac Karl
Beadecker. O njihovoj popularnosti dovoljno govori podatak da je
"bedeker" i danas sinonim za dobro pisani turistiki vodi.

Sredinom 19. stoljea raste interes za odmaranjem u primorskim

mjestima koja svoju popularnost zasnivaju na zdravstvenim svojstvima
morske vode. Meutim, povod za odlazak na more u to vrijeme nije bilo
kupanje u moru, ve kupke morske vode koje su se pripremale u javnim
kupalitima ili hotelima. Stoga se u primorska mjesta putovalo preteno
zimi kako bi se izbjeglo loe vrijeme u unutranjosti kontinenta.
Polovicom 19. st. ovakva putovanja postaju toliko omiljena da se u
junoj Francuskoj poinju graditi brojni hoteli, parkovi i drugi za turiste
omiljeni sadraji, to je dovelo do razvoja francuske, a ubrzo i talijanske
rivijere.

11
Poeci intenzivnijeg razvoja turizma u Hrvatskoj vezuju se uz Opatiju,
gdje je 1844. godine, izgraena villa Angiolina. Opatija je 1889.
proglaena ljeilitem te postala popularno zimovalite bogatih gostiju iz
Austro-Ugarske i drugih dijelova Europe. S vremenom su i mnoga druga
mjesta kao npr. Lovran, Crikvenica, Kraljevica, Dubrovnik, Rab, Loinj i
Hvar dobila status klimatskih, mjesta ili primorskih ljetnih odmaralita.
U to vrijeme poinju se osnivati i razliita drutva za ureenje i
poljepavanje mjesta, za izgradnju kupalita, za promet stranaca i sl.
Jedna od prvih takvih organizacija je bilo Drutvo za poljepavanje
mjesta osnovano 1864. u Krku, a kao najstarije drutvo za razvoj
turizma u Hrvatskoj izdvaja se Higijeniko drutvo, osnovano 1868.
godine u Hvaru. Ta su drutva bila nelukrativnog karaktera i zasnovana
na dobrovoljnoj osnovi. Po svojim temeljnim funkcijama predstavljaju
zaetke drutvene organizacije turizma.

1.2.2. Suvremeni turizam

Poetak 20. stoljea obiljeen je brojnim promjenama. Industrijska

revolucija donijela je revolucionarne promjene u tehniko - tehnolokim
dostignuima to se posebice odrazilo na prometna sredstva. Fordova
pokretna (tekua) vrpca dovela je do masovne proizvodnje automobila,
snizivi trokove proizvodnje, a time i cijenu, ime je automobil postao
pristupanim irokom sloju ljudi. Paralelno s razvojem automobilske
7
industrije poinje i izgradnja cestovne infrastrukture . U daljnjem razvoju
turizma znaajnu ulogu ima autobus; prvi put je autobus upotrebljen za
8
razgled grada 1900. godine u New Yorku.

Godine 1919. ostvarena je prva komercijalna zrana linija izmeu

Pariza i Londona ime je turizam postao svjetskom industrijom u punom
smislu rijei povezujui ljude i zemlje.

7
Ve poetkom 19. st. poinje makadamizacija cesta u Europi; termin je dobio
ime po kotu Mac Adamu koji je ovaj nain gradnje cesta prenio iz Kine.
8
Godine 1928. Earl Wickman osniva i danas poznatu autobusnu kompaniju
Greyhound koja je i samostalno organizirala turistika putovanja.
12
Masovnijem razvoju turizma svakako je doprinijela i sindikalna radnika
borba poetkom 20. stoljea, zahvaljujui kojoj su radnici stekli pravo na
plaeni godinji odmor, ali i vee plae, to je bio neposredan preduvjet
veem zamahu turistikih putovanja. S obzirom na masovnost i
uestalost putovanja te sve snaniji utjecaj turizma na gospodarski
razvoj, 20.stoljee se esto naziva i stoljeem turizma.

Aktivnije ukljuivanje Hrvatske u meunarodni turistiki promet poinje

ve u prvoj polovici 20. stoljea. Na osnovu statistike evidencije, na
podruju Hrvatske, ukljuujui i dijelove pripojene Italiji, najvei turistiki
promet ostvaren je 1838. godine kada je zabiljeeno 500 tisua turista
koji su ostvarili oko 3 milijuna noenja, od ega se 61 % odnosilo na
inozemni turistiki promet. Najposjeenija turistika mjesta su bila:
Opatija, Dubrovnik, Crikvenica, Rab, a u unutranjosti ljeilite
Topusko9.

Najbri rast turizma nastupa nakon drugog svjetskog rata. Pri tome
posebnu ulogu ima razvoj zranog prometa tj. zrakoplova veih
kapaciteta koji su emitivnim zemljama pribliili mediteranske destinacije
uz posredniku ulogu turoperatora koji su, nudei paket putovanja po
povoljnim cijenama, uinili dostupnim i pristupanim mnoge udaljene
destinacije. Putovanja zbog dokolice i razonode postaju jedan od
najmasovnijih oblika provoenja slobodnog vremena te stoga i izdaci za
putovanja premauju izdatke koji se troe na ostale oblike dokolice.
Istraivanja su pokazala da se 40% slobodnog vremena troi na
turistikim putovanjima, 30% na izletima i kratkim putovanjima, a 10%
10
na duljim putovanjima za vrijeme godinjih odmora.

Masovni je turizam potaknuo razvoj u mnogim dotad nerazvijenim

krajevima, ali je istovremeno uzrokovao i niz negativnih efekata koji se
mogu prepoznati u naruavnju izvorne ljepote krajolika, u zagaenju
okolia te u mnogim drugim sociolokim, ekolokim, kulturolokim i
ekonomskim promjenama.

9
Detaljnije statistike podatke o dolascima i noenjima domaih i stranih turista
na podruju Hrvatske moe se vidjeti u: Pirjevac, B. op. cit., 1998.g., str. 32-38.
10
Weber, S., Mikai, V., Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb, 1999. g., str.
49.
13
Stoga se osamdesetih godina 20. stoljea sve ee poinju uti zahtjevi
za razvojem turizma u skladu s prihvatnim kapacitetima destinacije tj. u
skladu s naelima tzv. odrivog razvoja, to implicira razvoj brojnih
oblika tzv. posebnog ili selektivnog turizma koji je protutea masovnom
turizmu.

Hrvatska se snanije poela ukljuivati u meunarodni turizam 60-tih

godina kada, u sklopu bive Jugoslavije, dolazi do liberalizacije
putovanja u inozemstvo te jae orijentacije na komercijalni turizam. Za
razliku od inozemnih turista koji se prvenstveno orijentiraju na hotele i
sline (osnovne) smjetajne kapacitete, domai turisti radije koriste
dopunske oblike smjetaja (kampove, odmaralita i sl.). Shodno
orijentaciji na masovni turizam, u strukturi turistike ponude Hrvatske
prevladavali su kampovi i privatni smjetaj, te hoteli srednje kategorije.
Kako intenzivan turistiki razvoj nije istovremeno pratila izgradnja
potrebne turistike infrastrukture (ceste, telekomunikacije, sadraji itd.),
to je dovelo do pada kvalitete imagea turistike ponude u mnogim
hrvatskim destinacijama, posljedice ega se danas posebno osjea.

14
 DODATAK: POVIJESNI RAZVOJ UGOSTITELJSTVA

Tragove prvog gostoprimstva nalazimo u Egiptu, na Srednjem, Dalekom i

Bliskom istoku, u antikoj Grkoj i Rimskom carstvu. Po nekim tekstovima
moe se zakljuiti da je prva ugostiteljska radnja bila pivnica u Egiptu
otvorena jo u prvom mileniju. Od 651. godine p. K., nakon oslobaanja
zemlje od asirskog ropstva, Egipani su proirili trgovinu s Azijom i Europom i
na taj nain otvorili irom vrata Egipta, u koji je dolazilo mnotvo stranih
trgovaca Feniana, idova, Sirijaca i Grka. Trgovina i zanatstvo naroito su
se razvili u Aleksandriji za vrijeme helenizma. U to vrijeme najvaniji tipovi
ugostiteljskih radnji su bili karavan - seraji i krme. Karavan - seraj je
perzijska rije i oznaava kue u kojima su putnici i njihove ivotinje mogli
dobiti prenoite bez napalate. Poto su Rimljani osvojili Egipat javljaju se
novi tipovi ugostiteljskih radnji - prenoita za inovnike tzv. taberne. (Ve u
to vrijeme stari Egipani su poznavali i uivali nekoliko vrsta vina). U starom
perzijskim carstvu, koje se prostiralo od rijeke Inda do Sahare, uz Kaspijsko,
Crno, Egejsko, Sredozemno i Crveno more, Perzijski zaljev i Indijski ocean,
otvarali su se razni tipovi ugostiteljskih radnji, prenoita, karavan seraja,
pivnica i gosotionica.
Gostoprimstvo u staroj Grkoj je bilo razvijeno do samog kulta. ak je i
nadimak Zeusa bio "Ksenios", to je oznaavalo stranca i gostoprimstvo. U 5.
st. prije Krista nastaju razliite ugostiteljske radnje; pandokej (pandokeion),
njegova osnovna djelatnost je bila ukonaivanje putnika trgovaca. u lukama,
katagogiji (katagogion) su ukonaivali ljude i ivotinje, a bili su nalik stajama,
kataliziji su se podizali u gradovima, ali i uz ceste te u mjestima gdje su se
odravale drutvene igre, kapelej (kapelion) uslu ivala su se kuhana jela i
pia, termopoliji (termopolion) u kojima su se pripremali topli, hladni i mijeani
napici, sistije (sistion) koju moemo usporediti sa menzom, a pruala je
usluge hrane i bezalkoholnih pia itd.
U Rimskom carstvu stranac je bio bespravan. Zatitu je uivao samo onaj
stranac - hospes, pripadnik drave s kojom je Rim imao sklopljen ugovor o
gosptoprimstvu - hospitum. Hospes je imao pravo na konak, hranu i darove te
na pomo u pogledu pravnih sporova. Osoba koja je ukonaivala i titila
interese hospesa zvala se patronus - opunomoenik.
U kasnijim stoljeima, u provincijama pod okupacijom Rimskog carstva,
postojala je obaveza ugoavanja rimskih vojnika i inovnika. Poznata radnja
za smjetaj je bila stabula (stabulum) i obino se otvarala na posjedima
robovlasnika. Diversoria je bila vrsta javnog prenoita, karakteristina za
gradove. Imala je i kupaonicu. U Rimu je bilo i raznih vrsta gostionica:

15
caupona - krma u kojoj se moglo kupiti i ivene namirnice i ostale kune
potreptine, popina - uglavnom je pruala prehranu i bila smjetena uz
kupatila, hramove i cirkuse, ganeja je bila podrumska krma redovito
ozloglaena jer su se u njima skupljali ljudi niskog morala, termopolija - toila
su se razna pia, kiseli napici i topla voda koja se mnogo cijenila i pila,
taberna - koja se podizala uz ceste i u gradovima itd. Za ukonaivanje
putujuih carskih namjetenika rimska drava podie tzv. cursus publicuse
(javne urede). Na cestama su Rimljani podizali postaje koje su se sastojale
od staja zvanih mutationes i prenoita zvanih mansiones. Kasnije su
postaje s prenoitima nazvane stationes positae, a bile su udaljene jedna od
druge pola dana. Za ukonaivanje careva i visokih dravnih slubenika
podigla su se uz ceste i na postajama posebna prenoita nazavna pretoria ili
palatia. Visoki putnici su putovali u kolima u kojima se moglo i spavati, tzv.
carrucae dormitoriae.
Kroz srednji vijek, posebno od 13. st. otvaraju se privatne gostionice i
prenoita po svim veim gradovima i uz ceste. Osnivaju se i tzv. hospiciji ili
hospitali, a upravu nad njima ima Crkva, tj. sveeniki red Sv. Duha.
Ugostiteljsko poslovanje bilo je regulirano propisima; tako npr. niti jedan gost
nije se smio primiti u radnju jedan sat prije zalaska sunca, a ljeti dva sata. Svi
su se putnici morali moliti i u odreeni sat ii na poinak. Nakon osmosatnog
sna, bili bi podvrgnuti premetaini da se vidi da nisu neto ukrali. Gostioniari
su i sami bili esto posjeivani od strane svojevrsnih inspektora koji su
pregladavli njihovu urednost i pridravanje pravila te im naplaivali troarine
(najprije na alkohol). Morali su cijene izvjesiti na zidu.
Usluge su u srednjem vijeku pruane u sljedeim vrstama objekata: karavan
sarajima, hanovima (u podrujima pod turskom okupacijom), tabernama itd.
U 17. st. u Europi se pojavljuju prvi put kavane, to je vezano uz donoenje
kave iz Carigrada u Mletke. Prva se kavana otvara u Parizu 1672. godine, a
u Italiji u Rimu 1700. g. (Cafe Greco). Prvi restoran otvara u Parizu 1765.
Francuz Boulanger i uvodi jelovnike s cijenama.
U Italiji se prvi hotel otvara 1450. godine u Padovi; imao je konjunicu za 200
konja. U Njemakoj 1809. u Badenu (Badische Hof), u Augsburgu "Zu den
drei Mohren" imao je 36 soba, plesnu salu, ljetnu batu i veliki restoran. U
Francuskoj se osniva 1850. prvo akcionarsko hotelsko drutvo koje je u svom
sastavu imalo Grand Hotel i Grand Hotel du Louvre /Ritz).

16
 Pitanja za ponavljanje:

1. Navedite osnovne epohe u razvoju turizma?

2. Koje faze razvoja turizma moete nabrojiti u predturistikoj
epohi?
3. Koje pojave putovanja za vrijeme antikih civilizacija nose neka
od obiljeja pravih turistikih putovanja?
4. to je Grand tour putovanje i zbog ega se smatra preteom
pravih turistikih putovanja?
5. Tko je Thomas Cook i zato je njegovo ime znaajno za povijest
turizma?
6. Koje preduvjete smatramo najznaajnijim za razvoj pravog
turizma?
7. Opiite poetke razvoja turizma u Hrvatskoj!

17
2. OSNOVNI POJMOVI U TURIZMU I NJIHOVO ZNAENJE

2.1. Turizam i turist - pojam i znaenje

Malo je termina danas u upotrebi tako esto kao to je turist i turizam, a

da istovremeno ne postoji potreba da se preciznije odredi njihovo
znaenje. Moe se rei da postoji toliko definicija turizma koliko ima ljudi
koji se njime bave. Za mnoge je turizam dokolica, putovanje, rekreacija,
godinji odmor i sl. Za druge pak, koji rade u turizmu, ova je drutvena
pojava ista suprotnost, jer je vezana uz profesiju, intenzivan rad,
zaradu, itd. Jedni istiu doprinos turizma zdravlju, kulturnom i
obrazovnom uzdizanju, zbliavanju ljudi i miru, dok drugi istiu utjecaj
turizma na poveanje produktivnosti rada, platnu bilancu, razvoj
nedovoljno razvijenih krajeva itd. Nedvojbeno je pak, da svi samo
potvruju tezu da je turizam izrazito kompleksna i heterogena pojava,
pa su stoga i razliiti pristupi i zakljuci izraz njegove heterogene
prirode. Ve i same teorije o porijeklu definicije i pojma turizam i turist
ukazuju na razliitost gledanja na ovu pojavu.

2.1.1. Porijeklo rijei turist i turizam

Pojam "turist" prema Ogilvi-u datira jo iz 1800. kad je Pegge u svojim

Anecdotes of the English Language rekao: "A traveler is nowadays
called a Tour-ist." (Putnika u dananje vrijeme nazivamo turist). Nakon
toga susreemo ga u Francuskoj oko 1830. godine; prvi put ga je
upotrijebio Victor Jacquemont, a zatim usvojila Georges Sand, da bi ga
konano lansirao Sthendal 1838. godine u svojim "Memoires d'un
touriste". Godine 1841. Maurice Alhoy u svojoj "Philosophie de
Voyaguer" daje ve i prva objanjenja razlike izmeu pojmova
"voyaguer" i "touriste".

Nakon nastanka pojma turist javlja se i pojam turizam. esto je miljenje

da pojam turizam dolazi od pojma "Grand tour", pojave putovanja
pripadnika engleske aristokracije koji su putovali Europom od konca 17.
do sredine 19. stoljea, u svrhu obrazovanja, rekreacije, upoznavanja s
kulturom drugih naroda i sl. Meutim, oito je da korijen ovog pojma

18
dolazi od grkog pojma tornos, to znai - kruno kretanje. Engleski
pojam "travel" (putovanje) navodno potjee od francuske rijei "travail"
to znai trud, napor, muka, budui da u stara vremena putovanje i jeste
bila muka i napor.

Sam pojam turizam slubeno je upotrijebljen 1811. godine u Sporting

Magazinu, u lanku "Sublime Cockey Tourism" da bi se njime oznaila
guva, mekoljenje, kretanje gomile na sportskoj manifestaciji. Dakle,
izvjesno je da se pojam turist pojavio neto ranije od pojma turizam, ali
je injenica da su oba izraza u poetku upotrebljavana u pomalo
anegdotskom, ako ne i pejorativnom kontekstu.
Uz izraz turizam i turist, vrlo rano se javlja i pojam "promet stranaca".
Nastao je najprije u njemakom govornom podruju u kovanici
Fremdenverkehr, ali se esto upotrebljava i u drugim zemljama kao npr.
u Italiji (industria del forestieri). Miljenja smo, meutim da je izraz
turizam puno obuhvatniji jer osim stranaca podrazumijeva i domae
putnike - turiste, a osim toga, danas je ve kao takav uao u iroku
upotrebu diljem svijeta.

2.1.2. Definiranje pojmova "turizam" i "turist"

Ve je prethodno naglaeno da definicija pojma turizam moe biti

onoliko koliko i ljudi. Svatko e, polazei od vlastitog iskustva i kulturnog
okruenja, poimati taj pojam na svoj nain. Sve su te definicije realne i
istinite ukoliko su vjerni iskaz doivljenog. Stoga se turizam u najirem
smislu rijei moe razumjeti kao skup raznolikih individualnih iskustava o
odnosima koji nastaju povodom zadovoljavanja ovjekovih potreba, koje
uobiavamo zvati turistikim.

U suvremenoj "turistikoj" teoriji definicije turizma svrstavaju se u dvije

osnovne skupine, tzv.
demand - side definicije odnosno definicije s aspekta potranje i
11
supply - side definicije odnosno definicije s aspekta ponude .

11
Vidjeti u: Cooper, C., Fletcher J., Fyall A., Gilbert D., Wanhill S., Tourism,
principles and practices, third ed. Pearson Ltd., 2005., str. 12-17.

19
2.1.2.1. Definicije s demand-side aspekta

Unutar oba koncepta razvijaju se tzv. konceptualne i statistike

(tehnike ili operativne) definicije turizma12.

Konceptualne definicije su deskriptivnog karaktera, a njihov sadraj ovisi

o tome tko, odnosno koja ih struka definira i za koje potrebe. Najstarija
konceptualna definicija jest ona koju su davne 1942. godine dali
vicarski teoretiari Hunziker i Krapf, a koja glasi: "Turizam je skup
odnosa i pojava koje proizlaze iz putovanja pojedinaca i promjene
mjesta boravka, ukoliko dotini ne-rezidenti time ne zasnivaju stalno
prebivalite u konkretnom mjestu i ne obavljaju nikakvu
gospodarsku/lukrativnu djelatnost.
Prigovori definiciji:
npr. boravak u bolnici moe se tretirati kao "turistiki boravak", a
putovanje u poslovne svrhe se iskljuuje jer je posredno vezano uz
obavljanje privredne djelatnosti i zaradu; istovremeno, pod pojmom
"ne-rezidenata" podrazumijevaju se prvenstveno stranci, ime je
domai turist iskljuen iz definicije

Udruenje turistikih eksperata AIEST, na kongresu u Cardiffu 1981.

donosi novu definiciju: "Turizam je skup odnosa i pojava koje rezultiraju
iz putovanja osoba i njihova zadravanja u odreenim mjestima, koja
nisu njihova trajna boravita, niti u njima obavljaju poslove vezane uz
turizam, studiranje ili neki drugi oblik poslovne aktivnosti".

1991. godine Svjetska turistika organizacija (WTO) organizirala je

meunarodnu konferenciju u Ottawi (Kanada) s ciljem modernizacije
sustava turistike statistike. Nakon te konferencije uslijedio je niz
aktivnosti i nastojanja da se za potrebe sustavnog praenja turistikog
prometa i stvarnih uinaka turizma dade precizna definicija turizma i
turista odnosno posjetitelja koje ostvaruju turistika putovanja.

Tako su WTO i UNSTAT 1994. g. dali novu definiciju pojma turizam koja
je oznaila vaan korak naprijed u poimanju turizma i mogunosti

12
Vanhove, N., The economics of tourist destinations, Elsevier, London, 2005,
str. 2-4.
20
njegova praenja: "Turizam obuhvaa sve aktivnosti osoba na putovanju
i prilikom boravka u mjestima izvan njihova uobiajenog prebivalita u
razdoblju ne duljem od jedne godine, a u svrhu odmora, poslovnih i
ostalih razloga".

Ova definicija sadrava bitna obiljeja turizma:

Putovanje osoba i njihov boravak u razliitim destinacijama,
Osim putovanja, ukljuuje i boravak i sve aktivnosti u destinaciji,
Turizam u destinaciji i mjestima kroz koje turisti prolaze potie one
aktivnosti koje su razliite od uobiajenih aktivnosti rezidentnog
stanovnitva
Putovanje ima privremen i kratkoroan karakter.

Zbog gore navedenih obiljeja ova definicija ve ima odlike tzv.

statistikih, odnosno tehnikih ili operativnih definicija. Glavna svrha ovih
definicija je uspostavljanje odgovarajuih statistikih standarda
(mjerenje).

Tehnika definicija turizma mora:

identificirati vrste putovanja i posjeta koje se moraju i koje se ne
smiju smatrati turistikim,
definirati vremenski obuhvat boravka izvan domicila (minimalna i
maksimalna duljina boravka),
definirati specifine okolnosti (npr. tranzitni promet), a ponekad i
obuhvat pojma uobiajeno okruenje.

Jo davne 1963. g. strunjaci UN-a su, na temelju pokuaja iz 50-tih

godina 20.st., pokuali dati definiciju pojma posjetitelja radi lake
meunarodne usporedivosti turistikog prometa: "U statistike svrhe,
pojam posjetitelja podrazumijeva osobu koja posjeuje zemlju van
uobiajenog mjesta boravka, radi razloga za koje nisu plaeni u mjestu
koje posjeuju"13.

Ova definicija ukljuuje:

13
Vanhove, N., op. cit. 2005., str. 3.
21
 Turiste, tj osobe na privremenom boravku u stranoj dravi u trajanju
od najmanje 24 sata s motivima: a) odmora (rekreacija, zdravlje,
studiranje, religija, sport) ili b) poslovnih sastanaka, obiteljskih
razloga, sudjelovanja na kongresima,
Ekskurziste, privremene posjetitelje koji borave krae od 24 h
(ukljuujui i putnike na krunim putovanjima).

Problem je to ova definicija ne spominje domae turiste, to je

ispravljeno 1980. g. u tzv. Manilla Declaration;

Deklaracija iz definicije turista iskljuuje vojsku, diplomate, pogranine

radnike i tranzitne putnike.

Konferencija statistiara u Ottavi (Kanada) 1991. godine znaajna je,

posebno s aspekta "demand-side" definicija jer je konano postignut
konsenzus oko definicije kljunih pojmova u domaem i inozemnom
turizmu. Domai turizam i posjetitelj u domaem turistikom prometu
konano su dobili odgovarajue mjesto u sustavu definicija.

22
 Tablica 1. Definicije osnovnih pojmova

Termin Meunarodni turizam Domai turizam

Rezident Osoba koja obitava u odreenoj Osoba koja boravi u konkretnoj

dravi u razdoblju ne kraem
od12 uzastopnih mjeseci prije
posjeta drugoj dravi, gdje se
ne zadrava dulje od godine
dana.
Posjetitelj Osoba koja putuje u drugu
dravu, van svoga uobiajenog
okruenja i zadrava se u
razdoblju ne duljem od godine
dana sa svrhom posjeta koja
nema za cilj ostvarenje bilo
kakve plaene aktivnosti.
Turist Posjetitelj koji putuje u drugu
dravu, van svoga uobiajenog
okruenja u razdoblju od
najmanje 1 noenja do najvie
12 mjeseci, sa svrhom posjeta
koja nema za cilj ostvarenje
bilo kakve plaene aktivnosti.
Dnevni Posjetitelj koji putuje u drugu
posjetitelj/ dravu, van svoga uobiajenog
ekskurzist okruenja u razdoblju kraem
od 24 h i bez ostvarenja
noenja u zemlji koju je
posjetio, a ija svrha posjeta
nema za cilj ostvarenje bilo
kakve plaene aktivnosti.
Izvor: Smith, S.L.J., Tourism Analysis, Longman, Essex, UK, 1995., str. 24.
dravi najmanje 6 mjeseci prije
odlaska u drugo mjesto u
granicama iste drave.
Osoba, rezident konkretne
drave, koja putuje u drugo
mjesto unutar granica svoje
drave, ali van svoga uobiajenog
okruenja u razdoblju ne duljem
od 6 mjeseci sa svrhom posjeta
koja nema za cilj ostvarenje bilo
kakve plaene aktivnosti.
Posjetitelj, rezident konkretne
drave, koji putuje u drugo mjesto
unutar granica svoje drave, ali
van svoga uobiajenog okruenja
u razdoblju od najmanje 1 noenja
do najvie 6 mjeseci sa svrhom
posjeta koja nema za cilj
ostvarenje bilo kakve plaene
aktivnosti.
Posjetitelj, rezident konkretne
drave koji putuje u drugo mjesto
unutar granica svoje drave, ali
van svoga uobiajenog okruenja
u razdoblju kraem od 24 h i ne
ostvaruje noenje u konkretnom
mjestu, a ija svrha posjeta nema
za cilj ostvarenje bilo kakve
plaene aktivnosti.

Rezimirajui prethodne teze o pojmu putnika i posjetitelja, moe se

zakljuiti sljedee:
"Posjetitelj je osoba koja putuje u mjesto izvan uobiajenog
okruenja u trajanju od najvie 12 mjeseci (6 ukoliko je rije o
domaem posjetitelju), a glavni razlog putovanja ne smije biti
obavljanje plaene djelatnosti u mjestu koje se posjeuje."

Pri tome, pod pojmom posjetitelja obuhvaen je i pojam turista

(koji ostvaruju noenje) i dnevnih posjetitelja (koji borave u mjestu do
24 sata), a u osnovne motive njihovih putovanja ubrojeni su sljedei
motivi:

23
 odmor, zabava i rekreacija
lijeenje,
posjet prijateljima, rodbini i znancima
religijski motivi (hodoaa)
sudjelovanje na seminarima, konferencijama, poslovnim sastancima i
kolovanje (do godinu dana).

Meu posjetitelje koji nisu turisti ubrajaju se: granini radnici, tranzitni
putnici (ukoliko ne naputaju tranzitno podruje aerodroma ili luke i ne
borave vie od jednog dana), lanovi oruanih snaga, predstavnici
konzulata, diplomati, privremeni i trajni emigranti, te izbjeglice i nomadi.

Shema 1. Podjela putnika

PUTNICI

OSTALI PUTNICI
POSJETITELJI

TRANZITNI PUTNICI

TURISTI PREDSTAVNICI
KONZULATA

GRANINI RADNICI
DNEVNI
POSJETITELJI
BJEGUNCI I NOMADI

LANOVI ORUANIH
SNAGA

PRIVREMENI I TRAJNI
EMIGRANTI

24
Na konferenciji statistiara u Vancouveru 2001. konano je potvrena
finalna verzija demand - side tehnike/statistike definicije turizma, koja
se od prethodnih razlikuje prije svega u tome to umjesto pojma
"uobiajeno mjesto boravka" uvodi termin "uobiajeno okruenje":
"Turizam obuhvaa sve aktivnosti osoba koje putuju i borave u mjestima
izvan svoga uobiajenog okruenja u vremenu do maksimalno godine
dana u svrhu odmora, poslovnih razloga te drugih razloga za koje nisu
plaeni u mjestu koje posjeuju"14.

Pojam "uobiajeno okruenje - usual environment" je kljuan u definiciji

jer podrazumijeva geografsku cjelinu unutar koje se pojedinac kree u
svojoj svakodnevnoj ivotnoj rutini, i ima nekoliko dimenzija:
uestalost: mjesta koja osoba posjeuje u svakodnevnoj rutini mogu
biti locirana i na znaajnim udaljenostima (npr. osoba iz Splita, koja
radi u Omiu ili Makarskoj);
udaljenost: mjesta u blizini mjesta boravka ak iako ih osoba ne
posjeuje esto; razliito poimanje "udaljenosti" u ovisnosti o
geografskim faktorima;
vrijeme putovanja do nekog mjesta i natrag;
definicija mjesta na kojima pojedinca obavlja svakodnevne poslove
vezane uz rad, kupovinu, studiranje i sl.

Preporuka WTO-a jest da gornja granica podruja koje se smatra

uobiajenim okruenjem iznosi 160 km za domae posjetitelje; sve iznad
toga se registrira kao turistiko putovanje.

Definicije turizma na temelju statistikog kriterija pomau formiranju i

sreivanju grae za istraivanje biti pojave i njenih prirodnih, drutvenih
ekolokih, sociolokih i ekonomskih aspekata. Ove definicije preciziraju
pojavne oblike turizma s obzirom na mjesto (domai, inozemni turizam)
putovanja i boravka ili motive putovanja (zdravlje, rekreacija, kultura
itd.) ali ne daju informacije o samoj sutini pojave.15 Da bi se razumjela
sutina nekog pojavnog oblika turizma najprije je potrebno definirati sve

14
Preuzeto iz: Vanhove, N., op. cit., 2005., str. 4.
15
Vidjeti u: Duli, A., Turizam, naela razvoja i praksa, Institut za turizam
Zagreb i Ekonomski fakultet Split, 1991. g., str. 46-50.

25
sudionike/subjekte tog oblika turizma, a onda istraiti sve veze i odnose
koji se forimiraju meu njima (razlike e biti vie nego evidentne kod
analize npr. nautikog turizma i seoskog turizma, odnosno neke od
njegovih varijanti).

Upravo prema statistikom kriteriju izvrena je klasifikacija pojavnih

oblika (vrsta) turizma i to ovisno o porijeklu turista (posjetitelja) i zemlji
koju se posjeuje. Prema tim kriterijima razlikujemo:
DOMAI TURIZAM - stanovnici zemlje A putuju po zemlji A (npr.
stanovnici Hrvatske putuju i borave unutar Hrvatske)
ULAZNI TURIZAM (inbound) - stanovnici zemlje B putuju po zemlji A
(primjer stanovnici Njemake borave u Hrvatskoj)
IZLAZNI TURIZAM (outbound) - stanovnici zemlje A putuju po zemlji
B (Hrvati odlaze na odmor u neku drugu zemlju).

Jedan je od ciljeva svake zemlje da povea svoj ulazni turizam tj. da

povea i broj domaih i stranih turista, te da smanji svoj izlazni turizam tj.
broj svojih rezidenata u inozemstvu. Time dovodi do porasta prihoda i
smanjenja rashoda po osnovi turistikih putovanja.

Mogue je, osim toga govoriti o turizmu s aspekta tokova kretanja

turista.
Tako je turizam u granicama neke zemlje njen unutarnji turizam, a
ukoliko kao primjer uzmemo Hrvatsku, obuhvaa putovanja Hrvata i
stranaca unutar zemlje.

Nacionalni turizam obuhvaa turistika kretanja stanovnika pojedine

nacije, unutar zemlje ili izvan nje, dakle domai i izlazni turizam.

Meunarodni turizam odvija se meu pojedinim zemljama, to znai da

obuhvaa i ulazni i izlazni turizam (stanovnici zemlje A u zemlju B i
obratno).

26
 Shema 2. Vrste turizma

DOMAI

DOMAI
ULAZNI

DOMAI
TURIZAM NACIONALNI

IZLAZNI

ULAZNI

MEUNARODNI
NI IZLAZNI

Izvor: Weber, S. Mikai, V., Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb 1999. str.
17.

Ova podjela je statistike naravi i omoguava laku evidenciju i

biljeenje doprinosa turizma nacionalnom ili svjetskom gospodarstvu.
Vano je napomenuti da se u meunarodnoj turistikoj statistici ne
biljee osobe nego dolasci ili odlasci pa iz te injenice proizlazi tekoa
u evidentiranju turistikog prometa na odreenom podruju jer se iste
osobe mogu tijekom putovanja vie puta prijaviti u razliitim mjestima ili
smjetajnim objektima, pa se registrira vie dolazaka. Stoga se kao
neto pouzdaniji podatak rabi i pokazatelj broja noenja.

Kao sinonim pojmu turizam ponekad se koristi i sintagma "aktivna

dinamika rekreacija". Pojam rekreacije podrazumijeva obnavljanje
psihikih i fizikih sposobnosti ovjeka to je usko vezano uz motiv
zdravlja. Ako potraimo uzronu vezu izmeu turizma i rekreacije uoit
emo da je to upravo obnavljanje snaga. Ukoliko se ovjek rekreira u
mjestu stalnog boravka rije je o statinoj rekreaciji; ukoliko npr.

27
promatra nogometnu utakmicu radi se o pasivnoj rekreaciji, a ukoliko
je sam angairan onda je to aktivna rekreacija. Kad pojedinac postaje
turist govorimo o dinamikim aktivnostima tako da je aktivna dinamika
rekreacija upravo sinonim za turizam.

Podjela na posebne (pojavne) oblike turizma omoguuje daljnja

saznanja kao to su saznanja o turistikim potencijalima ili
prevladavajuim obiljejima ponude u nekoj destinaciji, ili pak odreuje
turistiko putovanje prema nekom obiljeju (kriteriju).

Najee koriteni kriteriji za razvrstavanje posebnih oblika

16
turizma su prema:
mobilnosti (boravini - stacionarni, tranzitni, kruna putovanja)
obiljejima turistikog prostora (primorski, otoki, planinski, jezerski,
gradski, seoski)
nainu organizacije putovanja (individualni, grupni)
sadraju boravka (zdravstveni, lovni, ribolovni, portski, kongresni,
kulturni, naturizam, incentive-poticajna, nautiki, vjerski)
dobi i obiteljskom statusu (djeji, turizam za mlade, obiteljski,
turizam tree dobi)
duljini boravka (glavni odmor, 2. ili 3. odmor u godini, izletniki-
vikend).

Klasifikaciju posebnih oblika turizma mogue je nainiti prema vie

kriterija, a mnogi se mogu koristiti istvovremeno budui da turist koji je
npr. na individualnom putovanju putuje radi sudjelovanja na kongresu,
pa se moe govoriti o individualnom turizmu s obzirom na organizaciju
putovanja, a prema sadraju boravka radi se o kongresnom turizmu.
Prema mobilnosti, rije je o stacionarnom turizmu.

16
Weber, Mikai, op. cit., 1999. g., str. 70-77.
28
2.1.2.2. Definicije sa supply-side aspekta

S ovog aspekta turizam definiramo s aspekta ponude, tj. nositelja

turistikog poslovanja. Kljuno je pitanje: da li je turizam industrija?

Prema Sustavu nacionalnih rauna, industrija predstavlja skupinu

subjekata koji se bave istim proizvodnim aktivnostima, odnosno
proizvode iste skupine proizvoda i/ili usluga.

Turistiki proizvod, pak, predstavlja skup razliitih proizvoda i usluga

koje su "proizvod" brojnih industrija, pa se ve iz toga moe zakljuiti da
turizam nije jedinstvena industrija.

I ovdje imamo konceptualne i statistike definicije. Jedna od najee

navoenih konceptualnih definicija jest ona teoretiara Leipera:
Turistika industrija je skup razliitih firmi, organizacija i objekata koji
17
imaju zadau da zadovoljavaju specifine potrebe i elje turista.

Tehnike (statistike) definicije imaju zadau definirati i nabrojati koje su

to djelatnosti koje u turizmu sudjeluju direktno i indirektno, kako bi se
njihovi uinci lake mjerili.
Budui turizam po definiciji nije industrija, on nema svoje zasebno
mjesto u sustavu nacionalnih rauna!
To moemo vidjeti i iz sustava Nacionalne klasifikacije djelatnosti u RH18
koja nigdje izrijekom ne spominje turizam kao djelatnost. Umjesto toga,
razliite djelatnosti/proizvode koji sainjavaju cjeloviti turistiki proizvod
razbija na razliita podruja i razrede:

DJELATNOSTI PRUANJA SMJETAJA TE PRIPREME I

USLUIVANJA HRANE 55 I 56
55 Smjetaj
NKD 55.1 Hoteli i slian smjetaj
NKD 55.2 Odmaralita i slini objekti za krai odmor
NKD 55.3 Kampovi i prostori za kampiranje
NKD 55.9 Ostali smjetaj

17
Preuzeto iz: Cooper, C. et.alt. op.cit., 2005, str. 15.
18
Narodne novine broj 58/07. i 72/07
29
56 Djelatnosti pripreme i usluivanja hrane i pia
NKD 56.1 Djelatnosti restorana i ostalih objekata za pripremu i
usluivanje hrane
NKD 56.2 Djelatnosti keteringa i ostale djelatnosti pripreme i
usluivanja hrane
NKD 56.3 Djelatnosti pripreme i usluivanja pia

DJELATNOST 79. Putnike agencije, organizatori putovanja

(turoperatori) i ostale rezervacijske usluge...
NKD 79.1 Djelatnosti putnikih agencija i organizatora putovanja
(turoperatora)
NKD 79.11 Djelatnosti putnikih agencija
NKD 79.12 Djelatnosti organizatora putovanja
(turoperatora)
NKD 79.9 Ostale rezervacijske usluge i djelatnosti povezane s
njima
NKD 79.90 Ostale rezervacijske usluge i djelatnosti povezane s
njima

Na meunarodnoj razini postoji sustav klasificiranja djelatnosti

(International Standard Industrial Classification - ISIC) koji sve
djelatnosti klasificira unutar konzistentnog i kompleksnog okvira. Na
temelju te klasifikacije Pisarski je 1992. g., na zahtjev WTO-a zapoeo
s njenom prilagodbom za potrebe turistike statistike. Tako je nastala
SICTA - Standard Classification of Tourism Activities, koja u stvari
predstavlja dio ISIC-a, a sastoji se od onih djelatnosti koje glavni dio
prihoda dobivaju temeljem turistikog prometa.
U pojednostavljenoj shemi te su djelatnosti predstavljene narednim
prikazom:

30
 Tablica 2. WTO supply-side definicija turizma (International Standard Industrial Classification, ISIC)
ISIC podjela
Graevinarstvo
Veleprodaja i maloprodaja
Hoteli i restorani
Transport, skladitenje i veze
Financijsko posredovanje
Trgovanje nekretninama,
iznajmljivanje
Javna administracija
Obrazovanje
Ostale javne aktivnosti
Extra-teritorijalne organizacije
*D - djelomino u funkciji turizma
P- potpuno u funkciji turizma
Izvor: Cooper, J. et. alt. op.cit. 2005. str. 16.
Poslovna Primjer
aktivnost*
D Auto-ceste, luke,ostala infrastruktura
P Hoteli, rekreacijski objekti, transportna sredstva, turistiki resorti...
D Prodaja motornih vozila, goriva, hrane, tekstila
P Prodaja putnih potreptina, suvenira itd...
D Fast-food i ostale vrste restorana
P Hoteli, kampiralita
D Unutarnji eljezniki promet, unutarnji vodeni promet
P Interurbana eljeznica, avio prijevot, autobusi na duge ture, cruiseri
D Razmjena valuta, ivotno osiguranje, kreditne kartice
P Putno osiguranje
D Kupoprodaja vlasnitva nad nekretninama, iznajmljivanje nekretnina
P Iznajmljivanje opreme za skijanje, turistikih objekata...
D Usluge prevoenja, carinska admisnitracija, zakonodavstvo u ribarstvu,
vanjski poslovi, granine slube
P Turistika administracija, informacijski biroi, izdavanje viza, regulacija
privatnog prometa
D Obrazovanje odraslih, kole voenja, letenja, upravljanja amcima
P Hotelske kole, turistiki obrazovni prgrami, kole za obrazovanje u
davanju usluga u rekreacijskim objektima i parkovima
D Obuka u plivanju, ronjenju, letenju, upravljanju amcima, kino zabava
P Turist biroi, putni klubovi, savezi i sindikati u turizmu
D OECD, Svjetska banka, MMF,
P Meunarodna turistika tijela , WTO, AIEST ...
31
2.1.3. Statistiko praenje turizma i njegovih uinaka

Statistiko praenje turizma i mjerenje njegovih uinaka izuzetno je

znaajno za javni i privatni sektor. Loe statistiko praenje turizma i
njegovih rezultata znai u stvari potcijeniti stvarne uinke to se onda
direktno odraava i na mjere politike usmjerena ka razvoju turizma.

Turistika statistika uglavnom se bavi prikupljanjem podataka na strani

turistike ponude i turistike potranje.

U ranijem razdoblju statistika turistike ponude uglavnom se odnosila na

praenje sljedeih pokazatelja: broj kreveta, soba, mjesta u
komplementarnim kapacitetima, a turistika potranja na broj dolazaka i
noenja. Posljednjih godina uloeni su znaajni napori da se usavri
metodologija praenja turizma i njegovih stvarnih uinaka u nacionalnom
gospodarstvu, pa je razraeno i vie razliitih sustava registriranja i
praenja pokazatelja turistike ponude i potranje.
Rije je o sljedeim sustavima praenja19:
1. Opi turistiki informacijski sustav
2. Turistika satelitska bilanca
3. Istraivanje turistikog trita
4. Indeksi turistike proizvodnje
5. Turistiki barometar

Rije je o pojedinanim sustavima s vlastitim ciljevima, ponekad i

komplementarnim. Osim navedenih, pojedine drave esto imaju i
vlastiti sustav statistikog praenja turizma.

Ad 1) Opi turistiki informacijski sustav (General Tourism

Information System- TIS) - sustav koji slui kontinuiranom i
sistematinom prikupljanju podataka u svezi turistike ponude i
potranje na razini destinacije (nacionalna, regionalna ili lokalna razina),

19
Vanhove, N. op. cit., 2005., str. 22.
32
u cilju provoenja efikasne turistike politike. On vri jasnu distinkciju
izmeu elemenata ponude i potranje.
Kategorije ponude i potranje se dijele u primarne/obvezne i
sekundarne/ dopunske. Podaci se prikupljaju kontinuirano; podaci u
svezi s potranjom najee se prikupljaju putem uzorka. Uzorkovanje
se provodi: metodom uzorka (sluajni uzorak, stratificirani, cluster,
kvota), provoenjem intervjua (osobni, telefonski, putem pote ili
Interneta) te upitnika.

33
 Tablica 3. Primarni i sekundarni elementi TIS-a
Primarni i sekundarni elementi TIS-a

Vrsta Element Uestalost Metoda prikupljanja

podataka
Aktualna Primarni lementi
potranja Broj dolazaka
Broj noenja
Trajanje boravka Godinje Iscrpno istraivanje ili
Porijeklo posjetitelja reprezentativni uzorak
Svrha putovanja
Smjetaj
Konana destinacija
Potronja po osobi i obitelji Svake tri godine Uzorak
Struktura potronje po pojedinim kategorijama
Kombinacija potronje i drugih obiljeja

Aktualna Sekundarni elementi

potranja Veliina obitelji
Godine
Profesija Svake tri do etiri godine Reprezentativni uzorak
Organizacija putovanja
Prijevoz
Broj posjeta
Prikupljanje informacija o destinaciji
Aktivnosti za vrijeme boravka u destinaciji
Potencijalna Drutveno-ekonomski trendovi na emitivnim
potranja tritima
Turistiki trendovi na emitivnim tritima Svake tri godine Desk istraivanje
Svijest o destinaciji u emitvnim i potencijalnim
tritima
Image destinacije
34
 Primarni i sekundarni elementi TIS a nastavak
Vrsta Element Uestalost Metoda prikupljanja podataka
Ostale Izbor distributivnih kanala
marketinke Koritenje Interneta Svake tri Uzorak
informacije Ekoloki indikatori godine
Ciljne skupine i komunikacijski instrumenti
Efikasnost komunikacijskih elemenata godinje Desk istraivanje i uzorak
destinacije
Razina cijena u konkurentskoj destinaciji
Dnevni broj
turizam potronja i vrste potronje Godinje ili svake uzorak
porijeklo dvije godine
profil (prijevoz, godine itd.)
Ponuda Primarni elementi
broj jedinica smjetaja po vrsti objekta
komercijalni i nekomercijalni smjetaj
lokacija Godinje Trajna inventura
cijene
razdoblje poslovanja
kapacitet po objektu (sobe, kreveti, mjesta,
sjedalice)
obiljeja objekata (klasifikacija i
kategorizacija hotela, kampova itd.)
zaposlenost i vrste zaposlenosti
kulturne atrakcije
Ponuda Sekundarni elementi
restorani i kafei
rekreacijski sadraji Svake tri godine Desk istraivanje
kapaciteti rekreacijskih sadraja
sportski sadraji
sadraji za kupovinu
zdravstvena skrb
Izvor: Vanhove, N., op. cit., 2005., str. 23-24.

35
Ad 2) Turistika satelitska bilanca obuhvatnija je od TIS-a u socio-
ekonomskim pokazateljima; oskudnija u prikupljanju i interpretaciji
podataka znaajnih za marketinku i ekoloku politiku.

TSA (Tourism Sattelite Account) predstavlja skup definicija i klasifikacija

integriranih u tabele te organiziranih na logian i konzistentan nain, koji
omoguava pregled svih ekonomskih uinaka turizma, kako na strani
ponude tako i na strani potranje.

Smisao TSA je da detaljno analizira sve aspekte potranje za dobrima i

uslugama koje se u nacionalnoj ekonomiji mogu dovesti u vezu s
turizmom, te da uoi meuodnose s ponudom dobara i usluga u
nacionalnoj ekonomiji i opie meuodnose ponude tih dobara s ostalim
aktivnostima.

Osnovni ciljevi TSA:

1. Pregled cjelovite strukture turizma u regiji ili dravi,

2. Analiza utjecaja turizma na makroekonomske agregate kao to
su GDP, ND itd.
3. Analiza turistike potronje i njene veze s domaom
proizvodnjom/ponudom i izvozom
4. Detaljna analiza proizvodnih rauna turistikih industrija, analiza
utjecaja turizma na zaposlenost, analiza povezanosti s ostalim
proizvodnim aktivnostima i investicijama
5. Analiza veza izmeu ekonomskih podataka i osnovnih elemenata
turistikog informacijskg sustava

Analiza turistike satelitske bilance provodi se s "demand-side"

aspekta i "supply-side" aspekta.

Kod demand side aspekta kljuni pojmovi su posjetitelj (turist i

ekskurzionist) i turistika potronja.

Tko su posjetitelji?
Dilema: da li su i kako se uklapaju u obrazac definicije putnici
ekskurzisti, putnici na poslovnim putovanjima i usavravanjima,

36
 vlasnici sekundarnih rezidencija, korisnici usluga zdravstvenih
ustanova itd.

Zato turistika potronja?

Uobiajeno, dodana vrijednost neke industrije se mjeri kao bruto

proizvodnja (u baznim cijenama) umanjena za intermedijarnu potronju
(na robe koje dobivaju od drugih proizvoaa ili uvozom) .
Turizam se ne svrstava u ovaj standard jer:
ga sainjavaju brojne industrije, koje ga direktno ili indirektno
opsluuju;
glavni utjecaj vri kupac-posjetitelj koji sam "kreira" proizvod;
kljune industrije turizma istovremeno opsluuju i posjetitelje i
ostale (rezidentne) kupce.

Vrednovanje uinaka turizma stoga poiva preteito na konceptu

potranje-potronje!

Prema definiciji UNWTO-a, turistika potronja je ukupna potronja

koju ostvaruje posjetitelj ili netko drugi u ime posjetitelja, a vezano je uz
njegovo putovanje i boravak u destinaciji

Definiraju se 2 temeljna agregata ukupne potranje;

potronja posjetitelja (travel and tourism consumption)
ukupna/agregatna potranja (travel and tourism demand)

37
 Shema 3. Prikaz strukture turistike satelitske bilance s potranog
aspekta

Travel and tourism consumption

Osobna potronja
Trajna dobra
Potrona dobra
Usluge
Poslovna putovanja
Kompanije
Vlada
Izvoz visitor/ posjetitelji
Usluge
Robe
Vladina potronja-individualna
Transferi i subvencije
+ Travel and tourism demand
Kolektivna dravna potronja
Kapitalne investicije
Privatni sektor (uklj. osobne)
Javni sektor
Izvoz (non-visitor)
Robna trgovina (avioni, cruiseri itd.)
Ukupna (agregatna) turistika potranja

Izvor: vlastiti prikaz

Potronja posjetitelja (travel and tourism consupmtion) sastoji se od

slijedeih kategorija:
troak finalne potronje posjetitelja u gotovini, in cash
troak finalne potronje posjetitelja u stvarima, in kind:
o dobra i usluge koje se direktno primaju u svom izvornom
obliku (npr. zrakoplovna karta dobivena na poklon),
o barter transakcije to podrazumijeva npr. razmjenu
vikendica dvaju vlasnika tijekom ljetovanja ili
npr.razmjenu djece dviju obitelji radi uenja jezika ,
o proizvodnju za osobno koritenje (npr. gradnja vikendica
za vlastitu uporabu ili besplatno),
o dohodak u stvarima (besplatno putovanje uposlenicima
poduzea)
o turistiki drutveni (socijalni) transferi, in kind (individual
government and non-profit consumption)

38
 netrine usluge koje domainstva dobivaju od vladinih ili
o
neprofitnih institucija, npr. zdravstvene usluge u
toplicama, aktivnosti muzeja gdje se ukupan troak tih
aktivnosti ne prevaljuje u cijelosti na turista (troak
ulaznica je ukljuen u potronju posjetitelja u gotovini)
potronja turistikih poduzea
troak koji se klasificira kao posredna potronja poduzea,
vladinih organizacija te neprofitnih organizacija koje slue
domainstvima/potroaima (troak putovanja i smjetaja
zaposlenih na poslovnim putovanjima)
turistika potronja ne-rezidenata (izvozna stavka).

