Copyright© hrvatskoga izdanja, 2001 , Golden marketing, Zagreb Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard,

Sva prava pridržana

Franz Wiedmann
ISBN 953-212-023-8

Nakladnik
Golden marketing
Šenoina 28, Zagreb

Za nakladnika
Ana Maletić
ATLAS FILOZOFIJE
Sa 115 oslikanih stranica u boji

Grafička obrada slika

Axel WeiB

Preveo
Ante Periša

Stručna redakcija
Žarko Puhovski

Naslov izvornika
dtv-Atlas Philosophie, Mit 115 Abbildungsseiten in Farbe
Text: Peter Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann;
Graphische Gestaltung der Abbildungen Axel Weiss

© 1991 Deutscher Taschenbuch Verlag GmbH & Co. KG, Mi.inchen

9., aktualisierte Auflage Januar 2001 Golden marketing, Zagreb
Pitanje o smislu bitka, o biti svih stvari, o položaju čovjeka u svijetu temelj
je našega mišljenja. Stoga filozofija, "ljubav prema mudrosti", vrijedi i kao
"majka" svih znanosti. Odgovori koje je filozofija dala od antike do danas
mijenjali su se s prilikama - a ipak su u svojoj biti ostali jednaki. Tako je ba-
vljenje filozofijom uvijek i promatranje njezine povijesti.
"Dtv - Atlas filozofije" je povijest filozofskih učenja prikazana preko filozofa
i njihovih važnih teza i pojmova, i - kao njegova posebnost - zorno prika-
zana na oslikanim stranicama u boji. I tu je očuvan sustav dtv-atlasa, sustav
od jedinica tablice-tekst, od dviju usko po.;ezanih stranica, jedne stranice u
boji i jedne iscrpno napisane tekstualne stranice.

Peter Kunzmann, rođen 1966., studirao je teologiju (diploma) i filozofiju

(promocija i habilitacija). Profesor filozofije na sveučilištu Wi.irzburg. Objav-
ljivao je radove o antropologiji, Wittgensteinu i srednjemu vijeku.
Franz-Peter Burkard, rođen 1958., studirao je filozofiju, pedagogiju i religi-
ju u Wi.irzburgu i Ti.ibingenu. Profesor filozofije na sveučilištu Wi.irzburg.
Objavio je radove s područja antropologije, etike i filozofije egzistencije.
Franz Wiedmann, rođen 1927., studirao je u Ti.ibingenu i Munchenu. Od
1969. do svojega emeritiranja 1995. držao je katedru za filozofiju na sveuči­
lištu Wi.irzburg. Objavio je radove o problemima povijesti, umjetnosti, prava
i religije. Osim toga napisao je monografije o Spinozi, Hegelu i J H. New-
manu.

Axel WeijS, rođen 1958., slobodni je grafičar i od 1985. radi kao ilustrator
stručnih knjiga i autor knjiga za mlade. 1993. je u Veroni odlikovan nagra-
dom "Premio Internazionale Felice Feliciano" za oblikovanje "dtv-Atlasa filo-
zofije".

Sadržaj
Predgovor ......................................... 9
Uvod ................................................ lO
Filozofske discipline ..................... 12
Istočna ffiozofija
Pregled ................................................ 14
Indija I l Upanišade; ortodoksni
sistemi I ......................................... 16
Indija II l Ortodoksni sistemi II ... .. .... 18
Indija III l Džainizam; budizam ....... 20
Kina I l Konfucijanizam; škola Yin-
Yang. ..................................... ..22
Kina II l Taoizam; mohizam..... .... 24
Stari Istok .................. ........ 26
Antika
Pregled .......................... .. .... .. ............... 28
Predsokratika I ........... .. .... .. ..... ........... 30
Predsokratika II ................. .. .... .. .......... 32
Sofistika ............................................... 34
Sokrat... ........................ .. ... 36
Platon l: učenje o idejama ................. 38
Platon II: teorija spoznaje,
dijalektika.
Platon III: antropologija, etika
Platon IV: učenje o državi. ................ 44
Aristotel I: logika ................................ 46
Aristotel Il: metafizika · ........... .48
Aristotel III: psihologija, etika... ...50
Aristotel IV: politika, poetika ............ .52
Stoa I l Logika, fizika ........................ .54
Stoa II l Etika ...................................... 56
Epikur ...................... ............ .. .............. 58
Skepsa; eklekticizam ........................... 60
Neoplatonizam ..... ..... ......... ...... ........... 62
Srednji vijek
Pregled.............. .. ..... 64
Patristika ... ...66
Augustin I........... .. ........ 68
Augustin II .................... 70
Rana skolastika I l Ivan Skot
Eriugena; Anzelmo
Canterburyjski .......................... ..72
Rana skolastika II l Pitanje
univerzalija; Petar Abelard ............ 74
Arapska filozofija ............................... 76
Visoka skolastika I l Roger Bacon;
Bonaventura; Raymond Luli ......... 78
Visoka skolastika II l Albert Veliki;
Toma Akvinski I ............................ 80
Visoka skolastika III l Torna
Akvinski II .....................................82
Visoka skolastika IV l Toma
Akvinski III ..................................... 84
Sadržaj 7
Visoka skolastika V l Duns Skot; Marx II ...................... .. .. 170 Moderna logika II . .. ............ 212
Meister Eckhart ............................. 86 Pragmatizam...... .... . .. ........ 172 Wittgenstein I....... .214
Kasna skolastika l William Novokantizam; induktivna Wittgenstein II. .......... ........ ....... .216
metafizika .................................... 174 Analitička filozofija I l Frege; Bečki
Ockham ...................... . ... 88
Nietzsche I... ...... .. ... .. .... .. .. ....... .. ....... 176 krug.................. .. .. ................ 218
Nikola Kuzanski ...... ........ .. ... .. .... 90
Nietzsche II...... ..... ....... ..... ... ... .. .. .. 178 Analitička filozofija II l Russell ........ 220
Dilthey ......... .... ..... ....... .... .. ........ .180 Analitička filozofija III l Teorija
Renesansa
jezičnog akta, metaetika .............. 222
Pregled... .. ..................................... 92
20. stoljeće Analitička filozofija IV l Ontologija .224
Prirodna znanost; Francis Bacon ....... 94
Pregled............. .. ..... 182 Nicolai Hartmann ; Whitehead .......... 226
Humanizam ......................................... 96
Prirodne znanosti I l Fizika I ...... 184 Marksizam ...... .... .. ...... .. ... .. ........ 228
Talijanska filozofija .. ...... .... .... .. .... 98
Prirodne znanosti II l Fizika II ........ 186 Kritička teorija ....................... .. ......... 230
Teorije države i prava; reformacija .. 100
Prirodne znanosti III l Biologija !.. .. 188 Socijalna filozofija ............................ 232
Prirodne znanosti IV l Biologija II .. 190 Kritički racionalizam ........................ 234
Prosvjetitelj stvo
Filozofija života ................................. 192 Antropologija; hermeneutika.. .. .... 236
Pregled............................. ...... l 02
Fenomenologija I l Husserl 1.. ......... 194 Strukturalizam ................... 238
Racionalizam I l Descartes I ........... 104
Racionalizam II l Descartes II ...... l 06 Fenomenologija II l Husserl II;
Merleau-Ponty .............................. 196 Bibliografija
Racionalizam III l Spinoza l... .. ... 108
Fenomenologija III l Scheler ........... 198 Izvori. .... .. ............. 241
Racionalizam IV l Spinoza II.... ...110
Filozofija egzistencije I l Jaspers ...... 200 Sekundarna literatura ......... 249
Racionalizam V l Leibniz I.. ............ 112
Filozofija egzistencije II l Sartre ...... 202 Ilustracije ............... 251
Racionalizam VI l Leibniz II;
Filozofija egzistencije III l Camus;
Wolff........................... .. .... 114
Marcel...................... ...204 Kazalo
Empirizam I l Hobbes..... .. ..... 116
Heidegger !........... ........ ... .... .. ....... 206 Kazalo osoba ............ .. ............ ......... 252
Empirizam II l Locke I.... .. ... 118
Heidegger II .. .. ...... .. .. .. .208 Predmetno kazalo ............................. 255
Empirizam III l Locke II.. .. .. 120
.40 Moderna logika I. ........... .. ...... .. ... 210
Empirizam IV l Berkeley ..... 122
.42
Empirizam V l Hume !.. .................. .124
Empirizam VI l Hume Il; A. Smith .. 126
Francusko prosvjetiteljstva I l Pascal;
Voltaire ........................................... 128
Francusko prosvjetiteljstva II l
Montesquieu; Vi co ........................ 130
Francusko prosvjetiteljstva III/
Rousseau ............... ....... . .. .... 132
Njemački idealizam
Pregled.................................... .. ..... 134
Kant l: Kritika čistog uma I ............. 136
Kant Il: Kritika čistog uma II ..... ..138
Kant III: Kritika čistog uma III ......... 140
Kant IV: Kritika praktičnog uma ...... 142
Kant V: Kritika rasudne snage ......... 144
Fichte 1........................... .. ........ 146
Fichte II; Schleiermacher. ..... ... ......... 148
Schelling ................................ ............ 150
Hegel 1 ........................... ... .... ....... .. ... .152
Hegel 11 ......... ..... ...... ........................ 154
Hegel III .......................................... 156
19. stoljeće
Pregled... .. ............ .. ......... ....... 158
Schopenhauer...... .. ...... 160
Kierkegaard. .. .......................... 162
Pozitivizam. .. ............ .. 164
Lijevi hegelovci .............. .. .............. .. 166
Marx I; Engels.. ...168
Predgovor

Knjiga, koja je pred vama, prikazuje povijest filozofskog mišljenja preko naj-
značajnijih predstavnika. Pri tome se čitalac upoznaje s temeljnim problemi-
ma filozofije i načinom odgovaranja na njih, njezinim metodama i pojmovi-
ma. Pregledi pred svakim poglavljem pokazuju povijesnu pozadinu na kojoj
treba promatrati misleni učinak filozofa.
Plan sustava dtv-atlasa omogućuje veliku preglednost, ali i prisiljava na jed-
noznačan izbor i periodizaciju. U ponuđenu opsegu nisu mogli svi filozofi
doći do riječi i biti prikazani u tančine. Stoga je naglasak na sažetu prikazu
bitnih misli i pojmova jednog filozofa, odnosno škole.
S pokušajem da se zorno prikažu filozofske misli u obliku slika i grafika, ve-
ćinom se moralo utirati nove putove u prikazivanju filozofije. Stranice s tabli-
cama tekstove trebaju zorno pojašnjavati, dopunjati ili sažimati. Njihov je cilj
pomoći shvaćanju i potaknuti vlastita pitanja.
Srdačno hvala Axelu WeiBu, koji je naše skice preoblikovao u slike, za prija-
teljski zajednički rad; takoder Winfriedu Grothu iz Deutscher Taschenbuch
Verlaga i njegovim suradnicima, osobito Lieselotti Biichner i Gabrieli Wurm
(registar), za brigu punu razumijevanja; kao i svima ostalima koji su savje-
tom bili uz nas.

Wiirzburg, svibanj 1991 .

Autori

Predgovor 9. izdanju

Kao već u dosadašnjim izdanjima i ovaj put smo opet aktualizirali dtv-atlas.
Nakon temeljite prerade i priširenja pri izradi 7. izdanja sad su po prvi put
prihvaćena upućivanja na elektronske medije. Ograničili smo se na one stra-
nice Interneta koje, kao prvo: obećavaju odredenu trajnost, a kao drugo: po
sadržajnim linkovima i same mogu biti daljnji putokaz.

Wiirzburg, studeni 2000. Autori

10 Uvod
Pojam "f"dozofija" potječe iz grčkoga,a
znači ljubav prema mudrosti te se, u
skladu s tim, misli na filozofa kao prija-
telja mudrosti (phil6s = prijatelj, sophia
= mudrost), koji se odlikuje težnjom za
svakim oblikom spoznaje.
Već se Platon i Aristotel pitaju koji bi na-
gon u čovjeku bio izvor filozofije. Njima
je to čudenje.
"Jer na početku kao i danas čuđenje
poticaše ljude filozofiranju.. Onaj
pak tko se pita i čudi ima osjećaj ne-
znanja ... Da bi izbjegli neznanje, ljudi
su počeli filozofirati. .. " (ARISTOTEL)
Čovjek ne prihvaća iskustveni svijet jed-
nostavno onakav kakav jest, nego se ču­
di i pita o temelju: "Zašto uopće postoji
nešto? Što djeluje iza pojavnosti? Zašto
živimo?"
A Poticaji filozofiranju Ako su tek s tim, uvijek prisutnim pita-
njima svakodnevne i neposredne po se-
bi razumljive stvari postale upitne, po-
staje očito da pri gomilanju pojedinih
spoznaja još uvijek ostaje skrivena bit i
smisao cjeline.
U snage koje potiču na filozofiranje i
trajno ga održavaju spada i dvojba. Nje -
zinoj kritici jednako su podvrgnuti izvori
naše spoznaje kao i valjanost tradicio-
nalnih vrednota i društvenih normi.
Neki su podrijetlo filozofije vidjeli i u
tome što čovjek živi svjestan svo je
smrti.
Neprestana mogućnost smrti priječi
Platon (427.~347 . pr. Kr.) Kant (1724.~1804. )
neupitno životarenje te prisiljava na
promišljanje o samom sebi i na odlu-
ku o tome što u životu treba smatrati
B Osnovna pitanja filozofije bitnim.
Patnja i smrt su granična iskustva koja
nas izbacuju iz površne sigurnosti i
potiču p itanje o ispunjenju smisla ži-
vota.
glazba Biološki je čovjek označen redukcijom
prirodnih instinkata. Odatle nastaje po-
treba da inače urođene načine ponaša-
medicina nja mora zamijeniti onima koje odredi
razum, ali s druge strane nastaje i
pravo sloboda samoodređenja.
No, tako određenu biću treba trajna re-
fleksija uma o temeljima svojega bitka i
djelovanja.
"Čovjek je biće koje uvijek više želi
prirodne znanosti nego što može, a više može nego što
treba ." (W. WICKLER)
Filozofska pitanja tiču se svakog čovje­
ka. Filozofiranje je izvorna djelatnost ko-
ja pripada samoodgovornu bitku čovje­
ka. Svaka je filozofija stoga prosvjeti-
C Pojedinačne se znanosti bave isječcima , filozofija teljstvo u smislu Kantove slavne defini-
sveukupnošću zbilje cije:
Uvod ll
"Prosvjetiteljstva je izlaz čovjeka iz
njegove samoskrivljene nezrelosti.
Nezrelost je nemoć da se služimo svo-
jim razumom bez vodstva nekoga
drugog."
Što je filozofija ne da se izreći jednim
pojmom, jer ona samu sebe određuje
svojim načinom djelovanja. Stoga dono-
simo izbor iz pokušaja opisa:
"Na iskonu filozofije stoji čovjek koji
se pokušava snaći u zagonetkama
svojega nutarnjega i vanjskog svije-
ta .. . koji se trudi iz kaleidoskopa po-
sebnosti pronaći temeljne crte zajed-
ničkoga i općega." (A. LAPPLE)
Filozofija se da odrediti kao "metodi-
čan i ustrajan pokušaj da se u svijet
donese um." (M. HORKHEIMER)
"Današnja jezična upotreba pod filo-
zofijom shvaća znanstveno bavljenje
općim pitanjima spoznaje svijeta i
pogleda na život." (W. WINDEL-
BAND)
"Biti filozof nije specifično zanimanje;
filozof nije gotovi ideal prema kojemu
bi se čovjek mogao oblikovati da bi to
i sam postao; bitak filozofa je volja za
samoostvarivanjem koja u širini filo-
zofiranja sebi stvara prostor, moguć­
nost i izraz." (K. JASPERS)
Temeljnim mozofskim pitanjima Pla-
ton označava:
istinito - dobro - lijepo.
U njima se odražava stanje cijelog bitka.
U novije doba KANT je ta pitanja ovako
formulirao:
• Što mogu znati? (metafizika)
• Što trebam činiti? (etika)
• Čemu se smijem nadati? (religija)
• Što je čovjek? (antropologija)
Pri čemu posljednje pitanje zapravo
uključuje sva ostala.
Za razliku od pojedinačnih znanosti fi-
lozofija se ne odnosi na neki ograničeni
isječak zbilje (biologija: život; kemija: sa-
stavljenost materije), nego
na cjelinu onoga što jest, ne bi li otkri-
la bit i svezu bitka te čovjeku posre-
dovala smisao i vrednote.
Drukčije nego pojedinačne znanosti ko-
je polaze od pojedinih pretpostavki iza
kojih ne mogu posegnuti dalje, filozofija
teži lišenosti pretpostavki koliko je god
to moguće. Njezin objekt i metoda nisu
unaprijed zadani nego ih ona sama uvi-
jek iznova određuje.
Proces filozofije, u kojemu čovjek posti-
že jasnoću o sebi i svojemu svijetu, ne
može se dovršiti i izvorna je zadaća sva-
kom vremenu.
12 Filozofske discipline
Već prema određenim pitanjima i
predmetnom podrućju razlikuju se sa-
mostalna podrućja (discipline) filozo-
fije.
Antropologija
Nastojanje oko spoznaje ljudske naravi
spada u temeljne filozofske probleme.
Pokušaj da se odredi ono općeljudsko
služi ljudskoj samosvijesti, tumačenju
vlastita položaja u svijetu (u usporedbi
"'
~ "'
i[ s ostalom oživljenom prirodom) te svoj
N
o
N praktićni odnos dobiva ne samo u smi-
cr= ~ slu osmišljenog samoostvarenja već i u
.l!1 "'e
>(J
oblikovanju društva dostojnog ćovjeka.
~o ~
~
a. Etika
.l!l Temeljna etićka pitanja tiću se dobra
7 slobodnih umjetnosti koje treba odrediti ljudsko držanje i dje-
gramatika aritmeti~ lovanje. Cilj etike je pokazati metodićki
retorika geometnJa zajamćen temelj pravednog, razumskog
dijalektika ~~~~::Ornija i osmišljenog djelovanja (zajedničkog)
života. Naćela i obrazloženja u etici tre-
B Podjela prema Ivanu Skotu Eriugeni baju bez pozivanja na vanjske autoritete
A Povijesna podjela prema Aristotelu
i konvencije biti spoznatljiva kao opće­
valjana i razumna, zbog čega prema va-
žećem moralu zauzimaju nadređeno,
kritičko stajalište.
Zadaća metaetike je da još jednom pre-
ispita jezične oblike i funkciju samih eti-
ćnih iskaza.
Estetika
Estetika se bavi općim određivanjem li-
jepoga u njegovim pojavnim oblicima u
umjetnostima i prirodi kao i njegovim
djelovanjem na recipijenta. Već prema
usmjerenju ona pri tome postupa ćisto
funkcionalno - opisno ili normativno -
propisno. Osim same teorije umjetnosti
raspravlja se i o pitanjima estetskih su-
dova i oblika estetskog osjećanja i do-
življavanja. U novijoj estetici postoje i
informativno-teorijski i jezićno-analitićki
pokušaji.
Metafizika i ontologija
Potjećući od ARISTOTELA, shvaćena je
kao "prva filozofija" jer pita o prvim
uzrocima i podrijetlu bića kao bića; nje-
zina su tematska podrućja:
sam bitak (ontologija), božanski bitak
(filozofska teologija), duša (psihologi-
ja) i sveza svih bića u cjelini (kozmo-
logija).
Logika
C Današnje filozofske discipline i posebne znanosti Učenje o dosljednom i sređenom mišlje-
koje s njima graniće • nju. Formalna, klasićna logika dijeli se
na elementarno ućenje (pojam, sud, za-
Filozofske discipline 13
kljućak) i učenje o metodi (postupak is-
traživanja i dokazivanja).
Moderna logistika teži krajnjoj formali-
zaciji i matematiziranju. Radi s logićkim
raćunima shvaćenima kao sustav znako-
va (simbola) s njima odgovarajućim pra-
vilima rada. Osim toga, poznaje i više
vrijednosne sustave u kojima iskazi mo-
gu pretpostaviti i više od istinitosnih vri-
jednosti "istinito/neistinito".
Teorija spoznaje i znanosti
Učenje o uvjetima, biti i granicama spo-
znaje. Pri tomu se tematizira odnos spo-
znajnog subjekta, objekta i sadržaja.
Teorija znanosti bavi se pretpostavkama
i temeljima spoznaje u pojedinačnim
znanostima. Pri tomu se razjašnjavaju
njihove metode, načela, pojmovi i ciljevi
te se podvrgavaju kritićkom ispitivanju.
Filozofija jezika
Filozofija jezika promatra nastanak, ra-
zvoj, značenje i funkciju jezika.
Danas prevladavajuća analiza jezika,
koja se nastavlja na WITTGENSTEINA,
dijeli se u dva pravca. Pravac idealnog
jezika pokušava pomoću jezićne kritike
i formalizacije stvoriti jezik visoke logi-
čke preciznosti koji bi odgovarao zah-
tjevima egzaktnih znanosti. Nasuprot to-
me u "filozofiji normalnog jezika" anali-
zira se jezik u svojoj izvornoj, svako-
dnevnoj upotrebi i značenju.
Nadalje, postoji cijeli niz predmetno po-
vezanih disciplina.
Filozofija povijesti pokušava shvatiti i
protumačiti bit, smisao i tok povijesti te
shvatiti čovjeka u njegovoj povijesnost!.
U f"dozofiji religije pita se i raspravlja
o fenomenu religije u njegovoj biti i
funkciji za ćovjeka i društvo, u danom
slučaju podvrgava se kritici.
Tumaćenje i objašnjenje prirode u cjeli-
ni tema je f"dozofije prirode, pod koju
povijesno spada i njezino prirodno-
znanstveno istraživanje.
Filozofija prava bavi se pitanjem ute-
meljenja prava, osobito postoji li neka
nadređena norma iz koje se može izve-
sti propisano pravo (npr. naravno pra-
vo).
Socijalna i politička f"dozofija razma-
tra strukturu, funkciju i smisao države i
društva. Čovjek se shvaća kao socijalno
biće , čije se samoostvarenje ispunjava u
društvu. Posebno u sadašnjosti to uklju-
ćuje i kritiku životnih uvjeta modernoga
industrijskog društva.
14 Pregled 15

Počeci filozofije u Indiji preneseni su Krista) koji samoga sebe vidi u tradiciji sta-
nam u Vedama ("Znanje"). Nije sigurno rijih predaja. Sadržaj njegova učenja je
njihovo točno datiranje, ali najstariji bi di- ponajprije konzervativna filozofija
jelovi mogli doseći unatrag i do 1500 g. morala i države.
pr. Krista. U tim opsežnim spisima sažeto Njegov najznačajniji nasljednik je MENCI-
~ je mitsko i religiozno znanje najranijeg JE (MENG TSE; .-289. pr. Krista) koji je
E J:: o"
·~ o
E
~ "'
~ ~"' /
vremena, određeno za kultnu upotrebu dogradio teorijsku podlogu konfucijaniz-
s :2 .,e"' j
o o svećenika. ma. Kao mjerodavan kanon poslije vrijede
~
:!;
U)

111 "
>() Vede se sastoje od četiri dijela: "četiri knjige'
Rgveda (hvalospjevi), "Lun yu" (Konfucijevi govori), "Menci-
Samaveda (pjesme), je", "Učenje o srednjoj mjeri" i "Uzviše-
~
"'e Yajurveda (žrtvene formule), ni nauk".
Atharvaveda (čarobne formule). Dok konfucijanizam stoji ponajprije u su-
~ Ovima se pridružuju tekstovi tumačenja: kobu posebno s taoizmom i u Kinu posli-

J:! ~
~
f
:! l,., Brahmani trebaju rastumačiti smisao i cilj
žrtve kao i ispravnu upotrebu formula.
Upanišade, filozofski najvažnije, sadržava-
je dospjelim budizmom,
neokorifucijanizam (od lL st.) postaje
prava kineska državna filozofija. Klasi-
ju osnovne teme indijske filozofije koje su čne moralno-filozofske teme sada se
poslije razrađivane: proširuju kozmologijom koja seže una-
učenje o karmi i ponovnu rađanju te trag do yin-yang škole.
·e: ideja jedinstva i jednakosti Atmana i Taoizam se temelji na "Tao-te-čingu"
~--
oE Brahmana. ("Tao Te Jing"; oko 5.- 3. st. pr. Krista),
""
o-
t.!a
Oko 500. pr. Krista počinje razdoblje kla- djelu koje se pripisuje LAO-TSEU (LAO-
OU>
sičnih ffiozofskih sistema. Za razliku CE). Ono sadrži "Učenje o ispravnom pu-
z"' od relativno zatvorenog idejnog svijeta tu i kreposti".
vedskog razdoblja, sada nastupaju različi­ Ljudski je život shvaćen položenim u
te škole i mogu se izdvojiti pojedine oso- kozmički put prirode. Jedna od temelj-
be. nih misli toga djela je učenje o djelova-
."_
m. aJ e :i Ipak, i tu ostaje sačuvana tendencija in- nju "nedje/avanjem" .
ct: !~ ·;~š~ ~
""
"' E dijskog mišljenja da osoba odstupi iza Drugi značajan predstavnik taoizma je
'"" ~1~ ~
J::
i>
"'"' """' ~i .
""E ~
E"
t2~ ""
.&l~ a.,... z~~~ (j) 1l.
:J *
·u; svojega djela te da se povijesnim poda-
cima ne daje prevelika važnost.
Filozofija ipak počinje izlaziti iz ograniče­
ČUANG-TSE (oko 4. st. pr. Krista).
Mohizam koji potječe od MO-TSEA (5.-4.
st. pr. Krista) zastupa utilitarističko stajali-
nja na krugove brahmana (svećenika) i šte orijentirano na dobrobit naroda.
prodirati u šire narodne slojeve. Općenito Usporedna struja klasičnoj filozofiji jest
se razlikuju ortodoksni sistemi, koji auto- škola Yin-Yang, povezana s knjigom "Yi
ritet Veda priznaju kao objavu, i neorto- Jing." Ona uči da sve kozmičko zbivanje
doksni sistemi koji ih odbijaju kao jedini proizlazi iz suigre prapočela Yina (žen-
autoritet. sko, mekano, tamno) i Yanga (muško,
Šest klasičnih ortodoksnih sistema jesu: tvrdo, svijetlo).
Samkhya i Yoga, Taj kozmički poredak stoji u vezi s ljud-
Nyaya i Vaišešika, skim životom, moralom i društvom.
Vedanta i Mimamsa.
U neortodoksne sisteme ubrajaju se Kulturna središta starog lstoka jesu:
budizam, džainizam i dr. • Egipat: obilježen je predodžbom života
Vrijeme od oko 1000. pos!. Krista računa poslije smrti; u njegovu bogatom svije-
se kao postklasično razdoblje. Početkom tu božanstava sadržane su forme heno-
19. st. može se govoriti o modernom peri- teizma i monoteizma.
odu koji je obilježen susretom sa zapad- • Mezopotamija: između Eufrata i Tigrisa
nim mišljenjem. nastaju velika carstva Sumera, Akada,
Ašera i Babilona, domovina velikih
Klasično je razdoblje kineske ffiozofije epova o stvaranju svijeta.
prije svega obilježeno dvjema školama: Iran: ZARATUSTRA (oko 560. pr. Kri-
konfucijanizmom i taoizmom. sta) osniva monoteističku religiju s jako
Osim toga, postoje i mnogobrojna dalj- istaknutim dualizmom.
nja strujanja od kojih prije svega treba Bliski istok je izvor triju svjetskih religi-
spomenuti mohizam, legalizam, sofi- ja: judaizma, kršćanstva i islama koji
zam i učenje o yinu i yangu. štuju jednoga svemoćnoga Boga stvoric
Konfucijanizam polazi od djelovanja telja koji se objavljuje prije svega u pro-
KONFUCIJA (KUNG FU TSE; 551.-479. pr. rocima i pismima.
16 Istočna filozofija Indija I l Upanišade; ortodoksni sistemi I
U slavnom Himnu o stvaranju u Rgvedi
nalazi se rano pjesničko svjedočanstvo o
pitanju koje je pokretalo filozofsko mišlje-
brahman nje o iskonu svega bitka: jedno kao temelj
svijeta, koje samo prethodi podjeli na bitak
i nebitak i pojavama bogova.
"Ni bitka ni nebitka ne bijaše tada, l ni
zračnog prostora ni neba nad njim. - l
izlazak u
Tko je držao svijet u okrilju; tko ga obu-
Brahmu
.......... hvaćaše? l Gdje bješe to beskrajno bez-
kar ma
" ka rm a
dno, gdje li more?
Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada,
/Ni traga ne bi danu ni noći. - l Bez da-
ška vjetra u prvobitnosti disalo je l Je-
dno, izvan čega ne bijaše ničeg." (Prijev.
sam sara
P. DEUSSEN).
........
17
U razdoblju Upanišada sad se ostvaruje pe-
simistično prevrednovanje ljudskog posto-
janja.
On se promatra u njegovoj slabosti i
prolaznosti. - Uvijek nova patnja nasta-
je u vječnoj izmjeni smrti i rođenja. - Iz-
vanjska životna dobra pokazuju se bez-
vrijednima u usporedbi s neprolaznim
Brahmanom.
Tako nastaje želja za izbavljenjem (mo-
kša) kao oslobođenjem od tijeka ponovnih
rađanja. Budući da su djela uzrok i veza
ponovnih rađanja, onda ni dobra djela ne
mogu dovesti do oslobođenja.
Stoga je ispravni put uzdržavanje od
svih djela i želja (askeza).

l .,
No, bez znanja i to ostaje neplodno .
Upanišade (oko 800.- 500. pr. Krista) ne Najviši, intuitivni uvid u bit Brahmana jest
sadrže homogeni filozofski nauk nego ta oslobilačka snaga: jer tko zna o Brahma-

~
mnoštvo nazora. Najpoznatije je i najutje-
cajnije učenje o jedinstvu Brahmana i At-
karma l karma mana.
~ 1\l., Brahman se shvaća kao u sebi mirujući
pratemelj svega bitka, kao bit svijeta što
sve prožima.
Atman znači osobu (dušu) pojedinca, u
smislu njegova izvornog bića. Atman se
tako razgraničuje od onoga što ljudima
pripada samo izvanjski i nepravo.
Presudna spoznaja do koje čovjek mora
dospjeti jest da su Atman i Brahman u biti
jedno. Postoji samo jedno, svime upravlja-
A Upanišade: karma i ponovno rođenje juće svjetsko počelo, u koje je položena
duša i sav bitak. Tako čovjek u svojoj vla-
nu, sam je Brahman.
"Brahman sam ja: tko to zna, postaje
slobodan od svih okova."
Kao što rijeka bez imena i lika nestaje u
moru, tako se mudračeva individualna eg-
zistencija rastapa u Brahmanu.
Šest ortodoksnih sistema klasičnoga razdo-
blja priznaju autoritet Veda.
Nyaya i Vaišešika stopile su se poslije u
jedan sistem.
Nyaya je ponajprije obrađivala podmčje
logike i zaključka, dok je Vaišešika za-
stupala atomističku filozofiju prirode.
Ujedinjeni sistem posebno se istica!;) izla-

•\e\ ••
stitoj nutrini može spoznati neprolaznu srž ganjem učenja o kategorijama .
bika. Sedam kategorija jesu:
• q o "Uistinu je Brahman ovaj cio svijet .. To supstancija, kvaliteta, aktivnost, odnosi
tvrdnja: na brdu je vatra \
\ \ l
\
l l
9 je moj Atman u nutarnjem srcu."
Druga važna misao je nauk o karmi i po-
zajedništva, osobitost, inherencija (od-
nos između nužno povezanih dijelova) i
l \ /
\
\ /
/fJJ\
\ l \ /
novnu rađanju:
Čovjek se na temelju svojih djela (kar-
nebitak.
Učenje o zaključku rabi petodijelni silogi-
jer je na njemu dim ma) nužno ponovno rađa u novom zam. Slika B pokazuje jedan česti školski
~ ile~ liku. primjer:

primjer: gdje je dim, tamo je i

l
' \ --~~---;:.::.
1
____ _
/
/
granica
Lanac je ponovnih rađanja vječan, jer sve
djelovanje održava tijek seljenja duša.
Pojam samsara ("tok što se vraća k izvo-
Da bi zaključak bio valjan, moraju su-
bjekt (brdo), logički razlog ili sredstvo
tvrdnje (dim) i logički zaključak ili ono
vatra, kao u kuhinji ........ r 1 / vidlj;"C"o9a-
,." \ l / ru") označuje zapletenost čovjeka u ovom što treba tvrditi (vatra) stajati u ispravnu
" \ l /
svjetskom događanju. U temelju toga leži međusobnom odnosu.

-~ Zaključak treba obuhvaćati više nego ra-

primjena: sad je na brdu dim
moralni poredak svijeta, jer dobra ili zla
djela vode do primjerena višeg ili nižeg ži- zlog, tj. vrijedi:
votnog oblika u budućem životu. Gdje je dim, tu je uvijek i vatra; ali po-
l
U pozadini toga stoji misao vječnoga svuda gdjegod je vatra, nije uvijek
zaključak:- dakle, na njemu je vatra l
l
svjetskog zakona (dharma), koji kozmi- dim.
l l čki leži u temelju svega događanja uređu­ Filozofija prirode naučava složenost svega
l l
l l jući ga, a ljudima se očituje kao mjerilo nji- materijalnoga od atoma koji se ne mogu
\ l
hova djelovanja. uništiti, ali čija se nakupina u vidljive stvari
\ / Svaki je pojedinac obvezan živjeti u može rastaviti. Po izmaku jednog razdob-
B Nyaya- Vaišešika: C Učenje o atomima skladu sa svojom dharmom tako što is- lja svijeta odjeljuju se atomske veze, dok
Učenje o zaključku punja dužnosti koje pripadaju njegovu se nakon jedne faze mirovanja ne sastave
društvenom položaju. u neki novi svijet.
18 Istočna illozofija Indija
Samkhya zastupa dua/ističku sliku svije-
ta. Dva vječna i nestvorena počela svijeta
Pra kriti su Puruša, čisti duh, i Prakriti, materija.
(pramaterija) Puruša Puruša je opremljen sviješću, ali potpu-
(pojedinaćne duše) no pasivan, tako da sam ne može pro-
izvesti ništa.
671 Dok sarnkhya izvorno prihvaća jednoga
L.JJ sveobuhvatnog Purušu, poslije se polazi
Cl
o o Jr7J
od mnoštva individualnih Puruša.
Prakriti je aktivna, djelatna snaga, ali bez
svijesti, pa stoga nije usmjeren na cilj.
Tek uzajamnim djelovanjem obaju princi-
L..!/
D pa može nastati svijet. Pri tome u Prakriti
djeluju 3 razvojne snage (gunas):
l
'"'""' "' m""'i"
svijetlo, radosno;
pokretno, strastveno;
~j"" tamno, usporavajuće.
Prije početka novoga razdoblja svijeta te
se sile nalaze u stanju mirovanja. Počet­
kom njihova kretanja nastaju 24 osnovna
elementa kao materijalni sastavni dijelovi
svijeta
(Sarnkhya među njih ubraja i razum, sa-
mosvijest i sjetilno opažanje).
Nasuprot materijalnoj Prakriti stoji Puruša
potpuno odvojen i samo promatra. Stoga
je i sveza duha i tijela u čovjeku samo pri-
vidna, što se objašnjava jednom uspored-
bom:
Kao što se od bezbojna kristala čini da
živa bića je crven ako iza njega držimo neki cr-
veni predmet, tako se čini da i na duh
A Samkhya djeluju samo osjetne stvari. Psihički do-
gađaji koji se mogu u duši iskusiti pri-
padaju u stvarnost Prakritija.
Put izbavljenja čovjeka iz kruženja po-
novnih rađanja sastoji se u spoznaji,
da njegova Purušu sve stvari u svijetu
ne mogu niti dotaknuti.
Time se gasi interes za svjetskim djelova-
njem po kojemu nastaje nova karma.
Sarnkhya tvori teorijski temelj yogi, dok je
ova praktična metoda za postizanje izbav-
ljenja. Za razliku od Sarnkhye, yoga ipak
pretpostavlja jednoga najvišeg osobnog
Boga.
U temelju yoge stoji misao da čovjek po
koncentraciji, meditaciji i askezi može do-
spjeti do smirenja duha, višeg uvida i ko-
načno oslobođenja od materijalne Prakri-
ti. Klasični sistem obuhvaća 8 stupnjeva
od kojih prvih 5 ističu vježbe tijela, dok je
težina ostala 3 u duhovnom uvidu:
l. suzdržljivost (obdržavanje moralnih
zapovijedi),
2. stega (propisi očišćenja, askeza, stu-
dij),
B Šankara: monizam
3. ispravno tjelesno držanje,
4. kontrola disanja,
n l Upanišade; ortodoksni sistemi n 19
5. povlačenje osjetila s izvanjskih obje-
kata,
6. usredotočenje misli na neku određe­
nu točku ,
7. meditacija,
8. utonuće (sjedinjenje duha s božan-
skim, dokidanje individualne egzisten-
cije).
Vedantom (ispunjenje Veda) su se prvot-
no nazivale Upanišade, a poslije se pojam
upotrebljava za označivanje onih sistema
učenja koji se temelje na tumačenju Veda.
Uz Upanišade Bbagavadgita je jedna od
najvažnijih knjiga Vedante.
Najznačajniji predstavnik je ŠANKARA
(oko 800. pos!. Krista), koji naučava stro-
gi monizam. Postoji samo jedno kozmi-
čko prapočela, koje se u Svemu shvaća
kao Brahman, a u pojedinačnoj Osobi
kao Atman (usp. str. 17).
Njihov međusobni odnos da se opisati
kao onaj beskonačnog prostora prema
prostoru u pojedinačnim posudama.
Isti je to prostor, samo ograničen.
Istina je stoga "nedvojnost" (advaita), dok
je mnoštvo stvari samo iluzija (maya).
Mnoštvo empirijskih pojava nastaje ne-
znanjem iz obmane.
Izbavljenje od kruženja novih rađanja
postiže se najvišim znanjem o jedinstvu
Atmana i Brahmana.
No, u Vedama ima i mjesta koja zastupa-
ju pluralistički pokušaj i prihvaćaju mno-
štvo pojedinačnih bića. SANKARA to in-
terpretira tako da osim najvišeg uvida po-
stoji i niži stupanj znanja koji je prilago-
đen sposobnosti shvaćanja većine ljudi.
Na tom stupnju govori se o mnogim
pojedinačnim dušama i Božanstvu ra-
zličitom od njih, koje se štuje u različi­
tim oblicima.
Cijeli niz kasnijih mislilaca modificira
ŠANKARIN strogi monizam.
Tako RAMANUDŽA naučava egzisten-
ciju jednoga osobnog Boga čiji su atri-
buti svijet i pojedinačne duše. One pak
i nakon ulaza u Sve-jedinstvo zadržava-
ju svoju individualnost.
MADHVA naučava pluralizam prema
kojemu su Bog, duše i svijet potpuno
različiti.
Mimamsa se bavi pravilima ispravnog tu-
mačenja Veda. One joj vrijede za vječni i
nestvoreni autoritet. Da bi se ispitalo zna-
čenje nekog teksta, prolazi se 5 odredenih
faza.
U skladu sa svojim predmetom Mimamsa
se prije svega bavi temama iz hermeneu-
tike i filozofije jezika.
20 Istočna itlozofija
Učenje džainizma osnovao je MAHAVI-
RA (oko 500. pr. Krista). On, kao i budi-
zam, pripada sistemima koji nisu izgrađe­
ni na autoritetu Veda.
Temeljni sastavni dijelovi svijeta su po-
jedinačne duše, koje su po naravi
sposobne za savršenstvo, i neživo (to-
me pripadaju prostor, eter i materija).
Duše ne mogu ispuniti svoju naravnu
sposobnost za sveznanjem i blaženstvom
jer su prožete materijalnim. Na temelju
svoje djelatnosti naime, one uvlače u se-
be čestice materije, pa time i karma -
materiju koja se zbog strasti utvrđuje i
uvjetuje zarobljenost u kruženje novih ra-
đanja.
Cilj spasenja je oslobođenje duše i us-
pon do mjesta onih koji su savršeni.
Da bi dospjela tamo, duša se mora oslo-
boditi karme, tako što kreposnim živo-
tom odbija njezino daljnje prodiranje, a
postojeću karmu konačno izbaci aske-
zom.
Budizam polazi od djelovanja i učenja
SIDDHARTE GAUTAME (oko 560.-480.
pr. Krista), koji se nakon jednog prosvje-
• uzroci patnje
tljenja sam nazvao BUDA. Budizam spa-
da u ateističke religije jer ne poznaje vječ­
uzroćna povezanost noga Boga.
života Za budizam ne postoji trajni bitak, nego je
sve shvaćeno u nastajanju i propadanju.
A Budizam: "kolo života" Stoga BUDA odbacuje i pojam vlastite
osobe (duše), jer nema trajne supstan-
cije.
Posljednji elementi koji leže u temelju
zbivanja u svijetu također nisu ni materi-
jalne ni duhovne supstancije nego nestal-
životni čimbenici sve su razlike
na svojstva i stanja. Postoji 5 grupa tih ži-
{dharme) jesu: prividna
votnih čimbenika (dharme):
tjelesno, osjeti, razlikovanja, pokreta-
čke sile, čini svijesti.
niti- biće
Od njih su složene sve zamjetljive pojave
(kamenje, životinje, ljudi). U temelju nji-
niti - nebiće
niti - ne samo biće
D
praznina
navezanost na sam-
saru je obmana
hove pojave i nestanka je jedna uzročna
ovisnost.
BUDA zastupa učenje o ponovnu rada-
nju i karmičku naplatu djela. Budući da
nego i nebiće nema neke duhovne supstancije koja bi
dalje ostala, novo živo biće koje nastaje iz
nirvana djela nekog prijašnjega nije tjelesno-du-
niti - niti biće hovno identično s ovim. Štoviše, samo
niti nebiće uzročni lanac dijela preživljava smrt i vo-
samsara
di do nekoga novog života.
Ovaj sklop objašnjava nauk o uzročnoj
svezi (prema H. GLASENAPPU):
Iz l. neznanja nastaju 2. pokretačke si-
B Nagarjuna: nauk o praznini le što oblikuju karmu, iz njih 3. svijest,
a iz toga 4. ime i tjelesni lik (individu-
um); tako nastaju 5. osjeti, a time 6.
Indija m l Džainizam; budizam 21
dodir (sjetilno opažanje) s vanjskim
svijetom, iz 7. osjećaja nastaje 8. žeđa
(čežnja), a s njom 9. privrženost živo-
tu, iz čega nastaje 10. karmičko biva-
nje, time ll. novo rođenje te 12. starost
i smrt.
To kruženje može se prekinuti samo ako
se unište neznanje i zlo koje iz njega slije-
di. Sadržaj znanja koje oslobađa jesu "4
plemenite istine":
Sav je život pun bola.
Uzrok bola jest žeđ za životom.
Oslobođenje od bola je utrnuće te
žeđi.
Dokidanju . žeđi za životom vodi "ple-
meniti osmeročlani put".
Osmeročlani put sadrži BUDINE etičke
zapovijedi:
Ispravan nazor, ispravna namjera, is-
pravan govor, ispravno djelovanje, is-
pravan način života, ispravan napor, is-
pravna pažnja, ispravna meditativna
sabranost.
Tko spozna plemenite istine i stupi na
osmeročlani put, dospijeva do oslobođe­
nja.
Cilj je ulazak u nirvanu (nestanak). Ti-
me se misli na stanje potpunog utrnu-
ća nagona za životom i prestanka no-
vih rađanja.
Već za vrijeme života prosvijetljeni se
može osloboditi od svih požuda, pa na-
kon smrti ide u potpunu nirvanu.
Nakon BUDINE smrti njegov se nauk
dalje razvijao u različitim pravcima.
Skala Hinayana ("Mala kola") pred-
stavlja monaški budizam koji teži za
putem spasenja malog broja izabranih.
Mabayana ("Velika kola'' ) okreće se
naprotiv širokim slojevima. Štovanje
BUDE preuzima teističke crte, pojedi-·
nac se na putu spasenja može osigurati
pomoću bodhisattva. To su prosvije-
tljeni, koji se zbog ljubavi prema ljudi-
ma odriču ulaska u nirvanu.
Značajno je tzv. "srednje učenje" NAGAR-
JUNE (2. st. pos!. Krista). Bitno je samo
ono što egzistira po sebi neovisno. Budu-
ći da su svi životni čimbenici ovisni jedni
o drugima, u sebi su bez određenja, tj.
prazni. Tako je i sveukupnost svijeta pra-
zna, a
ispraznost se pokazuje kao jedino po-
čelo, s onu stranu bitka i nebitka.
Različitost je uistinu samo obmana. Stoga
ne postoji razlika između Samsare (tijek
nastajanja) i Nirvane. Spoznaja koja oslo-
bađa jest:
mi smo u Nirvani, ispraznost je jedina
zbilja.
22 Istočna filozofija Kina l Konfucijanizam; škola Yin-Yang 23

Konfucijanizam polazi od učenja KON- zakoni, čije izvršavanje treba jamčiti

FUCIJA (551.-479. pr. Krista), koji sebe
shvaća u tradiciji drevnoga mišljenja, ko-
vladar jemu on želi priskrbiti priznanje. Sam nije
ostavio ništa napisano. Njegova su učenja
poslije sabrana u knjigu "Lun yD".
Njegovo mišljenje cilja na konkretan ljud-
strogi sistem kazne i nagrade.
Političko-moćni program legalista suho-
parno je pragmatičan i protutradiciona-
lan.
Od ll. st. neokonfucijanizam postaje

l uzor u
mortosti \
ski život i praktične stvari, pri čemu za-
stupa tradicionalnu filozofiju morala i dr-
žave. Temeljne kreposti jesu:
čovječnost, čestitost, pristojnost, mu-
prevladavajuća filozofija u Kini.
CHU HSI (1130.-1200.) zastupa dualisti-
čko stajalište. Dva temeljna počela su
univerzalno počelo forme Li (svjetski
državni poredak drost i lojalnost. um) i materijalno počelo djelovanja
Č'i.

A Konfucijevski nauk o državi
!~
One se ostvaruju u temeljnim odnosima:
vladar i podanik, otac i sin, mlađi i
stariji brat, muž i žena, prijatelj i prija-
telj.
Stabilnost države temelji se na moralu
pojedinaca i na središnjoj ulozi obitelji.
kazna i plaća Pravi vladar svojim moralnim ugledom
upravlja narodom. Jedno mjesto u "Uzvi-
provedba l
' moći lprema zakonima šenom nauku" sažeto prikazuje moralnu
povezanost između cjeline i njezinih čla­
' • l nova:
"Ako netko želi upravljati svojom ze-
vladar mljom, najprije mora urediti svoju obi-
telj. Tko želi urediti svoju obitelj, prvo
treba izgraditi svoj osobni karakter.
Tko želi izgraditi svoj karakter, mora
B Usporedba s legalistima najprije imati ispravno srce. Tko želi
imati ispravno srce, mora iskreno misli-
ti. Tko želi iskreno misliti, mora prvo
Ta, u prirodi mjerodavna počela, određu­
ju i ljude:
Li kao bit identična u svim ljudima,
Č'i kao individualna određenost.
Čak i ćudoredna ljudska narav ima svoj
uzor u univerzalnoj formi, tako da Li
vrši službu i u smislu norme ponašanja.
Nasuprot tome, WANG YANG-MING
(1472.-1528.) zastupa monističko staja-
lište, koje um smatra jedinim svjetskim
principom, na kojemu sudjeluje ljudski
duh.
Čovjek po naravi ima sposobnost spo-
znaje svih stvari u sebi.
Kad nadvlada svoje sebične strasti, posta-
je sposobnim ujediniti se sa svjetskim
umom. Stoga postoji uska povezanost iz-
među moralnog djelovanja i spoznaje.

prapoćetak O dospjeti do uvida."

