INVENTARSKI VOZNI PARK

5.1 DEFINICIJA I SASTAV INVENTARSKOG VOZNOG

PARKA
Pod pojmom inventarski vozni park podrazumijeva se skup svih vozila koja se vode u
inventaru jednog autotransportnog preduzea. Vozni park drumskih transportnih sredstava
sastoji se
od: autobusa, zglobnih autobusa, teretnih motornih vozila, tegljaa, prikolica i poluprikolica.

TEHNIKA STRUKTURA INVENTARSKOG VOZNOG PARKA

Prevozna sredstva koja se nalaze u inventarskom stanju voznog parka dijele se na:

vozila tehniki ispravna, sposobna za ekploataciju,

vozila tehniki neispravna, nesposobna za eksploataciju.

U praksi rijetko nastupa sluaj kada su sva vozila sposobna za rad i to najee kod voznih
parkova sa malim inventarskim brojem vozila.

Tehniki neispravna vozila mogu se dalje ralanjivati po slijedeim obiljejima:

- vozila na opravci i
- vozila koja ekaju na opravci.

Vozila na opravci mogu se podijeliti prema vrsti opravke (tekue odravanje, laka, srednja,
vanredna invensticiona opravka). Vozila koja ekaju na opravku mogu biti zbog nedostatka
kapaciteta ili usljed nedostatka rezervnih dijelova.

U neispravna vozila su ubrajaju i vozila koja oekuju otuenje (prodaju) ili rashodovanje
(otpisana ili totalno unitena u saobraaju).

EKSPLOATACIONA PODIJELA TEHNIKI ISPRAVNOG VOZNOG PARKA

Tehniki ispravna vozila u voznom parku mogu biti na radu ili van rada, a takoe i
djelimino na radu, a djelimino van rada. Uzroci usljed kojih dio voznog parka ili itav
vozni park sposoban za eksploataciju moe biti van rada mogu biti zbog:
- nedostatak vozaa,
- nedostatka posla,
- reima rad voznog parka,
- via sila.

Visoku efektivnost pri radu voznog parka najlake je ostvariti sa homogenim voznim parkom,
kod kojeg je tehniko odravanje vozila lake i racionalnije. Kod formiranja voznog parka
potrebno je teiti tipizaciji vozila ali broj marki i tipova vozila u voznom parku svesti na
minimum.
Voznoi park po pravilu je heterogenog sastava. Zbog toga je pri organizaciji eksploatacije
vozila potrebno izvriti podjelu na grupe vozila koja imaju iste tehniko ekploatacione
osobine i ije je tehniko stanje priblino jednako.
ELEMENTI RADA VOZNOG PARKA

Za odmjeravanje transportnog rada voznog parka potrebno je izmjeriti njegove pojedine

elemente koji se odnose na:
a) vrijeme upotrijebljeno na izvrenje transportnog rada,
b) brzina vonje,
c) rastojanje prevoza,
d) stepen iskoritenja korisne nosivosti vozila.

Znati izmjeriti sve elemente transportnog rada voznog parka znai biti u mogunosti uspjeno
planirati i racionalno organizovati proces transporta robe i putnika, pravilno njime rukovoditi i
korisno analizirati njegovo izvrenje.
Zato je potreban sistem izmjeritelja pomou kojih je mogue koliinski odrediti sve elemente
u procesu rada voznog parka.

Dnevno radno vrijeme vozila

Dnevno vrijeme se sastoji od korisnog i nekorisnog radnog vremena.
Korisno radno vrijeme vozila smatra se ono vrijeme koje vozilo provede u vonji sa
putnicimaili sa robom.
Nekorisnim radnim vremenom smatra se vrijeme koje vozilo utroi na ukrcavanje
iskrcavanje putnika i utovarno istovarne operacije pri transportu robe. Pripremnim
vremenom smatra se i vrijeme vonje praznog vozila koje je, mada je vozilo prelo put bez
tereta koji je neproduktivan, u sluaju kada je to neophodno za izvrenje prevoza sastavni
dio transportnog procesa.

Vrijeme stajanja vozila na istovarno utovarnim operacijama

Utovarno istovarne operacije nastaju u vezi sa utovarom robe na vozilo u mjestima otpreme
i istovarom robe u mjestima isporuke robe.
Ukupno vrijeme stajanja vozila na utovaru i istovaru za jednu vonju sa teretom sadri
slijedee elemente: vrijeme ekanja utovara i istovara, vrijeme manevrisanja vozila na
postavljanju na mjesto utovara istovara, vrijeme efektivnog trajanja utovarnoistovarnih
operacija i vrijeme potrebno za oformljenje dokumenata vezanih za izvrenje prevoza.

Vrijeme ekanja poetka utovara istovara esto ini znaajni dio ukupnog vremena stajanja
na utovaru i istovaru. Ovo vrijeme, meutim, nije poeljan element ukupnog vremena. Pri
dobroj organizaciji rada utovarnoistovarnih mjesta u uslovima sinhronizovanog rada vozila i
utovarno istovarnih mjesta ono moe biti svedeno na minimum ili u potpunosti eliminisano.

Vrijeme manevrisanja vozila u postavljanju na mjesto utovara istovara zavisi od tipa vozila
vunog voza, eme razmjetaja utovarnoistovarnih mehanizama, dimenzija prostora za
manevrisanje u prilazu, do utovarnoistovarnih mehanizama i rjeenja prilaznih puteva.

Vrijeme izvrenja utovarnoistovarnih radova predstavlja glavni element ukupnog vremena

dangube vozila na utovaru istovaru. U ovo vrijeme ukljueni su i otvaranje i zatvaranje
stranica karoserij, otvaranje i zatvaranje vrata kod vozila sa zatvorenom
karoserijom, privrivanje tereta, namjetanje i vezivanje cerade, mjerenje i brojanje robe itd.
Trajanje vremena izvrenja utovarno istovarnih radova zavisi od naina izvrenja istih,
nosivosti i tipa vozila, vrste robe, broja izvrilaca i stepena njihove obuenosti pri runom
nainu utovara istovara ili od tipa mehanizacije i proizvodnosti iste pri mehanizovanom
nainu utovara istovara.

Vrijeme oformljenja prevoznih dokumenata zavisi od sloenosti primijenjene

dokumentacije,koja je znatno sloenija kada je u pitanju meunarodni transport. Radi
skraenja ukupnog vremena dangube na utovaru istovaru, potrebno je proces oformljenja
dokumenata obavljati u toku izvrenja utovarnoistovarnih operacija.
Trajanje ukupnog vremena dangube na utovaru istovaru utvruje se normama doputenih
danguba vozila na utovaru istovaru, koje su u funkciji korisne nosivosti vozila.

Vrijeme utovara ili istovara iznosi:

- 60 minuta za vozilo do 5 tona nosivosti;
- 90 minuta za vozilo preko 5 7 tona nosivosti
- 120 minuta za vozilo preko 7 - 10 tona nosivosti
- 150 minuta za vozilo preko 10 - 15 tona nosivosti
- 180 minuta za vozilo preko 15 - 20 tona nosivosti
- 210 minuta za vozilo preko 20 tona nosivosti.
Skraenje vremena dangube na utovaru istovaru vozila postie se poveanjem stepena
mehanizovanosti utovarnoistovarnih operacija, koritenjem visoko produktivnih maina i
mehanizama za utovar istovar, primjenom vozila sa ureajima za samoistovar i samoutovar,
sihronizovanim ravnomjernim dolaskom vozila na mjesta utovara istovara usklaenim sa
propusnom moi utovarno-istovarnih mehanizama.