Shema 4. Komponente potronje posjetitelja

Potronja
posjetitelja
"in cash",
u gotovini
Ukupan
troak
finalne
potronje Stvarna
Potronja finalna
posjetitelja potronja
"in kind", u posjetitelja
stvarima Turistiki
socijalni
transferi Potronja
"in kind" posjetitelja
Potronja ili ukupna
poduzea potranja
posjetitelja

Potronja
stranih
posjetitelja u
zemlji (izvoz)

Izvor: vlastiti prikaz

39
Postoje i takva plaanja koja se odnose na putovanja, a iskljuena su iz
potronje posjetitelja prema konvenciji satelitske bilance:
plaanja poreza i carina na proizvode ,
plaanje kamata na usluge koje osiguravaju odreeni financijski
posrednici, ukljuujui i one koji se odnose na trokove tijekom
putovanja,
kupnja financijske i nefinancijske imovine, ukljuujui zemljite,
umjetnika djela i ostale vrijednosti,
sve transfere u gotovini kao to su donacije dobrotvornim
ustanovama i ostalim individualcima, a koja se ne odnose na
plaanja dobara i usluga,
svi oblici kupnje u poslovne, tj. komercijalne svrhe (radi uporabe
u poslovnom procesu).
Jedan od posebnih aspekata potronje koje TSA obrauje odnosi se na
ekonomske uinke boravka ljudi u vlastitim vikend kuama ili
sekundarnim rezidencijama.

U Hrvatskoj je prema procjenama u 2001.g. u RH registrirano 118.000

kua za odmor; osim kroz boravine pristojbe (a i to rijetko) nikakvi
uinci nisu registrirani od njihove potronje (ne samo za potrona, ve i
za trajna dobra, energente itd.).

Problem je, nadalje i registriranje uinaka usluga turistikih posrednika,

budui se jedan dio "proizvodnog procesa" odvija u inozemstvu, a drugi
u receptivnoj zemlji. Prema metodologiji SNA (System of National
Accounts) i voenja platne bilance, ukupno ostvareni output
touroperatora se svrstava u output one zemlje u kojoj touroperator ima
sjedite. Usluge koje touroperator nabavlja u inozemstvu za dotino
gospodarstvo predstavljaju uvoz usluga zbog intermedijarne potronje.
U isto vrijeme usluge putnikih agencija se tretiraju kao usluge koje
kupuju pruatelji usluga tj. touroperatori kako bi poveali svoj vlastiti
output, iako se u stvarnosti ukupni troak provizije putnikih agencija
prevaljuje na turista.

Turistika potranja (travel and tourism demand) se sastoji od

investicijske potronje u turizmu, javne (dravne) potronje te neto

40
izvoza. Investicijska potronja u turizmu (gross fixed capital formation)
nema direktne veze s posjetiteljem, ve indirektne; pokazuje utjecaj
turizma u nacionalnoj ekonomiji. Kako je mjeriti?

Problem su one industrije koje ne slue iskljuivo u "turistike" svrhe

(npr. eljezniki transport). Problem nastaje i kod mjerenja investicijskih
uinaka kod onih investicija u koje jedni ulau, a drugi nude usluge (npr.
autobusne kompanije nude usluge prijevoza putnicima, a ne ulau u
gradnju cesta, terminala i sl.).

TSA je ponudila kompromisno rjeenje:

ukoliko kapitalno ulaganje vri poslovna jedinica koja nema direktnu
vezu s posjetiteljima u smislu opskrbe turistikim dobrima, takvo
ulaganje se smatra turistikim jedino ukoliko investirani i
opredmeeni kapital svojim veim dijelom slui karakteristinim
turistikim industrijama;
sva kapitalna ulaganja karakteristinih turistikih industrija ulaze u
obraun TSA ukljuivo i ulaganje u neproizvodni kapital kao to je
zemljite (budui se porezne stope kao i stope povrata kapitala
obraunavaju i za zemljite)

Dravna opa potronja (government collective demand) dio je finalne

potronje (G) i odnosi se na neke javne usluge koje su u funkciji razvoja
turizma, npr.:
zakonodavstvo i regulativa u turizmu
promotivne aktivnosti dravnih agencija (npr. sustava TZ)
odravanje javnog reda i sigurnosti
sanitarne usluge
avio-administracija

Izvoz (non-visitor export)

Rije je o potroakim dobrima prodanim u inozemstvo za uporabu
krajnjim korisnicima (odjea, benzin, oprema) te o kapitalnim dobrima
(avioni, putniki brodovi/cruiseri) koje koriste nuditelji turistikih usluga.

41
Demand-side koncept je usmjeren ka potroau, dok je supply-side
koncept usmjeren poduzeima koja opskrbljuju turistiko trite dobrima
i uslugama.

Kljuni pojmovi kod supply - side koncepta su:

Turistiki proizvodi/dobra
Turistike aktivnosti

TSA, prema poneto izmijenjenoj metodologiji iz 2008. godine, dijeli

dobra/proizvode u sljedee skupine i podskupine:

A. POTRONA DOBRA (CONSUMPTION PRODUCTS)

A.1 Karakteristini turistiki proizvodi sastoje se od dvije
skupine
A.1.i) meunarodno usporedivi karakteristini proizvodi i
A.1.ii) proizvodi specifini za pojedine zemlje

A.2 Ostala potrona dobra

A.2.i) s turizmom povezana dobra
A.2.ii) dobra koja s turizmom nisu povezana

B. NEPOTRONA DOBRA (NON CONSUMPTION PRODUCTS)

B.1 Vrijednosti (Valuables)
B.2 Ostala nepotrona dobra (vezana uz kapitalna dobra i
dobra zajednike potronje)

Aktivnosti prema SICTA - i (standardnoj klasifikaciji turistikih

djelatnosti):
1. pruanje usluga smjetaja
2. pruanje usluga hrane i pia
3. eljeznike putnike prijevoznike usluge
4. cestovne usluge putnikog prijevoza
5. usluge prijevoza putnicima u vodenom prometu
6. usluge prijevoza putnicima u zranom prometu
7. iznajmljivanje prijevozne opreme
8. usluge putnikih i slinih agencija

42
 9. kulturne usluge
10. sportske i ostale rekreacijske usluge
11. maloprodaja za zemlju karakteristinih/specifinih dobara
12. aktivnosti specifine za pojedine zemlje

Primjenom Input-output modela na osnovne agregatne potranje (visitor

consumption/demand i total demand) raunaju se dva agregata ponude,
T&T industry i T&T economy, tj. turistika industrija (direktni utjecaj
turistikih djelatnosti + indirektni utjecaj djelatnosti koje opsluuju
direktne) i turistika ekonomija (turistika industrija + one djelatnosti koje
su posredno vezane uz turizam, odnosno uz turistike investicije, javnu
kolektivnu potronju i izvoz roba za potrebe turizma).

Ad 3) Istraivanja turistikog trita

Koriste se za analizu ponaanja uzorka populacije neke zemlje za

vrijeme odmora i putovanja u turistike svrhe.
Trina istraivanja u UK :
The International Passenger Survey (IPS)
The United Kingdom Tourism Survey (UKTS)
The United Kingdom Day Visitor Survey (UKDVS)

IPS provodi Office for National Statistics; prikuplja podatke od putnika

(ulazni i izlazni turizam). Temelji se na "face-to face" intervju-ima na
uzorku putnika koji dolaze zranim prijevozom, morskim putem, kao i
koristei tunel ispod kanala. Podaci se odnose na: broj noenja u
destinacijama, duljinu boravka, koriteni smjetaj, nain putovanja,
svrhu, cijene, potronju itd.

UKTS provode nacionalni turistiki uredi, a odnosi se iskljuivo na

domae posjetitelje unutar granica drave. Provodi se od 1989., na
mjesenoj osnovici. Od 2000. metodologija prikupljanja podataka se
promijenila, pa se umjesto "face-to face" intervjua provodi telefonskim
putem na sluajnom uzorku starijih od 16 godina (50.000 intervjua).

UKDVS istraivanje provodi se od 1994. svake dvije godine, a

obuhvaa sve odrasle iznad 16 godina, rezidente u privatnim

43
domainstvima (3,500 ispitanika u Engleskoj, po 2000 u kotskoj i
Walesu).
Pitanja se odnose iskljuivo na dnevne posjete/izlete van uobiajenog
okruenja i daju cjelovit pregled ponaanja domaih turista/ekskurzista u
granicama drave.

Druge drave takoer provode slina trina istraivanja, i to:

U Austriji: Urlaubsreisen der sterreicher-Statistik Austria
u Belgiji: Belgisch vakantieonderzoek - WES
u Francuskoj: Deplacements touristiques des Franais- INSEE
u Italiji: Viaggi e vacanze - ISTAT
u Njemakoj: Reiseanalyse - Forschungsgemeinschaft Urlaub
und Reisen e.V.
u Norvekoj: Holiday Survey - Statistics Norway
u panjolskoj: Familitur (Movimentos Turisticos de los
Espaoles-IET
u vicarskoj: Travel Market Switzerland- University of St. Gallen.
U Hrvatskoj: TOMAS istraivanje: o stvaovima i potronji
turista

Ad 4) WES-ov indeks

WES je 1962. dizajnirao "turistiki proizvodni index" za regiju WEST-

Flanders. Svaka kategorija indexa dobiva odreeni ponder kao i svaka
komponenta unutar kategorije. Turistiki indeks se izraunava sljedeom
formulom:

TI=
j=1-n
[ [ wi comp.i ]
i=1-n
] wj

komp. i = promjena komponente i u odnosu na prethodni period

wi = ponder kom. i unutar odgovarajue kategorije
wj = ponder svake kategorije

44
Ovaj index imao je dvojaku ulogu; prvo, da se prikupe svi relevantni
podaci u svezi s turizmom regije, a drugo, da se osiguraju informacije o
poslovnim rezultatima sektora turizma.

Ad 5) Turistiki barometar

Provodi se od 2001. u dvije vicarske regije, Berner Oberland i Grisons.

Sudjeluju: hoteli, hosteli, weekend domainstva, kamovi, restorani,
iare, sportske, kulturne i zabavne ustanove, turistike organizacije.
Podaci se prikupljaju na mjesenoj osnovici (fiziki i financijski
pokazatelji), a sastoji se od tri dijela:
Sistematsko praenje svih znaajnih pokazatelja koji utjeu na
turistiku potranju:
index potroake klime odnosno dohodak,
cijenu noenja baziranu na indexu potroakih cijena,
promjene cijena u konkurentskim destinacijama temeljene na
cijenama paket aranmana,
valutni teajevi glavnih emitivnih zemalja,
broj sunanih sati po mjesecu za dnevne posjetitelje)

Drugi dio odnosi se na djelatnosti unutar turistike industrije. Za

svaku djelatnost rauna se indikator frekvencije (npr. broj noenja),
indikator prometa te jedan od tri specifina indikatora (za hotele:
prosjean prihod po noenju, za restorane: prosjean prihod po
sjedalu...)

Trei dio je agregiranje podataka po pojedinim djelatnostima da bi se

dobio index turistike aktivnosti (Tourism performance index) ;

TPIt = wi TOi,t
i=1-n

i = 1
i=1-n

To- promet
TOi,t = promjena prometa poduzea i u
mjesecu t u odnosu na
prethodnu godinu

45
Pitanja za ponavljanje:

1. Prema kojim se sve kriterijima moe definirati turizam?

2. S kojih aspekata se definira turizam?
3. Koja su obljeja konceptualnih, a koja statistikih definicija
turizma?
4. Kako glasi statistika definicija turizma s demand-side
aspekta?
5. Koja je razlika izmeu pojma "uobiajeno mjesto boravka" i
"uobiajeno okruenje"?
6. Zato se turizam naziva i aktivnom dinamikom rekreacijom?
7. Tko sve spada u posjetitelje?
8. Tko su turisti?
9. Kako definiramo ekskurziste?
10. Prema kojim kriterijima definiramo posebne oblike turizma?
11. to je inbound (ulazni), a to outbound (izlazni) turizam/
objasnite?
12. Koje sustave praenja turistike ponude i potranje
poznajete?
13. toje turistika satelitska bilanca i s kojih aspekata prati
ekonomske uinke turizma?
14. Objasnite strukturu satelitske bilance!
15. Objasnite sve komponente potronje koje definira satelitska
bilanca!
16. Obajsnite koje turistike proizvode i aktivnosti definira
satelitska bilanca!
17. Zato je vano pratiti pokazatelje turistikog prometa?
18. Da i se u RH rade trina istraivanja i pod kojim nazivom
(akronimom)?

46
2.2. Turistiko odredite

2.2.1. Turistiko mjesto i turistika destinacija - pojmovne i

sutinske slinosti i razlike

Razvoj turizma je sutinski vezan uz konkretan prostor ije

karakteristike (prirodne i/ili drutvene) imaju odreenu privlanost za
turiste. Na takvim prostorima isprofilirala su se odreena mjesta koja
su, s obzirom na njihove najvanije atribute, a to su privlana snaga,
intenzitet posjeta te ostvarenje odreene potronje i po toj osnovi
egzistencije lokalnog stanovnitva, dobila naziv turistika mjesta.

Turistika mjesta su vremenom dobila nazive: primorska, klimatska,

jezerska, kulturno-povijesna itd. Turistika mjesta u uem smislu
jesu naselja, bez obzira na veliinu, koja u sezoni imaju osjetan priliv
turista koji ine znaajan dio stanovnitva tog mjesta. S druge strane,
turistiko mjesto u irem smislu obuhvaa svaki ureeni prostor ako taj
privlai vei dio posjetitelja. Upravo iz tog neto ireg koncepta
turistikog mjesta nastao je i pojam destinacije.

Znaaj turistikog mjesta odnosno njegovog obogaivanja i

osmiljavanja potvruje i pravna legislativa jo iz vremena poetaka
turizma, tj. s poetka stoljea. Tako su npr. temeljem Zakona o
zdravstvu iz 1906. godine na teritoriju Austro-Ugarske naziv priznatih
ljeilita stekla neka ve afirmirana turistika mjesta; Opatija, Loinj,
Crikvenica, Dubrovnik i Cavtat. Slijedom toga i Kraljevina Jugoslavija je
donijela Pravilnik o proglaavanju turistikih mjesta 1936.godine. Biva
federacija Jugoslavije je turistika mjesta dijelila na toplice, primorska,
planinska, sjedita Republika i pokrajina i ostala mjesta, stavljajui
naglasak na kvantitativno praenje turistikih tokova. Prema slubenoj
statistikoj klasifikaciji turistika se mjesta u Hrvatskoj razvrstavaju u
sljedee vrste20:
Zagreb je mjesto koje posjetitelje privlai prvenstveno kao
administrativno-politiki centar, a zatim i svojim povijesnim, etnikim,
gospodarskim, urbanistiko-administrativnim i drugim osobitostima.

20
Dravni zavod za statistiku, Statistiki ljetopis Hrvatske 2002.
47
 Kupalina mjesta jesu mjesta kod kojih je ljekovitost termalnih ili
mineralnih voda i ostalih geoloko-mineralokih sastojaka
znanstveno-medicinski ili empirijski utvrena i koja imaju
odgovarajue objekte s ureajima za lijeenje i oporavak posjetitelja.
Primorska mjesta jesu mjesta du morske obale i na otocima.
Planinska mjesta najee su mjesta koja se nalaze iznad 500
metara nadmorske visine ili lee u teritorijalnom okviru neke planine.
Ostala turistika mjesta jesu mjesta koja imaju atraktivne faktore
(npr. klimatske, zatim kulturno-povijesne spomenike i sl.), rijena i
jezerska mjesta i dr., a koja se ne mogu razvrstati u naprijed
navedena mjesta.
Neturistika mjesta jesu sva ostala mjesta koja se ne mogu razvrstati
ni u jednu od prethodnih vrsta, a raspolau ugostiteljskim objektima za
smjetaj.

Osim na vrste, turistika mjesta u Hrvatskoj se dijele i na razrede.

Naime Hrvatska je ve 1992. godine donijela poseban Pravilnik o
razvrstavanju turistikih mjesta u razrede21, koji je prilikom stupanja na
snagu obuhvatio ak 478 mjesta u etiri razreda (A, B, C, D)22. Sukladno
najnovijim promjenama Pravilnika,23 pripadnost pojedinom razredu ne
odreuje se vie iskljuivo temeljem kvantitativnih pokazatelja, to je
ranije bio sluaj, ve i kvalitativnih (atrakcije, infrastruiktura)

Kriteriji za odreivanje vrijednosti kvantitativnih pokazatelja su:

1. petogodinji prosjek ostvarenog broja turistikih noenja u
turistikoj opini, gradu ili naselju (broj noenja);
2. broj turistikih noenja po stanovniku turistike opine, grada ili
naselja (koeficijent intenziteta turistikog prometa);

21 Pravilnik o razvrstavanju turistikih mjesta u razrede, NN 75 /1992.;

http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-127-07-Pravilnik-izmjedop-
turistrazredi.mht (04.04.2010.).
22
Vidjeti u: Vukoni, B., Povijest hrvatskog turizma, Prometej, Zagreb, 2005.,
str. 188.
23
Pravilnik o kriterijima za razvrstavanje naselja u turistike razrede, NN 92/09.
http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-92-09-pr-turist-razredi-n.html
(04.04.2010.).
48
 3. vrijednost prometa u ugostiteljskoj djelatnosti po stanovniku
opine, grada ili naselja (koeficijent specifinoga turistikog
prometa);
4. petogodinji prosjek ostvarenog broja turistikih noenja u opini,
gradu ili naselju po krevetu ili smjetajnoj jedinici.

Vrijednost prvog pokazatelja izraunava se iz broja noenja u pet

uzastopnih kalendarskih godina koje su neposredno prethodile godini u
kojoj se obavlja izraunavanje. Vrijednost drugoga pokazatelja
izraunava se na osnovi podataka za posljednju godinu koja prethodi
godini u kojoj se obavlja izraunavanje. Broj stanovnika iz treeg
pokazatelja utvruje se prema posljednjem popisu stanovnitva.

Dakako uvoenjem pojma turistika destinacija u iroku uporabu, pojam

turistikog mjesta nije nestao ve je dobio jedno novo znaenje. Mogli
bismo rei da je turistiko mjesto postalo svojevrsno arite, odnosno
jezgra oko koje se u pravilu nalazi ire destinacijsko podruje ili zona.
Dakle, moe se zakljuiti da veina zemalja razvijenog turizma danas
ide na definiranje ireg destinacijskog koncepta umjesto koncepta
turistikog mjesta kao temeljne jedinice ponude, smatrajui da
suvremenog turista vie ne zadovoljava ponuda jedne usko definirane i
sadrajno unificirane prostorne jedinice kao to je mjesto (bez obzira na
njegovu povrinu).
Rije destinacija (od latinskog pojma destinatio, onis, f.) u izvornom
znaenju sinonim je za odredite, cilj. U turistiku terminologiju ulazi
posredstvom zranog prometa gdje oznaava krajnju, terminalnu toku
putovanja.
U turizmu destinacija oznaava lokalitet, mjesto, regiju, zemlju,
skupinu zemalja, pa ak i kontinent kao odredite turistikog
putovanja.

Destinacija predstavlja kombinaciju fiksnih i varijabilnih imbenika te

mogunosti turistikog djelovanja, neovisno o administrativnim
granicama. Fiksni su imbenici/faktori oni koji se ne mogu mijenjati ili se
mijenjaju dugorono. Kao primjer za to mogu se uzeti slike krajolika,
znamenitosti, atraktivnosti i slino. Meu iste treba ubrojiti i one

49
proizvedene koji se mogu positovjetiti s turistikom infrastrukturom,
suprastrukturom (hoteli, sportski sadraju, kulturni objekti itd.).
Varijabilni su faktori turistike robe i ulaganja rada potrebnog za
odgovarajue povezivanje tih roba i njihovo plasiranje na trite.
Obino se analiziraju i mjere glede stupnja atraktivnosti, zadovoljstva
gostiju, upravljanja tokovima posjetitelja i managementa destinacije, no
najee ipak s obzirom na mogunosti njenog komercijalnog plasmana
na tritu.
Turistika destinacija je sustav koji sadri raznovrsne elemente.
Destinacija predstavlja fleksibilan, dinamian prostor ije granice
odreuje samo trite (turistika potranja), neovisno o
administrativnim granicama.
Evolucija destinacijskog koncepta u istraivanju turizma usko je vezana
uz uvoenje pojma turistikog proizvoda shvaenog kao amalgama
(zbira) razliitih resursa (prirodnih, ljudskom rukom stvorenih) to se
nude na tritu, a sutinski su upueni na odreeni prostor te su bez
njega besmisleni.

Vrste turistikih destinacija

U pravilu se moe govoriti o nekoliko vrsta turistikih destinacija:

udaljena (najudaljenije mjesto u odnosu na domicil)
glavna ( mjesto gdje je provedeno najvie vremena)
motivirajua (tj. mjesto koje posjetitelj smatra primarnim ciljem
posjete).
Sve vie se panja posveuje izuavanju tzv. multidestinacijskih
shema u turizmu, budui da je posjeivanje vie odredita tijekom
putovanja u osjetnom porastu (preko 50%).

S time je povezana i tipologija destinacija koja obuhvaa pet prostornih

modela:
putovanja u jednu destinaciju (A1);
lanano putovanje; tipini itinerer s posjetom nizu destinacija bez
arinog odredita (A2).
osnovna destinacija (u kojoj se boravi) te slui za posjet drugima u
radijusu osnovne destinacije (A3);

50
 kruno putovanje s jednom arinom destinacijom (A4);
regionalno kruno putovanje; posjet nizu destinacija u regiji (A5).24

Shema 5. Tipologija turistikih destinacija prema prostornom

obuhvatu

D3
E3

A 2
C3
C4

D4
F3 B4
A 3
B3

F2 E4
E2 A 4

F4

D2
C2

A 1
B2

C5 A 5
B5
DOMICIL

D5
F5 E5

NAPOMENA:
A1 A5= potencijalne destinacije jednakih uvjeta i trinih ansi
A2 A5= imaju dodatne prednosti (B, C, D, E, F) jer ih se bira kao destinacije bez osjetnog porasta trokova;
Vee anse imaju odredita A2- A5 od odredita A1

Izvor: Lue, Crompton, Fesenmeier, 1993.; preuzeto iz Hitrec, T.,

Turistika destinacija: pojam, razvitak, koncept, Turizam, Vol. 43,1995.,
br. 3-4, str. 43-51.
-

Razvio se i koncept kumulativnih destinacija ija je sutina u spoznaji

da e destinacija s dovoljno snanim i prepoznatljivim privlanostima na

24
Hitrec, T., Turistika destinacija, pojam, razvitak, koncept, Turizam, 1995, br.
3/4, Institut za turizam, Zagreb
51
koncentriranom prostoru ili nuenih tijekom putovanja, odnosno logino
povezanih u sustav, na tritu biti uspjenija od one koja ih prezentira
nepovezane i rasprene.

2.2.2. Razvoj destinacije i njen image

Suvremeno shvaanje destinacije razvilo je koncept tzv. ivotnog

ciklusa prema kojem i ona kao svojevrstan ivi organizam proivljava
svoj vijek, slijedei neke uzastopne faze. Ona se, naime ponajprije
otkriva, postepeno stasa doseui zrelost, pa i propadanje (starenje), a
ponekad i nestanak u marketinkom (trinom) smislu rijei. Primjer za
to su su npr. neka mjesta na francuskoj rivijeri koja su od poetaka
razvitka zimsko-klimatskog turizma (koncem prolog stoljea) do 60-tih
godina 20. st., kada su, konverzijom sezona, postala ljetovalino-
kupalina mjesta, prela put od aristokratskih do demokratskih oblika
turizma i njegove nesluene prostorne ekspanzije.

Graf 1 ivotni ciklus destinacije

Broj posjetitelja
LOKALNA
OTKRIE INSTITUCIONALIZAM
KONTROLA

Stagnacija

pomlaivanje

Razvijanje propadanje

Angairanje

Istraivanje

Vrijeme

Izvor: prema: Butler, R.W., (1980), The concept of a tourism area cycle of
evolution; Implications for management of resources, Canadian Geographer Vol.
XXIV (1), pp. 5-12.

52
Istraivanje podrazumijeva nova podruja sa istom i nedirnutom
prirodom i malim brojem turista u destinaciji zbog siromane ponude,
loih prometnih veza itd. Meutim, upravo zbog prirodnog stanja
destinacije i mogunosti neposrednih kontakata s lokalnim
stanovnitvom potencijalna destinacija se ini privlanom.

Angairanjem zapoinju inicijative da se osigura ponuda za posjetitelja,

a kasnije i za promociju destinacije. To rezultira poveanim i stalnim
brojem posjetitelja. Nastaju turistike sezone, kao i pritisak na javnu
upravu da osigura infrastrukturu.

Razvojna faza podrazumijeva dolazak velikog broja turista; javljaju se i

prvi problemi vezani uz pretjerano koritenje i smanjenje kvalitete
usluga; nuno je planiranje i kontrola razvoja.

Faza konsolidacije podrazumijeva smanjenje broja posjetitelja, iako je

njihov broj jo uvijek vei od broja lokalnog stanovnitva.

Stagnacijom je postignuta maksimalna aglomeracija. Destinacija vie

nije u modi i ima ozbiljne ekoloke, ekonomske i socijalne probleme.

Propadanje je faza kada su posjetitelji zauvijek izgubljeni i destinacija

postaje ovisna o manjim lokalitetima, dnevnim izletima i vikend
posjetiteljima. esto nastaju vlasnike promjene, a kapaciteti se
namjenjuju za druge svrhe. Alternativa je da mjerodavna tijela
prepoznaju ovu fazu i odlue se na pomlaivanje.

Pomlaivanje ukljuuje nove aktivnosti, novu kvalitetu, nova trita i

nove distribucijske kanale. Najee se pomlaivanje vri uvoenjem
novih, alternativnih oblika turizma i sl.

Gornja krivulja moe varirati, ali e za svaku destinaciju ovisiti o

imbenicima kao to su stupanj razvoja, vladina politika, trini trendovi,
konkurentnost destinacije, imbenici ponude, stupanj nosivosti prihvatnih
kapaciteta (ekoloko-prostorni, infrastrukturni, sociodemografski i
ekonomski), te utjecaji turizma i razvjenost planiranja. Drugim rijeima,
destinacije su dinamine s promjenjivom ponudom i ovise o tritu koje

53
se razvija u kvantitativnom i kvalitativnom smislu. Njenim
transformacijama doprinose tipovi turista s jasnim preferencijama,
motivima i eljama.
Kako turistika destinacija nastaje zbog elja ili potreba suvremene
turistike potranje, njen uspjeh ovisi i o slici/image-u koji su potencijalni
posjetitelji tijekom dueg vremenskog razdoblja stvorili o njoj. Moe
nastati pod utjecajem raznih povijesnih dogaaja, tiska ili televizije te
putem impresija koje prenose usmenim putem osobe (roaci, prijatelji)
koji su ve posjetili destinaciju.
Stoga je jedan od najvanijih zadataka suvremenog upravljanja i to
kako na razini poduzea, tako i na razini drave, tj. nacionalne turistike
organizacije da tijekom vremena mijenja image zemlje kao destinacije
ako je on nepoeljan te da ga pojaava svojim marketinkim akcijama
ako je povoljan.

U Hrvatskoj se ve dulje vremena istie negativan trend gubljenja

identiteta velikog broja naih turistikih destinacija. Stoga se, radi opeg
poboljanja imida i restrukturiranja hrvatske turistike ponude, a time i
njenog repozicioniranja na meunarodnom turistikom tritu kao
nunost namee uvoenje koncepta turistike destinacije. To znai
sasvim novi pristup definiranju turistike ponude na konkretnim
prostornim cjelinama koje ne smiju biti administrativno, ve trino
odreene. S tim u svezi, turistike zajednice mjesta i opina (ali i
upanija) ne smiju inzistirati iskljuivo na promociji i razvoju vlastite
administrativne jedinice, ve bi se, na temelju pripadnosti jednoj
funkcionalnoj i prostornoj cjelini koja predstavlja destinaciju u turistikom
smislu, trebale meusobno udruivati i raditi na zajednikim
marketinkim i razvojnim programima.

Pri tome treba voditi rauna o tome da je u tijeku proces profiliranja

jednog sasvim novog tipa turista koji je spreman platiti i vie uz uvjet da
dobije tzv. integralnu kvalitetu, tj. tehniki standardiziranu ponudu, ali
uz humanu komponentu koja ukljuuje i elemente izvornosti. S time u
svezi govori se i o novim promiljanjima razvoja turizma kroz koncept
tzv. odrivog razvoja (sustainable development), u kojemu se destinacija
sagledava kao polazite i nukleus takvog razvoja.

54
Budui da turistike aktivnosti djeluju na socijalni, kulturni, ekoloki i
gospodarski aspekt destinacije, nuno je planirati razvoj destinacije,
potujui pri tome njene nosive ili prihvatne kapacitete (carrying
capacities). Nosivi kapaciteti predstavljaju onu razinu prisutnosti turista
koja stvara pozitivne utjecaje na domicilno stanovnitvo, okolinu,
gospodarstvo i turiste, a odriva je i u budunosti. Ili, preciznije reeno,
nosivi kapaciteti predstavljaju sposobnost turistike destinacije da
istovremeno prihvati odreeni broj turista bez veih posljedica na lokalno
stanovnitvo, ekosustav, te infrastrukturu i gospodarstvo.

Pitanja za ponavljanje:

1. to je turistiko mjesto, a to destinacija?

2. Koje vrste turistikih mjesta registrira slubena statistika ?
3. Prema kojim kriterijima se turistika mjesta u Hrvatskoj dijele
u razrede A, B, C, D?
4. Objasnite i kvantitatvne i kvalitativne kriterije!
5. Objasnite krivulju ivotnog ciklusa destinacija i karakteristike
pojedinih faza!
6. Navedite pet prostornih modela vezanih uz tzv.
multidestinacijske sheme putovanja!

55
3. POKRETAKI IMBENICI TURIZMA

3.1. Turistike potrebe - pojam i sadraj

ovjek se permanentno nalazi u stanju latentnog nezadovoljstva budui

da sve njegove potrebe nikada nisu u cijelosti zadovoljene. On stalno
traga za nainima kako zadovoljiti stalno nove i rastue potrebe.
Konano, chreiologija (grki, chreia-potreba, logos-znanost), nauka o
potrebama dokazuje da je to krug bez prestanka (circullum vitiosus), bez
obzira radi li se o zadovoljavanju ovjekovih osnovnih/ primarnih ili
sekundarnih potreba.

to su potrebe?

Najjednostavniji odgovor jest da su potrebe temelj motiviranog

ponaanja ovjeka. One predstavljaju zahtjev pojedinaca ili drutvenih
grupa za materijalnim dobrima i uslugama radi olakanja osjeaja
nezadovoljenosti i postizanja odgovarajuih razina blagostanja.

Turistike potrebe su sadrane u sustavu opih ovjekovih potreba i

promatraju se kao posebnost. One su raznolikog sadraja i strukture, a
sinonimi su im potrebe za putovanjem, promjenama, rekreacijom itd.

Klasifikacija potreba se vri prema odreenim kriterijima. Mnoge potrebe

zadovoljavaju se tijekom raznih aktivnosti ovjeka, a ne samo
turistikih. Stoga je njihovo porijeklo, sadraj i sutina ista, a razlikuju se
samo situacije u kojima se zadovoljavaju (npr. potrebe za hranom,
odmorom, estetske potrebe itd.).

Porijeklo i razvoj ovjekovih potreba nalazi se u:

a) drutveno-ekonomskom razvoju kao posljedici znanstvenih i
tehnolokih dostignua,
b) u samoj prirodi ovjeka i njegovom odnosu prema okruenju u
kojem zadovoljava potrebe.

56
Turistike potrebe su povijesno uvjetovane, to znai da su nastale na
odreenom stupnju razvijenosti ovjeka, odnosno drutva i drutvenih
uvjeta. One su i dalje u stalnom procesu razvoja i transformacije.
Turistike potrebe ne mogu se izjednaiti s turistikom potranjom i
potronjom. Naime, u korijenu svih aktivnosti stoji potreba koja se
ponajprije manifestira u potranji, a potom u inu potronje. Potranja
se pak, izraava kao spremnost turista da kupi odreenu koliinu dobara
i usluga koje e zadovoljiti njegovu potrebu. Ta spremnost ovisi ne samo
o njegovim potrebama ve i o cijelom nizi drugih elemenata kao npr.
dohotku, cijenama, deviznom teaju, kvaliteti promocije itd.

3.1.1. Pristupi tumaenju pojave i razvoja turistikih potreba25

to je prava sutina ovjeka i njegove prirode? O tome pitanju

raspravljali su filozofi jo od pamtivijeka. Kako odrediti to je prava
ovjekova priroda? Odgovor na to pitanje naen je u normiranju,
odnosno pokuaju da se odredi to je pozitivno i drutveno prihvatljivo
ponaanje ovjeka, a to negativno i time zabranjeno.

Na temelju ovako definirane sutine ovjekovog bia vri se usporedba

izmeu onog to ovjek radi i onog to on moe i treba raditi s obzirom
na drutvene norme.
Iz ovako definiranog procjepa nastao je pojam alijenacije. ovjek
naime, najee radi ono to ne eli, i ne voli (na poslu, kui itd.) pa se
stoga osjea otuenim, alijeniranim. Upravo na temelju ovog pojma
nastoji se u nekim radovima objasniti pojam turistikih potreba, pa se
kae da one nastaju iz elje otuenog ovjeka da ponovno pronae
sebe i uspostavi ravnoteu koji je izgubio.

Hedonizam (hedone-naslada, uitak; za razliku od pojma epikurejstvo

koje zagovara tjelesne uitke, hedonizam govori o svojevrsnim
intelektualnim uicima u irem smislu rijei); u turistikoj se literaturi
hedonizam esto promatra kao izvor poticaja razvoja turizma, kao izbor
uitaka i traenje uvijek novih turistikih sadraja. Hedonizam valja

25
Prema Duli, A. op. cit., 1991. g., str. 14-30.
57
promatrati kao zajedniko ishodite svih ljudskih potreba pa tako i
turistikih, samo to se u turizmu nastoji konzumirati to vie i to
kvalitetnijih uitaka, to onda esto dovodi do iskrivljavanja i
nepotivanja drutvenih normi ponaanja.
ovjek, zadovoljavajui svoje turistike potrebe potvruje da ga te
potrebe ne mogu odvesti izvan drutvenog okruenja u kojem su
nastale, te da turizmom ne moe vie ostvarivati sebe nego mu to
doputa okruenje. To je, pak, okruenje bitno odreeno tritem i
dravom. Bijegom u turizam ne moe pobjei od svog okruenja. Naime,
i u sferi slobodnog vremena i turizma ovjek je prije svega potroa,
homo consumens. On gomila stvari koje mu malo ili rijetko slue
(jahte, vikendice), a u potronji ostalih ponaa se prema istom obrascu
kao i u svakodnevnom ivotu (kupi to vie, potroi, odbaci). Stoga se
upravo u turizmu moda najbolje iskazuje ta potroaka
(konzumeristika) priroda ovjeka te su stoga i nastale brojne studije o
negativnim posljedicama razvoja turizma na okoli, prije svega prirodu
koja je temeljni resurs u turizmu.

Futuroloke vizije razvoja turizma

Budunost turizma se moe prognozirati na temelju jednostavne

interpolacije trendova iz prolosti ime je onda zanemaren faktor novih
razvojnih okolnosti, novih potreba itd. Onda se moe doi do krivih
zakljuaka. Meutim, ako se uzme u obzir da sa promjenom okruenja
dolazi i do promjene vrijednosnih sudova, onda je logino da e se
promijeniti i turistike potrebe. Budui je suvremeno drutvo ulo u fazu
postindustrijskog drutva, koje bitno mijenja mnotvo elemenata iz
okruenja, a time i vrijednosne sudove, sasvim je logino da se i
turistike potrebe bitno mijenjaju.
Vie se ne tei masovnom, industrijskom, uniformiranom, ve se tei
individualizaciji, raznovrsnosti i autohtonosti. Kakva e biti budunost
turizma, moe se samo naslutiti budui su promjene u suvremenom
svijetu toliko brze, da ih je gotovo nemogue pratiti, a kamoli u cijelosti i
predvidjeti.

58
3.1.2. Maslow-ljeva klasifikacija potreba

Popularnu i iroko prihvaenu klasifikaciju potreba izvrio je poznati

ameriki psiholog Abraham Maslow u svom djelu "Teorija ljudske
motivacije". On dijeli potrebe u pet osnovnih skupina kojim je kasnije
dodana i esta. One nisu poredane po redoslijedu vanosti budui da su
u njegovom sustavu sve potrebe istovremeno prisutne, a njihovu
hijerarhiju odreuje intenzitet pojedine potrebe, a ne vrsta.

1. Fizioloke potrebe (hrana, voda, seks); u turizmu se ove potrebe

zadovoljavaju na sve veem hijerarhijskom nivou (bogati gurmanski
sadaji, vei stupanj slobode seksualnog ponanja itd.).
2. Potrebe za sigurnou; ove su potrebe preduvjet odvijanja turizma
(ratovi i politike nestabilnosti ili elementarne nepogode su
inkopatibilne sa turizmom).
3. Potrebe za pripadanjem i ljubavlju; obiteljski turizam, etniki
turizam.
4. Potrebe za samopotovanjem; svaki pojedinac nastoji postii
drutveni ugled u svemu to radi, pa tako i kroz turizam. Ova potreba
se esto iskazuje kroz poznatu reenicu "gost je uvijek u pravu";
problem lei u tome, to priznavanjem legitimnosti ove potrebe
turistu, dovodi se u pitanje njena legitimnost kod domicilnog
stanovnitva koje nudi usluge tom gostu.
5. Potrebe za samouvaavanjem i samoaktualizacijom u
neposrednoj je vezi s prethodnom grupom potreba; to se vie
zadovoljava, to se vie eli.
6. Spoznajne potrebe, potrebe za novim spoznajama, intelektualnim,
duhovnim i estetskim to je izuzetno snano zastupljeno upravo u
turizmu.

Fizioloke potrebe su egzistencijalne potrebe i dok se one ne zadovolje

ovjek ne pomilja na ostale. Tek nakon njihova podmirenja poinje
razmiljati o potrebama iz tzv. skupine vieg reda. U realnom ivotu sve
su ovjekove potrebe trajno prisutne, pa tako i dok putuje kao turist.
Utjecaji iz okruenja mogu utjecati na njihovo ostvarenje i na prioritete.
U sluaju njihova nezadovoljenja nastaju brojne posljedice, frustracije,
bolesti i nezdrava stanja pojedinca i drutva.

59
Mnogi suvremeni sociolozi i antropolozi tvrde da turizam, koji je
uobiajeno promatrati kao specifino podruje zadovoljavanja gore
reenih potreba, sve vie i sam poinje stvarati specifine potrebe koje
ak nazivaju turistikim te idu i korak dalje tvrdei da su se te potrebe
ve svrstale u kategoriju primarnih ljudskih potreba (barem za
stanovnike visoko razvijenih zemalja). Mi se ipak opredjeljujemo za
pozicioniranje Maslowljevih potreba u sferu turizma, nazivajui ih
ponekad turistikim upravo stoga to im turizam daje specifina
obiljeja.

3.2. Motivacija

Turistiki motivi su unutranji poticaji ovjeku da se ukljui u turistike

tokove iz ega slijedi da je turistika motivacija ponaanje ovjeka koji je
potaknut tim unutranjim pobudama za ukljuenjem u turistiku aktivnost
s konanim ciljem, da se zadovolji neka turistika potreba.

Razliitost motiva e odrediti i specifine oblike turizma, ali u turizmu

nikada ne prevladava samo jedna vrsta motiva. Uvijek se radi o cijelom
spletu motiva koji manjim ili jaim intenzitetom djeluju na ponaanje
turista.

Suvremena psihologija dijeli motive na bioloke, drutvene i osobne.

Bioloki proizlaze iz temeljnih ljudskih potreba koje se moraju zadovoljiti

u turistikoj destinaciji, ba kao i u mjestu stalnog boravka. Takvi motivi
ukljuuju gastronomiju (lokalni specijaliteti), nautiku (spavanje na
brodu), psihiku i fiziku relaksaciju, ali s turistikim predznakom.

Drutveni motivi su za turizam najznaajniji jer u prvi plan guraju

ovjekovu neprestanu elju za kontaktima s drugim ljudima i
unapreivanjem meuljudskih odnosa.

Osobni motivi su zapravo okrenuti prema samom turistu, a istiu

zadovoljenje njegove potrebe za samodokazivanjem (vlastita
organizacija putovanja), samopotvrivanjenm (stjecanje ugleda

60
boravkom u mondenom ljetovalitu), upoznavanjem novih prostora i
kultura, stjecanjem novih saznanja i dr.

Sljedea tablica nam pokazuje koji su motivi prevladavali kod stranih

turista koji su birali Hrvatsku kao destinaciju u 2010. godini.

Tablica 4. Motivi dolaska stranih turista u Hrvatsku u 2010. g.

Izvor: TOMAS istraivanje 2010; Institut za turizam Zagreb

Upravo o kontinuiranom praenju trendova koji vladaju na globalnom

turistikom tritu i motivima koji prevladavaju, ovisi hoemo li imati
kvalitetnu osnovu za tonije predvianje ponaanja turista u eljenoj
destinaciji kao bitne odrednice kvalitetnog planiranja turistikog razvoja.
26
Brojne su podjele tipova turista s obzirom na motivaciju.

Prema Bassand-u, turisti se mogu svrstati u 4 osnovna tipa:

turisti "sportai" (razonoda, rekreacija, sport, aktivno provoenje

turistikog odmora)

26
Vidjeti detaljnije u Senei, J., Promocija u turizmu, Mikrorad, Zagreb, 1998,
str. 52.
61
 turisti "znatieljnici" (kontakti, upoznavanje, obilasci umjetnikih
djela)
turisti "samci" (prvenstveno kontakt s prirodom)
turisti "gledaoci" (nastoje vidjeti to vie u to kraem vremenu).

Coheno-va tipologija nastoji turiste grupirati s obzirom na njihov stav

prema drutvu u kojemu se nalaze. To su:
turisti na organiziranim putovanjima
turisti koji putuju sami
turisti istraivai nepoznatog
turisti - tip "bez cilja".

Veina sociolokih istraivanja turistike motivacije polazi od pokazatelja

socio-demografsko-politiko-ekonomskih karakteristika, kao to su: dob,
kolska sprema, zanimanje, mjeseni prihodi, broj lanova obitelji,
veliina domicilnog mjesta turista, duina godinjeg odmora itd.

3.3. Proces donoenja odluke o turistikom putovanju27

Potrebe utjeu na odluivanje pojedinaca i njegov izbor ili, drugim

rijeima, na njegovu motivaciju za putovanje.

Motivacija znai korak dalje; ona obuhvaa i namjeru da se provede

neka akcija, ali ne objanjava nain donoenja odluke o odlasku na
turistiko putovanje.

Mnogo razliitih initelja utjee na odluku o izboru odreene destinacije,

kao npr. pripadnost odreenoj drutvenoj sredini, osobine linosti,
kultura, kao i ekonomski initelji (novac) i vrijeme te vanost koja se
pridaje kupnji turistikog proizvoda.

Ponaanje turistikog potroaa se bitno razlikuje od ostalih potroaa i

28
to zbog sljedeih znaajki :

27
Vidjeti detaljnije u Weber, Mikai, op. cit. 1999. g., str. 63.
28
Burkart, A.J., Medlik, S., Tourism; Past, Present and Future, Heinemann and
Butterworth London, 1981.
62
 neopipljiva i nemjerljiva kupnja
neimpulsivna kupnja
obuhvatno planiranje kupnje
kupovanje unaprijed.

Proces donoenja odluke o kupnji turistikog proizvoda tee kroz tri

osnovne faze; fazu prije donoenja odluke, fazu odluke, fazu evaluacije
poslije kupnje, zajedno s ciljevima i ogranienjima koji reguliraju
optimalno ponaanje pri izboru mogunosti. Taj se proces moe
prikazati sljedeim shematskim prikazom:

29
Shema 6. Proces donoenja odluke o kupnji

Prepoznavanje Potraga za Procjena Odluka o

problema informacijama alternativa kupnji

Postkupovno ponaanje Kupnja i

konzumacija

Nakon prepoznavanja potreba i motiva koji su pokrenuli pojedinca, on

poinje tragati za informacijama kako bi se mogao odluiti za
najpovoljniju mogunost. Informacije se djelomino stjeu iskustvom s
istim ili slinim proizvodima, a djelomino se one posebno trae. Izvori
informacija su najee komercijalne poruke proizvoaa ili preporuke
rodbine, odnosno sredina u kojoj potencijalni potroa ivi i radi. Nakon
dobivenih informacija pojedinac procjenjuje alternative da bi se odluio
o kupnji najpovoljnije. Nakon toga donosi odluku o kupnji nekog
proizvoda odnosno o odlasku na odmor.

29
Vidjeti u Weber, Mikai, op. cit. str. 64.
Correia, A., Kako turisti izabiru? Pojmovni okvir, Institut za turizam Zagreb,
Turizam Vol. 50-br. 1/2002, str. 19-28
63
Ako je akcija rezultirala zadovoljenjem potreba, uoena je tenja da se
iskustvo ponavlja, a to vodi razvijanju navika i lojalnosti potroaa
odreenoj aktivnosti ili izboru istog smjetajnog objekta ili mjesta.

Pitanja za ponavljanje:

1. to su potrebe i kako ih dijelimo prema Maslowljevoj

klasifikaciji?
2. Koji su pristupi znaajni u objanjenju pojave i razvoja
ljudskih potreba?
3. to su motivi?
4. Kako suvremena psihologija dijeli motive?
5. Kako tee proces donoenja odluke o turistikom putovanju?

64
4. TURIZAM KAO SUSTAV I NJEGOVE VEZE S OKRUENJEM 30

4.1. Sustav pojam i svojstva

Suvremena ekonomska analiza esto se koristi teorijom sustava, za

objanjenje i analizu sloenijih drutvenih pojava i procesa. Sa stajalita
ope teorije sustava, sustav podrazumijeva skup meuovisnih,
povezanih dijelova ili elemenata koji zajedno ine neku logiku ili
funkcionalnu cjelinu, a ijim se meusobnim djelovanjem postiu
temeljni ciljevi funkcioniranja sustava.31

Prema klasifikacijama koje se u literaturi najee koriste, mogu se

razlikovati sljedei sustavi:
Prirodni sustavi, koji funkcioniraju po zakonima prirode, nezavisno
od volje ljudi (npr. jezero, more, pustinja, pa i sami bioloki
organizmi)
Tehniki sustavi, tj. od ovjeka stvoreni sustavi, npr. strojevi,
tehnoloko-procesni sustavi, informacijski , PTT sustavi itd.,
Organizacijski sustavi predstavljaju kombinaciju prirodnih, tehnikih,
socijalnih i gospodarskih elemenata i/ili podsustava. To su od strane
ljudi stvoreni sustavi, a u njih ubrajamo sve ekonomske i/ili drutvene
sustave (turizam, poljoprivreda, drava ili npr. upanija kao sustav,
razliite organizacije, sloena poduzea itd.). Ovi su sustavi po svojoj
prirodi vrlo sloeni.

Bez obzira o kojoj se skupini sustava radi, svi moraju udovoljiti sljedeim
zahtjevima/svojstvima:

Samostalnost elemenata od kojih su sastavljeni.

Svaki od elemenata unutar bilo kojeg sustava, pa tako i turizma, postoji
kao samostalna, zasebna jedinka, element ili entitet. To mogu biti

30
Vidjeti detaljnije u Duli, A., Petri, L., Upravljanje razvojem turizma, Mate
d.o.o., 2001, str. 111-130
31
Prema sljedeim radovima: Deeljin, J.; Teorija sistema i informatizacija
privrede i drutva, Narodne novine, Zagreb, 1987.
Sria, V., Sistem - informacija - kompjutor, Informator, Zagreb, 1981.
65
potroai, proizvoai, tj. ponuai, drutvene, politike i ostale
institucije.
Povezanost svih elemenata sustava.
Svi elementi koji pripadaju odreenom sustavu su u meusobnoj vezi.
Sutinu svakog sustava ine upravo veze meu dijelovima, elementima
koji formiraju sustav ili preciznije reeno, nain povezivanja i razmjene
informacija izmeu elemenata. Elementi primaju i meusobno
razmjenjuju informacije u razliitom obliku i razliitim putem. Stoga
stanje i razvoj svakog elementa zavisi od koliine i kvalitete
uspostavljenih veza ili primljenih i emitiranih informacija. Drugim
rijeima, svaki element sustava ovisan je o ostalim elementima i razvija
se u meuodnosu s okruenjem koje postavlja sustav, ali i s ukupnim
drutvenim i meunarodnim okruenjem tj. viim sustavima.