Ispravnom mišljenju služi konfucijevski
program razjašnjavanja i sređivanja poj-
mova.
Učenje o Yinu i Yangu dovodi se u sve-
zu s "Knjigom promjena" ("Yi King"). Ona
sadrži spekulacije o brojevima koje po je-

~
Ideal je izgrađeni plemeniti čovjek, dnom zajedničkom uzorku reda trebaju
mudrac. Stoga se daje posebno znače­ dovesti u sklad kozmički tijek prirode s
nebo jezero
(moć) (ugoda) Yang Yi n nje odgoju, koji obuhvaća duh i srce. ljudskim životom. Temelj za to su
(kretanje) (mirovanje) MENCIJE (371.-289. pr. Krista) drži da su 8 triagrama što se sastoje od nepreki-
ljudi po naravi dobri. Temelji svih krepo- nutih i isprekidanih crta, koje simboli-
sti ziraju prirodne sile i svojstva (sl. C).
čovjeku su dakle urođeni, a on ih sa- Njihova kombinacija od 64 (8x8) heksa-
vatra
(sjaj)
grom
(kretanje) \l mo mora čuvati i razvijati.
Za stanje države u cjelini presudna je mo-
ralna kvaliteta vladara. Dobra vladara lju-
grama treba sve kozmičke sile dovesti u
zajednički sistem reda.
Dva prapočela su
vatra voda
di slijede sami po sebi. Njegov vrhovni Yang (muški, tvrd, svijetao, aktivan) i
cilj mora biti dobrobit i moral naroda. Yin (ženski, mekan, taman, pasivan).
Naprotiv, HSUN TSE (oko 313.-238. pr. Iz njihova međudjelovanja objašnjava se
vjetar voda Krista) vjeruje da je čovjek po naravi zao nastanak i promjena svih stvari i događa­
(prodiranje) (opasnost)
te se ja.
samo odgojem i kulturom može muko- Neokonfucijanizam i taoizam koriste se
trpno poboljšati. učenjem o yinu i yangu za oblikovanje
drvo metal svoje kozmologije. Konfucijanski filozof
zemlja Stajalište oprečna konfucijanskom učenju CHOU DUN-YI (1017.-73.)
brdo
o državi građenoj na moralu zauzima u jednom dijagramu uspoređuje djelo-
(mir) (predanost)
\l
stvaranje svih stvari
grupa legalista. Njihov je cilj moćna i
složna država. Njezini oslonci su snaga
vanje kozmičkih sila (slika D).
Najviši od svih (Tai Chi) kretanjem proi-
vladareve kuće, vojske i poljoprivrede. zvodi silu Yang, koju slijedi spokoj i time
C Yi King: 8 praznakova D Chou Dun-Yi: kozmičke sile Temelj čine jednoznačni, za sve obvezu- sila Yin. Iz suigre Yina i Yanga nastaje 5
jući elemenata, a iz njih sve postojeće.
24 Istočna itlozofija
Klasični tekst taoizma je ,.Tao te čing"
(,.Tao Te King"), što se pripisuje LAO
CEU (LAO TSE). Povijesnost LAO CEA
slaba lažno ipak nije sigurna.
/ ' '\ iiada mišljenje Knjiga govori o ,.Putu (Tao) i kreposti",
pri čemu se posebno radi o odnosu Tao
tao prema ljudskom životu, osobito vladare-
vu. Što je Tao, ne da se prikladno iskaza-
ti u jeziku. On je bezimen, jer sva imena
mir dobra označuju nešto određeno, Tao je pak
vlada onostran svim ·razlikovanjima, počelo ko-
je svime vlada, ,.put prirode i (osobnog)
života."
"Čovjek se ravna prema zemlji, zemlja
"ne-djelovanje"
rat se ravna prema nebu, nebo se ravna
prema Tao, a Tao svoje pravilo sadrži
sam u sebi."
moral
Pravi put mudraca i mudrih vladara stoga
je u prepuštanju vodstva Taou tako što
put se iznutra oslobađa od svih sebičnih dje-
kozmosa lovanja.
Mudrac djeluje "nedjelovanjem."
To ne znači "ne činiti ništa", nego izo-
stavljanie svih nepotrebnih zahvata u zbi-
vanje. Sto čovjek manje sam pokušava
moralni propisi planirati, to stvari više slijede Tao.
"Tao je vječno ne-djelovanje, a da ipak
ništa ne ostaje neučinjeno . "
A Tao Ne treba, doduše, odbaciti državu i pore-
dak vlasti, ali ih treba ograničiti na naj-
manju moguću mjeru.
Što ima više zakona i propisa, to je
više i prijestupnika.
Što vladar manje vlada, to će njegova
zemlja biti bolja.
Mnogobrojni moralni propisi znak su da
je prava krepost izgubljena. Tko živi pre-
l veliko 1-..... ma kreposti, ne treba o tome promišljati
niti treba kakvih pravila kojih bi se imao
l maleno l";r držati. Mudrac živi u jednostavnosti i dje-
luje svojom prividnom nemoći. Stoga ga
se često uspoređuje s vodom:
ona je svim živim bićima od koristi i
premda je meka, ipak joj ništa tvrdoga
ne može naškoditi.
Drugi značajni taoist, ČUANG TSE (4. st.
pr. Krista), dijeli to omalovažavanje mi-
nucioznoga konfucijanskog moralnog
učenja , koje mu je izraz gubitka izvorne
kreposne jednostavnosti. ČUANG TSE
pokušava poljuljati krive sigurnosti u
ljudskim poimanjima, time što ukazuje
na relativnost iskustva i mjerila vrijedno-
sti. Slavni primjer je "leptirov san":
Jednom sanjaše Čuang Tsou da je lep-
tir, lepršajući leptir; osjećao se slobod-
B2 relativnost naziva nim i ništa nije znao o Čuang Tsou. Iz-
B Relativnost spoznaje nenada se probudi i ponovno bijaše
Čuang Tsou. Sada više ne zna je li Ču­
ang Tsou sanjao da je leptir, ili je !ep-
Kina II l Taoizam; mohizam 25
tir sanjao da je Čuang Tsou. Ali sigur-
no postoji razlika između Čuang Tso-
ua i leptira. Tako je i s promjenama
stvari."
ČUANG TSE pokazuje granice jezika:
Tao se opisuje samo u paradoksima, for-
mulacijama koje same sebe opozivaju.
Opažanje Taoa moguće je samo misti-
čnim putem, koji je opisan pomoću sli-
ka. Duh mora pronaći spokoj, kao što
tek mirna voda postaje bistrom. On mora
napustiti svoj otpor tako da ga nosi Tao,
kao list na vjetru.
Za MO TSEA (5.-4. st. pr. Krista) uzrok
svega zla u svijetu jest nedostatak opće­
ga čovjekoljublja. Kad bi vladala sveo-
buhvatna ljubav, mir i blagostanje bili bi
sigurne posljedice (mohizam).
Dobrobit naroda najviše je načelo poli-
tičkog djelovanja.
Sve što tomu ne pomaže Mo Tse odbacu-
je. Tako rat, ali i raskoš i veliki dio kultu-
re, jer se za njihovo održavanje iskorišta-
va narod.
Da bi se dospjelo do sigurne teorije, mo-
ra se slijediti jedna određena metoda ko-
ja ima tri gledišta:
usporedba s nazorima prijašnjih misli-
laca;
provjera pomoću usklađivanja s isku-
stvenim činjenicama;
osvjedočenje u društvenoj praksi.
Pod gornjim pojmom sofista sažet je ci-
jeli niz mislilaca, o kojima se nešto zna
uglavnom samo iz izvještaja drugih filo-
zofa. Njihovo umijeće argumentiranja
prisiljavalo je zastupnike drugih škola da
preciziraju svoje vlastite teorije. Sačuvani
fragmenti pokazuju da su se bavili pro-
blemima filozofije jezika i logičkih para-
doksa. Ponajčešće je sačuvan samo za-
ključak čiji je smisao i način argumenta-
cije moguće samo nagađati. Dva primje-
ra:
"Neki bijeli pas je crn."
Jedan komentar ovako interpretira tu re-
čenicu : ako neki pas ima slijepe oči, zo-
vemo ga slijepim psom. Ali kad ima veli-
ke oči, ne zovemo ga velikim psom. Za-
što se ne bi smjelo nekoga bijelog psa,
koji ima crne oči, zvati crnim psom.
"Leteća strijela niti se kreće niti stoji."
To podsjeća na paradokse Grka ZENO-
NA (usp. str. 33) i moglo bi se ovako in-
terpretirati: u svakom pojedinom trenut-
ku za sebe strijela stoji mirno, dakle mi-
ruje. A ipak ona stiže na cilj, pa se dakle
kreće.
26 Istočna filozofija
Egipat se ubraja u najstarije visoke kulture
That na zemlji:
Staro (2900.-2040. pr. Krista), Srednje
(2040.- 1537.) i Novo kraljevstvo 0536.-
- 715.), ukljućujući dva međurazdoblja.
Tome se još pribraja kasno razdoblje (do
332.) (vidi sl. str.14).
Egipatska religija obuhvaća mnoštvo bo-
gova, što se djelomično može pripisati na-
stanku zemlje ujedinjenjem različitih ple-
mena. Posebnu ulogu igraju božanstva
sunca. Tijekom povijesti svijet egipatskih
bogova doživljava mnoge preinake i kom-
binacije.
bog sunca, bog bog bog plodnost i red mudrost
Bog sunca Ra spaja se u Novom kraljev-
ljubav i
vladar svijeta stvoritelj mrtvih rukotvoraca onostranost radost stvu s bogom stvoriteljem Amonom u
Amon-Ra (vladari nose naslov "Sin boga
Ra"). Poslije ga zamjenjuje Oziris kao
A Važni bogovi Egipćana bog kraljevstva.
Maat simbolizira kozmički i etički svjetski
poredak. U kasnijem razdoblju "ma' at" stoji
i za istinu ili iskrenu samospoznaju. Njegov
otac Ptah zaštitnik je umjetnika i obrtnika.
Hathor je božica ljubavi i radosti.
Oko 1360. pokušava "otpadnički kralj"
AHENATEN (EHNATON) provesti pravi
monoteizam. Njegova reforma nije imala
za cilj štovanje jednoga pra-boga (kao npr.
Amon) pored ostalih. Obožavanje treba
pripadati isključivo Atonu (sunčeva ploča).
U njegovu "Himnu sunca" stoji:
"Kako su pak brojna tvoja djela, skrive-
na licu čovječjem , ti jedini bože, osim
kojega nema nijednoga ... Svakoga čo­
mrtvac That bilježi Anubis važe srce mrtvaca Oziris kao sudac vjeka postavljaš na njegovo mjesto, bri-
rezultat ma'atom neš se za njegove potrebe tako da svat-
ko ima svoje jelo; proračunano je njego-
B Egipatsko suđenje mrtvih vo životno vrijeme."
Oziris, izvorno bog plodnosti, mitom je po-
stao povezan s kraljevstvom mrtvih:
njegova ga je žena-sestra !zida nanovo
probudila na život.
Jako naglašavanje života u onostranosti
glavno je obilježje egipatske religije. "Knjiga
mrtvih" opisuje dolazak mrtvaca u "zapad-
no kraljevstvo" kao sudsku raspravu (sl. B):
Oziris vrši službu suca, bog mrtvih Anu-
bis po pravednosti važe srce čovjeka .
Thoth, bog mjeseca, ali i mudrosti, bilje-
ži rezultat.
Mrtvac mora položiti "ispovijed" u kojoj
opravdava svoja zemaljska djela.
Čuvanju dušine životne snage (ka) služi
održavanje tijela balzamiranjem. Duhovna
duša (ba) dobrih ujedinjuje se nakon smrti
s Ozirisom.
C Iran: Zarathustrina slika svijeta
Egipatsko mudrosno pjesništvo među
ostalima prenose ANI i AMENOPE (oko
Stari Istok 27
900.). Srodno je biblijskim zbirkama pou-
čnih izreka (npr. "Knjiga izreka"). U njima
su sadržana opažanja o ljudskom životu i
savjeti za vođenje života.
"Bolji je kruh kad je srce sretno, nego
bogatstvo s brigom. Vatreni je kao
drvo koje završi za ogrjev, dok je skro-
mni kao drvo koje u vrtu svoj plod do-
nosi. "
U Iranu je ZARATHUSTRA (grč . ZOROA-
STER) utemeljio monoteističku religiju
Ahura Mazde ("svemudri gospodin"). Pre-
ma perzijskoj predaji ZARATHUSTRlN na-
stup treba datirati oko 560. pr. Krista.
Ta se religija katkada naziva mazdai-
zam, njezini pristaše zoroastrinci i (od
nastanka islama) Parsi.
Abura Mazda je mudri bog stvoritelj. Nje-
govi su pratioci "besmrtni svett' (Ameša
Spenta), uosobljeni prikazi božanske biti.
Oni su
pravi poredak, dobra misao (vohu ma-
no), vladarska moć, "armaiti", tj. odanost
boga ljudima, punina i besmrtnost.
ZARATHUSTRA opisuje svijet kao bojište
dvaju počela:
nasuprot svetom duhu kao posredniku
između Mazde i njegova stvorenja stoji
zao duh.
Svjetskim procesom provlači se dualizam
između njih dvojice:
"l u početku bijahu ta dva duha, blizan-
ci, što su svojim vlastitim riječima imeno-
vali dobro i loše u misli, govoru i djelo-
vanju. Prema njima su se pravilno opre-
dijelili oni čija su djela dobra."
Sile zla u borbi su laži, zlomisli i nasilja. I
stari su bogovi (daevas) demoni zla, koji
žele ljude odvratiti od mudrosti i zakona
(aša).
Prema kasnijem učenju cijela borba traje
4 razdoblja po 3000 godina.
ČOvjek po ZARATHUSTRl ima jedan "koš-
čat", tj. tjelesni, i jedan duhovni život. On
stoji pred izborom između dobra i zla. Pra-
vim izborom može pomoći dobru u kona-
čnoj borbi.
Na kraju dolazi uspostava kraljevstva
Abura Mazde.
Na posljednjoj prekretnici stvaranja održa-
va se sud svijeta. Tada će se svaki pojedi-
nac pozvati na račun o svojemu mišljenju i
djelovanju.
Oni koji su izabrali zlo, biti će teško ka-
žnjeni. Dobri će biti nagrađeni spasom i
besmrtnošću .
Veličanstveno opisano kraljevstvo Ahura
Mazde dovršava se u pravom poretku i naj-
boljem mišljenju.

28 Antika
Nastanak
Kolijevka zapadne filozofije nalazi se u
grčkim kolonijama na obalama Sredo-
zemnog mora, u jonskoj Maloj Aziji i u
Donjoj Italiji. Živahna trgovina s tada po-
znatim svijetom, koja je tu vladala, gr-
čkim kolonijalnim gradovima ne donosi
samo blagostanje nego im posreduje i
spoznaje drugih naroda:
matematiku, astronomiju, zemljopis,
kalendar, novčarstvo, papir.
Razračunavanje s tuđim kulturama izisku-
je i proširuje duhovni horizont.
Oznaka tog vremena jest početak prijela-
za od vladavine plemstva na dmge poli-
tičke oblike (tiranija, demokracija) i s ti-
me povezane pojave unutarnjih kriza. U
tom vremenu nastaje preokret ko ji se oz-
načuje krilaticom: "od mita prema logo-
su" (W. NESTLE). Umjesto objašnjenja
pomoću antropomorfnih bogova, od sa-
da se
traži prirodne, racionalne principe koji
bi mogli objasniti poredak svijeta i po-
ložaj čovj eka .
No, taj se prijelaz ipak ne ostvamje od-
jednom, tako da se mitsko mišljenje , oso-
~
g, bito kod predsokratika ali i kod Platona,
pojavljuje na mnogim mjestima.
v ~
9 ~
-~ Najvažnije osobine antičke filozofije jesu:
ll ll
• • llm
ll ------
~ - ---
..!:! ]
- --
§~ ---- -- -~
~-
• Pitanje počela (arche) i pra-zakona (16-
gos) svijeta te s tim povezano traženje
temelja jedinstva.
• Teme povezane s pojmom Aletheia
o. Sl (otkrivenost): bitak, istina, prava spo-
znaja.
• Bavljenje čovjekovom naravi i njego-
e
o: vim moralnim određenjem: stanje du-
še, dobro (agath6n) i krepost (arete). U
individualnoj etici problem postizanja
eudaimonije (blaženstva).
Podjela razdoblja
Predsokratika: obuhvaća miletsku filozo-
fiju prirode, pitagorejsku školu, Eleaćane,
Heraklita, mlađe filozofe prirode i atom-
iste .
I sofisti se, po pravilu, pribrajaju predso-
kratici. No, njihov se interes tiče čovjeka
i dmštva.
Razdoblje sofista, koji mitske modele
dodatno oslobađaju začara nosti i do-
vode u pitanje naslijeđene moralne
"'
.;,:
>U predodžbe, označuje se i kao grčko
·-=<::: prosvjetiteljstvo.
-o"'
Klasično razdoblje: određeno je SO-
I1J KRATOM, PLATONOM i ARISTOTELOM,
oo koji stoje u određenom odnosu učitelj­
2: učenik.
~-----------------------L--------------------~----__J~
Pregled 29
Središte filozofije postaje Atena.
SOKRAT, čiji početak treba gledati na
pozadini sofistike, vrijedi za utemeljite-
lja samostalne etike te na njezina osnov-
na pitanja potpuno u sredotočuje svoje
mišljenje. On je, kao što kaže CICE-
RON,
"spustio filozofiju s neba na zemlju."
PLATON opet prihvaća SOKRATOVO i
predsokratičko postavljanje problema da
bi ih razriješio u okvirima metafizičke
koncepcije njegova učenja o idejama i
duši.
ARISTOTEL može sloviti za utemeljite lja
sistematski izgrađene i znanstveno ute-
meljene filozofije koja nastoji obuhvatiti
sva podmčja ljudskog iskustva.
Helenistička filozofija: Na povijesno
društvenom, revolucionarnom du (uspon
i pad Aleksandrova carstva; rimska svjet-
ska vladavina) nastaju dva najznačaj nija
učenja helenizma:
stoičko i epikurejsko, oba obilježena
pomakom prema etici.
Povijest Stoe da se podijeliti u 3 razdob-
lja:
Stara Stoa razvija i dovršava stoički sis-
tem. Među njezinim članovima posebno
treba spomenuti osnivača ZENONA iz KI-
TrONA i HRIZIPA.
Srednje razdoblje obilježeno je PANETE-
JOM po kojemu je grčka filozofija prodr-
la u Rim i POSEJDONOM koji su nastojali
ublažiti etički rigorizam stare Stoe .
Konačno mlade, rimsko doba u koje bro-
jimo SENEKU, EPIKTETA i cara MARKA
AURELIJA.
Osnivač dmge škole je EPIKUR, čije misli
pronalazimo u djelima rimskih pjesnika
LUKRECI]A i HORACIJA.
Daljnji pokreti su skepsa, koja filozofsko
učenje podlaže radikalnoj sumnji, pri če­
mu treba spomenuti PIRONA IZ ELIDE, i
eklekticizam koji opravdava stapanje fi-
lozofskih učenja (npr. CICERON).
Utjecajne škole su Akademija, koju je
utemeljio PLATON i Aristotelova peripa-
tetička škola.
S neoplatonizmom antička filozofija još
jednom dosiže vrhunac kod PLOTINA.
BOECIJE konačno pregledava a nti čku
tradiciju i predaje ju srednjemu vijeku.
Kršćanska filozofija (AUGUSTIN i patristi-
ka) oblikovana već u kasnoj antici uobi-
čajeno se stavlja u srednji vijek.
Grci su neopozivo obilježili zapadno mi-
šljenje. Razvoj duhovne povijesti odraža-
va njihov način postavljanja problema i
njihove modele mišljenja.
30 Antika
Mlletski filozofi prirode
Prve filozofske teorije nošene su idejom
da postoji jedan, svim bićima zajedni-
čki, pratemelj (arche), koji kao jedin-
stvena pratvar leži u temelju mnoštva
stvari i djeluje kao uzrok iskustvenih
promjena.
Za prvog filozofa slovi Tales iz Mileta
(oko 624.-546. pr. Krista) kojemu je ta
pratvar voda.
Sve bi se sastojalo od vode i bilo bi, jer
je arche promatrano kao oživljeno i sa-
mo-pokrenuto, i samo-oživljeno (tzv.
oooo
bilozoizam).
Povrh toga TALES je djelovao u matemati-
ci (TALESOV poučak) i astronomiji (una-
prijed je izračunao pomrčinu sunca 585.
pr. Krista).
Njegov učenik Anaksimandar (oko
611.-546. pr. Krista) prapočela određuje
apstraktno kao apeiron, tj. beskonačno,
neograničeno i neodređeno. Iz njega kao
~~,].vi~l~d ~J
suprotnosti proizlaze stvari u svijetu i opet
1 2 4 6 8 10 se u nj vraćaju:
1 1 1 1 1 1 "Iskon stvari je apeiron. Ono iz čega
one nastaju, u tome prema nužnosti bi-
va i njihova propast."
Kod Anaksimena (oko 585.- 525. pr. Kri-
A Anaksimen B Pitagora sta) arche je opet materijalno određeno,
jer on smatra da je ono zrak.
o
o Zgušnjava li se zrak, nastaje hladno
o stajalište da odvirci iz stvari prodiru u
o
(npr. voda, zemlja, kamen),. razrjeđuje
o o li se, nastaje toplo (npr. vatra).
2 o Time kvalitativna određenja svodi na kvan-
titativne promjene. I ljudi sudjeluju na tom
o o
početu, jer se duša sastoji od zraka.
o Pitagorejci
o Učenje škole koju je osnovao PITAGORA
o (oko 570.-500. pr. Krista), čiji su članovi
živjeli u zajednicama sličnim samostanu u
o
Krotonu (južna Italija), bavi se značenjem
o
broja.
o
Zacijelo polazeći od otkrića da se inter-
o o vali tonske ljestvice daju svesti na racio-
4 o
3 nalne brojevne odnose titrajućih žica,
pitagorejci su razvili misao da se bit
sveukupne zbilje sastoji u brojevima.
Oni stvaraju poredak svemira ako određu­
ju i ograničavaju ono neodređeno (apei-
mržnja+ljubav
DD
mržnja
o
o
o
o
o
ron). Stvari su odrazi brojeva. Forma nji-
hove biti njihov je matematički oblik.
Među brojevnim nizovima postoje razlike:
tako Jedan stoji iznad brojeva i vrijedi kao
njihov izvor.
Neravno se promatra kao ograničeno i sa-
o o o
vršeno, a ravno kao neograničeno i nesa-
C Empedoklo D Leukip i Demokrit vršeno.
Teorije brojeva pitagorejci su oblikovali u
različitim područjima:
Predsokratika I 31
U matematici se trude oko sistema i
postavljanja aksioma. "Pitagorin pou-
čak" vodi otkriću iracionalnih brojevnih
odnosa.
Razvijaju sliku svemira prema kojoj se
zvijezde u određenim intervalima kru-
žno kreću oko nekoga čvrstog središta.
I u etici je presudna misao harmonije,
pri čemu su pitagorejci očito otišli čak
toliko daleko da su kreposti identifici-
rali s određenim brojevima.
Unatoč znanstvenim napredovanjima u
matematici i teoriji glazbe, u pitagorejskoj
školi ipak prevladava religiozno-mistična
karakteristika. To se osobito pokazuje u
naučavanju o seljenju dida, s idejom o
rastavljanju duše od tijela:
duša predstavlja pravu bit čovjeka , koja
se tjelesnošću treba osloboditi od one-
čišćenja.
Empedoklo (oko 492.-432. pr. Krista)
pretpostavlja četiri elementa što se kre-
ću snagom ljubavi i mržnje:
voda, zemlja, vatra i zrak.
U apsolutnoj ljubavi oni čine homogeno
jedinstvo, dok ih mržnja rastavlja. Ako
obje sile djeluju suprotstavljene jedna dru-
goj, miješanjem elemenata nastaju kon-
kretne stvari.
U teoriji spoznaje EMPEDOKLO zastupa
otvore osjetnih organa, ako se ovi s njima
točno podudaraju, jer se isto spoznaje sa-
mo istim.
Za Anaksagoru (oko 500.-425. pr. Krista)
postoji beskonačno mnogo, kvalitativno ra-
zličitih pratvari. Svaka stvar je određena ka-
rakterističnim odnosom miješanja ovih tvari
koje su prisutne u svakom njezinu, pa i
najmanjem, dijelu.
Tvari pokreće nous (duh) koji sve uređuje
planski.
Leukip (5. st. pr. Krista) vrijedi za uteme-
ljitelja atomističkog učenja, što je prenio
i dalje razvio njegov učenik DEMOKRlT.
Sve je sastavljeno od ne-djeljivih (a-to-
mos) čestica koje se tvamo potpuno je-
dnake, među sobom razlikuju samo
oblikom, položajem i poretkom.
Atomi se oduvijek kreću mehanički uza-
jamno uslijed guranja i sudaranja. Između
njih je samo prazan prostor. Samo grupi-
ranjem atoma nastaju različite stvari. U je-
dnom LEUKIPOVU fragmentu nalazi se
formulacija uzročnog zakona:
"Nijedna stvar ne biva besciljno, nego s
razlogom i po nužnosti."
32 Antika
Demokrit (oko 460.- 370.) nastavlja LE-
UKIPOVO učenje o atomima sve do
materijalističkog sustava.
Stvari nastale slaganjem atoma određe­
ne su tzv. p rimarnim, objektivnim svoj-
stvima kao ispunjenost prostora, tro-
most, gustoća i tvrdoća , dok su boja, mi-
ris, ukus itd. sekundama, subjektivna
svojstva koja postoje tek opažanjem.
mehanicistićko spoznajno ućenje o slićicama primarna i sekundarna svojstva
Opaža se pomoću malih sličica koje
A Demokrit stvari ispuštaju iz sebe.
Čak se i duša sastoji od fin ih (vatrenih)
atoma koje te sličice pomiču i tako stvara-
ju osjetilni utisak. DEMOKRIT onda konze-
kventno tumači i sveukupnu razumsku
aktivnost čovj e ka kao materijalni, atomski
proces.
DEMOKRITOVA etika za cilj čovjekova na-
stojanja drži pravo stanje duše, koje se sa-
korelativnost mišljenja i bitka ništa se ne može misliti bez svoje stoji u uravnoteženosti i mi ru, a postiže se
suprotnosti razumom, umjerenošću i u zd ržljivošću u
osjetilnom uživanju te poštivanjem duhov-
nih dobara.
"Duh se treba naviknuti da svoju radost
stvara iz samoga sebe."
Ksenofan je prvi predstavnik elejske ško-
le, osnovane u Eleji (Donja Italija). Njego-
va je središnja tema borba protiv antropo-
morfnih bogova kako su ih predstavili Ho-
mer i Heziod te ideja jednoga Boga:
"Jedan Bog je među bogovima i ljudima
najveći , ni likom ni mišlju smrtnicima
usporediv."
Zamašno u povijesti filozofij e postaje Par-
menidovo (oko 540.-470.) učenje o
jedinstvu bitka. Bitak se označuje atri-
butima: "nenastalo, nepropadljivo, cjelo-
vito , nepokretno, bezvremensko, jedno,
postojano."
Naprotiv, nebitku se poriče egzistencija.
što god postoji; kreće se prema Odatle proizlazi osnovna tvrdnja:
zakonu! "Bitak jest; nebitak nije."
Mirovanje je obmana Bitak što sve ispunja nepokretan je i nepro-
mjenjiv, jer inače bi se moralo prihvatiti
neki od bitka različiti nebitak u kojem bi
se događa lo kretanje. Nesklad i zmeđu te
teze i svakodnevnog iskustva (koje poka-
zuje stalnu promjenu) PARMENID dokida
tako što osjetilno iskustvo tumači varljivim
i podložnim prividu.
Time se empirijsko promatranje strogo
odjeljuje od umske spoznaje. Prava spo-
znaja postoji samo o jednom, nepromjenji-
vu bitku .
"Jer isto je misliti i biti."
PARMENIDOV učenik Zenon iz Eleje po-
kušava njegovo učenj e potkrijepiti cijelim
B Parme nid i Eleaćani
nizom argumentacija koje su postale ču­
vene već u antici. Tako on pokazuje da
Predsokratika II 33
pretpostavka kretanja kao promjene mjes-
ta u vremenu vodi u proturječje :
Polazeći od pretpostavke vremena kao
slijeda odvojenih vremenskih trenutaka ,
izbačena strelica bi, ako njezin let podi-
jelimo u pojedinačne vremenske trenut-
ke, u svakoj točki nepokretno stajala i
tako se ni sveukupno ne bi kretala.
A shvati li se vrijeme kao besko načni
kontinuum, nastaje paradoks da, npr.
Ahil u utrci s kornjačom koja ima neku
prednost, nikada ne bi mogao kornjaču
prestići. Kad Ahil dođe na kornj ačinu
polaznu točku , ona je opet dio puta oti-
šla naprijed, tako da razmak izmeđ u
njih postaje doduše manji, ali ga uvijek
ima.
Suprotno stajalište eleatskom u čenju zauz-
ima Heraklit (oko 550.--480.). Njemu na
prvom mjestu stoji neprekidno nastajanje
i propadanje, čemu su podređe ne sve
stvari. Poznato je:
"Nitko ne može dva puta stupiti u istu
rijeku ." Zatim:
"Sve teče i ništa ne stoji. "
Svijet predočuj e u stalnoj izmjeni suprotnih
određenja:
"Hladno se ugrije, toplo ohladi, vlažno
se osuši, suho ovlaži. "
Ništa se ne može zamisliti bez svoje su-
protnosti:
Život i smrt, budno i spavaju će, dan i
noć.
Iz odnosa napetosti m eđu suprotnostima
izvodi se sve događa nje :
U tom se smislu sukob (rat), kao trajna
borba suprotnosti, s hvaća ocem svih
stvari.
No, svime upravlja Logos koji kao zako n
ispunja tijek promjene. Njega spoznati jest
mudrost.
Logos daje zakonitost (i u etičkom smislu),
svemu je zajednički i jedinstvo je suprot-
nosti:
"Iz Svega biva Jedno, a iz Jednoga Sve."
Svojom idejom jedinstva suprotnosti HE-
RAKLIT može vrijediti za prvoga dijalek-
tičkog mislioca. Ujedno jedan, normativni
logos tvori temelj u čenja o naravnom pra-
vu .
Kao i PARMENID, razlikuje HERAKLIT ono
što je pristupačno osjetilima od onoga što
je dostupno mišljenju. Istinska mudrost
može se postići samo mišljenjem u skladu
s logosom, svjetskim umom:
"Priroda se voli prikrivati. Većina ljudi ne
promišlja o stvarima na koje svakodnev-
no nailaze, niti razumiju što su iskusili;
njima se to samo tako događa. "
34 Antika
U Grčkoj, u vremenu nakon perzijskih ra-
tova, s porastom blagostanja nastaje i veća
potreba za obrazovanjem. Istovremeno
demokracija kao oblik vladavine, iziskuje
od građana dodatnu sposobnost da mogu
elegantno govoriti.
Ljude, koji su u društvu 5. st. uz naplatu
poučavali obrazovanje i rječitost, svrsta-
vamo pod zajednički pojam sofisti (uči­
telji mudrosti).
Povećanje općeg znanja (npr. proučava­
njem drugih naroda) i pluralizam već po-
stojećih filozofskih učenja ujedno čine os-
novicu sofističkog mišljenja.
Problem je učitelja retorike što mogu
uvjerljivo zastupati bilo koji sadržaj, pa
ovisno o okolnostima i "slabiju stvar uči­
oruđe jakih oruđe slabih za uzajamnu zaštitu niti jačom".
Potpomognuto početnim stanjem to dovo-
PRAVO di do relativizma.
Taj se relativizam zapaža:
• u mišljenju prava: Ispitivanje važećih
zakona dovodi sofiste do zamisli o su-
protnosti naravnog (ph_sei) i pozitivnog
prava (nomo). Tako kod PLATONA for-
mulira HIPIJA:
"Zakon (n6mos) tiranizira čovjeka i pri-
siljava ga na mnogo toga što je oprečna
naravi."
Pozitivno pravo nije valjano po naravi već
dobiva ovlasti od interesa zakonodavca.
TRASIMAH tumači da je pozitivno pravo
ornde moćnika za podlaganje slabijih.
KALIKLE uči suprotno: Zakon bi bio za-
štitni bedem slabih protiv jakih.
LIKOFRON zakonski poredak vidi kao
bogovi kao projekcija za uzajamno jamstvo za život i posjed gra-
bogovi kao projekcija ono-
ga što je korisno: ćovjek je mjera svih stvari potkrepu prava (Kritija) đana.
vino - Dionizije (Prodika) (Protagora)
• U moralnoj illozofiji: ni moralne vri-
RELIGIJA jednosti za sofiste ne postoje po naravi
nego na temelju sporazuma (thesei).
Stoga imaju različitu valjanost na različi­
tim mjestima i u drugim vremenima.
• U religiji: Analogno pravu, i religija se
tumači kao ljudsko iznašašće. KRITIJA
pojašnjava:
"Kad su... zakoni priječili ljudima da
javno čine nasilja, pa su samo tajno činili
zločine, čini mi se da je jedna lukava
glava izmislila ljudima strah od bogova
tri Gorgijine teze za neku stvar uvijek postoje dva stajališta ne bi li se zlotovori bojali i onda kad bi
(Protagora) potajno štogod zla radili ili govorili ili
SPOZNAJA mislili."
Jedan drugi argument nalazi se kod PRO-
Sofističko mišljenje DIKE:
Bogovi bi bili izraz ljudskih osjećaja,
osobito zahvalnosti. Sve što im koristi
Sofistika 35
ljudi projiciraju u božansko, tako npr.
Egipćani u Nil.
Konačno, DIAGORA u raspravu dodaje
da bi pretpostavka neke "božanske
pravde" proturječila iskustvu nepravde
u svijetu.
U teoriji spoznaje: ovdje osobito
ustrajno djeluje vid relatitmosti koji po-
tječe iz retoričke djelatnosti:
PROTAGORA (oko 480.-410.) koji
vrijedi za najznačajnijega sofista izvodi:
"0 svakoj stvari postoje dvije međuso­
bno oprečne tvrdnje."
Tako jedna rečenica može u jednoj situaciji
biti istinita, a u drugoj lažna. Krajnje do-
sljedno to bi ukazivalo na to da uopće ne-
ma objektivnog stanja stvari. Iz toga proi-
zlazi slavna PROTAGO RINA postavka "Ho-
mo-mensurct':
"Čovjek je mjerilo svih stvari, onih koje
jesu da jesu, a onih koje nisu da nisu."
Postavka homo-mensura središnji je dio
sofističkog mišljenja:
Čovjek određuje bitak. Sve što ide preko
toga odbacuje se (skepticizam), a čitav
bitak nije objektivan, nego subjektivan i
promjenljiv (relativizam).
Svojim poznatim trima tezama GORGIJA
(oko 485.-380.) do vrhunca dovodi sofisti-
čku sumnju:
Ne postoji ništa.
Čak, ako štogod i postoji, to pak nije
spoznatljivo.
Ako je i spoznatljivo, onda pak nije prio-
pćivo.
Time je svakom pokušaju, kao npr. eleat-
skom, unaprijed odbačena mogućnost
pronalaska i obznanivanja objektivnog bi-
tka.
Čovjek uvijek ostaje zapetljan u mreži ri-
ječi i mišljenja (d6xai). On je baš "mjeri-
lo svih stvari".
Značenje sofista:
• Nasuprot tradiciji grčke filozofije prirode
čovjek postaje središnja točka filozof-
skoga nastojanja.
Samo mišljenje postaje filozofska tema.
• S tim je usko vezan problem jezika kod
sofista igra važnu ulogu.
• Kritika mjerodavnih tradicionalnih
moralnih vrijednosti otvara posve no-
vi horizont mišljenju i pripravlja put
autonomnoj, razumski utemeljenoj eti-
ci.
Konačno, sljedeće razdoblje klasične gr-
čke filozofije (SOKRAT-PLATON-ARISTO-
TEL) jedva bi se moglo zamisliti bez sofi-
stike.
36 Antika
Sokrat iz Atene (oko 470.- 399. pr. Kri-
sta), s kojim počinje klasično razdoblje
samospoznaja g rčke filozofije, vrijedi kao utemeljite lj
autonomne filozofske etike.
Najvažniji izvor našega znanja o njegovu
u če nju jesu dijalozi njegova u čenika PLA-
spremnost TONA. Oni ga prikazuju zaokupljena
na ućenje neumornim ispitivanjem svojih sugrađana
i poticanjem na pravedan na čin života.
Neprijateljstva koja je time izazvao, dove-
zbunjenost la su godine 399. do procesa protiv njega
(aporija) zbog bogohuljenja i zavođenja mladeži,
što je završilo njegovom osudom na smrt
ispijanjem otrova.
U središtu njegove filozofije stoji pitanje
dobra (agath6n) i kreposti (arete). Kao
poticaj tome SOKRAT u "Apologiji" navo-
di natpis na proročištu u Delfima:
lažna "Upoznaj samoga sebe."
samosvijest
To on tumači kao zahtjev za ispitivanjem
ljudskog znanja i određivanjem dobra
prikladnog za ljude. U grčkom shvaćanju
arete označava vrlinu koja nekoj stvari
pripada prema njezinoj biti. Kod čovje ka
ona leži u božanskom i umskom dijelu
njega samoga: u duši.
Dobro je specifična arete (vrlina) ljud-
ske duše, a nju spoznati i postići naj-
važnija je od svih zadaća.
SOKRAT u ophođenju sa svojim sugrađa­
nima stječe iskustvo da svi, doduše, vje-
ruju da o dobru i krepostima sve točno
znaju, ali su u stvarnosti zatočen i u privi-
dnom z nanju koje se strogim ispitiva-
nje m po logosu (um) ne može održati u
razgovoru. Razvija određenu metodu da
bi dospio do sigurnije spoznaje:
A Sokratova elenktika elenktički postupak (slika A).
SOKRAT pitanjima protresa prividno zna-
nje drugoga, dok ovaj ne dođe do točke
na kojoj uviđa da ne zna. Bezizlaznost
(aporija) što time nastaje, točka je preo-
kreta od koje u razgovoru na temelju ra-
zumskog zajedništva može početi traže-
nje istinskog uvida.
Znanje što ga SOKRAT traži jest
praktično znanje, čiji je sadržaj spozna-
ja dobra i zla, osigurano kritič kim sa-
moispitivanjem i usmjereno na pravu
upotrebu u praksi.
Pri tomu se u postupku ističe napredak
od pojedinačnoga k općemu, koji zahva-
ća ono bitno od pojma ko ji istražuje. SO-
KRATOVI sugovornici su zarobljeni u
mnoštvo pojavnosti i na pitanje o krepo-
nepravda težnja za krivim dobrima stima mogu odgovoriti samo pomoću
primjera, a ne s određivanjem biti. Stoga
B Duša i um ARISTOTEL formulira:
"Dvojako je ono što se s pravom smije
pripisati SOKRATU: jednom je to doka-
Sokrat 37
zivanje navođe njem iz iskustva, a onda
stvaranje općih pojmova."
SOKRATOV postupak nošen je povjere-
njem u Logos čija nutarnja zakonitost u
razumnu razgovoru dovodi do pravog
uvida.
Stoga se "neću pokoravati ničemu ra-
zličitom od mene nego Logosu koji mi
se u promišljanjima pokazuje najbo-
ljim."
Nastojanje oko filozofskog uvida u bit
kreposti u širem smislu za SOKRATA zna-
či " brig u (epimeleia) za dušu." Iz stanja
duše potječe dobrota cijelog čovjeka , jer
se oria brine oko svega i za nju se u sve-
mu treba brinuti. Kad vladaju uvid i ra-
zum, duša ispunja sebi odgova rajuću are-
te , ali kad prevladava nesigurnost, propu-
šta je te propada u lošemu. Iz duše prije
svega proistječu sva druga dobra za ljude,
ali i njihova sreća (eudaimonija), koja se
sastoji u njezinu redu i harmoniji.
Od te misli treba shvatiti i SOKRATOVU
rečenicu:
"Nitko slobodno (svjesno) ne čini ne-
pravdu."
Jer svako loše djelovanje izlazi iz nezna-
nja dobra i zla. Onaj pak tko zna, dobar
je.
No , većina se ljudi nalazi u zabludi o to-
me što je bitno u životu:
". . . zar se ne sramiš što se brineš za
što veće bogatstvo i slavu i priznanje,
a za uvid, naprotiv, i istinu j· svoju du-
šu, da postane dobra koliko je god
moguće , toga se ne sj ećaš i za to se ne
brineš."
SOKRAT shvaća svoju filozofiju kao ma-
jeutiku (vještinu primalje), jer on bi htio
biti samo pomoćnik pri uvidu i samospo-
znaji koje svatko mora pronaći u sebi sa-
momu, ali koji mu ne mogu biti dani iz-
vana.
SOKRAT na idealan način ostvaruje jedin-
stvo mišljenja i dje lovanja. Pri tome mu je
neki unutarnji glas, njegov "daim6nion"
prilazio u pomoć, vodio njegovo djelova-
nje i bio mu znak božanskog određenja
duše.
Njegovo shvaćanj e filozofije sa sobom
nosi to da SOKRAT sam nije osnovao ni-
kakvu školu. Pa ipak se dvije oprečne fi-
lozofske struje pozivaju na njega:
Cirenjani su eudaimonizam izgradili u
hedonizam koji volju čini maksimom
djelovanja (ARISTIP).
Cinici su do kraja provodili Sokratove
preziranje materijalnoga (DIOGEN IZ
SINOPE živio je u bačvi) .

38 Antika
Učenjem o idejama uspjelo je Platonu
carstvo ideja (427.- 347. pr. Krista) ne samo stvoriti sis-
tem koji je, polazeći od SOKRATOVA po-
uvid ideje stavljanja pitanja, ponovno mogao smisle-
(noesis) no preuzeti veliki dio predsokratovske filo-
zofije, nego i izgraditi idejnu zgradu dale-
kosežnog djelovanja, kakve nema u zapad-
noj povijesti duha. Tako, prema A. N. WHI-
a'+b' =c' TEHEADU,
cijelu zapadnu filozofiju treba shvatiti
"kao bilješku na PLATONA".
Njegova škola - Akademija, osnovana oko
promiš- matema- 385. pr. Krista, postojala je gotovo 1000 go-
rasli ka spoznatijivo ljanje tićki dina. Razdoblje procvata platonizma bio je
(dianoia) predmeti neoplatonizam u kasnoj antici, što ga je
preslika zamjetljivo
osnovao PLOTIN, i vrijeme talijanske rene-
sanse.
dostupno
miši' enju Sadržaj Platonova učenja o idejama jest pret-
postavljeno carstvo nematerijalnih, vječnih i
dostupno
osjetilima nepromjenjivih biti, ideja (grč. eidos; idea).
Ideje u PLATO NOVU smislu jesu praslike
stvarnosti, prema kojima su oblikovani
predmeti vidljivoga svijeta.
vjerovanje
(pistis) ' Te ideje objektivrw egzistiraju, tj. neovisno o
našemu spoznavanju ili o svijetu mišljenja.
carstvo predmeta i živih bića One, dakle, ne nastaju iz nekoga stanja naše
živa svijesti, nego ih pomoću nje spoznajemo.
A Teorija dvaju svjetova bića i Stoga se PLATONOVO stajalište može opi-
pred- sati kao objektivni idealizam. Primjer:
meti To što mi, unatoč različitu obliku muhe,
ribe i konja, sva ta pojedinačna bića spoz-
najemo kao životinje, dopušta nam da za-
ključimo kako postoji jedna zajednička
praslika "životinje", koja je zajednička
svim životinjama i odreduje formu njiho-
va bića. Tako je tek ideja životinje ona
koja najrazličitije organizme čini životinja-
ma (slika A).
Nakon zacijelo najautentičnije interpretacije
l teorije dvaju svjetova, PLATON polazi od
o nagađa­
toga da je svijet nepromjenjivih ideja nadre-
den svijetu promjenjivoga. Prvi svijet onda
nje zbilja postoji, kao što su već Eleaćani zahti-
(eikasia)
jevali za bitak.
Svijet tjelesnoga podređen je carstvu ideja,
bilo etički, bilo ontološki:
slike On ima svoj bitak samo po sudjelovanju
(methexis) ili oponašanju (mimesis) stvar-
no postojećega svijeta ideja.
opažati Osim spoznajno-teorijske i metodičke kom-
ponente, to pokazuje i usporedba s crtom u
PLATONOVU dijalogu 'Politeia' ('Država').
Prema njemu svijet se da podijeliti na dva
područja po dva:
Vidljivi svijet
• posredno zamjetljivoga (npr. sjene i slike
u ogledalu)
B Ideja dobra ("usporedba sa suncem") C "Usporedba
• neposredno zamjetljivoga (npr. predmeti i
s crtom"
živa bića).
Platon 1: učenje o idejama 39
Misaoni svijet
• područja znanosti, npr. matematika koja
nadilazeći svoj materijal promatranja (kao
geometrijske figure) dospijeva do duhov-
nih spoznaja kao općih pou čaka
• carstvo ideja koje je dostupno čistom
umu bez ikakva promatranja (slika C).
Središnja točka Platonove filozofije jest ideja
dobra. Dobro već bijaše glavna briga SO-
KRATU, ali u mnogo obuhvatnijim okvirima
Platonova mišljenja ima vrijednost koja ku-
dikamo nadilazi etiku, štoviše, zauzima klju-
čno mjesto kao cilj i iskon svega bitka, ne sa-
mo spoznajno-teorijskog nego i ontološko-
ga.
Tako je dobro prikazano kao korijen i te-
melj svih ideja koje samo leži izvan i iz-
nad njih.
Tek od njega ideje primaju bitak i vrijednost,
a s njima i cijeli svijet. Ono stvara njihov po-
redak, mjeru i jedinstvo.
"Ipak je pitanje zašto dobro, za PLATO-
NA besmisleno pitanje. Može se pitati o
onome što je iza bića , ali ne i o onome
što je iza dobra ." (O. GIGON)
U usporedbi o suncu (i u 'Politei') PLATON
pokazuje da čovjek samo u svjetlu dobra
može spoznati bitak:
"To dakle, što spoznatljivomu podaruje
istinu, a spoznavajućem sposobnost spo-
znaje, ja određujem kao ideju dobra ...
Objekti spoznaje ne dobivaju samo spoz-
natljivost nego i egzistenciju i bit od do-
bra koje pak samo nije biće nego iznad
njega strši u zvišenošću i snagom." (slika
B)
Položaj dobra unutar onoga što se može mi-
sliti uspoređuje se s položajem Sunca u po-
dručju vidljivoga:
"Kao što Sunce vidljivomu ne podaruje
samo sposobnost da se može vidjeti, ne-
go i bivanje i rast i hranjenje a da ono sa-
mo nije neko bivanje."
PLATONOVA fizika prikazana je u dijalogu
'Timej':
Materijalni svijet bivanja planski je, prema
umu (teleologija), osnovao jedan svjeta-
tvoritelj, demiurg, tako što ga je obliko-
vao prema uzoru ideja.
Stoga je svijet u platonskom smislu također
kozmos, prirodna harmonija.
Još neoblikovani materijal u kojemu se os-
tvaruje preslika ideja, PLATON naziva "dec-
h6menon", ono "primajuće". Ono nastupa
kao treće između bitka i bivanja.
Ali budući da u igru kao suuzrok svijeta
ulazi nerazumna materija, odraz ideja u
svijetu ostaje nesavršen.
40 Antika
Uvođenje m učenja o idejama PLATON
Sunce ------~-o~/-::~ ideja
dobra
se i u teoriji spoznaje kreće prema van
iznad svojih prethodnika.
Ako su Eleaćani svoj u sebi mirujući
-------- ~--L
1-----1------------------- '---
__) __ -"'- ------+-------1
svemir još morali štititi protiv iskustve-
nog proturječja , PLATON je osjetno-is-
/ \ '
kustveni svijet kao izvor spozna je mo-
prirodne gao potpuno napustiti.
stvari Spoznajno-teorijska - kvintesencija us-
poredbe o crti (vidi gore) svodi se na
racionalizam. Što je viši ontološk i stu-
matematićki panj dotičnog predme ta, što je vrednija
predmeti njegova spoznaja, to je o na sigurnija i to
sjene odluč nije treba vidjeti njezin izvor u ra-
prirodnih a 2+ b2= c2
stvari zumu, a ne u promatranju .
U pojedinačnomu, PLATON područjima
bitka, navede nim u usporedbi, pridaje
s lj edeće stupnjeve spoznaje:
"Tako za naše odjeljke pretpostavi slje-
vatra Sunce deća četiri događanja koja se odigrava-
ju u našoj duši:
Znanje (grč. n6esis) za najviši, ra-
zumsko premišljanje (dianoia) za dru-
gi odjeljak; trećemu bi se dodijelilo
umjetni živa vjerovanje (držanje istinitim ; pistis), a
bića i
predmeti predmeti četvrtomu nagadanje (ei kasia). "
"N6esis" i "dianoia " kao stvarna sp ozna-
ja , načini su spoznaje najviše moguće
sjene
umjetnih
predmeta
@, ., neovisni o empiriji i osjetnom iskustvu .
Dok je još SOKRAT mislio na indukciju
općega iz pojedinačnoga , kod PLATO-
NA se najviša forma ne izvodi iz spoz-
naje. Ideje nisu pristupačne po njihovoj
određenoj "inkarnaciji", nego po pro-
podrućje usporedba sa matranju bez ikakvih pretpostavki:
usporedbe Suncem i crtom "Um (n6esis) prodire sve do bezuvjet-
nog prapočetka svega, da bi ga dotak-
A "Usporedba sa špiljom" nuo, a onda se opet... spustio . Pri to-
mu on ne uzima u pomoć uopće ništa
osjetilno , nego same ideje, stupa od
Sokrat ideje do ideje i završava također kod
ideja."
Krition Otkuda o nda duša poznaje ideje? U skla-
d u sa svojo m antropologijom (vidi str.
Gt
43) PLATON može dati odgovor da ih
ona p oznaje iz neke ranije onostrane eg-
zistencije . Ideje se ne razvijaju, nego gle-
daju - njih se ponovno sjećamo. Sve spo-
znavanje i učenje je ponovno sjećanje
C"ovr~ ili anamneza:
Duša je u preegzistenciji gledala ideje,
\::_nry ali ih je pri ulasku u tijelo zaboravila.
t
-
PLATONOVA najslavnija usporedba sa
rezuHat: bijeg iz zatvora treba odbaciti kao nepravdu špiljom označuje uspon prema idejama:
Ljudi nalikuju bićima okovanima u
špilji, koja ne mogu vidjeti ništa iz
B Struktura platonskog dijaloga na primjeru "Kritiona" stvarnoga svijeta. Oni stvarnošću drže
sjene umjetnih predme ta koje izvor
svjetla ocrtava na zidu pećine.
Platon D: teorija spoznaje, dijalektika 41
Anamneza nalikuje događaju kad bi je-
d an od tih nesretnika bio doveden na
d anje svjetlo i tu vidio prirodne predme-
te i sunce, kakvi oni zbilja jesu.
Sjene i predmeti u špilji odgovaraju pri
tomu osjetnom iskustvu, a svijet izvana
području inteligibilnoga, tj. umno-spoz-
natljivoga.
Stupnjevi uspona podudaraju se s po-
dručjima usporedbe o crti (slika A).
Nagon, koji čovj eka uvijek nanovo vodi
u podru čje istinitog bitka i dobra, PLA-
TON naziva "eros". O n u ljudima budi
čežnju da se posvete promatranju ideja.
U "Symposionu" opisan je kao fil ozof-
sko nastojanje za ljepotom spoznaje. Iz-
među osjetnoga i duhovnoga svijeta on
zauzima posredni čku funkciju. U odno-
su prema su-čovjeku pokazu je se nje-
gov pedagoški aspekt (epimeleia) u to-
me da i drugima daje da sudjeluju u
spoznaji.
Metodu koja dovodi do te spoznaje
PLATON naziva "dijalektika". Ona mu
postaje bit svih znanosti koje se bave
stvarnim bitkom, za razliku od fizike
koja se bavi zbivanjima u iskustvenu
svije tu .
Put ponovnog sjeća nja, po PLATONO-
VU razumijevanju, moguć je u dijalogu.
Tu se posvuda radi s pojmovima koji
predstavljaju ideje.
Dijalektički i bez pomoći zornosti ideje
u dijalogu treba dovesti na danje svjetlo,
a njihov međusobni odnos boljemu ra-
zumijevanju.
To se događa analizom i sintezom
pojmova, ali i izgradnjom hipoteza ko-
je se provjeravaju, prihvaćaju ili od-
bacuju.
Figure platonovskog dijaloga zauzi-
maju dakle svjesno op rečne pozicije
da bi se teze ispita le na njihovim an-
titezama (slika B).
Većina PLATONOVIH spisa jesu dijalo-
z i u kojima je SOKRAT glavni lik. Njiho-
va je interpretacija otežana oko lnošću
što kroz dugo vrijeme nastanka odraža-
vaju dinamično i promjenljivo u čenje.
Osim toga, nenametljivim oblikom dija-
loga PLATON može predstaviti sadržaje
svojega mišljenja i pri tomu se skrivati
iza maske svojih likova.
Oko 25 dijaloga što se drže izvornima
protežu se od pitanja kreposti (većinom
rani dijalozi), preko spoznaje (npr. 'Me-
non', 'Theaitetos') do politike (npr. 'Po-
lite ia', 'Nomoi') i filozofije prirode ('Ti-
maios').
42 Antika
PLATON je kako metafizički dualist, tako
i antropološki:
carstvo ideja
Duša i tijelo oštro su razgraničeni je-
dno od dmgoga pri čemu duši pripa-
da gospodstvo nad tijelom.
Iz pitagorejskih i orfičko-kultnih izvora
PLATON preuzima predodžbu besmrt-
ne duše. Argumenti su mu za tu tvrd-
nju:
• duša bi bila homogena supstancija,
koja se analoški prema idejama izje-
dnačuje s neprolaznošću ;
nadzemaljsko
carstvo • isto se spoznaje istim: budući da duša
spoznaje čisti bitak (ideje), slična mu
zemaljsko je i istog su podrijetla;
postojanje • njezina samopokrenutost;
dijalektički zaključak da duša, CIJa je
bitna oznaka živost, nikada ne može
preuzeti suprotnost, smrt.
PLATON u 'Fedonu' sažima argumente u
jednu rečenicu,
"da je božanskomu, besmrtnomu, ra-
ponovno zumskomu, jednooblikovanomu, ne-
rođenje raspadljivomu .. . duša naj sličnija " .
S besmrtnošću je povezana i preegzi-
stencija i postegzistencija duše. O na je
prije zemaljskog života već isto tako eg-
zistirala kao što će i poslije smrti.
A Seljenje duša
U skladu s tezom o anamnezi, duša po-
tječe iz sfere nousa, božanskoga, umnog,
a inkarnira se zbog osjetne požude. Od
sada je "poput bolesti" zatvorena u tijelo.
PLATON to izriče dvjema riječima:
"s6ma=sc;:ma", tj. tijelo (soma) je grob
(sc;:ma) duše.
Stoga je cilj zemaljskoga života povratak
duše u njezino prvotno stanje:
veza s njezinim iskonom sastoji se pak
u vladavini uma.
Samu dušu PLATON dijeli u 3 dijela , pri
čemu se i tu zrcali njegova dualistička te-
meljna misao:
Pravo božansko:
•razum;
ono što pripada osjetnom svijetu:
• plemenito: srčanost;
• niže, jer se opire: požuda.
Tu trostmku podjelu duše na razum, sr-
čanost i požudu PLATON izražava u slici
zaprege:
Razum odgovara kočijašu, srčanost po-
slušnom konju , požuda tvrdoglavomu
(slika B).
Svakomu od tri dijela duše PLATON do-
djeljuje jednu krepost:
um srćanost požuda Zadaća je razumnoga u ljudskoj duši
da postane mudrim:
B Usporedba o kolima duše i kardinalne kreposti Njegova je krepost mudrost.
Zadaća je srčanosti da se odlučno po-
korava umu:
Platon ID: Antropologija, etika 43
Njezina je krepost hrabrost.
I požuda se mora prignuti upravljanju
razuma:
Stoga je njezina krepost umjerenost.
Tim trima krepostima što pripadaju na
po jednu instancu duše PLATON nadre-
đuje četvrtu:
krepost pravednosti (dikaiosyne).
Ona vlada , kad svi dijelovi duše u pravoj
mjeri ispunjaju zadaću i djelatnost koja
njima odgovara. Upravo u ovoj kreposti
izlazi na vidjelo posebna grč ka sklonost
za izjednačivanjem umjerenoga i barmo-
ničnoga s krepošću .
Sve· 4 kreposti zajedno do danas se na-
zivaju kardinalnim krepostima (lat.
cardinalis ~ što se tiče stožera, što stoji
u središtu).
Iz umnosti idealnoga carstva ne proizlazi
samo postulat gospodstva uma uz njego-
vu konkretizaciju u kardinalnim krepos-
tima. Daljnji učinak prednosti inteligibil-
nog svijeta duhovnih stvari jest i sni:ia-
vanje vrijednosti tjelesnoga. Ovdje se po-
klapaju PLATONOVA antropologija i eti-
ka s njegovim shva ćanj em spoznaje:
Osjetni svijet ne omogućuje pravu
spoznaju, nego samo nesigurno mnije-
nje.
I etičk i svijet vrijedan truda jest duhovni.
Mudrac pokušava ovdje kao i tamo uma-
ći zatvoru tjelesno-osjetnoga.
Plaća koju za to smije očekivati pokazu-
je se kao prvo u :životu nakon smrti:
Duša umnih stvari ponovno ulazi u
carstvo čisto duhovnoga, dok se ona
neumnih ne podiže do ideja te mora
činiti pokom.
Kao drugo, plaća kreposti leži u njoj sa-
moj:
Od svojega iskona i prema svojo j biti
određena za razborit život ne može,
po PLATONOVU shvaća nju , biti boljeg
života nego po mjerilu spoznaje.
Tome pripada promatranje ideja jednako
kao i nastojanje za dobrom.
No, mudrac ima ispuniti i pedagoške i
političke zadaće . To postaje jasno u us-
poredbi sa spiljom:
Premda je promatrač nadjačan ljepo-
tom ideja, ipak vrijedi da viđeno treba
prenijeti u "svakodnevicu".
To prije svega zato da se pomogne dm-
gima da svladaju uspon.
Ni ugoda ne smije biti sasvim protjerana
iz života, ako je to ugoda zbog umne
službe dobru. Tako PLATON piše u 'File-
bu ', poželjan život je zamiješan
"od meda ugode i suhoparne vode ra-
zumijevanja."

