UVOD

Glomerulonefritis je bolest bubrega koju karakterizira upala glomerula, povezana sa

hematurijom i/ili proteinurijom, kao nefrotski sindrom ili nefritički sindrom, kao akutno ili
kronično zatajenje bubrega. Bitno je naglasiti da se radi o akutnom proliferacijskom
glomerulonefritisu nakon infekcije hemolitičkog streptokoka. Klinički simptomi su vrlo
različiti, bolest može biti vrlo blaga, ali i vrlo teška i opasna za život. Kod djece je početak
brz, češći kod dječaka, mokrenje je oskudno, a mokraća crvenkastosmeđe boje. Javlja se
edem, naizraženiji oko očiju.

Prisutni su i opći simptomi i znakovi infekcije, malaksalost, povišena temperatura, anoreksija,

povraćanje i glavobolja. Dolazi i do epistakse, zaduhe zbog edema pluća i boli u lumbalnoj
loži. Simptomi se obično povuku u prvih četiri tjedna. Kad se iznormalizira diureza, to je
pokazatelj da se bolest povlači. Javlja se prije druge godine života, a najveća incidencija je
između 3. i 7. godine.

1
 1. GLOMERULONEFRITIS- POJAM

Glomerulonefritis (GN) je bolest bubrega koju karakterizira upala glomerula, a zahvaćeno

može biti i tubulointersticijsko područje i male krvne žile. GN se klinički može manifestirati
kao hematurija i/ili proteinurija, kao nefrotski sindrom ili nefritički sindrom, kao akutno
zatajenje bubrega ili kronično zatajenje bubrega.

Glomerulonefritisi se prema patolohistološkom nalazu mogu klasificirati u nekoliko

morfoloških oblik, koji se mogu grubo podijeliti na neproliferativne i proliferativne GN.
Važnost otkrivanja morfološkog oblika je u tome što pojedini oblik ima određeni klinički tijek
i način liječenja. GN može biti primaran (bolest bubrega), i sekundaran kao
posljedica infekcija, lijekova, ili sustavnih bolesti koje zahvaćaju bubreg.

Osnovna gruba podjela primarnih GN na neproliferativne i proliferativne se bazira ne

kriteriju proliferacije stanica glomerula. Proliferativni GN se dalje dijele ovisno o vrsti stanica
glomerula koje proliferiraju: Neproliferativni GN (glomerulopatija):

 Glomerulonefritis minimalnih lezija,

 Membranski glomerulonefritis,
 Fokalna segmentalna glomeruloskleroza.

Proliferativni GN:

 Membranoproliferativni glomerulonefritis,
 Mezangioproliferativni glomerulonefritis,
 Endokapilarni glomerulonefritis.

Primarni GN se mogu prezetirati određenim kliničkim slikama, a neliječenje bolesti najčešće

dovodi do zatajenja bubrega. Najčešće kliničke slike su:

 Akutni nefritički sindrom

 Brzoprogresivni glomerulonefritis - koji je kliničkopatološki sindrom (uz određenu
kliničku sliku ide i određeni patohistološki nalaz), različite etiologije
 Kronični glomerulonefritis
 Perzistentni glomerulonefritis :
 manifestira se kao asimptomatski poremećaj u nalazu mokraće,
 nefrotski sindrom.

2
 Slika 1.1. Glomerulonefritis

Izraz glomerulonefritis koristi se za nekoliko povezanih bolesti kod kojih najviše stradaju
glomeruli, sićušni filtri u bubrezima. Oštećenje je obično posljedica upale uzrokovane
abnormalnim bjelančevinama koje se zadržavaju u glomerulima. U zdravom bubregu, krv
prolazi kroz glomerule, te se iz nje filtriraju određeni kemijski spojevi (iako svi ti spojevi nisu
otpadne tvari). Veći dio vode i neki kemijski spojevi, koji su korisni za tijelo (npr. glukoza),
vraćaju se zatim u krvotok.

Preostale otpadne tvari nakupljaju se u obliku mokraće pa mokraćovodima odlaze u mokraćni

mjehur. Kod glomerulonefritisa, oštećenje glomerula negativno utječe na navedeni proces. U
najvećem broju slučajeva, crvene krvne stanice dopru iz glomerula u mokraću. I bjelančevine
mogu preći iz krvi u mokraću; ako je gubitak bjelančevina prekomjeran, kao kod djece, javlja
se bolest zvana neurotični sindrom. Ako je oštećen sve veći broj glomerula, bubreg sve slabije
filtrira i regulira kemijski sastav krvi. U tijelu se nakupljaju otpadne tvari što dovodi do tzv.
insuficijencije bubrega. Glomerulonefritis se može javiti u blagom i teškom obliku. Može biti
akutan, tj. razbuktati se u toku nekoliko dana, ili kroničan, tj. razvijati se mjesecima ili
godinama.

1.1. GLOMERULONEFRITIS- SIMPTOMI

Najblaži oblici glomerulonefritisa nisu popraćeni nikakvim simptomima, pa se boles; otkriva

tek prilikom pretrage mokraće koja se obavlja iz nekog drugog razloga. U nekim slučajevima
mokraća može biti mutna (zbog prisutnosti malog broja krvnih stanica) ili svijetlocrvena (što
je znak većeg broja krvnih stanica).
3
Ako ste dobili teški oblik akutnog glome-rulonefritisa, osjećat ćete se općenito loše, uz
pospanost, mučninu i povraćanja (što su simptomi jednog oblika insuficijencije bubrega).
Izbacivat ćete vjerojatno male količine mokraće i doći će do nakupljanja tekućine u tjelesnim
tkivima (edema), što ćete zamijetiti kao nadutost pod kožom, osobito oko gležnjeva. Ako se
tekućina nakuplja u grudnom košu, osjetit ćete i gubitak daha. Bolest se razvija, najkasnije tri
sedmice nakon streptokokne infekcije, na primjer:

 Grlobolja,
 Upala krajnika,
 Pioderma,
 Utječe i bubrege.

Za početak bolesti karakterizira uobičajenih simptoma slabosti, glavobolja, zimica, mučnina,

bol u leđima, visoku temperaturu. Akutni glomerulonefritis uzrokuje kapka edema, bljedilo,
smanjenje urina. Klinička slika je mješovita. Bolest se može prenijeti na cikličkom obliku
brzog razvoja, a mnogi od simptoma, a može biti latentna, koja se nosi prikriveno. Često je
dijagnoza glomerulonefritisa s latentnom obliku bolesti javlja izvan vremena, što ga čini
moguće da se presele u kronične bolesti.

Tipični klinički simptomi glomerulonefritis je prisutnost krvi tijekom mokrenja i otekline na

licu. Hematurija To može biti mali i može otkriti simptom samo putem urina. No, više urin
ima crveno-smeđu boju. Oticanje nije uvijek vidljiv i vrećice ispod očiju i značajno suženje
oka, ili oštar porast tjelesne težine od 3-4 kg.