Sustav uvijek funkcionira prema svrsi ili cilju kojeg ostvaruje.

Svaki sustav postoji radi ostvarivanja nekog cilja ili neke svrhe. to je
svrha turistikog sustava? To je proizvodnja turistike usluge, ali u
interakciji s korisnikom ije potrebe ta usluga zadovoljava.
U turistikom sustavu vanost pojedinih elemenata odreuju potrebe
potroaa i te potrebe npr. danas daju posebnu vanost onim
elementima ponude koji koriste ouvane prirodne resurse, posebno
obuene radne resurse itd.

Sustav se promatra u odreenim granicama, bilo da se radi o

otvorenom ili zatvorenom sustavu.
Svaki sustav ima definirane granice; neke su granice odreene samim
fizikim svojstvima odreenog sustava, npr. automobil kao vrsta
tehnikog sustava, pustinja ili jezero sa svojim fizikim i funkcionalnim
svojstvima. To su u fizikom smislu zatvoreni sustavi, iako je u
funkcionalnom smislu teko govoriti o iskljuivo zatvorenim sustavima
budui da ak i tehniki sustavi ostvaruju odreenu interakciju s
okruenjem. Organizacijski/drutveni sustavi, kao npr. turizam su
otvoreni, to znai da, iako im se esto u formalnom smislu daju
odreena teritorijalna ili funkcionalna ogranienja, ukoliko nisu povezani
s okruenjem u meusobnom interaktivnom djelovanju, osueni su na
propast.

66
 Svojstvo je sustava da tei ravnotei.
Promatramo li sustav u cjelini on e se uvijek nalaziti izmeu dvije
krajnje toke- stanja reda ili stanja nereda/neorganiziranosti. Da bi se
sustav odrao i uspjeno funkcionirao potrebno je, izmeu ostalog i
ulaganje odreene energije, materijala itd. Ukoliko ovo izostane, u
sustavu dolazi do nereda odnosno entropije. Drugim rijeima nestaju
veze izmeu elemenata sustava i on vie ne moe ostavrivati cilj/svrhu
radi kojih postoji. Da bi se sprijeilo stanje entropije ili nereda u
drutvenom sustavu ovjek ne smije prepustiti samom sustavu da
vlastitim snagama/zakonitostima izae iz stanja entropije ve mora
svjesnom organiziranom aktivnou djelovati na sustav i usmjeravati ga
ka ravnotenom stanju. to je sustav "organiziraniji", to je nered u
njemu manji, tj. veze meu elementima funkcioniraju optimalno, a sustav
ostvaruje cilj postojanja.

Promjene na jednom elementu izazivaju promjene u sustavu.

Sustav je nalik paukovoj mrei; dotakne li se jedan njen dio, zatitra cijela
mrea. Tako npr. nestanak jednog organizma u hrandibenom lancu
nekog prirodnog sustava izaziva poremeaj cijelog sustava. U
drutvenom sustavu kao to je turizam, promjena nekih elemenata, npr.
prirodnih (koje ine bazu turistike ponude) izaziva pad potranje za
turistikim proizvodom tog sustava, a slijedom toga pate i ostali elementi
sustava (ugostitelji, prijevoznici i ostali).

4.1.1. Turizam kao sustav

U literaturi se esto turizam prikazuje kao podsustav drutvenog

sustava koji, unutar sebe i prema viem sustavu, uspostavlja sloen
sustav veza.

Upravo injenica da je turizam sustav u kojemu elementi (podsustavi)

ostvaruju brojne interakcije presudna je u nastojanju da se definiraju
granice tog sustava. Naime, iako se radi jednostavnosti turistiki sustav
najee sagledava u okviru a priori definiranih prostornih cjelina, tj. u
okviru granica drave (pa govorimo o nacionalnom turistikom sustavu),
administrativne regije (npr. upanije) ili grada/mjesta (pa govorimo o

67
lokalnom turistikom sustavu), nain i intenzitet veza meu elementima
(podsustavima), odnosno struktura tog sustava odreuje njegove
stvarne granice. One u pravilu nisu identine s administrativno (a priori)
definiranim granicama, ve mogu biti ire ili ue. Takvu prostornu
cjelinu u kojoj je turizam dominantna djelatnost s brojnim meusobno
interaktivnim elementima (i interakcijama s okoliem) uobiajeno
nazivamo destinacijskim sustavom ili destinacijom.
Sljedea shema prikazuje model turistike destinacije kao sloenog
sustava.

Shema 7. Opi model sustava turistike destinacije

tehn
o logij
a

konkurencija
a
mod

V A NJ S K I U T J E C A J I
ekonomski, ekoloki, prostorni,

turiste, rezidente, investitore,

SUSTAV DESTINACIJE
Poduzetnika kreativnost

Uinci na stakeholdere;
Turistika oekivanja

Investicijski kapital

Resursi i atrakcije
Drutveni uinci:

OUTPUTI
Radna snaga

Infrastruktura
poduzetnike
INPUTI

drutveni

Smjetaj
Transport
Aktivnosti
Zabava
Maloprodaja
Organizacije upravljanja
i podrke

demografija politika
zakonodavstvo

ekologija

Izvor: Laws, E., Tourist Destination Management; Issues Analysis and Policies,
Routledge, London and New York, 1995, str. 36

68
Svi sustavi turistikih destinacija sastoje se od elemenata u obliku
prirodnih resursa ili primarnih atrakcija kao to su klima, reljef, resursi
biosfere itd. Njih podravaju elementi sekundarnih resursa kao to su
hoteli i ostali kapaciteti smjetaja. Destinacijski inputi ukljuuju
menagerske i tehnike vjetine, investicijske resurse te oekivanja
turista. Model destinacije kao sustava bavi se procesima unutar kojih
mnogi elementi ili podsustavi kao to su smjetaj, zabava ili transport
transformiraju inpute u outpute. Kvaliteta djelovanja turistike destinacije
kao sustava moe se mjeriti i istraivanjem rezultata koje postie svaka
od specifinih skupina stakeholdera tj. iskustvo turista, zadovoljstvo
radne snage... Svi elementi unutar destinacije pod snanim su utjecajem
vanjskih imbenika kao to su zakonodavstvo, promjene u tehnologiji,
ukusima, itd.

Sve destinacije postiu jedinstvenu mjeavinu karakteristika/obiljeja

koja su determinirana geografskim poloajem, povijeu, kulturom, itd.
Stoga i upravljanje svakom od destinacija ima svoje specifinosti.
Teorija sustava istie da efikasnost destinacije ovisi o promjenama bilo
kojeg od elemenata od kojih se sastoji.

4.1.2. Podsustavi i elementi turistikog sustava

Bez obzira s kojeg aspekta promatramo turistiki/e sustav/e

(administrativnog ili funkcionalnog), u njima se nalaze mnogobrojni
elementi koje veina teoretiara svrstava u tri temeljna podsustava:
potroai, proizvoai te dravne i ostale organizacije i institucije.

32
Duli ih dijeli na sljedei nain:
Podsustav organa i organizacija koji vre upravljake uloge u
sustavu; sastoji se u prvom redu od organa i organizacija dravne
uprave i samouprave i zakonodavne vlasti,
Podsustav elemenata koji imaju ulogu izvritelja osnovnih zadataka
sustava sastoji se od poduzetnika, strukovnih udruga, komora...

32
Duli, A. u: Duli A., Petri, L., op. cit., 2001.g. str. 122-125.
69
 Podsustav trinih elemenata turistikog sustava formiraju
mnogobrojni domai i inozemni turisti, ali i sam turistiki proizvod
odnosno usluga kao objekt razmjene na turistikom tritu.

Poticanjem ili ograniavanjem bilo kojeg elementa ili podsustava u

sustavu bez usklaivanja s ostalim, remeti se ravnotea. Sustav veza
meu dijelovima odreuje razinu razvoja svakog dijela ili elementa. Na
primjeru turizma kao elementa gospodarskog sustava, to znai da je
razvoj turizma limitiran razinom gospodarskog sustava kao cjeline.

Pogreno je shvaanje prema kojemu se moe oekivati visoka

razvijenost turizma u zemljama niske razine drutvene i gospodarske
razvijenosti. Mnoge su zemlje u razvoju u turizmu vidjele "lijek" svojoj
nerazvijenosti ali se pokazalo upravo suprotno. Turizam se razvijao u
izoliranim oazama na temelju stranog kapitala, dok lokalna zajednica (a
time i nacionalno gospodarstvo) nije imala nikakve ili veoma male koristi.
Na ovim se primjerima jo jednom potvruje teza o turizmu kao
djelatnosti koja ukljuuje cjelokupno nacionalno gospodarstvo.

4.2. Organizacija turistikog sustava Hrvatske

Podsustav trinih elemenata u Hrvatskoj (kupci - domai i strani i

turistika dobra) percipiramo i objanjavamo na isti nain kao i u ostalim
zemljama. Dakle, radi se o elementima za koje vrijede ista pravila i uloge
kao i u svim ostalim nacionalnim turistikim sustavima.

Podsustav izvrnih elemenata tj. gospodarskih subjekata/poduzea

koji se bave razliitim djelatnostima iz podruja turizma, ine najiru
osnovicu nacionalnog turistikog sustava. Ti subjekti su najee
udrueni u razliite interesne asocijacije koje razvijaju potencijale za
proizvodnju turistikih usluga. To su razliite strukovne udruge odnosno
tzv. sektorske organizacije koje nastaju udruivanjem poduzea radi
promicanja njihovih poslovnih ciljeva, stvaranja povoljnijih uvjeta
poslovanja u mikro i makro okruenju, unapreivanja pojedinih aspekata
poslovanja, objedinjavanja i promicanja cjelokupne ponude itd. U
Hrvatskoj su poznate sljedee sektorske organizacije: Udruenje

70
hrvatskih putnikih agencija (UHPA), Udruenje hotelijera Hrvatske
(HUH), Udruga mailh i obiteljskih hotela Hrvatske, Udruga privatnih
iznajmljivaa; u tu se skupinu mogu ubrojiti i razlliiti klubovi kao npr.
Hrvatski Auto-klub (HAK). Ovdje treba svakako dodati i Gospodarske
komore na razliitim administrativno-teritorijalnim razinama. To su javne
organizacije iji je cilj unapreenje gospodarskog razvoja nekog
podruja koje nastoje povezati pojedine poslovne partnere, ponuditi im
mogunosti kolovanja kadrova te poduzimati razne druge akcije
poticanja poslovanja.

Podsustav upravljakih elemenata obuhvaa elemente koji proizlaze

iz dravnog, regionalnog odnosno lokalnog ustroja, razne nevladine
organizacije te brojne meunarodne organizacije koje vre utjecaj na
funkcioniranje nacionalnih turistikih sustava.

Slubenu - dravnu organizaciju turizma u Hrvatskoj na institucionalnoj

razini formiraju Hrvatski dravni sabor i Vlada RH. Zadatak drave je da
putem svojih institucija djeluje kao glavni faktor usmjeravanja, nadziranja
i korigiranja poslovanja ostalih elemenata u turistikom, ali i u ostalim
sustavima. U operativnom smislu njihove odredbe izvravaju Odbor za
turizam pri Hrvatskom dravnom saboru, upanijski odbori za turizam,
Ministarstvo turizma i Hrvatska turistika zajednica (HTZ).

Kompetencije Ministarstva turizma Republike Hrvatske odnose se

prvenstveno na zakonodavnu incijativu i provedbu zakona, pa se ono u
najirem smislu postavlja kao nositelj strategije turistikog razvoja
Hrvatske. Normativnu infrastrukturu/zakonodavstvo ine deklaracije,
meunarodne konvencije, nacionalno zakonodavstvo i vladine odluke,
poglavito zakoni o ugostiteljskoj i turistikoj djelatnosti, provedbeni
33
pravilnici, uzance itd.

33 Najznaajniji zakoni iz podruja turizma i ugostiteljstva su sljedei: Zakon o pruanju

usluga u turizmu, NN 68/07; NN 88/10; Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (NN 138/06;
(NN 43/09); (NN 88/10); (NN 50/12); (NN 80/13) ; Zakon o turistikim zajednicama i
promicanju hrvatskog turizma NN 152/08; Zakon o boravinoj pristojbi, NN 152/08; NN
43/09; NN 88/10.;NN 152/08; Zakon o turistikom i ostalom graevinskom zemljitu
neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije (NN 92/10); Zakon o turistikoj
inspekciji (NN 19/14)

71
Ministarstvo je zadueno i za definiranje i promicanje mjera turistike
politike, za predstavljanje Hrvatske u inozemstvu u smislu promicanja
suradnje na podruju turizma itd.
Osim Ministarstva turizma, u skupinu upravljakih elemenata
svrstavamo i Turistiku zajednicu Hrvatske koja je nastala iz potrebe da
se uz pomo jednog piramidalno organiziranog modela uspostavi to
bolja komunikacija izmeu svih poduzea i organizacija ukljuenih u
turizam na odreenim teritorijalnim razinama.

Turistika organizacija ustrojena na ovaj nain nastala je iz prvotnih

turistikih drutava, neprofitnih organizacija iji je cilj bio organizirati to
bolju ponudu i prihvat turista u turistikom mjestu.

DODATAK:
DRAVNA ORGANIZACIJA U TURIZMU - POVIJESNI PREGLED

Drava i njeni organi u samim poecima razvoja turizma imaju periferno

znaenje; stoga se s pravom tvrdi da je razvoj turizma poeo odozdo tj. od
samog turistikog podruja - mjesta, odnosno lokalne zajednice. Zato se i
veina prvih organiziranih pokuaja bavljenja turizmom susree u samoj
lokalnoj zajednici i to pod nazivima drutvo za uljepavanje mjesta, drutvo
za prihvat stranaca itd., da bi ve koncem XIX. stoljea dobili jedinstven naziv,
"turistiko drutvo ili turistiki savez. Meu prvim takvim drutvima istiu se
ona osnovana u Montreuxu 1851. godine, u Grenobleu i Hvaru 1868. godine,
itd.
Ta su drutva ve od samog zaetka u sebi nosila klicu spoznaje o sloenosti
fenomena turizma te o potrebi da se na demokratski nain raspravlja o
pitanjima od opeg interesa za samo mjesto te o unapreenje sveukupnim
materijalnih i drutvenih uvjeta potrebnih za daljnji razvitak turizma. O
privatnim, pojedinanim interesima tu se nije raspravljalo, ali se
podrazumijevalo da e vlastitim angamanom za opu dobrobit svoje sredine i
svaki pojedinac napose biti na dobitku.

72
Osim ovog tipa organiziranja na strani turistikih mjesta koja su se brinula za
prihvat turista i njihov ugodan boravak, organizirali su se i tadanji prvi turisti
radi irenja samog rekreativnog i turistikog pokreta i radi zajednikih
putovanja; tako nastaju prve planinarske organizacije i savezi te raznovrsni
alpinistiki (British Alpine Club 1857. g.), biciklistiki klubovi, drutva prijatelja
prirode (London Camping Club 1875.) skautske organizacije, kasnije ferijalni
savezi, itd.

Drugu fazu razvitka ope organizacije turizma oznailo je osnivanje brojnih

nacionalnih turing klubova po razvijenim europskim zemljama (Cycliste Touring
Club Engleske 1878., Touring Club de France 1890., Touring Club Italiano
1894. itd.). Ovi nacionalni turing klubovi predstavljaju prve masovne i
univerzalne organizacije za razvitak i unapreenje svih vrsta i oblika aktivnog
turizma, prve turistike organizacije nacionalnog znaaja s potpuno
izgraenom vertikalnom strukturom i vrlo sloenom unutranjom strukturom.
Iako je velik broj djelatnosti i funkcija turing klubova bio usmjeren na
podsticanje emitivnog turizma, niti receptivna strana turistikog fenomena nije
bila zanemarena. Drugim rijeima turing klubovi su osnivali ugostiteljske kole,
brinuli se za ureenje infrastrukture, izdavali vodie, karte, propagandne
materijale, organizirali kongrese i seminare, osnivali strune komisije za
hotelijerstvo, gastronomiju, zatitu prirode itd.

Potkraj ove druge faze u razvitku ope organizacije turizma dolazi do poetka
stvaranja dravne ili slubene organizacije turizma i to ponajprije kroz razliite
oblike centralnih turistikih ureda prikljuenih ve postojeem administrativnom
aparatu. Prvi takav dravni organ, Nacionalni turistiki ured, ONT osnovan je u
Francuskoj 1910.g. u sklopu Ministarstva javnih radova. Slijedei primjer
Francuske, slini uredi su se poeli osnivati i u ostalim zemljama, ponajprije u
Italiji, a potom i drugdje.

Hrvatska turistika zajednica je organizacija koja ima neprofitni

karakter rada. Upravljako vijee HTZ formiraju preteno predstavnici
poduzetnika, ali organizacija ne funkcionira kao njihova asocijacija.
Podreena je Ministarstvu turizma iji je ministar po funkciji predsjednik
Vijea HTZ. Prema aktualnom zakonskom ureenju, funkcije ove
organizacije definira Zakon o turistikim zajednicama i promicanju
hrvatskog turizma (NN 152/08); Hrvatska turistika zajednica
prvenstveno brine o kvaliteti turistike ponude Hrvatske, o stvaranju
73
identiteta hrvatskog turizma i o njegovom promicanju (o emu se
detaljnije moe vidjeti u tablici br. 5).
Osim HTZ-a kao nacionalnog turistikog organa, postoji i 21 regionalna,
tj. upanijska turistika zajednica te veliki broj turistikih zajednica
gradova, opina i mjesta (broj je podloan estim promjenama jer
postoji mogunost osnivanja, gaenja ili spajanja TZ dvaju ili vie
mjesta).

to se tie naina financiranja HTZ-a, ono se dijelom osigurava iz

dravnog prorauna, dijelom od turistike lanarine i boravine pristojbe.
Od uplaenih sredstava turistike lanarine HTZ dobiva 25% i od
prikupljenih sredstava boravine pristojbe takoe 25%.

U svim zemljama koje se bave turizmom postoji slina, hijerahijski

organizirana struktura koja funkcionira na slian nain kao HTZ, tj. bavi
se prije svega unaprijeivanjem i promocijom turistikog proizvoda
dotine zemlje na razliitim teritorijalnim cjelinama (ENIT u Italiji, Maison
de la France u Francuskoj itd.).

Tablica 5. Obaveze i poslovi HTZ-a

Obveze HTZ-a odreene Zakonom Grupe strunih

poslova
1. Brine se o ukupnoj turistikoj ponudi Republike
Hrvatske - STRATEKI
2. Poduzima mjere i aktivnosti za razvitak turizma MARKETING
u turistiki manje razvijenim dijelovima
Republike
3. Predlae Ministarstvu turizma i Vladi RH
dugoronu koncepciju i strategiju turistikog
marketinga -PROMOTIVNE
4. Organizira istraivanje turistikog trita AKTIVNOSTI
5. Utvruje i provodi programe promidbe od
interesa za turizam Republike i donosi
odgovarajue smjernice
6. Prati kretanja na turistikim tritima i

74
 djelotvornost promotivnih aktivnosti u cjelini i
pojedinih propagandnih akcija, te predlae i
poduzima odgovarajue mjere i aktivnosti
7. Organizira hrvatski turistiki informacijski -INFORMACIJE
sustav sukladno informacijskom sustavu
Hrvatske i europskim standardima
8. Obavlja opu turistiku informativnu slubu,
prikuplja i sreuje sve vrste turistikih - SLUBA
informacija i stavlja ih na raspolaganje javnosti VODIA
9. Brine se o organiziranju i unapreenju slube
turistikih vodia i pratilaca
10.Surauje s NTO u drugim zemljama uz - SURADNJA SA
poduzimanje mjera na ukljuivanju u razliite STRANIM
multinacionalne i regionalne promotivne NTO-ima
turistike programe i projekte
11.Potie i koordinira inicijativu regija, opina,
turistikih mjesta i TZ Zagreba na unapreenju
i promidbi hrvatskog turizma - SURADNJA S
12.Usklauje interese turistikih zajednica mjesta, TURISTIKIM
opina, regija i TZ Zagreb ZAJEDNICAMA
13.Prua potporu turistikim zajednicama mjesta,
opina, regija i TZ Zagreba u obavljanju
njihovih zadaa
14.Koordinira nain i opseg ispunjavanja zadaa
turistikih zajednica mjesta, opina, regija i TZ
Zagreb
15.Provodi struni nadzor nad djelovanjem
turistikih zajednica mjesta, regija, opina i TZ
Zagreb ukoliko se ne radi o poslovima
upravljanja imovinom
16.Potie i koordinira inicijativu turistikih
zajednica i svih gospodarskih i drugih
subjekata u turizmu koji djeluju posredno i -KOORDINACIJA
neposredno na unapreenje i promidbu SUBJEKATA U
hrvatskog turizma TURIZMU

75
4.3. Meunarodne organizacije u turizmu

Rast meunarodnog turizma utjecao je na potrebu sve vee suradnje i

kooperacije meu pojedincima, poduzeima, asocijacijama i vladama u
pojedinim zemljama pa se osnivaju i razliite meunarodne organizacije,
nastale ugovorom izmeu zemalja, ije lanice zastupaju izabrani
delegati tih zemalja. Tako je najpoznatija meu njima Svjetska turistika
organizacija (WTO) koja ukljuuje 134 zemlje lanice34 i preko 300
pridruenih lanica s podruja javnog i privatnog sektora. Na svjetskoj
razini znaajna je i uloga Organizacije ujedinjenih naroda koja
povremeno preko svojih agencija djeluje i na podruju turizma (npr.
Svjetska zdravstvena organizacija, Program UN-a za razvoj,
Meunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva, Konferencija UN-a za
trgovinu i razvoj itd.). U internacionalne organizacije ubrajaju se i
organizacije koje okupljaju i promiu interese pojedinaca, poduzea,
asocijacija i sl. kao npr. Meunarodno udruenje turistikih eksperata -
AIEST, Meunarodno udruenje hotelijera - IHA, Univerzalna federacija
udruga putnikih agencija UFTAA, Svjetsko vijee za putovanja i
turizam - WTTC itd. Postoje i regionalne udruge koje se bave
problemima turizma, primjerice Europska komisija za turizam (European
Travel Commision), Vijee Europe itd. Znaajna je i Organizacija za
ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u kojoj djeluje Komitet za turizam.
Velik broj meunarodnih organizacija vri snaan utjecaj na nacionalni
turistiki sustav te ih stoga s pravom smatramo dijelom ili elementom
tog sustava.

34
Hrvatska je lanicom WTO-a postala 1993.g.
76
Pitanja za ponavljanje:

1. to je sustav i kako ga definiramo?

2. Koje vrste sustava poznajete?
3. Nabrojite glavna svojstva sustava?
4. Kako se sprijeava nastajanje nereda/entropije u sustavu?
5. Zato turizam moemo objasniti uz pomo teorije sustava?
6. U koju skupinu sustava spada turizam?
7. Da li se turizam moe promatrati kao samostalan sustav i
podsustav hijerarhijski vieg sustava - objasnite?!
8. Koji su osnovni podsustavi unutar turistikog sustava?
9. Koji su osnovni elementi upravljakog, a koji trinog i
izvrnog podsustava turizma ?
10. Navedite osnovne elemente upravljakog podsustava u
Hrvatskoj!
11. Koja je uloga Ministarstva turizma, a koja Hrvatske turistike
zajednice?
12. Opiite sustav turistikih zajednica u Hrvatskoj!
13. Koje meunarodne organizacije zaduene za turizam
poznajete?

77
5. TURISTIKO TRITE MJESTO SUSRETANJA TURISTIKE
PONUDE I POTRANJE

5.1. Turizam u krunom toku ekonomskog procesa

U trinoj privredi odnosi izmeu proizvoaa i potroaa uspostavlja se

i oblikuje na tritu. Trite je mehanizam koji nesvjesno vri
koordinaciju ljudi, aktivnosti i poduzea preko sistema cijena. To je
mjesto gdje kupci i prodavai, u meuodnosu odreuju cijenu i koliinu
dobara, koja e se potroiti u krunom toku ekonomskog procesa.
Trite nije mjesto kojeg je netko izmislio, ve nesvjesni i nevidljivi
sustav komunikacija.35 Trini odnosi ponuditelja i traitelja su sloeni,
jer se ostvaruju na dvije razliite vrste trita; na tritu faktora ili
proizvodnih inilaca i na tritu dobara, ili proizvoda i usluga (shema 9).

Shema 8. Turizam u krunom toku ekonomskog procesa

Usluge rada, kapitala, prirodnih resursa i poduzetnikih sposobnosti

Nadnice, kamata, renta i profit

TRITE
FAKTORA
Porezi i davanja Plaanja TURISTIKA
KUANSTVA PRIVREDA
DRAVA

Usluge TRITE Robe i

usluge
TURISTIKIH
PROIZVODA
Novani izdaci za turistike robe i usluge

Turistike robe i usluge

Izvor: vlastiti prikaz

(Turistiki) potroai i proizvoai se najprije susreu na tritu faktora,

tj. resursa na kojem potroai prodaju resurse kojima raspolau (radnu
snagu, kapital ili prirodna dobra), a proizvoai ih kupuju da bi mogli
pokrenuti proces proizvodnje (turistikih) dobara i usluga. Proizvoai za

35
Duli A. u : Duli, A., Petri, L., op.cit., 2001., str. 50-52.
78
kupljene resurse potroaima isplauju dohodak koji moe poprimiti
oblik plae ili najamnine (za iznajmljenu radnu snagu), rente (po osnovi
raspolaganja nekim prirodnim dobrom ili nekretninom) ili kamate,
odnosno profita (po osnovi raspolaganja kapitalom). Dohotkom kojega
su ostvarili na tritu faktora potroai odlaze na trite (turistikih)
dobara i tamo kupuju razliita dobra koja proizvoai prodaju i po toj
osnovi stjeu prihode iz kojih ponovno pokreu novi proizvodni ciklus i
podmiruju svoje potrebe.

Kljuni ekonomski problemi koji se rjeavaju na tritu za svako

poduzee, privredni sektor i privredu u cjelini su: TO e se proizvoditi,
KAKO e se proizvoditi i ZA KOGA e se proizvoditi odreena dobra.

U nacionalnoj ponudi dobara sudjeluju svi domai gospodarski subjekti,

mnogobrojna poduzea iz razliitih djelatnosti koja prodaju svoje
proizvode na domaem tritu, te strani subjekti ija se roba uvozi i
prodaje na domaem tritu.

Trinim mehanizmom ponude i potranje uspostavlja se opa

ravnotea na razini nacionalne privrede, kao posljedica djelovanja svih
parcijalnih trita unutar nacionalne privrede, izmeu ostaloga i
turistikog trita.

5.2. Osnovna obiljeja turistikog trita

Turistiko se trite razlikuje od ostalih parcijalnih trita po bitnim

obiljejima, to je i prikazano u narednom prikazu i objanjeno u
popratnom tekstu:

79
 Shema 9. Razlika izmeu djelovanja robnog i turistikog trita

Robno trite Turistiko trite

roba turist

ponuda potranja tur. ponuda turistika potranja

novac novac

ponuda potranja tur. ponuda turistika potranja

Turistika ponuda je odvojena od potranje to znai da kupac mora

doi - putovati na mjesta gdje se locirala ponuda. Turistika ponuda, s
obzirom na svoj karakter, moe komunicirati s turistikom potranjom,
dakle sa svojim kupcima samo specifinim putevima i nainima. Za
pojednostavljenje kontakata, informacija i poslovanja formirani su i
uspjeno djeluju turistiki posrednici, koji su u pravilu locirani unutar
trita potranje.

Turistika potranja putuje turistikoj ponudi. Na ostalim, robnim

tritima proizvoa, odnosno dobavlja alje robu distributerima ili
maloprodajnoj mrei, dakle to je mogue blie kupcima te robe. Drugim
rijeima, roba putuje kupcu, formirajui tako razliita trita. To znai da
mjesto proizvodnje robe i mjesto prodaje te robe nije u pravilu identino,
tj. robna trita ne oznaavaju istovremeno i mjesto proizvodnje i
potronje.

Na turistikom tritu, proces spajanja ponude i potranje na tritu je

potpuno suprotan. Turist - kupac putuje u mjesto koncentrirane turistike
ponude, gdje oekuje ispunjenje, zadovoljavanje svojih turistikih
potreba, odnosno motiva. Dakle, ponuda i potranja se susreu na
samom mjestu proizvodnje turistikih usluga.

Na turistikom tritu i novac putuje ka turistikoj ponudi, jer se

statine turistike usluge mogu koristiti i plaati (u pravilu) samo na
licu mjesta. Vano je istaknuti da postoje i drugi oblici plaanja, naroito

80
u posrednikom plaanju, gdje su obraun i termini plaanja predmet
ugovora izmeu hotelijera i putnike agencije.

Zbog nemogunosti turistike ponude da se kupcima prezentira

direktno, specifina je i promidba turistikog dobra.

Kako bi bolje razjasnili pojam i nain djelovanja turistikog trita

poeljno je dati odgovor na sljedea pitanja:
- Gdje je to mjesto na kojem se susreu turistika ponuda i turistika
potranja, odnosno kupci i prodavai?
- U koje se vrijeme susreu?
- Kako funkcionira turistiko trite?

Ad a) Receptivne turistike zemlje, odnosno turistike destinacije, bez

obzira na prostorni obuhvat su podruja gdje se koncentrira turistika
ponuda. Meutim, ovu je kategoriju teko odrediti jer se turisti prema
statistikim kriterijima mogu smjestiti i kod rodbine ili prijatelja. Stoga
je, uvjetno reeno turistiko trite svuda oko nas, jer neprestano dolazi
do susreta ponude i potranje, od pojedinanih do masovnih, naglaeno
turistikih situacija.

Ad b) I ovaj se odgovor moe generalizirati. Prije svega, injenica je da

postoje u pravilu dvije turistike sezone, ljetna i zimska, kada se realizira
najvei dio turistikog prometa.
Postoje i dva vremenska ciklusa (predsezona i podsezona) kada se
takoer odvijaju velike migracije. No istovremeno, to ne znai da izvan
tog vremena nema turistikih putovanja. Tako se moe rei da se putuje
365 dana u godini, ali s obzirom na glavninu putovanja moe se govoriti
o dvije glavne sezone.

Ad c) S obzirom da na turistikom tritu djeluje iznimno velik broj

subjekata i to direktno ukljuenih kao i onih koji indirektno vre utjecaj
na turizam, svi oni svojim aktivnostima pridonose funkcioniranju
turistikog trita. Svjetska turistika organizacija tako istie: Dvije

81
velike grupe imbenika odreuju turistiku ponudu i potranju, tj. vanjski
faktori i trine snage36.

Vanjski faktori koji utjeu na turizam su:

gospodarski i financijski razvitak
demografske i socijalne promjene
tehnoloke inovacije i poboljanje
investicije u infrastrukturu, opremu i ureaje
politiki, zakonodavni i pravni imbenici
planiranje i utjecaj na okoli
razvitak trgovanja
sigurnost putovanja.

Kljune trine snage koje direktno utjeu na potranju, ponudu i

distribuciju turistikih proizvoda i usluga:
znanje potroaa o mogunostima turizma i turistikim zahtjevima
razvoj proizvoda destinacije i razvitak proizvoda/usluga kod
privatnog sektora
trendovi u strukturi putovanja i turistikom operativnom sektoru,
marketingu i
ponuda strunog i iskusnog ljudskog potencijala.

Iz reenog se moe zakljuiti da gotovo nema ljudske aktivnosti koja na

bilo koji nain ne djeluje na turistiko trite ili openito na turizam.

Pitanja za ponavljanje:

1. to je trite i koje su mu funkcije?

2. Gdje se susreu potroai i proizvoai (na kojim tritima)?
3. Kako poimamo turistiko trite?
4. Koje su karakteristike turistikog trita (po emu se razlikuje
od robnih trita)?
5. Navedite vanjske faktore koji utjeu na turizam!
6. Navedite trine snage koje utjeu na turizam!

36
WTO, Global Tourism Forecasts to the Year 2000 and Beyond, Vol I, The
World Madrid, 1995, str. VIII, preuzeto iz Pirjevac, Kesar, op. cit., 2002, str. 70.
82
5.3. Uloga poduzea turistikog posredovanja agencija na
turistikom tritu

Poduzea turistikog posredovanja, kao to i sam naziv kae, posreduju

izmeu turistike ponude i turistike potranje tj. povezuju dislocirane
sudionike suprotnih polova turistikog trita. Pod pojmom turistiki
posrednici najee podrazumijevamo putnike (turistike) agencije, tj.
privredne subjekte koji potencijalnim klijentima daju razliite vrste
usluga, a najvanije meu njima su prodaja vlastitog proizvoda-
turistikog aranmana.
Putnike agencije moemo dijeliti s obzirom na razliite kriterije i to;
prema sjeditu organizacije, prema predmetu poslovanja, prema
37
organizaciji i podruju djelovanja.

Shema 10. Podjele agencija

EMITIVNE
PREMA SJEDITU ORGANIZACIJE
RECEPTIVNE

DETALJISTIKE
PREMA PREDMETU POSLOVANJA GROSISTIKE
(tour operatori)
KOMBINIRANE

POJEDINANE
PREMA ORGANIZACIJI
S MREOM
POSLOVNICA

MEUNARODNE
PREMA PODRUJU DJELOVANJA NACIONALNE
REGIONALNE
LOKALNE

37
Weber, S., Mikai, V., op. cit., 1999., str. 129.
83
Meutim, bez obzira na razliitost kriterija podjele, najuobiajenija je
podjela prema predmetu poslovanja. Prema toj podjeli agencije se dijele
na detaljiste, odnosno putnike agencije ili retailere i grosiste
odnosno tour operatore.

Putnike agencije vre sljedee funkcije:

posrednika (posreduje izmeu potroaa i davatelja razliitih
usluga, kao i izmeu razliitih davatelja usluga, npr. prijevoznika i
hotelijera, ili hotelijera i kulturnih institucija ...);
informativno - savjetodavna (davanje raznih informacija i savjeta u
vezi putovanja, boravka u destinaciji itd.);
organizacijska (stvaranje paket aranmana);
promotivna;
razliite druge usluge - pribavljanje putnih isprava, prodaja karata za
utakmice, priredbe, pribavljanje osiguranja u sluaju nesree ili
gubitka prtljage, prodaja prospekata i suvenira, mjenjaki poslovi ili
iznajmljivanje vlastitih prijevoznih sredstava, osiguravanje vodikih
usluga itd.

Agencija se, dakle, na tritu moe pojaviti kao poduzetnik, posrednik,

savjetnik i propagator38.

Djelatnost turistikih agencija - retailera temelji se najveim dijelom na

posrednikoj ulozi na temelju ega dobiva proviziju. Ona obavlja poslove
u vlastito ime, ali za tui raun (za hotele, prijevoznike, touroperatore,
banke, osiguravajua drutva. Osnovni razlozi koritenja posrednika:
1. povoljnija cijena cjelokupnog putovanja od one koju bi turista morao
platiti obraajui se sam prijevozniku, hotelijeru, itd;
2. mogue tekoe pri stupanju u vezu s ponuaima turistikih usluga
bilo zbog njihove udaljenosti, kratkoe vremena, motiva putovanja,
itd;
3. elja za izbjegavanjem rizika pri organizaciji putovanja.

Tour operator je agencija grosist koja, objedinjujui usluge razliitih

ponuaa kreira i organizira tzv. paualna putovanja na veliko u svoje

38
Vukoni, B., Turistike agencije, kolska knjiga, Zagreb,1993., str. 51.
84
ime i za svoj raun za jo nepoznate kupce te na toj osnovi kontinuirano
ostvaruje glavni izvor svojih prihoda.39

Naredna tablica pokazuje osnovne razlike izmeu agencije i tour

operatora:

Tablica 6. Osnovne razlike izmeu agencije i tour operatora

TOUROPERATOR PUTNIKA AGENCIJA

trgovac na veliko
poduzetnik i posrednik
kupuje u vlastito ime, i za svoj
raun
kreira vlastiti proizvod
osnovni izvor prihoda;
prodaja vlastitih proizvoda
snosi rizik za neprodane
kapacitete
u pravilu nema izravan
kontakt s klijentima
prodaju svojih proizvoda vri
najee koristei posrednike
lokacija nije presudna za
uspjeno poslovanje
glavna funkcija:
organizatorska
ima na tritu specifinu
informativno - savjetodavnu
funkciju
promocijska funkcija vrlo
znaajna
Izvor: avlek, N., Tour operatori i svjetski turizam; Golden marketing Zagreb,
1998, str. 61.
trgovac na malo
posrednik
prodaje usluge u svoje ime,
ali za tui raun
plasira na tritu tue
proizvode
osnovni izvor prihoda:
provizija
ne snosi rizik neprodanih
kapaciteta
ima izravan kontakt s
klijentima
vri izravnu prodaju
klijentima
lokacija vrlo bitna za uspjeh
poslovanja
glavna funkcija:posrednika
prevladava opa
informativno-savjetodavna
funkcija
vrlo izraena komercijalno-
propagandna funkcija

39
avlek, N., op. cit.,1998. str. 53.
85
Paket aranman moemo definirati kao "unaprijed araniranu
kombinaciju ne manje od dvaju sljedeih elemenata, prodanu ili
ponuenu na tritu po jedinstvenoj cijeni, kad usluge traju dulje od sata
ili ukljuuju jedno noenje: prijevoz, smjetaj i prehrana te ostale
turistike usluge nevezane s transportom i smjetajem koje ine
znaajan dio paket aranmana (ovise o matovitosti agencije i
zainteresiranosti potencijalnih putnika)40.

U strukturi prodajne cijene paket putovanja na smjetaj i prijevoz otpada

oko 40% od ukupne cijene, dok na provizije agencijama i samom tour
operatoru otpada po 10 %.
Touroperator u svome poslovanju sklapa brojne ugovore s treim
partnerima, a posebno istiemo ugovor o alotmanu; to je ugovor s
hotelijerima prema kojemu se hotel obavezuje staviti touroperatoru na
raspolaganje odreeni dio svojih kapaciteta u odreenom vremenskom
razdoblju, a ovi su obavezuju da e ih sukcesivno puniti svojim gostima;
rizik nepopunjavanja kapaciteta snosi touroperator.

U touroperatorskom poslovanju danas se deavaju izrazito snani

procesi integriranja (koncentracije) kapitala. Ionako mone
touroperatorske kompanije spajaju se s drugim touroperatorima, kao i s
ugostiteljskim poduzeima, prijevoznicima, trgovakim i financijskim
institucijama, stvarajui tzv. vertikalno integrirane sustave.
Jedan od najmonijih takvih sustava je njemaki TUI koji u vlasnitvu ili
suvlasnitvu ima:
preko 100 hotela u raznim destinacijama, s preko 150.000 leajeva,
od toga samo na Kanarima 18.000 (2003. godine 290 hotela i 76 000
soba)
4 arter zrakoplovne kompanije s ukupno 90 aviona (20.000
sjedita),
81 touroperatora, kontrolira preko 3.200 turistikih agencija koje
prodaju njegove aranmane te 21 receptivnu turistiku agenciju,
zapoljava preko 46.000 osoba,
kontrolira preko 70% europskog trita organiziranih putovanja.

40
Prema Downes, J. L., Legal Liabilities in the European Travel Trade; The EC
Package Travel Directive, Part 1, Travel and Tourism Analyst. EIU, London, No
1, 1993.
86
Osim TUI-a mone touroperatorske kompanije su i My travel, Thomas
Cook, Horizon i drugi. Naredni grafovi pokazuju trini udjel
najznaajnijih touroperatora na njemakom i britanskom tritu, kao
najznaajnijim tritima organiziranih putovanja.

Grafikon 2.

V o d ei tu ro p erato ri n a N jem ako m tr itu (2000.-

2001.)

Pr ih o d u mil. 8929
9000
Eu r a 8000 7070
7000
6000 5325
5000
4000
3000
2000 1698 1680
1000
0
T UI T h o ma s R e we FTI Allto u rs
Cook

Izvor: prema avlek, N., zapisi s predavanja, EF Zagreb, 2004.

Grafikon 3.

Glavni turoperatori na britanskom tritu

5000 4600
4000
4000
2700
Prihod u mil. 3000
Eura 1900
2000
1100
1000
0
My Travel Thomson First Thomas Kuoni
Choice Cook

Izvor: isto

87
 Pitanja za ponavljanje:

1. to su to poduzea turistikog posredovanja?

2. Prema kojim kriterijima dijelimo agencije?
3. Koji su osnovni poslovi/funkcije turistikih agencija?
4. to je touroperator?
5. Navedite osnovne razlike izmeu turistikih agencija i
touroperatora!
6. to je alotman?

5.4. Turistika ponuda pojam i sadraj

Turistika ponuda predstavlja koliinu roba i usluga koje se nudi

turistima na odreenom turistikom tritu, u odreeno vrijeme i po
odreenoj cijeni.

U najirem smislu rijei turistika ponuda podrazumijeva sve

gospodarske i drutvene sudionike jedne zemlje koji na direktan ili
indirektan nain pridonose irenju i razliitosti ukupne ponude i time
moguem poveanju turistike potronje, kao ekonomske rezultante
privremenog boravka domaih ili inozemnih turista.
Na turistiku ponudu utjeu brojni imbenici s podruja:
- drutva (vrijednosti i norme, drutveni poredak, slobodno vrijeme,
kulturno-povijesna ponuda),
- gospodarstva (stupanj gospodarske razvijenosti, devizne potrebe,
cijene i devizni teajevi, infrastruktura, radna mjesta i uvjeti
proizvodnje itd.),
- okoline (klima, pejsa, geografski poloaj, flora i fauna),
- utjecaji potranje (motivi, ukusi, moda itd.),
- drave (zakonodavstvo, devizni, carinski, granini propisi,
meunarodni odnosi) i

88
- poduzea (razvijenost poduzetnitva, stupanj razvijenosti tehnike i
tehnologije, ponuda radne snage, trokovi proizvodnje itd.).41

Turistika ponuda ima odreene karakteristike koje je potrebno

dobro poznavati da bi se na tim saznanjima mogao graditi trini nastup.
To su:
dislociranost od potranje
heterogenost ponude (sloenost, kompleksnost)
statinost ponude (vezanost uz odreeni prostor)
sezonski karakter ponude (bilo da se radi o ljetnoj ili zimskoj sezoni,
iako ova karakteristika postaje relativno sve manje znaajna budui
da se nastoji sezonu produiti, odnosno ravnomjernije rasporediti i
na ostatak godine)
neelastinost, odnosno relativna eleastinost; za ponudu se esto
kae da je neelastina tj. da se njeni kapaciteti ne mogu
prilagoavati promjenama cijena, odnosno potranje. Ovu tvrdnju
treba relativizirati budui da turistika ponuda predstavlja cijeli niz
dobara od kojih su neka veoma prilagodljiva na promjene cijena (np.
suveniri, prehrana i sl.) dok su neka druga, npr. ponuda hotelskih
kapaciteta na kratak rok fiksna, dakle neelastina.

5.4.1. Elementi turistike ponude

42
Sam pojam turistike ponude u najuem smislu rijei obuhvaa :
a) atraktivne elemente
b) komunikativne ili komunikacijske elemente
c) receptivne elemente.

Ad a) U atraktivne elemente ponude ubrajamo prirodne ili biotropne

elemente i drutvene ili atropine elemente ili atrakcije.

41
Prema; Freyer, W., Tourismus, Oldenbourg Verlag, Munchen, 1988, str. 107.
42
Podjela izvrena prema; Markovi S., i Z. Osnove turizma, kolska knjiga
Zagreb, 1970.
89
Ad b) U komunikativne/komunikacijske elemente ubrajamo kompletnu
prometnu infrastrukturu kao i same vrste prijevoznih sredstava u
destinaciji.

Ad c) Receptivni elementi ponude su, u najuem smislu restauraterstvo i

hotelijerstvo, tj. objekti namijenjeni prehrani i smjetaju turista.

5.4.1.1. Atraktivni elementi turistike ponude

Pod pojmom turistike atrakcije smatramo "ona osobito privlaiva

obiljeja destinacije, tj. one resurse koji su u odreenoj mjeri prilagoeni
i dostupni za turistiko razgledavanje te ne zahtijevaju poseban napor
43
da se otkriju i da se u njma uiva.

Prirodni atraktivni elementi ponude su:

Klima (posebice mediteranskog tipa); poznata su neka naa mjesta
po broju sunanih sati, npr, Hvar 2 715 sunanih sati godinje,
Dubrovnik 2 630, Mali Loinj 2 448, Rab 2 479 itd., osim toga i
koliina vlage je jedno od mjerila ugodnosti klime, npr. optimalna
koliina se kree izmeu 45% i 75%, a u naem primorju je
prosjeno izmeu 60% i 80%);
Reljef, odnosno geomorfoloka obiljeja (npr. razvedenost obalnog
pojasa; hrvatska obala je jedna od najrazvedenijih u Europi, odmah
iza Norveke);
Flora i fauna (posebno endemskog karaktera; specifini oblik
ponude koja se temelji na ovom elementu su npr. safari parkovi);
Hidrografski elementi (jezera, rijeke, ljekoviti izvori, mora, te njihova
svojstva kao npr. slanost, temperatura, visina valova, boja i
prozirnost...). Osim navedenih initelja, mogu se istaknuti i neke
prirodne pojave kao posebni faktori privlanosti, kao npr. polarna
svjetlost, fatamorgana, ali i prirodne rijetkosti kao npr. gejziri,
vulkani, kanjoni, spilje, ali i cijeli zatieni kompleksi kao npr.
nacionalni parkovi, rezervati prirode itd.

43
Weber, S., Mikai, V., op. cit, 1998, str. 90.
90
Drutveni atraktivni elementi ponude su sve, od strane ovjeka stvorene
atrakcije, bilo u prolim ili sadanjim vremenima, te najrazliitije vrste
zabavnih, rekreativnih, kulturnih i edukativnih sadraja koji upotpunjuju
turistiku ponudu.
To su:
kulturno-povijesni spomenici,
kulturne ustanove (muzeji, kazalita,galerije, arhivi, knjnice,
botanike i zooloke zbirke),
ustanove u kojima se odvijaju sportske i gospodarske priredbe,
festivali i manifestacije,
obrazovne institucije itd.

Na listi zatiene svjetske batine koju vodi meunarodna organizacija

UNESCO nalazi se preko 300 prirodnih i kulturnih znamenitosti koje se
ujedno izdvajaju i kao najvanije turistike atrakcije. U njih su s podruja
Hrvatske ukljueni NP Plitvika jezera, stari grad Dubrovnik, Trogir,
Dioklecijanova palaa, Eufrazijeva bazilika u Poreu, a planina Velebit je
posebno zatiena kao svjetski rezervat biosfere. 44

S obzirom na stupanj privlanosti, atrakcije mogu biti primarne

(stacionarne) ili sekundarne (vizitacijsko-izletnike). Primarne
atrakcije su one koje utjeu na stvaranje motivacije da se destinacija
posjeti, tj. iji je stupanj privlanosti toliko jak da podstie turistiku
potranju. Sekundane atrakcije nisu kljune za donoenje odluke o
putovanju u destinaciju, ali ih turisti posjeuju zbog blizine glavnoj
atrakciji.

Atrakcije odnosno znamenitosti se u Hrvatskoj klasificiraju na sljedei

45
nain :

1. PRIRODNE ZNAMENITOSTI: nacionalni park, park prirode, strogi

rezervat, posebni rezervat, park uma, zatieni krajolik, spomenik
prirode, spomenik parkovne arhitekture i drugo.

44
Vidjeti detaljnije o ulozi kulturne batine u razvoju turizma u: Gei, S., Turizam
i kulturno civilizacijsko nasljee, Veleuilite, Split, 2002.
45
Republika Hrvatska, Dravni zavod za statistiku, Turizam u 2001, 1162 ,
Zagreb, 2002.
91
 Nacionalni park je prostrano, preteno neizmijenjeno podruje
iznimnih i viestrukih prirodnih vrijednosti, a obuhvaa jedan ili vie
sauvanih ili neznatno izmijenjenih ekolokih sustava.
Park prirode je prostorno prirodno ili dijelo kultivirano podruje s
naglaenim estetskim, ekolokim, odgojno obrazovnim, kulturno-
povijesnim i turistiko-rekreacijskim vrijednostima.
Strogi rezervat je podruje s neizmijenjenom ili neznatno
izmijenjenom sveukupnom prirodom, a namijenjen je iskljuivo
znanstvenom istraivanju kojim se ne mijenja bioloka raznolikost,
izvornost prirode i ne ugroava slobodno odvijanje prirodnih procesa.
Park uma je prirodna ili saena uma vee pejsane vrijednosti, a
namijenjena odmoru i rekreaciji.
Zatieni krajolik je prirodni ili kultivirani predio vee estetske ili
kulturno-povijesne vrijednosti ili krajolik karakteristian za odreeno
podruje.
Spomenik prirode je pojedinani neizmijenjeni dio ili skupine
dijelova ive ili neive prirode, koji ima znanstvenu, estetsku ili
kulturno-povijesnu vrijednost. Spomenik prirode moe biti geoloki,
geomorfoloki, botaniki, prostorno mali botaniki i zooloki krajolik i
sl.
Spomenik parkovne arhitekture je artificijelno (na umjetan nain)
oblikovan prostor (perivoj, botaniki vrtm, arboretum, gradski park,
drvored, skupina i pojedinana stabla kao i drugi oblici vrtnog i
parkovnog oblikovanja) koji ima veu estetsku, stilsku, umjetniku,
znanstvenu ili kulturno povijesnu vrijednost.