44 Antika
U 'Politei' ('Država') i izmijenjeno u
'Zakonima' PLATON ocrtava model
idealne države. Premda su u njima za-
filozofi vladari hvaće ni i problemi konkretne grčke
povijesti, ipak PLATON ne daje opis
zrenje ideje ~ f?
<;\ R stvarnoga stanja. Štoviše, on podastire
dobra ,~ svoju pre dodžbu najbolje moguće
države.
_5~:.. !l_~~~~~i~~!?__ . .. Njegovi spisi o u čen ju o državi po naj-
prije su, dakle, utopije.
praktićna Nastanak države ne te melji se na ljud-
djelatnost skom nagonu za osnivanjem države ne-
u državi
go
na slabosti pojedinca. Po sebi sposo-
ban samo za određe n e aktivnosti, on
se mora udruživati s drugima.
Tako je u temelju društva podjela rada.
Bitna oznaka njegova u če nja o državi
jest stalna analogija s čovjekom:
Kao što je duša prema PLATONU podi-
jeljena u 3 dijela, tako i državu treba di-
je liti u 3 staleža:
• Vladaju ć i stalež: brigu za pravim nači­
nom života svih građana mogu nositi
samo mudri. Stoga PLATON zahtijeva
da filo zofi moraju stajati na vrhu drža-
ve eučiteljski stalež).
• Stalež čuvara: brigu za obranu države
A Izobrazba ču vara B Kružni tok ustava iznutra i izvana (vojnički stalež).
• Stalež ostalih građ a na: rukotvoraca,
državni oblici obrtnika i seljaka koji trebaju osigura-
platonska pojedinaćna (odraz vladajućega ti opskrbu društva (hranidbeni sta-
država duša dijela duše) lež).
"Filozofi vladari" istič u se svojom po-
~
sebnom sposobnošću , koja se usavršava
pedesetogodišnjom izobrazbom u svim
pravcima. U njima se treba poveza ti mu-
praved~
drost s moći.
No, posebno značenje ima
·c::s
odgoj, za PLATONA temelj cije le dr-
žave.
Budući da po ustavu moć vladara nije
ničim ograničena , dobrobit države ute-
meljena je samo u njihovu shvaćan ju
stečenu izobrazbom.
.8
Predviđena je izobrazba:
pravednost f e leme ntarni odgoj glazbom, pjesni-
štvom i gimnastikom (do 20. godine
života)
• znanstvena izobra zba u matematici,
astronomiji, harmoniji (10 godina)
• poučavanje u dijale ktici (filozofiji) (5
godina)
• praktična djelatnost u državi (15 godi-
na)
• nakon toga preuzimanje vlasti ili kon-
templativni život.
Za cijelo to vrijeme provode se strogi is-
C Analogija: duša - država
piti i izbor maloga broja onih koji su
prikladni za filozofa-vladara.
Platon IV: učenje o državi 45
Budući da oba gornja staleža svoj život
trebaju potpuno posvetiti dobru zajed-
nice, PLATON zajednič kim dobrima
unaprijed želi isključiti svaku koristolju-
b ivo pomisao:
Privatni posjed je zabranjen.
Čak su i žene i djeca svima zajednič ki.
(Time je vojni č kom staležu oduzet poti-
caj da svoju moć okrene prema unutra .)
Država čak uređuje i rađanje djece u
smislu izbora najboljih.
Kao što valjanost (arete) pojedinca proi-
zlazi iz vladavine uma , tako i valjanost
države proizlazi iz vladavine filozofije,
tj. od filozofa-vladara.
Vojnički stalež odgovara onda volji
koja kao ideal u sebi krije hrabrost.
Analogno požudnome, umjerenost pri-
pada hranidbenom staležu.
No, u pojedinačnomu, kao i u državi ,
krepost se sastoji u pravednosti, ne u
ostvarenju pojedinačnog dijela koliko u
harmoniji, koja nastaje izvršenjem sva-
ke pojedina čne aktivnosti:
Radi se o totalitarnoj državi koja us-
pjehe svojih građa na uzima sasvim za
sebe.
Ustav te države je aristokratski, tj. te me-
lji se na vladavini najboljih.
U kruženju ustava što je prikazao PLA-
TON, timokracija, koja je prijelazna po-
java, uzurpira ustav. Iako su vladari pri-
znati, ipak se porastom utjecaja novca
već ističe sljedeći oblik države
oligarhija. U njoj se moć poklapa s
posjedom. U ovom propadajućem ob-
liku već vrlo udaljenu od idealne drža-
ve bogatstvo je preu zelo središnju po-
ziciju:
"Krepost i bogatstvo odnose se jedno
prema drugome kao da svatko stoji u
jednoj plitici te zulje, od kojih jedna
pada kada se druga diže. "
Njezin će se kraj dogoditi prevratom, ta-
ko što će manjak dobara do tada nemo-
ć nih iznuditi
demokraciju. Konačno , ona porastom
anarhije čini odlučuju ć i pomak prema
najgoremu obliku vladavine, tiraniji.
Sve u svemu, platonska idealna država
nikada nije pretvorena u stvarnost. (Nje-
gov vlastiti pokušaj da je osnuje na Sici-
liji, bio je neuspješan.)
U 'Zakonima', djelu njegove starosti,
PLATON više ne polazi od slike ideal-
nih vladara: državu uređuju zakoni.
Opširn i uvodi trebaju razjasniti njihov
smisao tako da mogu postati u č itelji
građan ima.
 Aristotel I: Logika 47
46 Antika
Aristotel (384.- 324. pr. Krista), rođen u mesos; lat. terminus medius), koji u
supstancija: Aristotel Stagiri, dvadeset je godina bio PLATO- zaključku ispada.
NOV učenik u njegovoj Akademiji. Oko Osim ove prve forme silogizma, ARIS-
kvaliteta: filozof kvaniteta: 171 cm TOTEL predstavlja još dvije, koje se ra-
342. pr. Kr. pozvan je za učitelja ALEK-
gdje: Atena SANDRU VELIKOM. Poslije je u Ateni zlikuju po položaju srednjega pojma
organon osnovao vlastitu, peripatetsku školu. kao subjekta, odnosno predikata (slika
(o logici)
Njegovi sačuvani spisi ponajviše su skrip- C).
ta predavanja koja su se upotrebljavala u
Liceju, njegovoj školi (tzv. Ezoterički spi- Lanac zaključaka je dokaz. Ta je metoda
si). Od njih je sastavljen corpus aristote- deduktivna, tj. ide od općega prema po-
prirodno-znan- licum: sebnomu.
stvena djela • knjige o logici, poslije nazvane Orga- Cilj znanosti prema ARISTOTELU tre-
(izbor) non (oruđe) ba biti i to da se sve što postoji nužno
• prirodoznanstvena djela može izvesti iz jednog uzroka (grč .
• metafizika aitia) .
metafizika • etički spisi Dokaz u aristotelovskom smislu jest izvo-
• knjige o estetici (sl. A). đenje (ap6deixis).

Jedan od naj značajnijih doprinosa zapad- Njegova je suprotnost indukcija (epago-

noj povijesti duha uopće jest njegova lo-
etika
gika:
imanje: ARISTOTEL je prvi koji je red mišljenja
kada:
ujutro umiren istraživao ne (samo) prema sadržaju
već i prema fonni (jonnalna logika).
položaj: stojeći djelovanje: poućava Prije svega preko BOECI]A i PETRA HIS-
poetika
p ANSKOG, Aristotelova je logika postala
trpljenje: protjeran temelj cijele tradicionalne logike.
Kao i kod njegova učitelja PLATONA, po-
A Corpus Aristotelicum u izboru B Aristotelove kategorije jam mu je na prvom mjestu: on sam oz-
načuje jednu kategoriju.
U najcjelovitijem se obliku o tome kaže:
"Svaka rij eč izgovorena bez povezano-
sti označuje ili jednu supstanciju ili
kvantitetu ili kvalitetu ili relaciju ili gdje
ili kada ili položaj ili imanje ili djelo-
vanje ili t7pljenje." (Usp. sl. B)
Ali, obično se riječi povezuju u reče nice
koje se nazivaju sudovi, ako daju istinite
ili lažne iskaze.
Takvi se sudovi prema određenim pravil-
ima daju povezivati u zaključke. U 'Prvoj
analitici' ARISTOTEL obrazlaže ta p ravila.
Povezivanje dvaju sudova u treći naziva
se silogizam.
U njegovu najčišćem obliku ARISTOTEL
ga ovako formulira:
"Ako se a izriče o cijelom b i b o cije-
lom e, onda se nužno mora i a izricati
o cijelom e. Takav oblik zaključka nazi-
va se prvim."
(Poslije se a preimenovalo u P, b u M, a
e u S.)
kasnije
dodana
figura Klasičan je silogizam:
L l) svi ljudi su smrtni
2) Sokrat je čovjek
3) dakle: Sokrat je smrtan
C Figure silogizma D Indukcija i d edukcija pri čemu su rečenice (l) i (2) p remise, a
rečenica (3) zaključak. " Čovjek" je u
ovom silogizmu srednji pojam (grč. h6ros
ge).
ARISTOTEL je u 'Topici' ovako opisuje:
"Idukcija je napredak od pojedinačno­
ga prema opće mu , npr. ako je vješt
kormilar najbolji, pa opet vješt kočijaš,
onda će i u opće u svakoj stvari vještak
biti najbolji."
U jasnom smjenjivanju PLATONA ARIS-
TOTELU je stjecanje spoznaje moguće i
putem indukcije povezivanjem predzna-
nja s osjetnim opažanjem. Cilj je znanosti,
doduše, iz općeg uzroka moći nužno iz-
vesti ono pojedinačno , ali put do toga vo-
di preko indukcije.
Apodiktična je tek gotova znanost, dok
svoje znanje ona dobiva indukcijom.
Indukcija traži zajedničko unutar jednoga
roda. Podje la svega postojećega omogu-
ćuje definiciju (horism6s). Ona se sasto-
ji od roda i specifične razlike (npr. čovjek
je razumno biće) .
Izmjena indukcije i dedukcije čini da se
okreće odnos onoga što je prije i onoga
što je poslije:
Ono opće koje je zapravo prije, spo-
znajemo kasnije nego ono pojedinačno
koje je poslije (sl. D).
No, ono prvo i najopćenitije (princip)
jest nedokaziva:
" Načelo je neposredna postavka jednog
dokaza. Neposredno je ono od čega
nema ničega prvotnijega. "
Ovo vrijedi, jer bi izvođenje izvođenja
moralo voditi regresu u beskonačno . Sam
ARISTOTEL prije svega navodi jedan ta-
kav princip, načelo proturječja:
" Nemoguće je da isto istome i prema is-
tome istodobno i pripada i ne pripada."
"Naj čvršće logi čko na čelo" (A. TRENDE-
LENBURG).
48 Antika
PojaJll "metafizika" nastao je povijesnim
slučajem: 14 ARISTOTELOVIH spisa što
su se bavili općim principima, u prvom su
zajedničkom izdanju bili poredani iza
onih o fizici (grč. meta ta physik::i), iz ce-
ga se onda izvukla oznaka znanosti koja
proučava ono što leži iza prirode.
ARISTOTEL se u 'Metafizici' odvaja od
PLATONA čije učenje o idejama kritizira u
l. knjizi:
"Ni [ideje] ništa ne pomažu, ni spoznaji
drugih stvari ... niti bitku istih, budući
da one nisu u stvarima koje u njima su-
djeluju."
Time je navedena najvažnija razlika iz-
među učitelja i uče nika: ARISTOTEL želi
nadvladati platonovski dualizam između
ideje i stvarnog predmeta. Stoga on za-
htijeva da bit stvari leži unutar njih sa-
mih.
Za ARISTOTELA supstancija (grč. ousia)
stvari može ležati samo u njima samima.
Doduše, i za njega su rodovi supstancije,
ali tek u izvedenom smislu.
Zato ARISTOTEL tumači jedan drugi dua-
lizam:
Platon pokazuje na nebesko carstvo ideja, materija (grč. hyle; lat. materia) i
Aristotel na zemaljski svijet bivanja
forma (grč. eidos/ morphe; lat. forma).
A Prema Raffaelovoj "Atenskoj školi" U predmetu se pojavljuju samo obje za-
(oko 1510.) jedno:
Čistu materiju isto tako malo možemo
pronaći kao i čistu formu.
ARISTOTELOV cilj je dokinuti sve aporije
svojih prethodnika. Svoje učenje o materi-
ji i formi on povezuje u sintezu bivanja:
na "podlozi" (grč. hypokeimenon) ma-
terije oblikuje se forma predmeta.
U materiji je biće prisutno samo po mo-
gućnosti (dynamis/potentia), dok aktual-
nost/zbiljnost (energia) dobiva po formi.
Bit stvari ne leži u nekoj njihovoj trans-
cendentnoj ideji, nego se ostvaruje u re-
doslijedu njihovih pojava.
Ovaj razvoj bića ARISTOTEL naziva en-
teleheia (usp. sl. B).
Riječ se izvodi iz "telos" ("svrha"):
Svaki razvoj, po ARISTOTELOVOJ za-
misli, pretpostavlja svrhu napredovanja
od mogućeg do stvarnog razvoja "ousi-
je",
pri čemu on, kod PLATONA još mitsku,
misao teleologije preuzima na središnje
mjesto u svojoj metafizici.
U skladu s tim ARISTOTEL za razvoj na-
svršni uzrok formalni uzrok vodi četiri uzroka:
• Formalni uzrok (causa formalis).
Predmet se određuje prema svojoj for-
C Aristotelova četiri uzroka mi: npr. kuća prema njezinu planu.
• Svršni uzrok (causa finalis). Prema
ARISTOTELOVOJ temeljnoj zamisli ni-
Aristotel ll: Metaf"aika 49
šta se ne događa bez cilja: kod kuće
npr. zaštita od nevremena.
• Djelatni uzrok (causa efficiens). Svaki
razvoj treba nekog pokretača koji ga
tjera naprijed: kod kuće npr. rad zidara
i radnika.
• Materijalni uzrok (causa materialis).
Svaki se predmet sastoji od materije:
kod kuće cigla, kamen itd. (sl. C).
Ovaj posljednji uzrok temelj je slučajnosti
i nepravilnosti predmeta:
Materija "se opire" oblikovanju.
Biću, kako ga diktira forma, supstanciji,
opiru se sile (ananke) materije, iz čega na-
staje ono što je čisto slučajno:
ARISTOTEL to naziva symbebek6ta, a
tradicija "akcident".
Pri tomu ono što je određeno, supstancija,
korelira s pojmovnom shvatljivošću, a
ono neodređeno, slučajno, akcident s poj-
movnom neshvatljivošću, iz čega, prema
pretpostavkama Aristotelove logike, na-
staje akcidentalni otpad za znanosti.
Položaj uma u ARISTOTELOVOJ filozofiji
često se uspoređuje s rentgenskom zra-
kom:
Kroz osjetno spoznatljivo ali nebitno,
ona prodire do pojmovno shvatljivoga i
bitnoga.
Iz ideje razvoja za Aristotelov sistem proi-
zlazi i slojevitost svijeta. On se uspinje
od svoje donje granice, čiste materije, do
čiste forme , gornje granice, i tako se pro-
vlači kroz Aristotelovu l'"iziku.
Prema tomu ono najviše, božanstvo,
mora biti čista forma.
Budući da ARISTOTEL dovodi u vezu for-
mu i mišljenje, njegov je Bog čisti duh koji
misli samoga sebe.
On je uronjen u teoriju, čisto duhovno
promatranje samoga sebe.
Daljnja oznaka nastaje iz toga da svijetu u
njegovoj trajnoj promjeni treba kretanje.
Budući pak da pokretački poticaj ne smije
ići u beskonačno, mora postojati prvi po-
kretač, koji je sam nepokrenut.
Taj je nepokretni pokretač za Aristo-
tela Bog.
U odnosu Boga do čovjeka koji pokreće
svijet sve do materijalnog uzroka, podu-
daraju se svi uzroci.
Aristotelova slika Boga implicira nezani-
manje za svijet:
Bog ne zahvaća u tok svijeta i na njega
se svijetom ne može utjecati.
Budući da je on sam nepokretan, nije svi-
jet pokrenut djelatnošću Boga, nego "žud-
njom" materije za njim kao čistom formom.
50 Antika
ARISTOTEL u svojoj psihologiji razliku-
je tri dijela duše, ali koji pripadaju sloje-
vitosti prirode:
vegetativna ili biljna du§a,
osjetna ili životinjska du§a i, konačno,
umska, koja se može pronaći tek kod
ljudi.
Duši biljaka pripada hranjenje, živo-
tinjskoj duši os;ećan;e i prostorna po-
kretljivost, umu (nous) duhovna djelat-
nost.
Pri tomu je duša u cjelini formalni prin-
cip tijela:
. Duša je najviša entelehija .. tijela spo-
sobnog za život."
Um zauzima posebno mjesto:
On se da dijeliti na trpni (receptivni) i
djelatni (stvaralački) um, pri čemu prvi
zastupa materiju (mogućnost), a drugi
formu (aktualnost).
Pri tomu trpni um, koji je povezan s opa-
žanjima drugoga dijela duše, prema for-
mi preuzima mislene objekte, dok djela-
tni um predstavlja djelatni princip sve ak-
tivnosti umske duše uopće.
Za razliku od ostalih dijelova duše,
djelatni um nije vezan uz tijelo, pa je
time besmrtan.
No, budući da mišljenje nastaje samo iz
A Psihologija B Etička je krepost sredina između dviju povezanosti s osjetima, um nakon smrti
loših krajnosti nije individualni um (za razliku od PLA-
TONA).
Aristotelova etika za objekt ima podru-
čje ljudske prakse kao djelovanja uteme-
ljenog na odluci i time se razgraničuje od
teorijske filozofije koja je okrenuta pre-
ma nepromjenjivomu, vječnomu.
Svako biće po naravi teži prema sebi
svojstvenom dobru u kojemu pronalazi
svoje dovršenje.
Ljudsko dobro je djelatnost duše pre-
ma razumu.
U njoj kao konačni cilj svoje težnje čo­
vjek pronalazi eudaimoniju (blažens-
tvo) , koje je neovisno o vanjskim okol-
nostima. Tako u 'Nikomahovoj etici' sto-
ji:
"Ako kao svojstveno ostvarenje čovje­
ka pretpostavimo neki određen život,
a kao takav odredimo djelatnost duše
i djelovanja u skladu s umom ... i ako
dademo prednost onomu što se usavr-
šava u smislu njemu vlastitog ostvare-
nja, onda je dobro za ljude djelatnost
duše na temelju njihove naročite spo-
dobro
sobnosti (tj. uma). "
C Etički položaj Da bi specifično dobro duše bolje odre-
dio, ARISTOTEL razlikuje dijanoetičke i
etičke kreposti.
Aristotel m: psihologija, etika 51
Dijanoetičke kreposti su u čistom
djelovanju samog uma , pri čemu ARIS-
TOTEL razlikuje teorijski i praktični
um.
Među njima je za etičko djelovanje
odlučujuća samo razboritost (fr6ne-
sis).
Etičke kreposti čovjek već zatječe. Po-
sredovane su postojećim poretkom u
društvu i državi (poJis), a svoju valjanost
primaju od tradicije i općeg suglasja
(npr. promišljenost, velikodušnost).
Uvježbavanje postojećih vrednota u
polisu za ARISTOTELA je bitni dio mo-
ralnog formiranja.
Tek sudjelovanjem razboritosti i etičke
kreposti nastaje ljudsko moralno djelova-
nje.
"... da se u jednom bitnom smislu ne
može biti dobar bez razboritosti niti
razborit bez etičke kreposti."
Pri tomu razboritosti pripada posebna
zadaća, spoznati prava sredstva i putove
koji vode k dobru, dok etičke kreposti
postavljaju cilj.
Obje zajedno određuju volju (bulesis) u
smjeru dobra time što težnji pomoću uvi-
da pokazuju pravi cilj. Tako se oblikuju
prirodne težnje i ovladava se strastima
(afektima). Pri tomu sloboda volje ARIS-
TOTELU ne dolazi u pitanje.
"Ako je etička krepost držanje volje, a
volja neko promišljeno nastojanje,
onda uvid mora biti istinit i nastojanje
ispravno, ako odluka treba postati do-
bra, a jedno i isto mora mišljenje po-
tvrditi i težnja tražiti."
Za Aristotelova stajalište značajno je da
moralni stav (heksis) ne proizlazi odmah
iz uvida, nego se postiže praksom: vjež-
bom, navikom i učenjem.
Stoga se pobliže određivanje kreposti us-
mjerava i prema sudu i uzoru spoznata-
ga.
Sadržajno je etička krepost određena kao
sredina (mes6tes) između krivih krajno-
sti, kao npr.:
hrabrost (plašljivost - luda smionost)
umjerenost (razvratnost - otupljenost)
darežljivost (škrtost - rasipnost).
Posebna pažnja pripada pravednosti
koja je najistaknutija krepost s obzirom
na zajednicu. Kao distributivna praved-
nost ona se brine za pravednu podjelu
dobara i časti u zajednici; kao izjednaču­
juća ispravlja učinjene štete.
Bitna krepost je i prijateljstvo u kojemu
čovjek ostvaruje prijelaz od pojedina-
čnog bića do zajednice.
52 Antika
U obradi nauka o državi kod ARISTO-
TELA jasno istupaju neka obilježja njegove
metode i njegova bića: nasuprot PLATO-
NU, "empiričar" ARISTOTEL veliki dio
svoje spoznaje dobiva od usporednih stu-
dija.
Tako mu se pripisuje analiza 158 ustav-
nih oblika od kojih je, doduše, sačuvan
samo fragment 'Atenska država'.
Kao drugo, učitelja i učenika razdvaja mje-
ra realističnoga. PLATON koncipira svo-
ju državu u idealnomu, a ARISTOTEL u
mog_,ućemu.
"Covjek ne mora imati pred očima sa-
mo najbolju državu, nego i moguću."
Drukčije od PLATONA, ARISTOTEL kod
nastanka države poticaj udruživanju ne
vidi u slabosti pojedinaca, nego na poče­
A Pitanje oblika države tak stavlja njihovu naravnu težnju za za-
jednicom. Njegova je klasična rečenica:
"Čovjek je po naravi društveno biće"
poli s (anthropos physei politik6n z6on).
! ARISTOTELA i jezik upućuje na to da čo­
vjek nije usmjeren samo na golo preživlja-
·--····-selo·-·----· vanje nego i na zajednicu koja se treba
sporazumjeti o tome što je korisno, dobro
i pravedno.
Kao i PLATON, ARISTOTEL zadaću države
vidi u moralnom usavršavanju građana.
Ona postoji radi sretnoga i dobrog života.
Tek se u njoj krepost pojedinca može pot-
puno razviti.
Država se oblikuje od niza sve većih
zajednica:
Najizvornija je zajednica dvoje (čovjek i
žena, otac-djeca, gospodar i rob), ovi
zajedno tvore kućnu zajednicu od ko-
B Od građana preko obitelji do sela i države (poJis) jih se onda sastoji selo i konačno po/is,
udruženje više sela (sl. B).
Tek poJis jamči autarkiju (tj. samodostat-
nost, neovisnost i samoodržanje) zajedni-
ce.
Formalni princip države je ustav:
"Država je zajednica građana nekoga
određenog ustava."
Oblike ustava ARISTOTEL, kao i PLA-
TON, dijeli u tri "prava" i njima odgova-
rajuća tri iskvarena, pri čemu poznaje i
nagli preokret jednih u druge:
kraljevstvo i tiranija
aristokracija i oligarhija
republika i demokracija.
Kriterij poretka je broj vlastodržaca:
TRAGEDIJA jedan - nekolicina - svi.
Kao dobar vrijedi oblik države koji služi
općemu dobru, kao iskvaren koji ide sa-
mo za interesima dotičnih vladara.
C Tragedija kod Aristotela Od tri "ispravna" načelno ne daje prednost
nijednomu. Najostvarivija i najstabilnija je
politeia (umjerena vlast naroda). Ona je
Aristotel IV: politika, poetika 53
mješavina prednosti drugih ustava i odgo-
vara u etici formuliranu načelu kreposti
kao sredini između krajnosti:
"Najbolja je državna zajednica ona koja
se temelji na srednjem staležu, ako
on odlučuje i tako sprečava prevagu
ekstrema."
Inače ARISTOTEL iz povijesne analize iz-
vlači zaključak da bi u određeno vrijeme
najbolji oblik države bio onaj koji bi se
najbolje prilagodio zemlji i potrebama gra-
đana.
Za nutarnji poredak države ARISTOTEL
navodi da treba sačuvati obitelj, kao i
privatno vlasništvo:
obitelj je još elementarnija nego selo, a
ono nego država, pa time treba dati
prednost obitelji kao prirodnom poret-
ku društva, čak i ako je država bitno
odgovorna za odgoj mladeži.
Kod pitanja privatnog vlasništva ARIS-
TOTEL ide srednjim putem. Odbacuje
zajednicu dobara (prema platonskom
uzoru).
Pokušava ići srednjim putem gledajući
Spartu, gdje
"posjed ostaje privatan, ali je upotreba
opće dostupna."
U unutrašnju strukturu društva ARISTO-
TEL svakako ubraja ropstvo, nejednakost
uopće (npr. i između muža i žene) koji i
njemu vrijede kao prirodno uređenje. No,
među slobodnim ljudima vrijedi jedna-
kost.
Jedna grana praktične filozofije je poeti-
ka. U istoimenom spisu ARISTOTEL po-
stavlja teoriju pjesništva, osobito tragedi-
je, čije je djelovanje nenadmašena. Bitni
pojmovi jesu:
• Oponašanje (mimesis): umjetnost tre-
ba preslikavati stvarnost, a ne zapisivati
(nasuprot povijesti).
• Jedinstvo djelovanja, vremena i mjes-
ta: djelovanje mora biti cjelovito, do-
sljedno i završeno, a trajanje ograničeno
na otprilike jedan sunčani dan.
• Katarza ("pročišćenj e "): umjetnost
treba oplemeniti promatrača, tako što
se on identificira s prikazanim, pa time
na drugom području daje oduška svo-
jim vlastitim čuvstvima.
Prema povijesnom utjecaju ARISTOTE-
LA se može mjeriti samo s PLATONOM, a
u novom vijeku s KANTOM. U srednjemu
vijeku postao je temeljem skolastike.
Do praga novoga vijeka njegovo se
djelo smatralo nepogrešivim.
 ~- ~- - r.'~d~' 1 '"' 1 Iri i l w1 1 ' 1" 11 •'l1" 1'11 •i OO• ~<,1 !1•!lil

Stoa I l Logika, fizika 55

54 Antika
Stoa je kao filozofska struja u razdoblju
od helenizma do kasne antike izvršila ve-
tjelesno djelatno lik utjecaj. Njezina se povijest općenito di-
jeli na
• staru Stou: s osnivačem škole ZENO-
Označavatelj je glasovna tvorevina, pa ti-
me tjelesno navezana na glas i njegovo
djelovanje. J objekt isto tako spada u
prostor fizike. Naprotiv, značenje (lek-
t6n) je netjelesna. Ono je učinak duhov-

li predmet :: : } , , označavatelj l NOM IZ KITONA (oko 336.-264. pr.

Krista), njegovim učenikom KLEAN-
ne djelatnosti, jer tek su-djelovanje uma
od glasovnih izričaja čini smisleni jezik:
TOM (umro oko 232.) i HRIZIPOM "Govoriti znači stvarati glasovno izra-
(oko 281.-208.) koji klasičnom sistemu žavanje koje označuje nešto mišlje-
daje njegovu najveću zaokruženost. no."
Stoga, kaže antički stih:
Zenon poučava
"Da ne bijaše Hrizipa, ne bi bilo ni Spoznajna teorija u Stoi polazi od ma-
Stoe." terijalnoga:
• srednju Stou: PANETI]E (oko 180.-110.) Opažanje mijenja (HRIZIP) stanje
i POSEIDONIJE (oko 135.- 51.) zaslužni naše tjelesne duše ili se čak u nju
su za prijenos stoičkoga misaonog bla- utiskuje kao u vosak (ZENON).
ga u Rim, a njegovali su njegovu izvor- Nastali "utisak" povezuje se s drugima.
nu etičku oštrinu. Tako pojmovi mogu prirodno nastati
A Stoička filozofija jezika • kasnu Stou: prije svega SENEKA (4. pr. kao ono opće u različitim opažanjima,
Krista-65. pos!. Krista), oslobođeni EPIK- što stoici nazivaju "pr6lepsis" (opće pri-
TET (50.-138.) i car MARKO AURELIJE hvaćena predodžba).
shvaćanje (121.- 180.). U središtu njihovih djela sto- No, predodžbe se i djelatnošću uma (16-
je svladavanje u životu i moralna pitanja. gosa) preoblikuju u pojmove. Kao opa-
U tom vremenu Stoa se već vrednuje kao žanju potrebno im je slaganje po logosu.
IStražuje jedna vrsta popularne filozofije. Samo je tako moguće shvaćanje.
Zbiljsko shvaćanje nekog objekta pret-
Filozofija se u Stoi dijeli na logiku, fiziku postavlja dakle vjerni odraz u duši koji
i etiku. Značenje pojedinih disciplina po- se potvrđuje djelatnošću zdravog razu-
jašnjavaju stoici, među ostalim slikom ma:
POJMOVI Ispituje voćnjaka: "Znanje je postojano shvaćanje (kata-
Logika odgovara zaštitnim zidovima, fi- lepsis) što se nijednim razumskim raz-
'--+---"' ____..._
prolepsis ---..- ''tvrdo"
zika je stablo što raste prema gore, a logom [više] ne može oboriti."
etika su plodovi vrta.
U f"tzici stoicima za "bitak" važi samo
Stoička logika osim formalno-logičkih is- ono što djeluje ili trpi, dakle tijela.
suglasJe traživanja sadrži i jezične i spoznajne teo- Pasivnomu odgovara materija (h_le),
predmeti utisak u rije. aktivnomu "logos".
pneumu duše Logos je svjetski um, koji kao dah
Silogistiku stoici proširuju prije svega s 5
B Stoičko spoznajno učenje hipotetskih, odnosno disjunktivnih oblika (pneuma) prožima bezobličnu materiju i
zaključka, iz kojih se moraju dati složiti djeluje na njezin planski razvoj. U svim
svi valjani zaključci. Pri tome varijable ne predmetima sadržane su "klice logosa"
um stoje za pojmove nego za iskaze ("logika (16goi spermatikoi), u kojima je položen
iskaza"): njihov razvoj prema planu.
l. Ako je A, onda je B. A jest. Dakle, i B "Logos je nerazdvojivo povezan s
jest. hyle. On je s njom izmiješan; prožima
2. Ako je A, onda je i B. B nije. Dakle, nije je u cijelosti, formira i oblikuje te tako
ni A. stvara Kozmos."
3. Ne mogu odjednom biti A i B. A jest.
Dakle, B nije. Praelement je vatra. Jz nje se razvijaju
l
l \ 4. Ili je A ili B. A jest. Dakle, B nije. drugi elementi (zrak , voda, zemlja) i
\
l \ 5. Ili je A ili B. B nije. Dakle, A jest. konkretni svijet. Kao toplina ona sve
l
l
\
\
prožima i čini njihov životni dah. Tako
l \ Stoička filozofija jezika bavi se nastan- je ona i duša i snaga što sve razborito
l \
kom riječi (etimologija). Uvjereni su da bi pokreće.

životni
se morao dati otkriti iskon svake riječi.
oblikotvorna
dah sila Tako su genitiv od "Zeus" (Zen6s) svo- Stoici naučavaju jedan ciklus: kao što je
dili na "zen" (život). svijet proizišao iz prvotne pra-vatre, tako
će opet u njoj i propasti. Nakon toga
C Stoička fizika: razdoblja svijeta Stoička teorija značenja razlikovala je oz- svjetskog požara, ponovno će nastati
načavatelja, označeno i stvarni objekt. svijet pojedinačnih stvari.
56 Antika
spoznaje ~
.... ,.,,
og os _ spoznaje
...... -.... ......... ... Stoička teologija kru ži oko logosa:
Bog je stva rala čka pra-snaga, prvi uz-
rok svega bitka. On je logos, koji u se-
""-- mudrac u ; rr b i nosi zametke razumske snage svih
" .~uglasju s ' stvari.
• rirodo ,.' · Oblikotvornu vatru, uređuju ć i logos, kao
-- ~ ( ~
i Zeusa označuju Bogom. Za stoike je
l~ E
kozmos, koji proizvodi sav život i mišlje-
nje, i sam živo biće čija je duša boža n-
ska.
Iz umnosti logosa slijedi svrhoviti i smis-
leni poredak stvari i događaja :
"Iz toga proizlazi misao teleološki sa-
vršeno uređenog svijeta u ko jemu
sklad svega čini smisleni red , što ga je
planirala i korak po korak provodila u
dje lo jedna jedina božanska snaga."
(M. FORSCHNER)
Utvrđen i poredak stoici nazivaju sudbi-
A Sto i čki determinizam nom (grč . heimarmene; lat. fatum), a nji-
hov utvrđe ni cilj providnošću (pr6no ia;
providentia). Ne može se pobj eći od
nužnosti u svijetu.
Kauzalno i teleološki utvrđeni tijek vanj-
predodžbe skoga svijeta temeljna je misao i sto i č ke
etike. Budući da se izvanjskim dobrima
ne može uvijek raspolagati , jedino se
unutarnji stav nalazi u čovjekovoj vlasti .
Tako piše SENECA:
"Sudbina vodi onoga koji to h oće , a
vuče onoga koji to neće."
Izvanjski prostor čovjekove slobode sa-
stoji se prema tome u su-djelovanju.
Čovj ekov je cilj da živi u "skladu s priro-
dom." Tako čovjek postiže
harmoniju koja vodi k "dobrom tijeku
života" i sreći (eudaimoniji).
l Sreća se može postići samo kad nikakav
\ afekt ne narušava mir duše. Afekt je pre-
komje rni nagon. Prema nastanku te me lji
se na predodžbi kojoj se pripisuje kriva
vrijednost. Po svojemu djelovanju on po-
staje "pathos", strast. Budu ći da se njezin
objekt rijetko može sasvim dostić i , čo­
vjek ostaje nezadovoljen.
Stoički je ideal apatija, sloboda od ta-
kvih afekata.
Stoici razlikuju 4 vrste afekata:
žalost, strah, požudu i nasladu.
predodžbe Njih treba izbjeći upotrebom pravog uma
(orth6s logos):
Nagon postaje afektom tek kad um
bogatstvo bogatstvo pristane uz vrijednost njegova objekta.
Uvid u pravu vrijednost stvari o meta že-
ispravno držanje neispravno držanje lju za krivim dobrima ili odstranjuje strah
B Etika od tobožnjih zala. Tomu pripada spozna-
ja da sva izvanjska dobra nemaju vrijed-
nosti za sreću .
Stoa II l Etika 57
"Afekt nastaje kad um nagonu p osta-
vi krivi ... cilj, pa oplakuje neuspjeh. "
(M. HOSSENFELDER)
Stoici dijele stvari na dobre, loše i adia-
phora (ravnodušne). Dobre su krepo-
sti, a loše njihove suprotnosti. Sve su
ostale stvari jednakovrijedne, jer ništa
ne pridonose sreć i. One su ili p otpuno
indiferentne, npr. broj dlaka na glavi, ili
im je "dana prednost" ili su "zapostav-
lje ne ". U one kojima je dana pre dnost
spadaju stvari koje odgovaraju prirod-
nom stanju.
Budući da moramo birati i i zmeđu in-
diferentnih stvari , trebamo birati pri-
rodnije, tj. zdravlje pretpostavljati bo-
lesti.
Tako stoici razlikuju i djelovanja:
Ima ih loših (iz krivog uvida) i dobrih
(iz pravog uvida).
Srednja djelovanja, što se nalaze izme-
đu tih, nazivaju se " prip ada ju ć ima " ako
se u njima ostvaruj e neka naravna sklo-
nost.
Ona ne potje ču iz uvida , ali ostva ru-
ju neko naravno dobro.
Za sreću je presudna krepost. O na se
bitno sastoji u moralnom uvidu u vri-
jednost stvari. Iz nj ega proizlaze osta le
kreposti (pravednost, hrabrost itd. ).
Krepost kao spoznaja može se nauči­
ti, ali ne izgubiti.
Između kreposti i njezi ne suprotnosti
nema sredine, budu ć i da se samo može
djelovati prema razb o ru ili ne.
Na ispravnom umu temelji se ispravan
odnos prema stvarima i nagonima. Po-
stignuta harmonija je, dakle, sreća.
jedna od središ njih s toičkih misli je
u če nje o oikeiosis, prisvaja nju na te-
me lju kojeg je ljudsko mo ra lno nasto-
janje već sadržano u njegovu prirod-
no m stanju. Oikeiosis se sastoji u
o kretanju p re ma o n omu što se u
samooyažanju proma tra kao pripada-
juće. Covjek se p osveć uj e stva rima što
su njemu naravne , a razlikuje one što
mu pridonose od o nih k o je mu štete.
Stoga svako živo biće tež i i sam oodr-
ž anju.
Rastom čovjek onda spoznaje um
kao svoju istinsku naravnu bit.
No, to prisvajanje proširuje i podru čj e
moralnog djelovanja na zajednicu :
Individuumu ne pripada sa mo o n
sa m nego i rodite lji, prijatelji itd. , ko-
načno , ukupno čovječanstvo.
58 Antika
Epikur (oko 342.-271. pr. Krista) ute me-
ljio je učenje koje se posebno tiče pra k-
se. Njegovu su školu nastavili prije svega
Rimljani HORACIJE i LUKRECI]E, č iji spis
"O naravi stvari" (oko 50. pr. Krista) uz
neko liko EPIKUROVIH zbirki izre ka i pi-
sama vrijede za najvažniji izvor.
EPIKUROVA fizika temelji se na 3 načela
• Ništa ne nastaje iz nebitka.
• Ništa ne nestaje u nebitak.
• Svemir uvijek bijaše takav kakav je
sada i uvijek će biti takav.
Svemir se sastoji od tjelesa i praznine.
Postojanje prvih poznato je iz opažanja.
Praznina je pretpostavka za stajanje i kre-
tanje tjelesa.
EPIKUR se naslanja na DEMOKRITOV
(str. 33) atomizam. Tjelesa su nakupine
razlićita velićina atoma. Atomi nemaju kvalitete osim
jednaka brzina oblika, težine i veličine. Matematički su
djeljivi, ali fizički ne. Je r samo je ta ko
razu mljivo da se ne razrješuju ni u če mu ,
ali i da pokazuju različite oblike. Iz razli-
čitog oblika atoma proizlaze forme tjele-
sa.
Atomi zbog svoje tež ine ne pre kidno
A Epikurov nauk o atomima paralelno padaju kroz prostor. Slučaj­
no ne ki mijenjaju smjer, udaraju o dru-
ge, " isprepleću " se i tako proizvode ti-
potrebe jela.
pravednost
Količina atoma i praznina neogra ničeni
prema
: -~~ : propisu su . EPIKUR stoga tvrdi da u svemiru po-
sto je bezbrojni svjetovi.
naravne
i
nužne
1
1
1
naravne
1
nenužne
l
1
1
zbog
knvog 1
l
mnijenja :
l EPIKUROVO učenje o spoznaji naziva se
l l kanonika. Fizički temelj su slike. One
l l nastaju otjecanjem atoma s površine tije-
la. Oni u promatraču stvaraju fini otisa k
l samo varijacija ~ predmeta u materijalnoj ("od finih česti­
: ~ 1 ca") duši. Osjetno opažanje mje rilo je is-
tine.
"Istinito je ono što je zbiljski viđen o ili
na te melju promatranja shvaćeno mi-
šlje njem. "
Po navljanjem slika ili utisaka dospijeva-
mo do pretpojmova (pr6lepsis), ko ji tvore
temelj razumske djelatnosti. Ako se mni-
jenja (d6xai) što ih je stvorio um odnose
' na zamjetljivo, mogu
uvid izabire ' • sjetilnim opažanjem potvrditi se te vri-
jediti za istinite
'
___ J
neugoda zbog teškog pribavljanja • proturječiti osjetnom iskustvu ili se ne
potvrditi te time biti odbačeni kao "is-
- vrijednost ćina prazno mnijenje".
- granica ugode: odsutnost boli Ako se odnose na ne-zamjetljivo , o nda
su
C Onaj tko uviđa , bira alternativu D Epikurov nauk o pravednosti • lažni, ako proturječe zamjetljivomu
na jveće ugode • istiniti , ako im u osjetnom iskustvu ni-
šta ne proturječi.
Epikur 59
Pmzni prostor npr. zbog kretanja je log ički
nužan, a ni u opažanju ga ništa ne opovr-
gava.
"Obmana i zabluda uvije k se nalaze u
onome što je u mislima dodano s obzi-
rom na ono čemu treba potvrda ili ne-
pobijanje, a što se onda ne potvrđuje ili
opovrgava."
Etika je sržni dio EPIKUROVA učenja.
Njezin je princip ugoda. Svako živo biće
po naravi teži ugodi, a izbjegava bol. Cilj
života je dakle ugoda . EPIKUR defmira
ugodu kao odsutnost bola i nemira. Stoga
između ugode i bola nema nikakva među­
stanja. Kad se odstrani fizička bol (zbog
nedostatka) i psihička (zbog strahova),
postiže se ugoda.
EPIKUR podcrtava mogućnost postizanja
ugode. Ako se zadovolje elementarne po-
trebe odstranjivanje m gladi, žeđi itd., ne-
ma više povećanja ugode nego samo nje-
zine varijacije. Samo osjećaj ugode postaje
mznolikiji.
Stoga EPIKUR potrebe dijeli u 3 grupe:
• namvne i nužne
• naravne i nenužne
• ništavne, koje nastaju samo zbog krivog
mnijenja.
Zadovoljenje potreba prve vrste može se
postići bez napora. EPIKUR stoga skrom-
nost drži za važnu krepost. Razum prema
nekomu "računu ugode" odvaguje ono što
njoj pridonosi ili odnemaže te izbjegava
ugodu koja tjelesnim bolo m ili duševnim
nemirom može prouzročiti veću ne ugodu:
Politička djelatnost, npr. prema EPIKU-
RD, donosi toliko nesigurnosti u životni
tijek da savjetuje život u skrovitosti.
Ataraksiji, ispravnom živo tu bez ne mira,
osim slobode od tjelesne boli, pripada i
duševna sloboda od nemira i zablude. To-
me služi i uvažavanje kreposti.
Mudrac će se npr. usmje riti na pr-aved-
nost, jer inače nikako ne može biti sigu-
ran od sankcija društva.
Što je pravedno stoji u konvenciji koju su
ljudi ugovorili zbog sigurnosti onoga što
im koristi. Mora se i
"ona mudrost prakticirali, koja... nam
se nudi kao najsigurniji vodič do ugo-
de." (CICERON)
Odbacivanje krivog mišljenja služi prevla-
davanju strahova koji škode ataraksiji.
Prema EPIKURU bogovi ne zahvaćaju
u svijet. Oni imaju sretan život čiji mir
ne kvare "napornim zaduženjima".
Ni EPIKUR ne smatra da tije ko m svijeta
upravljaju nuž nost i sudbina .
60 Antika Skepsa; ekleticizam 61

Skepsa (doslovno "gledanje uokolo") PI- Skepsa tu metodološki utemeljenu sum-

etićke razlike
A Tropi prema Sekstu Empiriku
B Koncept Pironove skepse
RONA IZ ELIDE (365.- 275. pr. Krista) si-
stematično je prikazana kod SEKSTA EM-
PIRIKA (oko 200.- 250. pos!. Krista):
"Skepsa je umjetnost koja ono što se
na bilo koji način pojavljuje suprotsta-
vlja onomu što se pomišlja. Zbog jed-
nake snage u suprotstavljenim stvari-
ma i argumentima, od te sposobnosti
dolazimo najprije do uzdržavanja od
suda, a zatim do duševne nepomuće­
nosti."
Polazna točka Pironove skepse je poveza-
nost uzdržavanja od suda (grč. epohe) i
duševne nepomućenosti (ataraksia).
Sav nemir dolazi od nagona za spozna-
jom i vrednovanjem stvari.
Dogmatsko vjerovanje u naravna dobra ili
zla dovodi ljude u zabludu i strah. Kad se
skeptici
uzdržavaju od suda i postižu ravnodu-
šnost, slijedi duhovni mir kao što sjena
slijedi tijelo.
Uzdržavanje od suda o naravi stvari Piro-
nova skepsa temelji na "jednako snažnom
proturječju" (lsosthenia):
Pri svakom iskazu može se misliti i je-
dan jednako vrijedan suprotni iskaz.
Skeptici istražuju mogućnost suprotstav-
ljanja da bi mogli uvesti epoche. Pri to-
pri mjese okolnosti mu se neka pojava ili neka misao uspo-
ređuje s drugom (suprotnom) pojavom
ili mišlju.
SEKST za to navodi 3 liste tropa (figura).
1) Deset tropa koji se temelje na relativno-
sti. Relativan je
• onaj koji sudi, jer različita su živa bića,
ljudi, osjetni organi i okolnosti u kojima
se događa opažanje
• ono o čemu se sudi: već prema svojoj
veličini stvari se drukčije pojavljuju (zr-
no pijeska - tvrdo, gomila pijeska - me-
kana); različiti su i običaji i životni obli-
ci naroda
• onaj koji sudi i ono o čemu se sudi za-
jedno: prema položaju promatrača stva-
ri izgledaju drukčije , ili je jednom od
njih nešto "primiješano"; I učestalost fe-
nomena određuje njegovu vrijednost.
2) Pet tropa sastoji se od proturječja i bes-
konačnog regresa u koje dospijeva svaki
iskaz. Zatim od relativnosti, dogmatskih
pretpostavki i kružnog zaključka u dokazi-
vanju.
3) Dva tropa: načelno se nešto spoznaje ili
iz sebe ili iz nečega drugoga.
Prva je mogućnost isključena zbog
stvarnog proturječja među stvarima. I
druga stoga vodi samo u beskonačni re-
gres ili u dijalelu (kružni zaključak).
nju izražava krilaticama (phonai):
"Ne baš" (jedna tvrdnja ispred druge),
"vjerojatno", "sve je neodređeno" itd.
Pri tome je valjanost krilatica sama ponov-
no nedogmatska, tj. podređena sumnji. Pi-
ronova škola strogo se drži fenomena, ko-
jemu skeptik ne može proturječiti a da ti-
me ne bi sudio.
Prema SEKSTU ne poriče se npr. da
nam med ima sladak okus, nego da jest
sladak.
Prema svojim pretpostavkama skeptik bi
se morao uzdržavati i od djelovanja. No,
budući da je to nemoguće, on se okreće
"svakodnevnu životnom iskustvu". Tome
osim ovih obilježja prirode i naravnoga
doživljavanja pripadaju i običaji njegove
okoline i naučene vještine.
Ako se on (nedogmatski) prigiba ovo-
mu davanju prednosti, može se u djelo-
vanju uzdržavati od suda.
S ARKESILAJEM (315.- 240.) i KARNEA-
DOM (213.-128.) i nova akademija zauz-
ima skeptički obrat. Cilj je uzdržavanja od
suda prije svega sigurnija spoznaja. Protiv
Stoe (str. 55) akademski skeptici poriču
postojanje "kataleptičkih" predodžbi koje
bi prisiljavale na pristanak.
Ne postoji neki kriterij istine, već samo
vjerojatnosti.
Predodžbe samo mogu biti vjerojatne ili
ujedno i "neometane", .tj. da nisu u protu-
rječju s nekom drugom. Najveća moguća
sigurnost postoji onda kada je predožba
naknadno provjerena:
Ispitaju se svi mogući izvori pogrešaka
koji bi mogli omesti "normalno" opaža-
nje.
M. TULIJE CICERON (106.-43. pr. Krista) u
svojemu djelu povezuje misli iz različitih
antičkih škola. On je najznačajniji zastup-
nik rimskog eklekticizma.
Njegove su zasluge
• prenošenje grčkih (prije .svega etičko­
političkih) teorija na situaciju u rimskom
carstvu
• formuliranje klasične teorije naravnog
prava:
Pravna narav, prema CICERONU, čovjeku
bitno pripada kao njegov razum. Iznad
zakona što se povijesno mijenjaju, on
postavlja nepromjenjivo naravno pravo.
• prenošenje konkurentnih antičkih filo-
zofskih sistema.
CICERONOVO posredovanje grčkih filo-
zofskih pojmova u latinski vrijedi kao va-
žan doprinos tradiciji zapadne filozofije.
62 Antika Neoplatonizam 63

Kao posljednji veliki antički sistem slovi
neoplatonizam. U njemu se filozofi, prije
svega u kozmološkoj perspektivi, ponov-
no vraćaju PLATONU (str. 39-43) te njego-
ve teze povezuju s Aristotelovima i stoički­
ma.
Značajne su osobe:
• AMONIJE SAKAS (oko 175.-242.), FLO-
TINOV učitelj i osnivač škole u Aleksan-
driji
• PLOTIN (oko 204.- 270.), pravi osnivač
neoplatonizma
• PROKLO (oko 410.--485.) koji je kao
"skolastik" neoplatonizmu dao najveću
sistematsku zaokruženost.
PLOTINOVA filozofija dostupna je u 'Ene-
adama' koje je izdao njegov učenik PORFI-
RIJE. One opisuju uspon i silazak prema
Jednomu (grč. hen). To Jedno, koje Plotin
označuje i dobrim, apsolutno je jedinstvo i
punina. Iz njega se izvodi sav bitak, ali i
sva ljepota. Nijedno biće ne postoji izvan
povezanosti s Jednim. PLOTIN među osta-
lim spominje primjer sunca:
Svjetlost je nerazdvojivo povezana sa
suncem. Ne može se otkinuti od njega.
Svjetlost uvijek ostaje na strani sunca.
Slično se ni bitak ne može odvojiti od
njegova izvora, od Jednoga.
Budući da je Jedno apsolutno jedinstvo, iz-
ravan, pojmovno diferenciran pristup nje-
mu nije moguć.
DUŠA SVIJETA "Ono nije biće, inače bi se i ovdje Jedno
Zrelost duha skriva plod duše.
Kao što je izgovorena riječ odraz misli,
tako je duša odraz duha.
Kao "učinak" duha njezina je najveća dje-
latnost promatranje duha. Duša spaja sfere
duhovnoga i materijalnoga.
Kao svjetska duša ona prožima, oblikuje
i oduhovljuje kozmos, a svijetu podaruje
harmoniju.
Duša u sebi sadrži pojedinačne duše. One
se spajaju s materijom te tvore pojedinačne
stvari tjelesnoga svijeta. Materiju PLOTIN
označuje kao nepostojeće. Ona je u sebi
bezoblična, nesređena i ružna. Ona je naj-
više udaljena od svjetla Jednoga, tako da
PLOTIN govori o "tmini materije".
Povezivanje materije s dušom muti nje-
zino gledanje duha i Jednoga od kojega
ona potječe.
Uspon prema Jednomu PLOTIN vidi kao
proces čišćenja. Poticaj tomu je ljubav
(eros) prema pra-Lijepomu i pra-Jednomu.
Uspon vodi preko kontemplacije.
Umjetnost npr. vodi preko opažanja os-
jetne ljepote do shvaćanja ljepote čiste,
u sebi dovršene forme.
I filozofijom duša prevladava tjelesni svijet
sjena i okreće se duhu.
Najviše oslobođenje je ekstaza, neposred-
no utonuće u promatranju Jednoga.
Neoplatonski su utjecaji prisutni i kod
BOECIJA (oko 480.- 524.). Njega se nazi-