Smanjenjem količine urina, tzv oligurija može potrajati i do 5 dana, a zatim izlučivanje urina
vratio u normalu, ali je smanjena gustoća urina. Također za akutni glomerulonefritis
karakterizira visoki krvni tlak, što može trajati nekoliko sedmica.

Ako pozitivna prognoza od glavnih simptoma glomerulonefritisa nestaje unutar prvih mjesec
dana, a oporavak se pojavljuje u 2-2. U slučajevima kasne dijagnoze, ili ako se bolest ne može
izliječiti u roku od godinu dana, bolest postaje kronična teška.

Glomerulonefritis u djece često se razvija u akutnom obliku. Više osjetljiv djeca starija
predškolskog i ranog školskog uzrasta. Bebe ne razbole gotovo glomerulonefritis. Bolest je
vrlo brzo s kritičkim porasta tjelesne temperature.

4
Kronični glomerulonefritis razlikuju četiri klinička oblika. Kad god tijekom razdoblja koje
karakterizira remisija koji je zamijenio egzacerbacija slične akutnog oblika bolesti.
Egzacerbacije mogu biti sezonski, kao i proizlazi iz ponovne infekcije zaraznih bolesti
streptokokni prirode.

Nekrotično oblik glomerulonefritisa naznačen generalizovanymi edem može razviti na

njihov ascites i hidrops , In vitro ispitivanja pokazuju povišenu mokraćnog proteina i
njegovo smanjenje u krvi. Ovo povećava razinu Lipidi i globulina Smanjena razina albumin.

1.2. GLOMERULONEFRITIS- UZROCI I PODJELA

Bolest je izazvana imunim mehanizmima. Najvažniji antigeni za koje se zna da mogu biti
odgovorni za nastanak GN su:

 Bakterije (Streptococcus, Staphzlococcus, Salmonella tzphi,),

 Virusi (hepatitis B i C, morbili, Epstein-Bar),
 Paraziti (Plasmodium, Toxoplsma gondii),
 Gljivice (Candida albicans) i
 Endogeni antigeni (DNK, tireoglobulin, tumorski).

Najčešći uzrok glomerulonefritisa je taloženje kompleksa antigen - antitelo u glomerulima.

Antigeni odgovorni za nastanak ove bolesti su bakterije (streptokoke, stafilokoke, salmonella i
treponema palidum), viruski (hepatitis B i C, morbile, Epštan - Bar i koksaki B), paraziti
(plazmodijum malarije, šistozoma mansoni, toksoplazma gondii), gljivice (kandida albikans) i
neki lekovi (penicilamin, soli zlata, serum i toksoidi). Antigeni mogu da potiču i iz
sopstvenog organizma (DNA, tireoglobulin i tumorske ćelije). Za ove antigene se vezuju
antitela, a zatim taj kompleks iz cirkulacije uklanja retikuloendotelni sistem (RES). Ako RES
ne ukloni potpuno komplekse antigen – antitelo dolazi do njihovog taloženja u glomerulima i
do pojave zapaljenja.

Podjela se može vršiti na osnovu imunopatogeneze, morfologije i kliničke slike:

 Imunopatološka podjela - GN sa linearnim depozitima antitijela protiv glomerulske

bazalne membrane, sa finim ili granuliranim depozitima i bez depozita.

5
 Morfološka podjela - neproliferativni oblici ( Gn sa minimalnim promjenama, fokalno
- sklerozirajući i membranozni GN), proliferativni oblici ( endokapilarni,
mezangioproliferativni difuzni i fokalni , i membranoproliferativni GN) i hronični
sklerozirajući GN.
 Klinički sindromi - asimptomatska proteinurija i hematurija, masivna rekurentna
hematurija, akutni nefritički sindrom, brzo progresivni GN, hronični nefritički
sindrom, akutna bubrežna insuficijencija, nefrotski sindrom i GN u sistemskim
bolestima.
 Glomerulonefritis sa minimalnim promenama,
 Fokalna segmentna glomeruloskleroza,
 Membranozna nefropatija,
 Membanoproliferativni (mezangiokapilarni) glomerulonefritis,
 Akutni poststreptokokni glomerulonefritis,
 IgA nefropatija,
 Henoch – Schonlein nefritis,
 Brzoprogresivni glomerulonefritis,
 Lupusni glomerulonefritis,
 Wegenerova granulomatoza,
 Polyarteritis nodoza,
 Good Pasterov sindrom,
 Sistemska skleroza,
 Glomerulonefritis kod reumatoidnog artritisa,
 Glomerulonefritis kod multipnog mijeloma,
 Dijabetesna nefropatija,
 Glomerulonefritis kod amiloidoze,
 Fabrijeva bolest,
 Hereditarni nefritis (Alportov sindrom).

6
 1.3. GLOMERULONEFRITIS- DIJAGNOZA

Glomerulonefritis nije česta bolest. U britanskim bolnicama liječi se od te bolesti samo 1

osoba na 7000. Glomerulonefritis se nalazi u 0,16-0.2% obduciranih. Akutni oblik
glomerulonefritisa javlja se najčešće kod djece.

Svi su oblici glomerulonefritisa opasni prvenstveno zbog toga što mogu dovesti do
insuficijencije bubrega. Bolest može uzrokovati i visoki krvni tlak kao i anemiju budući da
bubrezi igraju određenu ulogu u reguliranju kemijskih spojeva koji upravljaju krvnim tlakom i
stvaranjem crvenih krvnih stanica.

Ako imate bilo koji od simptoma glomerulonefritisa, obratite se liječniku koji će vas uputiti
na pretrage mokraće. Ako pretrage ukazu na mogućnost glomerulonefritisa, morat ćete na
nekoliko dana u bolnicu radi dodatnih pretraga, kao što su intravenska pijelografija (IVP) i
biopsija bubrežnog tkiva.

Dijagnoza se postavlja se na osnovu anamneze, pregleda, ultrazvuka bubrega, ispituje se

funkcija bubrega,radi se pregled mokraće i biopsija bubrega. Najjednostavnija analiza koja
može navesti na sumnju na glomerulonefritis je analiza urina. Ako su u urinu prisutni proteini,
onda je to znak oštećenja glomerula. Proteinurija može biti i znak lumbalne lordoze,
spuštenog bubrega ili ortostatske proteinurije, pa su uz proteinuriju važni i drugi nalazi, koji
se mogu dobiti iz sedimenta urina. Analiza sedimenta može pokazati brojne eritrocite.
Određivanje količine plazme koja se u jednoj minuti filtrira kroz glomerule (u normalnim
uvjetima je to 120 ml/min) je još jedno važno ispitivanje. Ispitivanje poznato čak i laiku je
određivanje uree. Povišenje uree je često znak bubrežne insuficijencije.