2. KULTURNE ZNAMENITOSTI: stari grad, dvorac, rudnik, samostan,

rodni dom, ekoselo, muzej, galerija i spomenik kulture,

3. VJERSKO SREDITE

4. MANIFESTACIJE: koncerti, festivali, ljetne igre, kazaline predstave,

sportske manifestacije i ostale manifestacije.

5. IGRANICE (CASINO)

92
6. KUPALITA: termalna kupalita, kupalita na obali Jadrana i ostala
kupalita,

7. SAJMOVI

8. OSTALO: zooloki vrt, akvarij, arboretum, botaniki vrt, ostalo.

Danas je u jaanju trend posjete raznim tematskim parkovima i

zabavnim centrima, pa se destinacije naprosto natjeu koja e svojim
posjetiteljima pruiti to neobinije i privlanije zabavno-rekreacijske
sadraje. Naredna tablica pokazuje interesantne podatke o
posjeenosti takvih sadraja u Europi.

Tablica 7.Tematski parkovi u Europi

Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_amusement_park_attendance_figures

93
5.4.1.2. Komunikacijski elementi turistike ponude

U ovu skupinu elemenata turistike ponude ubrajaju se, ne samo razne

vrste prijevoznih sredstava, nego i sva prometna infrastruktura koja slui
boljem povezivanju destinacije sa potencijalnim tritima. Upravo o
razvijenosti infrastrukture (prvenstveno cestovne) uveliko ovisi i stupanj
atraktivnosti pojedinog podruja, odnosno zemlje.

Od svih vrsta prijevoznih sredstava u turistikom prometu, najznaajniju

ulogu na svjetskoj razini svakako zauzima zrani promet. Pri tome,
naravno, prednjae dalekoistone i junoamerike destinacije. Rastu
avio prometa svakako je doprinio proces deregulacije i ukidanja
ograniavajuih propisa zranog prijevoza u SAD-u i EU, ime je dolo i
do sniavanja cijena avio karata. Daljnjem rastu putnikog avioprometa
doprinose i neki drugi trendovi. Prije svega rije je o pojavi tzv. low-cost
carriera, tj. niskotarifnih zrakoplovnih kompanija (kao to su Ryan Air,
JetAir itd.) koje nude reduciranu uslugu prijevoza bez dodatnih usliuga,
ali zato po iznimno niskim cijenama.
Osim toga, u prilog putnicima ide i proces okrupnjavanja tj. integriranja
avio kompanija, uslijed ega dolazi do reduciranja trokova te sniavanja
cijena karata. 2005. g. tritem dominiraju tri velika zrana saveza:
1. The Star Alliance; Lufthansa, United Airlines, Canada Air, Air
New Zealan, All Nippon Airlines, Australian Airlines Group, British
Midlands, Mexicana Airlines, Scandinavian Airlines, Singapore
Airlines, Thai and Varig, Croatian Airlines,
2. Oneworld; American Airlines, British Airlines, Aer Lingus, Cathay
Pacific, Finnair, Iberia, Lan-Chile, Quantas,
3. The Sky Team: Air France, Delta, AeroMexico, Alitalia, Czech
Airlines, Korean Air Lines, KLM, Nortwest i Continental.

Cestovni promet, dakako, i dalje je, uz zrani, dominantan vid prijevoza

putnika posebno na kraim izletima i u destinacijama koje su blie
njihovu domicilu. Automobil prua osjeaj slobode, nesputanosti i koriste
ga putnici koji putuju u individualnom aranmanu. S obzirom da u svijetu
jaa trend eih i kraih odmora te izleta, izvjesno je da e automobil i
dalje dobivati na znaenju, tim vie to i standard ivljenja danas sve
vie namee posjedovanje automobila kao nunost. Primjerice, u

94
razdoblju od 1970. do 1990. g. u svijetu je broj automobila porastao sa
cca 190 mil. na cca 450 mil., od ega samo u Europi sa 68 mil na 185
mil.46
Znaajno je istaknuti i ulogu autobusa u prijevozu putnika, posebno kod
organiziranih charter putovanja. Ovaj vid turistikog prijevoza od velikog
je znaenja posebno u razdoblju pod i pred sezone.

Uloga brodskog prijevoza u turizmu danas se najvie sagledava kroz

porast interesa za tzv. cruising turizmom. Prema podacima WTO-a47
broj putnika na velikim brodovima za kruna krstarenja porastao je s
4,02 milijuna u 1989. g. na 9,61 milijuna putnika u 2000. g., odnosno
oko oko 13 milijuna putnika u 2010.
Putnici na cruiserima ostvaruju do 2% ukupnih meunarodnih turistikih
dolazaka.

U cruisingu je danas ukljueno preko 300 brodova, no jo uvijek

sudjeluje s manje od 1% ukupnih hotelskih kapaciteta.

Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku48 u razdoblju od sijenja

do studenoga 2011. godine u Hrvatskoj je ostvareno 777 krunih
putovanja. Broj putnika na brodovima iznosio je 1 075 176, a broj dana
boravka bio je 1546.
U strukturi krunih putovanja stranih brodova najvie stranih brodova na
krunim putovanjima svoj prvi ulazak u teritorijalno more Republike
Hrvatske evidentiralo je u Dubrovako-neretvanskoj (70,7%) i Splitsko-
dalmatinskoj upaniji (14,2%), to je ukupno 84,9%. Ostalih 15,1%
stranih brodova na krunim putovanjima svoj prvi ulazak u teritorijalno
more Republike Hrvatske evidentiralo je u ostale etiri upanije:
Zadarskoj (7,8%), ibensko-kninskoj (3,8%), Istarskoj (3,1%) te
Primorsko-goranskoj (0,4%).

46
Lickorish, Jenkins, op. cit., prijevod 2006., str. 146.
47
WTO, Worldwide Cruise Ship Activity, Madrid, 2003., str.10.
48
DZS , Priopenje, br. 4.4.6/6.
95
Rezultati studije Instituta za turizam "Strategija razvoja cruising
turizma"49, pokazuje da je prosjena potronja po putniku s cruisera za
vrijeme boravka u destinaciji 50 eura, ali, izuzmu li se takse brodara,
prosjena realizirana potronja putnika u destinaciji iznosi oko 39 eura, a
posade 29 eura po osobi. Pri tome, gosti na manjim brodovima, s manje
od 200 putnika troe i vie od 100 eura na dan, bez noenja.

ak 80 posto putnika i 68 posto brodova zasad jo dolazi u Dubrovnik,

ali istodobno ti gosti u Dubrovniku najmanje troe. Razlog tome su
suveniri, na koje turisti troe najvie novca, a koji svojom originalnou
ne opravdavaju cijene, ali je razlog zasigurno i prevelika guva koja se u
Dubrovniku stvara zbog velikog broja stacionarnih turista, izletnika i
gostiju s cruisera koji se istodobno nau u staroj jezgri Grada. Zboga
toga Dubrovnik mora poraditi na redistribuciji rasporeda dolazaka
cruisera u luku, kako bi smanjio pritisak.

U nastavku je prikazana struktura potronje gostiju s cruisera u

hrvatskim obalnim destinacijama, preuzeta s prezentacije prvih rezultata
studije Instituta za turizam.

49
Preuzeto s: http://www.mint.hr/UserDocsImages/SAZETAK-Studija-
kruzing.pdf (25.02.2012.)
96
Prikaz 1. Potronja putnika s cruisera

Izvor: Institut za turiuzam; Studija razvoja kruzing turizma,

http://www.mint.hr/UserDocsImages/SAZETAK-Studija-kruzing.pdf

Prema anketnim istraivanjima stranih turista (TOMAS istraivanja)

stranci su u Hrvatsku najvie dolazili automobilom i to u prosjeku oko 80
%, dok zrakoplove, prema posljednjim rezultatima koristi oko 8%
putnika.

97
Prikaz 2. Koritenje prijevoznih sredstava u RH

Izvor: Institut za turizam, TOMAS istraivanje, 2010.

5.4.1.3. Receptivni elementi turistike ponude

U receptivne (prijamne, prihvatne) elemente ubrajamo sve objekte koji

slue za prihvat i prehranu gostiju i koji njihovom boravku pruaju
odreeni rekreacijski sadraj. Iako potranja za nekom destinacijom
ovisi prije svega o atraktivnim faktorima, ekonomska funkcija te
destinacije bi bila beznaajna kad ne bi postojali receptivni elelementi.

Receptivni elementi ine dakle, osnovicu turistike privrede i mjerilo

turistike razvijenosti nekog mjesta odnosno destinacije.

Receptivne elemente bi se moglo podijeliti na receptivne elemente u

uem i u irem smislu.

Receptivni faktori u irem smislu obuhvaaju sve objekte i slube koji

posredno slue turistima (servisi, radnje, trgovine, parkovi, komunalna
infrastruktura itd.)

98
U uem smislu u receptivne faktore ubrajamo ugostiteljske objekte
za pruanje usluga smjetaja i za pruanje usluga prehrane i
toenja pia.

Sektor restauraterstva, tj. ugostiteljskih objekata za pruanje usluga

prehrane i pia je jedan od najvanijih segmenata ukupne turistike
ponude. Njegova struktura i relativni znaaj varira od zemlje do zemlje,
ali je neosporna injenica da o stupnju njegove razvijenosti i raznolikosti
ponude ovisi i kvalitet ukupnog turistikog dobra.

Sektor restauraterstva obuhvaa dio namijenjen opoj turistikoj

potranji i dio namijenjen potranji lokalnog stanovnitva za
ugostiteljskim uslugama, iako je veoma teko, gotovo nemogue govoriti
o iskljuivosti u ovakvoj podjeli, budui da i turisti i lokalno stanovnitvo
koristi usluge prehrane u najrazliitijim vrstama ugostiteljskih objekata.
Meutim, pod segmentom restauraterstva namijenjenog turistima
podrazumijeva se u prvom redu prehrana u njihovim smjetajnim
objektima. U tom segmentu dolazi do bitnih promjena budui da se
preferencije potranje posljednjih godina u svim podrujima, pa tako i u
podruju prehrane, bitno mijenjaju. Tako nekada dominantno
zastupljena usluga punog pansiona sve vie gubi na znaenju. Potranja
sve vie trai spavanje s dorukom u smjetajnom objektu i uslugu
polupansiona, a sve ostalo po slobodnom izboru. Prema Pravilniku o
utvrivanju posebnog standarda hrvatska autohtona kuhinja (NN
60/11), takav posebni standrad se moe utvrditi za ugostiteljske objekte
iz skupina Restorani i Barovi i Hoteli I to za one ugostiteljske
objekte koji u jelovniku imaju najmanje 70% jela svoje ponude s Popisa
jela gastronomske batine (s tim da u ponudi broj jela s Popisa ne moe
biti manji od etiri).

Budui se tendencije promjena na strani potranje nastavljaju i dalje,

kao rezultat tih promjena, u ovom sektoru se mijenjaju tehnologije i
organizacija rada, odnosno sve vie se trae novi oblici usluivanja.

Ugostiteljske objekte za pruanje usluga smjetaja dijelimo u dvije

skupine; osnovni kapaciteti i dopunski (komplementarni) kapaciteti.

99
Osnovni su: hoteli (moteli), turistika naselja, turistiki apartmani i
pansioni; prema aktualnoj klasifikaciji ubrajamo ih u skupinu hoteli.

Hotelijerstvo dakle, obuhvaa razliite ugostiteljske objekte koji

ponajprije pruaju usluge smjetaja. To su brojni tipovi hotela, od
luksuznih do cjenovno pristupanijih kapaciteta, od gradskih, poslovno
orijentiranih, do primorskih, odmaralinih te zdravstvenih centara. Prema
podacima WTO-a, u svijetu ima oko 11 milijuna soba u takvim
kapacitetima, a vie od 80% nalazi se u Europi i u obje Amerike.

U komplementarne kapacitete, ve prema nacionalnom zakonodavstvu

ubrajamo: kampove, kue i stanove za iznajmljivanje, objekte socijalnog
turizma, luke nautikog turizma itd.

100
 Shema 11. Vrste ugostiteljskih objekata

OSNOVNI

hoteli
OBJEKTI ZA turistika naselja
SMJETAJ pansioni
guest house

DOPUNSKI
(KOMPLEMENARNI)

kampovi
kue i stanovi za
iznajmljivanje
luke nautikog turizma
objekti socijalnog turizma itd.

OBJEKTI ZA restorani, konobe, zdravljaci

PREHRANU caffe barovi i ostali slini objekti

Ugostiteljski objekti za pruanje osnovne usluge smjetaja (i doruka)

mogu u svojim i/ili iznajmljenim poslovnim jedinicama koje se nalaze u
samom objektu ili u sklopu smjetajnog kompleksa pruati:
PANSIONSKE I IZVANPANSIONSKE USLUGE PREHRANE.
ZABAVU (disco klubovi, barovi, kockarnice) i REKREACIJU
(sportske dvorane, rekviziti, uitelji),
MOGUNOST KUPNJE u razliitim trgovinama (npr. suveniri,
novine, razglednice, sitni potroni artikli, butici za odjeu i obuu),
DRUGE USLUGE (potansko-telegrafske, rent-a-car, mjenjake
poslove, usluge turistikih agencija, internet itd.).

101
5.4.1.4. Razvrstavanje i kategorizacija smjetajnih objekata iz
skupine "Hoteli" i iz skupine "Kampovi" u RH

U Hrvatskoj se svi ugostiteljski objekti slubeno razvrstavaju u dvije

skupine, skupinu "Hoteli" i skupinu "Kampovi i druge vrste objekata za
smjetaj"
Osnovni kapaciteti (skupina HOTELI) su prema Pravilniku o
razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima ugostiteljskih
objekata iz skupine hoteli (NN 88/07; NN 62/09; Izmjene i dopune (NN
63/13)
1. Hotel batina (heritage),
2. Hotel,
3. Aparthotel,
4. Turistiko naselje,
5. Turistiki apartmani,
6. Pansion.

Nije predviena kategorizacija objekata iz ove skupine s 1 zvjezdicom

(*), a dobivene kategorije se revidiraju svake dvije godine. Novina u
odnosu na raniji Pravilnik je uvoenje pojma modula pod kojim se
podrazumijeva ukupna korisna povrina smjetajne jedinice. Za objekte
koji posluju sezonski (1.svibnja. - 30.listopada) dozvoljena su odreena
odstupanja.

Karakteristike objekata iz skupine hoteli

HOTEL je smjetajni objekt u kojem se gostima obavezno pruaju

usluge smjetaja i doruka a mogu se pruati i druge ugostiteljske
usluge. Ima hol u kojemu je recepcija, blagavaonica, kuhinja smjetajne
jedinice koje sve moraju imati kupaonicu. Mora imati najmanje 5
smjetajnih jedinica (soba ili hotelskih apartmana - suite). Moe imati od
2-5 zvjezdica (*).

HOTEL BATINA mora biti u starim, izvornim, tradicijskim, povijesnim,

ruralno-urbanim strukturama i graevinama, ureen i opremljen na
tradicijski nain. Hotel batina ne moe se nalaziti u replikama
102
(kopijama) starih graevina i struktura; postojee stare graevine ne
mogu se dograivati i nadograivati ve trebaju zadrati izvornu
prostornu strukturu i oblik. Moe imati od 2-5 zvjezdica (*).

APARTHOTEL je smjetajni objekt u kojem se gostima obavezno

pruaju usluge smjetaja i doruka, a mogu se pruati i druge
ugostiteljske usluge. Mora imati prijamni hol sa recepcijom, smjetajne
jedinice (sve sa kupaonicom) kuhinju i prostoriju za usluivanje. Mora
imati najmanje 5 smjetajnih jedinica od koji najmanje 51% moraju biti
apartmani ili studio apartmani. Kategorizira se od 2-5 zvjezdica (*).

TURISTIKO NASELJE je smjetajni objekt u kojem se gostima

obavezno pruaju usluge smjetaja, a mogu i ostale ugostiteljske
usluge. Turistiko nasleje je funkcionalna cjelina koju ini vie
samostalnih graevina za razne namjene (recepcija, smjetaj gostiju,
prehrana, razni sportski i drugi sadraji).Turistikim naseljem u cjelini
upravlja ugostitelj koji posluje njime bez obzira to unutar naselja u
samostalnim turistikim objektima i prostorijama mogu poslovati i druge
pravne i fizike osobe. Smjetajne jedinice u turistikom nasleju mogu
biti sobe, hotelski apartmani (suite), studio apartmani i apartmani.
Turistiko naselje mora osigurati mogunost bavljenja sportom i
rekreacijom na otvorenom prostoru. U turistikom naselju se mogu
nalaziti smjetajni objekti vrste hotel, aparthotel, turistiki apartman, i/ili
kamp koji se kategoriziraju posebno. Kategorizira se od 2-5 zvjezdica
(*).

TURISTIKI APARTMANI su smjetajni objekti u kojima se gostu

obavezno pruaju usluge smjetaja u smjetajnim jedinicama ustrojenim
i opremljenim tako da gost moe pripremati jela. To mogu biti apartmani
ili studio apartmani. Smjetajni objekt mora imati recepciju i smjetajne
jedinice koje sve imaju kupaonicu. Nalaze se u jednoj ili vie
samostojeih graevina.

PANSION je objekt u kojem se gostu obavezno pruaju usluge

smjetaja s prehranom, a mogu se pruati i druge ugostiteljske usluge.
Pansion je samostojea graevina koja ima recepciju, smjetajne
jedinice, blagavaonicu i kuhinju. Smjetajne jedinice u sastavu moraju u

103
pansionu mogu biti sobe i/ili hotelski apartmani (suite) Sve moraju imati
vlastitu kupaonicu. Kategorizira se kao standard ili komfor.
Svi smjetajni objekti iz skupine "Hoteli" podlijeu obaveznoj
kategorizaciji i to: zvjezdice za vrstu hotel, aparthotel, turistiko naselje
i turistiki apartmani, standard i komfor za pansion

Objekti koji osim propisanih uvjeta imaju i druge pogodnosti mogu na

zahtjev ugostitelja dobiti i posebne standarde (jednu od posebnih 17
oznaka; Business, Meetings, Congress, Club, Cassino, Holiday
Resort, Coastline holiday Resort, Family, Small &Family, Senior
Citizens, Health & Fitness, SPA, Heritage, Diving Club, Motel, Ski ).

Osim toga, sukladno Pravilniku za dodjelu oznake kvalitete

ugostiteljskog objekta vrste Hotel (NN 36/12), objektu iz ove
skupine se na zahtjev ugostitelja moe dodijeliti tzv. oznaka
kvalitete KVALITETAQuality.
Ona se dodjeljuje hotelu koji u veem broju elemenata i na viem
stupnju od obveznih ispunjava uvjete za kvalitetu.
Oznaka kvalitete dodijelit e se hotelu ako uprava:
1. donese pisanu izjavu o vlastitom opredjeljenju za razvoj, promicanje i
neprekidno poboljanje kvalitete , te ispuni navedene
zahtjeve/uvjete:
2. uvjete zatite okolia,
3. uvjete sigurnosti,
4. ispunjava uvjete vee od propisanih uvjeta za kategorizaciju hotela,
5. ispunjava uvjete kvalitete ureenja i opreme,
6. donese prirunik s pisanim kodeksom ponaanja, pravilima,
postupcima (procedurama), radnim uputama i ostalom
dokumentacijom sukladno smjetajnom kapacitetu hotela (dalje u
tekstu: prirunik),
7. provede anketu o zadovoljstvu osoblja,
8. provede anketu o zadovoljstvu gostiju,
9. ispunjava uvjete suradnje s lokalnom zajednicom.

Objekti iz skupine Kampovi

104
Prema Pravilniku o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji
drugih vrsta smjetajnih objekata iz skupine "Kampovi i druge vrste
objekata za smjetaj" (NN br. 175/2003, 84/05; 58/08; 45/09; Izmjene i
dopune (NN 94/13), u toj skupini su:
kamp,
kamp naselje,
kampiralite,
kamp odmorite

Kamp je objekt u kojem se gostima pruaju usluge: kampiranja

(smjetaja na ureenom prostoru na otvorenom na kamp mjestu i/ili
kamp parceli), smjetaja u graevinama (u kuicama u kampu,
bungalovima i sl.), druge ugostiteljske usluge, ostale usluge u funkciji
turistike potronje te mogunost bavljenja portom i/ili drugim oblicima
rekreacije na prostoru na otvorenom u Kampu ili u blizini Kampa.

Kampiralite je objekt u kojem se pruaju usluge kampiranja s

pokretnom opremom za kampiranje u posjedu gosta.
Kampiralite ima najvie 30 osnovnih smjetajnih jedinica (kamp mjesto
i/ili kamp parcela), sanitarni vor i pojedine sanitarne elemente za goste,
a usluga recepcije prua se na poziv gosta.

Kamp odmorite je objekt u kojem se gostima pruaju usluge

kampiranja za noenje ili krai odmor s vlastitom pokretnom opremom
za kampiranje. Kamp odmorite ima smjetajne jedinice kamp mjesta,
kamp parcele i odgovarajui sanitarni vor, a usluga recepcije prua se
na zahtjev gosta.

Kamp naselje je objekt u kojem se gostima pruaju razliite

ugostiteljske usluge koje ispunjavaju uvjete sukladno propisima za vrstu
Kamp i neke od vrsta (jedne ili vie vrsta ili vie objekata jedne vrste):
Hotel, Aparthotel, Turistiko naselje i Turistiki apartmani. U Kamp
naselju pruaju se i ugostiteljske usluge za pripremu i usluivanje hrane,
pia i napitaka sukladno ovom Pravilniku te ostale usluge u funkciji
turistike potronje. Kamp naselje mora gostima osigurati mogunost
bavljenja portom i/ili drugim oblicima rekreacije.

105
U podskupini druge vrste ugostiteljskih objekata za smjetaj (interno
proieni tekst Pravilnika iz NN 49/08 i 45/09) (NN 49/08) (NN 45/09)
Izmjene i dopune (NN 94/13),, nalaze se:
1. Sobe za iznajmljivanje
2. Apartmani
3. Studio apartmani
4. Kua za odmor
5. Prenoite
6. Odmaralite
7. Hostel
8. Planinarski dom
9. Lovaki dom
10. Ueniki dom ili studentski dom
11. Objekt za robinzonski smjetaj.

SOBA ZA IZNAJMLJIVANJE je smjetajni objekt u kojem se gostima

pruaju usluge smjetaja, a mogu se pruati i usluge doruka. Sastoji
se od: predprostora (obvezno za nove objekte), spavaeg dijela sobe i
kupaonice.

APARTMAN je mjetajni objekt u kojem se gostima pruaju usluge

smjetaja, a opremljen je tako da gost sam moe pripremati i
konzumirati hranu.

STUDIO APARTMAN je smjetajni objekt u kojem se gostima pruaju

usluge smjetaja, a opremljen je tako da gost u jednoj prostoriji moe
spavati, boraviti, pripremati i konzumirati hranu.

KUA ZA ODMOR je smjetajni objekt u kojem se gostima pruaju

usluge smjetaja i koritenja okunice, opremljen tako da gost sam
moe pripremati i konzumirati hranu. Kua za odmor je funkcionalna
cjelina koju ini jedna graevina s okunicom.

PRENOITE je smjetajni objekt u kojem se gostima pruaju usluge

smjetaja, a mogu se pruati i usluge prehrane, pia, napitaka i slastica.
Smjetajne jedinice u Prenoitu su sobe.

106
ODMARALITE je smjetajni objekt zatvorenog tipa u kojem se
djelatnicima, lanovima, umirovljenicima, lanovima ue obitelji
djelatnika i umirovljenika, pravnih i fizikih osoba, pruaju usluge
smjetaja, a mogu se pruati i usluge prehrane, pia, napitaka i slastica.

HOSTEL je smjetajni objekt u kojem se preteito mlaim gostima

pruaju usluge smjetaja, a mogu se pruati i usluge prehrane, pia,
napitaka i slastica.

PLANINARSKI DOM je smjetajni objekt u kojem se gostima, u

prirodnom brdsko-planinskom okruenju, pruaju usluge smjetaja, a
mogu se pruati i usluge prehrane, pia, napitaka i slastica, kao i usluge
koritenja zasebne prostorije i/ili prostora za pripremanje jela s
jednostavnom pripremom, u kojima gosti sami na svoj nain i na svoju
odgovornost pripremaju i konzumiraju jela, i druge usluge uobiajene u
ugostiteljstvu.

LOVAKI DOM je smjetajni objekt u kojem se gostima, u prirodnom

okruenju uz lovita, pruaju usluge smjetaja, a mogu se pruati i
usluge prehrane, pia, napitaka i slastica, kao i usluge koritenja
zasebne prostorije i/ili prostora za pripremanje jela s jednostavnom
pripremom, u kojima gosti sami na svoj nain i na svoju odgovornost
pripremaju i konzumiraju jela i druge usluge uobiajene u ugostiteljstvu.

UENIKI DOM ILI STUDENTSKI DOM je smjetajni objekt u kojem se

gostima pruaju usluge smjetaja u vrijeme kolskih praznika, a mogu
se pruati i usluge prehrane, pia, napitaka i slastica.

OBJEKT ZA ROBINZONSKI SMJETAJ je smjetajni objekt koji se

nalazi u prirodnom okruenju, a sastoji se od prostorije/a ili prostora u
kojima se gostima pruaju usluge smjetaja u neuobiajenim
okolnostima i uvjetima.
Od ostalih vanih pravilnika istiemo: Pravilnik o razvrstavanju i
kategorizaciji objekata u kojima se pruaju ugostiteljske usluge u
domainstvu (88/07, 58/08 i 45/09); Pravilnik o pruanju ugostiteljskih
usluga u seljakom domainstvu (NN 5/08; 46/08 - ispravak, 44/11 i
118/11 izmjene i dopune)te Pravilnik o razvrstavanju i minimalnim

107
uvjetima ugostiteljskih objekata iz skupina "restorani", "barovi", "catering
objekti" i "objekti jednostavnih usluga" (NN 82/07) (NN 82/09) (NN
82/07; (NN 82/09) Izmjene i dopune (NN 75/12); Izmjene i dopune (NN
69/13).

Tablica 8 . Smjetajni kapaciteti u Hrvatskoj po vrstama objekata

Izvor: http://www.mint.hr/UserDocsImages/htz-turizam-br012_HR.pdf

Smjetajni kapaciteti u Hrvatskoj ne odgovaraju potrebama potranje niti

brojem, a niti strukturom. U ukupnom broju kapaciteta smjetaja, naime,
prevladavaju dopunski kapaciteti, prije svega privatni smjetaj (preko
430 tisua kreveta) i kampovi (oko 230 tisua kreveta). U strukturi
htelskih i slinih kapaciteta koji predstavljaju mjerilo razvijenosti
receptive neke destinacije, prevladavaju hoteli s tri zvjezdice to nije u
skladu s potrebama sve zahtjevnije turistike klijentele (tablica 9).

Tablica 9 . Osnovni smjetajni kapaciteti u Hrvatskoj po kategoriji

108
5.4.2. Turistika ponuda i aktualni trendovi

Funkcioniranje suvremene turistike ponude treba promatrati u

meuovisnosti s temeljnim pokretakim i regulativnim drutvenim
procesima. Aktualni globalni procesi doveli su do nastanka novih
oblika/vrsta turistike ponude kao i do novih trendova. Rije je o
sljedeim pojavama i trendovima:

Rast broja destinacija

Stalno poveanje turistike potranje kao i njeni sve sofisticiraniji
zahtjevi dovode do kontinuiranog rasta broja destinacija koje se
ukljuuju u nesmiljenu konkurentsku utakmicu).

Tehnoloke inovacije i branding

Suvremene kompjutorske tehnologije promijenile su nain poslovanja u
turizmu; postavi medij informacija i rezervacija znatno su utjecale na
nain poslovanja turistikih poduzea kao i cijelih destinacija. Turistima
su dostupne najrazliitije informacije i to u relativno kratkom roku tako
da je i njihovo predkupovno ponaanje postalo drugaije u odnosu na
ranija vremena. U tom kontekstu promatramo i nastojanja turistikih
poduzea kao i destinacija da stvore prepoznatljivo ime/brand koje e
turiste privui i garantirati im odreenu kvalitetu usluge.

Novi oblici smjetajnih kapaciteta i atrakcija kao to su

timesharing, all-inclusive resorts, cruising, tematski parkovi i sl.
Time-sharing predstavlja svojevrstan zakup kapaciteta na odreeno
(dulje) vrijeme. Korisnik time share usluge, zapravo zakupljuje
vremenski ogranieno pravo koritenja odreene smjetajne jedinice
(sobe, kue) u konkretnoj destinaciji i najee u vremenu od nekoliko
godina. Iz sredstava kojima gosti plaaju konkretni vremenski zakup
objekta, kompanija koja upravlja objektima duna ih je odravati te
garantirati kvalitetu usluge.

All-inclusive resort predstavlja hotel ili turistiko naselje u kojemu se

gostima po jedinstvenoj cijeni nudi integralna usluga. Drugim rijeima
gostima su tijekom cijelog dana dostupni svi sadraji koje taj hotel ili

109
naselje nudi (osim alkoholnih pia i ekstra usluga) i to u neogranienim
koliinama.

Cruising; rije je o luksuznim brodovima hotelima koji plove po

unaprijed odreenim rutama, i na kojima su gostima (za jedinstvenu
cijenu) tijekom 24 sata dostupni svi sadraji i usluge koje se nude na
tom plovilu (izuzev posebno naruenih usluga, organiziranih izleta na
kopnene destinacije, alkoholnih pia te trgovakih roba koje se prodaju u
brodskim trgovinama).

Procesi "usitnjavanja" kapitala, tj. nastanka velikog broja malih i

srednjih poduzea.
Na trinim scenama danas se paralelno odvijaju dva procesa; s jedne
strane dolazi do okrupnjavanja - koncentracije kapitala, dok s druge
strane dolazi do "usitnjavanja" tj. do rasta broja malih i srednjih
poduzea. Na razini Europske unije ak 99,8% od ukupnog broja
registriranih poduzea svrstava se u kategoriju malih i srednjih
poduzea50. Od toga broja ak 89% je u kategoriji mikro poduzea. U
sektoru turizma na razini EU (16 najrazvijenijih lanica) 2001. g.
registrirano je oko 1,500.000 poduzea od ega je 99,95% u kategoriji
malih i srednjih poduzea, a ak 95% od njih spada u mikro poduzea
(pogledati tablicu 10).
Ova poduzea djeluju na ogranienom, lokalnom tritu, dok velike
integracije nastoje ovladati globalnim trinim prostorima. Mala
poduzea su bra i prilagodljivija promjenama, lako mijenjaju proizvodne
i trine orijentacije i izrazito su znaajna, posebno u sektoru turizma i
ugostiteljstva jer ponudu ine raznovrsnom i interesantnom, a ujedno
omoguuju i direktnije i intimnije kontakte s potroaima/turistima koji tu
kvalitetu istiu kao jednu od presudnih za izbor (posebno kad je rije o
smjetajnim kapacitetima).

50
Glavni kriterij podjele poduzea jest broj zaposlenih. Tako u mikro poduzea
svrstavamo ona koja imaju od 0-9 zaposlenih, u mala poduzea svrstavamo ona
koja imaju od 10-49 zaposlenih, srednja su poduzea koja zapoljavaju od 50-
249 radnika, dok su velika poduzea ona koja zapoljavaju vie od 250
zaposlenih). Osim ovog kriterija uzima se jo i godinji prihod poduzea i iznos
bilance nakon pokria gubitaka.
110
Tablica 10. Mala i srednja poduzea u turizmu i ugostiteljstvu u EU

Glavni Podruje TOTAL Mikro Mala Srednja

indikatori SMEs
Broj Zapadna Europa 1,501 1,422 74 5
subjekata
(000)
Centralna/istona 1,262 1,197 61 4
Europa
Prosjean Zapadna Europa 6 5 26 197
broj
zaposlenih
Centralna/istona 7 6 29 202
Europa
Ukupna Zapadna Europa 10,019 7,110 1,924 985
zaposlenost
(000)
Centralna/istona 9,759 7,182 1,769 808
Europa
Izvor: preuzeto iz Matlay H., Small tourism Firms in e-Europe, in Small
firms in tourism, Elsevier Ltd. 2002

Procesi koncentracije/okrupnjavanja kapitala

Procesi centralizacije i koncentracije kapitala dominiraju privrednom
scenom i daju obiljeje svim drugim procesima i odnosima. Ovi procesi
imaju razliit intenzitet u pojedinim djelatnostima i granama, ali ih
svugdje pokree isti motiv, a to je motiv profita.

Razlozi povezivanja nositelja ponude lee u sljedeem:

1. prvi razlog nalazi se u sferi koritenja ekonomije velikih razmjera u
djelatnostima u kojima posluju (proizvodnji, prometu, saobraaju
itd.),
2. drugi razlog se nalazi na podruju trine kontrole. To se
prvenstveno odnosi na kontrolu izvora opskrbe (dobavljaa) i
kontrolu potranje za njihovim proizvodima,
3. trei razlog lei u injenici da vea financijska snaga velikog
poduzea omoguuje veu samostalnost i ulaganja u istraivanje i
razvoj.

Najei mogui oblici povezivanja vre se na sljedee naine:

1. povezivanje malih subjekata kroz poslovna udruenja u kojima
nastoje sjediniti ponudu i zajedniki, ali autonomno nastupati na

111
 turistikom tritu. Budui da mala poduzea pojedinano nemaju
niti financijskih sredstava, niti znanja da samostalno istupaju na
tritu, udruuju se radi laeg suprotstavljanja velikim konzorcijima
koji nastoje ovladati tritem
2. poslovna kooperacija dva ili vie partnera, sa svrhom da postignu
odreene prednosti na tritu ili u proizvodnji usluga/proizvoda
3. spajanjem, pripajanjem i razvojem gospodarskih subjekata, ime
nastaju vee organizacijske cjeline (kompanije)

Za razliku od prva dva sluaja povezivanja koja predstavljaju odreeni

oblik poslovne (ugovorne) suradnje, trei oblik kooperacije predstavlja
statusno (organizacijsko) srastanje, to nastaje spajanjem dva ili vie
poduzea ili njihovih poslovnih jedinica. Sve vrste integracija u
turistikom gospodarstvu zapadnih zemalja mogu se svrstati u tri
skupine:
a) tehnike koncentracije (fiziki rast kompanija)
b) financijske koncentracije to nastaju spajanjem grupa koje
kontroliraju financijski vie poduzea
c) udruenja u kojima udrueni subjekti zadravaju poslovnu i pravnu
samostalnost.

Tipovi i pravci integracija

Openito je mogue govoriti o 2 pravca integracija; horizontalnom i

vertikalnom.
Kod horizontalnog integriranja dolazi do poslovnog udruivanja unutar
iste djelatnosti (hotel-hotel, agencija-agencija, restoran-restoran) ime
dolazi do nastanka tzv. lanaca (u hotelijerstvu su poznati lanci npr.
Accor, Marriot, Sheraton, Four Season itd., dok su u restauraterstvu
poznati npr. McDonalds, Kentucky Fried Chicken itd.)
Vertikalni pravac udruivanja odvija se meu subjektima razliitih
djelatnosti; cilj im je poveanje kvalitete i kvantitete prodaje meusobno
povezanih usluga na tritu, pa se naziva prodajnim tipom.
Drugi tip je povezivanje ugostiteljstva s proizvoaima ili snabdjevaima
raznih proizvoda to ih ugostiteljstvo koristi u procesu rada; taj tip
nazivamo proizvodnim tipom, jer mu je cilj osigurati snabdijevanje
ugostiteljstva potrebnim proizvodima. Poznati su primjeri povezivanja

112
poznatih tour operatora (pretodno spominjani njemaki TUI) s
financijskim i trgovakim sektorom, te sa hotelima i maloprodajnom
agencijskom mreom.

Prednosti horizontalnog povezivanja su u tome to se integriranjem

istovrsnih poslovnih subjekata omoguuje sljedee:
a) stvaranje zajednikih standarda
b) stvaranje ireg vlastitog programa ponude
c) potpuniju i uinkovitiju promidbu
d) povezaniju prodaju u lancu
e) izgradnju internog sistema kreditiranja kupaca
f) ulaenje u mreu elektronskih-informatikih sustava
g) izgradnja vlastitih sustava.

Vertikalne integracije imaju takoer brojne prednosti:

a) povezuje se lanac turistike ponude u integralnu cjelinu
b) stvara se mogunost kreiranja i prodaje zajednikog programa
c) posredna prodaja se pretvara u neposrednu i dolazi do izravnog
kontakta s kupcem, do objektivnije prodaje i snienja trokova
d) prodire se u dubinu i irinu trita
e) poveava se sigurnost plasmana.

Procesi koncentracije u hotelskom sektoru

U hotelskom sektoru rije je ponajprije o horizontalnim oblicima

integracija, gdje se hoteli pobvezuju u tzv. lance hotela. Prema
podacima iz 2003. g. od ukupno 350.000 kategoriziranih hotela u svijetu,
oko 30.000 (4,5 mil soba) posluje pod imenom 50 najveih hotelskih
grupacija. Od prvih 20 korporacija na rang listi, 14 ima sjedite u USA, a
6 u Europi51.

Jedna od najveih korporacija Accor, posluje u 90 zemalja (samo na

podruju Europe ima 504 hotela), Best Western International u 84
zemlje, a Starwood Hotels & Resorts Worldwide u 80 zemalja.

51
Vanhove, N., op. cit. 2005. str. 96.
113
 Vodei europski hoteli su Mercure International Hotels, Holiday Inn,
Noviotel WorldWide, Golden Tulip, Husa Hotels, Sol&melia, Hilton
International itd (vidjeti tablicu 11).
Hoteli u hotelskim lancima ostvaruju:52
nie trokove po odjelima za oko 5%,
dobit prije oporezivanja vea za oko 6%,
stupanj iskoritenosti kapaciteta 68% (kod samostalnih hotela 63%);
prosjena dnevna zarada 92,79 USD (samostalnih hotela 79,12
USD).

Tablica 11. Dvadeset najveih hotelskih korporacija u svijetu 2003.

Dvadeset vodeih hotelskih korporacija u svijetu 2003.

Naziv hotelske korporacije Zemlja Broj soba Broj hotela
Rang

podrijetla

1. Intercontinental Hotels Group Engleska 536.318 3.520

2. Cendant Corporation SAD 518.747 6.402
3. Marriot International SAD 490.564 2.718
4. Accor Francuska 453.403 3.894
5. Choice Hotels International SAD 388.618 4.810
6. Hilton Hotels Corp. SAD 348.483 2.173
7. Best Western International SAD 310.245 4.110
8. Starwood Hotels&Resorts SAD 229.247 738
Worldwide
9. Carlson Hospitality Wolrdwide SAD 147.624 881
10. Hilton Group plc Engleska 98.689 392
11. Hyatt Hotels Corp./Hyatt SAD 89.602 208
Internat.
12. Sol Melia SA panjolska 80.494 331
13. TUI Group Njemaka 76.000 290
14. Societe du Louvre Francuska 66.356 896
15. Interstate Hotels&Resorts SAD 65.250 295
16. Wyndham International SAD 50.980 190
17. Extended Stay America SAD 50.240 472
18. FelCor Lodging Trust SAD 45.000 161
19. La Quinta Corp. SAD 40.000 332
20. Westmont Hospitality Group SAD 40.000 332
Izvor: Preuzeto iz: Vrtiprah, V., Pavli I., Menaderska ekonomija u hotelijerstvu, Tiskara Zelina d.d.,
2005.

Veina hotela u sastavu lanaca nije u njihovom preteitom vlasnitvu ve

posluje u grupaciji temeljem franize ili menagement ugovora.

Franizing je ugovorni odnos koji se uspostavlja izmeu davatelja

franize (renomirane hotelske grupacije) i primatelja (pojedinanog

52
prema: Vrtiprah, V., Pavli I, Menaderska ekonomija u hotelijerstvu, Tiskara
Zelina d.d., 2005, str.241.

114
hotela) koji uz plaanje odreene pristojbe (iskazane najee kao
postotak ostvarenog prihoda po sobi, koji se kree izmeu 8 i 10 %)
stjee prava na koritenje poznatog imena i know-how-a (uz obvezu
poslovanja po standardima davatelja franize).
Zaetnik franizinga je hotelski lanac Holiday Inn, koji danas, u sastavu
kompanije Six Continents ima preko 440.000 soba, a 94% ukupnih
kapaciteta se nalazi pod ugovorom o franizingu.

Tablica 12. Zastupljenost ugovora o franizingu u ukupnom

kapacitetu vodeih hotelskih kompanija u 2003.

Zastupljenost ugovora o franizingu u ukupnom kapacitetu vodeih

hotelskih kompanija u 2003.
Kompanija Ukupan broj Broj hotela u Udjel hotela pod
hotela franizingu franizom %
Cendant 6,402 6,402 100
Corporation
Choice Hotels 4,810 4,810 100
International
Inter Continental
Hotels Group 3,520 2,296 83
Hilton 2,173 1,808 83
Corporation
Marriot
International Inc. 2,718 1,765 65
Accor 3,894 964 25
Carlson
Hospitality 881 852 97
WorldWide
U.S. Franchise 470 470 100
System
Societe du Louvre 896 360 40
Best Value Inn 318 318 100
Hotel Group
Izvor: www.hotelsmag.com; preuzeto iz Vrtiprah, V., Pavli I., 2005, str.
245.

Menadment ugovori: menadment kompanija ne ulae nikakav kapital

niti preuzima rizik; ona vodi ukupno poslovanje hotela ili odreene i
brandinga, daje standarde, osigurava vlastite strune kadrove. Za
obavljanje ovih poslova prima naknadu u postotku od ukupnog prometa
ili fiksnom iznosu; vlasniku pripada cjelokupni profit poslovanja. Ugovor

115
 se sklapa na razdoblje od 10-20 godina. Okrupnjavanje hotelskih
korporacija temeljem ugovora o menadmentu zastupljeno je u manjoj
mjeri u usporedbi s ugovorima o franchisingu; stoga je trend da
menadment kompanije sve vie daju i franize.

Tablica 13. Zastupljenost ugovora o menadmentu u kapacitetima

vodeih hotelskih kompanija

Kompanija Ukupan broj Broj hotela pod Udjel hotela pod

hotela ugovorom o ugovorom o
menadmentu menadmentu %
Hilton Hotels 2,173 206 9
Corporation
Marriot
International Inc. 2,718 858 32
Accor 3,894 475 12
InterContinental 3,520 423 12
Hotels Group
Tharaldson 360 360 100
Enterprises
Societe du Louvre 896 345 39
Westmont
Hospitality Groups 332 332 100
Interstate Hotels 295 295 100
&Resorts
Starwood H&R 738 243 33
Wolrdwide Inc.
Izvor: www.hotelsmag.com; preuzeto iz Vrtiprah, V., Pavli I., 2005

U Republici Hrvatskoj danas djeluje niz hotelskih lanaca, to je

prikazano u tablici br. 14.

116
 Tablica 14. Hotelski brandovi u Hrvatskoj 2008. godine

HOTELSKI BRAND Hotel Broj Oblik Drava

hotela porijekla
Turkish Rixos Rixos Libertas, Dubrovnik 1 FDI, mngm Turska
Starwood Le Meridien Lav, Split 4 franiza, mngm SAD
Four Points by Sheraton, Zagreb
Sheraton, Zagreb
Westin, Zagreb
Radisson SAS Radisson Hotel Split (2009) 2 franiza, mngm Danska
Radisson Dubrovnik (2009)
Regent Regent Esplanade, Zagreb 2 franiza, mngm SAD
Regent Dubrovnik (2010)
Sol Mela Sol Stella Maris, Istra 11 mngm panjolska
Sol Umag, Istra, Sol Polynesia, Istra
Sol Coral, Istra, Sol Garden Istra
Sol Aurora, Istra, Sol ipar, Istra
Moj mir bungalows, Istra
Kangera, Istra, Savudrija, Istra
Istrian villas, Istra
Kempinski Hotel Adriatic Savudrija (2009) 1 franiza, mngm vicarska
Hilton Hilton Imperial Dubrovnik 1 franiza, mngm SAD
Iberostar Iberostar Epidaurus, Cavtat 3 mngm panjolska
Iberostar Albatros, Cavtat
Iberostar Cavtat
Lifeclass Hotels Grand Hotel Adriatic, Opatija 1 franiza, mngm Slovenija
Arcotel Arcotel Alegra, Zagreb 1 franiza, mngm Austrija
Best Western Astoria, Zagreb 1 konzorcij Austrija
Golden Tulip Hotel Holiday, Zagreb 1 konzorcij Nizozemska
Leading Hotels of Adriana, Hvar 1 konzorcij SAD
the World
Small Luxury Hotels Riva, Hvar 1 konzorcij Velika Britanija
Azalea Mina, Hvar 6 mngm Austrija
Fontana, Jelsa
TN Jadran, Jelsa
Zora, Primoten
Labineca, Gradac
Faraon, Trpanj
Falkensteiner Donat, Zadar 4 FDI, mngm Austrija
Funimation Club Dalmacija, Zadar
Diadora, Zadar
Iadera, Zadar
Vienna International Bristol, Opatija 5 mngm Austrija
Astoria, Opatija
Opatija, Opatija
Miramare, Crikvenica
Apoksiomen, Mali Loinj
SRS Millennium, Opatija 1 konzorcij Njemaka
Utell Excelsior, Dubrovnik 6 konzorcij SAD
Dubrovnik Palace, Dubrovnik
Grand Villa Argentina, Dubrovnik
Bellevue, Dubrovnik
Kompas, Dubrovnik
Bonavia, Rijeka

Izvor: Novak, M., Utjecaj odbaranih makroekonomskih varijabli na prisutnost

stranih hotela u RH, Ekonomski fakultet Split, magistarska radnja, 2009.

117
DODATAK: Hotelski lanci u Hrvatskoj

Hrvatska zaostaje za ostalim srednjeeuropskim gradovima i mediteranskim

zemljama u ponudi brandiranih hotela globalnih hotelskih lanaca.

Prvi razlog; nepovoljne performanse koje ostvaruju hrvatski hoteli, a to su

niske cijene uvjetovane ovisnou mnogih hotela o touroperatorskom
poslovanju, niska iskoritenost kapaciteta uvjetovana sezonskim
karakterom poslovanja, te visoki trokovi radne snage i nabave
Drugi razlog; visoke barijere ulaska koje se odnose na sloene i nejasne
administrativne procedure, snaan vlasniki interes postojeih subjekata
te percepcija privatizacije koja je jo uvijek netransparentna

Hotelski sustavi "domae proizvodnje":

Valamar Hotels& resorts (menadment kompanija) koja u portfelju ima 23
hotela, 8 apartmanskih naselja te 9 kampova s ukupno 39 000 postelja,
od ega 16 000 u hotelima i naseljima (preteiti vlasnici obitelj Eltz i
tvrtka EPIC)
Luki grupa raspolae s oko 22 000 postelja + Jadranski luksuzni hoteli s
ukupno 1 800 postelja (ranije trok)
Adria Resorts (Adris grupa) raspolae s 34 000 postelja
Sunce global (Jako Andabak) raspolae s oko 10 000 postelja koje su od
nedavno objedinjene pod nazivom "Blue Sun Hotels and Resorts"

5.4.3. Turistiko dobro - derivat turistike ponude i predmet

razmjene u turizmu

Iz krajnje raznovrsne i hetrogene turistike ponude neke destinacije

svaki turist bira, kombinira i kupuje njene derivate, tj. odreene robe i
usluge.
U literaturi koja se bavi turizmom esto se spominju pojmovi "turistika
usluga", turistiki proizvod", "turistiko dobro". Iako se u sutini radi o
pojmovima iji sadraj je isti ili barem slian, nuno je naglasiti njihove
bitne odrednice.

Zato usluge?

118
Gotovo vie od 80% itave turistike potronje odlazi na razne usluge,
a tek manji dio na direktnu kupnju raznih proizvoda. ak i u sluaju kada
se radi o neposrednoj kupnji odreenih roba pod posebnim
okolnostima, kao to je sluaj s kupnjom obroka hrane ili pia u
ugostiteljskom objektu, takva konzumacija ima karakter koritenja
usluge, a ne kupnje roba. Roba se u ugostiteljstvu ne prodaje direktno u
nepreraenom obliku ve se od veeg broja raznih namirnica pravi
odreeno jelo koje se neposredno posluuje za momentalnu potronju.
Turist u hotelu ne kupuje krevet kao proizvod ve kupuje uslugu
noenja, tj. koritenja tog kreveta. Velik dio ostale potronje turista
otpada na tzv. "iste" usluge kao to su: prijevoz, vodika sluba, izleti,
razonoda, sportovi, prikazivanje spomenikih vrijednosti, kulturne
priredbe itd. Za usluge stoga vrijede sljedee odrednice; neopipljivost,
nedjeljivost (nemogue je odijeliti pruanje usluge i njenu konzumaciju),
nepostojanost (varijacije u kvaliteti, iako se ovo nastoji izbjei
poslovanjem pod poznatim imenom franchising), neuskladitivost.
Bitno je istaknuti da se u turistikoj literaturi pojam turistike usluge
redovito vezuje uz pojedinane usluge odnosno nuditelje istih, te da ga
rijetko tko spominje u znaenju skupnog integralnog derivata turistike
ponude odreene destinacije.