• @UŠA
POJEDINAČNE DUŠE
Plotinovi stupnjevi emanacije
moglo izreći samo o nečemu drugomu;
njemu ne pripada ... nijedno ime, ime-
nuje se Jednim, ne slobodno, kao da bi
inače bilo nešto i tek onda jedno. Ono
se radije spoznaje od onoga što je od
njega rođeno, od bitka."
Jedno se razlijeva zbog svoje punine, što
PLOTIN označava kao "isijavanje", tzv.
emanacija. Prema mjeri bitka određeni
viši stupanj odražava se u nižemu. Pri
tomu se dodatno gubi jedinstvo i punina
sve dotle da bitak s materijom tvori tjelesni
svijet.
Time najprije nastaje duh (nous). On je
sfera ideja, tj. vječnih praslika svih stvari.
Stoga je on najviše biće. Ovaj inteligibilni
svijet ravna se prema Jednomu, ali je ipak
u sebi diferenciran:
Umsko mišljenje iziskuje razdvajanje
onoga koji misli od mišljenoga te razli-
čitost predmeta među sobom.
Stoga mu osim načela bitka, trajnosti i
identiteta (zbog njegove vječnosti) za ispu-
njenje pripadaju i načela kretanja i različi­
tosti.
va "posljednjim Rimljaninom i prvim sko-
lastičarem": on prevodi, komentira i kom-
pilira djela antičke filozofije (prije svega
ARISTOTELOVA). U skolastiku prenosi la-
tinske pojmove i težnju za konkordanci-
jom.
Nepravedno utamničen, pisao je "Utjehu
filozofije", zamišljeni dijalog s liječnicom fi-
lozofijom. Temelj "terapije" je razgovor o
providnosti:
Bog je stvoritelj i upravitelj svijeta, koji
mu podaruje njegovo jedinstvo.
Kao takav jamči stalnost providnosti. Na-
protiv, sudbinu i zlo koje u njoj djeluje tre-
ba gledati samo kao udaljavanje od božan-
ske sredine:
" Tako ... se, ono što se udaljava od bo-
žanskog duha, zapleće u veće spone
sudbine ... A ako se priključi čvrstoći
najvišeg duha, tako ... se oslobađa nei-
zbježnosti sudbine."
Čovjek se treba temeljiti u svojemu razu-
mu, a prema (promjenljivim) izvanjskim
stvarima biti ravnodušan. (Prividna) zla
sudbina onda služi samo za vježbu ili po-
boljšanje, ili pak kao kazna.
64 Srednji vijek Pregled 65
Srednjovjekovna zapadna filozofija čenost bila je polazna točka renesansne
okarakterizirana je svezom kršćanstva i kritike na ovaj oblik filozofije.
filozofije. Antički izvori iz kojih se hrani skolastika

D
31
Cl)
Srednjovjekovna filozofija je kršća nska
filozofij a, kako u svojoj nakani, tako i
u svojim predstavnicima koji su goto-
vo svi klerici.
prije svega jesu:
AUGUSTIN; neoplatonska tradicija (tu
su i predajom sačuvani spisi nekoga
nepoznatog autora što se naziva DIO-
e 31
"'" N
Cl)
e Trajna osnovna tema stoga je i odnos vje- NIZIJEM AEROPAGITOM); BOECI]E
~ ~ re i znanja. No, to ne znači da se mišlje- koji prenosi aristotelovsku logiku; po-
<(
nje pokazuje baš dogmatski jedinstveno. slije ARISTOTELOV! sabrani spisi.
"'
~ "'E o
o Sukob filozofskih pravaca između sebe i
z ~ Cl)
Q)
<')
presude teza od strane crkvenoga autori- Razlikuju se sljedeća razdoblja:
"O teta pokazuju, U ranoj sk olastici (11.-12. st.) počinje

§ ·e
o
E
w
Q)
g
31
·~
da se mišljenje očito kreće u samostal-
nim i divergentnim putovima.
izgradnja skolastičke metode. Planuo je
spor o univerzalijama, što je i tema slje-

D
~ D~
:J

t "' -e dećih sto ljeća, o pitanju: pripada li općim

o
Q)
e: o Prvo razdoblje vremenski se još poklapa oznakama (vrstama i rodovima , npr. čo­
C\1
s antikom: vjek) neka realnost neovisna od mišlje nja
u
~
[L
Patristika (oko 2. st.-7. st.) obilježena je
naporima crkvenih otaca (patres) da uz
ili pak postoje samo u mišljenju.
Za daljnji razvoj filozofije od velikog je
pomoć antičke filozofije izgrade i učvrste značenja utjecaj arapskog svijeta.
kršćansko učenje te ga obrane protiv po- U godinama od 800. do 1200. islamska je
o ganstva i gnoze. Najznačajniji i najdjelo- kultura sačuvala predaju grčke filozofije i
o
~
tvorniji zastupnik kršćanske filozofije u znanosti. Grčka djela dospjela su na
antici je Zapad u arapskim prijevodima. Tako je
e AURELIJE AUGUSTIN. Njegovo djelo, kršćanskomu srednje m vijeku postao do-
>
o
-"'
"'!:?
.e
na koje je utjecao neoplatonizam, je- stupan mnogo veći dio pisanih radova
e
o"' ~
~ dno je od glavnih izvora srednjovje- nego što je do tada stajao na raspolaga-
o"' o " "'e
Q)
Cl
o
o
o
kovnog mišljenja. nju, pa tako i ARISTOTELOVA sabrana
djela.
:J
U vremenu nakon kraja antike (simboli-
O> o ln čan datum je zatvaranje Platonove aka- Novo prihvaćanje Aristotela oblikuje sli-
~
"- "'
<D o
-"' demije odredbom cara JUSTINIJANA go- ku visoke skolastike (oko 12.- 13. st.).
ID
t::
o (/)
e
dine 529.) zbilja je predaja kroz nekoliko Nijedan mislilac ne može mimoići te melj-
~ o stoljeća čuvana i prenošena u samosta- no poznavanje ARISTOTELA. Pri tomu su
"
1:::
w
<D
-" "'
~ o(J)
nima, ali je filozofsko mišljenje ipak iz- suprotstavljeni franjevačka tradicija ori-
o "·o;
"O
gubilo na samostalnoj snazi. je ntirana na augustinijanizam i aristotel-
I Razdoblje koje počinje u 9. st. općenito ski pravac kod dominikanaca.
o

N
D o
o
a:>
se označuje kao skolastika.
Pojam skolastik (schola=škola) oz-
načuj e o ne koji se školski bave zna-
nostima; posebno učite lj e koji djelu -
TOMA AKVINSKI poduzeo je najo-
psežniji sistematski pokušaj poveziva-
nja aristotelizma i kršćanske filozofije.
Nemogućnost objedinjavanja nekog ARI-
-~
ju n a ka tedralnim i dvorskim škola- STOTELOVA u čenja s kršćanskom do-

o e
~
:J
Cl
:J
<(
"'
-"
.!,L
·:;
ma, utemeljenima od vremena KAR-
LA VELIKOGA, a poslije na sveučili­
štima.
No , prije svega skolastikom je označena
gmom vodilo je s crkvene strane do pri-
vremene zabrane određenih ARISTOTE-
LOVIH spisa i osude niza filozofskih te-
za.
"'v
bl)
metoda: S MEISTEROM ECKARTOM tradicija je
o., o
·;::
o "O Pitanja se razumski ispituju u njihovim srednjovjekovne mistike dosegla vr-
·u "<t ~ razlozima Za i Protiv te se dovode do hunac; ona se bavi duhovnim putem
e
"'
iii "'
<.:: rješe nja. do unutarnjeg zrenja i ujedinjenja s
> o
N
Obilježja skolastike su regres i kritičko božanskim.
o razračunavanj e s tradicionalnim znanjem Daljnji zastupnici su HEINRICH SEUSE,
a te daljnje prenošenje pou čava nj em . JOHANN TAULER i JOHANNES GER-
e o SON.
Q) o<') rl
Sveučilišta osnivana od 12. st. postaju
.,"'
·e-
1il 1il 1il ~
Cl

o
!!!)
,-:::=
>U središta duhovnoga života. Učenje je bilo U kasnoj skolastici (14. st.), prije svega s
·e:> N :J:~ ::>
v raspoređeno u 4 temeljna fakulteta: WILLIAMOM OCKHAMOM započinje kri-
U)
o
o
;;:
C':i ., >
:liiE >
t/l filozofija (septem artes liberales) , teo- tika metafizičkih sistema starih škola (via
"'
E "O
"• "
=:(].)
logija, pravo i medicina. antiqua). Novi put (via moderna, označa­
"'
:~ • ~~
> ~
U) U)
o v
o Ob
C\1
-o
Dispute što su se održavale na sveučilišti­
ma slijedile su strogu shemu skolastičke
van i kao nominalizam) dolazi s procva-
tom prirodnih znanosti (NIKOLA ORES-
~
o.. metode. Nj ihova zatvorena formalna uko- ME, IVAN BURIDAN).
66 Srednji vijek
Patristikom se naziva poslijeapostolsko
razdoblje kršćanske starine. Djela "otaca"
biblijski spisi (patres) često se kao autoriteti poštuju uz
Bibliju. Pa ipak njihovo mišljenje ne tvori
Filon
ni sistematsko ni povijesno jedinstvo te
filozofski
utjecaji: Aleksandrijski prije nalikuje nekoj prijelaznoj fazi od
apologije kršćanskoga života do školske
platonizam teologije.
Stoa Izuzetak čini jako utjecajna AUGUSTI-
NOVO djelo.
Utjecaji na patrističku filozofiju dolazili su
od platonizma, filozofije religije FILONA
ALEKSANDRI]SKOGA (oko 25. pr.-40.
pos!. Krista) , neoplatonizma i Stoe.
Apologeti 2. st. brane mlado kršćanstvo od
presuda i optužbi "pogana". JUSTIN zastu-
pa mišljenje, da su
već i mudri ljudi prije Kristova dolaska
djelomično imali udjela na Božjoj Riječi
sporne teme: (Logos) po kojoj je svijet nastao, a koja
je u Kristu cjelovito inkarnirana (u-tje-
gnoza; kanon Svetog pisma lovljena).
istoboštvo Sina Nasuprot gnostičkoj struji, koja teži nad-
nauk o sakramentima
1 ili 2 naravi vladavanju čiste vjere višom spoznajom,
u Kristu stoji pokušaj Klementa Aleksandrijsko-
nauk o milosti ga (oko 145.- najkasnije 215.) za uteme-
ljenjem ispravne kršćanske gnoze, kao
sveze antičke filozofije kao forme s no-
A Pregled vim kršćanskim vjerskim sadržajima. Ti-
me njezin položaj dovodi u kontroverzno
pitanje
je li filozofija vjeri korisna, beskorisna
bestjelesno tjelesno ili čak štetna.
Patristika 67
s tijelom, a sada imaju mogućnost očišće­
nja.
Na koncu svjetskog bitka duhovi će se
spasiti od zla i sve će ponovno ući u Božje
jedinstvo.
Grgur iz Nise (oko 335.- 394.) čovjeka
shvaća kao sponu osjetnoga i duhovnoga
svijeta. Duša je
"stvorena, živa, umska supstancija koja
organskom tijelu i tijelu sposobnom za
osjete po sebi daje moć života i zapaža-
nja."
Duša i tijelo tvore jedinstvo. Tako su i osjet-
na i razumska djelatnost upućene jedna na
drugu, a ipak pod prevlašću razuma koji se
s osjetima služi kao instrumentom.
Čovjek je slika Božja; ali dok je Bog ne-
stvoreni i tako nepromjenljivi bitak, dotle
je čovjek stvoren i promjenljiv. U tomu
leži mogućnost
da se čovjek snagom svoje slobodne
volje može okrenuti od dobra prema
zlu.
Velik utjecaj na srednjovjekovnu filozofiju,
teologiju i mistiku ima Pseudo-Dionizije
Areopagita (oko 500.), navodni apostol-
ski učenik, koji spaja neoplatonske i krš-
ćanske zamisli te ostvaruje metodičku pri-
pravu za skolastiku.
DIONIZIJE poznaje tri puta spoznaje Bo-
ga: .
Potvrdni navodi Božja svojstva (npr.
Trojstvo).

transcendencija ''"V""'
obdareno razumom ne~azumno
Prema KLEMENTU Bog je htio filozofiju, a
njezina je razumna upotreba spasonosna.
Čak su i grčki filozofi, kad su npr. imali
uvid u pratemelj svijeta, stajali pod utjeca-
jem prirodnoga Božjeg prosvjetljenja, iako
im je još nedostajala objava.
Niječni (negativna teologija) počinje sa
stvorenim bićima te o Bogu niječe sve
što je samo stvoreno (npr. Bog nema ti-
jelo).
Ovaj nam put nastoji pokazati nepriklad-
nost našega govora o Bogu. Sve oznake

v
stvaranje ~(ztvottnJe) KLEMENTOVU posredovanju suprotsta- mogu samo biti simboli za onoga koji se
l
vlja se TERTULIJANOVO (oko 160.-na- ne može imenovati. Stoga je
pretkršćanski kon 220.) oštro odbijanje filozofije. On mistični put konačno uspon od svega
mudraci:
sudioništvo . t. 1• bez osjetila se opire prodiranju filozofije u prostor onoga što je dano do onoga što je neo-
na Logosu , oo.. (!>ljke) vjere: drediva.
"Što ima raditi Jeruzalem s Atenom!" U Bogu su sadržane praslike svih bića kao
S Origenom (oko 185.-najkasnije 253.) fi- misli i izrazi njegove volje. Stvari u svijetu
lozofija se počinje probijati kao refleksija proizlaze iz njega, a svoju bit imaju po su-
objavljenih sadržaja. djelovanju na praslikama. Tako stvari su-
živo neživo
inkarnacija Bog je nematerijalan i stvorio je svijet ni djeluju u Bogu, ali ne i on u njima, jer

~
cjeloviti iz čega. Njegov je Sin Logos i zauzima
božanski srednje mjesto između oca i svijeta.
Logos Stvari u svijetu odraz su Logosa, a ne
biće samog Oca.
U početku je Bog sva duhovna bića stvo-
rio jednako savršeno. Njihove razlike po-
tječu od njihove slobodne volje po kojoj
imaju mogućnost zla. Duhovi što stoje na
Božjoj strani jesu anđeli, dok su potpuno
B Justin: nauk o logosu e Dionizije Areopagita: stupnjevitost otpali duhovi demoni. Između njih su lju-
bitka di. Kao kazna za grijehe, duše su spojene
Bog je "iznad bića" i "iznad biti" (protiv
panteizma).
Proizlaženje stvari iz Boga ostvaruje se u
stupnjevima, tako da nastaje hijerarhijski
poredak bitka.
Ta stupnjevitost bitka čini temeljnu she-
mu skolastičke ontologije (slika C).
Svijet teži povratku u Boga kao temelj bit-
ka iz kojega je hastao. Žudnja ljudske du-
še za Bogom pronalazi ispunjenje u misti-
čnom ujedinjenu s božanskim Jednim.
68 Srednji vijek
Dje lo Aurelija Augustina (354.- 439.)
spada među najutjecajnija ostvarenja za-
p adne duhovne povijesti. U zamiranju
osvjetljava ~ čini spoznatljivim antike AUGUSTIN, time što prihvaća ba-
štinu antičke filozofije , polaže
temelje "k ršćanskoj filo zofiji ". Tako
utire put srednjemu vijeku. ·
No, već se u njegovu mišlje nju na laze
mnogi počeci koji sežu do novoga vije-
ka i sadašnjosti, među ostalim prihvaće­
~sporedb;> ni kod DESCARTESA ili u HUSSERLO-
VIM ana lizama unutarnje svijesti vreme-
na.
Najvažniji dokument za razu mijevanje
njegove osobe jesu 'Confessio nes' ('ls-
povijesti').
U prvim poglavljima opisuje ne mirno
razdoblje prije obraće nj a, ob ilježeno
nutarnjom rastrganošću. Sljedeća po-
glavlja sadržavaju slavno " u čenj e o
memoriji", refleksije o iskustvu, svi-
vidi ~ spoznaje jesti i vremenu u kojima se mogu
oko~ duh
pronać i počeci buduće fil ozofi je svi -
jesti.
Osobitost puta samospoz naje kojim je
A Teorija iluminacije udario AUGUSTIN jest njegovo ok reta-
nje k Bogu .
...... .. .. .. .. .. .. .. .. .. ..
·.-.- - ·.·.··.· ·.·.··.• ·.· ·•· ·.· ·.· ·•·.•·.·.•·•·.··•·.··.·.··.·•··.• :· ·.· ·.· ·.·.···················.·········.····:······.·.··.·.····.·······.·.··.·.····.·~
·.·:.·.·:-·.·:-·.·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·::-·.·:-·::-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:.·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:
Samoga sebe spoznajem samo u svje -
tlu istine onoga po koje mu sa m o du-
vijek već spoznat (stvoren).
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ U vjeri čovj ek može razviti svoje spoz-
·•····•··•••·•···•····•·•··•·••·•·······················•·•••••···········
:~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ najne mogućnosti , kao što i obratno,
..........................................................................
·~-:-·::-·.·::.·:-·.-:.·.·:-·.-::.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·::.·:-·.·:-·.·:-·.·:··::-·.·::.·::.·:··::-·.·:.·.·:.·.·:-·.·:.·.·::.:_.·.·::.·::.·:.·.-:.·.-:.·.·:-·.·:-·.·:-·.·:.·.·:--.
····•·•··•·•·••···•·····•·•·•······•·········•···•·•••················•···•
spoz nava nje može potvrditi vjeru:
······•··•····•·•···•·•··•···••·•··•·····•···•········•·•·················· "Vjeruj, da bi spoznao; spoznaj, da bi
.~:-·.·:.·.·:-·.·:-·.·:-·.·:.·.·:-·.·:·.·:.·.·:-·.·:.·.·:-·.·:-·.·:.·.·:.·.·:.·.·:-·.·:.·.·:.·.·:.·.·:.·.·:-·.·:-·.·:-·.·:-·.·:.·.·:-·.·:-·.·:-·.·:.·.·::.·:.·.·:.·.·:.·.·:.·.·:.·.·:-·.
.. ..
~.-·.·..·.·..·•·..·.· ·.·.••.•..·.·..·.•..·••.·•.• ·•·..·.·.•·.•..·.•..·.•..·.·..·.·..·....:.·.··.·..·.·.··.·•·•··•··•·.··.•.··.•.··.·..·.·..·.·.··.·.··.·.··.·.··.·..·•·..•.·..·.:··:
vjerovao (crede ut inte lligas; intellige
ut credas)."
f*fii.Mtf~~tf~l?.. ,. ·;:·-:~~f1l.{~~~f~1!~~~t~
. .+;·.z rs ·. . . . . .
Potraga za pretpostavkama spoznaje
dovodi AUGUSTINA do otkrića uteme-
lje nja znanja u nutarnjoj samoizvjes-
nosti svijesti .
~~;~· U nastojanju da nadiđe ske psu, k reće
putem mišljenja kojim se, slič no njemu ,
služi i DESCARTES. O stvarima izvan
mene mogu se varati. Ali ako o tomu
su mnjam , svjestan sam sam sebe kao
+
onoga koji sumnja. U svim sudovima,
sumnjama i zabludama moja je egzisten-
cija pretpostavljena sigurnom.
"Ako se i varam, jesam (Si enim fal -
~i·~
lor, sum) ."
Tako put k temeljima sigurnosti vodi
prema unutra. AUGUSTINOVA klasi-
' č n a formulaci ja o tome glasi:
"Ne idi van, okreni se u sebe samo-
ga; u nutarnjem čovj e ku stanuje isti-
nepromjenljivo promjenljivo na (noli foras ire, in te ipsum redi; in
inte rio re homine habitat veritas)."
B Stvaranje
Čovje k što traži istinu nalazi se u pokre-
tu koji uvijek vodi dalje pre ma unutra i
Augustin l 69
ujedno predstavlja ljubavni uspon k Bo-
g u. Od osjetnoga izvanjskog svijeta (fo-
ris) k unutarnjem svijetu ljudskoga du-
ha (intus) i odatle do najnutarnjijeg sr-
ca (intimum cordis):
do Boga, teme lj a same istine.
U nutrini pronalazi čovj ek nu žne i si-
gurne istine, ko je su bezvremenske i
nadindividualno valjane (npr. matema-
tič ka načela i n ačelo proturječja) .
Te istine ne nastaju iz osjetnog iskustva,
čija analiza štoviše pokazuje da o no već
pretpostavlja određene ideje, dakle ne
ostvaruje se bez d uhovnog udjela.
Tako su npr. jedinstvo ili jednakost
ideje koje mi već unapri je d donosi-
mo u osjetno iskustvo . '
Jednako tako ne može nam kratkotrajan
osjetni utisak posredovati pojam neke
stvari. Tek ako u sjećanju možemo oču­
vati slike tih utisaka, spajati ih i uspore-
đivati , dobivamo jasnoću o svojstvu
osjetnih stvari. Na pitanje kako može-
mo neovisno o sjetilnu iskustvu doći u
posjed ideja, AUGUSTIN odgovara svo-
jom teorijo m iluminacije:
Vječne istine dane su nam za hva ljuju ć i
prosvjetljenju od Boga .
To se da usporediti s dje lovanjem
Sunčeva svjetla . Očima odgova ra
snaga duha , osvijetljen im stva rima
spoznajni predmeti , a Suncu snaga
istine.
AUGUSTIN se ovdje služi slikom iz tra-
dicije neoplatonske metafizike svjetla.
Ideje su praslike svega bitka u duhu
Božjemu. Stvoreni svije t je ostvare nje i
odraz tih praslika.
Bog stvara svijet ni iz čega .
To znači da prije stvara nja ne bijaše ni
mate rije ni vremena. Ako je vrijeme na-
stalo tek stvaranjem, o nda Bog stoji iz-
van vremena, pa je pita nje o to me kada
je nastao svijet besmisleno.
Čimbenici koji tvo re svijet su materija,
vrijeme i forma (vj ečne ide je). Jedan
dio bitka Bog je odmah stvorio u njego-
vu konačnom obliku (a nđ e li, duša, zvi-
jezde), drugi dio stvorenoga je prom-
jenljiv (npr. tijela živih bića). Da bi to
pojasnio, AUGUSTIN zahvaća u teoriju
praklica (rationes seminales).
Te je klice Bog p ostavio u materiju , a
iz njih se razvijaju živa bića.
Time se da shvatiti proces razvoja, a da
se ne bi moralo za hvaća ti u druge ra-
zloge kao apsolutnu stva ral ačk u djelat-
nost Božju.
70 Srednji vijek
Poznata je AUGUSTINOVA analiza vre-
mena u XI. knjizi 'Confessiones'. U njoj
se ne otkriva samo učinak svijesti (me-
maria) koji konstituira iskustvo vremena
nego
protegnutost svijesti se načelno reflektira stanje ljudskoga
--------~:- ..._..:...------ bitka kao vremenskog bića u odnosu
prema vječnoj istini.
AUGUSTIN ovdje ostvaruje preokret od
antičkog, uz kozmos vezanog, shvaćanja
vremena do dimenzije subjektivne, unu-
tarnje svijesti vremena.
Promatra li se vrijeme kao nešto objek-
v tivno dano, pokazuje se da se ono raspa-
da u nepovezane vremenske točke. Jer
prošlo više ne postoji, buduće još ne, a
sadašnjost se reducira na sićušnu točku
prijelaza prošlosti u budućnost.
A ipak imamo svijest trajanja, iskustvo
vremena i posjedujemo mjerila za vrije-
predočenje me. To je očito moguće samo ako ljud-
ska svijest ima sposobnost očuvati trago-
slike slike ve koje ostavlja kratkotrajni osjetni uti-
sak, kao slike u sjećanju i time im podari-
ti trajnost. Način predočenja slika obilje-
žava 3 vremenske dimenzije kao
"sadašnjost prošloga, naime sjećanje;
sadašnjost sadašnjega, naime motre-
A Unutarnja svijest o vremenu nje;
sadašnjost budućega, naime iščekiva­
nje."
Stoga je netočno reći prošlost i buduć­
nost jesu, mnogo više je istinit samo do-
življaj sadašnjosti koji se po predočenju
pomiče u prošlost i budućnost. U duši
mjerimo vrijeme, koje nam je dano kao
Božja država zemaljska država
protegnutost duše (distentio animi). Na
rubovima te protegnutosti u prošlost i
budućnost slike sve više iščezavaju u ta-
mu.
Budući da duh time stvara dimenzije
vremena, čovjekova je nutrina rascjepka-
----------------~-~-~-------~--------------
na u stalno iščekivanje, ostvarenje i sje-
7____ kraJ vremena ·----~
ćanje.
Iskustvo vlastite vremenitosti upućuje
ljude na neprolazno. Duh dolazi do mira
ako se usmjerava na vječnu istinu.
" ... ne rascjep kan na mnogo što dolazi
i prolazi, nego raširen prema onomu
što je tu naprijed."
Ako se duh sabire u vječnom Bogu od
kojega sva bića dobivaju svoj bitak, čo­
'Jek se pokazuje "sudionikom vječnosti".
Covjek je, prema AUGUSTINU, "razu-
mom obdarena supstancija što se sastoji
od tijela i duše", pri čemu on daje pred-
nost duši. Čovjekova se nutrina pokazuje
kao
B Teologija povijesti jedinstvo u trojstvu svijesti (memoria),
razuma (intelligentia) i volje evalun-
Augustin II 71
tas) te je time slika božanskoga troj-
stva.
Osnovni pojam AUGUSTINOVE etike je
ljubav koja se podudara s voljom.
Konačni cilj ljudskog nastojanja leži u
blaženstvu.
Čovjek to pak ne postiže oslobađanjem
od pojedinih svjetskih dobara, nego u
Bogu kao neprolaznu i radi njega samo-
ga ljubljenu. Bog je stvorio čovjeka us-
mjerena na sebe, pa samo u njemu on
pronalazi ispunjenje svoje težnje.
U pravoj, tj. na Boga usmjerenoj ljubavi
čovjek pronalazi mjerilo svojega djelova-
nja. Ako je to istinska ljubav, ne treba ni-
kakvih drugih moralnih zakona. Stoga
AUGUSTIN može reći:
"Ljubi i čini što hoćeš (dilige et quod
vis fac)."
No ipak se pokazuje da ljudi ponajviše
zapadnu u samoljublje te time izabiru
krivo dobro. Ovdje spada razlika između
uti (koristiti) i frui (uživati).
Izvanjskim se dobrima smijemo koris-
titi samo zbog višega cilja, blaženstva
u Bogu koje možemo uživati radi nje-
ga samoga.
Uživamo li pak izvanjska dobra i nas
same, promašujemo pravi cilj ljubavi.
Čovjekova se sklonost prema zlu za AU-
GUSTINA temelji na istočnom grijehu
koji je čovjek na početku svoje povijesti
svalio na sebe. Vlastitim snagama ne mo-
že ga se osloboditi, nego je upućen na
milost Božju.
Čovjekova sloboda za dobro temelji se
na odabiranju od Boga.
Shvaćanje povijesti kako ga AUGUSTIN
prikazuje u svojemu djelu 'De civitate Dei'
('O državi Božjoj'), imalo je velik utjecaj na
europsku filozofiju povijesti i političku po-
djelu državne vlasti u srednjemu vijeku.
Povijest se može pojmiti kao borba dvaju
kraljevstava: Božje države i zemaljske dr-
žave. Njih su dvije utemeljene u različi­
tom načinu ljubavi:
"... zemaljska, po ljubavi prema sebi
koja se uzdiže sve do prezira Boga,
nebeska po ljubavi prema Bogu, koja
se uzdiže do prezira sebe."
Tome, doduše, odgovaraju Crkva i drža-
va kao vanjski pojavni oblici, ali se ipak
u svakoj od njih nalaze i zastupnici dru-
goga duhovnog poretka. Tako su u stvar-
noj povijesti oba kraljevstva prisutna je-
dno u drugomu, dok se na koncu vreme-
na ne rastave, a Božja država iziđe kao
pobjednik.
72 Srednji vijek Rana skolastika I l Ivan Skot Eriugena; Anselmo Canterburyjski
Rana skolastika
Utrnu ćem je antike tijekom ne koliko sto-
ljeća nastupilo razdoblje u kojemu se ui-
Bog počiva
stinu čuvalo predano misleno blago.
Iznimka je u tomu vremenu pojava stva-
ra l ačkog djela Irca Ivana Skota Eriuge-
ne (oko 810.--877.) kojega je oko 850. na
svoju dvorsku školu pozvao KARLO ĆE­
LAVI.
Sav ljudski poriv za znanjem ima poći od
vjere u objavu. No ipak razumu pripada
zadaća p ojasniti smisao objave. Između
vjere i istinskog razuma nema nikakva
proturječja . Autoritet crkvenih otaca tre-
bamo nasljedovati dok je u skladu s o bja-
vom.
U s lu čaju proturječja i zmeđu auto riteta
i razuma, razum ima prednost (usp. str.
12., sl. B).
U spisu 'O predestinaciji' IVAN zahvaća u
jednu osobito uvažavanu kontroverziju,
tako što slobodu ljudske volje pokazuje
nu žno povezanom s kršćanskom vjerom
podjela prirode te drži nespojivim s Božjom dobrotom da
bi on čovjeku unaprijed smislio (pakle-
A Ivan Skot Eriugena B Anselmo: istina kao rectitudo
nu) kaznu (pakao je kajanje).
U svojemu glavnom djelu "O podje li pri-
rode" razlikuje
4 oblika prirode:
• Priroda koja stvara, a nije stvorena:
Boga se može Boga se može Bog stvoritelj.
misliti samo kao misliti samo kao
postojećega nužno postojećega • Priroda koja je stvorena i stvara: bo-
žanske ideje. One su praslike
• prirode koja je stvorena, a ne stvara:
pojedine stvari (stvorenja).
• Priroda koja niti stvara niti je stvorena:
Bog koji je ušao u svoj mir i prestao
stvarati (konačna svrha stvaranja).
Cijelo stvaranje treba razumjeti kao samo-
objavu (teofaniju) skrivenoga Boga koji
time samoga sebe određuje . Čovj ekov
duh ključ je svijeta koji otvara Božju sa-
moobjavu.
Anselmo Canterburyjski (1033.- 1109.)
vrijedi za najznačajnijega teologa ll . st. i
"oca skolastike" . On je uvjeren da sama
vjera sili na razumsko razumijevanje (fi-
des quaerens intellectum). Doduše, vjera
je uvijek p olazna točka i sadržaj njezinih
rečenica ne može se oboriti nikakvim ra-
dokaz dokaz zumskim razlogom, ali ipak
definicija Boga: egzistencije nužnosti
istinski razum nužno vodi k istinama
ono od ćega se vjere, pa bi stoga i kršćanin trebao p o-
ne može misliti kušati intelektualno razumjeti svoju
ništa veće
vjeru.
ANSELMO pokušava pokazati da se sadr-
C Anselmo: "ontološki dokaz" žaji kršća nskoga nauka dadu bez pomoći
auto rite ta (Biblija, crkveni oci) izvesti iz
č isto razumskih razloga.
73
Na toj pozadini stoj i slavni tzv. "o ntolo-
ški · dokaz" s koj im on u 'Proslogionu '
želi razumski nužno pokazati opstojnost
Božju osobito onomu tko ne vjeruje u
Boga:
Bog je određen kao
"ono od čega se ne može misliti ništa
veće (savršenije) (aliquid quo maius
nihil cogitari p otest)."
Tu tvrdnju razumije i onaj tko ne vjeru-
je te, ako je razum ije , ima je u razumu .
Ako se dopusti da je savršenije ono što
se ne može samo misliti nego i što real-
no posto ji, onda
mora "ono, od čega se ne može misli-
ti ništa veće, " realno egzistirati.
ANSELMO proširuje dokaz tvrdeći da se
prema početnoj definiciji ne može misli-
ti ne-egzistencija Božja,
budući da je nešto, što nužno postoji,
savršenije nego nešto č iju se ne-egzi-
stenciju može zamisliti, što dakle slu-
čajno postoji.
O dokazu se žestoko diskutiralo tije kom
srednjega vijeka, a m eđ u ostalima je
KANT u 'Kritici čistog uma' poduzeo
njegovo p obijanje (usp. str. 141).
Prije nego što je Bog stvorio svijet, o n je
kao ideja bio u njegovu duhu . Praslike
su nutarnji Božji govor, a o no što je po-
sta lo, odraz je njegove rij eč i. Stvoreno
ne može po sebi samomu o pstati u bit-
ku nego ga Bog treba uzdržavati. Ljud-
ska je duša slika Božja s 3 glavne spo-
sobnosti:
pamćenje (memoria), spoznavanje
(intelligentia) i ljubav (amor).
Ona je stvorena da b i ljubila Boga kao
na jveć e dob ro.
U 'Dijalogu o istini' ANSELMO upu ćuje
na 3 podru čja istine:
Vječne istine u Bogu (ideje) , istina stvari
koja se teme lji na po klapanju s božan-
skom istinom, i istina mišljenja i iskaza
koja leži u slaganju sa stvarima.
"Tako je istina posto janja stvari uči­
nak najviše istine i ujed no teme lj one
istine koja spada na sp oznaju i istine
sadržane u iskazu ... "
Najkraća definicija isti ne kod ANSELMA
glasi:
"Istina je ispravnost d ostupna samo
duhom (veritas est rectitudo me nte
sola perceptibilis)."
Ispravnost u odnosu prema čovjeku
znači: uređivanj e cijeloga čovj eka - mi-
šljenja , držan'ja, volje - pre ma vječnu te-
melju bitka u Bogu, ispravno sebe-upu-
štanje u bitak koje omogućuje susret s
istino m.
74 Srednji vijek Rana skolastika II l Pitanje univerzalija; Petar Abelard 75

Središnji je problem srednjega vijeka pi- U stvarima se one sastoje u postojanju je-
tanje o statusu univerzalija. dnog zajedništva. Doduše, taj sklad nije
_____ 1, Univerzalije su opći pojmovi, vrste stvar (res) koja bi postojala u sebi, nego
postoje li
univerzalije opća bitnost (npr. živo biće, čovjek) za razliku od ga ljudski duh shvaća apstrakcijom .
u stvarima pojedinačnih stvari. Pojam (conceptus) stvari nije dakle
Osnovno je pitanje: stvoren samovo ljno nego je učinak ap-
----2. Pripada li zbiljski bitak samo univerza- strakcije koja ima temelj u stvarima.
Abelardova lijama, dok su pojedinačne stvari samo U odnosu na ljudsku spoznaju, univer-
kritika nesamostalne izvedenice iz njih ili pak zalnost pripada samo riječima. Doduše,
nesposobna sposobna samo konkretne, pojedinačne stvari ne samim riječima nego njihovu sadrža-
imaju realan bitak dok su univerzalije ju, njihovu značenju.

··~·~
po sebi samo u mišljenju samo imena koja čovjek za sebe tvori. Stoga ABELARD razlikuje vox (prirod-

.,! \.
Izvanjski poticaj ovomu proble mu bilo je ni glas) od sermo (značenj e riječi) ko-

,jool~~~oo
pitanje što ga BOECI]E citira iz PORFIRI-
JEVA djela 'Isagoge':
Postoje li rodovi i vrste u sebi ili samo
u mislima; ako zbilja posto je, jesu li
jemu pripisuje univerzalnost.
ABELARD sebi postavlja i pitanje jesu li
univerzalije navezane na stvar na kojoj
se imenovanje temelji ili zbog njihova

\ (značenJe) (rijeć tjelesni ili bestjelesni; jesu li rastavljeni
od osjetnih stvari ili su u njima sadrža-
ili ni?
glas)
3. Prema realizmu univerzalija postoje sa-
povezane odvojene novo shvaćanje:
sa sjetilnim od sjetilnih općenitost u ne- mo univerzalije u sebi. Pojedinačne stva-
stvarima stvari razli kovanom ri postoje samo kao podređeni oblici nji-
hove zaj edničke biti.
VILIM OD CHAMPEAUXA (1070.-1121.)
zastupa npr. mišljenje da je svim ljudima
A Pitanje univerzalija B Vilim od Champeauxa zajednička jedna bit koja je nedjeljivo u
svakome prisutna, a na koju se kao na
stvarni temelj odnosi riječ "čovjek " .
ABELARD prigovara tomu da bi onda
istoj biti istodobno morale pripadati
univerzalije u Bogu oprečne osobine.
Kad bi npr. bitnost "živo biće" bila ne-
podijeljeno u čovjeku i životinji, onda
bi o na odjednom morala biti i razum-
na i nerazumna.
Zato je VILIM kasnije ispravio svoje staja-
lište tako da općenitost u članovima ne-
ke vrste postoji u onome u čemu se oni
ne razlikuju (indifferenter), tj . u nedostat-
univerzalije ku neke različitosti.
u stvarima
(pojedinačne stvari)
Pre ma nominalizmu realno postoje sa-
mo pojedinačne stvari (individue), dok
univerzalije postoje samo u ljudskom du-
hu. Ne može ih se shvatiti ni kao pojmo-
ve apstrahirane od stvari niti kao samo-
voljna ime na.
Tako IVAN ROSCELIN (oko 1050.- 1124.)
univerzalije u čovjeku značenje zastupa stajalište da su univerzalije samo
rijeći riječi (universale est vox) .
Petar Abelard (1079.-11 42.) u pitanju
univerzalija zastupa pravac srodan nomi-
nalizmu koji se označuje i kao koncep-
tualizam.
C Abelard: univerzalije Univerzalije su pred čovjekom i stvari-
ma kao ideje (praslike stvari) sadržaj
božanskoga duha.
značenja mogu još egzistirati kada ime-
novane stvari više ne postoje,
npr. ime ruže, kad više nema ruža.
ABELARD stoga razlikuje denominativ-
nu i signifikativnu funkciju izraza. Ime
ruže ne može se, ako više nema ruža, ni
o čemu više izreći, ali rečenica "nema ru-
ža" ima neko značenje.
U njegovu spisu 'Sic et non' ('Da i ne')
ABELARD skuplja mnoštvo oprečnih re-
čenica iz Biblije i crkvenih otaca. Time
pokazuje da te kstovima autoriteta treba
tumačenje te ih se ne može kruto preu-
zeti. Tako je ostvario značajan doprinos
razvoju skolastičke metode,
prikazati različite stavove i njihove ra-
zloge, ispitati ih i, gdje je god to mo-
guće, dovesti do jednog rješenja.
ABELARDOVA etika prikazana je u djelu
'Scito te ipsum' ('Upoznaj samoga sebe').
Izvanjsko djelovanje kao takvo je indife-
rentno. Stvar je samo u namjeri (intentio)
ili stavu.
On se pokazuje u nutarnjem činu pri-
stajanja uz ne ku težnju .
Time ni sklonosti kao takve nisu ni do-
bre ni zle nego je grije h tek čin pristaja-
nja uz ono što se ne pristoji.
Dobro leži u pristajanju uz Božju vo-
lju, zlo u njezinu preziranju. Izvanjsko
djelovanje ništa ne dodaje ovome nu-
tarnjem činu.
Za duhovni život 12. st. značajan je bio i
razvoj obrazovnih centara (škole).
Slavna je bila škola Chartres kao i sa-
mostanska škola Sv. Viktora pred Pari-
zom, ko ja je stekla ug led za vrijeme
HUGA od sv. Viktora, koji se trudio
oko enciklopedijske sistematike zna-
nosti, ali je istodobno vezana i uz mi-
stiku.
76 Srednji vijek
Arapska f"tlozofija
Za duhovni razvoj kršćanskoga zapada u
srednjemu je vijeku od velikog značenja bio
utjecaj arapskoga svijeta. Arapska znanost,
osobito medicina, bijaše znatno moćn ija od
one latinskoga zapada. No prije svega u go-
d inama od 800. do 1200. islamska je kultura
očuvala predaju grčke filozofije i znanosti.
Djela Grka prevođena su na arapski u
vel ikim prevodilačkim školama te su
preko maurske Španjolske dospjela na
Zapad.
Na taj su način kršćanskomu srednje m vije-
ku postali dostupni sabrani ARISTOTELOVI
spisi (ne samo oni o logici što ih je preveo
BOECI]E). Posljedica toga bio je procvat
empirijskih znanosti.
AL-FARABI (oko 875.- 950.) težio je sintezi
ARISTOTELA i neoplatonizma. Pri tomu je
razvio obuhvatni metafizički opis svijeta u
kojemu je povezao Plotinovu zamisao o
emanaciji s Aristotelovim naukom o inte-
lektu (grč. nous, lat. intelligentia).
hijerarhija inteligencija
(duhovnih bića) Na njegovim te meljnim mislima zasniva se
i pripadajuće nebeske sfere filozofija slavnog liječnika , Avicene (IBN
SINA, 980.- 1037.). Njegova se metaflzika
A Avicena: Metafi zika i kozmo logija temelji na razlikovanju između bitka, koji je
nužan po sebi (Bog), i bitka koji je nužno
po drugom. Budući da, prema AVICENI, je-
dno nužno biće može proizvesti također sa-
Bog mo jedno (bu dući da ono u sebi nema
množnosti), Bog stvara jedno duhovno biće
! prva inteligencija forme
(prvu inteligenciju), i to nužno i od vječno­
sti.
Bog je jedini bitak kod kojega se ne mo-
gu razdvojiti esencija (bit) i egzistencija
bića
(postojanje) te je stoga nužan u sebi.
/ ! \ Sav je drugi bitak uvjetovano nužan te se
dijeli na vječni i prolazni.
Iz d uhovne djelatnosti stvore ne prve inteli-
gencije proistječe hijerarhijska stvaranje s-
spoznavanje samo- potencijal-
Boga spoznaja nost vijeta (sl. A, B).
Na najnižemu stupnju nastaje djelatni in-
telekt kojemu je zadaća prosvjetljivati čo­
druga
! ! !
duša tijelo
vjekov receptivni intelekt i davati formu
zemaljskoj materiji.
Bu dući da predmeti i ljudski duh potječu iz
istog izvora, moguća je odgovarajuća spo-
inteligencija (opasavajuća sfera) znaja svijeta. Svrha života je sjedinje nje s
djelatnim intelektom.
l \
l \
l \
l \ S teološke se strane kritiziralo ovaj koncept,
l \
l
l \ da ne bi bilo pravoga stvaralačkog čina ako
je svijet po Bogu nužan i vječa n. Najutjecaj-
niji napadi potjecali su od AL-GHAZALI]A
(oko 1058.- 1111.) koji je pomoću spoznaj-
B Avicena: nastanak inteligencija C Averroes: na uk o inte le ktu i sp oznaji
no- kritičkih argumenata nastojao pokazati
granice filozofije s obzirom na Boga.
Arapska ntozofija 77
Averroes (IBN RUŠD; oko 1126.- 1198.)
utjecao je na latinski zapad prije svega svo-
jim opsežnim Komentarima ARISTOTE-
LOVIH djela. Kao što je ARISTOTEL bio fi-
lozof, tako je AVERROES bio komentator.
Razlikuju se tri skupine komentara:
• parafraze donose kratko prepričavanj e
ARISTOTELOVIH dostignuća
• srednji komentari pružaju tumačenje sa-
držaja Aristotelova nauka i vlastita sta-
jališta
• veliki ko mentari nako n ARISTOTELOVA
teksta nude detaljno tumačenje.
AVERROES teži ujedinjenju filozofije s is-
lamskom religijom tako da razlikuje različi­
te stupnjeve razumijevanja Kurana koji od-
govaraju određenoj čovje kovoj sposobnosti
shvaćanja.
U svojoj nauci o intelektu razlikuje aktivni
intelekt koji podaruje inteligibilne forme od
p otencijalnog intelekta koji ih preuzima.
Oba su vječna i nad-individualna.
Aktualizacija formi u potencijalnom intelek-
tu s obzirom na konkretnog čovjeka stvara
individualni stečeni intelekt.
Budući da je ovaj, jer je navezao na čo­
vjeka, smrtan, AVERROESOVO učenje is-
klju čuje osobnu besmrtnost pojedinih
duša.
Među n aj značajnije židovske filozofe u
srednjemu vije ku pripadaju Avicebron
(IBN GABIROL; oko 1025.- 1058.) i Moses
Maimonides (MOSE BEN MAIMON;
1135.-1204.). Oba su rođena u Španjo l-
skoj, a svoja su glavna djela pisali na arap-
skom jeziku.
Prema AVICEBRONU sav bitak iz volje Bo-
žje do egzistencije dolazi sjedinjenjem ma-
terije i f orme.
Sve (osim Boga) sastavlje no je od uni-
verzalne mate rije, čak i d uhovna bića.
Pri tomu pod materijo m o n ne shvaća tjeles-
nost, to je samo jedan odredeni oblik ma-
te rije, nego čistu potenciju za primanje for-
me po čijemu nastu panju ona tek dobiva
egzistenciju.
MAIMONlDES je osobito djelovao svojim
djelom 'Učitelj kolebljivaca'. Okreće se oni-
ma koji su zbog bavljenja filozofijom postali
kolebljivi u vjeri i želi pokazati kako je
znanstvenim posredovanjem opet mogu
prigrliti.
Ako neka mjesta u Bibliji proturječe znan-
stvenim spoznajama, treba ih tu mačiti ale-
gorijski.
MAlMONIDES zastupa negativnu teologiju
tako što tvrdi da se o biti Božjo j može go-
voriti samo u negacijama. Afirmacije se tiču
samo njegovih djelovanja, a ne njegove biti.
78 Srednji vijek
nebeski svod
razvoj kozmosa širenjem svjetla
A Grosseteste : kozmogonija
C Luli: figura T iz "Ars maior''
Visoka skolastika I l Roger Bacon; Bonaventnra; Raymond Luli
Roger Bacon (oko 1215.- 92.) djeluje u
tradiciji, koju je utemeljio ROBERT GROS-
SETESTE (oko 1168.-1253.), matematičkog
istraživanja prirode na sveučilištu u Ox-
fordu. U njoj učenje o svjetlu igra osnov-
nu ulogu.
Svjetlo je supstancija koja stvara samu
sebe i nosilac je sila što djeluju u priro-
di.
Odatle se djelovanja prirode dadu spozna-
ti na temelju geometrijskih zakona, koje
svjetlost slijedi.
BACON želi reformom Crkve i društva po-
boljšati ljudske životne prilike i pojačati
kršćanstvo. Za to mu treba metodički osi-
gurano i na iskustvu utemeljeno znanje.
Stoga on u svojemu 'Opus maius' (Veće
djelo) upozorava ponajprije na četiri glav-
na izvora zabluda:
Slijepa vjera u krivi autoritet; navika koja
konzervira ono krivo; predrasude mnoštva
neiskušanih stvari; prividno znanje iza ko-
jega se krije neznanje.
Teologiji i filozofiji svojega vreme na pred-
bacuje da rade s neznanstvenim metoda-
ma i da se muče s prividnim problemi-
ma.
Ustvari, četiri su podnlčja znanja o no što
o n kao lijek predlaže protiv toga:
• Biblijska egzegeza i interpretacija filo-
zofskih tekstova moraju se oslanjati na
poznavanje izvornih jezika (revolucio-
naran zahtjev za njegovo vrijeme).
• Temelj znanosti je matematika. Ona je
ljudima prirođena te je bez njezina po-
znavanja nemoguća jasna spoznaja.
• Na te melju uloge pripisane svjetlu ,
optika (perspectiva) postaje temeljna
znanost. U njoj se posreduje primjena
matematičkih i eksperimentalnih me-
toda.
• Znanje se gradi na iskustvu. Iskazi o pri-
rodi moraju se njime potvrditi ili o povr-
gnuti. Stoga eksperimentu pripada veli-
ko značenje. Osim toga BACON pozna-
je i neko nutarnje iskustvo kao rasvjet-
ljenje, koje se tiče duhovnih stvari i is-
kustva božanskoga.
Sukob između teologije i znanosti prema
njemu ne može nastati kod ispravne upo-
rabe razuma, budući da se i istina racio-
nalne znanosti i istina objave temelje na
Božjemu apsolutnom znanju ..
Bonaventura (GIOVANNI FIDAN ZA; oko
1221.- 1274.; od 1257. upravitelj franjeva-
čkoga reda) pripada tzv. "starijoj franjeva-
čkoj školi". Kao struja oprečna aristoteli-
zmu, orijentira se na AUGUSTINA i neo-
platonizam. Ipak rabi i Aristotelove misle-
79
no blago te ga prihvaća za autoritet u po-
dručju "svjetovne" znanosti.
U metafizici bi ARISTOTEL pak proma-
šio ono bitno, jer nije dopustio da vrije-
di Platonove učenje o idejama te tako
nije prihvatio ni praslike svega bitka u
duhu Božjemu.
BONAVENTURA zastupa metafiziku
svjetla na koju je utjecao GROSSETESTE,
prema kojoj je svjetlo zajednička forma
svega tjelesnog. Po tomu nastaje opće
oblikovanje mate rije, dok se pojedinačno
događa elementarnim formama, mješovi-
tim i formama duše. Stoga on prihvaća da
u svakom biću postoji mnoštvo forma.
Forme nastaju iz klica koje je Bog u pra-
eocetku položio u materiju.
Covjekov put spoznaje vodi preko stvo-
renoga svijeta u koje mu on gleda Božju
sadašnjost. BONAVENTURA pri tomu kao
stupnjeve spoznavanja razlikuje sadržaje,
sjene, tragove ili slike božanskoga.
Istinu nepromjenljivih načela čovjek
(kao promjenljivo biće) shvaća samo
ako ga rasvjetljuje božansko svjetlo (ilu-
minacija).
U svojemu 'Putu duha k Bogu' BONA-
VENTURA opisuje stupnjeve mističnoga
sjedinjenja s Bogom. Na najvišem stupnju
smiruje se djelatnost uma, a narav se sa-
svim posvećuje Bogu.
Raymond (RAMON) Luli (1232.- 1316.) u
filozofiji svojega vremena originalni je aut-
sajder. No njegove su misli našle izraza
među ostalim kod KUZANASKOG, BRU-
NA i LEIBNIZA, koji je istaknuo njegovu
kombinatoričku logiku.
LULLOVA "Ars generalis" (Opća zna-
nost) želi pokazati pojmove, na čela i me-
tode koji tvore temelj svim znanostima.
Ona je "ars invenie ndi veritatem",
vještina pronalaženja istine, koja se ne
bavi samo formalnim odnosima, nego i
istinom sadržanom u principima.
LULL polazi od apsolutnih principa (trans-
cendentalija) i relativnih principa (objek-
tivni odnosi) čija se sveza pokazuje na te-
melju zakona kombiniranja. Za postiza-
nje toga cilja razvio je određene figure.
Tako, primjerice, tzv. figura A sadrži
pojmove koji prikazuju Božje "osnovne
časti", a isti su i oni koji moraju odredi-
ti ustrojstvo svijeta (npr. dobrota, veliči­
na, trajnost).
Figura T sadrži principe razlikovanja
značenja (sl. C).
Upotrebom okretajućih tro kuta i četvero­
kuta u figurama može se objasniti odnos i
udruživost termina.
80 Srednji vijek Visoka skolastika ll / Albert Veliki; Toma Akvinski I
Albert Veliki (oko 1206.-80.), zbog en-
ciklopedijske naobrazbe nazivan i "doc-
tor universalis", teži sažetku filozofskoga
i znanstvenoga duhovnog dobra sve od
akt: kip Grka. Komentira ARISTOTELOVA djela
potencija: prašina pri čemu je pod utjecajem neoplatonske
tradicije grčkih i arapskih komentara.
f \ Osim toga, jedan je od najznačajnijih
istraživača prirode svojega vremena.
ALBERT jasno razlikuje pitanja koja se
akt: kamena gromada mogu riješiti pomoću uma od pitanja
potencija: kip vjere koja se temelje na objavi.
Tako se npr. na pitanje o vječnosti svi-
jeta ne može filozofski odgovoriti, dok
akt: prašina se sva pitanja koja su dostupna umu
moraju podvrći i racionalnoj provjeri.
t Sve je u njegovu bitku i opstojanju prou-
zrokovao Bog. Bog je najviša istina i naj-
više dobro. Stoga svako spoznavanje i
svako djelovanje, da bi se usavršilo,
mora njemu težiti.
Nasuprot AVERROESU, ALBERT naučava
besmrtnost pojedinačnih duša. Djelatni
akt i potencija forma i materija um dio je duše i oblikotvorno načelo u
čovjeku. U ljudima je individualno razli-
r
čit, ali kao odvirak božanskoga stvaranja
akt bitak forma J }pripadajući' sudjeluje na općemu i tako omogućuje
tzv. objektivnu spoznaju.
l / l supstancija l akcident
Duša je cjelina, ali u sebi sadrži razli-
čite sile kao: vegetativnu, osjećajnu i
p..
ot-e'"'
n..,
ci,..
ja- -b-it _ _ _ _ _materija . -_-: :..-_-_..._...__~..J~ slućajno
""t:.J_-_ /
racionalnu sposobnost.
U kozmologiji ALBERT dopušta da je
stvaranje u hijerarhijskim stupnjevima in-
teligencije proizišla iz božanskoga inte-
lekta koji osvjetljuje sve nebeske sfere,
ljudski duh i konačno zemaljsku materi-
ju. Prvotne zbilje, koje je Bog stvorio na
početku stvaranja, jesu:
prva materija (primalačko počelo kod
nastanka tjelesa) , vrijeme, kretanje,
forma: duša
/
gornje nebo, anđeli.
1.~
9. ~~:'~:::';
U etici naglašava čovjekovu slobodnu
volju. Moralna je zadaća pomoću razu-
ma oblikovati nagonsku želju. Presudna
instanca je savjest, koja djeluje načelno,
supstancijalna akcidentalna kao i u primjeni na konkretni slučaj. Mo-
sveza sveza ralna sklonost koja čovjeka pokreće na
forma materija dobro jest syntheresis koja je ostatak pr-
\ supstancija
/ \;i"""'
materija: tijelo
pnpadaJuce:
dvonožan
votnoga dobrog življenja prije pada u
grijeh.
Toma Akvinski (1225.- 74.), koji je ne-
koliko godina bio učenik ALBERTA VE-
LIKOGA, slovi za najznačajnijega siste-
bitak i bit supstancija i akcident matičara srednjega vijeka. Njegova je za-
sluga u povezivanju aristotelizma s krš-
ćanskom filozofijom koja je potekla od
Toma Akvinski: ontološke razlike Augustina.
U 19. st. Katolička crkva njegovo djelo
tumači kao temelj kršćanske filozofije .
81
Među njegovim opsežnim djelima poseb-
no valja spomenuti 'Sumu protiv pogana'
('Summa contra gentiles') i 'Sumu teolo-
gije' ('Summa theologiae'), kao i različita
'Questiones'.
Oblik questija, koji se nalazi u 'Sumi teo-
logije', slijedi shemu disputa na sveučili­
štu:
Za neko se pitanje iznose argumenti
za ("pro") i protiv ("sed contra") čemu
slijedi vlastiti odgovor ("responsio").
Zatim se s obzirom na odgovor istra-
žuju pojedinačni argumenti ("ad l, ad
2, ... ").
Vjera i razum ne mogu proturječiti, jer
oboje potj e ču od Boga. Stoga i teologija
i filozofija ne mogu doći do različitih isti-
na. No, one se razlikuju u metodi:
Filozofija polazi od stvorenih stvari i
dospijeva do Boga, a teologija počinje
od Boga.
Budući da objava ljudima posreduje ta-
kve istine koje su nužne za postizanje
njihova spasenja, ostaje prostor za samo-
stalno istraživanje stvari koje nisu razja-
šnjene objavom. Filozofija obavlja važnu
službu za teologiju tako što može razum-
ski osigurati i braniti utemeljenje vjere ,
jer
iskazi su vjere doduše nad-razumski,
ali ne protu-razumski.
TOMINA ontologija za ishodišnu to-
čku uzima mnoštvo nama očitih bića
(ens): kamenje, životinje, ljude itd. Kod
pitanja o principima koji leže u temelju
bića u oči upada temeljna razlika zbilje
(actus; akt) i mogućnosti (potentia;
potencija). Svemu što postoji pripada
da može biti ili također ne biti, tj. da je
promjenljivo.
Promatramo li neki neobrađeni kamen,
on je u mogućnosti postati kip, dok u
zbilji nije kip.
Ako ga kipar oblikuje, on je kip u zbi-
lji, ali je još uvijek u mogućnosti npr.
raspasti se u prašinu.
Ako su bića promjenljiva, postavlja se pi-
tanje o načelu njihova jedinstva, na te-
melju čega su oni u promjeni još uvijek
to određeno biće, ta supstancija.
Ovaj princip jest forma.
Ako je forma određenost, ona kao nače­
lo upotpunjenja treba nešto što se može
odrediti. Sama neodređena, ali odrediva
(može se formirati) jest materija.
Materija je i uzrok mnoštvenosti, jer se
ista forma može pojaviti u različitim
individuima.
82 Srednji vijek Visoka skolastika m / Toma Akvinski ll
Materija i forma nisu samostalno biće ,
koje bi moglo odstupiti jedno od drugo-
Bog ga, One su ono po čemu (quo est) neko
bitak= bit
biće jest i što ono jest (quod est} Sup-
stancija je cjelina složena od forme i
materije.
Ovo "što" bića njegova je bit (.;:ssentia; ili
anđeo duh njegovo "štostvo"; quiditas). Bit je zbiljska
u individualnim supstancijama, mišljena u
obliku općih pojmova.
83
bitak nešto drugo nego njihova bit, prem-
da ona nije materijalna (dakle čista for-
ma). Pridolaženjem materije nastaju indi-
vidualne različite supstancije u kojima se
razlikuju bitak i bit, forma i materija.
Nematerijalna, besmrtna ljudska duša
zadržava stoga individualnost, jer njoj
kao formi tijela i nakon razdvajanja od
tijela ostaje određenje upojedinjenja.
TOMA donosi 5 dokaza (quinque viae)