Biopsija bubrega se radi kada klinički simptomi i laboratorijski nalazi navedu na sumnju na
kronični glomerulonefritis. Biopsija omogućava razlikovanje tipa promjena u nefropatiji. To
uvjetuje različit razvoj bolesti i stvara mogućnost razlikovanja primarnog od sekundarnog
glomerulonefritisa, što ima važne terapijske posljedice. Osnovne histološke slike su:

 Fokalna glomeruloskleroza,
 Membranozni glomerulonefritis,
 Membrano-ploriferativni glomerulonefritis i
 Fokalni proliferativni glomerulonefritis.

7
Sumnja akutnog glomerulonefritisa je trijada simptoma:

 Oteklina,
 Hematurija,
 Arterijska hipertenzija.

Kada latentni oblik naznakom bolesti za daljnju dijagnostičku podataka je prethodna povijest
bolesti i identifikacije antistreptokokkovyh antitijela i njihove koncentracije u serumu.
Imenovan rentgenkontrasnoe studija i broj laboratorijskih testova koji bi se isključuje
prisutnost drugih bolesti bubrega. Tako je diferencijalna dijagnoza akutnog glomerulonefritisa
treba isključiti nefritis, uključujući nasljednih oblika bubrežne tuberkuloze, nefrolitiazu ,
Glomerulonefritis Dijagnostika uključuje podatke prethodno prenesene bolesti, dugotrajno
praćenje pacijenta, konzalting oftalmologa. Kada je došlo do promjene glomerulonefritis
fundusa. U izuzetno brz tijek bolesti provodi studiju tkiva -biotapta bubrega.

U laboratorijskim istraživanjima, prisutnost urina hematurija ili cylindruria. To je potvrda

dijagnoze. U ranim danima bolesti se nalaze u uzorku urina limfociti , oni su odraz
imunološkog procesa u glomerula bubrega.

Krvni test otkriva neurophilic leukocitoza , anemija , povećan eritrocita sedimentacija stopa.
Podaci pokazuju smanjena glomerularna filtracija povećanje dušične otpada u krvi. Pronađeno
kršenja zgrušavanja krvi. To je najčešće zastupa razgradnih produkata fibrin I fibrinogena u
urinu.

1.4. GLOMERULONEFRITIS- LIJEČENJE

Mnogi oblici glomerulonefritisa su tako blagi da ne zahtijevaju posebno liječenje. Neki oblici
mogu se liječiti kortikosteroidima ili citostaticima. Ako imate edem, ponekad će vam pomoći
diuretik. Liječenje je potrebno i ako imate visok krvni tlak. Ako ste zbog ove bolesti postali
anemični, trebat će vam tablete željeza i vitamina, a možda i transfuzija krvi. Ako se zbog
glomerulonefritisa razvije insuficijencija bubrega, liječnik će se pobrinuti za odgovarajuću
terapiju. Važno je da bolesnik svo vrijeme bolesti miruje i ne izlaže se nepotrebnom
dodatnom naporu. Bolesnik dobija tečnost samo onoliko koliko i izgubi, što se mora pažljivo i
precizno mjeriti. Pri uzimanju hrane i određivanju dijete važno je zadovoljiti energetske

8
potrebe organizma, ali treba paziti da se pri tome ne unese previše soli i bjelančevina koje se
ne mogu izlučiti putem bubrega. U terapiji se koriste kortikosteroidi uz simptomatsku
terapiju. Ako dođe do jakog pogoršanja, bolesnik mora na hemodijalizu.

Liječenje se sprovodi kortikosteroidima. Ako postoji povišen krvni pritisak liječi se ACE
inhibitorima, koji usporavaju napredovanje bolesti. Kada se razvije bubrežna insuficijencija
vrši se dijaliza ili transplantacija bubrega. Važno je smanjiti fizičku aktivnost pacijenta i ne
izlagati ga nepotrebnim naporima, ali nije potrebno apsolutno mirovanje, jer pogoduje
katabolizmu. Pacijenta treba zaštiti od mogućnosti infekcije gripom ili prehladom. Pacijent
treba dobiti tečnosti točno onoliko koliko i izgubi i to se mora precizno mjeriti.
Pri uzimanju hrane treba paziti na energetske potrebe, ali treba smanjiti unos soli i
bjelančevina. U terapiji se koriste kortikosteroidi, uz simptomatsku terapiju. Ako dođe do
jačeg pogoršanja, bolesnik mora preći na hemodijalizu.

Nakon potvrde dijagnozu pacijenta treba biti hospitaliziran. Liječenje glomerulonefritisa u

bolnici zahtijeva mirovanje, pacijent zahtijeva odmor i toplinu, što pridonosi normalizaciji
cirkulacije krvi u bubrege i niži krvni tlak. Imenovan dijeta s odmjerenom unosa tekućine za
olakšanje edema. U ranim danima prehrani strogo kontrolirano, odbacio prisutnost soli u
hrani, njegova potrošnja postupno nastaviti nakon nestanka edema. Također isključuje hrana
bogata kalijem, ekstraktivnih, alergena.

Liječenje lijekovima glomerulonefritisa su antibiotsku terapiju, najčešće propisani antibiotici

penicilin stopa 1,5-2 mjeseca. Preporučena imenovanja Heparin potkožno stopa 2-4 tjedna.
Lijek sprječava intravazalnih zgrušavanja krvi.

Ako simptomi uključuju glomerulonefritis hipertenzija ACE inhibitori, intravenozna

infuzija aminofilin glukoze u otopini i zatim infuzijomfurosemid. Prihvatljivo
korištenje klonidin , metildopa. Prognoza liječenje glomerulonefritis najpovoljnija. 85-90%
bolesnika potpuno oporavi, preostali pacijenti su pohranjene promjene urina, što ga čini
nemoguće govoriti o punom oporavku. Uz dugotrajno liječenje bolesti može postati kronična
sa simptomimanekrotično sindrom. Smrtonosni ishod zabilježena rijetko, najčešće u
nepravovremenog otkrivanja latentnih oblika bolesti.

U prvoj fazi razvoja bolesti može uzrokovati ozbiljne komplikacije koje su opasne za život
bolesnika. Teška bolest može uzrokovati bubrega eklampsija , Akutno zatajenje srca i

9
bubrega. Jedan od najčešćih komplikacija akutnog glomerulonefritisa. Eklampsija ili
angiopasticheskaya encefalopatija je cerebralni vazospazam, cerebralni edem. Znakovi
komplikacija su tonizirajući-klonički konvulzije, zatim prije glavobolja, mučnina, povraćanje,
zamagljen vid. Napad podsjeća eklampsiju epileptičar. U pratnji skok krvnog tlaka i može
trajati nekoliko minuta. Tu je također bio niz napada. Bez pravovremene reljef napada je
krvarenje u mozgu.

Kada hyperergic tijekom akutnog oblika bolesti, akutnog zatajenja bubrega. Komplikacije
uzrokovane glomerulonefritis brzom tijeku bolesti. Akutno zatajenje bubrega je u pratnji
iznenadni prestanak urina. Kao rezultat toga, zadržavanje vode i kalij šljaka akumulirane, time
uzrokujući gipergidratsiyu i acidoza. Uz daljnji razvoj zatajenja bubrega, simptomi otrovanja-
anoreya. Manje česte, osobito u djece, komplikacije nastaju glomeruloefritis iz srca. Akutno
zatajenje srca karakteriziraju simptomi kao što su:

 Proširenje jetre,
 Rast periferni edem i
 Plućni edem.