Suvremena marketinka terminologija usvojila je pojam "proizvod" kao

osnovnu kategoriju (objekt) prometa i itava teorija marketinga je
razraena na toj osnovi. Meutim, prenoenjem marketinkog koncepta
na podruje turizma u sutini se nita bitno ne mijenja, budui je pod
pojmom proizvoda u turizmu obuhvaen cijeli niz usluga i roba to se
nude u turizmu, jer je svaka od njih rezultat ljudskog rada i podlijee
procesu proizvodnje.
S gledita politike ekonomije proizvod je rezultat proizvodne djelatnosti
koji zadovoljava odreenu vrstu drutvenih potreba, a proizvodnja je
svrsishodna djelatnost radi izrade materijalnih dobara, radi prisvajanja
prirodnih stvari za ljudske potrebe i opi uvjet za razmjenu materije
meu ovjekom i prirodom.53 Na temelju toga, proizvod kao rezultat
*odreene djelatnosti, dobija atribut prema vrsti djelatnosti koja ga

53
Duli, A., op. cit., 1991, str. 115.
119
stvara (npr. poljoprivredni, industrijski, ili kad se radi o uslugama -
ugostiteljska, trgovinska, saobraajna usluga itd.)
One djelatnosti ili poslovne jedinice iji su proizvodi, odnosno usluge
namijenjene iskljuivo turistima (hoteli, agencije i sl.) stvaraju proizvode
koji mogu nositi epitete turistikih proizvoda. Meutim, takav je turistiki
proizvod u stvari samo dio onoga to u teoriji znai i obuhvaa pojam
turistikog proizvoda.

Pravi turistiki proizvod ima svoju prostornu komponentu, tj. redovito je

vezan uz odreeni prostor, pa govorimo o turistikom proizvodu nekog
mjesta, regije, zemlje i sl.

Turistiki proizvod se sastoji od izvornih i izvedenih elemenata. Pri

tome, u izvorne elemente ponude sa stajalita turista, odnosno turistike
potranje ubrajamo, osim prirodnih elemenata i sve one koji su u
neposrednoj funkciji zadovoljenja turistikih potreba (smjetaj, hrana,
agencijske usluge) dok u izvedene ubrajamo takoer samo one koji bi
posredno zadovoljavali turistike potrebe.
S aspekta nosilaca turistike ponude, turistiki proizvod bi bio onaj to
ga nositelji ponude iznose na turistiko trite.

Mogue je govoriti i o parcijalnom i integralnom turistikom

proizvodu.
Parcijalni je proizvod jednog pojedinanog proizvoaa i namiruje
parcijalne turistike potrebe, a integralni proizvod je cjeloviti turistiki
proizvod jednog podruja, a montira ga u stvari turist prema svojim
potrebama.
Sasvim je izvjesno da svaki turistiki (integralni) proizvod mora
sadravati odreene elemente kao to su prijevoz, smjetaj i hrana, kao
i niz ostalih usluga i proizvoda. Svi su oni rezultat izbora turista-
potroaa.

Pojam koji je takoer u irokoj uporabi, a koji je moda sutinski i

najispravniji jest pojam "turistikog dobra".
Pojam dobra odreuju dva bitna kriterija, a to je da je:
rezultat prirode ili ovjekovog rada i
zadovoljava ovjekove potrebe

120
Nematerijalna dobra (usluge) su takoer rezultat ovjekova rada i slue
zadovoljavanju potreba pa se stoga ukljuuju u pojam dobra kao i
materijalni proizvodi.
Turistika dobra dijele se na dvije skupine dobara:
prirodna ili slobodna turistika dobra (nisu rezultat ljudskog rada)
proizvedena dobra

U izvornom obliku, kao prirodno bogatstvo mogu se razlikovati tri

skupine prirodnih dobara. Prvu ine suneva svjetlost i klima. Drugu ine
resursi u utrobi zemlje ije koritenje zahtijeva odreene trokove
ekspolatacije, dok treu skupinu ine resursi biosfere kao to su voda,
zrak, tlo, flora i fauna. Ovi resursi dijelom ostaju u neizmijenjenom
obliku, a dijelom se transformiraju u ekonomska dobra. Za turizam je u
tom smislu posebno znaajna trea skupina resursa biosfere.

Proizvedena dobra nastala su ili kao dio tekue proizvodnje brojnih

turistikih djelatnosti, a batinjena su rezultata minulog stvaralakog
rada ovjeka.

Dobra imaju razna svojstva, pa ih se moe strukturirati prema brojnim

kriterijima, i to kao: rijetka i slobodna dobra, privatna i javna dobra,
materijalna i nematerijalna dobra, potrona i proizvodna dobra itd.

Turistikom, kao i svakom drugom dobru odreuje svojstvo njegova

korisnost i upotrebna vrijednost. To je sposobnost dobra da zadovolji
neiju potrebu ili elju, jer u protivnom nije dobro.

Meu turistikim (kao i ostalim) dobrima uspostavljaju se odreeni

odnosi. To su:
odnosi homogenosti i heterogenosti
odnosi supstitucije i komplementarnosti.

Homogena su ona turistika dobra koja se mogu zamijeniti s drugima

iste vrste bez posljedica u kvaliteti i podmirenja turistikih potreba (npr.
zamjena smjetaja ili sobe iste kategorije u mjestu boravka).

121
Suprotno tome, heterogena su ona dobra ije karakteristike ne
doputaju mogunost zamjene, osim na tetu kvalitetu potrebe.
Komplementarnost (dopunjivost) dobara je posebno izraena u
turizmu budui da je cjelokupni turistiki proizvod u stvari samo zbir
razliitih dobara i usluga koje se meusobno nadovezuju.

Supstitucijska svojstva kod turistikih dobara nisu ba izraena. Ovdje

se radi o zamjeni dobra za drugo dobro, npr. uslijed rasta ili pada cijene
jednog dobra, raste, odnosno pada potranja za drugim dobrom. U
turizmu to moemo na nain da se pod pojmom turistikog dobra
promatra cjelokupna ponuda jedne zemlje ili regije. U tome sluaju radi
se o istom, a ne razliitom dobru, samo mu je cijena razliita. Turistikim
dobrima supstitut mogu biti samo brojna druga dobra za osobnu
potronju.

Pitanja za ponavljanje:

1. to je turistika ponuda i koji imbenici utjeu na nju?

2. Navedite osnovne karakteristike turistike ponude!
3. Koje tri skupine elementata turistike ponude poznajete?
4. to su to atrakcije, odnosno atraktivni elementi i kako ih dijelimo?
5. Navedite osnovne atrakcije iz skupine prirodnih i iz skupine
drutvenih elemenata!
6. Kakve atrakcije mogu biti s obzirom na stupanj privlanosti?
7. Kako su atrakcije klasificirane u Hrvatskoj?
8. to su komunikacijski elementi turistike ponude?
9. to su receptivni elementi turistike ponude u irem smislu?
10. Kako dijelimo receptivne elemente u uem smislu?
11. Kako se dijele smjetajni kapaciteti?
12. Koje objekte prema slubenoj klasifikaciji smjetamo u skupinu
Hoteli, a koje u dopunske kapacitete?
13. Koje objekte prema slubenoj klasifikaciji svrstavamo u skupinu
"kampovi i ostali dopunski kapaciteti"?
14. Navedite neke od posebnih standarda koje mogu dobiti ugostitelji
na vlastiti zahtjev (ukoliko udovoljavaju traenim standardima)!

122
15. to znae oznake Quality/Kvaliteta i kojim uvjetima hoteli moraju
udovoljiti da ih dobiju?
16. to znai razvrstati smjetajne objekte, to je klasifikacija, a to
kategorizacija?
17. Koji su trendovi danas aktualni na strani turistike ponude?
18. to su "all inclusive" objekti?
19. Koja je sutina "Time share sustava"?
20. to znai "usitnjavanje" kapitala?
21. Zato se nositelji ponude povezuju?
22. Koji su osnovni oblici povezivanja tj. udruivanja kapitala?
23. Navedite dva osnovna pravca integriranja i dajte primjere za
turizam!
24. Koje su prednosti horizontalnog, a koje vertikalnog povezivanja
kapitala?
25. to je franizing,a to menadement ugovori?
26. Zato se u turizmu esto upotrebljava pojam usluga za objekt
razmjene i koja su svojstva usluge?
27. to je turistiki proizvod (to je parcijalni, a to integralni)?
28. Kako definiramo pojam turistikog dobra i koji su njegovi osnovni
elementi?
29. to odreuje svojstva turistikom dobru?
30. Objasnite pojmove homogenosti, heterogenosti,
komplementarnosti i supstitutivnosti na primjeru turistikih
dobara!

123
5.5. Turistika potranja - pojam i sadraj

5.5.1. Pojam turistike potranje

Turistiku potranju pratimo i mjerimo prije svega zbog ekonomskih

uinaka koje generira, te radi kreiranja/promjena marketinke politike,
napose promidbene.
Podaci o porijeklu posjetitelja, svrsi posjeta, vrsti i trajanju putovanja itd.
mogu itekako biti korisni planerima i marketinkim strunjacima budui
im osiguravaju dragocjene podatke o trinim trendovima s razliitih
trita!
Potranja se moe definirati s razliitih aspekata, i to najee:
S aspekta ekonomije: potranja se definira kao ukupna koliina roba
i usluga koje su kupci spremni kupiti na tritu u odreenom
vremenu i po odreenim cijenama; gleda se njena elastinost tj.
ovisnost o promjeni cijena i dohotka
S aspekta psihologije: potranja se promatra kroz motivaciju i
ponaanje kupaca o emu je ve bilo rijei u poglavlju 3.
S aspekta geografije: potranja se promatra kroz ukupan broj osoba
koje putuju, ili ele putovati radi koritenja turistikih sadraja i
usluga na mjestima udaljenim od njihova mjesta boravka i rada.

5.5.1.1. Ekonomsko poimanje potranje

S ekonomskog aspekta koliina potranje se izraava u naturalnim

jedinicama. U turizmu, potranju, osim po broju realiziranih noenja
sagledavamo i kroz broj turista, budui da u samoj definiciji pojma turista
stoji i njegova povezanost s noenjem kao uslugom, odnosno dobrom
koje se u turizmu prodaje i kupuje.
Potranja se izraava i kao spremnost potroaa da u odreenom
vremenskom trenutku po odreenoj cijeni nabavljaju neke robe i usluge.

Na formiranje turistike potranje djeluju objektivni i subjektivni

faktori.

124
Objektivni faktori potranje su:

a) ivotni standard koji obuhvaa razliite drutvene, ekonomske,

bioloke, psiholoke i ekoloke momente i uvjete u kojima ivi i radi
dananji ovjek. Drutveni uvjeti predstavljaju ne samo temelj na
kojem se stvaraju, nego i okvir u kojem se mogu zadovoljiti
turistike potrebe. Te drutvene uvjete stvara i diktira razina
razvijenosti proizvodnih snaga, karakter proizvodnih odnosa, nain
proizvodnje i rada, veliina i raspodjela dohotka, odnos radnog i
slobodnog vremena i nain ivota u svakodnevnoj sredini.
b) Radna i ivotna sredina; potreba za turistikom rekreacijom pojavila
se s promjenom naina ivota, a ta je odraz promjene naina
proizvodnje, ponajprije brze industrijalizacije. Put stvaranja novih
velikih gradova, koji se naziva proces urbanizacije (u Europi vie od
60 % stanovnika ivi u gradovima, a u Sj. Americi ak oko 70 %.)
dovodi do rasta potrebe za bijegom iz prenapuenih sredina,
nezdrave gradske klime, u kojima je potpuno izgubljen kontakt s
prirodom.
c) Politike prilike takoer mogu biti faktor turistike potraenje kad je
konsolidirana politika situacija i kada postoje dobri meunarodni, a
osobito turistiki odnosi s drugim zemljama. Ukoliko su politike
prilike nesigurne, nemirne, turizam zamire.
d) Slobodno vrijeme je snaan pokretaki faktor potranje; stoga je
prisutna stalna sindikalna borba za skraenje radnog tjedna i
produljenje broja slobodnih dana. Plaeni odmor je postao ne samo
jedna od najznaajnijih drutvenih potreba milijuna zaposlenih ljudi,
nego i vana tekovina ovjeanstva. Znaajno utjee i duljina
kolskih praznika budui da se velik broj obitelji sa kolskom
djecom ukljuuje u turistike tokove.
e) Slobodna sredstva; sam standard je odraz visine i raspodjele
narodnog dohotka, pa su upravo to oni momenti koji odreuju
granicu pri kojoj ovjek moe postati turisti-potroa.
f) Ostali objektivni faktori potranje; njima pripadaju pojedine
socijalno-turistike tekovine koje su s vremenom postale stalni
pratilac turizma, te faktor bez kojega esto ne bi mogli djelovati
ostali objektivni faktori. Te su tekovine postepeno izborili od drugih
tijela, dravnih organa, krupnih poduzea i organizacija, a meu njih

125
 se ubrajaju razne specijalne povlastice i pogodnosti (npr. obavezne
kolske ekskurzije, popusti od strane prometnih organizacija itd.) U
ovu skupinu ubrajaju se i razne drutvene organizacije emitivnog
karakter kao npr. skautske organizacije, ferijalni savezi, auto-moto
organizacije itd.

Subjektivni faktori potranje:

Subjektivni faktori potranje jesu oni faktori koji su povezani sa

subjektivnim ponaanjem pojedinca, pojaavajui djelovanje objektivnih
faktora. Subjektivni faktori poinju djelovati tek nakon postojanja
objektivnih. esto, naime, postoje objektivni uvjeti i faktori turizma
(vrijeme, novac i drugi), ali jo uvijek ovisi o ovjeku hoe li se odluiti da
svoje vrijeme i raspoloiva sredstva iskoristi na turistiki nain ili ih
potroi na neto drugo. ovjek moe promiljeno postupiti i odluiti u to
e utroiti slobodno vrijeme ili kako e rasporediti slobodna sredstva
svog budeta na niz sekundarnih potreba ili pak kako e olakati sebi
odlazak na godinji odmor te boravak na odmoru.
U tom sluaju njegovo je ponaanje je osnovano na razumnim
razlozima i postupcima koji ine racionalni subjektivni faktor
turistike potranje.

Meutim, ovjek povremeno postupa i bez odreenih razloga

nesvjesno, a to se vrlo esto odraava upravo u turizmu. Takvi postupci
se nazivaju iracionalnim faktorima, jer se ne mogu obajsniti razumom,
odnosno logikom. Tu spadaju moda, ugledanje, ali i snobizam, presti.

Neki autori u iracionalne pokretake faktore ubrajaju i ljubav,

religiozna uvjerenja i sl.
injenica da je kod subjektivnih faktora rije o psiholokim razlozima. To
omoguuje i da se na ovjeka svjesno utjee u pravcu odreenog
naina ponaanja. Tome slue odgoj i obrazovanje, a naroito
propaganda i reklama.

Turistika potranja kao ekonomska kategorija iskazuje odreene

karakteristike i to:
dislociranost od turistike ponude,

126
 heterogenost (kompleksnost),
elastinost (izraenu promjenjivost u odnsou na promjne cijena
proizvoda i dohotka potroaa),
mobilnost,
sezonski karakter (jo uvijek preteit oblik potranje, iako se sve
vie biljee promjene trendova koji vre sezonsku redistribuciju).

Potranja se u turizmu, jednako kao i ponuda moe sagledavati s

empirijskog i teorijskog aspekta.
U empirijskom smislu dragocjeni su nalazi anketnih istraivanja koji
imaju za cilj utvrditi tko je turistika potranja, odnosno tko su turisti u
konkretnoj destinaciji te kakva im je struktura.
S teorijskog aspekta cilj je potranju sagledati u meuovisnosti s
elementima koji ju odreuju, kao to su cijene, dohodak itd., (a to se
detaljno izuava u predmetu Ekonomika turizma).

5.5.1.2. Razmatranje potranje s aspekta geografije

S aspekta geografije o potranji moemo govoriti u sljedeim terminima:

a) Efektivna ili aktualna potranja; aktualni broj sudionika u

turizmu, odnosno broj stvarnih (de facto) turista
b) Potisnuta potranja; dio ukupne populacije koji zbog razliitih
razloga ne putuje. Sastoji se od dva elementa:
potencijalna potranja (dio populacije koji namjerava
putovati s promjenom osobnih uvjeta, npr. plae, odnosno
kupovne moi)
odgoena potranja (dio potranje koji ne putuje radi
nezadovoljavajuih objektivnih okolnosti kao to je klima,
lo smjetaj, teroristike aktivnosti i sl.
c) Nepostojea potranja; dio populacije koji ili ne eli ili ne moe
putovati

U objanjenju tokova i predvianju turistike potranje koriste se sljedei

modeli:

127
 Gravitacijski model54: temelji se na Newtono-vom zakonu
gravitacije; gravitacijska privlanost dvaju svemirskih tijela je direktno
proporcionalna njihovim masama, a obrnuto proporcionalna kvadratu
njihove udaljenosti.

Newtonov zakon gravitacije: Cramponov gravitacijski model:

Iij = gravitacijska privlanost dvaju Tij = broj putovanja izmeu destinacija i

tijela ij
G = gravitacijska konstantna G,a = statistiki procijenjeni koeficijenti
Mi,j= masa tijela i i tijela j, Pi = mjera veliine ili bogatstva
Dij = udaljenost izmeu gravitacijskih stanovnitva u destinaciji i ili spremnosti
centara da putuju
Aij = atraktivnost ili kapaciteti destinacije
GMiMj j
Iij= ------------------- Di,j = udaljenost izmeu i i j
Dij2
GPiAj
Tij=_________
Dija

Ovaj model uzima u obzir tzv. "push"(gurajue) faktore s generirajue

destinacije i "pull" (privlane) faktore receptivne destinacije. to je vea
"masa" generirajue regije/destinacije, vei je protok turista. Prepreke
su vrijeme i troak dolaska do eljene destinacije od polazine. Primjer;
Australija ima snane privlane faktore, ali je prepreka njena udaljenost
od glavnih emitivnih trita.

"Travel propensity concept55" mjeri i procjenjuje sklonost

putovanju u nekoj populaciji.

Indikatori sklonosti (propensity) turistike potranje :

Net travel propensity (neto sklonost putovanju) predstavlja postotak

populacije koja poduzima barem jedno putovanje u odreenom
vremenskom razdoblju. Drugim rijeima to je mjera prodora putovanja

54
Prema: Smith, L.J.S., Tourism Analysis, second ed. Longman 2002, str. 131-
132.
55
Prema: Vanhove, N., op. cit. 2005., str. 65-70
128
odnosno turizma meu pojedinim predstavnicima populacije. Ova brojka
nikada nee prelaziti 100% populacije; u razvijenim zemljama kree se
oko 70-80 % ukupne populacije.

Gross travel propensity (bruto sklonost putovanju)- daje ukupan broj

turistikih putovanja u odnosu na ukupnu populaciju (u %). Ovo je mjera
prodora ukupnog broja putovanja, a ne individualnih putnika u
populaciji. Naime, budui u svijetu jaa trend poduzimanja vie kraih
odmora tijekom godine, bruto gustoa putovanja postaje sve znaajniji
podatak. Ovaj indikator moe biti vei od 100 % te se u nekim
zapadnoeuropskim zemljama kree oko 200%.

Dijeljenjem bruto sklonosti s neto skonosti putovanju, dobivamo

indikator frekvencije putovanja, tj. prosjean broj putovanja tijekom
odreenog razdoblja.

Primjer:
Npr. neka ukupna populacija iznosi u zemlji 10 mil stanovnika
Od toga 3 mil poduzima jedno putovanje u trajanju od jednog ili vie
noenja, tj. 3 mil x 1 putovanje= 3 mil putovanja
1,5 mil stanovnika poduzima 2 putovanja u trajanju od jednog ili vie
noenja , tj. 1,5x2=3 mil putovanja
0,4 stanovnitva poduzima 3 putovanja u trajanju od 1 ili vie noenja, tj.
0,4x3 =1,2 mil putovanja
0,2 mil stanovnitva poduzima 4 putovanja u trajanju od 1 ili vie
noenja, tj. 0,2x4=0,8 mil putovanja

Ukupno 5,1 mil stanovnika poduzima ukupno 8,0 mil putovanja.

Zato je:

Broj stanovn. koje poduzima

barem 1 putovanje 5,1
Net travel prop.= ---------------------------------= ------x100=51%
ukupno stanovnitvo 10

129
 Ukupan broj putovanja 8
Gross travel propens.= ------------------------------------= -----x100= 80 %
Ukupna populacija 10

Gross travel propensity 80%

Travel frequency =----------------------------------------= --------= 1,57
Net travel propensity 51%

Tablica 15. Neto i bruto sklonost putovanju

Neto i bruto sklonost putovanju 2002 .godine (u %)

Drava Neto sklonost Bruto sklonost

putovanju putovanju
Austrija 48.0 76.0
Belgija 58.6 95.4
Francuska* 66.1 158.6
Italija n.a. 81.7
Njemaka 76.8 102.9
Nizozemska 74.7 144.2
Velika Britanija ** 57.0 123.0
*stanovnitvo od 15 godina i vie
**podaci za 2003
Izvor: Vanhove, N., op. cit., 2005., str. 65.

Odreivanje indeksa emitivnog potencijala zemlje

Sposobnost zemalja da generiraju putovanja, tj. njihov turistiki emitivni

potencijal, odreuje se kroz tri faze:

Ukupan broj putovanja koje generira konkretna drava podijelimo s

ukupnim brojem putovanja u svijetu u datoj godini. Ovo nam daje
index emitivne sposobnosti zemlje.
Ukupna populacija zemlje se podijeli s ukupnom svjetskom
populacijom te dobivamo rang zemlje s obzirom na relativni znaaj u
odnosu na ukupnu svjetsku populaciju

130
 U treoj fazi dijelimo index iz prve faze s indexom iz druge faze te
dobijemo tzv. index emitivnog potencijala zemlje (country potentital
generation index) (CPGI).

Ne / Nw
CPGI=--------------
Pe / Pw

Ne - broj putovanja koja generira drava

Nw - broj putovanja u svijetu
Pe - populacija drave
Pw -svjetska populacija

Index od 1.0 ukazuje na prosjenu sposobnost drave da generira

putovanja, a index iznad 1.0 ukazuje na iznadprosjenu sposobnost
drave da generira putovanja, a ispod 1.0 na ispodprosjenu sposobnost

Tablica 16. Indexi emitivnog potencijala zemlje

CPGI Country potential generation index
(index emtivnog potencijala drave)

Drava 1990 2002

Austrija 1,5 1,6
Belgija 1,6 1,6
Francuska 2,5 (1995) 2,3
Njemaka 1,3 1,3
Nizozemska 1,7 2,0
Velika Britanija 1,9 2,2
Izvor: Prema : Vanhove, N. op. cit. 2005, str. 68

5. 5. 2. Distribucija svjetske turistike potranje

5.5.2.1. Turistika potranja i svjetske turistike makroregije

Turistika potranja se realizira na tritu. Trite, kako je prethodno

istaknuto, nije iracionalan pojam ve odreuje konkretna, ua ili ira
podruja/destinacije na kojima se potranja susree sa ponudom. Tako

131
se moe govoriti o npr. mediteranskom turistikom tritu, europskom
turistikom tritu, o Hrvatskoj kao turistikom tritu itd., zavisno o
tome to se promatra i s kojeg aspekta.
U relativno kratkom vremenskom razdoblju (od drugog svjetskog rata do
danas) turizam je postao globalni fenomen i, sudei po broju uesnika,
zasigurno najmasovnija i najobuhvatnija pojava u svjetskim relacijama.
Svjetska turistika organizacija procjenjuje turizam ostvario danas
ostvaruje preko 8% ukupnog svjetskog izvoza roba i vie od 30%
svjetskog izvoza usluga, a u dogledno vrijeme oekuje se daljnji porast
njegovog znaenja u meunarodnoj razmjeni.

Tablica 17. Kretanje broja turista u meunarodnim turistikim

tokovima i ostvareni prihodi u izabranim godinama
prihodi u izabranim godinama

Godina Dolasci u Prosjena Prihodi u Prosjena

mln stopa mln US $ stopa
promjena (%) promjena (%)

kol 1 kol 2 kol 3 kol 4 kol 5

1950-1960 25,2-69,3 10,6 2,1-6,9 12,6
1960-1965 69,3-112,9 10,2 6,9-11,6 10,1
1965-1970 112,9-165,8 8,0 11,6-17,9 9,1
1970-1975 165,8-222,3 6,0 17,9-40,7 17,9
1975-1980 222,3-284,3 5,0 40,7-103,1 20,4
1981 286,7 0,8 105,2 2,0
1982 286,7 1,0 98,5 -6,4
1983 289,9 1,1 101,0 2,5
1984 317,1 9,4 111,0 9,9
1985 327,6 3,3 116,1 4,6
1986 338,6 3,4 140,6 21,1
1987 364,9 7,8 172,5 22,7
1988 399,7 9,5 199,5 15,7
1989 429,2 7,4 215,6 8,1
1990 455,8 6,2 261,0 21,1
1991 463,1 1,6 267,5 24,1
1992 502,9 8,6 305,0 14,0
1993 512,5 1,9 307,4 0,8
1994 531,4 3,7 335,8 9,2
1995 561,0 5,6 380,7 13,9
1996 594,8 5,5 433,9 8,1

132
 1997 612,8 3,0 443,8 2,3
1998 626,5 3,8 - -
1999 650,4 3,8 456,3 -
2000 698,8 7,4 474,4 4,0
2001 684,0 2,8 463,0 -2,4
2002 703,0 2,8 480,0 3,7
2003 689,0 -1,9 523,0 8,9
2004 763,0 10,7 600,0 14,7
2005 806,0 5,4 680,0 7,4
2006 846,0 4,9 733,0 7,8
2007. 903,0 6,7 856,0 15,3
2008. 922,0 2,1 944,0 10,3
2009. 880,0 -4,6 852,0 -9,75
2010. 940,0 6,8 919,0 7,8
2011. 983,0 4,6 1.030,0 12,1
2012. 1.035,0 5,3 1.075,0 4, 4
Izvor: UNWTO, Yearbook of Tourism Statistics, vol. I i II, ed. 43, 1990, 1996,
2002, ; Tourism highlights 2013., preuzeto s:
http://dtxtq4w60xqpw.cloudfront.net/sites/all/files/pdf/unwto_highlights13
_en_hr_0.pdf

133
Iz tabele je vidljivo da se u razdoblju od 1950-2010. godine broj
dolazaka turista u svijetu poveao za vie od 30 puta, dok su se prihodi
od meunarodnog turizma poveali za vie od 450 puta. Uoljive su
razlike u dinamici fizikog i financijskog rasta meunarodnog turizma. Te
razlike se mogu dijelom objasniti razlikama koje nastaju uslijed razliite
metodologije praenja fizikog i financijskog prometa. Osim toga, dio
meunarodnog putnikog prometa se ne iskazuje kao turistiki promet,
dok se financijske posljedice takvog prometa iskazuju kao turistiki
prihodi. I konano, rast cijena i promjene u intervalutarnom odnosu
djeluju takoe na dinamiku meunarodnih turistikih prihoda.

to se tie dinamike promjena prosjenih godinjih stopa porasta

svjetske potranje iskazane kroz broj dolazaka turista, oigledno je da
je od poetka 80-tih na ovamo (s rijetkim iznimkama), nastupilo
razdoblje umjerenijeg rasta. Meunarodna turistika potranja dosegla
je brojku od gotovo 950 milijuna putnika. Daljnji rast po relativno visokim
stopama (iznad 4%), postojea ponuda je teko u stanju apsorbirati,
ukoliko ne doe do redistribucije potranje i to ne samo godinje,
odnosno sezonske redistribucije, nego i do prostorne redistribucije.

Prostorna distribucija potranje, kao to je ve ranije i eksplicirano, nije

ravnomjerna; pojedine regije svijeta i kontinenti, a posebno razvijene
zemlje bile su i ostale sredita svjetske turistike potranje. Pri tome se
naroito istie znaenje Europe i Amerike koje su 1950 g. sudjelovale sa
preko 96% u svjetskom turistikom prometu, a svi ostali kontinenti sa
svega 4 %. Situacija se kasnije bitno promijenila, ali i dalje prevladavaju
Europa i Amerika i to svega nekolicina zemalja i na strani receptive i na
strani emitive. Na temelju prevladavanja emitivne ili receptivne
funkcije turizma dolo je do svojevrsne turistike regionalizacije,
pa se uobiajeno u meunarodnim statistikama izdvajaju svjetske
turistike makroregije.

Definicija turistiko-geografske regije nije istovjetna sa definicijom prave

geografske regije. Pod turistiko-geografskom regijom
podrazumijevamo takvu prostornu cjelinu u kojoj je turizam dominirajua
funkcija, dok je fizionomija umnogome posljedica te funkcije.

134
Tamo gdje je turizam dominirajua funkcija, naselja su mahom
sastavljena od hotela, vila sa vrtovima, parkovima i drugim dekorativnim
nasadima, sa kampinzima, sportsko-rekreativnim terenima i objektima,
prodavaonicama luksuzne robe, suvenira i sportske opreme itd.

S obzirom da je Europa bila i ostala najznaajnija turistika regija

svijeta, unutar nje mogu se izdvojiti neka podruja s visokim stupnjem
turistikog prometa. To su: Sredozemlje i Alpe, ali postoje jo neka
podruja koja su se afirmirala kao znaajne turistike regije kao npr.
Pirineji, naroito na francuskoj strani, Centralni masiv i dolina Loare u
Francuskoj, Bavarska u Njemakoj, Tatre sa Zakopanima u Poljskoj,
Balaton u Maarskoj itd.

Dakle, ve od samih poetaka razvoja (masovnog) turizma tokovi

svjetske turistike potranje se usmjeravaju prema odreenim turistikim
makroregijama.

Najznaajnije turistiko odredite 2009.g., a i ranijih godina bila je

Europa sa preko 400 mln ostvarenih inozemnih dolazaka, iako se njen
udio u odnosu na 1980.g. smanjio (sa 65,55% udjela u ukupnom broju
dolazaka u svijetu na 52,2 % u 2009. godini) (vidjeti tablicu 18). Juna
Europa biljei pad svoga udjela u ukupnom broju dolazaka stranih turista
u svijetu i to sa 21,32% u 1980.g. na 19, 2% u 2009.g.

Amerika, druga destinacija po broju stranih turistikih dolazaka, iskazuje

drastian pad udjela, ali to je prije svega posljedica teroristikih zbivanja.
Tako je njen udio s 21,58 % i 1980.g. pao na 15,9% u 2009.g. Relativno
najvee smanjenje u broju stranih turista biljei Sjeverna Amerika (sa
16,65% udjela u ukupnom broju dolazaka na ameriki kontinent 1980.g.
na 10,6 % u 2009.g..)

Juna Azija je u stagnirajuem stanju dok udio Srednjeg Istoka lagano

raste (sa 2,1% na 6% ).

Istona Azija i Pacifik biljee poveanje broja dolazaka stranih turista po

relativno visokim stopama u svim promatranim razdobljima. Tako u

135
2009.g. njihov udio u distribuciji ukupnog broja dolazaka stranih turista u
svijetu iznosi oko 20,6 %, dok je u 1980. godini iznosio 7,37%.

Tablica 18 . Distribucija meunarodnog turistikog prometa po

pojedinim regijama

Izvor:http://www.unwto.org/facts/eng/pdf/highlights/UNWTO_Highlights10_en_L
R.pdf

Iako se udio Europe u ukupnim meunarodnim dolascima relativno

smanjuje, ona je i nadalje najznaajnije turistiko odredite u svjetskim
relacijama.
Vano je meutim naglasiti da su promjene u prostornoj distribuciji
meunarodnog turistikog prometa dijelom izazvane i promjenama u
136
preferencijama potranje izazvanim ulaskom razvijenih zapadnih
zemalja u postindustrijsku eru.

5.5.2.2. Uzroci i posljedice procesa redistribucije svjetske

turistike potranje

Za bolje razumijevanje tih promjena koje se deavaju u sferi turistike

potranje, potrebno je uoiti imbenike i okolnosti koje su dovele do njih.
Naime, i turizam i turistika ponuda (a naroito na europskom
kontinentu) nastali su i razvijali se u uvjetima i pod utjecajem
suvremenog industrijskog drutva i naina ivota. To su drutveni uvjeti
u kojima je ovjek bio podreen industrijskom obrascu rada i ivota.
Takav koncept ivljenja nametnuo je materijalistiko (konzumeristiko)
gledanje na svijet, zapostavljanje duhovnih kvaliteta, brojne individualne
i kolektivne bolesti i frustracije te nekontroliranu potronju i unitavanje
prirode i prirodnih bogatstava.
U takvim okolnostima sasvim je jasno da se turizam nametnuo kao
mogunost bijega, kao jedini preostali prostor na kojem e ovjek, bar
na kratko vrijeme uspjeti pronai sebe. Meutim, i to se pokazalo
pogrenim, budui da je i turizam, odnosno turistika ponuda
organizirana po kriterijima industrijskog naina proizvodnje i ivota.

Drugim rijeima, masovnost, uniformirani paket aranmani, velike

koncentracije turista, odvojenost turista od ambijenta koji posjeuje itd.,
doveli su do sveope otuenosti turista od njegovih izvornih turistikih
potreba i sve veeg nezadovoljstva onim to nudi masovna turistika
ponuda. Takva ponuda, zasnovana na principima industrijske
proizvodnje nije se prilagoavala potranji, tj. potrebama turista, ve je
te potrebe nastojala usmjeriti i prilagoditi kako bi mogla to efikasnije
funkcionirati po principima industrijskog pogona. Dakle, turizam nije
mogao ponuditi rjeenje za probleme koje ovjeku donosi industrijski
nain ivota, budui da je i sam bio oblikovan po tom obrascu. Tek
transformacija tog ivotnog obrasca vodi i u transformaciju turizma, a
time i turistike ponude.

137
Upravo posljednjih godina u razvijenim zemljama zapaaju se izvjesne
promjene vezane uz ulazak tih zemalja u razdoblje postindustrijskog
drutva. Te promjene izazvane su u prvom redu tehnolokom
revolucijom do koje je dovela primjena kompjuterske tehnologije, ime
kategorija rada, ali i slobodnog vremena dobiva sasvim nove dimenzije.

Sasvim je izvjesno da se s promjenom naina ivota i sustava

vrijednosti, mijenjaju i potrebe openito, a time i turistike potrebe.
Samim time dolazi do brojnih promjena u strukturi turistike potranje.
Umjesto masovnog nediferenciranog turistikog dobra, trai se
individualizirana turistika ponuda po mjeri potreba i elja konkretnog
pojedinca.

Dakle, uslijed drutveno - ekonomskih i tehniko - tehnolokih

promjena u drutvu, turizam se postepeno transformira iz
masovnog, ekstenzivnog, "hard" turizma u intenzivni, tzv. "soft"
turizam koji je u svakom sluaju humaniji samim time to je
okrenut pojedincu, a manifestira se kroz cijeli niz specijaliziranih
oblika turizma (npr. seoski turizam, nautiki, kongresni, incentive,
itd.)

Transformacija turizma iz hard u soft model manifestira se kroz

sljedee promjene na strani turistike ponude i potranje:

Poveanje slobodnog vremena (skraivanjem radnog tjedna i

produenjem slobodnih dana na glavni godinji odmor) utjecalo je na
porast intenziteta putovanja tijekom godine te je, kao posljedica
mogunosti koritenja nekoliko odmora tijekom godine, dolo do
produenja turistike sezone;
Dolazi do poveanja broja, vrsta i vanosti razliitih aktivnosti turista i
to ne samo u dijelu koji se odnosi na njihov odmor i zabavu, ve i na
ostalim podrujima kao to su npr. kultura, umjetnost, sport i drugo,
Openito potranja postaje zahtjevnija, sofisticiranija i selektivnija;
Dolazi do poveanja udjela novih segmenata u potranji i to prije
svega starijeg stanovnitva i zaposlenih ena. Doprinos
umirovljenika razvitaku turizma najvie se ogleda u injenici da su
oni skloni turistikim putovanjima upravo u razdoblju slabije

138
 frekvencije, u pred i pod sezoni, to je od velikog gospodarskog
znaenja;
Suvremenu turistiku ponudu karakteriziraju mali i srednje veliki
objekti obiteljskog ili kvazi obiteljskog tipa;
Zbog sve izraenije ekoloke svijesti turista, posebna se panja
posveuje zatiti okoline, te su u prednosti ekoloki relativno intaktne
destinacije;
Zbog problema na koje se u posljednje vrijeme upozorava u svim
javnim medijima, a koje se odnose na opasnost od sunanja zbog
tzv. "ozonskih rupa" kao i sve prisutniji problem "cvjetanja mora", sve
su traenije egzotine destinacije, veliki gradovi i sline turistike
destinacije.

5.5.3. Potranja za Hrvatskom kao turistikom destinacijom

Zbog geografske bliskosti, slinosti ekoloko-prirodnog konteksta i

turistike ponude, kao neposredni konkurenti hrvatskoj turistikoj
industriji na meunarodnom tritu pojavljuju se zemlje europskog dijela
mediteranskog pojasa. Stoga, posebnu analitiku vrijednost ima
praenje kretanja pozicije Hrvatske unutar te skupine zemalja. Meu
mediteranskim zemljama, Hrvatska je vaila za srednje razvijenu
turistiku destinaciju. U stabilnim godinama gospodarenja priblino 5,5-6
milijuna inozemnih posjetilaca realiziralo je priblino 41-42 milijuna
noenja. U 2001. godini u Hrvatskoj je realizirano 6,544 milijuna
dolazaka inozemnih turista koji su ostvarili oko 38.383,677 noenja, da
bi u 2010. godini Hrvatska ostvarila 9,995 mil dolazaka, odnosno
51,421mil noenja (tablice 19 i 20).

Dok je 1980. g. udio Hrvatske u skupini zemalja europskog Mediterana

iznosio oko 4,5 %, taj je udio u 1995. godini iznosio tek 0,5 %, da bi se
posljednjih godina poela lagano oporavljati zbog ega je prema
procjenama njen udio u apsorpciji ukupnog broja turista u zemljama
europskog Mediterana oko 4 %.56

56
Vlastiti proraun prema podacima WTO-a, Tourism Highlights 2006 i WTTC-
a; http://www.wttc.org/measure.htm
139
Dakle, proces preraspodjele turistike potranje to je zapoeo na
europskom (mediteranskom) turistikom tritu 80-tih godina zaotrio je
konkurentsku borbu, naroito meu mediteranskim zemljmama. Time e
Hrvatska, u kojoj je trend opadanja inozemne turistike potranje takoe
otpoeo i prije domovinskog rata, biti u potpunosti marginalizirana
ukoliko se ne ukljui u tu borbu kvalitetnijom turistikom ponudom.

Ovaj je problem tim izraeniji to Hrvatska kao i ostale konkurentske

mediteranske zemlje glavninu inozemne potranje dobiva sa trita
zapadne Europe, odnosno iz nekolicine europskih zemalja meu kojima
se istie Njemaka, Austrija, Italija.... Time se konkurentska borba za
goste iz spomenutih zemalja mora temeljiti ne samo na bogatoj i
raznovrsnoj ponudi raenoj po svjetskim kriterijima kvalitete, nego i na
svim onim nemjerljivim kategorijama koje bitno doprinose zadovoljstvu
gosta i kvaliteti ukupne turistike ponude.

Od ukupnog broja turista u Hrvatskoj u 2012. g., stranih je turista bilo

10,379 mil a ostvarili su 57,522 mil noenja (od ukupno 62,743 mil). U
strukturi noenja stranih turista najvie noenja ostvarili su turisti iz:
Njemake, Austrije, eke itd.

Tablica 19. Dolasci turista u razdoblju od 1975-2012.g.

Izvor: DZS, http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/06-Turizam-br-05w.pdf

140
 Tablica 20. Noenja turista u razdoblju od 1975-2012.g.
Noenja turista u razdoblju od 1975-2005. g.

UKUPNO DOMAI STRANI

1975. 42.411 17.761 24.650
1980. 53.600 23.475 30.125
1985. 67.665 26.619 41.046
1990. 52.52 18.474 31.049
1995. 12.885 4.370 8.515
2000. 39.183 5.138 34.045
2005. 51.421 5.434 45.987
2007. 56.006 6.431 49.575
2009 56.300 5.799 50.501

2010 56.416 5.424 50.992

2012. 62,743 5.221 57,522
Izvor: DZS, http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/06-Turizam-br-05w.pdf

5.5.4. Turistika potranja viena kroz rezultate ankete "TOMAS"-

o stavovima i potronji turista u Hrvatskoj 2010.

Institut za turizam iz Zagreba ve cijeli niz godina izrauje cjelovitu

studiju temeljenu na anketnom istraivanju stranih turista u Hrvatskoj, iji
je cilj saznati to vie informacija o strukturi nae turistike potranje te o
njihovim stavovima glede iste i potronji koju realiziraju za vrijeme
turistikog boravka u Hrvatskoj. Zadnja provedena anketa (poznata pod
nazivom TOMAS-prema koritenoj metodologiji) provedena je u ljeto
2010. g.

Ovakvo istraivanje izuzetno je korisno radi saznanja o karakteristikama

i zakonitostima kretanja trendova turistike potranje to je od
presudnog znaenja za spoznavanje osnovnih prednosti i nedostataka
nae turistike ponude, te za dugorono usmjeravanje razvitka
turistike ponude u zemlji, odnosno za kreiranje turistike politike u
cjelini kao i poslovne politike pojedinih subjekata u turizmu.

Anketa je pokazala da je u konkretnoj godini najvie turista u dobi od

30 do 49 godina (56%), 25% je u dobi od 50 i vie godina, a 19% mlae
od 30 godina; prosjena starost iznosi 41 godinu. Oko 60% gostiju je sa
zavrenom viom kolom ili fakultetom. Gotovo polovica (47%) gostiju
141
dolazi iz kuanstava s mjesenim prihodima do 2 tisue eura, 36% iz
kuanstava s 2 do 3 tisue eura, a 17% iz kuanstava s prihodima iznad
3 tisue eura mjeseno. Obiteljski dolazak je dominantan (52%), oko
jedne treine gostiju dolazi u pratnji partnera, 12% s prijateljima, a tek
3% bez pratnje. Pasivni odmor i oputanje primarni je motiv dolaska koji
privlai tri etvrtine gostiju. Slijedi zabava (44%) kao drugi primarni motiv
dolaska te tri sekundarna motiva nova iskustva i doivljaji (25%),
gastronomija (22%) i upoznavanje prirodnih ljepota (21%). Inozemni
gosti iznimno su lojalni Hrvatskoj kao destinaciji provoenja ljetnog
odmora. Neto manje od tri etvrtine inozemnih gostiju (73%) ve je
posjetilo Hrvatsku tri ili vie puta, a 40% je ve vie od dva puta bilo i u
destinaciji anketiranja. U 2010. godini 14% inozemnih gostiju bilo je prvi
put u Hrvatskoj. Glavni izvor informacija je prijanji boravak na koji se
oslanja 32% turista. Slijede mediji putem kojih informacije prikuplja 29%
turista, preporuke rodbine i prijatelja na koje se oslanja 28% te internet
kojeg koristi 27% turista.

Konkurentske prednosti hrvatskog turistikog proizvoda su ljepota

krajolika i ekoloka ouvanost, istoa mjesta, sigurnost i gostoljubivost.

Nedostaci u odnosu na konkurentske destinacije elementi ponude

destinacije (zabava, sport i rekreacija i kupovina). Ljepote prirode i
krajolika zauzimaju vodee mjesto na rang listi 26 elemenata turistike
ponude prema stupnju zadovoljstva.

U elemente kojima su gosti najmanje zadovoljni ubrajaju se elementi

ponude destinacije, od raznolikosti kulturnih
manifestacija,nopremljenosti i ureenosti plaa, mogunosti za kupnju
do kvalitete lokalnog prijevoza.

Oito je, dakle da turisti uoavaju nesrazmjer u razini razvijenosti tzv.

"turistikih" usluga i niza ostalih ne-turistikih usluga tj. okruenja. Za
razliku od visoko rangiranih prirodnih atrakcija nae zemlje, atrakcije
stvorene ljudskom rukom znatno su loije ocijenjene.
Naime, glavni nalazi istraivanja upuuju na zakljuak o znatnim
promjenama obiljeja turistikog trita Hrvatske koje se fragmentiralo
vie nego ikad. ak ni inozemna potranja nije vie homogena cjelina

142
budui da se stavovi i turistiko ponaanje Nijemaca koji su bili nai
glavni gosti u prethodnom periodu, znatno razlikuju od stavova i
ponaanja npr. Slovenaca, eha ili Talijana (a posebno Maara,
Slovaka i Nizozemaca) koji posljednjih godina ine rastui segment
turista u Hrvatskoj, to ukazuje na nunost segmentacije trita u
formiranju politike plasmana hrvatskog turistikog dobra. Osim toga,
rezultati istraivanja ukazali su i na nunost redefiniranja sadraja
turistikog dobra, i to naroito onog vezanog uz samo turistiko mjesto.

Kreatorima nae turistike politike namee se teak i iznimno vaan

zadatak, a to je definiranje jasne strateke vizije trine pozicije koju u
budunosti elimo zauzeti; drugim rijeima da li i u kolikoj mjeri razvijati
turizam zasnovan na industrijskim principima proizvodnje, dakle masovni
turizam kakav smo razvijali do rata ili se okrenuti razvoju raznih vrsta
alternativnog, odnosno "soft" turizma. Da bi se odabrala najpovoljnija
strategija budueg razvitka hrvatskog turizma, nuno je dakako, na svim
razinama, od poduzea do drave krenuti u njeno oblikovanje i
planiranje i to zasnovano na relevantnim trinim pokazateljima.

5.5.5. Turistika potronja

5.5.5.1. Pojam i sadraj turistike potronje

in potronje je zadnji in u nizu "potrebe-potranja-potronja". U

ovoj fazi dolazi do svojevrsne materijalizacije potreba.
S ekonomskog aspekta gledajui, sve definicije turista i turizma otkrivaju
njegovo jedino relevantno obiljeje, a to je ekonomska pojava temeljena
na troenju dijela sredstava osobne potronje izvan domicila, ukljuujui
u to i poslovna putovanja, putovanja zbog zdravstvenih potreba i sl.
Turistika je potronja u biti samo materijalizirani oblik
zadovoljavanja turistikih potreba. Stoga je jedino pomou turistikih
potreba mogue konkretno utvrditi nain i stupanj njihova zadovoljenja.57

57
Radni, A., Strukturna analiza turistike potronje u Jugoslaviji, doktorska
disertacija, Ekonomski fakultet Zagreb, 1990., str. 29.
143
Turistiku potronju empirijski se moe definirati kao osobnu potronju,
koja zadovoljava ovjekove potrebe u uvjetima i odnosima kada se
ovjek pojavljuje u ulozi turiste i ukljuuje u turistiki promet. Time se
naglaava injenica da se turistika potronja po svojoj biti ne razlikuje
od osobne potronje, a namijenjena je zadovoljavanju takoer osobnih
potreba ovjeka. Posebni odnosi i uvjeti u kojima se ovjek ukljuuje u
turistiki promet, daju tom dijelu osobne potronje i posebna turistika
obiljeja.
Izvori osobne, a time i turistike potronje su osobna primanja, utede
te socijalni transferi pojedinaca.

Svjetska turistika organizacija definira turistiku potronju kao "ukupnu

potronju koju ostvare turisti ili koja nastaje zbog njih za vrijeme boravka
58
u destinaciji." Po toj analogiji u turistiku potronju svrstavamo, osim
potronje samih turista i sve oblike proizvodne potronje namijenjene
zadovoljavanju turistikih potreba (javnu potronju, investicijsku te neto
izvoz).

Meutim, u pravu, odnosno osobnu turistiku potronju ubrajamo:

potronju u domicilu, prije samog putovanja, a namijenjena je
turistikom putovanju (oprema za kupanje, kampiranje ili skijanje,
fotoaparat, putne torbe itd.),
potronju za vrijeme putovanja i boravka u destinaciji,
potronju po povratku kuama (npr. na razvijanje fotografskih
filmova).

Potronja turista za vrijeme boravka u destinaciji se bitno razlikuje od

potronje turista u mjestu njihova stalnog boravka. To se u prvom redu
odnosi na poveane trokove putovanja, ali i na bitno razliitu strukturu
trokova za vrijeme privremenog boravka, pri emu se izdvaja: poveani
udio izdataka za smjetaj, raznovrsnija struktura jela i pia, izraenije
potrebe za zabavom i razonodom, poveane potrebe za raznovrsnim
"servisnim" uslugama (ukljuujui tu i zdravstvene, pravne i druge) te
konano, sve intenzivniji interes za shoppingom.

58
WTO, Tourism Sattelite Accounts, The Conceptual Framework, Madrid, 1999.
144
S obzirom na specifinost i sloenost pojma turistike potronje gotovo
je nemogue govoriti o njoj samo s globalnog aspekta. Naime, na strani
potranje veliki je broj razliitih motiva turistikog kretanja, mnotvo je
razliitih sudionika u turistikom prometu s obzirom na stupanj
ekonomske razvijenosti i nivo potroake moi, geografsku i etniku
pripadnost te razliita dobna, obrazovna, kulturna i druga obiljeja. Svaki
od tih elemenata na razliiti nain utjee na opseg i strukturu turistike
potranje svakog pojedinog segmenta.

I na strani ponude postoji velik broj faktora koji, na razliite naine vre
utjecaj na turistiku potronju. Rije je prije svega, o razliitim uvjetima
za razvitak turizma, tj. razlikama u sadraju i izdanosti turistikih
resursa, geoprometnom poloaju, o stupnju razvijenosti materijalne
osnove u uem i irem smislu te posebno u kadrovskoj ekipiranosti i
osposobljenosti.