ćovjek
- um Bit se odnosi na cjelinu materije i
forme, ali je različita od supstancije,
za Božju egzistenciju. Budući da je spo-
znaja čovjeka (kao tjelesnog bića) vezana
utoliko što ova može preuzeti slučajne uz osjetila, TOMA odbacuje apriorne do-
----· f """ ... "l ozn ake (akcidente; npr. Sokrat je kaze o Bogu. Stoga njegovi dokazi polaze
sjetilno opažanje ćelav) , koje nisu vezane uz bit. od iskustva. Temelje se na zabrani regres-
TOMA se zatim laća daljnjega presudnog sa in infinitum (povratka u bes konačno).
životinja
razlikovanja, onoga između biti i bitka.
--- r ..., w Mogu poznavati bit nečega, a da ne znam
postoji li (egzistira li) to.
• Svakom gibanju i promjeni treba nešto
što se kreće. Ali , budući da niz pokret-
nih pokretača ne može ići unatrag u be-
život Bitak je princip, po kojemu je biće tek skonačno, jer inače ne bi bilo početka
biljka
-----.
(F :,,,. '!
biće .
Čin bitka (actus essendi) čini biće bićem.
gibanja, mora postojati proi pokretač ko-
ji je sam nepokrenut, a to je Bog.
Stoga se bitak odnosi prema biti kao akt • Svako djelovanje ima neki uzrok. Ali,
mješavine !'> tijela prema potenciji. budući da ništa nije uzrok samomu se-
elemenata Bitak je čista aktualnost, koja se u biću bi (jer bi inače logički moralo prethodi-
utvrđuje i time ograničuje . ti samomu sebi), a niz uzroka ne može
materija forma Pitanje o pojmovima koji se kao predikati ići u beskonačno, mora postojati neki
mogu pripisati svakom biću dovodi TO- proi uzrok koji je sam neuzrokovan:
A Stupnjevitost bitnosti B Transcendentalije MU do liste transcendentalija: Bog.
Svakom biću pod vidom čina bitka pri- • Susrećemo stvari koje mogu bili ili ne
zabrana progresa in infinitum dolazi ens. biti. Ako je sve tako stvoreno , jednom
Nadalje , res (realnost) označuje sadržaj može tako sve i ne biti, ali onda ništa
t t t stvari pod vidom biti.
Na temelju svoje nutarnje nedjeljivosti
ne bi moglo početi postojati. Dakle,
postoje stvari koje su nužne, i to ili po
pokretać uzrok biće je jedno (unum). sebi ili po nečemu drugome. Budući da
nužno po vrhovni Ono je nešto (aliquid) za razliku od niz stvari nužnih po drugome ne može
drugomu upravitelj drugoga.
pokrenuto ući nak ići u beskonačno, mora postojati nešto
Transcendentalije istinito (verum) i dobro proo nu:tno po sebi: Bog.

' ' ' t (bonum) odnose se na sklad dvaju bića ,

t t mj.,ilo
savršenosti
)
naime duše s nekim drugim bićem. Tako
je "dobro" oznaka sklada sa sposobnošću
• U svim stvarima ima neko Više ili Ma-
nje. To se može iskazati tek ako posto-
ji mjera koja tu oznaku sadrži u pot-
pokretać

pokrenuto
uzrok

ućinak
nužno po
drugomu @] lupravitelj l
t
ze/jenja; "istinito" sklad sa spoznajnom
moći. TOMINA definicija istine stoga glasi:
"Istina je poklapanje stvari s razumom
punosti: Bog.
• Stvarima bez razuma, da bi postigle ne-
ki cilj, treba netko tko zna, tko postav-

' ' '

t t
t l
(veritas est adaequatio rei et inteUec- lja cilj (npr. strelici treba strijelac). Svr-
cilj
l tus)."
Jedna osnovna misao tomističke ontologi-
hovito uređenje svijeta, dakle, treba
Boga kao vrhovnog upravitelja koji po-
je jest potpuni poredak svega bitka. Sva-

0
stavlja ciljeve.
prvi
pokretać
prvi
uzrok
nužno po
sebi lupravitelj l komu je biću Bog dodijelio njegovo mje-
sto i cilj u poretku bitka.
Bog je svijet u cjelini stvorio savršenim, ta-
ko zlo u svijetu ne potječe od njega. Bu-
t Svemu stvorenome pripada razlikovanje
dući da sve što ima bitak dolazi od Boga,
zlu se ne može pripisati stvarni bitak. TO-
l cilj
l bitka i biti. Samo se u Bogu podudara
njegov bitak s biti.
MA ga stoga označuje kao neki nedosta-
tak (privatio), kao odsutnost nekoga do-
Božanski bitak je savršenstvo naprosto bra koje bi jednom biću trebalo pripadati.
zabrana regresa in infinitum tako da se njegovoj jednostavnosti ne Shvatimo li zlo kao nedostatak, onda mu
može ništa dodati niti što oduzeti. uvijek treba neki subjekt kojemu nešto
Sve stvoreno Bog uzdržava u njegovu bit- nedostaje: dobro. Stoga zlo ne može is-
C Uz do kaze Božje opstojnosti ku . Stvoreni duhovi (anđeli) razlikuju se crpsti cijeli bitak, jer bi tako uništilo i sa-
od Boga u tome što je kod njih već njihov mo sebe.
84 Srednji vijek Visoka skolastika IV / Toma Akvinski
Čovjek je supstancijalna sveza duše (fo r-
ma) i tijela (materija). Oni se ne mogu ra-
djelatni staviti , već tvore jedinstvo supsta ncije čo­
um vjeka koji je tako uvijek označen duševno-
tjelesno. Iako duša može i nakon smrti kao
anima separata postojati odvojeno od tije-
la, iako je besmrtna, kao ljudskoj duši tre-
ba joj tijelo za spoznavanje osjetnih opaža-
nja.
Čovj ek time stoji, takoreći, u središtu stva-
ranja:
o-1?-L-o~_fe_~~-o-'
Svojim umom sudjeluje u svijetu čistoga
d uha, a po svojemu tijelu u svijetu mate ri-
jalnoga.
l apstrahira- Forma čovjekove duše stoji u nizu hije r-
l nje inteligi- arhijskog stupnjevanja koje ide od neži-
1 bilnoga vih tjelesa preko biljaka i živo tinja do
L __ ___JI čovjeka.
slika u moć 1 Duša sadrži različite sposobnosti: vegeta-
pojedinom osjetilu predodžbe 1 tivnu (životna snaga), senzibilnu (osjetno
l zamj ećivanje), apetitivnu (nagonske želje),
l pokretačku (promjena mjesta) i racional-
l nu (razum).
species sensibilis l species intelligibilis Osjetna sposobnost dijeli se dalje na
l po jedine osjete, zajedni čko osjetilo (ko je
l obu hva ća predmete raznih pojedinih
sjetilna moć l um osje tila), m oć predodžbe (koja č u va poje-
dina čne osjelne slike), osjetnu sposob-
A Nauk o spoznaji nost ras uđi vanja (jednostavna sposobnost
ras uđiv a nja u konkretnoj situaciji) i
a ktivno pamćenje.
Razum se dijeli na mogući (intellectus
possibilis) i djelatni (intellectus agens) um.
Time se razlikuje čovjekova sposobnost
spoznavanja od zbiljski ostvarene spozna-
je. Samo spoznavanje dalo bi se ovako pri-
kazati:
vjećni zakon Neko tijelo najprije stvara sliku u jedno-
mu pojedinom osjetilu. Odatle ona do-
spijeva u zajedničko osjetilo da bi je o n-
da predod žbena moć sa čuvala kao po-
jedinačnu sliku (species sensibilis). Pri
prirodni ljudski zakon
tomu ostaje mo u sferi osjetnoga. No, bu-
zakon duć i da mogući um ide na opće (species
intelligibilis), stupa na snagu aktivni um.
On apstrahira opću formu od osjetno
unutarnja prisila normativno pravilo pojedinačnoga i tako omogućuje spo-
znaju u mogućem umu.
Transcendentalna oznaka "dobro" (usp.
str. 83) objekt je ontologije i etike.
Dobro je ono biće koje nekome drugom
predstavlja usavršavanje i time cilj nje-
gova nastojanja.
Kako ARISTOTELU, tako onda i TOMI, vri-
jedi: do bro je ono prema čemu teži svatko
prema svojoj naravi.
B Etika: zakon Najviši čovjekov cilj kojemu služe poje-
dini ciljevi jest sreća (beatitudo). B u dući
da je čovjek prema svojoj formi odreden
m 85
raz umskom dušom, o n to postiže djelo-
vanjem duše u skladu s razumom.
Kreposti TOMA dijeli na teološke i narav-
ne stožerne kreposti. Pive su dostupne čo­
vjeku samo po milosti Božjoj (vje ra, ljubav,
nada), pri čemu ljubav sve ljudske čine
usmjerava na njezin posljednji, božanski
cilj. Stožerne su kreposti određene kao
najbolje moguće stanje naravnih sposob-
nosti. Tako su razumu dodijeljeni mudrost
i razboritost, volji pravednost, težnji hra-
brost, a požudi umjere nost.
Kreposti određuju nutarnji stav čovjeka ; iz-
vanjskim redo m i djelima upravljaju zako-
ni. Vrhovni zakonodavac je Bog, jer on
daje poredak cjelokupnu svijetu .
Vječni zakon (lex aeterna) jest božans-
ka mudrost koja svime upravlja. Sudje-
lovanje ljudskog uma na vječnom za-
konu jest naravni zakon (lex natura-
lis).
Božanski zakon ne škodi slobodi volje . Sa-
mo kod prirode koja nije razumom obda-
rena zakon djeluje kao nutarnja nužnost.
Za čovjeka on ima karakter no rmativnog
pravila. Na taj način o n sudjeluje u božan-
sko j providnosti
da sam može providjeti za sebe i druge.
Iz naravnog zakona proizlaze opći , vrhov-
ni principi djelovanja. Iz spoznaje da je do-
bro ono prema če mu sve teži, nastaje vr-
hovno načelo praktičnog uma:
dobro treba činiti, zlo izbjegavati.
Budući da naravni zakon samo navodi na-
čela, za uređenje društva u pojedinačnim
stvarima potre ban mu je ljudski zakon (lex
humana) u državnom poretku. On se mora
temeljiti na naravnom pravu i postojati
zbog općega dobra.
Značenje povezivanja aristotelizma s krš-
ćanskom filozofijom što je ostvario TOMA
AKVINSKI, postaje jasno kad se pro matra
duhovnu situaciju na sve u čilištu gdje su
aristotelizam i teologija izgledali nespojivi-
ma.
Iscrpno prihvaćanje Aristotela u 13. st. do-
velo je, među ostalima kod SIGERA BRA-
BANTSKOG (1240.- 1284.) i BOECI]A DA-
CIENSKOG, do zastupanja tzv . "radikal-
nog aristotelizma" (lat. averoizam), do
odlučnog odbijanja miješanja teologije i fi-
lozofije. Filozofski argumenti nastavljaju
postojati i tamo gdje su u suprotnosti s
teologijom. Autonomija filozofije što se ti-
me tvrdila, i nespojivost nekih Aristo te lo-
vih učenja s kršćanskom dogmom, povre-
meno je dovodila do crkve ne zabrane od-
rede nih spisa, kao i osude niza filozofskih
teza od strane pariškoga biskupa (1277).
86 Srednji vijek Visoka skolastika l Duns Skot; Meister Eckhart
Ivan Duns Skot (1265.- 1308.) zastupa
tzv. "mladu franjevačku školu". Nadimak
l rod
l "doctor subtilis" dobio je na temelju oš-
forma
A troumnih argumentacija i kritičkog ispiti-
vanja učenja svojih prethodnika.
Naše je naravno znanje sigurno tamo
gdje može poći od osjetnog promatranja.
No, o nadnaravnim stvarima na ovaj je na-
l vrsta
l čin moguća samo nejasna, posredna
spoznaja. Stoga čovjeku treba Objava za
razum ono područje koje nije dostupno narav-
nom umu. Objekt metafizike nije Bog
sadržaj 1 nego bitak.
l HAECCEITAS l sadržaj 2 Metafizika dolazi do apstr.aktnog pojma
Boga, a teologija do konkretnog.
sadržaj 3
Bitak kao takav najopćenitiji je pojam, jer
se o svim bićima mora u istom smislu, jed-
radnju 1
noznačno (univočno) moći izreći. Iz toga
radnju 2 slijedi da on u sebi ne sadrži nikakvo dalj-
individuum nje određenje .
radnju 3
Stoga se bitak i o Bogu i o svijetu izriče
jednako, a ne samo analoški.
Za razliku od TOME njemu materija nije
princip individualizacije nego je individu-
A Duns Skot: "Haecceitas" B Duns Skot: Primat volje alno jedan vlastiti način bitka (ni forma ni
materija):
"baecceitas (Ovost)". Ona određuje in-
dividuum time što vrstu (posljednju for-
Bog
mu) čini "posljednjom zbiljom bića ", in-
dividuom.
Kod transcendentalija (predikata koji pri-
padaju svim bićima) DUNS SKOT razliku-
je passiones convertibiles, koje obuhvaćaju
koliko i bitak:
jedno, istinito, dobro,
od passiones disjunctae, koje se samo u
parovima podudaraju s bitkom:
ograničeno-neograničeno, nužno-slu-
čajno itd.
DUNS SKOT zastupa učenje o prednosti
slobodne volje pred intelektom.
Doduše, i volja može težiti samo za
onim što je razum spoznao, ali ona se
pri izboru samostalno odnosi prema sa-
držajima što joj ih pruža razum.
Značenje volje DUNS SKOT prenosi i na
Boga. Cjelokupno stvorenje proizlazi iz
božanske volje, ali Bog želi samo ono što
nije logički proturječna. I moralni pore-
dak ovisi o božanskoj volji:
nešto je dobro zato što Bog to želi.
Primatu volje odgovara značenje ljubavi.
Čovjek se ispunja u najvišoj ljubavi prema
Bogu koja je takoder temelj svega ćudore­
đa.
C Meister Eckhart Naše je djelovanje dobro, ako ga činimo
iz ljubavi prema Bogu.
87
DUNS SKOT razlikuje zapovijedi koje ap-
solutno vrijede i koje ni Bog ne može mi-
jenjati, jer bi inače dospio u proturječje sa
samim sobom (to su prve zapovijedi De-
kaloga što se odnose na Boga), od zapo-
vijedi koje bi Bog mogao promijeniti, ako
bi to zahtijevali čovjekovi životni odnosi
(npr. monogamija).
No, i ovi posljednji za čovjeka nužno
vrijede, dok Bog drukčije ne zapovjedi.
U 14. st. tradicija srednjovjekovne misti-
ke, koja se bavi unutrašnjošću iskustva
Boga i sjedinjenjem s božanskim, dosiže
svoju najvišu točku. Za najznačajnijega za-
stupnika slovi
Meister Eckhart (oko 1260.-1328.), koji
je isto tako pod utjecajem predaje skolas-
tičke teologije i ftlozofije. Mistično iskustvo
i filozofska refleksija podjednako obilježa-
vaju njegovo djelo.
ECKHART je pisao latinska i njemačka
djela, pri čemu su njemačke propovije-
di s obzirom na krug slušatelja držane u
osobito prodomom, izoštrenom jeziku.
U svojemu prvomu 'Pariškom questiju' EC-
KHART odgovara na pitanje o odnosu spo-
znaje i bitka u Bogu s nadređivanjem spo-
znaje (intellegere):
Bog jest, jer spoznaje.
Tako u Ivanovu evanđelju stoji:
"U početku bijaše Riječ",
a ne: na početku bijaše Bitak. ECKHART
time naglašuje izvornu aktivnost spoznaje
koja stvara, a da sama nije stvorena.
Ali, naravno da je Bog i bitak. ECKHART
želi pojasniti da Bog nema bitak kao stvo-
rena bića, nego jest Bitak, a sva bića su u
Božjemu bitku. Bog sve održava u bitku,
a bez njega su stvari ništa.
U nutrini svoje duše čovjek pronalazi te-
melj s kojim sudjeluje na Bogu:
u iskri duše (scintilla animae).
U njoj se može odvijati sjedinjenje s Bo-
gom, kad se čovjek ovoj nutrini posvema
preda i iz nje živi. Duša je sposobna pri-
miti Božju bit, jer ona je mjesto na kojemu
se Bog rada u čovjeku . Bog izgovara svo-
ju pravu bit u Sinu koji je njegova riječ, a
Sin govori u duši:
"Otac r.ada Sina u vječnu spoznavanju i
sasvim tako rada Otac svojega sina u
duši kao u svojoj vlastitoj naravi, i rađa
ga za posjed duši ... "
Što Bog dade svojemu Sinu, to on daje čo­
vjeku, ako je pravedan i dobar. U dobru se
dobrota ponovno rađa , kao Riječ Božja.
Između dobra koje stvar.a (Bog Otac) i
stvorenoga dobra postoji razlika u osobi, a
ne u njezinoj nar.avi.
88 Srednji vijek Kasna skolastika l William Ockham 89
William Ockham (oko 1280.--Dko 1348.) znak koji se može odnositi na mnogo to-
o na svršetku srednjega vijeka utemeljuje mi- ga.
o o o saoni pokret s kojim su pripravljeni temelji Pojam je nešto što se pojavljuje u duši,
o modernoga mišljenja . Strujanje što potječe a što označuje nešto drugo, za što on
o o o od OCKHAMA tvori "novi put" (via moder- stoji (suponira) u rečenici .
o na) za razliku od "starog puta" evia antiqua) Da bi se razumjelo značenje nekog termi-
o o o o škola koje se nadovezuju na ALBERTA, na, moramo znati što on suponira. OC-
TOMU i DUNSA SKOTA. KHAM razlikuje ovdje 3 vrste:
o o o o Kao temelj OCKHAMOVE teorijske filozofi- Personalna supozicija je kad termin stoji
je ističu se prije svega 2 n ačela: za ono što označuje,
o o o o o • Načelo svemoći kaže da je Bog na te- npr. " čovjek " u rečenici "Sokrat je čov­
melju svoje svemoći stvari mogao stvori- jek" stoji za pojedinog čovjeka.
ti i drukčije i da on uvijek ono što stva- u jednostavnoj su poziciji pojam stoji sam
o o ra posredno po drugim uzrocima (priro- za sebe,
dne sveze djelovanja u svijetu) može i npr. · "Čovjek je jedna vrsta," pri čemu
o o sam neposredno učiniti. Iz toga slijedi da se ne tvrdi da je pojedini čovjek neka

o o / iz nužnih razloga ne možemo spoznati

ne samo egzistenciju stvari, nego ni sve-
zu uzroka i učinka.
vrsta.
U materijalnoj su poziciji termin stoji za ri-
ječ ili pisani znak,
Nijedno postoj eće A ne implicira nužno npr. "Čovjek je jedna napisana rij eč."
o o po sebi egzistenciju B. Samo se može Neka je rečenica istinita kad subjekt i pre-
o o o univerzalije:
u duhu
tvrditi da prirodnim na činom B redovito
slijedi A (npr. dim i vatra).
dikat stoje za isto.
OCKHAM razlikuje apsolutne i konotativ-
(spoznajni Tako je stvoreni svijet za čovjeka jedan ne pojmove.
uči nak
subjekta) sklop ko ntingentnih činjenica . Njihova spo- Apsolutni pojmovi direktno označavaju
suvišnih
isključe nj e tum ačenja, stvarno: znaja stoga nije moguća iz pretpostavljenih realno pojedinačno.
odnosno entiteta pojed inačno razloga nego na temelju iskustva i studija Konotativni pojmovi znače nešto u prvo-
onoga što je faktički prisutno i što se doga- me i drugom vidu. Oni pretpostavljaju du-
A "Ockhamova britva" B Univerzalije đa. hovnu djelatnost sastavljanja i uređivanja
• Tzv. načelo ekonomičnosti (" Ockha- te stoga ne stoje za samostalne stvari.
mova britva') glasi: Tako OCKHAM utvrđuje da se samo
"Bez nužnosti ne treba uvoditi nikakvo dvije Aristotelove kategorije (usp. str.
mnoštvo (pluralitas non est ponenda si- 47), supstancija i kvaliteta, direktno od-
ne necessitate)." nose na realno. Naprotiv, kvantiteta
Sva utemeljenja koja nisu nužna za obja- npr. primamo označuj e supstanciju, a
šnjenje neke stvari suvišna su te ih treba sekundarno protežnost, ali koja nije
odbaciti. nešto različito od supstancije.
To metodičko načelo ujedno sadrži me- Pri shvaćanju nekoga stvarnog stanja OC-
tafizičku kritiku na jezični temelj. Okreće KHAM razlikuje intuitivnu od apstraktne
daska (supstancija) se protiv krivoga vjerovanja da bi svako- spoznaje.
apsolutni pojam mu jezičnom izrazu trebala odgovarati i Intuitivna spoznaja bez sumnje shvaća eg-
neka stvarnost, koja za posljedicu ima zistenciju nekog objekta. Odnosi se na os-

mt
.
~
neutemeljeno povećanje entiteta samo jetno zamjetljivo i nutarnje samoiskustvo .
na temelju j ez ičnih danosti. Apstraktna spoznaja omogućuje iskaze na
temelju pojmova čak i u odsutnosti objek-
pojam u s upstan- rastav- U p itanju univerza.Iija pokazuje se OC- ta, ali pri tomu ne izriče ništa o stvarnoj
duši cija (pro- • :; ljenost KHAMOVO nominalističko stajalište. Real- egzistenciji objekta. Stoga je ona uvijek
težnost) ~ dijelova no je samo pojedina čno. OCKHAM stoga u pu ćena na intuitivnu spoznaju.
ne treba nikakav princip individuacije, bu- Tako se npr. razumskim razlozima ne
du ći da je sve postojeće Bog stvorio indivi- da dokazati besmJtnost duše, jer o na
~ dualno. Sve opće egzistira samo u duhu (in
mente).
nema nikakav iskustveni temelj.
prima rno sekundarno
"O tomu tvrdo držim da ni na koji način Od 1328. OCKHAM zahvaća u (crkveno)
i nikako izvan duše nema ničega što kao političke teme . Prije svega brani pravo
protežnost (kvantiteta) opće egzistira nego sve, što je opće i što franjevačkog odricanja od vlasništva i zas-
konotativni pojam mnogi mogu izreći , postoji u duhu ... " lU pa neovisnost svjetovne (kraljevske)
Opći su pojmovi učinak spoznajne sposob- moći od papinske. Pri tomu naglašava da
e Nauk o supoziciji D Apsolutni i konotativni pojmovi nosti kojom se čovjek prema nečemu od- se
nosi. Pojmovi su znakovi koji ukazuju na legitimitet svjetovne vlasti temelji na
nešto drugo. Tako je univerzalno jedan slobodnoj suglasnosti građana.
 90 Srednji vijek
Nikola Kuzanski (lat. Cusanus, 1401.-
-{)4.) svojim mišljenjem stoji na prijelazu
od srednjega vijeka u novi vijek. Pod ut-
beskonačno
(Bog)
jecajem je neoplatonizma i mistike, pri
čemu se opsežno služni matematičkim
jedn ota spekulacijama. Njegova filozofija sadrži
(complicatio)
podudaranje suprotnosti mnoge misli koje su u temelju slike suv-
u beskonačnome remenog svijeta i čovjeka.
Svijet nam se pokazuje kao mnoštvo ko-
načnih i u svoje suprotnosti razdijeljenih
stvari. U svojim svojstvima one su odre-
đene na temelju njihovih međusobnih ra-
zlika. U svijetu tako vlada trajna drugot-
nost (aliud esse).
Razum (ratio) može spoznavati stvari
tako što poznato uspoređuje s nepoz-
svijet _______ natim te na temelju sličnosti sebi tvori
--- contractio pojmove.
mnoštvo
No, budući da u svijetu uvijek postoji
samo jedno Više ili Manje u sličnosti, da-
kle ne postoji neka savršena mjera, ništa
ne možemo tako znati da se to ne bi mo-
glo bolje znati.
explicatio NIKOLA se služi primjerima četveroku­
približavanje istini ta koji se povećavanjem broja kutova
približava krugu, ali ga nikako ne do-
A Svijet kao razvijanje Boga B Matematičko simboliziranje seže.
U težnji za znanjem tako dospijevamo do
.. spoznaje našega konačnog neznanja. O
tomu neznanju čovjek je poučen snagom
svojega uma (intellectus) , jer po njemu
može dodirnuti jedinstvo svih suprotnos-
slika Božjega duha ti u beskonačnome.
Čovjek se tako nalazi u stanju učenoga
*'''"·-~)~""""'""'""
neznanja (docta ignorantia).
Jedinstvo svijeta u njegovu mnoštvu te-
melji se u Bogu, beskonačnomu u koje-
mu se dokidaju suprotnosti svih konač­
nih stvari. Podudaranje suprotnosti u Bo-
gu (coincidentia oppositorum) NIKOLA
pokušava objasniti pomoću matematič­
koga primjera:
što je veći opseg nekoga kruga, to se
luk više približava pravcu dok se u
beskonačnome oba ne podudare i su-
protnosti se dokinu.
Jedna druga formulacija što je upotreblja-
va NIKOLA glasi da je Bog ujedno ono
najveće (maximum) i najmanje (mini-
mum), jer budući da izvan Boga nema ni-
čega , nema ni većega ni manjega; Bog je
mjera svih konačnih veličina.
Bit Božja ne otvara se razumu, jer za nje-
ga vrijedi načelo proturječja; može ga do-
taći samo um koji se približava jedinstvu.
C Učenje o "mensu" U Bogu je sav bitak svinut (complicatio),
mnoštvo u svijetu njegovo je razvijanje
(explicatio).
Nikola Kuzanski 91
"Sve, naime, što bilo kako jest ili može
biti, u iskonu (Bogu) jest samo sakup-
ljeno, a sve što je stvoreno ili će biti
stvoreno, razmotat će onaj u kojemu je
to sakupljeno." Sva su stvorenja "na
način savinutosti u Bogu Bog, kao što
su razmotani u stvaranju svijeta svijet."
Posljednja rečenica jasno pokazuje da NI-
KOLA ne zastupa panteizam, jer stvari u
Bogu i u svijetu ne postoje na isti način.
U svijetu je beskonačnost stegnuta (con-
tractio) u razne pojedinačne stvari.
Boga se označuje i kao "possest" (moći­
biti),
jer cin je sve što može biti
te ništa ne postoji kao gola mogućnost,
dok se u svijetu bitak i mogućnost raz-
dvajaju, tako da sve stvari zaostaju za
svojom mogućnošću.
NIKOLA naglašava stvaralačku aktivnost
čovjekova spoznavanja. Ljudski duh
(mens) u shvaćanju svijeta nanovo crta
svijet. Kao što Bog u svojemu spoznava-
nju stvara biće , tako čovjek stvara poj-
mljeni bitak.
,Jer kao što je Bog stvoritelj onoga
zbiljski postojećega i prirodnih formi ,
tako je čovjek stvoritelj misleno posto-
jećega i umjetnih formi; oni nisu ništa
drugo doli sličnosti njegova duha, kao
što su stvorenja sličnosti božanskoga
duha."
Ljudski je duh slika božanskoga duha. U
njemu također leže spremne praslike
stvari, na temelju čega on može spozna-
vati. Ali o stvarima on ne zna onoliko ko-
liko se one mogu znati u njihovu od
Boga stvorenu bitku, nego koliko čovjek
zna.
Duh spoznavanjem stvara svijet nano-
vo, tako što ga prilagođuje prema sebi.
Stoga NIKOLA izvodi lat. "mens" od
"mensurare" (mjeriti).
Posebno mjesto zauzimaju matematičke
forme koje se mogu spoznati kakve su u
sebi, budući da njih stvara sam čovjekov
duh.
Kao što je svijet samoobjava Boga, tako je
sve znano samoobjava duha što se okre-
će u sebe.
NIKOLA uspoređuje duh s kozmografom.
Ovaj načini kartu svijeta na temelju poda-
taka što ih dostave glasnici (sjetilna opa-
žanja). Ali on je crta na temelju forma,
mjera i proporcija što ih sam utvrdi.
On spoznaje svijet na temelju karte koju
ju je on nacrtao prema svojoj mjeri.
Ove misli upućuju na novovjeku perspek-
tivističku spoznaju svijeta.
92 Renesansa
Renesansa (franc. "preporod"') jest vrije-
me prijelaza; propadajuća tradicija sred-
njega vijeka susreće se s početkom formi-
ranja novoga vijeka. Ona nije vrijeme veli-
kih filozofskih sistema, nego novoga ek-
sperimentalnog usmjerenja koje istražuje
mogućnosti.
Novo filozofsko osvješćenje treba gledati
na pozadini kulturno-povijesnih preokre-
ta, koji daju pravo da se renesansa može
označiti kao razdoblje izuma i otkrića:
Poboljšanje nautičke tehnike (kompas)
vodi do velikih putovanja i otkrića (KO-
LUMBO, VASCO DA GAMA), koji kao
posljedicu imaju europsku ekspanziju i
time proširenje znanja o stranim zemlja-
ma i narodima. KOPERNIK utemeljuje
heliocentričnu sliku svijeta. GUTEN-
BERGOV izum tiska s pokretnim štam-
panim slovima omogućio je proširenje
pisanoga mislenog blaga do sada nevi-
đenom količinom i brzinom. L. B. AL-
BERTI je otkrio princip perspektive u sli-
karstvu.
Razvoj trgovine i novčarstva vodi do soci-
jalnih preokreta jednako kao i promjena
ratne tehnike koja je potkopala položaj vi-
teškoga staleža.
Dok se srednjovjekovni svijet pokazi-
vao zatvoren u svojemu hijerarhijskom
poretku staleža i prevlasti Crkve, sada
se ostvaruje pokret prema dinamičnom
društvu.
Duhovni pokret humanizma koji su ute-
meljili PETRARCA i BOCCACCIO zapalio
se na odbojnosti prema ukočenoj tradiciji
skolastike. Humanistima se čini da se
srednjovjekovno mišljenje nasukalo na te-
ološkim i logičkim domišljatostima te sto-
ga traže preporod čovjeka iz antičkog du-
ha.
Pretežno literarno usmjeren pokret polazi
iz Italije 14. st. pa se onda širi preko cijele
Europe. Najznačajniji filozofski predstavni-
ci su
F. PETRARCA, C. SALUTATI, L. B. AL-
BERTI, L. VALLA u Italiji, u Nizozemskoj
ERAZMO ROTI"ERDAMSKI, Th. MO-
RUS u Engleskoj i MICHEL DE MON-
TAIGNE u Francuskoj.
U središtu humanističkog mišljenja stoji
čovjek i podređene teme prirode, povijesti,
jezika.
Iz "nastojanja oko čovještva" (lat. studia
humanitatis) pozivanjem na antički po-
jam humanitas, izvodi se oznaka za ci-
jeli duhovni pokret.
Pod studia humanitatis misli se osobito na
oblik opsežna duhovnog i umjetničkog
obrazovanja, što dolazi do izraza u uzoru
Pregled 93
uomo universale čiji je obrazovni stupanj
ujedno mjerilo moralne kvalitete.
Talijanska filozofija renesanse posebno
je obilježena ponovnim otkrićem PLATO-
NA i PLOTINA, čije poznavanje u Italiju
donosi grčki učenjak PLETHON, i COSI-
MOM DE MEDICIJEM koji potiče novo os-
nivanje Platonove akademije u Firenci
(1459.). Najznačajniji predstavnici renesan-
snoga platonizma su MARSILIO FICINO i
PICO DELLA MIRANDOLA.
Prijevodima i FICINOVIM spisima proši-
ruje se poznavanje PLATONA po cijeloj
Europi. Njegova se filozofija osobito os-
lanja na neoplatonsko učenje o emana-
ciji i na značenje lijepoga.
aristotelizam se, sa središtem u Padovi,
obnavlja u ovomu vremenu.
Među njegove predstavnike spadaju
PIETRO POMPONAZZI i JACOPO ZA-
BARELLA.
Procvat doživljava i .filozofija prirode.
Osim GIORDANA BRUNA, najsvestrani-
jega mislioca toga vremena, ovdje treba
spomenuti B. TELESI]A, F. PATRIZIJA i
T. CAMPANELLU.
Jedno od najuspješnijih ostvarenja rene-
sanse jest izgradnja modernih prirodnih
znanosti na temelju novoga pojma zna-
nosti i metodičke svijesti.
Za J. KEPLERA i G. GALILEJA znanost
se bavi kvantitativnim brojevna odredi-
vim odnosima, dok zapostavlja tradicio-
nalno pitanje o biti.
F. BACON napredak civilizacije vidi
utemeljen u razvoju znanosti i tehnike u
službi čovjekove dobrobiti.
U novim filozofijama države i prava,
kako ih zastupaju J. BO DIN, H. GROTIUS
i]. ALTHUSIUS, središnju ulogu igraju poj-
movi naravnog prava, ugovora vlasti i su-
vereniteta. Sa svojega posebnog položaja
N. MACHIAVELU upozorava na stvarnu
razdvojednost morala i politike.
S refonnacijom koju je pokrenuo MAR-
TIN LUTHER duhovni preokreti konačno
pogađaju i kršćansku Crkvu. Svjetovno dr-
žanje papa i pretjeranost njihova zahtjeva
za moći, manjkava teološka izobrazba ni-
žega klera, crkveno loše stanje i opći pad
morala bijahu razlozi zahtjeva za obno-
vom. Posljedice reformacije su duboke
promjene na duhovno religioznom podru-
čju, u političkoj regiji Europe i gospodar-
sko-socijalnoj strukturi.
Ona dobiva veliki utjecaj i u švicarskoj u ob-
liku obilježenu ULRICHOM ZWINGLIJEM i
JOHANNOM CALVINOM ("kalvinizam")
(učenje o predestinaciji; strogi moral rada).
94 Renesansa
Jedan od prvih učinaka ranoga novog vi-
jeka jest razvoj novoga pojma znanosti,
opće forme prirode koji ima temelje u prirodno-znanstvenoj
o
generalizacija
metodičko} svijesti. Um i iskustvo jedini
su temelji sigurne spoznaje.
"U 'prirodnim znanostima čiji su izvodi
istiniti i nužni, ne može ni 1000 De-
mostena i l 000 Aristotela protiv stvari
D
klasificiranje
učiniti istinitim ono što je lažno." (GA-
LILEI)
Oslobođenje od ovisnosti o tradicional-
nim autoritetima, osobito ARISTOTELO-
VE filozofije prirode, i razvoj kvantitativ-
tablice no usmjerene metode, presudno su pro-
mijenili sliku svemira i prirode.
uspoređivanje
Nikola Kopernik (1473.-1543.) može
~( D ) sloviti kao simbolička figura novovjekov-
noga preokreta. U svojemu djelu 'De re-
....., volutionibus orbium coelestium' zamje-
a: eksperiment njuje do tada važeću PTOLOMEJEVU (2.
e: st.) geocentričnu sliku svijeta, u kojoj je
·l
~ S=+gt2
Knjiga prirode napisana
:::2:
w
D
promatranje
Zemlja mirno središte svemira, heliocen-
tričnom u kojoj je Sunce središnja zvijez-
da oko koje se kreće Zemlja:
važan korak za prijelom zatvorene
matematičkim znakovima srednjovjekovne slike svijeta u otvore-
nu i dinamičnu sliku svijeta.
A Kepler i Galilei B Francis Bacon: indukcije
Johannes Kepler (1571.- 1630.) dalje
razvija metodu kvantitativne spoznaje
prirode.
Njegovi zakoni o gibanju planeta te-
meljeni na opširnim proračunima kori-
giraju KOPERNIKOVE krive pretpos-
tavke o kružnom kretanju planeta (pri-
hvaćene u antici zbog idealnog oblika
kruga).
Značajno je njegovo povezivanje mate-
matičkih i dinamičkih (fizikalnih) opisa u
astronomiji.
IDOLI PLEMENA: Galileo Galilei (1564.- 1642.) postao je
IDOLI ŠPILJE:
obmane ljudskog roda
predrasude individuuma
slavan po svojim zakonim pada i gibanja
te po zauzimanju za kopernikansko uče­
nje. Za njega je bit zbilje određena bro-
jevnim odnosima. Samo onaj tko umije
čitati matematičke znakove i shvaća za-
kone, dolazi do objektivne spoznaje.
"Knjiga prirode napisana je matematič­
kim jezikom, a slova su trokuti, krugo-
vi i ostale geometrijske figure."
Na znanstvenoj spoznaji podjednako su-
djeluju razum i promatranje. Za njegovu
metodu tipični su:
Rastavljanje onoga što treba opisivati
na jednostavne elemente (analiza po-
IDOLI TRGA: IDOLI KAZALIŠTA:
predrasude jezika predrasude filozofskih škola java); postavljanje hipoteza; preispiti-
vanje pomoću eksperimenata (misle-
C Francis Bacon: nauk o idolima nih eksperimenata također); dedukcija
zaključaka; postavljanje matematički
formuliranih prirodnih zakona.
Prirodna znanost; Francis Bacon 95
Temeljno za novovjekovna razumijeva-
nje znanosti jest zamjena pojma biti poj-
mom funkcije. Usmjerenost na kvantitav-
no mjerljivo i ono što se može opisati za-
konskim svezama, zapostavljanjem bit-
noga određenja stvari, omogućilo je nap-
redak prirodnih znanosti.
Za Francisa Bacona (1561.-1626.) cilj je
znanosti ovladavanje prirodom u korist
društva. Znanje je moć. BACON stoga
svoju zadaću vidi u sistematskom uteme-
ljenju i prikazu svih znanosti.
Njihova podjela slijedi podjelu ljudskih
sposobnosti:
• pamćenje (memoria): povijest,
• mašta (phantasia): poezija,
• razum (ratio): filozofija.
Najviša znanost je prima philosophia, ko-
ja za objekt ima temelje zajedničke svim
znanostima.
Da bi dospio do istinskog uvida u narav
stvari, čovjek se najprije mora osloboditi svih
predrasuda koje škode objektivnoj spoznaji.
Spoznaja je stvarni odraz prirode bez is-
krivljenih predodžbi. Te predrasude BA-
CON naziva idolima (obmanama) od
kojih u svojemu djelu 'Novum Organum'
razliku je 4 vrste:
• Idola tribus: obmane plemena. Nastaju
iz naravi ljudske vrste, jer razum i naši
osjeti zbilju zahvaćaju samo po mjeri
čovjeka. Razum je neravno zrcalo što
naginje miješanju svoje vlastite naravi
s naravi stvari i time je izopačuje.
• Idola specus: obmane spilje. One leže
u samom individuumu, a nastaju iz
njegove urođene nadarenosti, odgoja,
navike, sklonosti.
• Idola fari: obmane trga. Sam nas jezik
vodi u zablude krivim dodavanjem
značenja. Riječi se stavljaju ispred stva-
ri. Odatle nastaju prepirke o golim ri-
ječima i imenima.
• Idola theatri: to su zablude koje se
prenose učenjem filozofskih škola na
temelju primjene obrnutih dokaznih
postupaka i izmišljanja teorija.
Naprotiv, ispravna metoda kojom bi se
došlo do prave spoznaje i dokinula ob- •
mane jest indukcija.
Ovaj metodičko-eksperimentalni pos-
tupak počinje sakupljanjem i uspore-
đivanjem opažanja da bi se onda pos-
tupnim poopćavanjem shvatilo opće
forme prirode.
Pri tomu indukcija ne polazi od slučajnih
iskustava, nego radi planski sa sređenim
opažanjima (tablicama) i usmjerenim ek-
sperimentima.