Pravilno liječenje streptokoknih bolesti, usklađenost s kalendarom preventivnih cijepljenja i

sanacija žarišta infekcije u tijelu je glavni preventivne mjere. Djeca koja su iskustvo nakon
streptococcal glomerulonefritis, treba biti liječnički nadzor za 5 godina nakon tretmana.
Preventivni pregledi i laboratorijski testovi omogućuju rano otkrivanje bolesti i izbjegli
komplikacije. Samostalno liječenje, zanemariti česti simptomi često dovodi do teških oblika
bolesti.

2. AKUTNI GLOMERULONEFRITIS

Ova bolest je akutni glomerulonefritis u užem smislu značenja reči. Poststreptokokni

glomerulonefritis (PSGN) se događa nakon infekcije ždrijela, ili kože jednim od slojeva grupe
A hemolitičnog streptokoka.

Važna pojava kod ove bolesti je latentni period između prvih simptoma infekcije i znakova
nefritisa (zapaljenje bubrežnog tkiva). Nakon infekcije ždrijela, latentni je period obično 6 do
10 dana. Kožne infekcije slijedi duži latentni period, prosječno oko 2 nedjelje. Znači

10
glomerularne upale koji se jave u vrijeme, ili kratko nakon infekcije obično govore za
pogoršanje već postojeće glomerularne bolesti, kao što je IgA nefropatija.

Biopsije bubrega u ranom stadijumu bolesti otkrivaju difuzni, endokapilarni proliferacijski

glomerulonefritis. Infiltracija glomerula polimorfonuklearnim leukocitima i monocitima je
česta, a glomerularni kapilarni zidovi su obično tanki i bez znakova nekroze. Krvni sudovi
van glomerula bubrega i tubulointersticijalni prostor su obično potpuno normalni.

Eritrociti su često u lumenu distalnih tubula (bubrežnih kanalića), gdje stvaraju eritrocitne
cilindre. Imunofluorescentnom mikroskopijom se vide depoziti IgG u perifernim kapilarnim
petljama i u mezangijumu, gotovo uvijek udruženi sa C3, rjeđe sa C1q i C4. Opisano je
nekoliko oblika Ig i C3 depozita.

Statistički podaci pokazuju da je u epidemijama infekcija sa dokazano "nefrogenim" vrstama

streptokoka, učestalost ove vrste glomerulonefritisa dosta ravnomjerna. Imunitet na ovu
infekciju je dugotrajan, tako da jednom preležana infekcija ovim bakterijama sprečava
ponovnu pojavu. Epidemije PSGN udruženog sa infekcijom ždrijela su najčešće kod djece od
6 do 10 godina. Akutni postsreptokokni glomeruloinefritis nakon streptokokne infekcije kože
je obično povezan sa lošom ličnom higijenom i pratećom dermatozom, npr. svrabom.

Simptomi i znaci akutnog poststreptokoknog glomerulonefritisa:

 Proteinurija (prisustvo proteina u urinu) preko 3,5 g/ dan javlja se kod manje od 20%
hospitalizovanih pacijenata (kod svakog petog pacijenta),
 Može se javiti blaga anemija i hipoalbuminemija (snižen nivo albumina u krvi),
 Hiponatrijemija (snižen nivo natrijuma u krvi), hiperhloremija (povišeni nivo hlora),
hiperkalijemija (povišen nivo kalijuma) i metabolička acidoza nalaze se redovno kod
pacijenata obolelih od ove bolesti.
 Može da dođe do pojave povišene tjelesne temperature sa groznicom, malaksalošću,
preznojavanjem i gubitkom tjelesne težine

Dijagnoza akutnog poststreptokoknog glomerulonefritisa se postavlja anamneza sa kliničkom

slikom i pregledom pomaže da se posumnja na postojanje ovog stanja. Dijagnoza se bazira na
utvrđivanju barem dva od sljedećih znakova:

11
 1. Nalaz hemolitičnog streptokoka grupe A, potencijalno nefrogene vrste, u ždrijelu, ili
kožnoj leziji;
2. Imuni odgovor na jedan ili više streptokoknih egzoenzima, uključujući antistreptolizin
O (ASO), antistreptokinazu (ASK), anti-deoksiribonukleazu B (ADNKaza B), anti-
nikotinil-adenin dinukleotidazu (ANADaza), ili antihijaluronidazu (AH).
3. Prolazni pad serumske koncentracije C3 komponente komplementa, sa vraćanjem na
normalu nakon 8 sedmica od prvih znakova nefropatije. Ostale su komponente
komplementa (tj., C1q i C4) rjeđe snižene.

Osim ovih laboratorijskih znakova poželjno je utvrditi latentni period koji odgovara
konkretnoj infekciji. Sedimentacija eritrocita je obično ubrzana, dok su C-reaktivni protein i
reumatoidni faktor normalni, ili se ne mogu dokazati. Prolazno se može naći
krioglobulinemija. Nativni snimak urotrakta otkriva normalne, ili uvećane bubrege.
Rendgenski snimak pluća može biti normalan, ili pokazati blago uvećanje srca, često sa
plućnom kongestijom. Elektrokardiogram (EKG snimak srčane aktivnosti) može otkriti
nespecifične promjene.

Krajnja prognoza PSGN razlikuje se između sporadičnih i epidemijskih oblika, kao i između
odraslih i djece. Epidemijski oblici bolesti kod djece imaju povoljnu kratkotrajnu i dugotrajnu
prognozu. Malo pacijenata umire od komplikacija popuštanja bubrega i kod gotovo svih se
vidi spontano povlačenje znakova već prve nedelje od početka bolesti.

Abnormalnosti sedimenta mokraće i izlučivanja proteina prolaze kroz nekoliko sljedećih

mjeseci, a u rijetkim slučajevima prođe i nekoliko godina dok sediment mokraće ne postane
normalan. Sporadični slučajevi PSGN kod djece mogu imati ozbiljnije dugotrajne posljedice.
Nakon smirivanja akutne bolesti neka djeca razvijaju sporo progredirajuću glomerularnu
kapilarnu obliteraciju (glomeruloskleroza), smanjenu glomerularnu fultraciju i hipertenziju
(povišeni krvni pritisak).

Prognoza za odrasle sa PSGN manje je povoljna nego kod djece. Razlog ove razlike nije
jasan. Premda je prognoza PSGN u epidemijama uopšte dobra, sporadični PSGN kod jedne
trećine do jedne polovine odraslih ide sa progresivnim pogoršanjem bubrežne funkcije, u
obliku perzistentne proteinurije i/ili hematurije, ili sporo progredirajuće glomeruloskleroze,
često praćene hipertenzijom.