Zbog razliitog utjecaja svakog od tih faktora na turistiko kretanje, a

posebno na opseg i strukturu turistike potronje, praktiki se ne moe
govoriti o nekoj jedinstvenoj turistikoj potronji kao o vremenski i
prostorno homogeno strukturiranoj kategoriji. Tu je zapravo rije o
nekoliko segmenata turistike potronje koji se meusobno toliko
razlikuju da njihov globalni agregat gotovo nita ili relativno malo govori
o stvarnom sadraju nekog pojedinanog segmenta.
Pravi sadraj mogue je otkriti tek utvrivanjem specifinih razlika u
opsegu i strukturi potronje pojedinih, relativno homogeno strukturiranih
segmenata potronje.

Segmentacijom domae, odnosno inozemne turistike potranje

postie se izdvajanje i zasebno promatranje razliitih sudionika
turistikog prometa59:
1) Posjetioci u odmorino-boravinom turizmu s ukupno ostvarenim
brojem noenja i to u ovim grupama komercijalnih vrsta smjetaja;
- u osnovnim objektima (hoteli, moteli, pansioni)
- u kampovima
- u privatnim sobama i apartmanima

59
Prema; Radni, Ante; op. cit., 1990., str. 29-35.
145
 - u ljeilitima
- u ostalim smjetajnim kapacitetima.
2) Posjetioci u nautikom turizmu s ukupno ostvarenim brojem dana
boravka na plovilima i to:
- na vlastitim plovilima
- na iznajmljenim plovilima.
3) Posjetioci koji za vrijeme turistikih putovanja borave kao gosti kod
roaka i prijatelja s ukupno ostvarenim brojem dana boravka
4) Tranzitni putnici kroz zemlju koji ne ostvaruju noenja u nekom od
komercijalnih objekata
5) Izletnici (ekskurzionisti) koji u zemlji borave manje od 24 sata (i ne
ostvaruju noenja)
6) Posjetioci u malograninom prometu koji ne ostvaruju noenja
(brojne su dvojbe da li ovo uope treba uvrstiti u turistiki segment
potranje).

Problem registriranja stvarne turistike potronje je veoma izraen u

svim receptivnim turistikim zemljama upravo zbog gore navedenih
razloga, tj. zbog raznorodnih dobara i usluga koje ulaze u ovu kategoriju,
kao i razliitih mjesta njenog nastanka.

Nekim elementima turistike potronje je relativno lako "ui u trag" (npr.

potronja turista u osnovnim smjetajni kapacitetima, potronja na
zdravstvene usluge), dok su drugi predmet procjena temeljem anketnih
istraivanja turista na samoj granici ili u osnovnim smjetajnim
kapacitetima.

Znaajno je istaknuti da ukupna potronja i domaih i inozemnih turista

generira rast dohotka od turizma i tako djeluje na rast ukupnog
proizvoda, odnosno dohotka u zemlji.
Naravno, treba imati na umu da se jedan dio turistike potronje
generira iz uvoza, te da taj "uvozni sadraj" umanjuje utjecaj
turistike potronje na rast BDP.

Metodologija Turistike satelitske bilance, osim osobne potronje

analizira i ostale segmente potronje odnosno potranje koju ne
generiraju sami turisti ve se generira radi njih. Rije je dakako, o

146
investicijskoj i javnoj potronji. Sve tri kategorije ine dio agregatne
(turistike) potranje. No, osobna potronja posjetitelja neke destinacije
u turistike svrhe, najznaajniji je element iz kojeg se sagledavaju
stvarni uinci turizma.

Prema podacima iz tablice 20 prosjena dnevna potronja turista u

Hrvatskoj iznosila je 58 Eura od ega je na osnovne usluge odlazilo 74
% (hrana, smjetaj i pie), dok je na dodatnu potronju odlazili 26 %,
pri emu na kupovinu 14 %, a na zabavu i kulturu i ostalo odlazilo u
prosjeku 12 %.

Tablica 21. Procjena prosjene dnevne potronje u Hrvatskoj

prema vrsti usluge, u EUR-ima

Izvor: TOMAS 2010., Institiut za turizam

Najvie troe hotelski gosti (u prosjeku 100 Eura) a najmanje gosti u

privatnom smjetaju (43 Eura). Britanci troe najvie, 126 Eura, Rusi
118 dok nai najbrojniji gosti Nijemci trie svega 58 Eura dnevno.

5.5.5.2. Turistika potronja i njeno znaenje u turistikoj i

platnoj bilanci

Ostvarena turistika potronja na razini drave javlja se kao strukturna

komponenta na izvoznoj i uvoznoj strani. Kupovanje turistikih dobara

147
graana iz zemlje A u zemlji B za zemlju B predstavlja izvoznu, a za
zemlju A uvoznu transakciju.

Analizom i objanjenjem ovih veza i odnosa koji nastaju i povodom

inozemne turistike potronje, bave se meunarodni ekonomski odnosi.
Iz tog teorijskog okvira mogue je razviti i teoriju meunarodnih
turistikih odnosa, koja moe dati teorijske osnove za objanjenje
specifinih veza i odnosa koji se materijaliziraju turistikom
potronjom.60

Zemlje u pravilu svrstavamo u skupinu preteno emitivnih ili

preteno receptivnih zemalja upravo s obzirom na stanje njihovih
turistikih bilanci, tj. s obzirom na razlike izmeu prihoda
ostvarenih turistikom potronjom u zemlji i rashoda koje domae
stanovnitvo troi u inozemstvu u turistike svrhe.

U shemi bilance Meunarodnog monetarnog fonda, prihodi i

trokovi/izdaci od meunarodnog turizma obuhvaeni su u stavci
putovanje u okviru bilance usluga (unutar podbilance tekuih
transakcija).

Pojedine zemlje formiraju ovu stavku kao umnoak broja inozemnih

posjeta i procijenjene veliine prosjene potronje inozemnih turista, dok
61
se druge oslanjaju na evidencije monetarne vlasti.

Aktivna i pasivna strana turistike bilance pojedinih zemalja nemaju isto

znaenje za meunarodnu razmjenu, a jednako tako niti za platnu
bilancu konkretnih zemalja. U zemljama kao to je Hrvatska (dakle
preteno receptivnim) pozitivna turistika bilanca esto znaajno
doprinosi smanjenju negativnog salda platne bilance (a posebno
trgovinske bilance koja je redovito u deficitu).

Hrvatska narodna banka neprestano radi na unapreivanju

platnobilanane statistike turizma. U sklopu toga do sada su se koristili
trima metodologijama:

60
Duli, A.; op.cit., 1991., str. 288.
61
Ibidem, str. 316.
148
 metodologijom zasnovanom na otkupu i prodaji deviza
prijelaznom metodologijom
metodologijom zasnovanom na anketiranju na graninim
prijelazima zajedniki projekt Hrvatske narodne banke i
Instituta za turizam Potronja inozemnih putnika u Hrvatskoj i
domaih putnika u inozemstvu.

Po prijelaznoj metodologiji Hrvatska u kategoriju prihoda od turizma

ubraja:
prihode nastale po osnovi potronje stranih turista na smjetaj i
hranu u registriranim objektima,
prihode od cestarina,
prihode od zdravstvenih usluga strancima,
prihode registrirane u izvjetajima o platnom prometu s
inozemstvom to ukljuuje stipendije, slubena putovanja, otkup i
prodaju ekova od stranaca itd.).

To su, dakako prihodi koje je mogue prilino precizno registrirati za

razliku od mnogih drugih koje je nemogue precizno registrirati kao npr.
prihodi po osnovi kupnje trgovakih roba i usluga, prihode po osnovi
kupnje usluga kulture, zabave i sporta, prihode nastale u
neregistriranim smjetajnim kapacitetima i sl. koji su stoga najee
predmetom procjena. U kategoriju rashoda biljee se rashodi hrvatskih
graana u inozemstvu nastali po istoj osnovi kao i gore nabrojani
prihodi.

Metoda zasnovana na anketiranju provodi se anketiranjem posjetitelja

na graninim prijelazima. Novost u ovoj metodologiji je da se Hrvati koji
rade u inozemstvu i iseljenici, a imaju kue za odmor ili odsjedaju kod
rodbine i prijatelja tretiraju kao nerezidenti, a njihova potronja smatra
se potronjom inozemnih putnika.

149
 Pitanja za ponavljanje:

1. S kojeg sve aspekta moemo pratiti i definirati potranju?

2. to je turistika potranja s ekonomskog aspekta?
3. Kako potranju mjerimo i poimamo s aspekta psihologije a kako s
aspekta geografije?
4. Koji su faktori turistike potranje?
5. to ubrajamo u objektivne, a to u subjektivne faktore potranje?
6. Koje su ekonomske karakteristike/obiljeja potranje?
7. tomje efektivan, a to potisnuta i nepostojea potranja?
8. emu slui gravitacijski model?
9. to mjeri tzv. travel propensity concept, odnosno koncept sklonosti
putovanju?
10. to je neto, a to bruto sklonost putovanju?
11. to je indeks emitivne sposobnosti zemlje (CPGI)?
12. Kako se distribuira svjetska turistika potranja?
13. Koje se promjene uoavaju u distribuciji svjetske turistike potranje
i zbog ega?
14. to je hard turizam i koja su mu obiljeja?
15. to je soft turizam, kada se javlja i koja su mu obiljeja?
16. Kakva je pozicija Hrvatske u distribuciji svjetske turistike potranje?
17. to pokazuju i emu slue rezultati istraivanja TOMAS?
18. to je turistika potronja?
19. Moe li se staviti znak jednakosti izmeu pojmova potrebe-potranja
i potronja-objasnite?
20. Koje su osnovne faze turistike potronje?
21. Zato se za neke zemlje kae da su emitivne, a druge receptivne?
22. Gdje se registriraju prihodi i rashodi od meunarodnog turizma?
23. Koje je metodologije Hrvatska narodna banka do sada koristila za
procjenu turistike potronje?
24. to sve Hrvatska registrira kao prihode i rashode od turizma prema
prijelaznoj metodologiji?
25. U emu je razlika izmeu turistike bilance kao dijela platne bilance
i Turistike satelitske bilance?

150
6. FAKTORSKI PRISTUP RAZVOJU TURIZMA

U razvojnom procesu sudjeluju razliiti proizvodni faktori koje klasina

ekonomska teorija grupira u tri osnovne skupine;
zemlju ili prirodne faktore kao iri pojam,
rad i
sredstva za proizvodnju, ili kapital odnosno proizvodne fondove.

Suvremena ekonomska znanost na ove resurse gleda u neto irem

kontekstu pa pod pojmom rada podrazumijeva cjelokupne sposobnosti
ljudi, pri emu se naglasak stavlja na obrazovanje, motivaciju radnu
kulturu i ustrajnost, ali i na ponudu rada i razvoj trita rada; zemlju,
odnosno prirodne resurse kao proizvodne resurse ne promatra
iskljuivo kroz kvantitativne podatke ve sve vie uvaava i kvalitet istih,
naroito u ekolokom smislu; pod pojmom kapitala podrazumijeva
sredstva za proizvodnju ili opredmeeni kapital, koji obuhvaa od
strojeva, zgrada i cesta do infrastrukture u najirem smislu; tehnologija,
kao, uvjetno reeno etvrti proizvodni faktor, postaje zajedniki nazivnik
za skupinu proizvodnih faktora koji dobivaju sve vei znaaj, a
obuhvaaju poduzetnitvo, znanstvene potencijale zemlje, primjenu
suvremene tehnike, suvremeni menadment i sl.

6.1. Rad kao faktor/resurs proizvodnje u turizmu

Rad odnosno sposobnost ljudi zacijelo je najvaniji faktor razvoja.

Takav zakljuak izvodi se iz injenice da se svi ostali faktori mogu kupiti
ili posuditi u globalnoj ekonomiji od drugih, ali se ti faktori mogu efikasno
upotrijebiti ako postoje radne sposobnost. Rad je i vrlo raznolik faktor,
jer su i ovjekove sposobnosti, aktivnosti i uloge u proizvodnom procesu
raznolike.

Rad, odnosno probleme vezane uz rad i radnu snagu moemo pratiti

kroz sljedee komponente:
neplaeni rad
nezaposlenost
zaposlenost ili plaeni rad

151
 ponuda plaene radne snage
potranja za plaenom radnom snagom
trite rada
nadnice, dohodak i troak rada
drava, sindikati, strukovne organizacije i ostale institucije
kao npr. agencije za posredovanje u zapoljavanju

Iako rad moemo promatrati na ljestvici od jednostavnog do

znanstvenog odnosno inovativnog rada, posebno valja izdvojiti
poduzetnitvo. Uloga poduzetnitva je da kapital, koji je u sutini
akumulirani dohodak prethodnih procesa, investira ili pretvara u
konkretne faktore organiziranog procesa proizvodnje. U kakve sve
faktore proizvodnje poduzetnik pretvara kapital zavisi od poduzetnike
sposobnosti i proizvodnog procesa. To dakako nisu samo sredstva za
proizvodnju ve se kapital ulae u rad, poglavito inovativni i upravljaki.

Poduzetnitvo se, dakle moe najjednostavnije definirati kao

usmjeravanje kapitala u konkretne proizvodne procese pri emu se
kapital pretvara i u konkretna sredstva za proizvodnju i radnu snagu, a u
najirem smislu u proizvodne faktore. Od toga kako se investirao kapital
u proizvodne faktore u najveoj mjeri zavisit e efikasnost primarnih
proizvodnih faktora, rada i sredstava. Pri tome, svaki poduzetnik se
izlae brojnim rizicima od neuspjeha na krajnje promjenjivom tritu.
Stoga bit poduzetnitva ne ini samo kombiniranje faktora ve i
preuzimanje rizika.

Da bi netko postao poduzetnikom mora osjeati unutarnji poriv, koji

moe biti iniciran potrebom za:
stjecanjem profita i rastom
samostalnou
unutarnjim zadovoljstvom

U turizmu prevladavaju mala (mikro) poduzea u kojima profit i rast

esto nije osnovni poticaj tj. ciljna funkcija, ve samostalnost,
zadovoljstvo i ouvanje obitelji na okupu. Dakle, nije rije o tzv. "growth-
oriented entrepreneurs", odnosno poduzetnicima okrenutim rastu, nego

152
"lifestyle entrepreneurs", tj. poduzetnicima koji tee ouvanju odreenog
ivotnog stila.

6.1.1. Karakteristike radne snage u turizmu

Budui da je rad, pored prirodnih uvjeta kljuni faktor (resurs) u procesu

proizvodnje turistikih dobara, sasvim je izvjesno da je turizam radno
intenzivna djelatnost te kao takav predstavlja jedan od glavnih izvora
zapoljavanja u velikom broju (napose receptivnih turistikih) zemalja.

62
WTTC procjenjuje da 2006. g. turistika industrija (direktne turistike
djelatnosti) u svijetu generira oko 76,7 mil. radnih mjesta, dok turistika
ekonomija (djelatnosti direktno i indirektno povezane s turizmom)
generira ukupno oko 234,3 mil. radnih mjesta.

Do 2016. broj radnih mjesta u turistikoj industriji e narasti na 89,5

mil., dok e u turistikoj ekonomiji narasti na 279,3 mil.

Prema podacima WTTC-a63 turistika industrija u RH u 2011.g. generira

140,000 radnih mjesta, to predstavlja 12,7% od ukupne zaposlenosti.
To ukljuuje zaposlene u hotelima, putnikim agencijama, avio prijevozu
te ostalim uslugama prijevoza putnika, kao i u uslugama restorana i
zabave. S povezanim industrijama turizam generira ukupno 326,000
radnih mjesta, a do 2021.g. taj broj e narasti na 365,000 odnosno
30,4% od ukupne zaposlenosti.

Turizam, dakle generira tzv. direktnu, indirektnu i induciranu

zaposlenost.

Direktna zaposlenost se odnosi na zaposlenost u hotelima,

restoranima, turistikim agencijama i nonim klubovima i sl.

62
http:www://wttc.org
63
WTTC; Travela nd Tourism Impact 2011, Croatia, preuzetpo s:
http://www.wttc.org/site_media/uploads/downloads/croatia.pdf (13,02.2012.)
153
Indirektna zaposlenost se odnosi na na osobe koje rade u onim
djelatnostima koje su ovisne o turizmu u odreenim razdobljima
poslovanja, (npr. graevinarstvo, lijenici koji pomau turistima, trgovci i
sl.).

Inducirana zaposlenost odnosi se na dodatno (novo) zapoljavanje

koje generira turizam zahvaljujui svojim multiplikativnim efektima
(budui rezidentno stanovnitvo troi dodatni novac koji su zaradili).64
Doprinos turizma zapoljavanju ovisi o opoj kao i o turistikoj
razvijenosti zemlje te o relativnom znaenju turizma za nacionalno
gospodarstvo. Naredna tablica pokazuje udio direktno zaposlenih u
turistikoj industriji, kao i udio zaposlenih u turistikoj ekonomiji tj. svim
sektorima direktno i indirektno vezanim uz turizam. Oito je da je ta
ovisnost u malim, uglavnom otonim ekonomijama, koje razvijaju
turizam gotovo kao monokulturu, izrazito velika.

Tablica 22. Doprinos turizma nacionalnoj zaposlenosti u izabranim

zemljama u 2000. godini

Turistika industrija Turistika ekonomija

Zemlja (% od ukupne) (%od ukupne)
Maldivi 25,9 54,2
Kajmanski otoci 18,1 47,3
Malta 15,6 26,3
Cipar 11,7 22,1
Jordan 10,0 20,9
Mauricijus 10,0 21,0
Belize 8,9 22,0
panjolska 8,3 20,9
Novi Zeland 6,2 13,3
SAD 5,6 12,6
Velika Britanija 4,9 14,8
Australija 4,7 14,5

64
Vidjeti detaljnije u Cukier, J. Tourism Employment Issues in Developing
Countries; Examples from Indonesia, in Tourism and Development, Sharpley R.,
Telfer, D. Eds, Channel View Publications, 2002, str. 165-201
154
 Francuska 4,3 11,7
Turska 3,9 8,9
Indija 2,7 5,6
Indonezija 2,3 7,4
Kina 2,0 7,0

Izvor: Mihali, T., Tourism and Economic Developement Issues; in Sharpley,

Telfer. ed. 2002, str. 103.

U zemljama u razvoju zapoljavanje u svezi s turizmom uglavnom se

fokusira na radnike nie strune spreme i razine obuenosti, te na malo
poduzetnitvo u vrlo jednostavnim uslunim i/ili proizvodnim
djelatnostima. U razvijenim zemljama potencijalni doprinos turizma
zapoljavanju manifestira se kroz stalni proces stvaranja novih poslova i
radnih mjesta te poduzetnitvo u svim njegovim varijantama. Znaajno
je istaknuti utjecaj turizma na zapoljavanje u perifernim podrujima
ime utjee na uspostavljanje obratnog trenda migracija grad-selo,
odnosno razvijene nerazvijene regije.

Zapoljavanje u turistiko-ugostiteljskom sektoru u gotovo svim

zemljama obiljeeno je odreenim specifinostima.
U prvom redu radi se o velikom udjelu sezonski zaposlene radne
snage;
Nadalje, visok udio enske i relativno mlade radne snage kao i radne
snage niskog stupnja obrazovanja daljnja je karakteristika
zapoljavanja u turizmu.
Ovo dijelom objanjava i relativno visoku pokretljivost radne snage u
turizmu i ugostiteljstvu.

Ove specifinosti nisu karakteristine samo za djelatnosti turizma i

ugostiteljstva, nego se mogu uoiti i u ostalim djelatnostima u okviru
uslunog sektora kojem turizam i pripada.

Turizmu se esto prigovora da generira poslove niske kvalitete,

privremenog karaktera i niskih nadnica. Stoga se za potrebe turizma
esto uvozi inozemna (jeftina) radna snaga to dodatno pojaava
socijalne tenzije. Pa ipak, bez obzira na sve mogue i opravdane
prigovore, neosporna je injenica da je turizam generator zapoljavanja
155
i to esto i onih kategorija stanovnitva koji inae teko dolaze do
izvora prihoda (studenti, umirovljenici, domaice).

Pod pojmom turizma tj. turistike industrije u Hrvatskoj svrstavamo

ponajprije djelatnosti ugostiteljstva (hoteli i restorani, ali i putnikih
agencija, putnilkig prometa i drugih. Budui da je turizam radno
intenzivna djelatnost, to znai da svoju djelatnost obavlja sa znatno
veim brojem radnika nego to to trebaju neka druga gospodarska
podruja. Prema podacima Dravnog zavoda za statistiku za 2010.
godinu u trgovakim drutvima i obrtima djelatnosti HR bilo je zaposleno
49 247 osoba. U obrtima u podruju HR istovremeno je bilo zaposleno
40,308 osoba. Vano je istaknuti da je i u poduzeima kao i obrtima
preteito zaposlena enska radna snaga.

Uvjeti rada u turizmu su esto nepovoljniji nego u drugim djelatnostima.

To se u prvom redu odnosi na:
a) rad u vie smjena,
b) najintenzivniji vikendom i blagdanima,
c) sezonsko poslovanje,
d) noni rad,
e) vei broj radnih sati u mjesec dana,
f) relativno niske plae (prije rata su bile u prosjeku za 7 % nie od
plaa u gospodarstvu, a 2000. su za 15% nie od prosjeka
gospodarstva); putnike agencije su u povoljnijem poloaju; tako su
prije rata plae u agencijama bile oko 20% vie od prosjeka
gospodarstva, a posljednjih godina su oko 3 % vie od prosjeka
gospodarstva).

Da ovo nije karakteristino samo za Hrvatsku govore i podaci nekih

zemalj OECD-a koji su pokazali da je razina nadnica u hotelskom
sektoru (ili turistikom sektoru u cijelosti) u prosjeku oko 20 % nia nego
u ostalim sektorima privrede. Ove razlike najveim dijelom proistjeu i iz
same strukture zaposlene radne snage. Naime, kao to je ve i
spominjano, turistiki (a napose hotelski) sektor zapoljava uglavnom
mlau i to preteno ensku radnu snagu, nie obrazovne razine. Osim
toga, i udio strane radne snage u veini zemalja je visok. Uz to, veliki je
udio sezonski zaposlene radne snage, kao i radne snage zaposlene na

156
skraeno radno vrijeme. Budui da svaki od tih imbenika napose utjee
na pad nadnica, njihovo zajedniko djelovanje neizostavno produbljuje
potencijalni jaz izmeu razine nadnica u hotelskom sektoru, odnosno u
ugostiteljstvu i turizmu u cijelosti i u ostalim sektorima privrede.
Ovo je jedan (iako ne i glavni) od uzroka visoke pokretljivosti
(fluktuacije) zaposlenih u turizmu.

Prema OECD-ovim procjenama na svako cjelogodinje radno mjesto u

turizmu i ugostiteljstvu dolazi najmanje jedno sezonsko radno mjesto.
injenica da je zapoljavanje u turizmu uglavnom sezonskog karaktera,
odgovara mladim radnicima, studentima, kojima sezonski rad odgovara
radi stjecanja iskustava i zarade, ali i radi putovanja i rada u prazninoj
atmosferi (naroito kod poslova animatora, vodia i sl.) Strani radnici su
takoer zainteresirani za ovu vrstu poslova, budui da se tijekom ljetne
sezone (sezone kolektivnih godinjih odmora) ne moraju vraati u svoje
zemlje, ve mogu i dalje raditi i slati zaradu svojim porodicama. Ove
dvije kategorije radnika u djelatnostima turizma i ugostiteljstva uglavnom
su uzrok visokim stopama fluktuacije radne snage unutar sektora.

Fluktuacija radne snage u sezonskim hotelima u vicarskoj je i do 90%,

a u gradskim hotelima oko 40%. Tako visoka pokretljivost sezonske
radne snage uzrokuje u nekim sluajevima kompletnu izmjenu
personala u samo dvije godine, to onda znatno oteava provoenje
strategije upravljanja ljudskim resursima u takvim poduzeima, odnosno
sektoru u cijelosti.

U panjolskoj hotelska radna snaga ne pokazuje izrazito visoku

pokretljivost. Tako je preko 44% zaposlenih u hotelima panjolske vie
od 10 godina na istim radnim mjestima, to moda govori i u prilog tezi
da je turizam duboko ukorijenjen ne samo u panjolsku privredu, nego i
u svijest panjolaca da je to doista jedna od najznaajnijih djelatnosti u
zemlji, te kao takva vjerojatno prua i mogunost pristojne zarade
zaposlenima. S druge strane, injenica da se panjolska smjetajna
turistika ponuda najveim dijelom zasniva na tzv. malim porodinim
hotelima u kojima su najee zaposleni lanovi ue i/ili ire obitelji
vjerojatno utjee i na relativno niske stope fluktuacije zaposlenih.

157
6.1.2. Primjena strategije upravljanja ljudskim resursima u
turistikim poduzeima

Kako bi se ljudski resurs na kojemu poiva razvoj turizma odgovarajue

valorizirao i njegov doprinos vrednovao potrebno je u turistikim
poduzeima provoditi strateko upravljanje ljudskim resursima. To je
strategija koja omoguava najefikasnije koritenje ljudskih resursa, tj.
zaposlenih, u svrhu postizanja skupnih i pojedinanih ciljeva u
poduzeu. Ova strategija predstavlja i obrazac ili plan koji ujedinjuje
glavne ciljeve, politike i procese u kohezijsku cjelinu. Dobro formulirana
strategija upravljanja ljudskim resursima pomae agregiranju i alokaciji
resursa poduzea u jednu cjelinu koja se temelji na unutarnjim snagama
i slabostima, promjenama u okruenju i predvianjem ponaanja i akcija
65
konkurenata.
Aktivnosti i funkcije strategije upravljanja ljudskim resursima:
a) omoguavanje jednakih uvjeta zapoljavanja (Equal Employment
Opportunity-EEO)
b) analiza radnih mjesta
c) planiranje kadrova
d) pridobivanje zaposlenika, odabir i uvoenje u posao
e) razvoj karijere, izobrazba i trening, profesionalna orijentacija,
napredovanje
f) motivacija, nagraivanje, ocjenjivanje uspjenosti
g) otkrivanje rukovodnih talenata i odnosi meu zaposlenima
h) briga o kvaliteti ivota na radnom mjestu.

Strategija upravljanja ljudskim resursima doprinosi podizanju ope

efikasnosti poduzea na nain da:
a) pomae poduzeu da lake ostvari svoje ciljeve
b) iskoritava potencijale svojih zaposlenika na najefikasniji nain
c) opskrbljuje poduzee dobro obuenim i dobro motiviranim osobljem
d) podie razinu kvalitete ivljenja na radnom mjestu to dotino
poduzee ini poeljnim

65
Prema Ivanovich, John M.; Human Resource Management, Irwin Inc.,
Houston, 1995., str. 15.
158
e) pomae da se zadri etino i drutveno odgovorno ponaanje u
poduzeu upravlja promjenama na dobrobit pojedinaca, grupa,
poduzea i zajednice66.

Nunost uvoenja ove strategije u nain poslovanja suvremenih

poduzea, pa tako i onih u turizmu, ogleda se prvenstveno u injenici da
se poduzea danas nalaze u situaciji velikih i brzih promjena u
poslovnom okruenju (a to je veoma aktualno upravo u turizmu), to
namee nunost brzog i racionalnog odluivanja. Stoga upravo ljudski
imbenik, tj. obrazovanost, inteligencija, intuitivnost i sline kvalitete
vre presudan utjecaj na uspjenost poslovanja poduzea. Osim toga,
dominantna orijentacija suvremenih poduzea okrenuta je ka trajnom
usavravanju i inovacijama, pa u tom kontekstu ljudski imbenik vri
presudan utjecaj.
Od hrvatskih poduzea openito, a posebno onih iz turistikih djelatnosti,
teko da se moe nai jedno u kojemu se provodi strategija upravljanja
ljudskim resursima u onom smislu u kojemu se to radi u razvijenim
trinim ekonomijama. Naime, veina poduzea jo uvijek upotrebljava
poneto modificirane tehnike i metode upravljanja ljudskim resursima iz
ranijih vremena i to kroz tzv. kadrovske odjele. Drugim rijeima, te su
metode (ukoliko i postoje) socijalno orijentirane i ne podstiu
kompetitivni duh meu zaposlenima unutar poduzea, a pogotovo ne u
odnosu na ostala poduzea.

Promjenom organizacijske strukture poduzea i filozofije poslovanja, to

bi trebalo biti rezultat procesa privatizacije i restrukturacije, nova
strategija upravljanja ljudskim kapitalom namee se kao nunost,
odnosno klju za podizanje efikasnosti u poduzeu, a time i u privredi
openito.

6.2. Uloga kapitala kao razvojnog resursa67

U suvremenim privredama najvei dio kapitala nalazi se u poduzeima,

privatnim ili dravnim stanovima, prometnoj infrastrukturi, dravnim
institucijama poglavito vojsci, policiji itd. Suvremene ekonomije svoju

66
Prema: Ivanovich, J. M., op. cit. 1995., str. 8-9.
67
Vidjeti detaljnije u Duli, A., Petri, L., op. cit., 2001., str. 321-324.
159
uspjenost temelje na ulaganju u ljude, na ljudskom kapitalu koji se
iskazuje u obrazovanju, umijeu i sposobnostima ljudi i njihovoj
zdravstvenoj predispoziciji za ukljuivanje u proizvodni proces.

Dio nacionalnog kapitala nalazi se i u obliku tehnolokog i

znanstvenog kapitala, tj. upravljakih i tehnikih znanja, znanstvenih
spoznaja, fakultetskih i sveuilinih institucija i njihovih znanstvenih
kapaciteta te kapitala pohranjenog u knjinicama.

Pojam kapitala znatno je iri od proizvodnih sredstava koja koriste

poduzea u razliitim djelatnostima. Efikasnost kapitala obino se mjeri
samo za sredstva koja su u neposrednoj proizvodnoj funkciji, iako ona
ovisi o ukupnom nacionalnom kapitalu. Kapital kao proizvodni faktor
javlja se u obliku tvornica, postrojenja i strojeva, a rezultira iz
investicija. Nuno je pri tome uoiti razliku izmeu bruto investicija i
neto investicija. Neto investicije se odnose iskljuivo na investicije koje
poveavaju nacionalni kapital, a ne odnose se na investicije namijenjene
zamjeni dotrajalih sredstava. Investicije u nova sredstva proizvodnje
omoguuju prorast proizvodnosti rada, a time i porast BDP. Stoga one
predstavljaju znaajan izvor ekonomskog rasta.

U trinim privredama kapital je preteno u privatnom vlasnitvu, pa

dohodak od kapitala dobivaju pojedinci. Neka kapitalna dobra traju
kratko dok druga mogu trajati stoljeima. Bez obzira na trajanje kapital
je proizvod, ali proizvod kojim se proizvode drugi proizvodi i usluge.

U tranzicijskim zemljama kao to je Hrvatska, jedan od osnovnih

problema je nedostatak kapitala, posebno visokih tehnologija. Stoga se
kao poseban problem namee nunost uvoza stranog kapitala i to kroz
razliite oblike investicija, od kojih izravna odnosno direktna strana
ulaganja predstavljaju najkompleksniji oblik ulaganja budui da u paketu
sadre niz elemenata potrebnih za prebroavanje tehnolokog,
organizacijskog, opeposlovnog i marketinkog jaza. No ulaganja, tj.
investicije u hrvatski turizam nisu dostatna. Naime, turizam je nisko
profitna djelatnost zbog izrazite sezonalnosti, ali i potrebe ulaganja
znatnih sredstava kako bi se udovoljilo zahtjevima potranje.. Osim toga,
u Hrvatskoj su jo uvijek prisutne i druge prepreke kao to je visoka

160
birokratiziranost postupka kupovine nekretnina, gradnje i sl., to
sprijeava investitore, posebno inozemne, da vie ulau u sektor,
posebno u hotelijerstvo.

6.3. Znaenje prirodnih resursa u razvoju turizma

Priroda, odnosno prirodni resursi pojedinih podruja i mjesta, koji svojim

izvornim odlikama i posebnostima privlano djeluju na posjetitelje iz
drugih podruja i zemalja, uvijek ine primarni i osnovni element
turistike ponude i uvjetuju i determiniraju sve ostale izvedene elemente
turistike ponude.

Privlanu snagu imaju naroito ona podruja i mjesta koja se odlikuju

povoljnim bioklimatskim uvjetima, prirodnim ljepotama i zanimljivostima,
karakteristinim i diferenciranim prirodnim i humaniziranim pejsaima i
ambijentalnim cjelinama, toplim morima, obiljem voda i vodotoka,
umama, planinskim vrhuncima i slobodnim zelenim povrinama.

Raznolikost, prostorna koncentracija i uuvanost takvih elemenata

prirodne turistike ponude ini pojedina podruja iznimno atraktivnim,
pa se prema njima spontano orijentira glavnina suvremene turistike
potranje, jer svi oblici i naini dokolice, odmora i aktivne rekreacije to
se ostvaruju u neposrednom kontaktu s biotropnim elementima i
njihovim koritenjem - danas su u spektakularnom porastu.

Brojni autori su na razliite naine i prema razliitim kriterijima

razvrstavali prirodne resurse i ocjenjivali njihovu ulogu u razvoju turizma.
68
Tako ih Duli dijeli prema fizikom kriteriju, odnosno prema
pojavnom obliku dijele na:
a) klimatske uvjete,
b) turistiki prostor ukljuujui kopnene i vodene povrine (sa
bogatstvom flore i faune),

68
Duli, A., Petri, L., op. cit. 2001., str. 321-324
161
 c) prirodna turistika bogatstva i rijetkosti, ukljuujui ono to je
radom prirode na povrini zemlje formirano, a ima svojstva
turistike privlanosti.

Prirodne resurse mogue je valorizirati i s aspekta vlasnikih prava,

kao privatno i drutveno, tj. javno dobro. Openito govorei, mali je
broj prirodnih resursa u vlasnitvu privatnih (fizikih i/ili pravnih) lica.
Privatna lica su samo ekonomski vlasnici (uivaoci) prirodnih dobara (pa
tako i onih u slubi turizma), dok je njihov pravni vlasnik drava. Prirodni
resursi predstavljaju ope dobro, kako sadanje, tako i buduih
generacija te je nuno da se o njihovu koritenju i nadzoru brine drava
potujui pri tom naelo meugeneracijske jednakosti. Drava,
meutim redovito daje vremenski ogranieno pravo koritenja odreenih
dijelova prirodnih resursa uz naknadu fizikim i/ili pravnim osobama. Ta
je problematika regulirana Zakonom o koncesijama69. Pa ipak, upravo u
turizmu esta je situacija da se dravi kao vlasniku u pravnom smislu ne
plaa nikakva naknada za koritenje prirodnih resursa/javnog dobra, pa
se ekonomski korisnici tog dobra javljaju kao prisvajatelji razliitih oblika
rente; npr. situacija kada vlasnici kua na samoj obali mora, esto
izgraenih bespravno, koriste plau i more radi privlaenja gostiju i
stjecanja dobiti, a dravi ne plaaju nikakvu naknadu za koritenje tog
javnog dobra. Plaanje dravi naknada za uivanje i koritenje prirodnih
resursa/javnog dobra trebala bi biti garancija njihova ouvanja i
svrhovite upotrebe.

Prirodna su turistika dobra ujedno i slobodna turistika dobra, ako nisu

relativno ograniena. Ogranienost - neogranienost prirodnih
resursa kao kriterij za njihovu valorizaciju ekonomski su pojmovi i
mjere se u odnosu na ljudske potrebe. Drugim rijeima, elementi
resursne osnove kao to su voda, tlo, ume itd. ne postaju resursi sve
dok se njima ne ponu zadovoljavati ljudske potrebe.

Prirodna turistika dobra koja su potrebe konvertirale u ekonomska

dobra, karakterizira relativna rijetkost. Rijetkost takvog dobra moe se
gradirati u rasponu od; uobiajenosti i povoljnosti do izuzetnosti,

69
Vidjeti detaljnije u Zakonu o koncesijama NN 89/92, NN 125/08.
162
jedinstvenosti ili neponovljivosti. U ovom sluaju takva jedinstvena ili
neponovljiva prirodna dobra zatiuju se posebnim zakonima i
pretvaraju u nacionalne parkove ili rezervate prirode.

Zakon o zatiti prirode70 definira 8 kategorija zatienih podruja:

nacionalni park (ima ih 7; Mljet, Plitvice, Paklenica, Kornati, Risnjak,
Krka, Brijuni,), park prirode, strogi rezervat, posebni rezervat, park-
uma, zatieni krajolik, spomenik prirode i spomenik parkovne
arhitekture.

Sve su ovo prostori koji se, s aspekta rijetkosti s pravom mogu smatrati
izuzetnim, odnosno neponovljivim prirodnim turistikim dobrima. Ove
dvije kategorije prirodnih zatienih podruja najznaajnije su za
turizam s obzirom da se radi o prostorima u kojima je mogue provoditi
(ograniene) turistike aktivnosti, a ujedno predstavljaju, prema
meunarodnim kriterijima, najljepa i najvrijednija prirodna dobra, koja
skladno objedinjuju razliite resurse biosfere (hidrografske elemente,
reljefne raznovrsnosti, brojne endemske vrste flore i faune itd.).71

Hrvatska bi svoje prirodne resurse u slubi turizma trebala valorizirati i

na nain da ih povezuje po regionalnom (destinacijskom) principu, i to
na nain da stvara tzv. regionalne parkove koji e objedinjavati nekoliko
podruja sa slinim obiljejima (npr. krki biorezervati na obalnom
podruju, gdje bi bili ukljueni i slubeno proglaeni parkovi i rezervati,
ali i ona podruja koji slubeno nisu proglaena prirodnim parkovima,
72
ali zasluuju odgovarajui tretman).

70
NN 34/94 i 72/94, 70/05;139/08;NN57/11
71
Hrvatska je zbog svog geografskog poloaja, podruje na kojemu se nalaze
koridori kojima migriraju mnoge ivotinjske vrste; na njenim prostorima se
preklapaju biosfere razliitih ivotinja. Bogata je vodenim ivotinjskim vrstama;
samo se u Dravi nalazi preko 50 razliitih vrsta riba. Osim toga, u Hrvatskoj ive
i brojne endogene vrste ptica, kao npr. bijela roda, aplja, rava patka, bjelorepi
orao, breljuzga itd., to stanita tih i mnogih drugih vrsta ptica svrstava u
svjetski poznate ornitoloke rezervate.
72
Ovakav pristup mogue je provesti i na meudravnoj razini. Tako npr.
Hrvatska podupire meunarodni prijedlog o uspostavi 370 km dugog
biorezervata Drava-Mura koji bi se protezao uzdu Dunava.
163
Na znaaj prirodnih dobara u turistikoj valorizaciji Hrvatske upuuje i
injenica da je Hrvatska jedna od rijetkih zemalja koja, na relativno
malom prostoru ima ak pet od moguih devet endogenih ekosistema
(vezanih uz klimatsko-geografski faktor) navedenih u listi Meunarodnog
udruenja za zatitu prirode (IUCN):
slatke vode, tj. rijeke i jezera,
obalna podruja (Dalmacija, Istra, Primorje),
movarna podruja (aluvijalne movare Save i Drave, priobalne
movare kao npr. delta Neretve),
umjereno vlane ume (aluvijalne i movarne ume uzdu Save
(Spava do Turopolja), Drave (Repa) i Mure, te
umjereno vlani panjaci i livade u krakim podrujima i aluvijalnim
ravnicama.

Osim spoznaje da postoji velika i izuzetno raznovrsna prirodna resursna

osnova, jo je znaajnija injenica da je ta resursna osnova jo uvijek
prilino ouvana te da kao takva (naravno uz pretpostavku da se
razvijaju i ostali elementi ponude) predstavlja znaajnu strateku
(komparativnu) prednost hrvatske turistike ponude u odnosu na ostale
zemlje Mediterana.

Radi ouvanja i zatite prirodnih resursa i prostora kao najznaajnijeg

resursa drava je donijela niz Zakona i pravilnika kojima definira nain
73
njihovog koritenja i zatite. U Zakonu o prostornom ureenju
definirani su prostorni planovi kao glavni instrumenti djelovanja organa
vlasti u definiranju naina raspolaganja prostorom. Praktiki cjelokupna
povrina nacionalnog teritorija pokrivena je prostornim planovima koji
odreuju primarnu namjenu prostora. Tehnologija odluivanja o namijeni
prostora ukljuuje i graane. Cilj je da se u odluivanju o namjeni
prostora, koji je u privatnom vlasnitvu, osigura zatita javnog interesa
koji je u pravilu ugroen ako se privatnim vlasnicima zemlje dopusti
raspolaganje bez ogranienja.

73
Zakon o prostornom ureenju NN 30/94, 100/04, 76/07; 38/09; 55/11;90/11
164
S druge strane, Zakon o zatiti okolia i Zakon o zatiti prirode74
definiraju nain racionalnog koritenja prostora ili najire reeno
ouvanje okolia kako bi se isti sauvao i za sljedee generacije.

Pojam ekologija dolazi od grkih rijei oikos - dom, kuanstvo,

gospodarstvo, i logos - znanost. U najirem smislu se moe definirati
kao vjetina, umijee upravljanja, tj. gospodarenja kuanstvom, domom.
Iako se pojam najprije poeo koristiti u biologiji vezano uz prouavanje
stanita biljnih i ivotinjskih vrsta, s vremenom se poeo koristiti i u irem
kontekstu, a napose da bi se oznailo racionalno gospopdarenje
prirodnim okoliem koji predstavlja dom, ne samo za ovjeka nego i za
sva ostala iva bia.

Zatita prirodnih resursa, odnosno u irem smislu okolia, nesumnjivo je

jedna od najsloenijih aktivnosti suvremenog ljudskog drutva. To se
posebice odnosi na meudjelovanje zatite okolia i primjerenog
gospodarskog razvoja. Stoga je uinkovito institucionalno ustrojavanje
sustava zatite okolia na razini dravne uprave te lokalne samouprave i
uprave od iznimne vanosti za Republiku Hrvatsku.

Da bi se prirodne resurse adekvatno titilo i valoriziralo u slubi

cjelokupnog gospodarstva (a napose turizma koji je direktno ovisan o
kvalitetnim/ouvanim prirodnim resursima), nuno je provoditi zakonski
jasno formuliranu ekoloku politiku.

S tim u svezi, prvi korak ka prilagoavanju hrvatskih pozitivnih propisa i

prakse sa istima u Europi i razvijenom svijetu, jest bolje povezivanje
ekoloke i ekonomske politike na nain da ekologija i njena temeljna
naela postanu ishodite svih ciljeva i instrumenata ekonomske
politike. To se ponajprije odnosi na uvaavanje naela odrivoga
razvoja.

Osnove politike zatite okolia osigurava prije svega Sabor RH i Vlada

te predstavnika i izvrna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, i to

74
Zakon o zatiti prirode NN 70/05, NN 139/08, NN 57/11
Zakon o zatiti okolia NN 82/94, 128/99, 110/07
165
donoenjem strategije zatite okolia, programa zatite okolia te drugih
dokumenata vanih za zatitu okolia.

Struno obavljanje poslova zatite okolia i provoenja mjera zatite

osiguravaju:

tijela dravne uprave (Ministarstvo zatite okolia, prostornog

ureenja i graditeljstva, dravne upravne organizacije, upanijski
uredi za zatitu okolia, odnosno gradski uredi grada Zagreba),
upravna tijela jedinica lokalne samouprave i uprave nadlena za
obavljanje poslova zatite okolia i
pravne osobe registrirane za obavljanje strunih poslova zatite
okolia.

Graani, kao pojedinci ili organizirani radi zatite okolia u drutva,

strukovne udruge i druge nevladine organizacije, pridonose ostvarivanju
ciljeva zatite okolia i provoenju uinkovitosti zatite (npr. Drutvo
prijatelja Marjana, Drutvo prijatelja kulturne batine, Drutvo prijatelja
prirode Lijepa naa, itd.)

Zatita prirode, kao znaajnog dijela okolia, a napose njeni izdvojeni i

zatieni dijelovi (nacionalni parkovi, spomenici prirode, rezervati,
zatieni krajolici, park ume, spomenici parkovne arhitekture, te
pojedine biljne i ivotinjske vrste), prema Zakonu o zatiti prirode
predmetom su posebne skrbi i njima upravljaju javne ustanove koje
osniva Vlada RH.
Nacionalne parkove i parkove prirode proglaava Sabor RH, posebnim
zakonom. Pojedine biljne i ivotinjske vrste proglaava zatienim
ministar graditeljstva i zatite okolia na temelju strune podloge, a uz
prethodno dobiveno miljenje ministra poljoprivrede i umarstva. Stroge
rezervate, park ume, zatieni krajolik i spomenik parkovne arhitekture
proglaava upanijska skuptina ili gradska skuptina Grada Zagreba uz
prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva graditeljstva i zatite
okolia.

166
 Pitanja za ponavljanje:

1. to su faktori/resursi proizvodnje/razvoja?
2. to je to poduzetnitvo i koja su mu osnovna obiljeja?
3. to znai direktna, a to indirektna i inducirana zaposlenost?
4. Navedite neke karakteristike radne snage u turizmu?
5. to znai izraz fluktuacija radne snage?
6. Koje su funkcije strategije upravljanja ljudskim resursima u
poduzeima i zato se uvodi?
7. to je drutveni kapital, a to proizvodni kapital?
8. to su prirodni resursi i kakvo je njihovo znaenje za razvoj
turizma?
9. to je osnova za ekonomsku valorizaciju prirodnih resursa?
10. Koji su glavni zakoni u Hrvatskoj koji se tiu zatite okolia i
prirodnih resursa?
11. Tko proglaava nacionalne parkove i parkove prirode, tko
zatiene biljne i ivotinjske vrste, a tko ostale oblike zatienih
podruja?

167
7. TURIZAM I NJEGOV UTJECAJ NA RAZVOJ

7.1. Razvojne funkcije turizma i njegovi uinci na razvoj

Ve je u vie navrata isticano kako turizam vri viestruk utjecaj na

gospodarstvo zemalja/regija koje ga razvijaju.

Uinci/doprinosi turizma mogu biti gospodarski i negospodarski (na

razini drutva i na razini pojedinca)

Doprinos turizma gospodarskom razvoju nekog podruja oituje se u

njegovu utjecaju na investicije, dohodak ili zaposlenost, uzrokujui
njihov porast, a time u pravilu i porast ivotnog standarda
pojedinca i zajednice u kojoj se odvija. On utjee i na poboljanje
platne bilance te razvoj nedovoljno razvijenih regija. Ove doprinose
ili uinke turizma moemo definirati i kao razvojne ciljeve drutvenog
sustava unutar kojeg se turizam razvija.

Turizmu se pripisuje multiplikatorska, akceleratorska i konverzijska

funkcija ali i mnoge druge, kao npr. funkcija zapoljavanja, poticanja
meunarodne razmjene dobara, apsorpcijska funkcija, funkcija
uravnoteenja platne bilance, razvoja gospodarski nedovoljno
razvijenih podruja te integracijska funkcija.

Meu najznaajnijim funkcijama turizma treba istaknuti:

multiplikatorsku i konverzijsku funkciju; multiplikatorska se
manifestira u injenici da svaka dodatna novana jedinica turistike
potronje dovodi, tijekom svoga prolaska/prelijevanja kroz privredu do
viestrukog rasta dohotka od turizma. Tako prelivena turistika potronja
vrlo brzo izaziva znatne pozitivne promjene koje proizlaze iz poveane i
usavrene proizvodnje i koje mogu poveati dohodak (induktivna
funkcija).

Konverzijska funkcija se sastoji u tome da, zahvaljujui turizmu mnoga

dobra, naroito prirodna dobra, koja inae nemaju proizvodni karakter
postaju ekonomska dobra (proizvode dohodak).

168
Osim toga, turizam vri ekonomsku funkciju aktivirajui i pojedine
neprivredne djelatnosti, npr. zdravstvo i kulturu, koje putem turizma
jaaju svoju materijalnu osnovicu kako za egzistenciju odreenog broja
ljudi, tako i za sam razvoj tih djelatnosti.

Turizam, dakle, svojim mnogostrukim i raznorodnim funkcijama

djeluje posredno i neposredno na realizaciju mnogih razvojnih
ciljeva.

Koji su to ciljevi razvoja u nacionalnom drutveno-ekonomskom sustavu

na koje turizam djeluje i moe li se govoriti i o ciljevima razvoja turizma
kao samostalnog sustava?
Turizam, kao i svako posebno podruje razvojne politike, moe se
75
promatrati kao :
a) metoda globalne razvojne politike i kao
b) cilj po sebi.

Razvoj turizma, za globalnu razvojnu politiku je metoda kojom se

ostvaruju odreeni ciljevi privrednog i/ili drutvenog sustava u cjelini.
To su, kako je gore ve navedeno, u pravilu dugoroni, tzv. normativni
razvojni ciljevi koji tee uspostavljanju drutva blagostanja i socijalne
pravde (zaposlenost, rast ivotnog standarda itd.).

U tom sluaju turizam (kao podsustav ireg drutvenog sustava) ima

ulogu sredstva kojim se nastoji doi do tih eljenih ciljeva. Tu je turizam
samo jedna od moguih alternativa ili metoda na putu ka realizaciji
dugoronih ciljeva drutva (moe se zemlja opredijeliti i za druge
razvojne metode npr. industriju, odnosno odreene vrste industrije,
poljoprivredu i sl.).

Uz gospodarske uinke turizam uzrokuje i niz negospodarskih uinaka

kao npr. u domeni zdravstva, kulture, obrazovanja itd. Turizam takoer
djeluje na svladavanje politikih i kultunih prepreka i granica meu
ljudima itd.