96 Renesansa
Kao utemeljitelj hwnanizma (usp. str. 93)
slovi FRANCESCO PETRARCA (1304.-74.).
Osobito je nesklonost prema ukočenoj
sveučilišnoj izobrazbi srednjega vijeka kod
njega dovela do ponovnog otkrića antičke
filozofij e i literature. Djela klasične antike
A vrijede kao uzori po sadržaju i formi.
• Wittenberg
Cijeli pokret ima pretežno literarni karak-
•
•Frankfurt
ter koji označuje divljenje anti čkoj rječi­
tosti. Područje jezika (gr..tmatika, retori-
ka, dijalektika) postaje stoga središnjim
predmetom humanisti čkoga mišljenja ,
A što je zacijelo potaknuto i filološkim ra-
•sasel dom na ponovnu izdanju antičkih teksto-
va.
• •
• • ženeva
U ' Dij a l ekti ćk im raspravama ' LORENZA
Lyon VALLE (1407.-1457.), istraživanju o poj-
mu, rečenici i logičkim za klju čcima , pos-
_t • Toulouse taje jasno kako jezik otvara i iziskuje lo-
giku. S time je povezana kritika skolasti-
ke: ona obmanjuje svojim apsurdnim
...
. tvorevinama riječi kojima ne odgovara
ništa realno. Stoga vrijedi da se treba
vratiti samim stvarima i shvatiti među­
odnos rijeći i stvari.
Glavni pak predmet filozofije treba biti
čovjek, njegovi povijesni i politički život-
ni uvjeti i slobodni razvoj njegovih stva-
A Mjesta djelovanja renesansnih filozofa ralačkih moći.
Stoga i oznaka "human izam" kao nas-
... tojanje oko čovještva (studia humani-
tatis).
Ideal humanizma je uomo universale,
svestrano izobražen čovjek što stoji iz-
nad svih staleža koji proširenjem svo-
jega znanja ispunja svoje obilježje kao
biće sposobno za učenj e .
Orijentiran na ideal antičke humanosti, s
time je povezan moralni stav koji se po-
prilici pokazuje u krepostima umjerenos-
ti, praved nosti, estetskog osjeća nja i har-
monije s prirodom, pri ćemu osobito i
socijalne kreposti igraju veliku ulogu u
građanskom društvu. Najznačajniji pred-
l,
stavnik sjevernoeuropskog humanizma
jest Erazmo Rotterdamski (1469.-
-1536.). Njegovo se nastojanje ti če pove-
zivanja k~ćanske filozofije i antičke hu-
zaluđeni um skeptićki um manosti.
nestalnost iskustvo Život se pokazuje samo u svojoj mnoš-
e
neizvjesnost priroda kao vodilja tvenosti i oprečnosti, pa se stoga traži
EJ
ljudska mudrost koja povezuje to op-
reč ne i ništa ne isklju čuje.
Ta otvorenost zahtijeva toleranciju i u
spoznaja pomoću iskustva sebe: području vjere koja dolazi s idejom hu-
ćovjek u sebi nosi cjelovitu manistički izgrađena svjetsko-građansko­
život u suprotnostima formu ljudskoga ga kršćanstva .
B Montaigne U svojemu satiričkom spisu 'Pohvala lu-
dosti' nadmoćno kritizira temeljne sla-
bosti ljudi i svojega vremena.
Humanizam 97
U sklopu njegova kritičko-filološkog ra-
zumijeva nja izrasta svijest neovisnosti
uma o bilo ko jemu autoritetu.
Tako je i u pitanjima vjere svatko sam
odgovoran svojoj savjesti.
Premda su mnoge njegove misli utjecale
na reformaciju , on se poslije distancirao
od nje, što je osobito došlo do izražaja u
njegovu sukobu s LUTHEROM o pitanju
slobode volje, koju je ERAZMO osobito
živo zastupao.
Njegov prijatelj THOMAS MORUS (1478.-
- 1535.) osobito je poznat po svojemu spi-
su 'Utopija' u kojemu ocrtava neki utopij-
ski ideal države izgrađen na religioznoj to-
leranciji, općoj sreći i dokidanju privatnog
vlasništva.
Drugačiji početak nego u talijanskoj rene-
sansi pokazuje se kod najznačajnijega
zastupnika francuskog humanizma Mic-
hela de Montaignea (1533.-92.). Svojim
'Esejima' utemeljio je tu literarnu vrstu
obilježenu nevezano m, subjektivnom for-
mom.
MONTAIGNEOV slogan: Que sais j e? (Što
znam?) obilježava njegovo skeptično po-
lazište. Svijet se pokazuje rascjepkanim
na stalno nastajanje i raznolikosti tako da
se um drži za budalu, kad vjeruje da mo-
že shvatiti nešto nepromjenjivo, vječno:
"Napokon uopće nema trajnog bitka,
niti u našoj biti niti u biti stvari. I mi i
naš sud i sve smrtne stvari tečemo i u
tome neprestano lelujamo."
Stoga prirodna znanost za njega nije niš-
ta drugo doli sofistička poezija, a filozof-
skom tradicijom vlada anarhija.
I čovjekov se život pokazuje samo u
svojoj nesigurnosti, neizvjesnosti i traj-
nom pritisku smrti (temeljne zamisli
kasnije filozofij e egzistencije).
No, skeptički stav ne vodi u rezignaciju
nego oslobađa od predodžbi i odgaja za
neovisnost suda i nutarnju sigurnost. Vlas-
tito iskustvo onda se pokazuje kao najbo-
lji izvor spoznaje, a vlastito Ja kao najprik-
ladniji objekt. U samopromatranju svoje
nutrine čovjek pronalazi vlastitu narav i
ujedno otkriva cjelovitu formu onoga čov­
ječjega uopće.
"Svaki čovjek u sebi nosi cjelovitu for-
mu ljudske naravi."
Sređena narav - shvaćena u stoićkomu
smislu - postaje mjerilom i voditeljicom
za život u skladu s danostima.
98 Renesansa
Renesansni platonizam s glavnim pred-
stavnikom MARSILIOM FICINOM (1433.-
- 99.) posebno naglašava oznaku čovjeka
kao duhovnoga bića.
Čovjekova besmrtna duša središte je i
sveza svijeta, jer ona je sredina koja po-
vezuje sfere samo tjelesnoga s onima či­
stoga božanskog duha. Ako se pomoću
uma oslobodi od tjelesnoga, ponovno
se može vratiti u svoj božanski iskon.
FICINOV učenik GIOVANNI PICO DELLA
MIRANDOLA (1463.-94.) u svojemu 'Go-
voru o dostojanstvu čovjeka' utemeljuje
slobodu koja proizlazi iz duhovne određe­
nosti:
Na kraju dana stvaranja Bog već bijaše raz-
dijelio sve osobine tako da čovjeku nije
preostalo ništa svojevrsno, stoga on progo-
vori čovjeku:
"Ti nisi stiješnjen nikakvim nesavladivim
zaprekama, nego ti ćeš prema svojoj vla-
stitoj slobodnoj volji. .. sam sebi unapri-
jed određivati svoju narav. Učinih te sre-
ŽIVI ŽIVI dištem svijeta da se odatle obazireš na
sve što je u svijetu .... Slobodno ti je od-
roditi se u niži svijet životinja. Ali, isto ta-
JEST JEST JEST JEST ko možeš se po odluci tvojega vlastitoga
duha uzdići u viši svijet božanskoga."
A Pico della Mirandola: položaj čovjeka (prema Karlu Bovillusu, 1509.) Čovjek određen svojim duhom može pro-
matrati sve oblike što ih je Bog stvorio i slo-
bodan je stvoriti svoju vlastitu bit. Stoji u
središtu svijeta. Taj je koncept značajan po
naglašavanju slobodnog subjektiviteta, pa
ipak platonizam ima tendenciju ne samo
tjelesnost čovjeka nego i njegov društveni
odnos stavljati u pozadinu u korist nekoga
forma i materija kontemplativnog shvaćanja života.
PIETRO POMPONAZZI (1462.-1525.) kao
najznačajniji predstavnik aristotelizma
naglašava povezanost duše i tijela. Čovje­
kova duša za spoznavanje treba suradnju
osjetnih utisaka te stoga ne može misliti
bez tjelesnoga. Sve se znanje temelji na is-
kustvu. Stoga i možemo nešto znati samo
o iskustvenim svezama u prirodi, a ništa o
temeljima bitka što leže iza toga. Besmr-
tnost duše ne može se dokazati razumskim
razlozima. Ni moral to ne može dostići, bu-
dući da se za krepošću ne smije težiti radi
neke plaće u onostranosti.
Filozofija prirode BERNARDINA TELESI-
razvijanje jedinstva svega JA (1509.- 1588.) smatra toplinu i hladnoću
aktivnim, a materiju pasivnim počelom pri-
rode, čijim međudjelovanjem nastaje sve.
Prirodne stvari čovjek spoznaje snagom
materijalne duše što u njemu boravi. Sve
B Svemir C Giordano Bruno znanje, pojmovi i sudovi, i oni logike i ma-
tematike, konačno se temelje na sjetilnom
opažanju. Božanske stvari čovjek spoznaje
Talijanska t11ozofija 99
pomoću duhovne duše koju mu je Bog
udahnuo.
Giordano Bruno 0548.-1600.) obliko-
vao je opsežnu metafiziku. Pod utjecajem
je, među ostalim, neoplatonizma, NIKOLE
KUZANSKOG i KOPERNIKA. Njegova sli-
ka svijeta dovodi ga u sukob s inkvizici-
jom, te je osuđen i pogubljen.
BRUNO prihvaća KOPERNIKOVU helio-
centričnu sliku svijeta, ali ispušta sferu ne-
pokretnih zvijezda što ograničuju svemir,
koju je ovaj prihvaćao, i preuzima misao
beskonačnosti univerzuma. On bi se sasto-
jao od· nekoga beskonačnog broja drugih
svjetova koji mogu biti jednako tako nase-
ljeni kao Zemlja. Dok se pojedini svjetovi
shvaćaju u promjenama i prolazni su, sve-
mir u cjelini jest vječan i nepokretan, jer
nema ničega izvan njega nego je sam sav
bitak.
Razlog tomu je što i beskonačni Bog može
stvarati samo beskonačno: ,
"Sigurno znamo da ovaj prostor kao po-
sljedica i učinak nekoga beskonačnog
uzroka i nekoga beskonačnog principa
mora na beskonačan način biti besko-
načan."
U sve-jedinstvu božanskoga pratemelja sa-
kupljen (complicatio) je cijeli bitak, u nje-
mu se podudaraju sve suprotnosti. Pojedi-
načne stvari svijeta njegovo su razastiran;e
(explicatio). Tako je sadašnjost božansko-
ga u svim formama prirode. Bog nije izvan
svijeta nego u njemu.
No, u razastrtim pojedinačnim stvarima gu-
bi se jedinstvo suprotnosti. Budući da se
tako kod njih raspadaju i mogućnost i zbi-
lja, nikada nisu sve što mogu biti te su sto-
ga nesavršeni, promjenljivi i propadljivi.
Uzrok što djeluje u prirodi jest duša svije-
ta. Duh što iz nje potječe "nutarnji je um-
jetnik" koji materiju iznutra oblikuje u
mnoštvo prirode.
No, materiji nije forma utisnuta izvana
nego je u njoj sadržana i iz nje proizla-
zi.
Materija i svi dijelovi svijeta prožeti su du-
hom te stoga oduhovljeni.
U svojemu kasnom djelu BRUNO razvija
misao
monada, koje kao najmanja i najjednos-
tavnija jedinstva sadržavaju bit stvari, a
elementi su prirode.
Ljudski duh teži, u skladu s biti svemira,
prema spoznaji beskonačnoga. Beskonač­
nost je središte oko kojega on kruži, ali ga
nikako ne može dostići. Pokret duha stoga
je nošen "herojskom strasti" koja vodi po-
rastu svijesti i većoj sličnosti s božanskim.
100 Renesansa
Temeljni državno-teorijski problem jest
pitanje o državnoj vlasti. JEAN BODIN
(1530.- 96.) određuje pojam suvereniteta
koji označuje državu. On je apsolutna i
trajna, najviša (zapovijedna) vlast. Vlas-
nik prava suve re niteta (davanje zakona,
vođenje rata, sudska i financijska vrhov-
na vlast) jest
apsolutni vladar koji nikomu nije od-
govoran nego samo božanskoj zapovi-
jedi i naravnom pravu. Vlast prenese-
na na njega je neopoziva.
Doduše , on mora čuvati slobodu i vlas-
ništvo građana.
Drugo stajalište zastupa JOHANNES AL-
THUSIUS (1557.-1638.). Za njega se su-
verenitet nalazi samo kod naroda, a ovaj
samo opoziva ovlašćuje vladara na vrše-
nje vlasti.
Stoga narod ima pravo i ponovno ski-
nuti vladara.
U svojemu djelu 'O pravu rata i mira'
HUGO GROTIUS (1583.-1645.) postavlja
t
pozitivno pravo
opća razmišljanja o pojmu naravnoga
prava. Razlikuje pozitivno, tj. zakonsko ,
određeno važeće pravo od nepromjenji-
va, normativna naravnog prava. Pozitivni
zakon ima valjani zahtjev samo kad stoji
A Grotius: Naravno pravo B Althusius: Suverenitet naroda u skladu s naravnim pravom.
"Naravno pravo zapovijed je uma, koja
pokazuje da se u nekom činu, zbog
sklada ili nesklada sa samom razum-
cilj : oblikovanje kraljevstva u srednjoj Italiji
skom naravi, nalazi neka moralna nuž-
da ili ogavnost."
Temelj naravnoga prava jest čovjekov
društveni nagon koji ga potiče na uređe­
no društvo, i njegov razum čijom sna-
gom može raspoznati što se podudara s
čovjekovom - od Boga stvorenom- na-
ravi. Sadržaj na ravnog prava može se
doznati kao prvo, iz očitih načela koja
proizlaze iz čovjekove naravi, kao drugo,
iz promatranja onoga u čemu se slažu
kultivirani narodi.
Svojim spisom 'Il principe' ('Vladar') Nic-
colo Machiavelli (1469.-1527.) udara
novi pravac političkoj filozofiji tako što
razbija, od vremena antike uobičajenu,
povezanost politike s etikom. Ne bavi se
nekom državom izgrađenom na etičkim
idealima, nego analizom onoga što stvar-
no jest.
" ... jer između života kakav jest i živo-
ta kakav bi trebao biti tako je silna raz-
Cesare Borgia: virtu i fortuna
lika da onaj koji samo gleda na to što
bi se trebalo događati, a ne na to što
se u stvarnosti događa, svoju eg_zisten-
C Niccolo Machiavelli ciju prije uništava negoli čuva . Covjek,
koji uvijek želi samo dobro, neizbjež-
Teorije države i prava; reformacija 101
no će propasti usred tako mnogo ljudi
koji nisu dobri."
U vremenu koje vidi uzdrmano politič­
kim krizama i ugroženo unutarnjim ras-
padom, MACHIAVELU želi pokazati put
prema trajno uređenoj državi čija organi-
zacija učvršćuje moraln11 svijest građana.
Temelj tomu je sposobnost i volja za mo-
ći vladara. Stoga on opisuje svojstva vla-
dara koji je osposobljen za uređivanje dr-
žave i održanje na vlasti. Carstvo djelova-
nja pri tomu postaje rastavljanje politike
od morala, što je poduzeo MACHIAVEL-
LI.
Vladar mora biti pripravan u nuždi či­
niti i zlo. U interesu održanja vlasti nije
korisno biti dobar već izgledati dobrim
tako da ga narod poštuje.
Za uzor mu služi CESARE BORGIA. Sreća
i nesreća ljudi ovise o njihovoj djelotvor-
noj snazi (virtu) i slučajnim izvanjskim
okolnostim<;! (fortuna). Vladar stoga tre ba
biti u stanju prilagoditi se izvanjskim zah-
tjevima i preko toga posjedovati snagu za
svladavanje prevrtljive sudbine.
Preokret načina mišljenja što je uslijedio
na povijesnoj pozadini konačno se re-
formacijom dotaknuo i kršćanske Cr-
kve te je doveo do njezina rascjepa. Ob-
nova što je nadirala nasuprot crkvenu lo-
šem stanju dovela je do prolama pomo-
ću osobnog iskustva vjere Martina Lut-
hera (1483.-1546.)
LUTHER polazi od potpune grešnosti i
moralne izopačenosti ljudske naravi zbog
čega čovjeku nije moguće naporom volje
ni dobrim djelima postići opravdanje
pred Bogom nego samo po milosti (sola
gratia) Božjoj i vjeri (sola fide). Time je
odbijena posrednička funkcija što ju je
zahtijevala Katolička crkva, jer
u činu vjere pojedinac stoji u nepos-
rednu, osobno-odgovornom odnosu
prema Bogu.
Kao jedini autoritet priznaje se riječ Bož-
ja u Pismu (sola scriptura). Na mjesto hi-
jerarhijske strukture Crkve stupa misao
zajednice i svećeništva svih vjernika.
Usidrenje vjere jedino u vlastitoj nutrini
vodi tome da čovjek živi u dvama samos-
talnim svjetovima: u nutarnjoj, duhovnoj
i izvanjskoj, državnoj zajednici.
U oblikovanju moralno stroga protestan-
tizma kod JOHANNA CALVINA (1509.-
-64.), prema čemu poslovni i ekonomski
uspjeh u zajednici vrijedi kao znak onih
koji su izabrani od Boga, razvila se etika
rada tipična za novo kapitalističko druš-
tvo.
 102 Prosvjetiteljstvo
Kao kulturno-povijesno razdoblje, prosvje-
titeljstvom se prije svega označuje 17. i 18 .
• njemaćko
stoljeće. Klasičnu definiciju prosvjetiteljstva
ostalo dao je L KANT (1783.):
"Prosvjetiteljstva je izlaz čovjeka iz njego-
Rouss~au ve samoskrivljene nezrelosti. Nezrelost je
nemoć da se služimo svojim razumom
bez vodstva nekoga drugog."
Prosvjetiteljstva je, dakle, određeno upotre-
bom razuma i samostalnim ostvarenjem po-
jedinca koji misli. Tako je za prosvjetiteljstva
karakteristična distanca prema tradiciji i au-
toritetu, visoko vrednovanje slobode i pozi-
tivno vrednovanje sposobnosti razumskoga
rješenja svih pitanja.
Ovo novo utemeljenje pokušana je u dva
smjem:
l) Racionalizam (prije svega u Francuskoj i
Njemačkoj): njegovi glavni predstavnici zas-
tupaju mogućnost spoznaje ustrojstva zbilje
iz čistih principa mišljenja. Logički poredak
svijeta omogućuje njegovo deduktivno spoz-
navanje. Uzor je metoda matematike, koja
zaključuje iz malo sigurnih aksioma.
Zbilja se sastoji od dviju (DESCARTES), je-
dne (SPINOZA) ili mnogo (LEIBNIZ) sup-
stancija, a potpuno je uređena od Boga.
2) Empirizam (prije svega u Velikoj Britani-
.. ji, poslije i u Francuskoj, djelomično kao ma-
terijalizam): od FR. BACONA (str. 95) preko
HOBBESA, LOCKEA, BERKELEYJA do HU-
MEA, temelj spoznaje vidi u (osjetnom) is-
kustvu. Stvarni su samo pojedinačni predme-
ti i fenomeni. Ispravna ih upotreba mzuma
može poredali i iz njih izvlačiti induktivne
Rusija
(1762-96) zaključke.
Djelotvornost pokušaja leži prije svega u
l
l
nastanku prirodne znanosti, ali i u nagla-
l šavanju pojedinca u filozofiji prava i drža-
l
l
•
Leipzig
l
•
Breslau ve.
l
l • Frankfurt
Mnogi filozofi prosvjetiteljstva ostvarili su
l značajne učinke i na drugim područjima,
-
l l
• Pariz
:.1848 kao matematičari, fizičari, političari ili diplo-
.i)
1789 l
1791
/
l
l
Beć
mati.
/ Skepsa prema predaji i autoritetu dovela je
Cl~~';;~~~ •'
)
l
.. /
/ •
.(1740-90)
do kritičkoga stava prema religiji:
razumsko ispitivanje pokušava iz nje izre-
zati "praznovjerje" te ga nadomjestiti ne-
kom mcionalnijom pobožnošću.
Posebna briga prosvjetitelja je tolerancija
među religijskim zajednicama. Tipična poja-
• prosvjetiteljski apsolutisti
va je deizam:
Bog je svijet savršeno stvorio, ali nakon
• revolucija ustav (ili sl.)
toga više ne zahvaća u njega.
Matematičko zalaganje i metoda promatranja
Pregled: prosvjetiteljstva doveli su do proboja u prirodnoj znanos-
ti. Najznačajniji primjer je NEWfON:
Pregled 103
Njegova je Mehanika (1687.) opsežno
kvantitativno tumačenje prirode koja fun-
kcionira strogo kauzalno i bez nepotreb-
nih hipoteza.
U ovom vremenu dogodilo se puno znan-
stvenih otkrića. Napredak u ovladavanju pri-
rodom u prosvjetiteljstvu je utemeljio djelo-
mičnu vjeru u napredak.
Društveno je to mzdoblje obilježeno uspo-
nom gradanstva, pospješenoga gospodar-
skim razvojem. Ovaj je proces pratio libera-
lizam: kao ekonomska teorija on zahtijeva
slobodni obrt i trgovinu.
Njegovo je načelo:
"Laissez faire, laissez passer." (Pustite čini­
ti, pustite ići.)
K tome dolazi filozofsko utemeljenje prava
pojedinca prema državi i sugrađanima.
U Engleskoj nastaju mnogi pravni teksto-
vi koji jamče ove slobode: npr. spisi 'Ha-
beas-Corpus' (1679.) i 'Declaration of Rig-
hts' (1689.).
Važni rezultati u filozofiji prava jesu nove
formulacija naravnog prava i ljudskih prava,
npr.
'Virginia Bill of Rights' (SAD 1776.): "Svi
su ljudi slobodni po namvi. .. i posjedu-
ju .. . urođena prava, naime pravo na život
i slobodu, a k tome i mogućnost stjecanja
i zadržavanja vlasništva kao i težnje za
srećom i sigurnošću te njihovim postiza-
njem."
Za organizaciju države prosvjetiteljsko miš-
ljenje ima dalekosežne posljedice. Filozofija
formulira važna načela:
• Teorija ugovom: vladavinu treba promat-
rati kao ugovor između naroda i vlasti.
• Suverenitet naroda: državna vlast leži u na-
rodu.
• Podjela državne vlasti: da se isključi zlo-
upotreba vlasti, vlast treba podijeliti u
različite (međusobno suprotne) nad-
zorne organe. Klasični izraz ovog zah-
tjeva nalazi se kod LOCKEA i MONTE-
SQUIEA .
• Zahtjev za demokratskim sudjelovanjem
svih u vlasti.
Provođenje je uspjelo na različitim puto-
vima. U Engleskoj se probila ustavna
monarhija (kraljevstvo s demokratskim
pravima koja se jamče različitim teksto-
vima iz ustava). Na Kontinentu nastaje
"prosvijetljeni apsolutizam" prema nače­
lu:
"Ništa po narodu , sve za narod."
U Francuskoj revolucija iz 1789. pokušava
ostvarenje novih ideja o državi i pravima nje-
zinih građana.
l 04 Prosvjetiteljstvo
Kod Renea Descartesa (RENATUS CARTE-
sekundarna svojstva SIDS; 1596.- 1650.) spaja se skepsa prema
tradiciji s visokim vrednovanjem uma (lat
ratio) u prosvjetiteljsko djelo. Matematičar
DESCARTES preuzima dostignuća egzak-
tnih prirodnih znanosti i matematičku meto-
du. Daljnji prosvjetiteljski momenti njegove
SPOZNAJA filozofije jesu jako naglašavanje subjekta i
želja za što većom sigurnošću. Svojim skep-
tičnim povlačenjem na subjekt spoznavanja
DESCARTES utemeljuje osnovno svojstvo
novovjeke filozofije.
Glavne osobine svoje metode DESCARTES
predstavlja u 'Raspravi o metodi ispravne
upotrebe uma'. Prema tome vrijedi:
• Izbjegavajući sve predrasude, prihvatiti za
istinito samo ono što se da spoznati jas-
no i odjelito ("clare et distincte percipe-
prvo nedvojbeno naćelo
re").
• Teškoće treba raščlaniti na onoliko dijelo-
va na koliko je god to moguće.
• Od najjednostavnijih predmeta "stupnje-
PREDMET DVOJBE: RAZLOG DVOJBE: vito" se uzdizati do složenijih.
• Nabrajanjem osigurati cjelovitost sistema.
Ta metoda, posuđena od matematike, treba
biti primijenjena na istraživanju bilo kojega
predmeta.
Cilj je dospjeti do "jednostavnih naravi"
(analitička metoda):
Njih se mora neposredno evidentno mo-
ći uvidjeti (intuicija).
A Svijest o Ja kao prekretnica kartezijanske filozofije Iz takve spoznaje ("certe et evidenter cog-
noscere") trebaju se deducirati, tj. izvesti iz-
vedive tvrdnje.
Prava ishodišna točka kartezijanske filo-
BOG
zofije jest swnnja:
DESCARTES u skladu sa svojom meto-
. BESKONAĆNA dom traži početnu točku u koju se više
SUPSTANCIJA ne može sumnjati.
Polazeći od nje, želi nužnim zaključcima
KONAĆNA dospjeti do složenijih, ali neoborivih istina.
SUPSTANCIJA U prvoj (od šest) 'Meditationes de prima
philosophia' DESCARTES poduzima "obara-
nje svih svojih mnijenja":
On potkopava sve temelje svojega mišljenja
pa sumnja ne samo u osjetno zamjećivanje,
nego i u učinak pamćenja i, konačno, u na-
jočitije stvari:
"Zar ne bi čak bilo moguće da se varam
kad god zbrajam dva i tri?"
Jer mogao bi i Bog ili pak neki zli, lukavi
duh, ''genius malignus" htjeti u svemu vara-
ti čovjeka.
svijest DESCARTES preko sumnje dolazi konačno
na ono najočitije i najsigurnije: samosvijest.
B Uz Descartesov dokaz o Bogu Čak i u sumnji moramo pretpostaviti to Ja:
"Ali sam uskoro primijetio da, dok sam
htio misliti da je' sve krivo, nužno trebao
Racionalizam I/ Descartes I 105
da ja, koji sam to mislio, moram biti neš-
to. I budući da mi je bilo jasno da je ova
istina 'mislim, dakle jesam' tako čvrsta i
pouzdana da je ni ... skeptici nisu u sta-
nju uzdrmati, prosudio sam da je bez raz-
mišljanja mogu prihvatiti kao prvo nače­
lo filozofije koje sam tražio."
Dakle, samosvijest subjekta temelj je na ko-
jemu DESCARTES po istom kalupu želi iz-
graditi cijelu daljnju fllozofiju.
No, taj bi Ja bio utamničen u sigurnosti sa-
mosvijesti kad se ne bi obnovio ovaj sum-
njom razrušen odnos prema vanjskom svi-
jetu. To je uspjelo DESCARTESU u okvirima
neoborivih sudova dokazom Boga. U to-
me on polazi od predodžbi (ideae) svoje
svijesti i time indirektno pristaje uz ontološ-
ki dokaz ANSELMA CANTERBURYJSKOG
(str.73). Ideje mogu potjecati ili iz same svi-
jesti, iz vanjskoga svijeta ili ih neka viša in-
stanca može usaditi u svijest:
Kod ideje Boga otpada vanjski svijet, jer
on uopće ne može pružiti jasne predod-
žbe.
Ni iz sebe ne može svijest imati predodžbu
Boga:
"Doduše, imam neku predodžbu sup-
stancije, jer sam sam supstancija; ali to ne
može biti predodžba beskonačne sup-
stancije, budući da sam sam konačan.
Takva predodžba može proizlaziti samo
iz neke uistinu beskonačne supstancije."
Ovo se potvrđuje argumentom da uzrok
IJVijek krije više sadržaja bitka nego učinak:
Stoga ne može ontološki manje, ideja biti
uzrok višega, božanske supstancije.
Ideja Boga je "idea innata ", urođena ideja.
Pojam takvih ideja s jedne strane kazuje psi-
hogenetski opis, takve bi predodžbe Bog
usadio u dušu. S druge strane on ih kvalifi-
cira i kao najsigurnije predodžbe uopće:
ove jedinstvene ideje pronalazimo u svijesti
neovisno o vanjskom svijetu. Tako im pri-
pada najveća jasnoća i, prema DESCARTE-
SU, najveća sigurnost
Nadalje, ideja Boga ne uključuje samo svoj-
stva apsolutno supstancijalnoga i aktualno
beskonačnoga. Štoviše, i istinitost pripada
tomu "ens perfectissimum", savršenom bit-
ku:
Laž i obmana potječu iz jednog nedostat-
ka.
Stoga se razbija i hipoteza o ''genius malig-
nus":
Istinitost Boga jamči ispravnost svijeta i
njegove spoznaje.
Osobito neposredna evidencija, naravno
svjetlo u tomu dobiva svoje konačno uteme-
ljenje.
106 Prosvjetiteljstvo
DESCARTES istražuje Ja koje mu izostaje
iz sumnje i označuje ga kao res cogita-
ns, tj. stvar koja misli. U njoj se poduda-
raju "duh, odnosno duša, odnosno ra-
neprostomo protežnost zum , odnosno um". Res cogitans stoga je
neka stvar,
kvantiteta
oblika "koja sumnja, uviđa, tvrdi, niječe, želi,
ne želi, koja slikovito predočuje i osje-
mehanićko ća " .
Njegova suprotnost je res extensa koja
determinirano
slobodno predstavlja izvanjski, tjelesni svijet. Ove
izvanjske stvari određene su prije svega
protežno~ću (lat. extensa = protegnuta) i
kretanjem, nadalje oblikom, veličinom,
RES COGITANS RES EXTENSA brojem, mjestom i vremenom. To su pri-
marna svojstva tijela. Ona su zatim racio-
nalna, jer se mogu shvaćati kvantitativno
A Descartesov dualizam i matematički. Tomu odgovara DEMOK-
H.ITOVA podjela (str. 33) na primarna i
sekundarna svojstva. Sekundama su on-
da samo zamišljena svojstva: boja, miris,
okus i druga koja su kvalitativna. Osjet-
..
razumska spoznaja
no zahvaćanje kvalitativnoga ostaje mru-
ta (imaginatio), dok je shvaćanje mate-
matičko kvantitativnoga naprotiv prava
(razumska) spoznaja (intellectio).
Osjetno nam zamjećivanje p osreduje
4 samo subjektivne i nejasne dojmove iz-
vanjskog svijeta. Ne pruža nam, dakle,
zbiljski odraz prirode. Samo o primarnim
moguća
zabluda
svojstvima stvari razum može davati si-
gurne fizikalne iskaze. O samo subjektiv-
3 .,. nim opažajima, kao npr. boji, vrijedi:
mašta " ... da u predmetima za mjećujemo ne-
OBJEKT
SUBJEKT što, o čemu ne znamo što je, ali što u
nama stvara određeni osjet koji naziva-
B Volja, sud i zabluda mo osjetom boje."
Presudna uloga koju DESCARTES dodje-
ljuje razumu (lat. ratio) obrazlaže oznaku
FIZIČKI SVIJET "racionalizam" koju nosi njegova filozo-
fija i ona što njega slijecli.
Iz DESCARTESOVA zahtjeva da istinito
može biti samo ono što je jasno i eviden-
tno, slijedi:
Istinito može biti samo ono što je shva-
ćeno l ogički i racionalno .
Prema tome je dakle djelatnost razuma
jedino jamstvo istine.
U učenju o dvjema supstancijama, res co-
gitans i res extensa, leži oštri dualizam:
Izvan nestvorenog i savršenog bitka
Boga postoje u svijetu dva potpuno
odijeljena carstva protegnutih tijela i či­
stog mišljenja.
Dualizmu duhovnoga i materijalnog svije-
C Okazionalizam ta odgovara razvojem prirodne znanosti
prouzrokovano raz-duhovljenje fizičkog
svijeta:
Racionalizam nl Descartes n 107
Tjelesa stoje pod djelovanjem prirod-
nih zakona , kao npr. mehaničkog za-
kona pritiska i udarca.
No, duh je slobodan. Najniži je oblik te
slobode samovoljan sud iz ravnodušnosti:
Neograničena volja svoju odluku do-
nosi preko predodžbe uma.
Čini li to pomoću predmeta koje um još
nije potpuno spoznao, nastaje zabluda.
To se može spriječiti samo uzdržavanjem
od suda pri nedovoljnoj spoznaji.
DESCARTES je više cijenio slobodu koja
nastaje iz pristanka uz neki evidentni sud:
"Kad bih uvijek jasno vidio što je istini-
to i ·dobro, nikada se ne bih kolebao
kako trebam suditi ili što izabrati: tako
bih zacijelo mogao biti potpuno slobo-
dan, ali nikako indiferentan. "
U DESCARTESOVOJ antropologiji pos-
tignut je dualizam tjelesne i duhovne sup-
stancije:
Čovjek sudjeluje u obama svjetovima.
DESCARTES želi očuvati njihovu harmo-
niju u čovj eku učenjem o ž ivotnim duho-
vima; oni jamče prijelaz od tjelesnoga k
duhu i obratno.
U epifizi u mozgu oni u duh prenose
fi z ičke impulse živaca.
DESCARTES pri tome zahtijeva strogi pa-
raleliz am obiju u čovjeku ujedinje nih
supstancija: jednom određenom stanju ti-
jela treba odgovarati jedno duševno. S
velikom vjerojatnošću refleks u duhu oz-
načuje i ono što je najkorisnije za tijelo.
Kod osjećaja žeđi npr. velika je vjero-
jatnost da je haš tada dobro piti.
Jamstvo za upotrebljivost sistema jest
konstrukcija dobroga Boga.
Od DESCARTESOVA problema duša-tije-
lo polazi filozofska škola okazionalista.
Njihovi zastupnici, prije svega A. GEU-
LINCX (1624.-69.) i N. MALEBRANCHE
(1638.-1715.), tvrde da se povezivanje
razdijeljenih supstancija duha i tijela mo-
že ostvariti samo neposrednim Božjim za-
hvatom:
Bog se brine da se u pravoj prilici (lat.
occasio) tjelesni i duhovni procesi pa-
ralelno odvijaju; duh je otprilike infor-
miran o fizičkom događaju što se odig-
rava toga tre na.
I teorija J. O. DE LAMETTRIEJA (1709.-
-51.) polazi od kartezijanskih misli:
DESCARTES životinju vidi kao složeni
stroj, čovjek se od njega razlikuje samo
po duhu. LAMETTRIE ispušta tu razli-
ku te i čovjeka tumači kao stroj.

Baruh (BENEDICTUS) de Spinoza
(1632.- 77.) za jedne je Bogom oduševlje-
ni, bistri , dubok filozof, a za druge nap -
rotiv bezbožni, mračni pa nteist.
Izraz nauk odgovara SPINOZINU djelu
jer ono razbistreno isijava uzvišeni mir.
'Rasprava o poboljšanju razuma' (1677.)
shvaće na kao jedna vrsta pro pedeutike u
etiku slu žila je metodološko j pripravi nje-
gova nauka. Glavno djelo 'Etika' (1677.)
prika zano je geometrijskom metodom
(lat. "more geometrico de monstrata"),
kao i već njegov prvi spis ' Načela Descar-
tesove filozofije' (1663.).
Svaki se odjeljak sastoji od definicija ,
aksio ma, postavki s do kazima , zaklju-
čaka , pomoćnih rečenica, primjedbi i
postula ta (sl. A).
Matem a ti č ki poredak (kao kod srednjov-
jekovnih 'Suma' ili i u WJTTGENSTEINO-
VU 'Tractatus logico-philoso phicus') ne
služi izva njskoj formi. On po kazuje da se
i u fil ozofiji , kao u mate matici ,
dokaz tumačenje sve tvrdnje mogu deducirati iz najvi-
ših principa.
A Geometrijska metoda (primje r 'Etika' l, 19) SPINO ZA želi pokazati da taj oblik prika-
ziva nja traži neku drugu , višu normu is-
tine od o ne što obično vrijedi:
jedna supstancija (Bog) ona izostavlja čovj e kovo pitanje o ci-
.. lju.
jer ništa nije više prido nijelo ljudskoj ma-
hnitosti od njihova mišlje nja o cilju:
sve bi se u prirodi trebalo promatrati
kao sredstvo za ono što je ljudima ko-
risno .
Tako je 'Etika' podijelje na u 5 odjeljaka,
i to "O Bogu", "O naravi i podrijetlu du-
ha" , "O afe ktima ", "O ljudsko m ropstvu "
i "O moć i mzuma ili o ljudsko j slobodi".
Početi s Bogom umjesto s čovj ekom zna-
či:
ako je predodžba Boga neispravna, ni
slika čovj eka ne može biti ispravna.
"Bog" je u definicijama predstavljen kao
supstancija. Ona je određ ena kao
"ono čijem pojmu nije po tre ban pojam
ne ke druge stvari da bi se iz njega ob-
likovao" .
Supstancija se konstituira atributima, tj.
svojstvima koje razum s hvaća bitnima.
Stanja supstancije SPINOZA naziva mo-
. dusi.
SPINO ZA konačnim definira ono što je
protežnost svijest ograničeno nečim drugim iste naravi.
"Npr. neko tijelo naziva se konačnim,
jer uza nj uvijek možemo misliti neko
veće ... Medutim, nijedno tijelo
ne mo-
B Supstancija, atributi i modusi
žemo ograničiti mišlju [je r nisu
iste na-
ravi). "
Racionalizam m l Spinoza I 109
Bog je naprotiv apsolutno besko načan
bitak koji u sebi ne uklju čuje nika kvu
(ograničavajuću) negaciju , dakle ko ji se
sasto ji od beskon ačno mno go atributa.
SPINOZA iz toga izvodi da Bog nu žno
egzistira, da je o n jedina supstancija i sto-
ga nedjeljiv.
Protegnute i svjesne stvari pre ma to me
su ili atributi Boga ili stanja atributa
Bo ga.
SPINOZA dakle najprije odreduje tko je
beskonačna supsta ncija, a onda tko su
konačni modusi (svijet i čovjek). Razlika
se može izreći i s drukčijim pojmo vima
nego supstancija i akcident:
natura natura ns i natura naturala;
stva ralačka
priroda nije identi čn a stvo-
re noj prirodi. Ali:
"Sve što jest, jest u Bogu, i ništa bez
Boga ne može biti niti se pojmiti. "
SPINOZA na pitanje nije li to panteizam,
odgovara među ostalim sljedeće:
"No, ako ima ljudi koji misle da su
Bog i priroda (pod č ime oni pod razu-
mije vaju ne ku masu ili neku tje lesnu
mate riju) jedno i isto, onda su sasvim
i potpuno u zabludi."
Usporedba "Bog ili [i] priroda" (Deus si-
ve natura) zna č i :
Bog je stva ra l ačka priroda (natura ns) i
sve što jest, po nje mu je postalo (na tu-
rata) i on to održava u bitku .
I svaka spoz naja time mora shvaćati Bo-
žje atribute ili moduse "i ništa drugo".
Nakon tumače nja prvoga i posljednjega
te melja zbilje sada slijedi metafizika čo­
vjeka. Temeljna je SPINO ZINA teza da
su protežnost i svijest atributi jedne sup-
stancije koju možemo shvaćati. Iz toga
slijedi:
"Red i sveza ideja ista je kao red i sve-
za stvari. "
Stvarnost stvari i ideja postoji, pre ma SPI-
NO ZI, samo ako su uključene u Božje at-
ribute . Tijela su uopće modusi Boga pod
atributom pro težnosti , ideje p od atribu-
tom svijesti.
Time je za čovj e ka odnos tijela i duha
s hvaćen kao paralelizam: oni su dva "vi-
da" jednog individuuma.
110 Prosvjetiteljstvo
Prema SPINOZINU učenju o spoznaji,
ideje ljudskog duha su adekvatne i istini-
intuitivna te ako se odnose na Boga. Svaka istinita
spoznaja ideja je u Bogu, budući da su ideje mo-
dusi Božjeg atributa koji misli. Istinite
ideje su jasne i odjelite. One uključuju si-
gurnost svoje istine, budući da je istina
njihovo vlastito mjerilo i nema nikakva
drugog kriterija izvan sebe (veritas nor-
ma sui et falsi est.)
"Adekvatnost ide je sadrži odnos
prema stvarno postojećoj stvari. .. pos-
redovano idejama u Bogu .. . Samo dok
je naše mišljenje u stvari mišljenje Bo-
ga, naše ideje mogu biti adekvatne ."
(W. ROD)
D
SPINOZA razlikuje tri načina spoznaje:
osjetna, nastaje afekcijama te može
stvoriti pobrkane i nesređene vrsne
pojmove
• racionalna, u kojoj se radi s općim
pojmovima pomoću zaključivanja
• intuitivna, koja spoznaje "sub specie
aeternitatis", tj. u odnosu na apsolut-
no.
Samo prvi način spoznavanja može biti
izvor zablude.
A Spinozina teorija spoznaje
U trećem se dijelu "Etika" bavi afektima
koje Spinoza prikazuje kao neku vrstu
"mehanike strasti":
"kao da je riječ o crtama, površinama i
tijelima".
"Ordine geometrico demonstrata" ovdje
znači :
ljudska djelovanja među sobom su po-
vezana prema općim zakonima.
Prvo i najviše načelo za to glasi:
"Svaka stvar nastoji , koliko to leži u
njezinoj moći , ustmjati u svojemu bit-
ku (conatus sese conservandi)."
SPINOZA prihvaća 3 osnovna afekta:
požuda, koja je nagon (za samoodrža-
njem) sa sviješću samoga sebe, nada-
lje radost i žalost.
Iz ovih osnovnih afekata izvode se dru-
gi; npr. definira se:
"Ljubav je radost, praćena idejom ne-
koga vanjskog uzroka. "
Etički spoznaja prave naravi afekata želi
izvidjeti mogućnost provođenja postaja-
noga i potpunog života.
SPINOZA dobrim ili zlim vidi ono što po-
maže odnosno ometa " moć", tj. čovjeko­
vu zbilju.
B Učenje o afektima Prava sloboda postoji kao uvid u ono što
je neopozivo nužno. U toj mjeri u kojoj
razum adekvatno spoznaje, osloba đa se
Racionalizam IV / Spinoza ll 111
afekata koji ga dijele od njegova usavrša-
va~a.
Covjek sve spoznaje kao nužno ute-
meljeno u Bogu, a oslobađa se ako se
predaje u tijek svijeta određen od Bo-
ga.
Najveća se aktivnost dakle sastoji u is-
pravnoj spoznaji čij a je najviša forma spo-
znaja Boga.
Prava se religioznost sastoji u ljubavi
prema Bogu (amor Dei intelle<Jtualis).
U SPINOZINE prigodne spise spada
'Teološko politička rasprava' (1670.).
U nju je ušao jedan raniji obrambeni spis
koji se okreće protiv prigovora ateizma.
Glavni cilj spisa je odjeljivanje filozofi-
je od teologije.
Spinoza je to metodički proveo tako što
je niz načela primijenio u interpretaciji
Biblije te time utemeljio modernu povi-
jesno-filološku biblijsku kritiku.
On to ne čini kao teološku egzegezu
nego kao filozofsku kritiku na konkret-
nom materijalu jednoga teksta značaj­
nog u povijesti svijeta.
Uvod pripravlja tumačenje države po na-
ravnom pravu. Namjera mu je braniti
"slobodu filozofiranja i govorenja ono-
ga što čovjek misli".
To se s jedne strane događa razgraniče­
njem od teologije, a s druge strane zah-
tjevom prema državnoj vlasti da osigura
nutarnji mir tako što će jamčiti punu slo-
bodu mišljenja.
"Ljudi su u pravilu tako stvoreni da im
ništa nije tako nepodnošljivo kao kad
nazori, koje oni drže istinitima, vrijede
za zlodjela, i kad im se ono, što ih po-
tiče na pobožnost u njihovu ponaša-
nju prema Bogu i ljudima, uračunava
za zločin. Tada se gnušaju zakona i
dopuštaju si svašta protiv vlasti, a to
ne drže sramotnim nego im je na j čas­
nije radi toga uzroka poticati pobune i
pokušati sve moguće prijestupe."
SPINOZINA se filozofija ističe dojmljivim
skladom života i uče nja, tj.
bezuvjetna istinitost življenja ide sku-
pa s čistoćom misli njegova nauka.
 112 Prosvjetiteljstvo
Gottfried Wilhelm Leibniz (1646.- 1716.)
~----
može sloviti kao univerzalni znanstvenik:
diplomat, pravnik, povjesničar, matemati-
samospoznaja čar, fizičar i filozof u jednoj osobi. FRIED-
~ (ćovjek) RICH VELIKI nazvao ga je "akademija za
sebe".
umna sp_oznaja
(COVjek)
_-~o
~
·'~.· ~ U logici je idejom računa postao praotac
modeme logistike:
što jednostavnije, opće ideje moraju se
dati izraziti u univerzalnim simbolima
~ sjećanje
"@)-- {životinja i ćovjek)
koji će se opet povezati u razumske ri-
ječi .
Daljnja pravila trebaju omogućiti povezi-
vanje takvih iskaza prema uzoru matema-
bez prozora tičkih pravila računanja.
~O
ne~.e~aja
Cilj je ubuduće zablude rješavati u "ra-
čunskoj pogrešci", odnosno sporna pi-
osjetila
{životinja i ćovjek) --~ tanja razjasniti na temelju računa.
~ivjećna
_n...:ed_j_e_lji-vaL-------,\
\ Jezgra LEIBNIZOVE filozofije jest njegovo
O
rješenje metafizičkih problema pojmom
,--,*-0 3
8onada percepcije
- - (tupa monada)
monade. Supstancija ne može biti pro-
tegnuta (protiv DESCARTESOVE "res ex-
Qj*o tensa"; str. 107), jer bi inače bila djeljiva.
Stoga je kriterij supstancije njezino djelo-
vanje, njezina sila. Takva "sreclišta sila"
A Svojstva monada B Stupnjevi perce pcije i apercepcije LEIBNIZ naziva monadama.
"Monade su pravi atomi prirode i, jed-
.. nom riječju , elementi stvari."
Te elementarne supstancije pokazuju slje-
deća obilježja:
o nemaju oblik, jer on bi implicirao dfelji-
vost
o kao supstancije ne može ih se ni proiz-
vesti niti uništiti
o individualne su: nijedna monada nije
identična s drugom
o kao samostojna bića one "nemaju pro-
zora ". Nikakva supstancija ili određenje
povezanost "Deus ex machina" ne može djelovati iz njih prema van niti
izvan prema njima.
Ipak su one u stalnoj nutarnjoj promjeni:
neki nutarnji nagon za savršenošću , tzv.
želje (franc. appetitions) uzrokuje konti-
nuir,mi prijelaz iz jednog stanja u drugo.
Ta stanja LEIBNIZ naziva "percepcije".
Ove "informacije" i njihov "program" oz-
načuju odnos pojedinih monada prema
svim drugim monadama svijeta, kao točku
u kojoj se susreće beskonačno mnogo ku-
tova.
Budući da je monada bez prozora, a ipak
stoji u odnosu sa svim drugim monadama,
mora se pretpostaviti:
sve monade djeluju zajedno "da je svaka monada živo zrcalo, spo-
sobno za unutarnju djelatnost, koje sa
C Uz prestabiliranu harmoniju D Usporedba sa satovima svoga gledišta prikazuje svemir."
Iz toga slijedi da svaka monada poznaje
stanje svake druge. A ipak nije toga svjes-
Racionalizam V l Leibniz I 113
na. Naime, LEIBNIZ razlikuje različite stup-
njeve percepcije (sl. B):
o jednostavna, tzv. "gola monada" sadrži
doduše sve informacije o stanju svih
drugih, ali nije toga svjesna
o od toga se razlikuje apercepcija, kod ko-
je percepciju vodi svijest toga stanja.
U skladu s tim nastaje kontinuum koji se-
že od materije preko životinjske duše do
čovjekova refleksivnog duha . LEIBNIZ sto-
ga govori o ograničenom učinku životinja
koji se temelji na iskustvu, kao što kod čo­
vjeka pretpostavlja nešto nesvjesno: "peti-
res (malene) perceptions".
Usklađenost svih monada LEIBNIZ tumači
prestabiliranom harmonijom. Monade se
ujedinjuju u udruge, u "agregate". Uzor to-
mu je organizam:
Jedna "središnja monada" okružena s
beskonačno mnogo dmgih djeluje kao
njihova entelehija.
Općenito svaka monada stoji nadalje u
odnosu sa svakom dmgom. Budući da
monade nemaju prozora, ali svaka djeluje
zajedno s dmgom, Bog je morao tako ure-
diti svijet da se s obzirom na perspektivu
slažu stanja svih monada.
LEIBNIZOVA najpoznatija slika je ona sa
satovima u kojoj on prestabiliranu harmo-
niju primjenjuje na odnos duše i tijela (sl.
D):
Da bi se dva sata sinkronizirala, može
ih se ili naknadno povezati ili ih nepres-
tano iznova usklac1ivati ili ih prepustiti
savršeno podešenoj vlastitoj zakonitosti.
Za LEIBNIZA u obzir dolazi samo ovo
posljednje.
Prestabilirana harmonija ne rješava samo
od DESCARTESA sporni problem tijela-du-
še. Ona je konačno jezgra LEIBNIZOVA
sistema. Bog je od početka stvorio sve mo-
nade tako da su jedna s drugom u skladu:
"Redoslijed percepcija u pojedinim mo-
nadama, takoreći njihov program, Bog
je utvrdio od vječnosti. Danas bi se
moglo reći da je Bog programirao sve
monade. " (R. SPECHT)
Primijenjen na spoznaju, LEIBNIZOV sis-
tem isključuje čistu empiriju kao izvor spo-
znaje. Empiristićkoj formuli - ništa nema u
razumu što prije ne bi bilo u osjetima -
LEIBNIZ dodaje: osim samog razuma, tj.
urođene ideje i strukture spoznaje.
Čisto nizanje iskustvenih podataka jednih
za drugima daje samo vjerojatne rezultate,
a kad je utemeljeno na razumskoj spozna-
ji, jasne i ispravne . LEIBNIZ razlikuje um-
ne istine koje su nužne, a ćija je suprot-
nost nemoguća , od iskustvenih istina koje
su slučajne, ćija je suprotnost moguća.
114 Prosvjetiteljstvo
božanska mo ada
najbolji od svih svjetova: najveći
Bog i svijet kod Leibniza
Analogijom prema istinama uma i č inje­
nica LEIBNIZ polazi od dva carstva: od
svršnog uzroka (carstva duše) i od djelat-
nog uzroka (carstva tijela) koji su harmo-
nično povezani.
Isto su tako u harmoniji carstvo naravi i
milosti, tj. zajednica duhovnih i moralnih
bića pod Božjim vodstvom. Bog posvuda
djeluje kao pokretač prestabilirane har-
monije, a duh je osobito usko povezan s
njim po svjesnom sudjelovanju na Božjoj
veličini i dobroti:
Duh može shvatiti sistem svemira, a
djelomično ga i patvoriti.
LEIBNIZ time shvaća
"Boga kao arhitekta svemirskog stroja i
... kao vladara duhovne Božje države".
Božja se egzistencija dalje pokazuje kao
konzekvencija principa dovoljnog razloga
koji LEIBNIZ uz princip isključenja pro-
turječja naziva temeljem mzumske spoz-
naje. On kaže,
"da nijedna činjenica nije prava i posto-
jeća , nijedna postavka istinita ako ne
postoji dovoljan razlog zašto je to tako,
a ne drugačije, premda nam ti razlozi u
većini slučajeva ne mogu biti potpuno
poznati".
Posljednji dovoljan mzlog mora biti Bog.
Iz toga LEIBNIZ dalje izvodi da
postoji samo jedna božanska supstanci-
ja, a ona je i savršena.
Mogući su beskonačno mnogi svjetovi
koji do egzistencije mogu doći već prema
stupnju svoje savršenosti. Ipak je Bog pre-
ma načelu najboljega stvorio ovaj jedini
postojeći i time najbolji od svih mogućih
svjetova. U usporedbi sa svim drugima on
ima najveći stupanj nutarnje prikladnosti:
"Time se dobiva najveća mogu ća raz-
novrsnost, koja međutim ide ruku pod
ruku s najvećim samo mogućim redom,
tj. čovjek prima toliko savršenstva koli-
ko je to samo moguće. "
~
~
---- --- fizićko
zlo
zbog koristi
No, kako ipak u najboljemu mogu ćem svi-
jetu postoji zlo?- središnje je pitanje 'Teodi-
ceje' (1710.). Ona sadrži opravdanje Boga
sučelice zlu. LEIBNIZ razlikuje 3 vrste zla:
- -- - - metafizićko zlo • metafizičko zlo; nastaje iz stvorenosti;
iz stvorenosti
sve stvoreno je nesavršeno, jer bi inače
bilo božansko poput svojega Stvoritelja
• fzzičko zlo (npr. bol, tuga) opravdava se
red kod najveće raznolikosti svojom funkcijom; može biti korisno
(npr. za održanje individuuma) ili pak
kao kazna služiti za poboljšanje
• moralno zlo, tj. grijesi koji su posljedica
čovjekove slobode i razlog kršćanskog
otkupljenja.
Racionalizam VI /Leibniz ll; Wolf 115
Bog nije želio ovo zlo nego ga je dopus-
tio, a dobro ga nadaleko prevladava.
Christianu Wolffu (1679.- 1754.) pripada
zasluga što je svojim njemačkim spisima
('Misli o .. .') bitno suoblikovao njemački
filozofski jezik. Njegov se sistem sastoji od
preinaka i proširivanja LEIBNIZOVIH mis-
li tako da se govori o "LETBNIZ-WOLFFO-
VOJ filozofiji". Preko WOLFFOVIH je uče­
nika to postalo najutjecajnije učenje nje-
mačkoga prosvjetiteljstva.
WOLFF definira filozofiju kao
"znanost o svim mogućim stvarima,
kako su i zašto moguće" .
Ona nastupa kao sustav č iji je temelj on-
tologija. Njezina su načela , kao i kod
LEIBNIZA, načelo dovoljnog razloga i is-
ključenja proturječja pri čemu WOLFF
prvo svodi na ovo posljednje. Zadaća je
ontologije kao "prve teorijske umne zna-
nosti"
protumačiti neproturječno utemeljenje
mogućnosti objekata i njihov poredak.
Posebna metafizika istražuje "Boga, dušu
i svijet" kao teologija, psihologija i koz-
mologija.
U Etici WOLFF iz savršenstva naravi for-
mulira zakon:
"Čini ono što tebe i tvoje stanje čini
savršenijim, a izbjegavaj ono što tebe i
tvoje stanje čini nesavršenijim."
Za najviši cilj politike WOLFF određuje
opće blagostanje.
Daljnji važni likovi njemačkog pros-
vjetiteljstva:
• SAMUEL REIMARUS (1694.- 1768.) rela-
tivizira objavljenu religiju u prilog deis-
tičke religije razuma:
Jedino Božje čudo jest smisleno stvara-
nje. Biblijska čuda svode se na apostol-
ske izmišljotine. Naravna religija jamči
blaženstvo.
• U okvirima filozofije povijesti GOTT-
HOLD EPHRAIM LESSING (1729.-Bl.)
vidi analogiju između odgoja i objave:
"što je odgoj pojedinom čovjeku , to je
objava ljudskom rodu. "
Objava izvorno bijaše Božja "Početni­
ea" za ljude, koja je sada osvijetljena ra-
zumom.
Njegova kritika religioznog dogmatiz-
ma povezana je s idejom naravne reli-
gije i religiozne tolerancije.
• MOSES MENDELSSOHN 0729.-86.)
zauzima se za emancipaciju judaiz-
ma:
U Jeruzalemu' zahtijeva toleranciju ju-
daizma kao jednako vrijedne religije.
116 Prosvjetiteljstvo
Thomas Hobbes (1588.- 1679.) bavi se iz-
gradnjom filozofskoga sustava os lobođe­
G
nog metafizičkih pretpostavki, koji bi se
filozofija uzdizao na temelju P.rirodnih znanosti i
matematike njegova vremena. Glavna su
mu djela 'Elementi filozofije' i 'Levijatan',
koji je svojom utjecajnom teorijom o druš-
tvenom ugovoru postao klasikom filozofi-
tijela
l l \ \ je države.
Za HOBBESA je filozofija racionalna spoz-
or
naja odnosa uzrok-posljedica, pri čemu su
/ ~
posljedice uvijek sposobnost tjelesa.
Filozofija je tako istraživanje uzroka. Nje-
prirodna tijela umjetna tijela
w zin predmet su tijela čiji se nastanak i svoj-
stva mogu pojmovno shvatiti. Tijela su na-
ravna, u ta spada i čovjek, ili umjetna, to
\ \ l l je država.
Zadaća filozofije je riEčlamba složenih
pojava na njezine elemente da bi se svele
8
na univerzalna načela. PIVo načelo tuma-
čenj a odnosa u prirodi jest kretanje. Sva se
događanja mogu objasniti mehanicistički.
Njegova teorija spoznaje polazi od toga da
određenim predodžbenim sadržajima od-
govaraju stvari neovisne o mišljenju. Iz-
rašćlanjivanje na elemente vodi vanjski objekti na osjetne organe stvaraju
k spoznaji funkcije cjeline mehanički podražaj koji o nda pomoću
reakcije nutarnjih "životnih duhova" u mo-
A Podje la filozofije B Analitička metoda zgu stvara odgovarajuću predodžbu.
Direktan objekt iskustva nisu same stva-
prirodno stanje društveni ugovor država ri nego predodž be.
Njima su podređeni znakovi (imena)
NADREĐENA VOLJA =i=> NAJVIŠA DRžAVNA VLAST
l volja, koja vrijedi
koji za individuum imaju funkciju ozna-
ke, a u komunikaciji funkciju znaka ko-
~rT
jim se nešto priopćuje.
Filozofska se logika, dakle, treba baviti
predodžbenim sadržajima obuhvaćenim u
rečenicama.
Istina se odnosi samo na postavke, ne
\l
na stvari.
Istina neke rečenice utvrđuje se analizom
pojmova na temelju njihove utvrđene de-
finicije i njihova spajanja.
I u svojoj teoriji afekata i vrijednosti HOB-
BES pretpostavlja da emocije i voljni čini
nastaju podražajem koji izlazi iz objekta te _ To je nastanak države koja se definira kao
su mehanicistički deterrninirani.
Ugoda nastaje porastom vitalnog kreta-
nja životnih duhova (vidi gore), a pred-
met koji to uzrokuje osjećamo da je do-
bar.
Iz toga kao najtemeljnija vrijednost proiz-
lazi samoodržanje:
Svaki organizam nastoji održati svoje ži-
l
rat svih protiv sviju
mir zbog
samoodržanja
podvrgavanje nedjeljivoj
državnoj vlasti
votno kretanje, tj. izbjeći smrt.
Buduć i da je vlastito samoodržanje najviša
vrijednost, svaki individuum djeluje egois-
C Nastanak države: društveni ugovor tično, nema nadređenog mjerila,
svatko sam odlu čuje što je za njega do-
bro.
Empirizam I l Hobbes 117
Ove misli izravno vode u filozofiju drža-
ve. I ovdje kod elemenata državne tvore-
vine HOBBES postavlja individue i njiho-
vu narav. Tradicionalnu predodžbu da je
čovjek po naravi državotvorna biće, HOB-
BES odbija. U naravnom stanju, osim za-
kona i države,
jedini je razlog udruživanja ljudi njihova
vlastita korist, u skladu s njihovom na-
ravnom sklonošću.
U naravnom stanju svaki je čovjek jednak
te stoga ima pravo na sve, tj. imati ili čini­
ti sve što želi. Svaki čovjek irna slobodu
koristiti se svojim naravnim sposobnosti-
ma i primijeniti sva sredstva da bi se odr-
žao. Budući da svatko zbog vlastite koris-
ti želi štetu drugoga, i to isto sve više želi,
jasno je
"da je piVotno čovjekovo stanje, prije
nego što su se okupili u državu, bio rat,
i to ... rat svih protiv sviju (bellum om-
nium contra omnes)".
Ovaj bi rat trajao vječno. Život je samotan,
mučan i kratak, jer nitko ne može očeki­
vati da će se dugo održati na živoru. No,
budu ći da je nagon za samoodržanjem te-
meljan, nastaje zahtjev za nekim osigura-
nim mirom. Stoga piVi naravni zakon gla-
si:
"da svaki čovjek treba težiti miru tako
dugo dok se nada da će ga postići".
Iz ove piVe tvrdnje izvode se daljnje.
Sigurnost se može postići samo ako se
ne zadržava pravo svih na sve, nego se
neka prava prenose ili ih se odrekne,
što se događa na temelju ugovora koji
sve obvezuje.
No, posluh prema naravnim zakonima
može se jamčiti samo ako pojedinci svo-
je volje podlože jednoj jedinoj volji. Ljudi
za ključuju društveni ugovor kojemu je
sadržaj da
se svatko sa svakim drugim obvezuje da
se neće opirati volji jednoga, kojemu se
podredio.
instirucija čija volja prema ugovoru svih
vrijedi kao njihova vlastita volja. Posjednik
ove najviše državne vlasti može biti jedna
osoba ili neka skupina. Njihova je moć
neograničena, neoruđiva i nedjeljiva.
Tu državu HOBBES u spoređuje s biblij-
skim "Leviatanom" kao simbolom neke
velike nepobjedive moći ili
"smrtnog Boga kojemu , pod besmr-
tnim Bogom, zahvaljujemo naš mir i
zaštiru".
Najviša obveza posjednika državrie vlasti
jest dobro naroda. Zbog jedinstva cjeline
Crkva treba biti podređena državi.
 118 Prosvjetiteljstvo
John Locke (1632.- 1704.) jedan je od
glavnih predstavnika engleskog empiri-
zma, tj. filozofije koja se temelji na is-
kustvu:
Svako je znanje ovisno o iskustvu i
podliježe njegovoj kontroli.
Njegove misli o državi, religioznoj tole-
ranciji i pedagogiji imale su velik utjecaj
na prosvjetiteljstva i politički liberali-
zam.
U središtu LOCKEOVE filozofije stoji
njegova teorija spoznaje, razvijena u
'Essay concerning Human Understandi-
ng' ('Ogled o ljudskom razumu'). Njezi-
na je zadaća razjasniti podrijetlo i teme-
lje ljudske spoznaje, kao i pronaći gra-
nice spoznajne sposobnosti razuma.
Svaki čovjek u svojoj svijesti zatječe od-
ređene predožbe koje LOCKE označuje
idejama.
"Sve što duh opaža u sebi ili što je ne-
posredan predmet opažanja, mišljenja
ili razuma, nazivam idejom."
Ali, odakle dolaze ideje? One potječu is-
ključivo iz iskustva. LOCKE osporava
teoriju da bi čovjek imao urođene ideje,
koje bi u njemu bile prije svakog iskus-
tva (tzv. innatizam, npr. kod DESCAR-
TESA).
. Razum kod rođenja nalikuje neispisa-
nu papiru ("white paper ili tabula ra-
sa").
Sve predodžbe s vremenom nastaju iz
A Nastanak i vrste ideja iskustva. No, sposobnost da uopće mo-
žemo tvoriti predodžbe postoji već pri-
je.
Iskustvo ima 2 izvora:
izvanjsko osjetno opažanje (sensati-
on) i nutarnje samoopažanje (reflec-
tion) koje se odnosi na čine mišljenja,
htijenja, vjerovanja itd.
Ideje koje nastaju iz ovih dvaju izvora ili
su jednostavne ili složene.
jednostavne ideje dalje se dijele na
• ideje koje se opažaju samo jednim os-
jetom (npr. boje, zvukovi)
• ideje koje se zahvaćaju pomoću više
ideja 1 - - ideja 2 osjetila (prostor, kretanje)
• ideje koje nastaju refleksijom (nutarnji
opažanje povezanosti ideja procesi svijesti)
• ideje na kojima sudjeluju refleksija i
osjetno opažanje (vrijeme, ugoda).
S obzirom na ove jednostavne ideje duh
IDEJE
je pasivan:
direktno su prouzročene podražajem
koji proizlazi iz objekta.
Kod osjetnog opažanja LOCKE razlikuje
B Opseg i stupnjevi znanja primarne kvalitete koje su svojstvene
izvanjskim stvarima kao takvima (npr.
protežnost, oblik, gustoća, broj) i
Empirizam II l Locke I 119
sekundarne, subjektivne kvalitete kao
boju, okus, miris koji čine samo osje-
te u subjektu.
No, duh ima i sposobnost uspoređiva­
njem, razdvajanjem, povezivanjem i ap-
strahiranjem proizvoditi složene ideje,
čije su pak sastavnice ponovno jednos-
tavne ideje.
Nastaju tri vrste složenih ideja: supstan-
cije, modusi i relacije.
Supstancije su ili pojedine stvari koje
samostalno postoje ili rod (kao npr.
čovjek, biljka).
Modusi su kompleksne ideje koje ne
postoje samostalno nego se pojavlju-
ju na supstancijama (tako je dan jed-
nostavni modus vremena). Osim toga
ima i miješanih modusa u koje spada-
ju i moralni pojmovi (npr. praved-
nost).
Relacije su ideje kao npr. ideje uzro-
ka i posljedice.
U IV. knjizi 'Essay' radi se o određivanju
znanja:
"Um u svim svojim mislima i premiš-
ljanjima nema nikakva drugog nepos-
rednog predmeta do svojih vlastitih
ideja.. Stoga je očito da se naša spo-
znaja bavi samo našim idejama. Spoz-
naja, čini mi se, i nije ništa drugo do
zamjedba veze i slaganja ili neslaga-
nja i nespojivosti među bilo kojima
od naših ideja."
Tako je ograničen domet našega znanja:
ono ne seže dalje od naših ideja i koli-
ko možemo zamijetiti slaganje, odnosno
neslaganje među njima. Ne možemo sa-
gledati ni sve naše ideje i njihove veze.
Stoga naše znanje može samo ograniče­
no spoznati zbilju stvari i samo toliko
koliko to omogućuje naše opažanje.
Prema stupnju očitosti LOCKE razlikuje
različite stupnjeve znanja:
• Najviši stupanj ima intuitivno spozna-
vanje. Pri tome duh izravno po samo-
mu sebi opaža slaganje ili neslaganje
dviju ideja (npr. krug nije trokut).
• Kod demonstrativnog znanja duh, do-
duše, spoznaje slaganje ili neslaganje
dviju ideja, ali ne izravno, nego pos-
redovanjem drugih ideja. Ovdje spa-
da zaključivanje na temelju dokaza.
• Konačno , postoji osjetilno znanje o
opstojnosti pojedinih konačnih bića
izvan nas.
Istina se za LOCKEA odnosi samo na
rečenice , jer se sastoji u ispravnom po-
vezivanju ili rastavljanju znakova s ob-
zirom na slaganje s označenim stvari-
ma.
 120 Prosvjetiteljstvo
Budući da je naše znanje ograničeno i da
se na većini područja ne može postići
prava sigurnost, vjerojatnost dobiva veli-
nesreća sreća ku ulogu u provođenju stvarnog života.
bol radost Ona se tiće rečenica za koje mi na teme-
lju vlastitog iskustva ili svjedočanstva dru-
gih imamo povoda smatrati ih istinitima.
Držanje duha prema takvim rečenica­
ma naziva se vjerovanje, pristajanje ili
mnijenje.
Sadržaj praktične f"tlozofije kod LOC-
KEA jest sve ono
"što sam čovjek kao biće koje djeluje
prema razumu i znanju treba činiti za
Empirizam m 1 Locke n 121
Stoga bi naravno stanje , nasuprot HOB-
BESU, moglo biti mirno, kad ne bi poje-
dinci uvijek zloupotrebljavali naravni za-
kon. Budući da među svima postoji jed-
nakost, onda svatko ima pravo biti sudac
i onoga koji je prekršio stanje mira sam
osuditi i kazniti.
Ali budući da bi svatko bio sudac u
vlastitoj stvari, to bi faktički vodilo
trajnu ratnom stanju, kad ne bi bilo
nadređene instance u č ije su ruke po-
loženi suđenje i provedba obvezni za
sve.
Radi mira i samoodržanja, ljudi se onda
na temdju drtdtvenog ugovora udru žuju