12
Liječenje akutnog oboljenja je simptomatsko. Preporučuje se mirovanje u krevetu sve dok se
znaci glomerularne upale i cirkulacijske kongestije (primarno hipertenzije) ne povuku, ali
produžena neaktivnost ne koristi procesu ozdravljenja. Zadržavanje tečnosti, cirkulacijska
kongestija i edemi mogu se liječiti restrikcijom soli i vode, ili diureticima, većinom Henleove
petlje. Ako je prisutna teška hipertenzija, dolaze u obzir vazodilatatori kao nitroprusid,
nifedipin, hidralazin ili diazoksid. Encefalopatija i plućna kongestija se poboljšavaju
smanjivanjem arterijskog krvnog pritiska i volumena cirkulišuće tečnosti. Liječenje smolama,
ili dijalizom može biti potrebno za tešku oliguriju, preopterećenje tečnošću i hiperkalijemiju.
Blaga restrikcija proteina je poželjna za azotemične pacijente. Liječenje antimikrobnim
lijekovima (npr. penicilin ili eritromicin) treba sprovesti kroz 7-10 dana ako je dokazana
streptokokna infekcija.

Dugotrajno davanje antibiotika nije indikovano, a glukokortikoidi i citotoksični lijekovi su

beskorisni. To je bolest bubrega koju karakterizirana upala glomerula, a zahvaćeno može biti i
tubulointersticijsko područje, kao i male krvne žile. Klinički se manifestira kao hematurija
i/ili proteinurija, kao nefrotski ili nefritički sindrom, kao akutno ili kronično zatajenje
bubrega. Morfološki GN karakteriziran je upalom i može biti uzrokovani različitim
uzročnicima od kemijskih agenasa do bakterijskih toksina. Najvažniji agensi su bakterije
(Streptococcus, Staphylococcus, Salmonella typhi), virusi (hepatitis A i C, morbili, EBV),
paraziti (Plasmodium, Toxoplasma gondii), gljivice (Candida albicans) i endogeni antigeni
(DNK, tiroglobulin, tumorski).

Pod općim pojmom glomerulonefritisa misli se na skupinu bolesti bubrega s jačim upalnim
procesom u glomerulima nego u drugim sastavnim dijelovima tog organa. Poremećaj u
glomerulima pri tome nije samo početna već je to ujedno i osnovna lezija. U primarne
glomerulonefritise, u kojima se oboljeli samo ili prije svega bubrezi (a glomeruli su jedino ili
pretežno zahvaćeno tkivo), ne ubrajaju se nefropatije sistemske bolesti iz razloga što su one u
biti samo dio neke druge osnovne bolesti, bez obzira na to što se bubrežni simptomi mogu i
najviše isticati. te se nefropatije svrstavaju u sekundarne glomerulonefritise. Često se izrazi
glomerulonefritis i nefritis poistovjećuju i upotrebljavaju jedan umjesto drugoga, s istim
značenjem. Prvi je izraz ispravniji jer se njime upućuje na pravu prirodu lezije parenhima
bolesti.

13
 4. NEFROTSKI SINDROM

Nefrotski sindrom je sindrom (skupina simptoma) uzrokovan brojnim bolestima koje

zahvaćaju bubrege, te dovode do jakog, dugotrajnog gubitka bjelančevina mokraćom (osobito
albumina), zadržavanja viška soli i vode u tijelu i povećane razine masti (lipida) u krvi.
Nefrotski sindrom se može pojaviti u bilo kojoj životnoj dobi. U djece je najčešći između 18
mjeseci i 4. godine života a češće zahvaća dječake nego djevojčice. U starijih ljudi
podjednako su zahvaćena oba spola.

Nefrotski sindrom može uzrokovati bilo koja od glomerulopatija i čitavi niz bolesti. Lijekovi
koji su štetni za bubrege također mogu izazvati nefrotski sindrom, kao i intravensko uzimanje
heroina. Sindrom može biti povezan s određenim preosjetljivostima. Neki su oblici sindroma
nasljedni. Nefrotski sindrom koji je povezan s infekcijom HIVom, razvija se većinom u
crnaca. Sindrom napreduje do potpunog zatajenja bubrega u roku od 3 do 4 mjeseca.

Rani simptomi obuhvaćaju gubitak apetita, općenitu tjelesnu slabost, otečene očne kapke, bol
u trbuhu, gubitak mišićne mase, oticanje tkiva uslijed zadržavanja viška soli i vode i mutnu
mokraću. Trbuh može biti povećan zbog nakupljanja velike količine tekućine u njemu, a
nedostatak zraka može nastati zbog nakupljanja tekućine oko pluća (pleuralni izljev). Ostali
simptomi mogu biti oticanje koljena i, u muškaraca, mošnji. Najčešće se tekućina koja
uzrokuje otok pomiče po tijelu, što uzrokuje jutarnje oticanje očnih kapaka i oticanje skočnih
zglobova nakon hodanja. Gubitak mišićne mase može biti prikriven otocima.

U djece može doći do pada krvnog tlaka prilikom ustajanja i općenito niskog krvnog tlaka.
Odrasli mogu imati nizak, normalan ili povišen krvni tlak. Može se smanjiti izlučivanje
mokraće, a može se razviti i zatajenje bubrega zbog malog obujma (volumena) krvi i
smanjenog protoka krvi kroz bubreg. Ponekad se iznenada razvije zatajenje bubrega s
oskudnim izlučivanjem mokraće. Pri prvom liječničkom pregledu razina bjelančevina u
bolesnikovoj mokraći obično je visoka.

Zbog gubitka hranjivih tvari mokraćom, poput glukoze, može doći do pothranjenosti. Rast
može biti usporen (u djece, op. prev.). Iz kostiju se može gubiti kalcij. Kosa i nokti mogu
postati krhki, a kosa može i ispadati. U ležištu nokta, iz nepoznatih se razloga, razvijaju
vodoravne bijele crte.

14
Potrbušnica se može upaliti (peritonitis). Česte su oportunističke infekcije izazvane
bakterijama koje su u normalnim okolnostima u zdravih ljudi bezopasne. Smatra se kako je
visoka učestalost infekcija posljedica gubitka protutijela (koja se inače bore protiv infekcija)
putem mokraće, ili da se protutijela ne stvaraju u dovoljnoj količini. Zgrušavanje krvi postaje
nenormalno uslijed čega se povećava opasnost od stvaranja ugrušaka unutar krvnih žila
(tromboza), osobito unutar glavne bubrežne vene. S druge strane, krv se može teže zgrušavati
što vodi obilnom krvarenju. Visoki krvni tlak prate komplikacije koje pogađaju srce i mozak,
a najvjerojatnije će se zbiti u ljudi sa šećernom bolešću i u onih koji imaju bolest vezivnog
tkiva.

Dijagnoza nefrotskog sindroma postavlja se na temelju simptoma i laboratorijskih nalaza.