75
Duli, S., op. cit. 1991., str. 104-106.
169
U procesu realizacije kako vlastitih razvojnih ciljeva, tako i ciljeva vieg
sustava, turizam generira niz negativnih uinaka. Oni se manifestiraju
ne samo u gospodarskoj domeni ve i u sociokulturnoj, demografskoj,
kulturolokoj i ekolokoj domeni.

Najei negativni uinci turizma su upravo u eko-prostornoj i

infrastrukturnoj domeni. To se odnosi u prvom redu na posljedice koje
turizam izaziva kroz pretjeranu gradnju objekata za potrebe turizma u
neposrednim obalnim zonama, kroz prekomjernu gradnju vikendica i
kua za odmor, kroz oneienje mora i kopna raznim vrstama otpada,
kroz zaklanjanje pristupa onali, kroz preoptereenost vodoopskrbnih i
kanalizacijskih mrea itd.

U sociodemografskoj domeni turizam dovodi do pretjeranog priliva

sezonske radne snage, do neravnotee dobno spolne strukture, do
depopulacije zalea, te do pretjerane orijentacije na uslune djelatnosti.

U ekonomskoj domeni turizam dovodi do smanjenja zaposlenosti u

primarnim aktivnostima, do stvaranja turistike monokulture, do
reduciranja poljoprivrednog zemljita, do sezonskog porasta cijena.

U kulturnom smislu turizam dovodi do nestanka autohtone kulture, do

komercijalizacije autohtonih proizvoda, do unitavanja spomenika
kulture itd.

Do ovakvih tetnih situacija dolazi zbog nekontroliranog razvoja

masovnog turizma koji je teio iskljuivo kratkotonim profitnim
ciljevima. Stoga se i u sferi turistikog razvoja poelo sve vie govoriti o
potrebi novog, drugaijeg promiljanja razvoja poznatog pod nazivom
odrivi razvoj.

170
7.2. Odrivi razvoj nova razvojna paradigma

7.2.1. Odrivi razvoj - pojam i sadraj

Koncept odrivosti i iz njega izvedena sintagma odrivi razvoj nisu

proizvod novijeg vremena. Korijeni ovog koncepta razvoja, mogu se
pronai u mnogim tradicionalnim kulturama, a najpoznatiji pisani
dokument koji govori o naelima odrivosti je pismo indijanskog
poglavice plemena Seattle upueno amerikom predsjedniku Piercu
1854. godine. Sutina cijelog pristupa odrivosti sadrana je u njegovoj
izjavi: Mi znamo ovo: zemlja ne pripada ovjeku, nego ovjek pripada
zemlji. Sve su stvari povezane poput krvi koja ujedinjuje familiju. to god
se dogaa zemlji, dogaa se sinovima zemlje.

Sredinom 50-tih godina rijetke skupine znanstvenika poele su

upozoravati na ogranienost Zemljinih resursa i na granice rasta kojima
se, zbog neodgovornog odnosa prema tim resursima, ovjeanstvo sve
vie blii. Konkretna znanstvena razrada i definicija novog pristupa
razvoju kroz koncept tzv. odrivog razvoja data je 1987. godine u
Bruntlandovom izvjetaju koji kae da je razvoj odriv ako sadanje
zadovoljavanje potreba ne dovodi u pitanje sposobnost buduih
generacija da zadovolje vlastite potrebe" (meugeneracijska
jednakost, op. a.).

Prvi pokuaj da se turizam, odnosno njegov razvoj smjesti u globalni

koncept odrivog razvoja uinjen je na koferenciji Globe 90 koja je
odrana u Vancouveru u Kanadi 1990. godine. Na toj konferenciji grupa
strunjaka je izradila dokument pod nazivom Strategija djelovanja za
postizanje odrivog razvoja turizma (An Action Strategy for Sustainable
Tourism Development), koji je kasnije postao jedan od temeljnih
dokumenata ekonomske (turistike) politike u nekim razvijenim
zemljama, primjerice u Kanadi.

171
 Posebna studija turistikog sektora nastala u sklopu ovog dokumenta
sadravala je sedam osnovnih naela koja se s pravom mogu smatrati i
temeljnim naelima odrivog razvoja turizma openito. To su76:

1. Ograniiti ljudski utjecaj na zemlji (globalno) i u regiji (lokalno)

na razinu koja je u okvirima nosivih kapaciteta; u sluaju turizma
to znai da broj posjetilaca (turista) kao i njihova potronja ne smiju
prelaziti granice podnoljivosti (nosive kapacitete) lokalnih
ekosustava, odnosno njihovu sposobnost da bez veih teta podnesu
izvjestan broj turista i sve aktivnosti vezane uz turizam izravno i
neizravno.

2. Zadrati bioloko bogatstvo u regiji; ovo naelo se sastoji u

konzerviranju prirodnih raznolikosti i procesa koji omoguuju zemlji,
vodi, zraku i uope ivotu da budu produktivni, odnosno da se
prilagode broju turista, a da se pri tome mogu nesmetano obnavljati.

3. Minimizirati iskoritavanje nerazgradljivih materijala; upotrebu

raznih nerazgradljivih materijala kao to su plastika, kemikalije i sl.
treba u turizmu svesti na razumnu mjeru i to prvenstveno koristei se
njihovim prirodnim zamjenama ako i gdje god je to mogue, odnosno
provodei recikliranje ukoliko je njihova zamjena prirodnim
materijalima nemogua.

4. Promovirati dugoroni ekonomski razvoj koji poveava koristi iz

date koliine resursa i zadrava prirodno bogatstvo; turizam je u
mogunosti da zadrava (titi) prirodno bogatstvo na velik broj naina
na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, i to na sljedee naine: a)
promoviranjem tehnologija koje racionalnije koriste energiju, kao npr.
sustavi za proizvodnju solarne enerije, b) uvoenjem tzv. zelenih
poreza, odnosno iznosa ukalkuliranog u cijene turistikih aranmana
koji e biti izdvojen iskljuivo za zatitu prirodnih resursa, c)
uvoenjem instrumenata zakonske kontrole kojima e se subjekti
turistike privrede primorati da plaaju kazne za svako oteenje
prirodnih resursa, d) organiziranjem takve turistike ponude koja e

76
Prema: MacGregor, J.R., Sustainable Tourism Development, VNR's
Encyclopedia of Tourism and Hospitality, New York, 1991., str. 781-787.
172
 promovirati najrazliitije vidove iskoritavanja prirodnog i kulturnog
nasljea podruja, a da pri tome ne zahtijeva velike intervencije u
prostoru (eko turizam).

5. Osiguravanje pravedne raspodjele trokova i koristi od

upotrebe resursa i uvoenje tzv. environmental menagementa, tj.
upravljanja prirodnim okruenjem; budui da je turizam aktivnost
u kojoj su ukljueni i privatnici i javni sektor, ali i razne neprofitne
(drutvene) organizacije, mora se voditi rauna o tome kako na
najracionalniji nain gospodariti prirodnim resursima u slubi turizma,
a da pri tome svi budu ukljueni u proces i da ravnopravno snose
trokove, ali i dijele koristi od turistikog razvoja.

6. Osiguravanje efikasne participacije drutva i interesnih skupina

u odlukama koje se odnose na njih; ovo naelo je u uskoj svezi s
prethodnim i zalae se za ravnopravno sudjelovanje svih aktera u
odlukama koje se tiu provoenja koncepta odrivog razvoja turizma.

7. Promoviranje vrijednosti koje podstiu ostale da prihvate

principe odrivosti; svaki subjekt unutar turistikog sektora mora
pridonositi promoviranju turizma na naelima odrivosti, odnosno
treba eliminirati svaku aktivnost koja ne podrava ova naela.

Odrivi razvoj bi se mogao definirati kao novi razvojni model u

kojem su eksploatacija resursa, orijentacija tehnolokog razvoja i
institucionalne promjene konzistentne sa sadanjim potrebama kao
i sa buduim stanjem.

Odrivi razvoj se promovira i provodi kroz odreene mjere, aktivnosti i

instrumente, prvenstveno ekonomske i ekoloke politike.
Politika koritenja prirodnih resursa u razvoju hrvatskog turizma koja
polazi od naela odrivog razvoja, podrazumijeva ponaanje u skladu
sa sljedeim pretpostavkama:

1. Nuno je, prije svega usvojiti i provoditi aktivnu resursnu politiku

zemlje, kao dugoronu politiku koja mora regulirati i upravljati ne
samo eksploatacijom prirodnih resursa i njihovim koritenjem

173
 (openito i u turizmu), ve i planirati i raditi na obnovi resursa koji su
obnovljivi, odnosno konzervirati neobnovljive prirodne resurse i
regulirati nain njihova budueg koritenja.

2. Umjesto statikog pristupa koritenju i zatiti prirodnih resursa, koji

se temeljio iskljuivo na zakonskim i institucionalnim kategorijama
defanzivnog i konzervatorskog karaktera, uvesti dinamiki pristup u
nainu tretiranja prirodnih resursa. To podrazumijeva njihovo
koritenje na nain da naela odrivog razvoja, u procesu planiranja
i koritenja tih resursa, postanu poetna i zavrna toka u svim
planovima ureenja prostora i iskoritavanja svih izvornih, prirodnih
kao i radom stvorenih dobara koja se nalaze u prostoru, a u slubi su
turizma.

3. Potrebno je trajno razvijati mreu institucija za ouvanje i obnovu

prirodnih resursa i openito za ouvanje prirodnog okruenja.

4. Koristiti razliite mjere i instrumente ekonomske politike, prvenstveno

fiskalne prirode koji e imati za cilj podsticati pozitivan stav prema
koritenju i ouvanju prirodnih resursa (oslobaanje od kamata ili
poreza onih subjekata koji doprinose ouvanju okolia ili uvode
specijalne mjere zatite prirodnih resursa, kao npr. hoteli koji kupe
specijalne sustave za proiavanje otpadnih voda koje putaju u
more ili jezero, ili koji recikliraju vlastiti organski ili anorganski otpad,
itd.), ali i uvoenje raznih kazni za neracionalno koritenje obnovljivih
resursa ili naplatu posebnih premija i renti kod neadekvatnog
koritenja zemljita, mora, jezera itd.

5. Nuno je intenzivnije ukljuivanje domaih ekolokih institucija u

sustav meunarodnih institucija koje se bave problemima vezanim uz
eksploataciju i ouvanje prirodnih resursa i okruenja.

Razrada gornjih, naelnih zahtjeva i njihovo svoenje, odnosno

primjena na razini turistikih destinacija, podrazumijeva koritenje niza
konkretnih mjera i/ili instrumenata ekonomske/ekoloke politike
kojima bi se zatitili prirodni resursi i omoguilo njihovo koritenje u
skladu sa naelima odrivog razvoja (npr. ekoloke takse, zoniranje,

174
ogranienja odreenih turistikih aktivnosti, mjere cjenovne
diferencijacije, i sl.)

Politika valorizacije i optimalnog koritenja prirodnih resursa u turizmu

moe se operacionalizirati prihvaanjem i razradom koncepta procjene
nosivih, tj. prihvatnih kapaciteta (Carrying Capacity Assessment)
podruja, odnosno destinacije.

7.2.2. Primjena koncepta nosivih kapaciteta prostora (Carrying

Capacity Assessment) i razvojni scenariji

Prema definiciji Svjetske turistike organizacije (WTO)77 nosivi

kapaciteti predstavljaju maksimalan broj turistikih korisnika koji
istodobno posjeuju turistiko mjesto bez neprihvatljivih
poremeaja fizikog, ekonomskog i socio - kulturnog okolia, kao i
bez neprihvatljivog smanjenja kvalitete zadovoljstva posjetilaca.

Procjena nosivih/prihvatnih kapaciteta (Carrying Capacity Assessment)

postala je jedna od temeljnih tehnika u planiranju i upravljanju razvojem
turizma sa ciljem definiranja poeljnih gornjih granica razvoja, odnosno
optimalne upotrebe turistikih resursa. Stoga je ukljuivanje ove
tehnike, odnosno koncepta, u proces planiranja i upravljanja turizmom
nunost bez koje nema uspjenog turistikog, kao ni ukupnog
gospodarskog razvoja.
Proces utvrivanja nosivih/prihvatnih kapaciteta moe se promatrati i
kao skup uputstava koja slue u svrhu formulacije turistikih planova na
svim razinama.

Pojam nosivih kapaciteta prostora ne odnosi se samo na fizike

karakteristike prostora ve i na njegove ekonomske i sociokulturoloke
kapacitete.

77
WTO; Yearbook of Tourism Statistics, vol 1, 49 ed. Madrid, Spain 1997.
175
Poetak istraivanja na temu fizikih ili ekolokih kapaciteta poinje
50-tih godina 20.st. (Sundt) da bi se intenzivirao 80-tih godina u
panjolskoj koja je trpjela ozbiljne posljedice masovnog razvoja turizma
na njenim prostorima.78

Baud-Bovy i Lawson su izradili detaljne tablice standarda potrebnih

povrina za sve vrste kapaciteta nosivosti turistikih prostora koji su se
poslije koristili pri planiranju turistike izgradnje na Mediteranu. Meu
esto citirane pokuaje utvrivanja kapaciteta nosivosti turistikih
prostora spominju se i prorauni raeni za turistiki prostorni plan
Jadrana (1967), kao i kasnije za izradu Plana Junog Jadrana (1969).

2 2
Za razliite tipove obale su izraunati koeficijenti gustoe (8 m i 6 m
kupalinog pojasa po korisniku) to je prihvaeno kao opi standard te
se i danas koristi kao slubena metodologija vrednovanja resursa i
utvrivanja fizikog (ekolokog) kapaciteta nosivosti u svim slinim
sluajevima.

Ekonomski kapacitet nosivosti moe se definirati kao mjerilo kojim se

utvruje razina mogue zasienosti nekog prostora turistikom
izgradnjom nakon ega dolazi u pitanje ekonomska isplativost te
izgradnje odnosno poslovanja objekta turistike ponude.

Socioloki kapacitet nosivosti utvruje najveu gustou u odreenoj

zoni turistikog pojasa koju toleriraju sami turisti.

Kulturoloki kapacitet nosivosti se definira kao kulturoloka

tolerancija odnosno snoljivost izmeu lokalnog stanovnitva i turistikih
posjetitelja u destinaciji.

Utvrivanjem nosivih (prihvatnih) kapaciteta podruja, odnosno zone,

na temelju prethodno utvrenih parametara i odgovarajuih standarda
vezanih uz pojedine parametre mogue je stvoriti podlogu za kreiranje
odreenog razvojnog scenarija.

78
Vidjeti detaljnije u: Vukoni, B., Kea, K., Turizam i razvoj, pojam , naela,
postupci, Mikrorad, 2001., str. 106-115.
176
U naelu, izbor razvojnog scenarija bi trebao biti isti za sva podruja te
se moe u osnovi podijeliti na 4 osnovna tipa79

a) potpuno slobodan razvoj, bez ikakvih zabrana i ogranienja

b) intenzivni turistiki razvoj, sa nekim elementima kontrole
c) ogranieni razvoj, tj. alternativni ili eko-turizam
d) uravnoteeni, odrivi turistiki razvoj

Shema 12. Odnos alternativnih scenarija i prihvatnog kapaciteta

puno zasienje- -slobodni razvoj

maksimum- -intenzivni razvoj

optimum- - -odrivi razvoj

minimum - -umjerena varijanta

alternativnog turizam

bez turizma - -ekstremna varijanta

alternativnog turizma

Izvor: Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in Mediterranean

coastal zones, Priority Actions Programme, Regional Activity Centre, Split,
1997., str. 23.

79
Prema; Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in
Mediterranean coastal zones, Priority Actions Programme, Regional Activity
Centre, Split, 1997., str. 20-26.

177
 DODATAK: RAZVOJNI SCENARIJI

Scenarij potpuno slobodnog razvoja. Ovaj scenarij je potpuno neprihvatljiv

ne samo za Hrvatsku, nego i openito, budui da podrazumijeva nekontrolirani
razvoj u svim njegovim aspektima. To bi, drugim rijeima, znailo da se podruje
bez ikakvih ogranienja da poduzetnicima koji su zainteresirani iskljuivo za
ostvarivanje profitnih interesa, bez sagledavanja dugoronih posljedica za
okruenje.
Scenarij intenzivnog razvoja. Intenzivni turistiki razvoj je razvojna opcija
veoma slina prethodnoj budui da joj je osnovni cilj postizanje to veih profita
u to krae vrijeme, uz minimalnu kontrolu od strane zajednice. Ova razvojna
opcija (poznata kao masovni, paket-aranman turizam) je do sada bila aktualna
u gotovo svim zemljama Mediterana, pa tako i u Hrvatskoj. Izvjesno je da e
ovaj scenarij, uz neto otrije elemente kontrole biti prisutan i dalje u priobalnim,
jadranskim zonama Hrvatske gdje e koncepcija masovnog, kupalinog turizma
i dalje biti dominantna (npr. Pore, Umag i sline destinacije masovnog turizma).
Scenarij alternativnog turistikog razvoja. Alternativni turistiki razvoj ili
scenarij nazvan eko-turizam esto je podvrgnut kritikama, budui da previe
naglaava znaaj isto ekoloke i socio- kulturne sfere, dok se ekonomsko-
politiki aspekti u pravilu uope ne uzimaju u obzir. Naime, on nudi preteno
jednosmjernu komunikaciju na relaciji domae stanovnitvo-posjetitelji, dok se
mogue gospodarske koristi od turizma odbacuju. Trebalo bi u praksi nai
sredinu, tj. ovakav razvojni scenarij ponuditi kao razvojnu opciju u zonama koje
su proglaene visoko zatienima, drugim rijeima u podrujima izrazitih
kulturnih i povijesnih znamenitosti, prirodnih ljepota i onim podrujima koja su
sauvala originalni identitet lokalnog stanovnitva. U takvim zonama, koncept
prihvatnih kapaciteta treba biti osnovno polazite za razvoj turizma, s time da
se ne stvaraju zatvoreni rezervati, ve se, uz maksimalne mjere kontrole
prakticira voenje turista u takva podruja. U Hrvatskoj bi se moglo govoriti o
npr. nacionalnom parku Kornati ili Brijuni kao o zonama koje bi mogle razvijati
ovakav scenarij turizma, ali u neto blaoj varijanti.
Scenarij odrivog razvoja turizma teoretski zauzima mjesto izmeu gornje i
donje granice nosivih kapaciteta, tj. izmeu scenarija intenzivnog i alternativnog
turizma Njegova bit je uravnoteenje lokalne situacije i interesa sa irim
regionalnim i nacionalnim interesima i planiranje razvoja turizma u skladu sa
prirodnim, drutvenim i ostalim aspektima okruenja.

178
7.2.3. Naela odrivog razvoja u poslovnoj politici turistikog
poduzea 80

Aktivna politika upravljanja prirodnim resursima ukljuuje i reguliranje

ponaanja poduzea koja poslovanje temelje na koritenju prirodnih
resursa. Bez njihovog aktivnog angamana, gore eksplicirane mjere
ekonomske/ekoloke politike ne bi mogle postii cilj.
Meutim, vano je istaknuti da se privatni turistiki poduzetnici odluuju
o uvoenju ekoloke politike u svoje poslovanje, (ime se ujedno
opredjeljuju za prihvaanje osnovnih naela odrivog razvoja), najee
ne zbog altruizma ve zbog isto komercijalnih razloga. Naime, privatni
sektor, ije je ponaanje uvijek motivirano profitnom funkcijom cilja, na
uvoenje ekolokih standarda u poslovanje, podstiu u prvom redu
koristi koje time ostvaruju u odnosu na trokove. To odreuje spremnost
poduzea da u svoju poslovnu politiku uvrsti i ekoloke kriterije
poslovanja.

Od koristi koje privatni turistiki poduzetnici, a pri tome se posebno misli

na hotelijerstvo, ostvaruju uvoenjem ekoloke politike u poslovanje,
istiu se:
1. nii trokovi poslovanja (budui da je efikasnost koritenja vlastitih
sredstava via)
2. nii trokovi zbrinjavanja otpadnih materijala (budui da se
provode tzv. 3R mjere, odnosno Re-use (ponovna upotreba),
Re-duce (reduciranje), Re-cycle (recikliranje),
3. mogunost privlaenja novih, sve brojnijih ekoloki orijentiranih
turista-gostiju,
4. sigurnija radna mjesta za uposlenike (smanjenje rizika od
oboljenja i povreda)

80
Vidjeti detaljnije u Petri, L., "Eko-hotel" - u prilog strategiji odrivog razvitka
turizma, Tourism and Hospitality Management, Hotelijerski fakultet Opatija, god.
5, br. 1-2/2000., str. 107-118.;
Petri, L., Prani, LJ., Croatian Hoteliers' Attitudes Towards Environmental
Management, Proccedings of the 8th International Conference Challenges of
Europe: Financial Crisis and Climate Change, PDF on CD ROM with full papers,
ISSN 1847-4497, Faculty of Economics Split, pp. 367-385.

179
 5. poboljanje odnosa sa lokalnom zajedniciom,
6. doprinos opem nastojanju ire zajednice u implementaciji
ekoloke politike, odnosno u pridravanju naela odrivog razvoja.

to se tie trokova ili teta koje nastaju zbog nespremnosti poduzetnika

na prihvaanje ekoloki orijentiranih standarda poslovanja, istiu se :
gubitak udjela na tritu zbog loeg javnog imagea,
rizici od kazni zbog nepridravanja zakonskih propisa,
potekoe u privlaenju i zadravanju potencijalnih dioniara,
vee fluktuacije uposlenika (zbog loeg poslovanja i imagea
poduzea),
porast trokova poslovanja, a time i loi poslovni rezultati.
investicije u eko tehnologiju i organizaciju poslovanja.

Zbog gore navedenih razloga sve vei broj turistikih poduzea

(prvenstveno hotela) u svoje svakodnevno poslovanje uvodi osnovna
pravila tzv. environmental managementa tj. upravljanja u skladu s
ekolokim kriterijima, svjesni injenice da o ouvanim prirodnim
resursima direktno ovisi i kvaliteta njihova poslovanja, a u najveem
broju sluajeva i sam njihov opstanak. U tom kontekstu primorani su
provoditi sljedee mjere i aktivnosti:
1. minimizirati i eliminirati sve oblike zagaenja i sve forme kulturne
degradacije i degradacije okolia,
2. u cijenu turistikih usluga i proizvoda koji se temelje na koritenju
prirodnih resursa, a posebno onih od izuzetne vrijednosti ugraivati
dio iz kojega e se financirati njihovo ouvanje,
3. provoditi tzv. zeleni marketing, odnosno primjenjivati marketinke
tehnike kojima e se sugerirati koritenje takvih programa i ponude
koja na najmanji mogui nain djeluje na prirodno i kulturno okruenje
u kojima se odvija,
4. poduzimati povremene kontrole iji je cilj provjeriti na koji nain
poslovne aktivnosti poduzea djeluju na okruenje,
5. environmental management uiniti integralnim dijelom poslovne
politike poduzea,
6. voditi rauna o tome da i svi poslovni (ugovorni) partneri budu
jednako ekoloki orijentirani,

180
7. provoditi ekoloko obrazovanje svojih kadrova kako bi lake provodili
vlastitu ekoloki orijentiranu poslovnu politiku, ali i doprinijeli
implementaciji ekoloke svijesti u vlastitom, pa i irem okruenju.

Dakle, oigledno je da, ma koliko se na prvi pogled inile male i

beznaajne, sve mjere racionalizacije, tednje i aktivnog odnosa prema
resursima od strane poduzetnika i gostiju, predstavljaju znaajan prilog,
ne samo strategiji usmjerenoj ka poboljanju njihova poslovanja, ve i
strategiji postizanja odrivog razvoja u njihovom irem okruenju.
Uostalom, ovakav pristup najbolje definira sintagma; Misli globalno,
djeluj lokalno!"

22
7.2.4. Ekoloki certifikacijski programi u Europi i svijetu

U Europi i svijetu se sve vie dodjeljuju posebne eko labele/certifikati

onim hotelskim poduzeima, ali i drugim turistikim subjektima koji se
pridravaju naela ekolokog upravljanja.

Europa imadaleko
vie zelenih
certifikacijskih
programa u odnosu na
bilo koju drugu regiju
u svijetu.
Osamdesetih i
devedesetih godina,
rastui broj turistikih
organizacija,
potroakih grupa i
vladinih tijela poeo je
voditi rauna o
ekoloki osjetljivom
turizmu. U 2004.
godini, postojalo je vie od 50 ekolokih certifikata i nagrada u Europi

22
http://www.yourvisit.info/brochure/en/060.htm
181
koje su se odnosile na smjetaj, plae, marine, zatiena podruja,
restorane, obrte, golf terene, turistike pakete i druge aktivnosti vezane
za turizam. Svaki certifikat se odnosi na specifinu situaciju i uvjete u
kojima se posluje.

Pitanja za ponavljanje:

1. Koji su pozitivni uinci turizma u gospodarskoj, a koji u

negospodarskoj domeni?
2. Koje su osnovne funkcije turizma?
3. Kako turizam i njegove ciljeve poimamo s obzirom na odnos sustav-
podsustav?
4. Koji su negativni uinci turizma (nabrojite i objasnite)?!
5. Kakav se novi koncept razvoja turizma nudi kao protutea starom
modelu razvoja?
6. to je odrivi razvoj?
7. Navedite i objasnite temeljna naela odrivog razvoja?
8. to su nosivi kapaciteti prostora (carrying capacities)?
9. Koje razvojne scenarije turizma poznajete s obzirom na nosivost
prostora?
10. Koje razvojne karakteristike podrava model odrivog razvoja?
11. Koje koristi ima turistiko poduzee od uvoenja mjera
environmental menagementa u poslovnu politiku?
12. to su eko cerifikati (eko labele) i kome se dodjeljuju?

182
8. PLANIRANJE KAO PROCES USMJERAVANJA RAZVOJA
(TURIZMA) PREMA NAELIMA ODRIVOSTI

8.1. Planiranje pojam i sadraj

Planiranje81 je aktivnost (proces) ije zaetke nalazimo ve u starim

istonim civilizacijama. Odreeni oblici planske aktivnosti i to posebice u
domeni prostornog planiranja zabiljeeni su jo u doba starih Egipana,
Mezopotamaca i Asiraca, u Indiji, Kini i kod indijanskih civilizacija
predkolumbovskog Meksika. Dovoljno se prisjetiti razraenih sustava
navodnjavanja u spomenutim dravama, izgradnje velikih objekata,
vrtova i nekropola itd.

S razvojem civilizacije, a posebice nakon izuma brojnih tehnikih i

tehnolokih dostignua, potreba za planiranjem postaje sve oitija, i to
ne samo u domeni prostornog planiranja 82, nego i u gospodarskoj
domeni, i to na mikro planu (u poduzeima) i na makro planu (na razini
regije i drave), kao i u domeni socijalnog, kulturnog, odnosno
sveukupnog razvoja.

Planiranje kao svjesna i kontinuirana aktivnost usmjerena na definiranje

ciljeva i naina na koje se moe ostvariti te ciljeve, pojavljuje se u
stvarnosti u razliitim modalitetima. Drugim rijeima, planiraju pojedinci,
ali i poduzea, organizacije i razni drugi organizacijski/drutveni sustavi,
bilo da se radi o planiranju kratkoronih, lako ostvarljivih ciljeva ili o
planiranju dugoronih ciljeva koji zahtijevaju puno vie priprema i
aktivnosti da bi se ostvarili.

Sama aktivnost planiranja zavrava izradom plana, a daljnji rad na

realizaciji plana u rukama je subjekta za koji je raen plan. Plan stoga
predstavlja strunu podlogu za svjesno i odgovorno upravljanje
razvojem.

81
Vidjeti detaljnije u: Duli, Petri, op. cit. 2001, str. 343-372.
82
Urbano planiranje, tj. planiranje razvoja gradova razvilo se u Velikoj Britaniji u
18. st. kao reakcija na brzu urbanizaciju i industrijalizaciju i probleme koji su
nastajali vezano uz te procese.
183
8.2. Vrste planiranja

U praksi se javljaju razliita podruja, a time i vrste planiranja, kao to

su:
gospodarsko planiranje (ope - na razini drave, regije i lokalne
zajednice te pojedinano na razini poduzea),
socijalno planiranje (planiranje ivotnih, radnih i socijalnih uvjeta, ali i
planiranje stanovnitva),
planiranje okoline (upotreba i zatita prirodnih resursa, upotreba
alternativnih izvora energije, zatita kulturne batine itd.),
prostorno planiranje (koritenje zemljita, infrastruktura, mrea
naselja i objekti gradskog standarda ivljenja) i
planiranje javne sigurnosti (obrana od agresora i raznih drugih
moguih katastrofa).

Kao reakcija na jednostrani sektorski/parcijalni pristup planiranju, u

drugoj polovici XX. stoljea, poinje se govoriti o nunosti tzv.
integralnog pristupa planiranju.

Integralno planiranje razvoja odreenog podruja i/ili sektora poiva na

sistemskom pristupu koji objedinjuje ekonomske, socijalne, prostorne,
ekoloke i infrastrukturne aspekte. Ono ne zamjenjuje pojedine
parcijalne/sektorske planove, ve nastoji na odreenoj razini i u
odreenim trenucima planskog procesa stvoriti svojevrsnu sintezu
parcijalnih pristupa, i to s obzirom na sadraj, vrijeme i prostor.

Stoga je integralno planiranje kao sistemski pristup planiranju postalo

najpoeljnije upravo kod planiranja razvoja gradova, te kod regionalnog
i/ili nacionalnog planiranja i planiranja razvoja pojedinih sektora, kao to
je turizam.

Integralno planiranje moemo definirati kao svjesnu i kontinuiranu

plansku aktivnost razliitih aktera u cilju predvianja, oblikovanja i
usmjeravanja razvoja na odreenom prostoru. Integralni pristup
dimenzionira razvoj u granicama raspoloivih prirodnih potencijala, a u
skladu sa socio-ekonomskim ciljevima zemlje, tj. razvoj se

184
dimenzionira u granicama unutarnje podnoljivosti (sustainable
development - odrivi razvoj).
Integralno planiranje se strukturira na:
strateko planiranje i
operativno planiranje.

Strateko planiranje definira cjelokupnu svrhu i smjer, odnosno daje

smjernice za sve operativne aktivnosti, a od sudionika zahtijeva
postizanje konsenzusa o srednjoronim i dugoronim ciljevima.

Operativno planiranje se koncentrira na formuliranje detaljnih tehnikih

programa, politika i procedura nunih za ostvarenje stratekog plana.

Strateko planiranje je aktivnost koja se vezuje uz donoenje odluka s

obzirom na odreivanje filozofije i misije neke organizacije, postavljanje
ciljeva i izbor strategije koja e se koristiti u postizanju (ostvarivanju)
ciljeva. Strateko planiranje se provodi kroz odreeni niz postupaka/
podfaza prikazanih u shemi br. 13.

185
 Shema 13. Osnovne faze stratekog planiranja

8.3. Obiljeja i razine planiranja u turizmu

Kad je rije o planiranju razvoja destinacijskog turistikog sustava

idealno bi bilo da se turizam uvijek planira integralno na konkretnom
destinacijskom podruju. Naalost to esto nije mogue, ali se zato
zahtijeva da se planski postupak provodi na takav nain da se razvoj
186
sektora relativno lako integrira u opi razvojni plan, politiku i
programske aktivnosti.

Planiranje turistikog razvoja provodi se na razliitim razinama, od kojih

svaka ima niz specifinosti. Ukoliko poemo od same definicije,
odnosno pojma turistike destinacije, koja, vidjeli smo, moe obuhvatiti i
podruje vie zemalja, regija, te podruje jedne drave, regije/a, mjesta
ili lokaliteta, onda je oigledno da se i razine planiranja podudaraju s
razliitim razinama poimanja destinacije.

Tako govorimo o:
1. internacionalnoj razini planiranja,
1. meuregionalnoj i/ili meudravnoj razini planiranja,
2. nacionalnoj razini planiranja,
3. regionalnoj razini planiranja,
4. lokalnoj razini razini planiranja.

Na razini samog mjesta, svakako dodajemo i neke specifine vrste

planskih postupaka i to;
5. planiranje na razini pojedinih lokaliteta, odnosno turistikih zona /
facility site planning,
6. planiranje izgleda objekata.

Internacionalno planiranje jest u stvari planiranje koje se provodi na

razini pojedinih meunarodnih organizacija kao to su Svjetska
turistika organizacija (World Travel Organisation), OECD, Karipska
turistika organizacija (CTO) itd. Ova vrsta planiranja, dakako nema sve
elemente "pravog" planiranja jer nema vrstu strukturu kao ni modalitete
realizacije. Uglavnom se daju smjernice koje slue vladama drava
lanica institucije.

Meuregionalno/meudravno planiranje redovito ukljuuje dvije ili

vie drava koje granie, odnosno koje u pojedinim (graninim) regijama
imaju slina, odnosno ista obiljeja (prirodna, povijesna itd.). Na ovoj
razini naglasak se najee stavlja na planiranje pojedinih aspekata,
odnosno elemenata, a ne na integralni razvoj u ranije definiranom
smislu. Radi se najee o:

187
 planiranju zajednikih marketinkih i promotivnih nastupa kako bi se
snanije predstavio regionalni image involviranih zemalja,
o zajednikom planiranju projekata usmjerenih na ekoloki
orijentirano iskoritavanje prirodnih resursa openito, a posebno
onih u slubi turizma, te
planiranje meunarodnih prometnih usluga (npr. IATA-International
Air Transport Association, Tourism Committee of the OECD, World
Tourism Organisation).

Planiranje razvoja turizma na nacionalnoj razini uvijek je u funkciji

realizacije irih nacionalnih (opih i turistikih) razvojnih ciljeva, pa se
planovi na nacionalnoj razini mogu odnositi direktno i iskljuivo na
turizam kao npr. nacionalni turistiki razvojni plan ili Master plan,
strateki marketinki razvojni plan turizma i sl., ali isto tako turizam
moe biti i posredno ukljuen u razne razvojne planove na nacionalnoj
razini kao to su generalni razvojni plan, nacionalni plan razvoja
infrastrukture itd. 83

Turistiko planiranje na razini drave kao destinacije obuhvaa mjere

turistike politike, fiziki/prostorni plan koji ukljuuje identifikaciju glavnih
turistikih atrakcija, oznaavanje turistikih razvojnih regija,
meunarodne prometne mree i objekte itd., vane infrastrukturne
objekte, ukupan broj, vrstu i kvalitetu objekata za smjetaj te ostalih
turistikih objekata i usluga, glavne turistike rute u zemlji i njihove
regionalne veze, turistiku organizacijsku strukturu, planove i programe
kolovanja i obuke kadrova, potencijalne sociokulturne, ekoloke i
ekonomske implikacije i utjecaje turistikog razvoja te tehnike
implementacije na nacionalnoj razini ukljuujui kratkorone razvojne
84
strategije i projekte.
U Hrvatskoj na nacionalnoj razini nije donesen opi generalni razvojni
plan, ali je zato 1992. g. donesen generalni ili Master plan razvoja
turizma. Osim toga, 1998.g. izraen je i Strateki marketinki plan
hrvatskog turizma kojim se pozicionira hrvatski turistiki proizvod na
meunarodnom turistikom tritu i daju smjernice njegovog budueg

83
Pearce, D:; Tourist Development, Longman Group, UK, 1989, str. 245.,
84
Inskeep, E., Tourism Planning, an integrated and sustainable development
approach, Van Nostrand Reinhold, New York, 1991., str. 35.
188
razvoja. Turizam se na posredan nain ukljuuje i u prostorne planove
na niim teritorijalnim razinama.

Planiranje razvoja turizma na regionalnoj razini u veini zemalja

ukljuuje zajedniku akciju turistikih organa na dravnoj razini i
turistikih organa pri administrativnim jedinicama na nioj teritorijalnoj
(regionalnoj) razini. Regionalna razina turistikog planiranja usmjerena
je na iste elemente kao i nacionalna razina, samo je rije o nioj
planskoj razini.
Kod razvojnog turistikog planiranja na regionalnoj razini mogu se
85
primjenjivati razliite vrste razvojnih strategija . Tako je mogue
govoriti o strategiji disperzije turistikih aktivnosti koja podstie
distribuciju turistikih aktivnosti u prostoru kako bi se izbjegli pritisci na
samo jednu toku.

Druga strategija je strategija koncentracije turistikih aktivnosti,

kojom se favorizira smjetaj svih aktivnosti na tono odreene lokalitete i
to u okruenju koje ima veoma visok prag izdrljivosti, odnosno nosivosti
kapaciteta.

Lokalna razina planiranja je moda najkonfliktnija jer razvoj u

konanici i polazi od te razine. Osim toga, lokalna zajednica predstavlja i
arite destinacijske zone.

Planiranje razvoja turizma na lokalnoj razini mora uvaavati sljedee

elemente:
transport, veze meu mjestima te prilaze mjestu /mjestima,
komunalnu infrastrukturu u funkciji lokalnog stanovnitva i turistikih
sadraja
atrakcije i atrakcijske komplekse, kao i smjetajne komplekse te
prilaze istima.

Planiranje na lokalnoj razini ovisi o mnogim faktorima, prije svega o vrsti

naselja, povrini i broju stanovnika, geoprometnom poloaju, stupnju
razvijenosti gospodarstva, a napose turizma, itd.

85
Preuzeto iz; Duli, A., Petri, L. op.cit., 2001, str. 355-356; izvorno; Pearce,
D. op. cit., 1989., 260-270.
189
Planiranje razvoja turizma u velikoj urbanoj sredini suoava se s
drugaijim problemima nego je to sluaj u malom gradskom naselju ili
seoskoj zajednici, iako i potonje mogu razvijati masovne oblike turizma
te se time suoavaju s brojnim ekolokim i sociolokim problemima. Da
bi se izbjegle takve opasnosti, turizam se u lokalnoj zajednici mora
razvijati uz suradnju lokalnog stanovnitva, njegov razvoj treba uskladiti
s ostalim planovima te svakako treba uvaavati nosive kapacitete
lokacije

Pitanja za ponavljanje:

1. to je planiranje?
2. Kako poimamo planiranje u kontekstu turizma?
3. Koje vrste/oblike parcijalnog planiranja poznajete?
4. to je integralno planiranje i na kojim pretpostavkama poiva?
5. Kako tee izrada planskog dokumenta?
6. Koje razine turistikog planiranja poznajete?
7. Koje razine planiranja se smatraju najpovoljnijima i zato?
8. to sve obuhvaa nacionalna, a to regionalna razina planiranja?

9. TURISTIKA POLITIKA SREDSTVO UTJECAJA DRAVE NA

RAZVOJ TURIZMA

9.1. to je turistika politika?

U kontekstu ope makro ekonomske politike u pojedinoj zemlji formira

se i cijeli niz pojedinanih sektorskih, odnosno granskih politika, pa tako
i turistika politika.

Turistiku politiku moemo definirati ukupnost mjera svjesnog

utjecaja drave u podruje turizma posredstvom posebnih
instrumenata koji su usmjereni na razvoj i unapreenje turizma,
190
odravanje njegove konkurentnosti te ostvarivanje ekonomskih i
neekonomskih ciljeva.

Meutim, injenica da turizam ipak nije sektor u pravom smislu rijei kao
to je to poljoprivreda, industrija itd., daje za pravo i onima koji tvrde da
ne postoji turistika politika, ve je rije u stvari o nizu ostalih sektorskih
politika koje svojim mjerama i instrumentima zadiru u turistike
djelatnosti. Tome u prilog govori i injenica da na razini EU ne postoji
slubena turistika politika.

No, bez obzira na postojeu raznolikost u ekonomskim i politikim

institucijama u razliitim zemljama kao i u poimanju znaenja turizma,
dravna intervencija kroz mjere politike je nephodna. Meutim, priroda i
spektar tih intervencija se bez sumnje razlikuje od jedne do druge
zemlje, ali zajedniki denominator jest injenica da se turizam, odnosno
njegov razvoj ne moe u potpunosti prepustiti privatnom sektoru. Naime,
meunarodna konkurencija, nacionalni interes i sloena priroda
turistike industrije su specifini faktori koji dravnu intervenciju u
turizmu ine nunom.

irina i nain te dravne intervencije u turizmu varira prema znaaju koji

drava pridaje turizmu te o uvjetima koji vladaju u zemlji i to: politiko-
ekonomsko konstitucionalnom sustavu, socioekonomskom razvoju,
stupnju turistike razvijenosti, stupnju zrelosti privatnog poduzetnitva,
financijskoj sposobnosti i sl. Dakle, osnovna naela turistike politike u
pojedinim zemljama u pravilu ovise o opim naelima makroekonomske
politike.
Drugim rijeima, ciljevi i instrumenti makroekonomske politike na
posredan i neposredan nain utjeu na ciljeve turistike politike, kao i
instrumente kojima se ti ciljevi sprovode u ivot.

Najea podruja utjecaja drave su: koordinacija, planiranje,

zakonodavstvo i regulativa, poduzetnitvo, stimuliranje -
podsticanje.

Na realizaciju zacrtanih turistikih ciljeva utjeu i neki ograniavajui

faktori i to eksternog i internog karaktera.

191
U eksterna ogranienja ubrajamo u prvom redu ope ekonomsko
stanje u emitivnim zemljama koje znatno utjee na obujam turistike
potranje, s obzirom da ista u najveoj mjeri ovisi o raspoloivom
dohotku stanovnitva. Nadalje, u eksterna ogranienja se ubraja i
svjetska energetska situacija, odnosno cijena nafte koja direktno utjee
na cijenu putovanja, a tu su i ogranienja tipa klimatskog faktora koji
znaajno moe utjecati na preferencije za odreenom destinacijom, a
time i na turistiku politiku dotine destinacije.

Interna ogranienja, iako utjeu na turistiku politiku, mogu se

modificirati upravo mjerama te politike. Tako kvalitet atrakcije, odnosno
smjetajnog objekta moe imati presudan utjecaj na broj i sociokulturnu
strukturu turista koji dolaze u destinaciju.

Nadalje, upotreba atrakcija i turistikih kapaciteta od strane lokalnog

stanovnitva (naravno ako se radi o pretjeranoj upotrebi) takoe moe
biti faktor ogranienja razvoja turizma na tom podruju. Tu je i problem
dostupnosti zemljita i investicijskog kapitala za razvoj turistikih
projekata, to je naroito aktualan problem u nerazvijenim zemljama. I
konano, dostupnost odnosno raspoloivost kao i neadekvatna
obrazovna struktura radne snage, moe takoe biti jedna od velikih
prepreka razvoju turizma na nekom podruju.

9.2. Instrumenti (turistike) politike

Govoriti o sredstvima, odnosno instrumentima turistike politike znai u

stvari govoriti o intervencijama drave kao glavnog kreatora i nosioca
turistike politike.
U glavne instrumente turistike politike ubrajamo ope instrumente
ekonomske politike koje klasificiramo u sljedee grupe:

1. Instrumenti direktne kontrole (zakonodavstvo)

2. Instrumenti monetarno-kreditne politike
3. Instrumenti javnih financija (fiskalna politika)
4. Instrumenti sustava i politike cijena
5. Instrumenti vanjskotrgovinskog i deviznog sustava

192
 6. Instrumenti sustava i politike dohodaka.

Drava primjenjuje razliite instrumente iz domene javnih financija

(fiskalne politike), kako bi podstakla razvoj turistikog sektora u
cijelosti i pomogla u realizaciji zacrtanih ciljeva ekonomske, odnosno
turistike politike.

esto je primorana pomoi privatnim investitorima u investiranju

turistikih projekata openito, a najvie turistikih smjetajnih objekata
stoga to ti objekti u pravilu daju svega 10-15% neto prihoda na uloeni
kapital, a to nije dovoljno investitorima koji oekuju vee profite.

Dravna pomo turistikoj industriji putem instrumenata javnih financija

iscrpljuje se kroz razliite oblike kao to su subvencije, dotacije, izuzea
od poreza, primjene diferenciranih stopa poreza na dodanu vrijednost
itd.

Subvencije predstavljaju fiksan postotak ukupnog troka projekta, tj.

iznos novca koji drava daje privatnim investitorima da bi im pomogla u
realizaciji njihovih projekata.

Neke zemlje daju odreene olakice na kupnju koncesija na zemljita u

udaljenim podrujima ili na kupnju zemlje ukoliko je preskupa.
Izuzea od poreza na dohodak i nekretnine kao jedan od oblika
financijske pomoi, odnosno instrumenata fiskalne politike obino se
daju na period od 5 godina, s tim da u narednih 10-15 godina ta izuzea
budu djelomina.
U kontekstu mjera, odnosno instrumenata fiskalne politike kojima drava
utjee na turistiki sektor, spominjemo i primjenu diferenciranih stopa
poreza na dodanu vrijednost na razliite elemente turistikog proizvoda
pa ak i za hotele razliitih kategorija.

Osim navedenih instrumenata javnih financija, esto se koriste i

instrumenti monetarno-kreditne politike.

193
Tako npr. vlade u nekim zemljama osiguravaju investitorima dugorone
kredite po niskim kamatnim stopama radi ohrabrivanja turistikih
investicija. Ovi krediti se obino daju putem uobiajenih bankarskih
kanala ili vladinih razvojnih agencija. Zajmovi za izgradnju se daju na
period od 20-25 godina, a za modernizaciju i renoviranje od 8-12 godina
uz kamatnu stopu 7-9%. (Primjer u Hrvatskoj je Program Poticaj za
uspjeh kojega je Vlada usvojila 2002. godine, a sastoji se u davanju
niza olakica za dobivanje kredita poduzetnicima koji kane otvarati
hotele ili sline smjetajne objekte pod uvjetom da se registriraju kao
poduzee, odnosno obrt).

Neke vlade osiguravaju punu financijsku garanciju bez naknade za

dobivanje kredita od domaih i meunarodnih bankarskih institucija.

Osim navedenih skupina instrumenata, postoje i instrumenti

vanjskotrgovinskog i deviznog reima (posebni valutni teajevi za
strance, kontrola imigracija, tj. pasoko-carinska kontrola, izuzee od
pristojbi na uvoz materijala i opreme u turistikoj industriji), zatim
instrumenti sustava i politike cijena (kontrola cijena roba i usluga),
instrumenti sustava i politike dohodaka (kontrola nadnica, reguliranje
radnih odnosa i uvjeta rada), te turistiko zakonodavstvo, tj.
instrumenti direktne kontrole.

Ove skupine instrumenata, a posebno instrumenti vanjskotrgovinskog i

deviznog reima u velikoj mjeri gube na znaenju, odnosno mijenjaju
svoje znaenje s obzirom na injenicu da je u tijeku proces stvaranja
jedinstvenog unutranjeg trita Europske unije.

Instrumenti direktne kontrole, odnosno zakonodavstvo usmjereni su

na reguliranje rada turistikih poduzea, u prvom redu hotela i putnikih
agencija, zatim upotrebu zemljita i ostalih prirodnih dobara, zatitu
potroaa i slino.

Drava se, radi zatite javnog interesa moe javiti i kao (su)investitor u
odreenim projektima, pa je rije o tzv. javno-privatnom partnerstvu.
U toj situaciji drava se najee javlja kao ulaga u izgradnju

194
infrastrukture ili radi zatite interesa graana (primjer Sunanog Hvara)
ili same prirode.

Pitanja za ponavljanje:

1. to je turistika politika?
2. Da li je koritenje pojma turistike politike u potpunosti opravdano?
3. Koja ogranienja utjeu na realizaciju ciljeva zacrtanih turistikom
politikom ?
4. Koje instrumente turistike politike poznajete?
5. to spada u skupinu instrumenata javnih financija, a to u skupinu
instrumenata monetarno-kreditne poltike i kakva je mogunost
njihove primjene u turizmu?
6. Na to su usmjereni instrumenti direktne kontrole, odnosno
zakonodavstva?

10. MARKETING U TURIZMU

10.1. Pojam marketinga

Problemi marketinga u turizmu se poneto razlikuju od marketinga u

tradicionalnim proizvodnim djelatnostima. Razlike proizlaze iz
specifinosti na strani turistike potranje i ponude;
U prvom redu to se odnosi na injenicu da se ne prodaje klasian
fiziki proizvod, nego specifino dobro sastavljeno od mnotva
dobara i usluga, a ponajvie od neopipljivog doivljaja i iskustva
kao nadasve vanog elementa u sastavu dotinog turistikog
proizvoda.
Nadalje, u turizmu proizvodnja i potronja turistikih usluga se vre
u isto vrijeme i na istom mjestu; dakle nema skladitenja turistikih
usluga.

195
 To namee daljnji problem, a to je da kapaciteti nuni za pruanje
odreenih turistikih usluga moraju biti pripremljeni unaprijed, tj. ne
mogu se prilagoavati potranji, ve su fiksni.
Zbog sloenosti turistikog proizvoda, oteana je mogunost
jedinstvene kontrole pojedinih dobara i usluga koji ulaze u njegov
sastav, pa se esto deava da samo jedna loa karika u tom lancu
prouzroi velike tete za cijeli proizvod.
Turizam se razlikuje od ostalih djelatnosti i po specifinostima na
strani potranje koja je veoma elastina (tj. osjetljiva na promjene u
dohotku i cijenama), sezonskog je karaktera i na nju utjeu u mnogo
veem obimu nego je to sluaj kod potranje ostalih dobara i usluga,
iracionalni faktori kao to je moda, ugledanje i slino.

Izmeu brojnih definicija marketinga, jedna koja se moe veoma dobro

primijeniti na turizam glasi; Marketing je filozofija upravljanja koja, u
svjetlu turistike potranje, omoguava, posredstvom istraivanja,
predvianja i pozicioniranja, plasiranje turistikih proizvoda na trite na
nain da poduzee realizira najvei mogui prihod, odnosno dobit.86

Ova definicija upuuje na nekoliko stvari.