\ postizanje bilo kojega cilja, a osobito

filozofska pravila
prezir
po rok krepost
A Moralna pravila
izvorna prisvajanje radom
zajednica dobara - ogranićeno vlasništvo
svojega blaženstva".
Dobro i zlo se određuje s obzirom na po-
stizanje radosti ili bola. Čovjekova je tež-
nja usmjerena na postizanje radosti (sre-
će) i izbjegavanje boli, pa time to č ini
kriterije djelovanja. Stoga normativna na-
če l a, dakle moralni zakoni moraju biti
neporoćnost
povezani s nagradom ili kaznom.
"Moralno dobro ili zlo je prema tome
samo slaganje ili neslaganje naših volj-
nih radnja sa zakonom, čime se prema
volji i moći zakonodavca prik.lanjamo
poštovanje dobru ili zlu."
Tri su vrste moralnih zakona:
• božanski zakon: mjerilo grijeha i duž-
nosti kako je Bog ljudima izravno za-
povjedio, a povezan je s onostranom
kaznom ili nagradom
• građanski zakon: pravila što ih je na-
akumulacija posjeda ložila država, koja odreduju kaznenost
uvođenjem novca djela
__a__ • zakon javnog mnijenja ili glasa, LOCKE
ga je nazvao i filozofskim zakonom, jer
se filozofija najčešće time bavi: kriterij
u zajednicu, tako što pravo zakonodav-
ne, sudske i izvršne vlasti prenose na ne-
ku nadređenu instancu.
Državna je vlast navezana pak na na-
ravni zakon, osobito treba paziti na
nagon za samoodržanjem pojedinca,
njegovu slobodu i vlasništvo, a obve-
zujuća norma jest dobro cjeline.
Da bi se izbjegla opasnost apsolutnoga
gospodstva vrijedi podjela vlasti.
Povrijedi li vladar zakone, narod ga
ima pravo svrgnuti revolucijom.
S obzirom na religioznu praksu LOCKE
zahtijeva državnu toleranciju.
Svatko može slobodno pripadati nekoj
vjerskoj zajednici, a država se ne smi-
je miješati u njezine sadržaje.
Poseban aspekt jest LOCKEOVO oprav-
danje privatnog vlasništva. U narav-
nom stanju vlada zajednica dobara. Ali
naravna dobra , da bi bila korisna te time
služila samoodržanju, moraju biti prisvo-
jena. Prelazak u privatno vlasništvo do-
gađa se na temelju rada.

)a ~. ·· -· V~i:a~i~k kreposti i poroka, koje na sebe privla-

če poštovanje ili pak prezir.
Svaki je čovjek vlasnik svoje osobe i
onoga što svojim radom prisvoji od

..
j,.. "<(.. ~g;~
:a... ~-
y.:J,! posjeda ·
LOCKEOVA f"tlozofija države izlože na
je u 'Dvjema raspravama o vladi '. Da bi
odgovorio na pitanje podrijetla državne
prirode, pa i ono njemu svojstveno što
njoj doda isto tako postaje njegovo
vlasništvo.
No, budući da je pravedno da svatko sa-
! prirod,na ::Ir' ~ tvorevine služi se, kao i HOBBES, pret- mo toliko skupi koliko mu treba za tro-

~· .dY~'..fA\
postavkom naravnog stanja i zaklju čiva ­
nja društvenog ugovora.
U naravnom stanju, prije udru živanja
lju di u državu, vladala je potpuna slo-
boda i jednakost sviju.
Pojedinac ima neograničenu vlast raspola-
ganja samim sobom i svojim vlasništvom.
Ipak su svi podložni naravnom zakonu
čije je najviše pravilo očuvanje od Boga
stvorene naravi.
B Nastanak privatnoga vlasništva Tako naravno pravo zabranjuje ošteti-
ti ili uništiti život, zdravlje, slobodu i
posjed drugih ljudi.
šenje, ne nastaju ponajprije velika vlas-
ništva.
To se mijenja uvođenjem novca, što se
dogodilo s odobravanjem sviju.
Kako to omoguć uje stjecanje više ne-
go što čovjek može potrošiti, dolazi do
nagomilavanja vlasništva , osobito ze-
mljišnih posjeda.
Budući da je uvođe nje novca nastalo o p-
ćim sporazumom , onda je iz toga proiziš-
la nejednaka podjela posjeda već u na-
ravnom stanju prešutno smatrana pra-
vednom.
122 Prosvjetiteljstvo
Irski filozof, teolog i biskup George Ber-
keley (1685.-1753.) razvio je u rasprav-
sjetilne ideje ljanju s učenjima DESCARTESA, MALEB-
afekcija
RANCHEA i LOCKEA teoriju imaterijaliz-
postojanost ma.
poredak BERKELEY polazi od LOCKEOVIH pret-
intenzitet
permanentna postavki da samo ideje (predodžbe) mo-
recepcija gu biti neposredni predmeti svijesti. Pos-
toje 2 klase ideja:
idejff matte • Ideje koje se mogu samovoljno mije-
s)!Ojevoljno njati te tako izviru iz čovjekove mašte.
prolazno • Ideje koje subjekt ne može samovoljno
stvoriti, nego koje su osjetna opažanja
dobivena izvana.
konačni duh beskonačni duh Za izvor ove druge klase obično se pret-
(čovjek) (Bog) postavlja materijalne stvari izvanjskoga
svijeta. BERKELEY se okreće protiv tog
"materijalizma" tako što pokušava poka-
A Ideje i duh zati da iza ideja ne treba pretpostavljati
nikakve materijalne stvari, već da bitak
predmeta nije ništa drugo doli osjetno
opaženi bitak.
"Kažem li da postoji stol na kojemu pi-
šem, to znači , vidim ga i osjećam; a
kad bih bio izvan svoje radne sobe, re-
kao bih da postoji, misleći pritom da
bih ga mogao zamijetiti da sam u svo-
joj radnoj sobi, ili da ga neki drugi duh
trenutačno zamjećuje.. Bitak takvih
predmeta sastoji se u tome da su per-
cipirani [opaženil. Nemoguće je da bi
oni imali bilo kakvo postojanje izvan
umova ili mislećih bića koja ih zamje-
ćuju."
Stoga BERKELEYJEVA osnovna teza gla-
si:
Esse est percipi aut percipere (Bitak ob-
B Bog koordinira opažanja jekata jest biti opažen, bitak subjekata
opažati).
Postoje samo ideje i duh, materija ne.
Duh je različit od ideja kao onaj koji opa-
D
čovjek ~
ža, tj. kao ono u čemu one postoje. Nje-
gova se djelatnost sastoji u htijenju, maš-
tanju, sjećanju, utvrđivanju odnosa s ob-
zirom na ideje.
D>(·
Izvor tvrdnje o materiji za BERKELEYJA
jezične
zablude leži prije svega u krivoj pretpostavci o
postojanju apstraktnib ideja. Tome na-
kretanje ~ suprot on tvrdi da bi bilo nemoguće za-
misliti neku ideju bez konkretnih ozna-
D materija kompleks odredenih ideja
ka.
Nema ideje kretanja bez ujedno neče­
ga sporoga ili brzoga, ni ideje protež-
nosti bez boje, veličine, tj. bez da se
predoči bilo koje osjetno svojstvo.
apstrakcije
Pretpostavka egzistencije apstraktnih ide-
e Kritika učenja o apstraktnim idejama ja moguća je samo zato što jezik pozna-
je opće primjenljive izraze. Onda se rije-
či uzimaju za imena pa se misli da bi ne-
Empirizam IV/ Berkeley 123
kom imenu za nešto opće morala odgo-
varati i egzistencija općega.
Pretpostavka materije ne kazuje tako
ništa drugo nego apstraktnu ideju ne-
ke "stvari bez oznaka" što se, prema
BERKELEYJU, ne može zamisliti.
BERKELEY ne sumnja u egzistenciju neke
od subjekta neovisne izvanjske zbilje, ko-
ja nam je dana u osjetnim opažanjima.
No, budući da ona nije materijalna i sve
su ideje samo u jednom duhu, "predme-
ti" osjetnih ideja moraju postojati u jed-
nom drugom duhu koji ih percipira.
". . . Zbiljsko drvo, koje postoji neovis-
no o mojemu duhu, istinski je spozna-
to i shvaćeno od beskonačnoga Duha
Božjega .... Ideje koje Tvorac prirode
utiskuje osjetilima zovemo zbiljske
stvari. ... zato one isto tako imaju od-
ređenu postojanost, red i sklad te nisu
nastale pukim slučajem."
"Stvari", dakle, za Berkeleyja nisu ništa
drugo nego kompleksi ideja koje Bog
percipira, a u nama ih izazivaju afekcije
našega duha. Red i sveze koje Bog pri
tomu primjenjuje nazivaju se prirodni
zakoni.
BERKELEY, dakle, ne poriče zbiljnost iz-
vanjskog svijeta koji doživljavamo našim
osjetnim opažanjem, nego samo njezino
materijalno svojstvo.
"Da stvarno postoje stvari koje vidim
svojim očima i dodirujem svojim ruka-
ma, u to nimalo ne sumnjam. Jedina
stvar kojoj poričem postojanje jest ona
koju filozofi zovu materijom ili tjeles-
nom supstancijom."
Budući da ideje ne djeluju na ideje, BER-
KELEY činjenicu da u različitim subjekti-
ma na sličan način nastaju ideje, npr.
kod promatranja istog objekta, da se one
mogu razumijevati i uopće utjecati na
objekte i jedne na druge, mora
tumačiti zahvatom Božjim: on mora
međusobno koordinirati različita opa-
žanja i djelovanja.
Za prirodnu znanost iz BERKELEYJEVA
pokušaja proizlazi da ona ne treba raditi
s djelovanjima materijalnih stvari između
sebe, nego s opažanjem i opisivanjem
zakonitosti koje odgovaraju trajnom re-
du, po kojemu Bog idejama daje da nas-
tanu i međusobno ih povezuje.
BERKELEYJEVA namjera bijaše njegovim
učenjem utvrditi moral i vjeru, jer je u
materijalizmu gledao uzrok ateizma.
124 Prosvjetiteljstvo
David Hume 0 711.- 76.) svoju glavnu
složene brigu vidi u tome da "u znanost o čovje­
predodžbe ku uvede empirijsku metodu istraživa-
nja", tj. da se osloni na iskustvo i promat-
Jednostavne ranje . Pri tomu zastupa umjereni skepti-
predodžbe
cizam koji kritički ograničava ljudske
utisci
spoznajne mogućnosti. Glavno mu je
djelo opsežna 'Rasprava o ljudskoj nara-
vi ', kojoj slijedi nekoliko kraćih rasprava
o spoznaji, moralu, politici i religiji.
KANT kaže o HUMEU da ga je tek on
probudio iz "dogmatskoga drijemeža".
Neposredni predmet našega iskustva
jesu samo naši sadržaji svijesti (percepci-
je). Razlikuju se njihove 2 klase:
Utisci (impressions) i predodžbe
(ideas). Utisci su sva naša osje tna opa-
žanja i nutarnja samoopažanja (uzbu-
đenj a , emocije, htijenja) kako se izrav-
no pojavljuju u duši. Predodžbe su od-
razi utisaka koje imamo kada se njima
bavimo u obliku promišljanja, sjeća ­
nja , mašte .
Te se dvije klase razlikuju po stupnju in-
samoopažanja tenziteta, kao npr. između osj ećaja boli
kad se ozlijedimo i sj eća nj a na to.
Iz utisaka nastaju jednostavne predod-
A Sadržaji svijesti (p cepcije) žbe . Tako
nije moguće nešto predočiti ili misliti
što nikada nije bilo dano u izravnu
opažanju.
A
predodžbe A -B Ipak čovjek ima sposobnost da na teme-
B u skladu s navikom
oe:.::=~ lju mašte (imagination) od ovih jednos-
asocijacija A i B uz roćn o povezano
oe=~~ c.::::::}-:>W tavnih predodžbi tvori složene predod-
~~
oe:: : }ry,• pri ređena
žbe , koje tako ne nastaju iz nekoga izrav-
nog utiska.
uzastopnost A i B predodžba Povezivanje predodžbi ravna se prema
zakonu asocijacije što označava tenden-
sjećanje
j, ~- očekivanje
ciju pre laska od izvjesnih predodžbi na
druge, i to u skladu s načelima:
sličnosti , bliskosti u vremenu ili pros-
toru , uzroka i posljedice.
jedan pojam samo onda ima značenj e
ako se dijelovi njemu odgovarajuće pre-
dodžbe mogu svesti na utiske. A to nije
• slučaj kod metafizičk ih pojmova, zbog
čega ih tre ba is klju čiti iz filozofije.
"Sumnjamo li stoga da je neki filozof-
ski izraz upotrijebljen bez smisla i od-
govarajuće predodžbe , što se prečesto
događa, onda samo trebamo istražiti iz
ko jega utiska navodno potječe ta pre-
dodžba. "
Sada je p itanje kako dolazimo do sudova
o našemu neposrednom opažanju i sje-
ćanju. HUME ovdje ponajprije razlikuje
B Uzročnost sudove o pojmovnim odnosima (razum-
ske istine) i sudove o činjenica ma (či­
njeničn e istine).
Empirizam Vl Hume I 125
Prve spadaju u područje matematike i
logike; tu je moguća apsolutna sigur-
nost, jer je logički nemoguća suprot-
nost neke pojmovne istine. Stoga ovi
sudovi ne sadržavaju iskaze o realnos-
ti njihovih predmeta.
Kod iskaza o činjenicama suprotnost
može doduše biti kriva , ali je uvijek lo-
gički mogu ća.
Či njenični iskazi temelje se na iskustvu
prema zakonu asocijacije predodžbi po-
moću odnosa i zmeđu uzroka i posljedi-
ce:
"Svi misleni čini koji se tiču činj en ica,
čini'se da se temelje na odnosu izme-
đu uzroka i posljedice. "
Ugledam li npr. bilijarsku kuglu kako se
kotrlja prema drugoj takvoj kugli, iz do-
sadašnjega ću iskustva zaključiti o očeki­
vanoj posljedici.
Ipak, prema HUMEU, odnos između uz-
roka i posljedice nije bitno nužna pove-
za nost koja pripada objektima , te se sto-
ga ne može ni spoznati čisto racionalno,
neovisno o iskustvu.
"j ednom rij ečj u , svaki je učina k doga-
đaj različ it od njegova uzroka ... . Nuž-
nost je nešto što postoji u duhu, a ne
u objektima."
Kažemo da su A i B uzročno povezani,
ako je njihova uzastopnost višestruko
promatrana, tako da predožba A asocija-
tivno na temelju naše navike slijedi onu
od B. No, time se može pogoditi samo
neki iskaz o u običaj enu redoslijedu pre-
dodžbi, ne o biti stvari.
Uvid u prave izvore i uzroke svih do-
gađa nja čovj ek u ostaje potpuno skri-
ven.
Zadaća je moralne filozofije , prema
HUMEU, u tome da se na osnovi e mpi-
rijskih metoda tumače stvarno postojeće
moralne vrijednosti, bez speku lativnih
pretpostavki. U moralu važnu ulogu igra-
ju razum i osjećaj, ali je moralni osjećaj
(moral sentiment) ipak teme ljniji:
"Sad , budući da je krepost konačna
svrha i radi sebe same ... i njoj se teži
samo radi po njoj postignutog izrav-
nog oslobođe nj a, nužno mora posto-
jati nekakav osjećaj u koji ona dira ,
neka nutarnja sklo nost, nutarnji osje-
ćaj koji razlikuje moralno dobro i
zlo ."
Djela se pozitivno vrednuju ako su koris-
na ili ugodna za samu osobu ili za dru-
ge, odnosno cijelo društvo. Subjektivni
se osjećaji pri tome teme lje na dvama na-
če lima, na samoljublju i suosjećanju .
 126 Prosvjetiteljstvo
Pojedinac ne slijedi samo svoje vlastite
inte rese nego je kao društveno biće spo-
soban sudjelovati u osjećajima i interesi-
ma drugih , budući da se nalazi u cjelini
nekoga društva. Stoga u temelj morala
spada suosj ećanje , po kojemu se osjećaji
jedne osobe prenose na druge.
Bog Time je omogućena i utemeljena nužna
intersubjektivnost moralnih vrednota.
Moralni sud nastaje kad osobno odobra-
vanje ili neodobravanje ne ke radnje mo-
že zahtijevati pravo na općenitost. To se
postiže apstrakcijom od posebnih prilika
l1,~".1
i ispravljanjem pristranosti koje proistje-
ču iz čisto partikularnih interesa. Tako se
unutar nekoga društva razvija opće nad-
ređeno vrijednosno mjerilo.
ljudskih ~
OSObina , apstrakcija i
racionalizam - U svojoj teoriji države Hume odbija ra-
cionalističke teorije naravnog prava i
ugovora. Do pravnog poretka dolazi zato
što p o prirodi vlada oskudica dobara ko-
ja su potrebna čovjeku te
zato što je čovjeku svojstvena težnja
izabranost da i zadrži ono što je jedno m postigao.
i zaštita Stoga je potreban poredak koji j amči mir
praznovjerje kod i sigurnost. Pojedinac mu se podvrgava,
jednostavnog jer, čak ako se u pojedinim stvarima i
naroda mora pomiriti s nedostacima, sveuku-
.. pno iz toga izvlači više koristi.
Uvjeti održanja državnoga poretka jesu
krepost pravednosti i vjernosti (sporazu-
mu).
I tu suosj ećanje igra posebnu ulogu ,
na temelju čega je pojedina osoba us-
mjerena na dobrobit cijele države.
U svojoj kritičkoj ffiozofiji religije HU-
ME želi razotkriti ostvarenje različitih po-
vijesnih predodžbi Boga i preispitati nji-
hovu održivost. Religija mu ne znači fe-
nomen transc~ndentalnoga podrijetla ne-
go produkt ljudskoga duha.
Izvor religije su psihičke danosti, oso-
bito strah i nada, koje proistječu iz
slobodna ) svijesti o slabosti i nesigurnosti života.
zajednićka Prvotno su sve religije bile politeističke.
~
Čovjek je sklon stvarima i ostalim živim
bićima pridavati svojstva koja su mu po
samima sebi prijateljska. Jednako tako
u prirodi na djelu vidi sile, koje su mu
-- ~
zajednićko dobro
slične, ali su ipak bitno n admoćnije pa
ih pobožanstvenjuje.
Prijelaz na monoteizam nije nastao zbog
racionalnih razloga, nego iz potrebe da
nasuprot drugima više poštuje jedno lo-
vlastiti interesi kalno božanstvo, o kojemu se čovjek
smatra osobito ovisnim, da bi tako dos-
B Adam Smith: Blagostanje naroda pio u njegovu posebnu zaštitu.
Monoteizam uvijek ide zajedno s pora-
stom vjerske netrpeljivosti.
Hume ll; Adam Smith 127
Tijekom vremena pojam Boga posta.je
apstraktniji i racionalniji, ali time nadilazi
sposobnost shvaća nj a mnoštva, zbog če­
ga onda opet cvjeta praznovjerje.
U 'Dijalozima o naravnoj religiji' razum-
ske "dokaze o Bogu" HUME podvrgava
temeljnoj kritici koja ujedno čini osnov-
nu analizu pogleda na svijet.
Adam Smith (1723.- 90.), kao i HUME,
naglašava ovisnost moralnih vrijednosti o
osjećaju. Posebna uloga pri tomu pripa-
da suosjećanju, po čemu se mi sami (sla-
bije) uživljavamo u nečije osjeća j e, u to
kako drugi osjeća, tako što se u duhu
stavljamo na njegovo mjesto.
Djela i stavovi moralno se potvrđuju
kad čovjek može suosjećati s osjećaji­
ma onoga koji djeluje,
tj. osjeća ih prikladnima predmetu na taj
način da bi čovj ek sam tako osj ećao, i
kada čovjek može suosjećati s osjećajim a
(npr. zahvalnost) onih kojih se ti ču pos-
ljedice djelovanja.
Naša vlastita djelovanja ocjenjujemo
tako što se pitamo bi li neki nepristra-
ni " promatrač" suosj ećao s našim mo-
tivima.
Apstrakcijom i poopćavanjem dospijeva
se od individualnog odobravanja odnos-
no neodobravanja do nadređenog mjeri-
la za sve općevaljane moralne sudove.
SMITH je prije svega postao p oznat po
svojim 'Istraživanjima o naravi i podrijet-
lu narodnog blagostanja', klasičnim dje-
lom nacionalne ekonomije. On pret-
postavlja da osobni interesi svakoga po-
jedinca za pob oljšanjem njegova stanja
preko jednog u prirodi djelatnog (teleo-
loškog) principa reda, vode poboljšanju
zaj edničkog dobra, ako se tim silama da-
de sloboda. Stoga odbacuje dirigentske
naredbe u ekonomiji:
"Svatko vjeruje da slijedi samo svoj vlas-
titi interes, ali se tako zaista indirektno
najbolje pospješuje i opće dobro nacio-
nalne ekonomije. Pojedinac je pri tomu
vođen nekom nevidljivom rukom da sli-
jedi cilj koji nije namjeravao slijediti. "
Temelj je blagostanja u radu, iz čega na-
staje i vrijednost neke robe. Osnova pro-
duktivnosti jest čovjekov nagon za raz-
mjenom i podjela rada.
Za razvoj moralne filozofije engleskoga
prosvjetiteljstva z načajni su SHAFTESBU-
RY i HUTCHESON oblikovanjem pojma
"moral sense", kao osjećaja za izravno
odobravanje ili neodobravanje dobra od-
nosno zla.
128 Prosvjetiteljstvo Francusko prosvjetiteljstvo I l Pascal; Voltaire 129
Kao genijalni matematičar i fizičar, Blaise
beskonačno Pascal (1623.-{)2.) je pod snažnim raciona-
mnogo lističkim utjecajem DESCARTESA. Nakon
svojega konačnog obraćenja (1654.), što je
oblikovao u djelu 'Memorial', svoj život stav-
lja u službu vjere:
"Bog Abrahamov, Bog Izakov, Bog Jakov-
ljev, a ne Bog filozofa i učenjaka."
Kartezijanska apstrakcija napuštena je u ko-
rist religiozne egzistencije pojedinca.
PASCAL se posebno angažira oko janseniz-
ma, katoličke struje jako obilježene učenjem
o milosti.
Njegovo planirano djelo, apologija kršćan­
stva, fiagmentarno nam je pruženo kao 'Pen-
sees' ('Misli'). U njemu PASCAL ocrtava sliku
čovjeka koji stoji između dviju beskonačnos­
ti, između beskonačno velikoga i beskonač­
no maloga. No, budući da se područje uma
proteže samo na konačno, pravom spoznaj-
nom instancom postaje srce (franc. coeur):
"Istinu ne spoznajemo samo razumom,
nego i srcem; ovim drugim načinom poz-
najemo prve principe."
Takve prve principe (izvjesnost izvanjskoga
svijeta; prostor; vrijeme itd.) možemo samo
naknadno potvrditi razumom.
Duh usmjeren na srce jest duh nježnosti
("esprit de finesse"), a onaj vezan uz ra-
zum jest duh geometrije.
Obje vrste trebaju zajedno djelovati, jer je
matematičar upućen na definicije i načela, a
tankoćutna osoba na racionalne argumente.
Blistavilo uma jest, dakle, njegovo samoog-
raničenje.
l srce mora prihvatiti najvažniju odluku, za
smisleno jamči vjeru ili protiv nje. PASCALOV izraz je okla-
stvoreno moral da:
U odluci ima li ili nema Boga, čovjek, kad
stavlja na Boga, ulaže konačno (svoju niš-
tavnu egzistenciju) da bi dobio beskonač­
e
no vječno blaženstvo).
Ako se dogodio taj presudni izbor, čovjek će
svoj život još samo skromno temeljiti u
Bogu. To je PASCALOV izlaz iz patnje živo-
ta; čovjek je nesretno medubiće: po svoje-
mu duhu gotovo anđeo, po podlosti gotovo
zvijer.
"Čovjek je samo trska; ali trska koja misli."
Publicistički najučinkovitijipredstavnik fran-
cuskoga prosvjetiteljstva je Voltaire (zapra-
vo FRAN<;.:OIS MARIE AROUET; 1694.-
snošljivost
sloboda
-1778.). Njegova ostavština obuhvaća satire,
romane, drame, povijesna djela i prije svega
pisma. Njegov publicistički i politički angaž-
B Religija i um kod Voltairea man (boravak kod FRIEDRICHA VELIKOG)
imao je velik utjecaj na misleno blago pros-
vjetiteljstva.
Filozofski, kao i mnogi njegovi suvremenici,
preuzima ponajprije elemente engleskoga
duhovnog života.
'Lettres anglaises' (engleska pisma) hvale
napredak engleske politike i filozofije.
VOLTAIREOVO se mišljenje jako orijentira
na LOCKEA (str. 119 i dalje) i osobito na
NEWfONA. S njima VOLTAIRE poduzima
borbu protiv dogmatizma, a za slobodu čo­
vjeka.
Sa svojim empirijski orijentiranim engleskim
uzorima bori se protiv predrasuda, osobito
onih racionalističke filozofije.
Ovaj kritički stav protiv cijele metafizike
VOLTAIRE sažima:
"Trebali bismo na kraju gotovo svih pog-
lavlja o metafizici staviti dva slova ... : N. L.
- non liquet, nije jasno."
Osobito oštro VOLTAIRE napada ono dog-
matsko u religijama: smatra da su tu nasta-
li korijeni netolerancije, neslobode, progona
i nepravde. Njegov je bojni poklik:
"Ecrasez l'infame" (Uništite bestidnicu [na-
ime Crkvu]).
Velik dio povijesnih religija VOLTAIRE vidi
kao praznovjerje. Treba ih počistiti u korist
razumske religije, koja potpomaže moral.
Da Bog jest, očituje se iz stvaranja, ali nje-
govi atributi (sadržaji religioznih dogmi)
ostaju nespoznatljivi.
VOLTAIRE se približava deističkom stajalištu.
Prema ovoj, tipično prosvjetiteljskoj slici Bo-
ga, Bog je stvoritelj prirodnog poretka, ali vi-
še ne zahvaća u taj red.
"Kad Bog ne bi postojao, trebalo bi ga iz-
misliti, ali cijela nam priroda kliče da on
postoji."
"Enciklopedija kao djelo bijaše ono što
je Voltaire bio kao lik." (R.-R. WUTIIE-
NOW)
Prema njezinu uzoru, rječniku kritičara meta-
fizike i religije P. BAYLEA (1647.- 1706.), En-
ciklopedija je jedno od najvažnijih publicis-
tičkih oružja prosvjetiteljstva. Kod toga ma-
mutskog pothvata, 1751.~0. izišlog u 28
svezaka, na sudjelovanje su se mogli pokre-
nuti svi istaknuti duhovi onoga vremena:
• DENIS DIDEROT (1713.~4.), mnogostra-
na obrazovan filozof, koji se od teista pro-
mijenio u panteista. Kao izdavač i autor,
on je motor enciklopedije.
• JEAN LE ROND D'ALAMBERT (1717.- 83.),
kojega je predgovor Enciklopediji odmah
projekt učinio slavnim. Kao filozof slovi
za ranog predstavnika pozitivizma.
• PAUL (BARON) D'HOLBACH (1723.-89.),
koji je kao ateist zastupao detenninistički
senzualizam.
 130 Prosvjetiteljstvo
oblik gospodarstva teritorij
republika monarhija despotizam
Francusko prosvjetiteljstvo II l Montesquieu; Vico 131
Charles de Montesquieu (1689.- 1755.)
djelovao je prije svega prenošenjem pro-
svjetiteljskoga idejnog dobra na društve-
ni poredak i njegov temelj, pravo.
MONTESQUIEUOVA 'Perzijska pisma'
(1721.) indirektno kude stanje u njego-
voj francuskoj domovini. Kao i VOL-
TAIRE, smatra da je vrijedno oponaša-
ti englesko društvo.
način života klima
Njegovo glavno djelo 'De l' esprit des
lois' (Duh zakona, 1748.) posebno se ug-
zakonodavna vlast leda na engleske uzore, prije svega na
izvršna vlast LOCKEA.
Polazna točka je usporedba okvirnih uv-
• sudbena vlast koju treba strogo rastavi-
ti od izvršne.
U Italiji Giambattista Vico (1668.-1744.)
poduzima velik pokušaj da povijest uči­
ni pravim poljem ljudske spoznaje.
U njegovu glavnom djelu 'Principi di
una scienza nuova' (Načela nove zna-
nosti o zajedničkoj naravi naroda) pola-
zi od teze "verum et factum reciprocan-
tur":
Spoznajom se treba nazivati to što
znamo način kako nastaje neka stva r.
Tako imamo imanentnu spoznaju o