Laboratorijskim pretragama mokraće otkriva se visoka razina bjelančevina uz nakupine
stanica (cilindre). Koncentracija albumina u krvi je niska jer se ta životno važna bjelančevina
gubi mokraćom, a njegovo stvaranje je poremećeno. Razina natrija u mokraći je niska, a kalija
visoka.

Koncentracije masnoća (lipida) u krvi su visoke, ponekad i do 10 puta veće od normale ili čak
i veće od toga. Razina lipida u mokraći također je visoka. Može biti prisutna i anemija.
Čimbenici zgrušavanja krvi mogu biti povišeni ili sniženi. Liječnik će tražiti moguće uzroke
nefrotskog sindroma, uključujući i lijekove. Analizom krvi i mokraće može se otkriti osnovna
bolest. Ukoliko osoba gubi na težini ili je starije dobi, poduzima se potraga za rakom. Od
osobite je koristi biopsija bubrega pri određivanju specifičnog oštećenja bubrežnog tkiva.

Prognoza je različita, ovisno o uzroku nefrotskog sindroma, životnoj dobi osobe i vrsti
oštećenja koja se određuje mikroskopskom pretragom uzetog tkiva (bioptata). Ukoliko je
nefrotski sindrom posljedica neke bolesti koja se može liječiti, poput infekcije ili raka, ili su
uzrok lijekovi, simptomi mogu u potpunosti nestati. Takav ishod zbiva se u oko polovice
slučajeva u djece, no rjeđe u odraslih osoba. Prognoza je općenito dobra ako osnovna bolest
reagira na kortikosteroide. Kada je sindrom posljedica infekcije HIVom, neumitno napreduje.
Djeca rođena s nefrotskim sindromom rijetko preživljavaju iza prvog rođendana, premda je
nekolicina preživjela zahvaljujući dijalizi ili presađivanju bubrega.

Nefrotski sindrom ima najbolju prognozu kad je posljedica blagog oblika glomerulonefritisa,
zvanog bolest minimalnih promjena; u oko 90% djece i gotovo isto toliko odraslih liječenje je

15
učinkovito. Bolest rijetko napreduje do zatajenja bubrega, premda se može ponavljati.
Međutim, ako je bolest bila godinu dana mirna, nije vjerojatno da će se vratiti.

Membranozni glomerulonefritis je ozbiljniji oblik glomerulonefritisa koji uzrokuje nefrotski

sindrom. Susreće se pretežno u odraslih osoba i sporo napreduje prema zatajenju bubrega u
50% ljudi iznad 15 godina života. Preostalih 50% nemaju bolest ili trajno izlučuju
bjelančevine mokraćom, ali uz odgovarajući rad bubrega. U većine djece s membranoznim
glomerulonefritisom bjelančevine iz mokraće nestaju same od sebe i u potpunosti unutar 5
godina od postavljanja dijagnoze.

U više od polovice ljudi s obiteljskim oblikom razvija se zatajenje bubrega unutar 10 godina.
U 20% prognoza je još i lošija; teška bolest bubrega razvija se unutar 2 godine. Bolest
napreduje brže u odraslih nego u djece. U polovice ljudi s membranoproliferativnim tipom
razvija se zatajenje bubrega unutar 10 godina; bolest nestaje u manje od 5% bolesnika. Kod
još jednog oblika kao što je mezangioproliferativni glomerulonefritis kortikosteroidi praktički
nikada nemaju učinka.

Kod nefrotskog sindroma koji nastaje u sklopu sistemskog lupus eritematodesa (SLE),
amiloidoze ili šećerne bolesti, liječenje je usmjereno prije na ublažavanje simptoma nego na
izlječenje. Premda novije metode liječenja sistemskog lupusa eritematodesa ublažavaju
simptome i ustaljuju ili popravljaju nenormalne rezultate testova, napredujuće (progresivno)
zatajenje bubrega zbiva se u većine bolesnika. Nefrotski sindrom u dijabetičara obično se
razvija u tešku bubrežnu bolest za 3 do 5 godina.

U slučajevima nefrotskog sindroma koji nastaje zbog stanja poput infekcije, alergije ili
intravenskog uzimanja heroina, prognoze se razlikuju, ovisno o tome kako se rano i
učinkovito liječi osnovna bolest.

Liječenje je usmjereno na osnovnu bolest. Liječenje infekcije koja uzrokuje nefrotski sindrom
može otkloniti simptome. Ako je sindrom posljedica izlječive bolesti, poput Hodgkinove
bolesti ili druge vrste raka, liječenje osnovne bolesti može otkloniti bubrežne simptome. Kod
narkomana koji uzimaju heroin a imaju nefrotski sindrom, prestanak drogiranja u ranim
stadijima bolesti dovodi do nestanka simptoma. Ljudi preosjetljivi na sunčevu svjetlost,
bršljan ili slične biljke te ugrize kukaca trebali bi izbjegavati takve podražaje. Injekcije
alergena (desenzibilizacija) mogu poništiti nefrotski sindrom povezan s tim podražajima. Ako

16
su za sindrom odgovorni lijekovi, prestanak uzimanja lijeka može dovesti do nestanka
bubrežnih tegoba.

Ako se uzrok ne može utvrditi, osobi se daju kortikosteroidi i lijekovi koji potiskuju
imunološki sustav, npr. ciklofosfamid. Takvi lijekovi, međutim, mogu izazvati probleme u
djece jer mogu dovesti do zastoja u rastu i usporiti spolni razvoj.

Opće liječenje uključuje prehranu s normalnom količinom bjelančevina i kalija, ali s malim
sadržajem masnoća i natrija. Previše bjelančevina u prehrani diže razinu bjelančevina u
mokraći. Inhibitori enzima koji pretvaraju angiotenzin (inhibitori konvertaze angiotenzina;
ACE inhibitori), npr. enalapril, kaptopril i lizinopril, obično smanjuju gubljenje bjelančevina
mokraćom i razinu masnoća u krvi. Međutim, ti lijekovi mogu povisiti koncentraciju kalija u
krvi u ljudi koji imaju umjereno do izraženo poremećenu bubrežnu funkciju.

Ako se u trbušnoj šupljini nakuplja tekućina, često uzimanje manjih obroka može pomoći u
smanjivanju simptoma. Visoki krvni tlak obično se liječi diureticima. Diuretici mogu također
smanjiti zadržavanje tekućine i otoke tkiva, ali mogu povećati opasnost od stvaranja krvnih
ugrušaka. Ako do toga dođe, pomažu antikoagulansi. Infekcije mogu ugroziti život i moraju
se odmah liječiti.

5. ULOGA MEDICINSKE SESTRE U ZBRINJAVANJU OBOLJIH

OD GLOMERULONEFRITISA

Zdravstvena njega obuhvaća niz mjera i postupaka koje poduzima medicinska zajednica u
svrhu otkrivanja i smanjenja čimbenika rizika za razvoj bubrežne bolesti u općoj populaciji,
praćenje i liječenje bolesnika sa registriranom bubrežnom bolešću, te pružanje kvalitetne
njege. Uloga medicinske sestre je dinamična, holistička i raznolika. U središtu rada
medicinske sestre nisu samo bolesnici, već i njihova obitelj, te osobe iz šireg socijalnog
okruženja. Medicinska sestra mora pružiti zdravstvenu njegu najveće kvalitete i donositi
odluke bazirane na prioritetima. Proces zdravstvene njege temelji se na otkrivanju i rješavanju
bolesnikovih problema iz područja zdravstvene njege. Problem je svako odstupanje od
normalnog i zahtijeva intervencije medicinske sestre.