Prvo, ona indicira da je marketing nain razmiljanja o situaciji
koja uravnoteuje potrebe turista (iskazane kroz turistiku
potranju) i potrebe organizacije, tj. poduzea u destinaciji.
Drugo, definicija naglaava istraivanje u turizmu koje rezultira
odabirom ciljnog trita (tzv. koncept marketinke segmentacije
trita).
Tree, koncept pozicioniranja i ivotnog ciklusa proizvoda su
korisni budui da osiguravaju odgovarajue pozicioniranje
turistikih usluga na tritu i predlau odgovarajue marketinke
strategije i planove koji proizlaze iz te odluke.

to je dovelo do razvoja marketinga, tj. marketinke koncepcije?

Marketing je postao nuan u onom trenutku kada su tritem poeli

dominirati potroai - kupci, tj. kada je koliina proizvoda poela

86
Prema; Mill, R., A. Morrison; The Tourism System, Prentice Hall Int. 1992., str.
419.
196
nadmaivati zahtjeve potranje. U turizmu je ta etapa nastupila negdje
sredinom sedamdesetih godina s poveanjem kapaciteta zrakoplova i
gradnjom velikih turistikih naselja i hotela. Dakle, o pojavi marketinga
govorimo kada se trite prodavaa pretvorilo u trite kupaca. Turist
kao nositelj potranje u sreditu je marketinke orijentacije svih
djelatnosti koje ine turistiki sektor, a pojam turistikog trita nastao je
kao sinonim za trite usluga i roba to slue podmirivanju turistikih
potreba.
Marketing kao vodea poslovna funkcija mora osmisliti strategiju
djelovanja kako bi omoguio ostvarivanje ciljeva poslovanja.

10.2. Proces marketinkog upravljanja u turizmu

Proces marketinkog upravljanja je utemeljen na objektivnim

informacijama i obuhvaa skupinu koordiniranih aktivnosti koje se
poduzimaju odreenim redoslijedom. Za taj se proces donosi
Marketinki plan kojim se odreuje tko treba poduzeti odreene
aktivnosti i u kojem vremenskom razdoblju te je vrlo pogodno sredstvo
za praenje i nadzor ostvarenih rezultata.

Proces marketinkog upravljanja obuhvaa, dakle sljedee faze;

1) Marketinko istraivanje (prikupljanje podataka i analiza); ovaj se

proces izvodi kroz niz analitikih faza iji je rezultat tzv. SWOT analiza.
(S-strengths, jake strane, prednosti, W-weaknessess-slabosti, O-
opportunities, mogunosti, T-threats, prijetnje). Ova analiza ima za cilj
upoznati se;
a) s ekonomskim, politikim, socio-kulturnim okruenjem u kojem
poduzee djeluje,
b) s konkurencijom, njihovom reputacijom, marketinkim metodama
koje koriste itd. i
c) s pozicijom kompanije na tritu, njenom prodajom, partnerima itd.

197
2) Segmentacija potranje i odabir ciljnih trita (segmenata);

Segmentacija trita je zapravo dio ireg stratekog koncepta u

suvremenom marketingu koji se ostvaruje tzv. marketinkim STP-om
(Segmenting - segmentacija, Targeting - odreivanje ciljeva, tj.
ciljnih skupina potroaa, Positioning - pozicioniranje proizvoda).

Od presudnog je znaaja odrediti kojem se tritu i kojim ciljnim

skupinama obraamo. Stoga se, kao nunost u odreivanju
marketinke stratgeije namee segmentacija trita.

Segmentacija trita se moe provoditi prema razliitim kriterijima, npr.

geografska segmentacija (prema zemljama, tj. nacionalnoj ili
regionalnoj pripadnosti turista), demografska (spol, dob, obiteljski
status), psihografska segmentacija je vezana uz ivotni stil pojedinaca -
hobiji, navike itd., segmentacija na osnovi potroakog ponaanja -
znanje, stavovi, potroako ponaanje (tablica 23). Na osnovu
segmentacije odreuju se ciljne skupine turista i to u razliitim
kategorijama.

198
 Tablica 23. Kriteriji segmentacije trita
Geografske varijable
Regija Dalmacija, Istra, Slavonija ...
Trini prostor Urbani, suburbani, ruralni
Veliina grada ili Ispod 10000, 10 000-19 999, 20 000-25000,
mjesta preko 25 000
Gustoa nasljenosti Urbana , suburbana, ruralna

Socioekonomske i demografske varijable

Dob 1-4, 5-10, 11-18, 19-34. 35-49, 50-64, 65+
Obrazovanje Primarno, sekundarno, univerzitet i td.
Spol Muko, ensko
Dohodak Ispod 5 000 $, 5000-10000$, 10 001-15 000 itd
Veliina obitelji 1 i 2, 3 i 4, vie od 4 lana
ivotni cikus obitelji Mladi, oenjeni, bez djece, pojedinci
Zanimanje Profesionalci i tehnika struka, inovnici,
prodavai itd
Religija Protestanti, katolici, muslimani itd.

Psihografske varijable
Drutvena klasa Via klasa, srednja klasa, nia klasa
Osobnost Ambiciozni, autoritarni,impulsivni
ivotni stil Konzervativni, liberalni

Varijable ponaanja (bihevioralne)

Tenja Presti, ekonomija
Lojalnost Nijedan, srednji, jak, apsolutni
Stupanj spremnosti Svjesni, nesvjesni, informirani, zainteresirani,
Stav prema ponudi Entuzijasti, pozitivni, indiferentni, negativni,
neprijateljski
Izvor: Mill i Morrison 1985, str. 363, Foster, 1985, str. 218

Veina varijabli se primjenjuje u kombinacijama, tj. multivarijantno, npr.

demografski kriterij ukljuuje dimenzije dohotka, obrazovanja i
zanimanja, dok ivotni ciklus obitelji ukljuuje brani status, godine, broj i
dob djece.

199
3) Planiranje marketinkih instrumenata - proizvoda, cijene, kanala
distribucije i promocije u skladu s odabirom ciljenih trita - marketing
mix

Marketing mix predstavlja kombinaciju kontroliranih varijabli, a odnosi

se na politku proizvoda, politiku cijena, politiku distribucije i politiku
promocije. Znaajke proizvoda, njihova cijena, promocija i distribucija
u opem smislu, utjeu neposredno na odluku kupca da kupi odreeni
proizvod, pa tako i onaj u turizmu.

Da bi se turistiki proizvod uspjeno prodavao nuno ga je osmisliti

prema zahtjevima turistike potranje koja danas postaje sve
sofisticiranija i zahtjevnija. Od presudnog je znaaja odrediti kojem se
tritu i kojim ciljnim skupinama obraamo, odnosno kakvom se
potencijalnom turistu obraamo svojim proizvodom i to s obzirom na
njegovu dob, spol, brani status, stupanj obrazovanja socijalno-
ekonomski status itd. Svi ovi faktori imaju velik utjecaj na konane
rezultate prodaje nekog turistikog proizvoda.
S obzirom na raznolikost turista i njihovih potreba, poduzee, pa i
destinacija kreira cijeli niz razliitih proizvoda koje nudi ili u razliitim
razdobljima godine ili istovremeno. Iako u konanici sam turist
kreira/montira svoj proizvod u destinaciji, ipak je poeljno da turistika
destinacija isprofilira nekoliko specifinih proizvoda po kojima e biti
prepoznatljiva (npr. kulturni proizvod, obiteljski, sportski i sl; isto vrijedi i
za hotelska poduzea koja mogu nuditi npr. "odmorini" proizvod, ali i
"poslovni" ili neki drugi specifini proizvod.

Turistiki proizvod kao i svaki drugi proizvod prolazi kroz uobiajene

faze ivotnog ciklusa (uvoenje na trite, rast, zrelost, stagnacija, pad
ili revitalizacija. Marketinkim instrumentima -cijenom i promocijom-
djeluje se na pojedine faze, pa je npr. cijena nia kod proizvoda koji se
uvode, a zatim raste do ulaska u fazu zrelosti, a onda opet pada. U
poetnoj i zavrnoj fazi nuna je i vea komunikacija s proizvodom koji
se nudi, a zatim da se pospjei njegova prodaja. S promjenama

200
zahtjeva potranje mijenjaju se i faze ivotnog ciklusa proizvoda.87
Kada proizvod ue u fazu pada, poduzee/organizacija mora donijeti
odluku o promjenama njegovih karakteristika u skladu s promjenama
koje nalae potranja/potroai ili se nastoji nai nove segmente
potranje da bi se zapoeo oporavak turistikog proizvoda tj. novi
ivotni ciklus.

Cijena je posebno znaajan element marketinkog mixa budui da je

dohodak turista ograniavajui faktor njihove potranje pa su turisti
posebno osjetljivi na promjene cijena. Cijena mora pokriti trokove
poslovanja i osigurati profit, a svakako se mora voditi rauna o tome u
kojoj se fazi ivotnog ciklusa konkretni proizvod nalazi. Kako je u
turizmu konkurencija sve snanija poduzea i destinacije sve manje
konkuriraju razinom cijena, a sve vie tzv. necjenovnim elementima kao
to su razliite dodatne koliine usluge koje se ukljuuju u cijenu.
Turistiki potroai koji su sve zahtjevniji danas nemaju toliko primjedbi
na visinu cijena, ve prigovore stavljaju na dobivenu vrijednost za
uloeni novac, tzv. value for money, to znai da im nije ao platiti
odgovarajuu cijenu, pa makar bila i visoka, ako iza nje stoji kvalitetan
proizvod.

Promocija kao jedan od elemenata marketing mix-a od izuzetnog je

znaenja za prodaju turistikog proizvoda odnosno dobra, budui da o
njenoj moi uvjeravanja u kvalitet ponuenog ovisi i krajnji rezultat.

Promocijski mix se sastoji od niza elemenata kao to je oglaavanje,

osobna prodaja na sajmovima, unapreenje prodaje raznim plaenim i
neplaenim oblicima propagande, odnosi sa javnou itd.
Osobna je prodaja individualna, osobna komunikacija s
potencijalnim kupcem i odvija se najee putem sajmova i
prezentacija.
Turistikom propagandom (plaeni oblik) nastoji se privui panja
potencijalnih kupaca, te se stoga upotrebljavaju razliiti propagandni

87
Vidjeti detaljnije u: Weber, S., Mikai, V. op. cit. 1998., Senei J. Vukoni,
B. Marketing u turizmu, Mikrorad, Zagreb, 1998; Senei,Vukoni, Istraivanje
turistikog trita, Mikrorad, Zagreb 1998.
201
 mediji i sredstva (od kojih su najee broure, prospekti, razni
vodii, novinski oglasi, Internet, radio, televizija itd.).
Odnosi s javnou neplaeni su oblik komunikacije s potroaima,
a oznaavaju odravanje poslovnih veza s propagandnim medijima,
odravanje konferencija za tisak, razne priredbe za novinare itd.

Najuvjerljiviji je oblik promocije onaj koji zahtijeva najmanje sredstava,

tzv. "od usta do usta" tj. preporuka zadovoljnih turista svojim
poznanicima i prijateljima.

Distribucija ima zadatak uiniti proizvod dostupnim potroau.

O distribuciji se obino govori kao o dijelu sveukupnog procesa
komuniciranja, budui da ukljuuje odabir i funkcioniranje kanala
kojima kompanija povezuje svoje proizvode i trite. Tehniki,
distribucija ima dva aspekta, i to jedan koji tretira distributivne kanale i
drugi, koji se bavi fizikom isporukom proizvoda ovim kanalima i
konano, do potroaa. Ovaj potonji ukljuuje i skladitenje i prijevoz do
potroaa. U sluaju turizma ovaj aspekt nema znaenje, budui da
turisti dolaze robi a ne obrnuto, a osim toga turistiki proizvod se ne
moe skladititi niti prevoziti.
Pod pojmom distribucijskog sistema u turizmu obino se
podrazumijevaju razni rezervacijski sistemi kojima se prodaje turistiki
proizvod, a koji povezuju agencije, prijevoznike, davaoce usluga
smjetaja i turiste u jedinstven sistem.

4) Nadzor i primjena svih marketinkih aktivnosti; njen je zadatak da

vri kontrolu tijeka odvijanja marketinkog procesa. Ovaj je zadatak
znatno olakan ako postoji dokument - marketinki plan u kojem su
jasno definirane sve aktivnosti, vrijeme njihova izvrenja, nositelji i
sredstva.

202
Pitanja za ponavljanje:

1. to je marketing i kada se poeo razvijati?

2. Zbog ega se marketing u turizmu razlikuje od marketinga u
ostalim proizvodnim djelatnostima?
3. to je marketinki plan?
4. Kako tee proces marketinkog upravljanja?
5. Definirajte osnovne elemente marketinkog mixa i koje su
njihove karakteristike u turizmu?
6. Da li se i po emu distribucija u turizmu razlikuje od
distribucije u proizvodnim djelatnostima?
7. Koji su osnovni elementi promocijskog mixa?

203
11. TURIZAM U SUVREMENIM GLOBALNIM PROCESIMA

11.1. Globalizacija - pojam i znaenje

Globalizacija je vjerojatno najee koriteni termin znanstvenih

skupova, susreta teoretiara i praktiara, termin koji se esto koristi i u
svakodnevnom ivotu. Postavlja se meutim, pitanje, mislimo li svi na
jedan te isti pojam i pojavu, govorei o globalizaciji?
Globalizacija je kompleksan i viedimenzionalan fenomen koji se, ovisno
o ciljevima istraivanja, moe promatrati s razliitih aspekata te stoga i
razliito definirati.

U najirem smislu rijei mogli bismo je definirati kao procese

ujednaavanja pravila ekonomskog i politikog ponaanja svih
subjekata ekonomsko-politikog ivota na Zemlji. U uem smislu pod
globalizacijom se obino smatra uspostavljanje takvog gospodarskog
sustava u kojem organizacija proizvodnje i usluga, tehnologija i
financijski kapital bez znaajnijih prepreka prelaze granice nacionalne
ekonomije.

Koje su osnovne odrednice procesa globalizacije?

1. Nacionalne ekonomije postaju sve otvorenije88; liberalni, slobodni

meunarodni poredak temelji se na:
deregulaciji - tj. uklanjanju barijera to ih nacionalne ekonomije
postavljaju slobodnom protoku ljudi, roba i kapitala
politici strukturnog prilagoavanja nacionalnih ekonomija (na to
utjeu neposredno Svjetska banka i Meunarodni Monetarni
Fond)
liberalizaciji tekuih transakcija koju provodi Svjetska trgovinska
organizacija (World Trade Organisation)..

2. Put prema globalnom tritu vodi preko regionalnih integracija.

Regionalizacija predstavlja makroekonomsku pojavu. Naime, odluku o
osnivanju te o oblicima regionalnih integracija donose vlade

88
Vidjeti detaljnije u: Filipi, P., Rei, Z., Prema teoriji globalizacijskog procesa,
Turizam, br. 2/2000, Vol. 48. str. 113-126.
204
zainteresiranih zemalja radi ostvarivanja ekonomskih koristi uslijed
proirenja domaeg trita. Proces postajanja punopravnim lanom tih
integracija je dugotrajan stoga to njegov uspjeh ovisi o ispunjavanju
brojnih kriterija koje zainteresirane zemlje moraju ispunjavati. Europski
integracijski proces u razvojnom smislu znaajan je na globalnoj i
regionalnoj razini. Europsko integriranje nedvojbeno utjee na globalne
razvojne trendove (liberalizacija meunarodne trgovine i tokova kapitala,
smanjivanje protekcionizma, koordinirane inicijative razvojne pomoi u
svijetu) a istodobno u velikoj mjeri odreuju razvoj na regionalnoj razini.
Stoga proces europskog integriranja treba postaviti u iri kontekst,
uvaavajui pri tome injenicu da je i on sam u izvjesnom smislu
rezultat globalnih razvojnih trendova; tehnoloko zasostajanje Zapadne
Europe za sve uspjenijim razvojem SAD i Japana bio je jedan od
impulsa to su pokrenuli novije reforme i suvremeni razvoj EU.

Regionalizam, shvaen u gospodarskom smislu, tei jaanju

meunarodnih veza izmeu zemalja koje povezuje geografska blizina i
regionalna pripadnost.

Proces regionalizacije danas se odvija na dvije razine, na razini

nacionalnih drava i na razini regija unutar pojedinih drava.
Regionalizacija shvaena kao proces to se odvija izmeu nacionalnih
drava, koje uz zajedniki interes povezuje teritorijalna pripadnost regiji
ili kontinentu poprimila je svjetske razmjere. To je prije svega oito u
formiranju tri svjetski relevantne jezgre razvoja; europske,
sjevernoamerike i jugoistonoazijske. Druga razina povezivanja
objedinjuje susjedne regije unutar pojedinih drava, koje se takoer
okupljaju radi ostvarivanja zajednikih ili politikih ciljeva.
Regionalno integriranje treba shvatiti kao protuteu globalizmu.

3. Nacionalne ekonomije pristupom u razne regionalne integracije

svojevoljno se odriu dijela politikog i gospodarskog
suvereniteta.
Naime, ako i nije ukljuena u neku od gospodarskih integracija,
nacionalna ekonomija je ograniena u odreivanju carina, taraifa i kvota,
ograniena je u kontroli kretanja kapitala i radne snage, ograniena je u

205
realizaciji pojedinih mjera fiskalne poltike, u realizaciji politike cijena i
meunarodne razmjene itd. Ukoliko je lan meunarodne integracije,
dokidanje nacionalnog suvereniteta je jo brojnije, posebno u domeni
monetarne politike.

4. Razina razvijenosti - startna pozicija prikljuivanja nacionalne

ekonomije globalizacijskim procesima.
Na ukljuivanje zemlje u globalizacijske procese izravno utjee razina
njene razvijenosti. Naalost, veina zemalja ve u startu "ispada" iz igre
budui da nije u mogunosti udovoljiti zahtjevima velikih, posebno u
pogledu raspolaganja novim tehnologijama i znanjima.

5. Globalizacija i lokalizacija - dvije su strane istog procesa.

Svjetska ekonomija funkcionira kao sloeni sustav. Nacionalne drave
dobivaju znaenje regija u tom novom globalnom poretku. Meutim,
mo odluivanja sve se vie prebacuje s drava na druge jedinice - na
regionalna ekonomska udruenja. Istovremeno, unutar samih drava
dolazi do decentralizacije odluivanja pa na znaenju dobivaju regije
koje dobivaju sve vie autonomije u sklopu postojeih drava.

6. Globalizaciju se moe promatrati i s mikro aspekta koji se odnosi

na stvaranje multinacionalnh /globalnih /transnacionalnih
kompanija (TNC). 89
S njima se vezuje pojam "meunarodne proizvodnje" kao proizvodnje
koju posjeduju ili kontroliraju multinacionalne kompanije. Procjenjuje se
da je 25 % svjetske proizvodnje pod neposrednim upravljanjem TNC-a.

11.2. Utjecaj procesa globalizacije na sektor turizma

Rijetko koji fenomen, kao turizam, ve samom svojom pojavnou,

odnosno nainom manifestiranja zasluuje epitet globalne pojave.
Globalni karakter turizma esto se objanjava sasvim jednostavnim

89
Vidjeti detaljnije u Crnjak-Karanovi, B., Petri, L., Meunarodna ulaganja,
globalizacija i turizam, Turizam br. 2/2000, Vol 48, str. 143-153.
206
primjerima u kojima se istie izrazita globalna mobilnost suvremenog
turizma i turista, podstaknuta brzim transportnim sredstvima i relativno
sve povoljnijim cijenama raznih oblika paket aranmana. Suvremeni
turizam, kao stalno rastui, masovni, polifunkcionalni i
multidimenzionalni fenomen, osim samom pojavnou viestruko je
ukljuen u sloene procese globalizacije.

Globalizacija meunarodnog turizma se odvija slino kao i globalizacija

ukupnog svjetskog gospodarstva, tj. ponajprije unutar regionalnih
skupina razvijenih zemalja, ali se u globalizacijske procese sve vie
ukljuuju i zemlje u razvoju kao i tranzicijske zemlje.

Premda se na svjetskom turistikom tritu ve od kraja 80-tih godina,

zbog zasienosti turistike potranje prevladavajuim konceptom
turistike ponude zasnovane na principima masovne proizvodnje,
osjeaju novi trendovi potranje koja se sve vie usmjerava ka daleko-
istonim destinacijama, jo uvijek se ukupni meunarodni turizam
odvija unutar razvijenih (uglavnom europskih) zemalja, dakle
intra-regionalno. Tako, od ukupnog broja turista u Europi, kao
najturistikijoj regiji svijeta, gotovo 90% otpada na Europljane.

Ovakvo stanje nije iznenaujue, s obzirom da Europa i jest zaetnica

koncepta masovnog, standardiziranog turizma, odnosno turistike
ponude, koja je, zahvaljujui procesima globalizacije - posredstvom
transnacionalnih kompanija, prola razvojni put od jednostavnih oblika
ponude, preko faze serijske i uglavnom bezline ponude do posljednje
faze potpunog profesionalizma. Upravo ovakvi razvojni trendovi
opravdavaju prognoze prema kojima e Europa i dalje ostati prva
turistika makroregija u svijetu.

Promjene izazvane globalizacijom najneposrednije pogaaju

neposredne nositelje poslovnih aktivnosti unutar turistikog sektora, i to
prvenstveno ugostiteljstvo i putnike agencije. Te se promjene najprije
uoavaju kroz sve izraeniju tendenciju okrupnjavanja i to u
hotelijerstvu i touroperatorskom poslovanju (ali i meu
prijevoznicima), gdje poduzea djeluju na principima masovne
proizvodnje te se horizontalno i vertikalno povezuju. Time nuno

207
dolazi do suavanja manevarskog prostora na tritu za manje
gospodarske subjekte, kao i za one izvan velikih sustava. Borba za
gosta je bespotedna i u njoj pobjeuju oni koji su jeftiniji i kvalitetniji.
Naalost, pojam kvalitetnog u globalnim sustavima do sada je
poistovjeivan sa pojmom standardiziranog sadraja ponude, to dovodi
do gubljenja nacionalnih, regionalnih i lokalnih odlika, a to je i jedan od
najeih prigovora globalizaciji kao fenomenu. U tom smislu kao
nunost se istie nastojanje da se tehnikoj standardizaciji ponude
pridodaju i neki elementi autohtonog karaktera.

Problem koji se na ovom planu posebno istie jest kako se zemlje poput
Hrvatske ( tranzicijske) mogu natjecati u globalnoj konkurenciji. Svjedoci
smo pritiska koji se u hrvatskom turizmu dogaa na podruju
privatizacije turistikih kapaciteta i nastojanja da se isti to hitnije
prodaju stranom kapitalu. Prava opcija, ipak ne treba biti iskljuivo
prodaja dok se nisu uinili svi ostali pokuaji da se takvo poduzee
ostavi u vlasnitvu nacionalne ekonomije gdje moe
viestruko/multiplicirajue doprinijeti rastu nacionalnog dohotka.

Na strani turistike potranje evidentne su takoer brojne promjene

uvjetovane globalizacijskim procesima i trendovima, a koje nuno utjeu
na obujam i distribuciju turistikog prometa. Rije je o sljedeim
promjenama:
porast drutvenog i osobnog standarda stanovnitva, to utjee
na rast potranje;
porast razine obrazovanja, to utjee na promjenu potreba i
stavova prema putovanju;
promjene u strukturi obitelji, porast broja samaca, smanjenje
broja djece, porast broja umirovljenika i sl. utjee na strukturu
potranje i potronje u turizmu;
s obzirom na trend individualizacije, smanjivat e se znaenje
paket aranmana, odnosno grupnih putovanja, ime e se
smanjivati i uloga touroperatora;
vee koritenje Interneta kao medija informacija i rezervacija, to
poveava fleksibilnost putovanja i pretvara svijet u globalno selo;
rast interesa za kulturnim sadrajima kao i za sportsko-
rekreacijskim i zdravstvenim programima;

208
 segmentacija turistikog trita postaje sve raznovrsnija:
Sve ove promjene utjeu na ponaanje subjekata turistike ponude koji
se moraju brzo prilagoavati u borbi za goste.

Mnoge institucije nastoje predvdjeti kako e se kretati turistika

potranja. Naravno, prognoze se uvijek rade pod pretpostavkom da u
svijetu nee biti veih ratova, katastrofa i slinih poremeaja koji bi
drastino mogli promijeniti trendove. Pod tom pretpostavkom i Svjetska
turistika organizacija predvia da e do 2020. godine broj turistikih
putovanja u svijetu porasti sa sadanjih cca 800 mil na 1,6 mlrd turista .

Grafikon 4. Trend turistikih putovanja do 2020. g.

Iz
Izvor: Tourism highlights, WTO; http:www://wto.com

Pri tome Europa bi (u odnosu na sadanjih 500 mil) apsorbirala oko 720
mil putnika, iako bi njen relativni udio u svijetu bio smanjen sa 59,8 %
na 45,9%. Amerika bi u apsolutnom smilsu takoer poveala svoj udio
na cca 282 mil putovanja, ali u relativnom smislu njen udio bi pao na oko
18 %. Najvei rast u apsolutnom i relativnom smislu ostvarile bi zemlje
dalekog istoka tj. istone Azije i Pacifika (tablica 24).

209
Tablica 24. Prognoze svjetskog turistikog prometa po regijama do
2020.g.

Bazna Prognoze Trini udio Prosj. god.

godina % stopa rasta
%
1995 2010 2020 1995 2020 1995-2020
Svijet (u 565 1 006 1 561 100 100 4,1
mil)
Afrika 20 47 77 3,6 5,0 5,5
Amerike 110 190 282 19,3 18,1 3,8
Istona 81 195 397 14,4 25,4 6,5
Azija i
Pacifik
Europa 336 527 717 59,8 45,9 3,1
Srednji 14 36 69 2,2 4,4 6,7
istok
Juna Azija 4 11 19 0,7 1,2 6,2
Izvor: Tourism highlights, WTO; http:www://wto.com

11.3. Uloga EU u razvoju turizma90

Postoji li uope zajednika turistika politika EU?

S obzirom na kompleksnu prirodu turizma, odgovor je vieznaan:
s jedne strane ne moe biti rije o direktnoj turistikoj politici kao to
je to sluaj s npr. poljoprivrednom politikom,

90
O ulozi EU u razvoju turizma na podruju zemalja lanica kao i popis
relevantnih dokumenata koji se direktno i/ili indirektno tiu turizma mogue je
vidjeti na stranicama:
http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/policy-areas/legislation.htm;
http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/tourism-
publications/documents/internet_guide_en04.pdf;
http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/tourism-
publications/documents/commmeas_en.pdf

210
 s druge strane, na podruju indirektne turistike politike, postoji itav
sklop najrazliitijih mjera EU iji predmet nije u prvom redu turizam,
ali koje ga vrlo direktno dotiu, primjerice Schengenski sporazum,
kojim je podruje drava potpisnica praktiki postalo jedna zemlja,
jer vie ne postoje granine kontrole to olakava putovanje jednako
kao i zajednika europska valuta

Gospodarski razvijene europske drave (preteito emitivne) ne ele u

cijelosti prihvatiti aktivnu ulogu EU u turizmu, dok slabije razvijene june
(receptivne) nastoje ojaati ulogu europskih institucija u tom podruju.

Turizam kao slubeno podruje europske politike tek od sredine 80-tih

godina ima odreenu ulogu u EU.
Godine 1986. osnovan je Savjetodavni odbor za turizam.
Godine 1988. tadanja je Europska zajednica donijela odluku da
godinu 1990. proglasi europskom godinom turizma.
Godine 1992. Maastrichtskim je ugovorom po prvi put spomenuto
znaenje turizma i uloga Zajednice u toj djelatnosti.
1992. Vijee ministara EU (sadanje Vijee Europske unije) donijelo
je Plan akcija za podrku turizmu. Taj je plan proveden izmeu
1993-1995.
Godine 1995. Europska Komisija je objavila tzv. Green Paper on the
Role of the Union in the Field of Tourism u kojem je pokuala
definirati vlastitu ulogu u turistikoj politici EU. U njemu se EU vidi u
ulozi moderatora koji pribliava interese junih receptivnih zemalja s
interesima sjevernih emitivnih zemalja (izbjegavanje tetnih utjecaja
po okoli, potivanje kulturnog nasljea i kvalitet usluga) putem
zajednike turistike politike.
EC 1996. pokree program pod nazivom Philoxenia (Commission of
the European Communities, 1996 b. i 1996.c), a provedba je trebala
biti izmeu 1997. i 2000. Vijee EU nije ga jednoglasno prihvatilo jer
su neke drave lanice smatrale da se takva konkretna turistika
politika ne ubraja u podruje nadlenosti Europske komisije.

Da EU ve odavno u stvari vodi aktivnu turistiku politiku, mnogima je

postalo jasno kad su drave lanice temeljem Europskih smjernica za
pravo na putovanje iz lipnja 1990. postale obvezne preuzeti zatitu od

211
insolventnosti u svoje nacionalne zakone o putovanjima. Budui je
primjena toga paragrafa godinama kasnila, Europski je sud ak donio
presudu Saveznoj Republici Njemakoj za naknadu tete klijentima
jedne njemake putnike agencije koja je pala u steaj.
Ugovor o osnivanju EU (lanak 3 (1), iako ne daje zakonsku osnovu za
definiranje specifine turistike politike, odnosi se na "mjere u sferi
turizma", kao dio sveukupnih aktivnosti EU-a.

Poslovima vezanim uz razvoj turizma u zemljama EU danas se bavi

Odjel za turizam koji je u nadlenosti je Europske Komisije i nalazi se
pod Opom upravom za poduzetnitvo i industriju, a akcije
poduzima s ciljem:
promidbe kompetitivnosti i odrivosti europskog turizma;
poboljanja regulatorne okoline u turizmu;
unaprjeivanja razumijevanja i vizibiliteta turizma
promidbe europskih destinacija (Tourism 2007).

Prema politici odjela, turizam je aktivnost koja utjee na drutvo u

mnogim podrujima, kao to su zapoljavanje, regionalni razvoj,
obrazovanje, okoli, zatita potroaa, zdravstvo, tehnologije, promet,
financije, porezna politika i kultura. Rad Odjela za za turizam
koncentrira se na vanost turizma u kontekstu rasta, prosperiteta i
zapoljavanja. Surauje sa Savjetodavnim odborom za turizam, koji ine
predstavnici zemalja lanica, te s europskim institucijama- Europskim
parlamentom, Vijeem ministara, Gospodarskim i socijalnim odborom i
Odborom regija. Jedna je od njegovih glavnih zadaa osigurati da se
interesi turizma u cjelini uzmu u obzir u pripremi zakona te pri provedbi
programa i politika koje same po sebi nisu koncipirane u terminima
turistikih ciljeva.

EU djeluje u sljedeim podrujima koja se tiu turizma91:

1. Turizam i ekonomske politike EU-a

Politika poticanja poduzetnitva i turizam

91
http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/tourism-
publications/documents/internet_guide_en04.pdf;

212
 o Mjere potpore
o Pristup izvorima financiranja
o E-commerce
Ostale "politike" u ekonomskoj sferi
o Mjere u svezi s pitanjima konkurencije i monopola
o Financijska pomo razvojnim projektima u regijama
/dravama
o Unutarnje trite i turizam
o Fiskalna politika i turizam
o Zapoljavanje i socijalna politika

2. Poveanje potencijala EU u turizmu

Turizam i zapoljavanje
Razmjena informacija
o Turistika satelitska bilanca
Praksa, podizanje vjetina i radnih sposobnosti
o Struno obrazovanje i usavravanje
o Kvalifikacije, zapoljivost i cjeloivotno obrazovanje
o Socijalna prava, zatita, integracija i jednakost
o Socijalni dijalog
Podizanje kvalitete turistikih proizvoda
o Kvaliteta turistikih destinacija
o Sigurnost turistikih objekata, zdravstvena sigurnost hrane,
zdravlje
Okoli i odrivi razvitak
o Zatita okolia
o Prirodno i kulturno nasljee
o Transport
o Energija
o Razvoj u prostoru
o Ruralni razvoj i turizam
Razvoj, inovacije i turizam
o Turizam u informacijskom drutvu

3. Ekonomska i socijalna kohezija i razvoj turizma

o Kohezijski fond
o Strukturni fondovi u razdoblju

213
2000. g. je bila prva godina implementacije Strukturnih fondova za novo
razdoblje (EAGGF, ERDF, ESF, FIFG); danas aktivni European
Regional Development Fund, European Social Fund i Kohezijski fond..
Regije kojima su dostupna sredstva iz Kohezijskog fonda su NUTS II
regije iji je GDP per capita nii od 75% prosjeka Unije.
Iznos sredstava dostupnih za financiranje projekata unutar
strukturnih fondova za razdoblje 2007.-2013 iznosi 227 mlrd
EURA92
Inicijative EU
INTERREG III (meuregipnala suradnja)
URBAN II (regeneracija gradova)
LEADER + (razvoja ruralnih podruja)
EQUAL (programi jednakosti i socijalne kohezije)

4. Interesi turista
Prava turista i zatita potroaa
o Timesharing
o Prava i zatita putnika u zranom prijevozu
o Sigurnost hrane
o Turizam i osobe s invaliditetom
o Pravo putnika na zatitu kod prekograninih parnica
o Borba protiv djejeg sex turizma

5. Meunarodna dimenzija turizma

o Turizam u procesu irenja Unije i predpristupnih instrumenata
o Meunarodna trgovina i ekonomska suradnja
o Turizam u razvojnoj politici EU
o Suradnja s treim zemljama

Posebno je pitanje kako se provode mjere europske turistike politike?

Naime, zemlje lanice esto se ne mogu usaglasiti oko nekih pitanja,
npr. vezano uz zatitu okolia, promet, zatitu potroaa itd. U tim
sluajevima EU potuje naelo subsidijarnosti, tj. djeluje samo onda
ako je njezina mjera uinkovitija od nacionalne, regionalne ili lokalne
mjere.

92
Aktualna lista europskih fondova po sektoru dostupna na:
http://www.welcomeurope.com/default.asp?id=1110
214
Pitanja za ponavljanje:

1. to je globalizacija?
2. Koje su njene osnovne odrednice?
3. Tko su nosioci globalizacijskih procesa?
4. to su regionalne integracije i zbog ega nastaju?
5. Kako se globalni procesi odraavaju na podruje turizma?
6. Koji trendovi na strani turistike potranje se predviaju u
kontekstu globalnih promjena?
7. Kakva je uloga EU u razvoju turizma?
8. Koja su podruja aktivnosti Eu u turizmu?
9. Koje fondove i inicijative EU poznajete?
10. to znai naelo subsidijarnosti u provoenju mjera turistike
politike EU?
11. Na kojim podrujima Europska Unija najee vri
intervencije, tj. djeluje mjerama svoje politike naspram
turizma?

215
Literatura:

1. Antunac, I., Turizam i ekonomska teorija, Institut za istraivanje

turizma, Zagreb, 1985.
2. Burkart, A. J., Medlik, S., Tourism, Past, Present, Future,
Heinemann and Butterworth, London, 1981.
3. Butler, R.W., The concept of a tourist area cycle of evolution;
Implications for the menagement of resources, Canadian
Geographer, Vol 24, 1980, str. 5-12.
4. avlek, N., Tour operatori i svjetski turizam, Golden marketing,
Zagreb, 1998.
5. Cicvari, A., Ekonomika turizma, Izdavako poduzee Zagreb,
akovac, 1990.
6. Cooper, C., Fletcher J., Fyall A., Gilbert D., Wanhill S., Tourism,
principles and practices, third ed. Pearson Ltd., 2005.,
7. Correia A., Kako turisti izabiru? Pojmovni okvir, Institut za turizam
Zagreb, Turizam Vol. 50-br. 1/2002, str. 19-28.
8. Crnjak-Karanovi, B., Petri, L., Meunarodna ulaganja,
globalizacija i turizam, Turizam br. 2/2000, Vol 48, str. 143-153.
9. Cukier, J., Tourism Employment Issues in Developing Countries;
Examples from Indonesia; in Tourism and Development, Sharpley
R., Telfer, D. Eds, Channel View Publications, 2002, str. 165-201.
10. Deeljin, J., Teorija sistema i informatizacija privrede i drutva,
Narodne novine, Zagreb, 1987.
11. Downes, J. L., Legal Liabilities in the European Travel Trade; The
EC Package Travel Directive, Part 1, Travel and Tourism Analyst,
EIU, London, No. 1, 1993.
12. Dravni zavod za statistiku, Statistiki ljetopis Hrvatske, 2002., 2006.
13. Duli, A., Petri. L., Upravljanje razvojem turizma, Mate d.o.o.
Zagreb, 2001.
14. Duli, A., Turizam - naela razvoja i praksa, Institut za turizam
Zagreb i Ekonomski fakultet Split, 1991.
15. Filipi, P., Rei, Z., Prema teoriji globalizacijskog procesa, Turizam,
br. 2/2000, Vol. 48. str. 113-126.
16. Freyer, W., Tourismus, Oldenbourg Verlag, Munchen, 1988.

216
17. Gei, S., Turizam i kulturno civilizacijsko nasljee, Veleuilite, Split,
2002.
18. Godfrey, K. Clarke J., The Tourism Development Handbook; A
practical approach to planning and marketing, Casell, London and
New York, 2000.
19. Guidelines for carrying capacity assessment for tourism in
Mediterranean coastal zones, Priority Actions Programme, Regional
Activity Centre, Split, 1997.
20. Hitrec, T., Turistika destinacija, pojam, razvitak, koncept, Turizam,
1995, br. 3/4
21. Holloway, J.C. Plant, R.V., Marketing for Tourism, Pitman Publishing
Ltd., London, 1989.
22. International Monetary Fund, International Financial Yearbook
2002.
23. Inskeep E., Tourism Planning, an integrated and sustainable
development approach, Van Nostrand Reinhold, New York, 1991.
24. TOMAS istraivanje 2001, 2004., 2010, Institut za turizam, Zagreb,
25. Ivanovich, J. M., Human Resource Management, Irwin Inc.,
Houston, 1995.
26. Kotler, P., Boven, J., Makens, J., Marketing for Hospitality and
Tourism, Prentice Hall Int., 1996.
27. Laws, E., Tourist Destination Management; Issues Analysis and
Policies, Routledge, London and New York, 1995.
28. Lickorish, L. J., Jenkins C.L., Uvod u turizam, prijevod izvornika pod
naslovom "Introduction to tourism", nakladnik Ekokon Split, 2006.
29. MacGregor, J. R., Sustainable Tourism Development, VNRs
Encyclopedia of Tourism and Hospitality, VNR. New York, 1991., str.
781-787.
30. Markovi Z. i S., Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb, 1987.
31. Mihali, T., Tourism and Economic Developement Issues; in Tourism
and Development, Sharpley R., Telfer, D. Eds, Channel View
Publications, 2002, str. 103-112.
32. Mill, R.C., Morrison, A. M., The Tourism System, Prentice Hall Inc.,
New Yersey, 1992.
33. Pearce , D., Tourist Development, Longman Group, UK 1989.
34. Petri, L., Karakteristike trita rada u turistikoj industriji, Ekonomski
pregled, br. 10/1999, str. 1271-1291.

217
35. Petri, L., "Eko-hotel" - u prilog strategiji odrivog razvitka turizma,
Tourism and Hospitality Management, Hotelijerski fakultet Opatija,
god. 5, br.1-2/2000., str.107-111.
36. Petri, L., Small and family business in the tourism and hospitality
industry - challanges and obstacles; in Proceedings of the 5th
International Conference "Enterprise in Transition", Faculty of
Economics, Split, Tuepi, May, 22-24., 2003.
37. Petri, L., Prani, LJ., Croatian Hoteliers' Attitudes Towards
Environmental Management, Proccedings of the 8th International
Conference Challenges of Europe: Financial Crisis and Climate
Change, PDF on CD ROM with full papers, ISSN 1847-4497, Faculty
of Economics Split, pp. 367-385.
38. Petri, L., Turistika politika Hrvatske u tranzicijskom razdoblju,
doktorska disertacija, Ekonomski fakultet, Zagreb 1998.
39. Pirjevac, B., Kesar, O., Poela turizma, Mikrorad, Zagreb, 2002.
40. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji, posebnim standardima i
kvaliteti smjetajnih objekata, Narodne novine br. 48/2002, NN
48/2005
41. Pravilnik o razvrstavanju turistikih mjesta u razrede, NN 75 /1992.
42. Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati zaposlenici u
turistikim zajednicama NN 45/94.
43. Radni, A., Strukturna analiza turistike potronje u Jugoslaviji,
doktorska disertacija, Ekonomski fakultet Zagreb, 1990
44. Senei, J., Promocija u turizmu, Mikrorad, Zagreb, 1998
45. Senei, J. Vukoni B., Marketing u turizmu, Mikrorad, Zagreb 1998.
46. Senei, J., Vukoni B., Istraivanje turistikog trita, Mikrorad,
Zagreb 1998.
47. Smith, S. L. J., Tourism Analysis, Longman, Essex, UK, 1995.
48. Sria, V., Sistem-informacija-kompjutor, Informator, Zagreb, 1981.
49. imunovi, I., Integrated Environmental Management of the Castela
Bay, Study OECD, Paris, 1990.
50. Thomas, R., Small firms in tourism, Elsevier, 2002.
51. Vanhove, N., The economics of tourist destinations, Elsevier,
London, 2005.
52. Vrtiprah, V., Pavli I, Menaderska ekonomija u hotelijerstvu,
Tiskara Zelina d.d., 2005.
53. Vukoni, B. Turistike agencije, kolska knjiga Zagreb, 1993.

218
54. Vukoni, B., Kea, K., Turizam i razvoj, pojam, naela, postupci,
Mikrorad, 2001.,
55. Vukoni, B. Povijest hrvatskog turizma, Prometej Zagreb, 2005.
56. Weber, S., Mikai V., Osnove turizma, kolska knjiga, Zagreb
1999.
57. WTO, Tourism Sattelite Accounts, The Conceptual Framework,
Madrid, 1999.
58. WTO, Worldwide Cruise Ship Activity, Madrid, 2003.
59. WTO, Yearbook of Tourism Statistics, vol. I i II, ed. 43, 1990., 1996.,
Madrid 2002.

Pravilnici i zakoni:

1. Pravilnik o kriterijima za razvrstavanje naselja u turistike razrede,

NN 92/09, preuzeto s: http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-92-
09-pr-turist-razredi-n.html (04.04.2010.)
2. Pravilnik o procjeni utjecaja na okoli, NN 59/00; preuzeto s:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/273345.html (3.05.2010.)
3. Pravilnik o razvrstavanju turistikih mjesta u razrede, NN 75 /1992.;
preuzeto s: http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-127-07-Pravilnik-
izmjedop-turistrazredi.mht (04.04.2010.)
4. Uredba o utvrivanju visine boravine pristojbe za 2010. godinu
(NN 139/09) http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-152-08-Zakon-
TZ-clanarine.mht (15.04.2010.)
5. Zakon o boravinoj pristojbi (NN 152/08), (NN 59/09), preuzeto s:
http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-152-08-Zakon-boravisna-
p.mht (15.04.2010.)
6. Zakon o lanarinama u turistikim zajednicama, NN 152/08;
preuzeto s: http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-152-08-Zakon-
TZ-clanarine.mht(15.04.2010.)
7. Zakon o igralitima za golf, NN 152/08; preuzeto s: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_12_152_4146.html (1.05.2010.)
8. Zakon o koncesijama NN 125/08; preuzeto s: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2008_10_125_3561.html (26.01.2010.)

219
9. Zakon o prostornom ureenju i gradnji, NN 76/2007; preuzeto s:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298830.html
(26.01.2010.)
10. Zakon o turistikim zajednicama i promicanju hrvatskog turizma, NN
152/08 preuzeto s: http://www.mint.hr/UserDocsImages/nn-131-
pravilnik-t-infrastrukt.html (5.04.2010.)
11. Zakon o zatiti okolia, NN 52/94, 110/07, preuzeto s: http://narodne-
novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329475.html (12.04.2010.)
12. Zakon o zatiti prirode (NN 70/05; NN 139/08;NN57/11), preuzeto s:
http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288893.html
(12.04.2010.)
13. Pravilnik o nacionalnoj klasifikaciji djelatbnosti, (Narodne novine
broj 58/07. i 72/07)
14. Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i
kategorizaciji ugostiteljskih objekata kampova iz skupine "kampovi i
druge vrste ugostiteljskih objekata za smjetaj" (interno proieni
tekst Pravilnika iz NN 75/08 i 45/09 ,
15. Pravilnik o razvrstavanju, kategorizaciji i posebnim standardima
ugostiteljskih objekata iz skupine hoteli (NN 88/07; NN 88/07 ; NN
58/08 ; NN 62/09 )
16. Pravilnik o razvrstavanju i kategorizaciji objekata u kojima se pruaju
ugostiteljske usluge u domainstvu (88/07, 58/08 i 45/09)
17. Pravilnik o pruanju ugostiteljskih usluga u seljakom domainstvu
(NN 5/08)
18. Pravilnik o razvrstavanju i minimalnim uvjetima ugostiteljskih
objekata iz skupina "restorani", "barovi", "catering objekti" i "objekti
jednostavnih usluga" (NN 82/07) (NN 82/09) (NN 82/07; (NN 82/09).

Web stranice:

1. http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/policy-
areas/legislation.htm;
2. http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/tourism-
publications/documents/internet_guide_en04.pdf;
3. http://ec.europa.eu/enterprise/services/tourism/tourism-
publications/documents/commmeas_en.pdf

220
4. http:www://wto.com
5. http://www.rural-europe.aiedl.be/rural-en/biblio/touris/art15.htm
6. http://europa.eu.int/index_en-htm
7. http://www.iztzg.hr
8. http://www. dzs.hr/StatInfo/turiza.htm
9. http://www.europa.eu.int/comm/enterprise/services/tourism/policy-
areas/studies.htm
10. http://www.wttc.org/measure.htm
11. http://www.mmtpr.hr/UserDocsImages/06-Turizam-br-05w.pdf
12. http://www.yourvisit.info/brochure/en/060.htm
13. http://unstats.un.org/unsd/statcom/doc08/BG-TSA.pdf
14. http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_amusement_park_attendance_fig
ures

221
Popis tablica: str.

1. Definicije osnovnih pojmova............................................ 23

2. WTO supply-side definicije turizma (ISIC)....................... 31
3. Primarni i sekundardni elementi TIS-a............................ 34
4. Motivi dolazaka stranih turista u Hrvatsku u 2004.g........ 61
5. Obveze i poslovi HTZ-a................................................... 74
6. Razlike izmeu agencija i tour operatora........................ 88
7. Tematski parkovi u Europi.............................................. 93
8. Smjetajni kapaciteti u Hrvatskoj po vrstama
objekata.......................................................................... 107
9. Osnovni smjetajni kapaciteti u Hrvatskoj po
kategorijama................................................................... 108
10. Mala i srednja poduzea u turizmu i ugostiteljstvu ......... 110
11. Dvadeset najveih hotelskih korporacija u svijetu 2003... 114
12. Zastupljenost ugovora o franizingu u ukupnim
kapacitetima vodeih hotelskih kompanija u 2003........... 115
13. Zastupljenost ugovora o menadmentu u kapacitetima
vodeih hotelskih kompanija .......................................... 116
14. Hotelski brandovi u Hrvatskoj 2008. godine................... 117
15. Neto i bruto sklonost putovanju....................................... 130
16. Indeksi emitivne sposobnosti zemlje............................... 131
17. Kretanje broja turista u meunarodnim turistikim
tokovima i ostvareni prihodi putnika u izabranim
godinama........................................................................ 132
18. Distribucija meunarodnog turistikog prometa po
pojedinim regijama........................................................ 135
19. Dolasci turista u razdoblju od 1975-2010........................ 139
20. Noenja turista u razdoblju od 1975-2010....................... 140
21. Procjena prosjene dnevne potronje u
Hrvatskoj......................................................................... 146
22. Doprinos turizma nacionalnoj zaposlenosti u izabranim
zemljama u 2000. g........................................................ 183
23. Kriteriji segmentacije trita............................................ 198
24. Prognoze svjetskog turistikog prometa po regijama do
2020. g. .......................................................................... 209

222
Popis shema:

1. Podjela putnika............................................................... 24
2. Vrste turizma................................................................... 27
3. Prikaz strukture turistike satelitske bilance s potranog
aspekta........................................................................... 38
4. Komponente potronje posjetitelja.................................. 39
5. Tipologija turistike destinacije prema prostornom
obuhvatu......................................................................... 51
6. Proces donoenja odluke o kupnji.................................. 63
7. Opi model sustava turistike destinacije........................ 68
8. Turizam u krunom toku ekonomskog procesa............... 78
9. Razlika izmeu djelovanja robnog i turistikog
trita.............................................................................. 80
10. Podjele agencija............................................................. 83
11. Vrste ugostiteljskih objekata........................................... 101
12. Odnos alternativnih scenarija i prihvatnih kapaciteta....... 176
13. Osnovne faze stratekog planiranja................................ 188

Popis grafova:

1. ivotni ciklus destinacije.................................................. 52

2. Vodei touroperatori na njemakom turistikom tritu... 87
3. Glavni touroperatori na britanskom tritu....................... 87
4. Trend turistikih putovanja do 2020. g............................ 206

Popis prikaza:
1. Potronja putnika na cruiserima........................................ 97
2. Koritenje prijevoznih sredstava u RH.............................. 98

223