17
Proces zdravstvene njege sastoji se od utvrđivanja potreba, planiranja, provođenja i evaluacije
zdravstvene njege. Medicinska sestra svoj rad dokumentira u sestrinsku dokumentaciju koja
osigurava cjelovit skup podataka oboljelih, sadrži kronološki pregled skrbi i postignutih
rezultata, osigurava kontinuitet skrbi i olakšava komunikaciju među članovima tima.
Medicinska sestra kao član tima mora poznavati razvoj i tijek bolesti, dijagnostiku i liječenje.
Procjena općeg stanja bolesnika je postupak prilikom kojeg medicinska sestra detaljno
prikuplja podatke o stanju bolesnika i njegovih organskih sustava. Prikuplja ih intervjuom-
razgovorom o njegovim poteškoćama, promatranjem bolesnika (inspekcijom), mjerenjem,
palpacijom, auskultacijom i perkusijom. Detaljna procjena stanja provodi se prilikom primitka
na odjel, a učestalost i detaljnost kasnijih procjena ovisi o stanju bolesnika.

Važno je uputiti bolesnika na strogo mirovanje,da se ne izlaže nepotrebnom naporu. Unositi

tekućine u tijelo onoliko koliko i izmokri, što se mora pažljivo i precizno mjeriti. Pri uzimanju
hrane i određivanju dijete važno je zadovoljiti energetske potrebe org 20 insuficijencije unos
proteina može se povećati do 1-1,1 g/dan. Takvi principi prehrane mogu se koristiti od prvog
dana bolesti. Zbog hipertenzije i edema kuhinjsku sol se može potpuno isključiti iz prehrane
na 1-2 sedmice. Povećanje kalija, u povrću, voću, žitaricama, kuhanom krumpiru, je
nadomjestak soli, te smanjuje vrijeme oštro ograničenja ili odricanja od soli. Kako bi se
poboljšao okus hrane preporuča se sok od rajčice, limunska kiselina, slab ocat, kuhano
začinjeno povrće, te umjereno začini.

Od velike je važnosti izbor jela i tehnika pripreme, odnosno kuhanja jela. Na primjer, povrće
se može jesti sirovo, kuhano na pari ili lagano prženo. Trebaju se jesti mali obroci, ali 5-6
puta na dan, te imati strogi režim unosa tekućine. Svako nepridržavanje može izazvati
pogoršanje bolesti, te se treba usmjeriti samo na voće i povrće, sokove, voćne napitke,
mliječne proizvode, biljna ulja, te meso i ribu sa malo masti.

Da bi sestrinske intervencije bile učinkovite, potrebna je kvalitetna procjena djeteta, uvid u

obiteljsku situaciju i moguću podršku. Pritom je vještina u komunikaciji važan faktor za
uspješnost u procjeni i provođenju svakodnevnih zadataka medicinske sestre. Strpljivost,
toplina, humanost, tolerancija na visokom nivou najvažnije su karakteristike medicinske
sestre koja radi s oboljelom djecom. Ona je zadužena za stvaranje pozitivne i tople atmosfere
sa djetetom, a pritom imati stručan i profesionalan odnos. Svako bolesno dijete različito
reagira na promjene, posebno kad promjeni sredinu. Kad je oko djeteta puno nepoznatih ljudi,
osobito zdravstvenih djelatnika i puno dijagnostike, ono uznemirava i otežava rad s njim.

18
Svaki postupak treba djetetu i roditeljima detaljno objasniti na jednostavan i njima prihvatljiv
način, da bi se aktivno uključili u sve metode liječenja.

Potrebno ih je upozoriti na dugotrajnost liječenja, potaknuti na ustrajnosti, motivaciji i da

održe bliski kontakt s djetetom. Roditelji su ti koji često pokazuju visok stupanj zabrinutosti,
tjeskobe i depresije, pa ih često i treba pohvaliti za njihov trud i brigu za dijete. Svaka
intervencija medicinske sestre nije ista, mijenja se u skladu sa bolesti, uvijek je u simbiozi sa
liječnikompedijatrom. Sestrinske dijagnoze koje se najčešće koriste u periodu dok bolesnik
leži u krevetu u akutnoj fazi, kad mu je preporučeno strogo mirovanje:

 Smanjena mogućnost brige o sebi/ osobna higijena CILJ: Pacijent će biti čist, i
sudjelovati će u provođenju osobne higijenu sukladno stupnju samostalnosti.
INTERVENCIJE: -procijeniti stupanj samostalnosti, -dogovoriti osobnosti načina
održavanja osobne higijene bolesnika -osigurati potreban pribor/pomagala, te ih staviti
nadohvat ruke i poticati na korištenje -pomoći mu uz njegovu dozvolu -promatrati i
uočavati promjene na koži EVALUACIJA: Pacijent je čist i provodi osobnu higijenu
primjereno stupnju samostalnosti.
 Visok rizik za oštećenje tkiva u svezi s mirovanjem u krevetu CILJ: Pacijentova koža
neće biti oštećena. INTERVENCIJE: -svakodnevno procjenjivati stanje kože i sluzi -
primjenjivati kreme i lonsione za njegu -održavati posteljno rublje čistim i bez nabora
-poticati optimalan unos tekućine i hrane.
 Koristiti pomagala za smanjenje pri pozicioniranju pacijenta- INTERVENCIJE: -
procijeniti pacijentove sposobnosti i spremnost na učenje -edukacija zasnovana na
pacijentovim obrazovnim vještinama -koristiti vizualna pomagala- slike, dijagrame,
videokazete -prilagoditi dijetu praćenu socijalnom podrškom -biti strpljiv i pohvaliti
pacijenta za usvojena znanja i demonstraciju vještina EVALUACIJA:Pacijent zna sve
o svojoj bolesti, te kako preuzeti kontrolu nad njom.
 Akutna bol u svezi upalne bolesti glomerula CILJ: Bolesnik će na skali boli od 0-10
iskazati nižu razinu boli od početne, i znati će načine ublažavanja boli
INTERVENCIJE: -prepoznati znakove boli -izmjeriti vitalne funkcije -dokumentirati
bolesnikove procjene boli na skali boli -primijeniti farmakološku terapiju prema
pisanoj odredbi liječnika -podučiti bolesnika tehnikama relaksacije -primijeniti ne
farmakološke metode suzbijanja boli -ohrabriti bolesnika -poticati bolesnika na
verbalizaciju osjećaja boli -odvratiti pažnju od boli -obavijestiti liječnika o

19
 bolesnikovoj boli -ponovno procijeniti bol EVALUACIJA: Bolesnik na skali boli od
0-10 iskazuje nižu razinu boli od početne,zna nabrojati uzroke boli i pacijent poznaje
načine ublažavanja boli.
 Retencija urina CILJ: Pacijent neće osjećati pritisak u mokraćnom mjehuru,
verbalizirati će problem, njegove uzroke i mogućnost rješenja. Pacijent će očuvati
samopoštovanje. INTERVENCIJE: -dokumentirati unos i izlučivanje tekućine -izraditi
plan unosa sukladno s pacijentovim potrebama -poticati pacijenta da redovito održava
higijenu spolovila -pomoći pacijentu- osigurati uredan toaletni prostor -staviti zvono
na dohvat ruke -pratiti diurezu -pratiti makroskopski izgled mokraće -osigurati
privatnost i dovoljno vremena EVALUACIJA: Uspostavljena je kontrola nad
eliminacijom urina, pacijent verbalizira problem i provodi jednostavne metode
poticanja na mokrenje, pacijent ima očuvano samopouzdanje.
 Mučnina CILJ: Pacijent će verbalizirati smanjenu razinu mučnine, provoditi će
postupke suzbijanja mučnine, prepoznati će činitelje koji mogu dovesti do mučnine
INTERVENCIJE: -informirati pacijenta o uzrocima mučnine -osigurati mirnu okolinu
-omogućiti pacijentu udoban položaj -omogućiti ugodne mikroklimatske uvjete -
prozračiti prostor -pružiti podršku -primijeniti propisane antiemetike -dokumentirati
učinjeno EVALUACIJA:Pacijent nema mučninu, verbalizira smanjenu razinu
mučnine, te nabraja načine sprečavanja mučnine. Mogu se pridodati i mnogobrojne
druge sestrinske dijagnoze, kao što su:

 Hospitalizam u/s čestim hospitalizacijama,

 Neupućenost,
 Neučinkovito sučeljavanje s novonastalom situacijom,
 Smanjena mogućnost brige o sebi u/s umorom,
 Socijalna izolacija u/s umorom, depresijom i zaokupljenošću bolešću,
 Visok rizik za nastanak infekcije,
 Visok rizik za febrilitet u/s infektivnim procesom,
 Otežano disanje u/s bolovima u trbuhu i grudima,
 Smanjena mogućnost brige o sebi u/s nastalih edema,
 Nepridržavanje zdravstvenih preporuka,
 Nuspojave medikamentozne terapije.

20
Moguće sestrinske intervencije: Prema gore navedenim sestrinskim dijagnozama briga i skrb
za dijete oboljelo od GN i NS je kompleksna kao i njeno liječenje, te zahtijeva timski rad.
Radi uspješnosti u liječenju i provođenju zdravstvene njege bolesnika s GN i NS važne su
sestrinske intervencije kod hospitaliziranih pacijenata, a one obuhvaćaju:

 Praćenje stanja svijesti,

 Procjena stupnja samostalnosti,
 Definirati situacije kada pacijent treba pomoć,
 Pratiti slabost mišića i psihičkih promjena,
 Promatranje, uzimanje sestrinske anamneze, razumijevanje djeteta i njegovog stanja,
 Stalni nadzor djeteta,
 Kontrola vitalnih funkcija- krvni tlak: porast ili pad vrijednosti krvnog tlaka; pulsa i
tjelesne težine ,
 Primjena kortikosteroida i ostale terapije po odredbi liječnika,
 Pratiti kako pacijent reagira na propisanu terapiju i nuspojave lijeka,
 Rehidracija,
 Njega kože i sluznica,
 Pratiti edeme, mjeriti i bilježiti pojavu novih,
 Kontrola krvarenja i znakova šoka (ako je pacijent bio na biopsiji),
 Planiranje perioda odmora i aktivnosti,
 Osigurati odmor,
 Pravilna prehrana,
 Prevencija komplikacija i infekcija,
 Pratiti znakove infekcije ako pacijent dobiva imunosupresive,
 Biti podrška djetetu,
 Edukacija roditelja i djeteta,
 Prevencija hospitalizma- igra, razgovor, povezivanje s djetetom.

21
 ZAKLJUČAK

Membranoproliferativni glomerulonefritis (znan kao i mezangiokapilarni glomerulonefritis) je

naziv za bolesti bubrega koju karakterizira određeni histopatološki nalaz. Patohistološki nalaz
dobiven biopsijom bubrega pokazuje proliferaciju stanica mezangija i endotela i ekspanzija
mezangijskog matriksa, zatim zadebljanje stijenke perifernih kapilara odlaganjem imunih
depozita u subendotelu ili gustih depozita intramembranozno, te interpoziciju mezangija u
kapilarne stijenke (izgled tračnica).

U mnogim i čestim bolestima mokraćnog sustava, medicinska sestra, koja je spremna,

savjesna i poduzetna, je izvor velike pomoći. U tijeku svih faza liječenja, koje uključuju
brojne pretrage, terapiju, dugotrajnu kontrolu, eventualne operacijske zahvate, uloga
medicinske sestre je nenadoknadiva i nezamjenjiva.

Cilj zdravstvene njege je pružiti pacijentu kvalitetnu zdravstvenu njegu u okviru njegovih
potreba za istom, a na zadovoljstvo pacijenata postignutim. Osiguranje uvjeta za pružanje
kvalitetne zdravstvene njege također je izrazito važno, a medicinskog sestri pruža sigurnost u
provođenju zdravstvene njege povjerenih joj pacijenata.

22
 LITERATURA

Knjige:

1. M. Šitum, J. Gotovac i suradnici: Urologija, drugo dopunjeno izdanje, Medicinska

naklada, Zagreb, 2011.
2. S. Vidrih, M. Colić, B. Devčić, B. Poje: Uloga medicinske sestre u nefrološkoj skrbi,
Medicina fluminensis, str.448-457, 2010.

Internet:

1. https://www.zdravstveni.com/zdravlje/urinarni-trakt/glomerulonefritis/
2. http://www.stetoskop.info/Glomerulonefritis-731-s2-sickness.htm
3. http://porodicnilekar.net/bolesti/42-bolesti-bubrega-i-mokranih-puteva-
nefrologija/178-glomerulonefritis
4. http://www.mojezdravlje.net/Bolesti/24/bolesti-bubrega-i-mokracnog-
sustava/Kronicni-glomerulonefritis.aspx
5. http://medsidehr.bitballoon.com/urinology13/glomerulonefritis392.html

23
PU CENTAR ZA OBRAZOVANJE ODRASLIH

GRAČANICA

Tema: Glomerulonefritis

Mentor:

Polaznik:

Mišljenje mentora:

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Izdvojeno mišljenje mentora:

___________________________________________________________________________
___________________________________________________________________________

Završni ispit je ocijenjen ocjenom _________________ (__)

Komisija:

1. _____________________, predsjednik komisije

2. _____________________, mentor
3. _____________________, član komisije.

24