[::~~~l
jeta nekog društva s njegovom pravnom
opremljenošću. MONTESQUIEU polazi
od misli o naravnom pravu. Iz toga slije-
di da se pozitivno pravo ne donosi sa-
movoljno za obuzdavanje prirodnoga
veto ratnog stanja (protiv HOBBESA, str. 117).
sudska
nadzor vlast Mnogo više postoje prirodna uporišta,
koja MONTESQUIEU označuje kao
narav stvari. Iz njih nastaje
sudbena vlast duh zakona:
"Različiti čimbenici određuju ljude ...
iz čega se tvori opći duh."
Ti su činlbenici prirodne danosti:
• Teritorij ima utjecaja na ustav: geograf-
.. ski veliko područje naginje monarhij-
skom ustavu, a malenomu je lakše do-
A Uz Mo ntesquieov ći do republičkog ustava.
• Klima među ostalim vodi većoj posto-
janosti postojećeg poretka u toplim
klimatskim zonama.
ricorso jezik predaja • Tome pridolaze društveni i povijesni
čimbenici kao religija, moral, povijest,
gospodarstveni oblik i osobito vladina
načela.
prozno povijest Sve je čimbenike moguće ponovno utvr-
diti s različitim težištem na dotičnom
pravnom stanju.
MONTESQUIEU razlikuje 3 oblika drža-
ve koji stoje pod određenim načelom:
• despotizam, čije je načelo strah
poetsko priče • monarhija, koja se temelji na časti
• republika, koja je ili demokracija ili
aristokracija; postoji na temelju krepo-
sti.
Neki je oblik države dobar ako je umje-
ren, jer samo tada jamči slobodu. Slobo-
zorno mitovi di služi i ograničenje moći putem moći,
podjela vlasti na:
• zakonodavnu vlast: treba nadzirati iz-
vršnu vlast, a sastoji se od dvaju do-
mova, nadzorni gornji dom (franc.
corps des nobles) i zakonodavni donji
dom
B Vicova "Idealna vječna povijest"
izvršna vlast s pravom na veto prema
legislativnoj vlasti (zakonodavnoj)
stvarima koje smo sami stvorili (istina
kao "činjenica").
Odatle za VICA slijedi da je kultura rad-
no područje ljudskoga duha.
Spoznaja je moguća u matematici, čiji
pojmovi ovise o čovjeku. Rezultati fizi-
ke samo su vjerojatni.
vreo prema tome pokušava u povijesti
pronaći opće zakone:
Cilj je "storia ideal' eterna", vj ečna
idealna povijest.
Pri tomu udara u zajednički osjećaj (tal.
senso comune):
Svi se narodi neovisno jedni o drugi-
ma slažu u bitnim idejama.
To ukazuje na sklonost u općemu ljud-
skom duhu koja se temelji na predviđa­
nju. Struktura povijesti daje i razjašnjenje
o strukturi čovjekove naravi. VICOV ma-
te rijal je prije svega jezik i njegovo pre-
nošenje. Etimologija (povijest riječi), go-
leme zalihe mitova i poezija svjedoci su
povijesnog razvoja. To se događa u utvr-
đenim stadijinla:
"Karakter naroda najprije je surov, za-
tim strog, kasnije blag, onda uglađen i
napokon nemoralan. "
Uspon (corso) naroda poznaje 3 stupnja:
l) Doba bogova: sva moć leži u ruci bo-
gova i religije; ljudi su surovi, a jezik
im je slikovni (npr. hijeroglifi).
2) Doba heroja: ljudima vladaju strogi
običaji "sinova Božjih", a jezik im se
razvija u poeziju.
3) Doba ljudi: dospjevši do pune samos-
vijesti, ljudi se oslobađaju kulta bogo-
va i heroja; uzdaju se u vlastite spo-
sobnosti, poduprte jezikom proze.
Konačno se društvo gubi u uztvanJu, a
njegov pad (ricorso) vodi u propast.
Onda opet počinje corso.
Tako je nakon propasti Rimskoga Car-
stva počeo uspon s barbarima, vodio
je preko teokracije do razdoblja hero-
ja u srednjovjekovnom feudalizmu i
konačno do renesansne kulture .
132 Prosvjetiteljstvo Francusko prosvjetiteljstvo III l Rousseau 133
Jean Jacques Rousseau (1712.-78.) u
prosvjetiteljstvu zauzima prijelazno mjesto:
s jedne strane izoštrava njihov zov za
slobodom, s druge strane već utire pu-
tove romantičarskom protestu protiv
prosvjetiteljstva.
ROUSSEAU pretpostavlja čovjekovo slo-
bodno prirodno stanje. U njemu je čov­
jek kao jaki individualist potpuno živio u
prirodnom poretku. Mogao se potpuno
osloniti na svoj osjećaj. Nasuprot tome,
refleksija je izvor društvenoga zla i razdva-
janja čovjeka u samom sebi. Odatle se či­
ni,
"da je stanje refleksije protuprirodno i
da je čovjek koji misli odrađena životi-
nja".
ROUSSEAU smatra da je ljubav prema sebi
(franc. amour de soi) temelj iz kojega se
izvode svi osjećaji, ponajprije milosrđe.
Iz prirodnih odnosa nastala su primitivna
društvena uređenja, koja pak nisu naruša-
vala postojeću jednakost i slobodu.
'fil T ' IL -, ' $%
Razvitkom kulture (jezik, znanost, umjet-
"'"'---~··--miil'a• nost) i društvenih oblika nestala je prirod-
2. nastanak vlasništva i zajednička volja na jednakost.
rada
Izvorno dobra ljubav prema sebi preok-
renula se u sebičnost (amour propre).
Značajan trenutak u tome je uvođenje
podjele rada i privatnog vlasništva, jer su
posjednički odnosi tjerali ljude u suparnič­
ku borbu.
Kultura je ljudima stavila verige, potpo-
mognuta pravom,
"koje slabima daje nove okove, a boga-
tima novu moć."
Razum i znanost slabe prirodni osjećaj za
mom!. Raskoš čini ljude razmaženima, ma-
nire nepošte nima.
Tome ROUSSEAU suprotstavlja svoj ideal
slobode. Jedan je put njegov odgojni
ideal.
U 'Emilu' (1762.) on na primjeru predstav-
lja svoju pedagogiju:
ona ponajprije treba spriječiti da goje-
nac dođe pod loš utjecaj društva.
ROUSSEAUOV cilj je naprotiv odgoj srca,
a put do toga je dalekosežni "negativni od-
goj". Odgojitelj ne bi trebao indoktrinirati,
što ROUSSEAU predbacuje tadašnjemu
odgoju.
Dijete samo treba učiti na iskustvima.
Odgoj se pri tome treba prilagoditi dje-
tetovu razvoju.
Stoga u prvom dijelu dijete treba sačuva­
ti svoju neovisnost i samo učiti na stvari-
neslobodno društvo ma. S početkom mladosti gojenca treba
poučiti u umjetnosti, literaturi i religiji, te
Rousseauova teorija o pokvarenosti kulture i sredstvo protiv toga neka u svojoj potrebi računa na društvo.
Učitelj se treba pobrinuti za zdravo okru-
ženje u kojemu će se dijete i fizički razja-
čati.
Učenje nekoga zanata jednako tako
spada u početak jednostavnoga i sret-
nog života kao čitanje prve knjige: DE-
FOEV 'Robinson Crusoe'.
ROUSSEAUOV drugi put za uspostavljanje
slobode jest njegova filozofija društva i
države. Osnovna je misao o društvenom
ugovoru ('Contract social', 1762.) kojemu
se podređuju pripadnici nekoga društva:
"Svatko od nas podređuje zajedništvu
svoju osobu i sve što je njegovo podre-
đeno je najvišemu vodstvu opće volje."
Ako se svatko podređuje općoj volji, vo-
lonti: generale, zajamčena mu je njegova
sloboda i jednakost sviju. Jer u opću volju
ujedno ulazi ono što je njemu vlastito.
Tako se on podvrgava samo svojemu vlas-
titom zakonu.
Zadaća je prirodne slobode da omogu-
ćuje postizanje pravne slobode.
Slično je kod prijenosa vlasništva: (fiktiv-
na) predaja zajednici ponajprije osigurava
zakonsko vlasništvo. Posjednici postaju
"upravitelji dobara".
Iz društvenoga ugovora nastaje suvereni-
tet naroda.
Zakoni su valjani zakoni samo onda
ako su nastali u skladu s općom voljom.
Inače su samo individualne naredbe.
Nadalje, treba odstraniti slučajeve u kojima
se provodi volja pojedinca. Ni odstupanje
volante de tous (zbroja pojedinačnih volja)
ne mijenja ništa na valjanosti volonte
generale kao najvišega mjerila.
Volja naroda očituje se u zakonima, a njih
opet treba provoditi izvršna vlast.
"Čovjek odmah uviđa, da ne treba dalje
pitati, tko ima pravo zakonodavnosti -
jer ono je u činima opće volje -
niti stoji li predsjednik vlade iznad za-
kona - jer on je član države -
ni može li zakon biti nepravedan - jer
nitko nije nepravedan prema samomu
sebi -
ni kako čovjek istodobno može biti slo-
bodan i podložan zakonima - jer oni su
samo popis naših voljnih odluka."
ROUSSEAU za ideal države na umu ima
male demokracije, u kojima se lako da
urediti narodna skupština. Građani po mo-
ralu trebaju biti naprosto jednaki, a prema
pravu i sposobnosti koliko je god to mo-
guće.
Trebala bi postojati i jedna zajednička dr-
žavna religija: malo njezinih pozitivnih
dogmi sadržavalo bi među ostalim svetost
državnoga ugovora i zakona.
134 Njemački idealizam
Povijesnu pozadinu njemačkog idealiz-
ma čine priprava, tijek i posljedice Francu-
ske revolucije u najširemu smislu; NAPO-
LEONOVA vladavina s koalicijskim ratovi-
ma, francuskim osvajanjem i oslobodilač­
kim ratovima; Bečki kongres i njegove pos-
ljedice.
Izgleda da su se ideje prosvjetiteljstva o
razumu i slobodi prvi put ostvarile u re-
voluciji. To joj je iz početka osiguralo
odobravanje velikog dijela obrazovanih
ljudi u Njemačkoj. Raspoloženje se uveli-
ke promijenilo kad se revolucija preokre-
nula u teror.
To je stanje pomoglo njemačkoj nacional-
noj samosvijesti da dođe do izražaja (npr.
FICHTEOVI 'Govori njemačkoj naciji' iz
1806.). Ovaj je nacionalni osjećaj u Njemač­
koj jako usmjeren na ku/turn:
U weimarskoj klasici i romantici procva-
la je književnost.
Obrazovna reforma i utemeljenje Berlin-
skoga sveučilišta WILHELMA VON HUM-
BOLDTA, političke reforme koje su STE-
IN i HARDENBERG tamo proveli (npr.
oslobođenje seljaka 1807.), od Prusije su
napmvili modernu državu.
Važan sadržaj Bečkoga kongresa jest res-
tauracija (ponovna uspostava stanja iz
1792.). Ograničene su liberalne ideje. 'Kar-
lsbadski zaključci' imaju za cilj proganjanje
"demagogija".
IMMANUEL KANT (1724.-1804.) stvara
pretpostavke za njemački idealizam. Jezgru
njegova djela tvore tri 'Kritike'. Osim toga,
za sobom je ostavio spise o mnoštvu drugih
tema:
među ostalim o pitanju prosvjetiteljstva,
pedagogiji i knjižicu 'O vječnomu miru'.
~ Pretkritična su mu djela još djelomično pod
5 .
Q)<XJ
utjecajem "školske filozofije" njegova vre-
CC')
Q)<XJ me na (npr. LEIBNIZA, WOLFFA). Njegova
E~
Q; 'Opća povijest prirode i teorija ne ba' (1755.)
t= pokušaj je zasnivanja kozmologije na teme-
ljima Newtonove mehanike.
HUME je trgnuo KANTA "iz njegova dog-
matičnoga drijemeža", a ROUSSEAU ga je
poučio sumnji u razum.
On poduzima kritiku "sposobnosti razu-
ma uopće, ... dakle presudu o mogućno­
sti ili nemogućnosti metafizike uopće i
određivanje ne samo njezinih izvora ne-
go i njezina opsega i granica. "
To se događa u 'Kritici čistog uma'. Njoj sli-
jede 'Kritika pmktičnog uma' i 'Kritika ra-
sudne snage'.
JOHANN GOTIUEB FICHTE (1762.-1814.)
u KANTOVU postulatu "stvari u sebi" vidi
nesklad koji on želi nadvladati. Tako poku-
Pregled 135
šava "Ne-Ja", koje kao objekt spoznaje stoji
nasuprot umu, shvatiti kao postavljanje ap-
solutnoga ja, tj. onoga koji potječe iz slo-
bodne djelatnosti toga Ja.
FRIEDRICH WILHELM JOSEPH SCHELLING
(1775.-1854.) u svojim je počecima vođen
FICHTEOM, ali se onda okrenuo izradi filo-
zofije prirode. Pitanje o jedinstvu suprotnos-
ti kod njega vodi do koncepcije filozofije
identiteta, u kojoj Apsolut obavlja službu
točke u kojoj se suprotnosti ne razlikuju. To
je stajalište potakla HEGELA na slavnu kri-
tiku:
"Ovo znanje da je u Apsolutu sve jedna-
ko . .". ili da se njegov Apsolut izdaje za
noć u kojoj su , kako se običava reći, sve
krave eme, jest naivnost praznine spo-
znavanja. "
Kasna SCHELUNGOVA filozofija postala je
dodatno ezoterična , manje usmjerena na
pojam nego na intuitivno shvaćanje.
GEORG WILHELM FRIEDRICH HEGEL
(1770.-1831.) studirao je u Tiibinškoj za-
kladi zajedno sa SCHELUNGOM i HOL-
DERLINOM.
Njegov "apsolutni idealizam" označuje
krajnju i najvišu točku pokreta.
Znanje duha o samomu sebi tvori temelj
snažna HEGELOVA spekulativnog sistema.
U njemu on sređuje golemo mnoštvo mate-
rijala koje izvlači iz svih područja znanosti:
umjetnosti, religije, prava i povijesti.
Jako naglašavanje razuma potiče na kritiku
niz drugih mislilaca.
JOHANN GEORG HAMANN (1730.- 1788.)
kritički ukazuje na navezanost razuma na
jezik, pa time i na povijesnost. Jače nagla-
šava značenje osjetnog zapažanja. Posljed-
nje vrelo sigurnosti, prema njemu, jest u
vjeri.
l FRIEDRICH HEINRICH JACOB! (1743.-
-1819.) u vjeri vidi neposredni pristup stvar-
nosti. Ne vodi k spoznaji aktivnost razuma,
nego osjećaj i um koji o n poima kao spo-
sobnost nadosjetnoga shvaćanja cjeline .
JOHANN GOTTFRIED HERDER (1744.-
- 1803.) u čovjeku vidi "prvoga oslobođeni­
ka stvaranja". Njegova mu sloboda i otvore-
nost prema svijetu omogućuju da svoju
vlastitu narav najprije stvori, ali ujedno zah-
tijevaju nužnost da odgojem postigne hu-
manost.
Svoj posebni položaj čovjek prije svega
postiže jezikom, koji je sredstvo obliko-
vanja njegove svijesti.
U svojim 'Idejama o filozofiji povijesti čovje­
čanstva ' razvoj čovjeka vidi kao organski
rast prema humanosti, pri čemu različite na-
rode treba shvatiti iz njihove vlastite kulture.
136 Njemački idealizam
Inunanuel Kant (1724.- 1804.) rodio se i
Kritika čistog uma
l umro u Konigsbergu. KANTOVA 'Kritika
t t
osnovni nauk +
metodologija
čistog uma' (Kču) slovi za epohalan tekst
novoga vijeka. Djelo se pojavilo u dva raz-
uvod NB
l ličita izdanja, 1781. odnosno 1787. (navod
-disciplina kao A i B). KANT pojednostavnjeno prika-
-kanon zuje svoje učenje 1783. u 'Prolegomeni za
dio estetika logika - arhitektonika svaku buduću metafiziku '. Ona sadrži kri-
-povijest tičko pre tresanje čovjekove spoznajne
moći. Glavno je pitanje:
"Kako su mogući sintetički sudovi a pri-
l
•
l
ori?"
KANT time traži uteme ljenje sudova koji ne
odjeljak: analitika dijalektika
l potječu iz iskustva (a posteriori). Takvi su-
l
dovi ne smiju biti ni analitički. Analitički
sud ne proširuje subjekt nego ga samo raz-
vija:
"Krug je okrugao," prema tome je anali-
knjiga tički sud, jer "okruglost" je već sadržana
u krugu. Naprotiv "7 + 5 = 12" jest sinte-
tički sud a priori: "12" nije sadržano ni u
"7" ni u "5" .
Sintetički sudovi a priori su kao načela sad-
glavni ržani u svim teorijskim znanostima.
shema- anti-
dio tizam nomije Odgovor na pitanje o njihovoj moguć­
nosti u metafizici odlučuje o mogućnos­
ti metafizike kao znanosti.
KANT želi receptivnost osje tilnosti (ona sa-
A Struktura 'Kritike čistog uma ' mo prima) uskladiti sa spontanošću razu-
ma.
Osjetno iskustvo koje bi moglo proši-
forma unutarnjeg i vanjskog osjetila riti pojmove, racionalizmu vrijedi sa-
mo kao ne ispravno znanje . Empiri-
zam, naprotiv, sve izvodi iz iskustva,
dakle ne poznaje spontanu moć razu-
ma.
Rješenje KANT pronalazi u kopernikan-
skom obratu metafizike:
Spoznaja se ne ravna prema predmeti-
ma, nego predmeti prema spoznaji.
U ovomu transcendentalnom idealizmu
l KANT dokida racionalizam i empirizam.
l
Kao spoznajne postaje KANT navodi:
l "Tako sva čovjekova spoznaja počinje sa
l
. ---------1 zorovima, odatle ide k pojmovima i zav-
zrenJe ršava s idejama."
To određuje i strukturu 'Kritike' (sl. A).
Prvi dio, transcendentalna estetika istra-
žuje apriornost zora. KANT dokazuje zor-
nu narav prostora i vremena; oni ne mogu
pripadati "korijenu" razumske spoznaje.
Prostor: o n već mora ležati u teme lju svih
zorova.
empiriJska realnost Ne mogu zamisliti ništa bez prostorne
protegnutosti, niti sam prostor kao podi-
jeljen ili da ne postoji.
On dakle apriorno leži u temelju našega
B Transcendentalna estetika
osjetnog opažanja. Odatle i mogućnost čis­
te (apriorne) geometrije.
Kant I: Kritika čistog uma I 137
Vrijeme: ni ono se ne da odijeliti od osje-
tilnosti. Bez njega se ne mogu zamisliti tra-
janje, posljedica itd.
Ono je forma unutrašnjeg osjetila, tj. u nje-
mu su poredane naše predodžbe.
Za oboje, prostor i vrijeme, vrijedi da ima-
ju
• empiričku realnost:
"objektivnu valjanost s obzirom na sve
predmete koji ikada mogu biti dani na-
šim osjetilima":
• transcendentalnu idea/nost: ne postoje
kao oznake stvari u sebi, nego kao uvje-
ti našega zre nja. Stoga i poučak tran-
scendentalnog idealizma,
"da sve što se opaža u prostoru ili vre-
menu, ... nije ništa nego pojave, tj. gole
predodžbe."
U analitici pojmova KANT istražuje ele-
mente razuma koji su dani a priori; on ih
naziva kategorijama. Njihova se dedukci-
ja događa na dva načina .
Prvo izvođenje nastaje iz formi sudova tra-
dicionalne logike, jer je djelatnost razuma
uvijek suđenje (vidi str. 138, sl. A).
Drugo, tzv. transcendentalna dedukcija,
teme lji se na "sintetičkom jedinstvu razno-
likosti u apercepciji". Svako iskustvo stoji u
jednomu jedinstvenom redu. Uvjet toga re-
da je kategorija: ona raznolikost danih pre-
dodžbi svodi na jednu apercepciju.
Temelj ove funkcije j edinstva uvijek je
"ja mislim".
To je i izvor pojmova koji su a priori, a č i­
ja je funkcija u povezivanju. No, ti pojmovi
ostaju "prazni", sve dok im nedostaje temelj
u opažanju. Spoznajom se prema tome na-
ziva njihova primjena na iskustvo.
Kategorije su, dakle, nužne da bi se u je-
dinstvo subjekta poredala iskustva.
Predmet iskustva može biti samo ono što je
dovedeno u ovaj red. Zbroj svih ovih pred-
meta KANT naziva "prirodom", čiji je zako-
nodavac razum sa svojim kategorijama.
U analitici načela (doktrina rasudne snage)
KANT istražuje elemente koji povezuju poj-
move s opažajima. Raznovrsni se opažaji
moraju supsumirati pod opće pojmove. Tu
sposobnost KANT naziva rasudna snaga.
To se najprije događa u shematizmu:
KANT svakoj od (zapravo praznih) kate-
gorija podređuje jednu shemu koja je do-
vodi u odnos sa zorom.
Spojnica između kategorija i zora jest vri-
jeme.
Ono je ne samo izvanjsko nego i unutraš-
nje osjetilo te je time u teme lju svega iskus-
tva.
138 Njemački idealizam
Sheme pojedinih kategorija:
• U temelju je kvantitete brojenje, dakle
vremenski redoslijed.
• Kvaliteta se sastoji od stupnja ispunja-
posebne
(neki S su P) vanja vremena, od realnoga do nere-
alnog.
mnoštvo • Objektivni odnos relacije postoji po
vremenskom poretku (trajanje, vre-
nijećne menski slijed, istovremenost).
(S ni'e P) • Modalnost nastaje iz vremenske cjeli-
ne:
Je li nešto ikada, je li moguće, je li u
kategorićne jednom vremenu, je li zbiljsko, je li
(S je P) uvijek, nužno.
Odatle slijedi sistem načela. Načela na-
vode pod kojim je uvjetima moguće is-
kustvo, pa su tako najviši zakoni "priro-
de". U sebi sadržavaju temelje za sve
druge sudove, pa su tako apriorna pret-
postavka znanstvenoga iskustva.
Ta su načela
• Aksiomi zrenja, čije je načelo eksten-
zivna veličina: svi predmeti našega is-
kustva moraju biti kvantitativne veliči­
ne u prostoru i vremenu. Oni su uvi-
jek agregat, tj. sastavljeni od dijelova.
• Anticipacije opažanja: svi predmeti
mogućeg iskustva moraju imati inten-
zivnu veličinu, tj. "stupanj utjecaja na
osjetilo".
• Analogije iskustva: utemeljuju nužnu
svezu pojava u iskustvu. Pod tim dola-
ze 3 osnovne postavke:
l) Postojanost supstancije. Postojano
anticipacije
je nužno kao supstrat na kojemu se
o pojavljuje vrijeme, pa time omogućuj e
i slijed i istovremenost.
2) Promjena je u vremenu, doduše,
"Ja
mislim" omogućena po supstanciji, ali nije
dostatno objašnjena. Tek se načelom
uzročnosti ove mogu iskusiti kao nu-
žne.
3) Ako su stvari istovremene, onda za
njih mora vrijediti načelo uzajamnog
djelovanja.
• Postu/ati empirijskog mišljenja uopće:
pojava "1. Ono što se slaže s formalnim uvje-
tima iskustva ... , jest moguće.
~
2. Ono što je povezano s materijalnim
spoznaja iz iskustva: uvjetima iskustva (osjećanja) , jest zbilj-
"Sva su tijela teška" sko.
sjetilnost 3. Ono čija je povezanost sa zbiljskim
razum
određena općim uvjetima iskustva, jest
... nužno."
Ovim je načelima označen prostor mo-
gućega predmetnog iskustva:
B Transcendentalna analitika Kao predmeti ili općenito kao "priro-
da" može nam se pojaviti samo ono
Kant II: Kritika čistog uma II 139
što je oblikovano prema načelima a
priori osjetilnosti i čistog razuma.
Naime, samo primjenom ovih načela mo-
že nam nešto biti dano u sintetičkom je-
dinstvu raznovrsnoga. Svijet koji može-
mo iskusiti nije dakle svijet "privida"
nego pojave, koji je nužan:
jer se pokorava zakonima, zakonima
naše spoznajne moći.
Transcendentalna analitika konzekven-
tno završava suprostavljanjem fenome-
na i noumenona:
KANT je područje (ispravne) razum-
ske· djelatnosti ograničio na svijet poja-
va (fenomena), tj. vezao uz stvari kak-
ve su za nas.
Stvari u sebi (noumenoni) ostaju nespoz-
natljive. Njihov je svijet "problematičan " ,
tj. moguć. On ima funkciju u ograničava­
nju osjetilnosti i samog čovjeka, budući
da on noumenone ne spoznaje kategori-
jama.
U drugom dijelu transcendentalne logike
KANT istražuje metafizičke probleme ko-
ji se tiču uma u užem smislu:
Transcendentalna dijalektika.
Um je prema KANTU sjedište privida:
Um dijalektički odvodi sve dalje od
empirijske upotrebe kategorija , koja
predstavlja granice spoznaje.
Ta naravna i neizbježna iluzija nastaje
općenito iz djelatnosti uma da traži uvjet
onoga što je uvjetovano te da ga nađe u
onomu bezuvjetnomu. Put k tome sasto-
ji se u zaključivanju. U konačnoj instan-
ci um uvijek operira s idejama pod koje
se supsumiraju sve pojave i pojmovi.
Glavni dio transcendentalne dijalektike
sastoji se onda u razotkrivanju "dij alektič­
koga privida" "mudrijaških zaključaka".
Kao transcendentalne ideje - prihvaćaju­
ći školsku filozofiju svojega vremena (str.
115)- KANT vidi dušu, svijeti Boga:
"Prema tome , sve se transcendentalne
ideje daju dovesti pod tri klase, od ko-
jih prva sadrži apsolutno . . jedinstvo
subjekta koji misli; druga apsolutni to-
talitet niza uvjeta za pojavljivanje; tre-
ća apsolutni totalitet uvjeta svih pred-
meta uopće . "
KANT se trudi dokazati da te ideje pro-
matrane kao objekt vode u proturječja .
Taj dokaz on u glavnim dijelovima pro-
vodi preko
• paralogizama (duša)
• antinomija (svijet)
• ideala (Bog) č istog uma.
140 Njemački idealizam
Paralogizmi (krivi zaključci) racionalne
psihologije temelje se na nedopuštenu po-
vezivanju subjekta i supstancije: Ja je sub-
jekt i time, prema tradicionalnoj psihologi-
gornja premisa: ji, supstancija. Protiv toga KANT razlikuje
ako je dano nešto Ja apercepcije (kao subjekta) od navodne
uvjetovano, dan je i cijeli supstancije duše (kao objekta):
niz svih uvjeta 'jedinstvo subjekta ... samo je jedinstvo
bezuvjetno u mišljenju, čime nije dan nikakav pred-
met, na koje se dakle ne primjenjuje ka-
tegorija supstancije, ... koja pretpostavlja
opažaj. Zato se ovaj subjekt uopće ne
može spoznati."
Stoga nema ni spoznaje o duši kao jednos-
tavnoj, besmrtnoj i nematerijalno} supstan-
teza: antiteza: ciji.
pre male- preveliko
no za za pojam
pojam Antinomije su proturječja. One nastaju iz
prividnih dokaza koje um sebi može dati o
dvjema oprečnim tezama o svijetu. KANT
suprotstavlja 4 teze (s dokazom) četirima
zakljućak: antitezama (s dokazom):
dakle, dan je l) Svijet ima početak u prostoru i vremenu
i cijeli niz uvjeta bezuvjetno
i svijet nema početak.
2) Svaka se stvar u svijetu sastoji od jednos-
tavnih djelova i ne sastoji se ni od čega jed-
nostavnoga.
3) Uz uzročnost postoji i sloboda i sve se
A Antinomije iz "Dijalektike" dogac1a prema prirodnim zakonima.
4) Kao dio ili uzrok svijeta postoji jedno
nužno biće i ono ne postoji.
Ključ njihova razrješenja KANT pronalazi
u usporedbi antinomijskih teza s iskustve-
nom spoznajom. Kod l. antinomije npr.
nastaje:
"Svijet ne bi imao početak, onda je on
prevelik za vaš pojam, jer ovaj ... nikako
ne može doseći cijelu minulu vječnost ..
Stavite: on bi imao početak, onda je opet
za vaš razumski pojam ... premalen."
Prema transcendentalnom idealizmu dana
su nam samo opažanja i njihov napredak.
On se ne osvrće na argument svih umnih
zaključaka:
"Ako je dano ono što je uvjetovano, tako
je dan i cijeli niz uvjeta: osjetilni predme-
ti dani su nam kao uvjetovani, prema to-
me itd."
Gornja se rečenica odnosi na stvari po sebi,
donja na empirijske stvari:
stoga su obje sukobljene strane podlož-
ne istom pogrešnom zaključku, koji mi-
ješa oboje.
misleća na-
tjelesna na- svijet= Bog= Kozmološke ideje ne treba upotrebljavati
rav= racio- rav= racio- racionalna
nalna psiho- racionalna konstitutivno nego regulativno. One ne
nalna fizika kozmologija teologija
lo i"a stvaraju nove pojmove o objektima nego ih
uređuju u cjeline. Ta upotreba uma koja
ono opće uzima hipotetski,
B Arhitektonika čistog uma "ide dakle na sistematično jedinstvo ra-
zumskih spoznaja; ali ono je kame n kuš-
Kant m: Kritika čistog uma m 141
nje za 1stmu .. [Ono je] kao gola ideja sa-
mo projektirano jedinstvo."
U posljednjem glavnom dijelu dijalektike
KANT obrađuje ideal čistog uma, tj. Boga.
U središtu stoje 3 dokaza o Bogu:
• ontološki iz ideje Boga
• kozmološki iz nužnosti najvišega bića za
objašnjenje bilo čega što postoji
• fizičko-teološki iz svrhovitosti svijeta zak-
ljučuje na njegova tvorca.
KANTOVA se pobijanja osnivaju na doka-
zu da svi oni miješaju noumenalne pred-
mete s fenomenalnima te da se nikako ne
mogu· utemeljiti na iskustvu. Najviše se bi-
će jednako ne može dokazati kao ni opo-
vrgnuti,
"ali je ipak Ideal bez pogreške, pojam
koji zaključuje i ovjenčava cijelu ljudsku
spoznaju".
Kratki drugi dio djela pruža transcenden-
talno učenje o metodi. Ona je
"određivanje formalnih uvjeta cjelokup-
noga sustava čistog uma".
Disciplina kao "upozoravajući negativni
nauk" ukazuje na mogućnosti nepravilne
upotrebe uma. KANT kritizira:
• matematičku metodu koja u filozofiji pri-
vidnim dokazima vodi u dogmatizam;
• polemičku upotrebu uma koja na dog-
matske teze reagira protutezama; mnogo
bi ih više um trebao ispitati nepristrano i
kritički;
• skepsu koja je neprikladna za opću me-
todu filozofije;
• konačno, hipoteze i dokaze u filozofiji;
prve su dopuštene jedino kao "ratno
oružje"; dokazi moraju vrijediti izravno i
s osvrtom na moguće iskustvo.
Kanon pozitivno navodi što mora postići
čisti um. Budući da on spekulativno ne ute-
meljuje nikakve sigurnosti, njegova je vri-
jednost u praktično} upotrebi. Za njezino
utemeljenje potrebna su tri postulata:
• sloboda volje
• besmrtnost duše
• postojanje Boga.
Napokon, namjena uma ne može biti spe-
kulativna spoznaja. Njegov smisao jest po-
dupiranje moralnoga vjerovanja:
"Morao sam, dakle, dokinuti znanje da
bih stvorio prostor za vjeru."
Arhitektonika ocrtava sustav filozofije (sl.
B).
Povijesni pregled 'Povijest čistog uma' za-
ključuje učenje o metodi, a time i cijelo dje-
lo.
142 Njemački idealizam
A Uz analitiku u Kritici
,- - ·
l no Moranje. Kategorički imperativ, na-
l
l protiv, zakon dovodi formalno i apsolut-
B Dijalektika u Kritici
KANTOVA praktična filozofija prije svega
se nalazi u 'Zasnivanju metafizike ćudore­
da' (1785.) i 'Kritici praktičnog uma' (Kpu)
(1 788.).
"Analitika" Kpu obraduje važnu ulogu sta-
nja volje kao mjerila za vrednovanje neke
radnje. Prema tome ništa ne može biti oz-
načeno neograničeno dobrim nego samo
dobra volja.
Vrijednost neke radnje ne mjeri se prema
cilju za kojim teži. Cilj radnje leži u pod-
ručju prirodne nužnosti. Djelovanja su po-
dložna empirijskim slučajnostima te ih se,
prema KANTU, ne može smatrati slobod-
nima. Iz toga slijedi da jedino stanje volje
u skladu s umom može nekoj radnji dati
moralnu kvalitetu.
Dužnost oslobađa čovjeka od određenja
s lučajnim empirijskim oznakama. Dužnost
nadomješta prirodnu nužnost
"pomoću nužnosti djelovanja iz pošto-
vanja prema [moralnom] zakonu".
Dužnost sili čovjekovu volju i djelovanje
prirodna nužnost na poštivanje moralnih zakona koji prois-
tj eču iz uma. Pri tome se i neka radnja na
temelju sklonosti može slučajno poduda-
rali s propisima dužnosti:
Ovo djelovanje "prema dužnosti" KANT
naziva legalnošću nasuprot moralnosti,
koja pretpostavlja djelovanje "iz" duž-
nosti.
Morati se predstavlja u obliku imperativa.
praktičnog uma KANT razlikuje hipotetičke od kategorič­
kih. Prvi vrijede samo pod pretpostavkom
traženog cilja i time izriču samo uvjetova-
no do valjanosti. U najopćenitijoj formula-
ciji glasi:
"Radi tako da maksima tvojega djelova-
nja u svako doba može ujedno vrijediti
kao načelo općega zakonodavstva."
Maksime su subjektivna načela. One kao
temelji određenja volje odlučuju njezinu
vrijednost i time vrijednost djelovanja
uopće. Moralno su dobre samo onda ako
udovoljavaju formalnom kriteriju katego-
ričkog imperativa. Moraju biti tako učinje­
ne da ujedno mogu vrijediti za sva razum-
ska bića.
Npr. ne udovoljava mu maksima, pre-
moralno ma kojoj bi se smjelo lagati: čovjek bi
time morao htjeti da svi lažu.
-""7- Sintetičko apriorna tvrdnja kategoričkog
imperativa tako je najviše formalno nače­
samo skupa potpuno najviše dobro lo koje um može formulirati s obzirom na
"prisilu" čovjekove volje:
praktičnog uma "Neovisno ... o nekomu željenom pred-
metu, a ujedno ipak određenje samovo-
Kant IV: Kritika praktičnog uma 143
Ije pomoću opće zakonodavne forme,
za što treba biti sposobna maksima,
postoji jedino načelo ćudoređa. "
Pokazivanje formalnoga, općerazumskog
načela djelovanja postaje glavna točka
KANTOVE teorije slobode. Prema stavu
'Kritike čistog uma', slobodu je bilo mo-
guće samo misliti. Kategorički imperativ
kao razumsko načelo čini Moranje mogu-
ćim bez materijalnih razloga određenja
(npr. odgoj, moralni osjećaj, Božja volja,
težnja za blaženstvom).
Um se u dužnosti podređuje svojemu
vlastitom zakonodavstvu. On je auto-
noman, tj. samo-zakonodavan.
Doduše, čovjek kao osjećajno biće stoji
pod heteronomijom prirodnog zakona, ali
je volja slobodna po određenju razuma s
kojim čovjek sudjeluje na "inteligibilnom"
(razumskom) svijetu. Tako se volja poka-
zuje i pozitivno slobodnom. Cisti um
(neovisno od empirijskoga i heteronom-
noga) praktično se dokazuje u
"Autonomiji načela ćudoređa čime vo-
lju određuje na djelovanje."
Dobra volja razlikuje se od "patološke "
po tome što nije osjetilno uvjetovana. Nje-
zin poticaj leži u poštovanju zakona. To
poštovanje, koje ograničava ljubav prema
sebi kao motiv djelovanja, pravi je moral-
ni osjećaj.
Budući da dobru volju treba kao auto-
nomnu poštivati i u drugoj osobi, druga
formulacija kategoričkog imperativa glasi:
"Radi tako da čovječanstvo i u tvojoj
osobi i u osobi svakoga drugoga ujed-
no uzimaš kao svrhu, a nikada samo
kao sredstvo."
'Dijalektika' Kpu kao predmet praktičnog
uma označuje najviše dobro.
Nasljedovanje moralnog zakona jedini
je temelj određenja volje, a ne težnja za
srećom. Za čovjeka kao osjećajno biće
ipak se cjelovitomu dobru mora priklju-
čiti sreća.
Ovu antinomiju praktičnog uma KANT
razrješuje ovako:
Neka se veza samo sintetički može os-
tvariti kao uzročna sveza, koja krepost
stavlja kao uzrok. Eudaimonija se može
priključiti.
Sveza obaju u najviše i cjelovito dobro
postaje sigurna tek postu/atom Božje eg-
zistencije koja jamči točno suglasje bla-
ženstva s ćudoređem.
Budući da bića u osjetilnom svijetu nika-
da ne postižu "svetost", beskonačni prog-
res usavršavanja zahtijeva i postulat bes-
mrtne duše.
144 Njemački idealizam
S 'Kritikom rasudne snage' KANT je zak-
ljučio cijeli "kritički posao". Istraživanju
rasudne snage pri tomu pripada zadaća
posredovanja između prirode vidi str. e u području biološkoga dopunjava se svr-
137, Kču) i slobode (vidi str. 143, Kpu).
Rasudna je snaga zamišljena kao sposob-
nost izmedu razuma i uma, a njoj odgo-
varajući osjećaj ugode i neugode kao spo-
sobnost što leži između moći spoznava-
nja i moći željenja.
Općenito rasudna snaga jest sposob-
nost da se pojedinačno supsumira pod
općenito.
predmet rasu dna svrho- Ovdje istražena "reflektivna rasu d bena
snaga vitost
snaga" najprije mora pronaći ono opće­
nito. Njezin princip za to jest ono svrho-
vito.
Ako je svrhovitost subjektivna, ta spo-
sobnost jest "estetska" rasudna snaga,
a ako je objektivna, KANT govori o
"teleološkoj" rasudnoj snazi.
U kritičkoj obradi estetike KANT istražu-
je lijepo i uzvi;<eno. Za razliku od lijepo-
ga, uzvišeno se odnosi na neograničeno
čiju predodžbu prati ideja totaliteta. Ana-
litika lijepoga pokazuje da je jedan estet-
ski sud prema kategorijama općevaljan,
jer on od drugih zahtijeva da ga slijede,
A Uz Kritiku rasudne snage a nužan, jer ga zaokuplja zajedničko os-
jetilo svih ljudi. U njemu dolazi do izra-
mir žaja "bezinteresno sviđanje" koje se po
relaciji odnosi na formu svrhovitosti.
"Ljepota je forma svrhovitosti nekoga
federalni savez _,............-- predmeta, ako je na njemu opažena
l
l bez predodžbe cilja."
Lijepo je, dakle, ono što kod nepojmov-
l ne predodžbe probuđuje ugodu time što
ono predstavlja svrhovitost. Tako je cvi-
država država
.____ ______,. l lli jeće slobodna prirodna ljepota po har-
moniji njegovih dijelova, a da u temelju
samog promatranja ne leži neka svrha.
l Sudovi o ukusu u sebi skrivaju antina-
l miju: ne mogu se dokazati, a ipak zahti-
l jevaju da budu obvezni. Temelje se na
~.--------:-,
l subjektivnom osjećanju, ali se ujedno ok-
:l ~
1.
ll
odgoj
j J
:
·l
l reću prema nadindividualnom zajednič­
kom osjetilu.
l t : l
l
KANT napokon povezuje estetsko s mo-
~: ·l&~
ralnim: kategorijalno određenje lijepoga
momll,lmojo služi kao analogija za moralrio dobro. Uz-
b), ~ "::!::~. ~A:~ lA/1 l višeno ukazuje na moćnu cjelinu prirode,
na kojoj se mjeri čovjek.
1Ar1 J
~o~da -
.
- _P~IJ=:t~ -
l
- --
Kritika teleološkog mišljenja istražuje
granice svrhovitoga u (istraživanju) priro-
de.
- - __; - - " - _i -'l'-"'" povijest prirode
Svrhovito je pri tome heuristički princip
kod živih bića; kod njih je pomoću orga-
ničke strukture učinak ponovno uzrok.
B Uz Kantovu filozofiju povijesti i društva
Stablo proizvodi sebe i svoje nasljedni-
ke, pri čemu ono kao individuum te
Kant V: Kritika rasudne snage 145
kao vrsta jednako predstavlja uzrok i
učinak procesa.
Uzročnost zahtijevana za cijelu spoznaju,
hovitošću.
KANTOVA antropologija vidi čovjeka,
za razliku od životinje, određena ne in-
stinktivnim nego razumskim. Stoga kod
pojedinca odgoj mora spriječiti mogući
pad u surovost. Odgoj treba prosvjećiva­
ti, tj. ne samo "dresirati", nego djecu uči­
ti da misle. On se zbiva putem
"kroćenja divljaštva" (discipliniranja),
poučavanja, čija je svrha postizanje
povijesnosti i kultiviranosti.
Važno je moraliziranje koje treba prido-
nijeti pravilnom mišljenju.
Daljnja razlika od životinje jest čovjeko­
va povijest. Usavršavanje tu nastaje pre-
nošenjem onoga što je postignuto kroz
generacije. Pri tomu priroda ostvaruje
svoj skriveni plan da u čovječanstvu raz-
vije sve svoje sposobnosti. Pokretač je
antagonizam ljudske naravi, njegova "ne-
društvena društvenost":
Čovjek teži prema društvu a ipak mu
se protivi.
Osnutak potpuno pravednoga građan­
skog društva jest
"najviša zadaća što ju je priroda zada-
la ljudskoj vrsti, jer [samo tako] priro-
da može postići svoje preostale namje-
re s našom vrstom".
Iz toga, po sebi bespravnoga, prirodnog
stanja, prema KANTOVOJ l:tlozofiji pra-
va, vodi "iskonski ugovor". Tek tako nas-
tala država može jamčiti pravo pojedinih
građana na nedodirljivu slobodu i jedna-
kost. Kategorički imperativ prava glasi:
"Radi izvanjski tako da slobodna upot-
reba tvoje slobode može postojati za-
jedno s bilo čijom slobodom prema je-
dnomu općem zakonu."
Privatno pravo osigurava prirodne insti-
tucije kao slobodu ugovora, ženidbu i
vlasništvo.
javno pravo sve građane stavlja pod za-
jedničko zakonodavstvo. Od svojih pros-
vjetiteljskih prethodnika KANT, nadalje,
preuzima ideju republikanskog ustava s
podjelom vlasti, suverenitetom naroda i
ljudskim pravima.
Konačno, pravo naroda treba osigurati
slobodu i mir naroda između sebe.
U djelu 'O vječnom miru' (1795.) KANT
kao uvjete navodi:
• republički ustav pojedinih država
• federativni slobodni savez država
• (ograničeno) pravo svjetskih građana.
146 Njemački idealizam
Za Johanna Gottlieba Fichtea (1762.-
-1814.) filozofija je nauk o znanosti, tj.
ona ne radi kao ostale znanosti s pred-
metima, nego je znanost o znanju uop-
će.
Njezina je zadaća stoga postaviti nače­
la kojima se može utemeljiti sve zna-
nje, a koja se ne mogu dalje utemelji-
ti.
U svojoj 'Osnovi cjelokupnoga nauka o
znanosti' (1794.) FICHTE navodi tri naj-
viša načela koja odgovaraju shemi teze,
antiteze i sinteze.
Proo načelo glasi:
"Ja iskonski naprosto postavlja svoj
vlastiti bitak."
"To načelo treba izražavati ono djelo-
vanje koje se među empirijskim od-
redbama naše svijesti ne pojavljuje niti
se može pojaviti, već je, štoviše, u te-
melju sve svijesti i jedino je omoguća-
va."
Svako znanje o nečemu unaprijed pret-
sinteza: postavlja postavljanje Ja, koje zna. Ja, o
teza: antiteza: ja i ne-ja uzajamno se
ja =ja ja .r. ne-ja ogranićuju i određuju kojemu je govor u prvomu načelu, ne
treba razumjeti empirijski nego transcen-
dentalno, tj. ono označuje uvjet svega
A Načela nauka o znanosti (1794.) znanja.
Drugo načelo slijedi načelo proturječja:
Ja nisam Ne-ja. Ili: "Tome Ja naprosto
se suprotstavlja neko Ne-ja."
Budući da bi se Ja i Ne-ja kao postavljen
u Ja uzajamno dokidali, sinteza, koja po-
vezuje obje rečenice, mora se sastojati u
tome da se one u stvarnosti samo djelo-
mično negiraju, tj. uzajamno se ograniču­
ju.
Treće načelo stoga glasi:
pravo prisile "U Ja suprotstavljam djeljivome Ja ne-
l ko djeljivo Ne-ja."
Ovo konačno Ja i Ne-ja sada se ograni-
i tako se uzajamno određuju. Nače­
sadrži opet u sebi dvije tvrdnje:
'Ja se postavlja kao određeno po Ne-
ja." To tvori temelj teorijskoga nauka o
egzistencija drugih
znanosti.
l: "Ja se postavlja kao ono koje odre-
umnih bića đuje Ne-ja" kao temelj praktičnog nau-
ka o znanosti.
U teorijskom dijelu treba objasniti kako
zahtjev za Ja dolazi do svojih predodžbi.
samoodređenjem Promatra li se Ja kao određeno po Ne-
ja, onda je Ja mišljeno pasivno prima-
juće, a Ne-ja aktivno.
To je stajalište tzv. realizma. Kritičkom
idea/izmu, naprotiv, vrijedi stajalište
da Ja samo sebe postavlja ograničenim
B Temelj naravnog prava po Ne-ja te je stoga djelatni dio u sa-
moograničavanju.
Fichte I 147
Djelatnost, po kojoj nastaju predodžbe u
Ja tako što se ograničuje po Ne-ja, FIC-
HTE naziva mašta.
Praktični dio polazi od proturječja koje
nastaje između beskonačne djelatnosti
apsolutnoga Ja i konačnoga Ja ograniče­
nog po Ne-ja.
Zašto se Ja ograničuje?
Odgovor je u određenju apsolutnoga Ja
kao beskrajne težnje. Ona sadrži zahtjev
da bi sva stvarnost trebala biti postavlje-
na naprosto po Ja. Budući da nema tež-
nje bez njezina objekta, Ja treba otpor
Ne-ja da bi u njegovu nadvladavanju mo-
gao postati praktičnim.
Istovremeno konačno Ja mora razmišljati
o tome obuhvaća li ono zbilja u sebi svu
stvarnost. Sudar objekata jest uvjet da se
težnja reflektira i da Ja zna o samomu
sebi te se tako može odrediti.
Otpor Ne-ja dan je tome Ja u osjećaju
kao
"djelovanje toga Ja, u kojemu se to isto
nešto, u sebi pronađeno strano, odno-
si na sebe ... "
Nauk o znanosti utvrđuje postojanje jed-
ne, od svijesti konačnoga Ja neovisne si-
le (Ne-ja). Ona se može samo osjetiti, ne
spoznati. Sve moguće oznake ovoga Ne-
ja izvode se iz sposobnosti određivanja
što je ima Ja.
FICHTE stoga nauk o znanosti sam oz-
načuje kao real-idealizam.
'Sustav nauka o ćudoređu' (1798.) na-
dograđuje se na rezultate nauka o zna-
nosti. Neko je djelovanje moralno ako u
skladu s apsolutnom samostalnošću mo-
jega Ja za temelj ima prevladavanje sva-
ke ovisnosti Ja o prirodi.
Načelo ćudoređa stoga leži u ideji da
bi Ja "trebalo određivati svoju slobodu
prema pojmu samostalnosti, naprosto i
bez izuzetka".
Temelj djelovanja je ćudoredni nagon.
On je mješavina prirodnoga nagona, od
čega ima materiju prema kojoj se usmje-
rava, i čistog nagona, koji ga određuje
prema formi da ne bi postavio kao cilj
ništa drugo nego samostalnost toga Ja.
Djelovanje je određeno pojmom duž-
nosti, tako da kao kategorički imperativ
nastaje:
"Radi uvijek prema najboljem uvjere-
nju o svojoj dužnosti."
Njezinu sadržajnu odredbu FICHTE ocr-
tava u vlastitu nauku o dužnosti.
148 Njemački idealizam
I FICHTEOV 'Temelj naravnog prava'
(1796.) slijedi načela nauka o znanosti.
Umno biće ne može postaviti samo se-
be, a da si ne pripiše slobodno dje lo-
vanje.
Mogućnost samosvijesti zahtijeva da Ja
jezićni literarni
kontekst kontekst postavlja granicu svoje djelatnosti , tj. je-
dan svijet izvan sebe. No, poticaj za sa-
moodređenjem može se razumjeti samo
kao zahtjev koji od drugih razumskih bi-
ća izlazi prema Ja. Tako se Ja može shva-
titi samo kao samostalno djelotvoran ,
ako prihvaća ostala slobodna razum-
ska bića izvan sebe, koja svoj prostor
povijesni povijesni djelovanja ograničuju u korist moguć­
kontekst kontekst nosti djelovanja , i tako ga priznaju kao
umno biće.
Time se Ja ne može ostvariti os im ako
stoji u odnosu prema drugim umnim bi-
ćima , a to je pravni odnos.
Stoga opća pravna postavka glasi:
"U svim slučajevima slobodno biće iz-
van mene moram priznati kao takvo, tj.
moju slobodu ograničiti pojmom nje-
gove slobode. "
intuitivno
intencija osmišljavanje Uvjet m ogućnosti djelovanja u osjetnom
svijetu jest tijelo. Kao prootno pravo oso-
be stoga vrijedi
pravo na slobodu i nepovredivost tijela
te na trajanje slobodnog dje lovanja u svi-
jetu. Ta se sloboda u zajednici mora og-
raničiti slobodom drugoga.
A Schleiermacher: hermeneutičke metode Provođenju ovih pravnih odnosa služi
prisilno pravo. Ono se temelji na dobro-
voljnom ugovoru, a za izvršenje pravne
vlasti potrebna mu je zajednička država.
FICHTEOVA kasna filozofija (od 1800.)
u ra zli č itim područjima pokazuje promje-
nu njegova mišljenja. Njegovi prijašnji
pogledi na filozofiju religije ('O temelju
*
univerzalno naše vje re u božansko upravljanje svije -
tom', 1798.) donijeli su mu kod protivni-
"'
-~
:!3
1lt
znanost država
o
ea., ka prigovor ateizma, budu ći da je Boga
~ ide ntificirao s moralnim svjetskim poret-
:8E "'
;;;· ~· Sada poima Boga kao jedan, apso-
~:
e:
lutni bitak prema kojemu je čovj ek us-
·;;; mjeren svojim znanjem i nastojanjem.
U kasnijim shvaćanjima nauka o znanos-
ti pokušao je dospjeti do principa jedin-
stva u (božanskom) nepromjenjivom Ap-
solutu. Znanje je utemeljeno i nesumnji-
vo samo ako postoji jedan nužni bitak
koji se ostvaruje u ljudskom znanju. U
nauk o dobrima najdubljemu , filozofski postignutu znanju
djelovanje pokazuje se unutarnji bitak samog Apso-
luta.
B Schle ie rmacher: etika
Friedrich D. E. Schleiermacher (1768.-
- 1834.) danas je uvažavan osobito na te-
Fichte ll; Schleiermacher 149
melju radova o hermeneutici, koje je
među ostalima prihvatio i DILTHEY.
Hermeneutika mu vrijedi kao vještina
ili tehnika razumijevanja, koje razmi-
šlja o uvjetima pod kojima je moguće
shvaćanje životnih očitovanja.
Budući da je svaki tekst ujedno indivi-
dualno ostvarenje autora i pripada opće­
mu jezičnom sustavu, ponajprije nastaju
dva načina izlaganja.
Objektivna (gramatička) metoda jedan
tekst razumije iz cjelo kupnosti jezika,
subjektivna iz individua lnosti autora
koju on unosi u stvara l ački proces.
Tome ·slijedi drugo razlikova nje između
komparativnog postupka , koji na smisao
zaključuje iz usporedbe iskaza u njihovu
jezičnom i povijesnom kontekstu , i divi-
natorskog, koji smisao shvaća intuitivno,
uživljavanjem.
Ovi oblici moraju zaj ed ni čk i djelovati i
dopunjavati se neprestano napreduju-
ći u procesu razumijevanja.
Zadaću etike SCHLEIERMACHER vidi u
tome da opća na čela uskladi s raznoliko-
šću konkretnog života i individualne za-
htjeve s općima.
Etiku dijeli na 3 područja:
• Nauk o kreposti obrađuje moralno kao
silu koja ima sjedište u pojedinom čo­
vjeku te kao Ethos nosi njegovo djelo-
vanje.
• Nauk o dužnosti za predmet ima samo
djelovanje; njegovo opće n ačelo je da
svaki pojedinac u zajednici treba uči­
niti najviše mogu će za ispunjenje mo-
ralne zadaće u društvu.
• Nauk o dobrima pokazuje dobra koja,
kao prvo, nastaju iz zadaće za izmire-
njem individualnih i univerzalnih (za-
jedničkih) ciljeva i, kao drugo, iz na či­
na djelovanja uma s obzirom na priro-
du:
Um oblikuje prirodu (organizira) te je
oblikovanu čini svojim znakom (sim -
bolizira) u kojemu o n postaje spoz-
natljiv.
Najviše bi dobro bilo postignuto kad je
priroda potpuno organ i simbol uma te
kada dođe do izjednačenj a individual-
noga s univerzalnim.
Kombinacija podru čja djelovanja vodi do
4 ćudoredne institucije:
države, slobodne društvenosti , znano-
sti i Crkve (sl. B).
Religija se prema SCHLEIERMACHERU
ne temelji na racionalnosti niti ćudoređu ,
nego svoj pravi te melj ima u osjećaju
neogra ničene ovisnosti.
150 Njemački idealizam
Mišljenje Friedricha Wilhelma Josepha
Schellinga 0775.- 1854.) podliježe velikim
promjenama. U počecima je vođen FIC-
HTEOM od kojega se ipak razgraničuje svo-
jom filozofijom prirode, dok se u njegovoj
kasnijoj filozofiji da spoznati utjecaj mistič­
no teozofskih misli JAKOBA BOHMEA
(1575.-1624.).
Jedan od SCHELLINGOVIH osnovnih prob-
lema jest jedinstvo suprotnosti subjekta i ob-
jekta, duha i prirode, idealnoga i realnoga.
"Priroda treba biti vidljivi duh, a duh ne-
vidljiva priroda. Ovdje, dakle, u apsolut-
nom identitetu duha u nama i prirode iz-
van nas mora se riješiti problem kako je
moguća priroda izvan nas."
U 'Sustavu transcendentalnog idealizma' sa-
mosvijest je prornatrana kao najviši princip
znanja. Ona proizvodi ne samo samu sebe
nego nesvjesnom produkcijom i svijet obje-
kata. Ja - subjekt identičan je s Ja - objek-
tom utoliko što on razmišljajući sebe čini
objektom.
U njegovoj filozofiji prirode priroda kao
subjekt jest apsolutna produktivnost, priro-
da kao objekt puki produkt. Kad bi bilo
samo čiste produktivnosti, ne bi nastajalo
ništa određeno. Stoga mora postojati jedno
protudjelovanje kao zapreka, iz čega proiz-
laze likovi.
Temelj zapreke jest u samoj naravi tako
što sama sebi postaje objektom.
Ove oprečna djelujuće sile uvjetuju da je
priroda uvijek u bivanju. Prividno postoja-
nje produkata u stvarnosti jest stalno repro-
duciranje, trajno uništavanje i novostvaranje.
SCHELLING to pojašnjava slikom rijeke
Bog koja otporom tjelesa u sebi tvori određe­
ne virove. Suprotno strujanje virova ipak
t nastaje iz snage rijeke. I oni se održavaju
u stalnom obnavljanju oprečna djeluju-
ćih sila.
čovjek
Ukupna je priroda oživljena produktivnim
životom. ono tzv. anorgansko samo je još
uspavani život.
takozvana mrtva materija samo je us-
nuli, takoreći konačnošću opijeni živo-
tinjski i biljni svijet. .. "
zlo U prirodi se događa evolucija u kojoj se ni-
že forme uzdižu u više, dok je sve uvijeno
u vječnu supstanciju (ili Apsolut). SCHEL-
LINGOV problem jedinstva suprotnosti
pokreće pitanje principa koji leži u temelju
jedinstva. Stoga je on od 1801. koncipirao
svoju filozofiju identiteta za čiji temelj vri-
jedi:
"Sve što jest, u sebi je jedno."
Apsolutni identitet shvaćen je i kao točka
B "Filozofska istraživanja o biti ljudske slobode" indiferentnosti u kojoj se sve suprotnosti
ponašaju indiferentno.
Schelling 151
Budući da je u biti sve jedno, dinamika raz-
vojnih procesa u svemiru mora se objasniti
kvantitativnom prevagom jedne dotične
strane suprotnosti, koja je odstupila iz apso-
lutno jednoga.
SCHELLINGOV spis 'Filozofska istraživanja
o biti ljudske slobode' (1809.) označuje pri-
jelaz od njegova sustava identiteta u religio-
zno-teozofski obilježeno razdoblje.
Ljudska sloboda jest sposobnost dobra i
zla. Pitanje mogućnosti zla, prema SCHEL-
LINGU, može se odgovoriti samo tako da u
samome Bogu leži neka razdvojenost na te-
melj i egzistenciju.
"Budući da ništa ne postoji pred Bogom
ili izvan Boga, onda on mora temelj svo-
je egzistencije imati u sebi. ... Taj temelj
njegove egzistencije, koji Bog ima u sebi,
nije Bog apsolutno promatran, tj. ako on
egzistira; jer on je samo razlog njegove
egzistencije. On je narav - u Bogu; jed-
no, doduše od njega nerazdvojeno, ali
ipak različito biće."
Budući da sve što je stvoreno dolazi od
Boga, ali je ujedno različito od Boga, ono
svoj izvor mora imati u onome što u Bogu
nije on sam, tj. u njegovu temelju.
Temelj je shvaćen kao tamni, nesvjesni te-
melj (tmina), kao nesređeno, kao samovo-
lja koja se mora promijeniti u svjetlo egzis-
tencije (uređenost, razum, zajednička volja).
Dok su obadva bitna obilježja u Bogu
neodjeljiva, oni kod čovjeka odstupaju jed-
no od drugoga u čemu leži mogućnost
dobra i zla.
Budući da čovjek kao onaj koji je proizi-
šao iz temelja u sebi irna jedan relativno
od Boga neovisan princip, slobodan je za
dobro ili zlo.
Zlo ne nastaje iz temelja po sebi, nego kada
se ljudska volja odriče svjetla.
No, da ne bi ostali kod dualizma temelja i
egzistencije, mora postojati nešto prijašnje
što SCHELLING označava kao "ne-temelj':
On se indiferentno odnosi prema svim sup-
rotnostima te stoga u njemu nema ničega
što bi ometalo pojavu suprotnosti.
U svojoj kasnoj filozofiji SCHELLING in-
tenzivno raspravlja s kršćanstvom. Nasto-
janje da se Boga shvati kao zbiljski, ne
samo mišljeni, Apsolut, u njegovim ga
predavanjima o 'Filozofiji objave' vodi do
razlikovanja negativne i pozitivne filozofi-
je. Negativna (osobito misli na HEGELA)
radi o onome što je dano u čistom mišlje-
nju, dok se pozitivna odnosi na zbilju. Ti-
me um ograničava samoga sebe, budući
da pretpostavlja zbilju koja je dana u is-
kustvu.
152 Njemački idealizam Hegel I 153

sinteza Jedan od izvora intelektualnog podrijetla
kod Georga Wilhelma Friedricha He-
gela (1770.- 1831.) jest švapski pijetizam,
jaki gnosti čki smjer unutar p rotestantiz-
dokida ma.
Odatle treba shvatiti "spekulativni idea-
lizam", tumačenje povijesti, trojstvo "di-
Sam duh se odstranio ili otuđio, pa se
o pet sa sobom pomirio ili se o kre nuo u
sebe. HEGELOVO mišljenje o pisuje pro-
ces u kojemu je duh otišao u njemu stra-
ni oblik prirode te tijekom povijesti u čo­
vjeku dolazi k sebi.
Na kraju ovoga "hoda u sebe" stoji

'
jalektičke metode" i određenje "istine Duh koji poznaje sebe samoga, Apso-
kao cjeline". lut kao "identitet identiteta i ne-ide nti-
Drugi utjecaj dolazi od ROUSSEAUA teta".

~\:;.
kojemu HEGEL zahvaljuje praktični inte-
res u svoje mu kasnijem sustavu.
Hegel se skupa s ARISTOTELOM i TO-
MOM AKVINSKIM uvrštava međ u najve -
će sistematiča re. ARISTOTEL je ute meljio
metafi ziku kao teologiju , tj . učenje o pr-
l antiteza
vim , božanskim uzrocima ; TOMA AK-
VINSKI je kao teolog bio filozof; HEGEL
ne samo da piše 'Teološke ml ade n ačke
spise' nego se njegova sistematska filo-
zofija u osnovi dade tuma č iti kao jedna
vrst "teologije", točnije rečeno kao teolo-
gija povijesti
proizvodi Početak toga treba tra žiti kod JOAKI-
krije u sebi MA od FIORE (oko 11 35.- 1202.). JOA-
KIM tumači povijest kao niz triju epo-
teza ha koje odgovaraju kršćanskom Troj-
stvu : carstvo Oca koje je u Sta ro m zav-
A 'Pohvala dijalektici' prema R. Magritteu B Uz Hegelovu dijale ktiku jetu očitovano zakonom; Sina koje po-
stoji po Crkvi; i carstvo Duha ko je još
dijalektički razvoj "mišljenje mišljenja" nedostaje.
U filozofiji duh spoznaje sebe samoga
kao subjekt i kao supstanciju:
Subjekt, koji misli sebe i svijet, podu-
dara se sa supstancijo m svije ta.
Tu o n · pronalazi ide ntitet bitka i mišlje-
nja , jer supstancija je sa m orazv ijajući duh
kao samosvjesna cjelina:
"On je po sebi gibanje, koje je spozna-
vanje, - promje na onoga Po sebi u Za
sebe,.. objekta svijesti u [objekt] sa-
mosvijesti, tj .. . u po jam. "
Sustav je manje izvana dodana forma
nego nutranje usmjerenje na cjelinu. HE-
GEL u njemu vidi jedini mogući o blik
predstavljanja Istinitoga u znanosti:
"Da je ono istinito samo kao sustav
zbiljsko ... , izraženo je u predodžbi ko-
ja ono apsolutno izri če kao duh. . ..
Zbiljski je jedino o no duhovno,
ono je po sebi i za sebe. "
HEGEL svojim organskim prikazom cjeli-

t@ HEGEL dijalektiku s,hva ća kao zakoni-

tost ko ja leži u temelju naravi mišljenja i
same zbilje:
ne želi prevladati i KANTOVE dualizme
(npr. "stvar po sebi" i "pojava"; "vjera" i
"znanje").

f (I!if)
Svaka teza već u sebi sadrži antitezu ,
obje se dokidaju u sintezi.
miri se 5<;1 "Dignuti " ima dvostruki smisao, "očuvati "
sobom- i "dokinuti" (npr. dokinuće zakona). Ne-
U kretanju duha nije potreban stupanj
razvoja niti pojava suprotnosti, budući da
na kraju trebaju biti dokinuti u cjelini i
samo zajednički mogu izraziti istinu:

· ~
okreće se što tako dignuto jest posredovano, koje "Istinito je cjelina. Cjelina je pak samo
'"e'
"O u sebe u sebi još ima određenost svojega podri- biće koje se ispunjava svojim razvo-
·g_ je tla. Dijalektika pokazuje proturječja je m. "
(npr. konačno - beskonačno) kao mo-
"'
@~_
·u
:::>
-"'
me nte prijelaza ili bivanja u jedno j cjeli- Za uvod njegovu 'Sustavu zna nosti' HE-
r
Q)
ni , čiji je određeni posljednji stupa nj os- GEL je 1807. objavio 'Fenomeno logiju
'- tavio za sobom dva prijašnja , a da nije duha', Koncipirana je kao prvi dio susta-
., napustio njihovo vlastito značenje . va, a ujedno pak tvori već i vrhunac.

t ,(a;:') izvanjska
priroda
~ ;.;;~~~k.~;'k.'~,~~~azivamo više razumno
~-iakve naprosto odijelje-
ne po jave po samima sebi, po onome
Fenomenologija predstavlja "Znanost o
iskustvu svijesti". HEGEL poslije piše:
"U [njoj] sam prikazao svijest u njezinu

e®
cjelina je organsko jedinstvo
što jesu prelaze jedna u drugu." "Jer
posredovanje nije ništa drugo doli po-
kretna istovjetnost sa samim sobom, ili
ono je refleksija u samome sebi.. "
Ni pozicije i fenomeni u povijesti za HE-
GELA nisu slu čajne po jave , nego nu žne
napredovanju od prve neposredne op-
rečnosti sebe i objekta do apsolutnog
znanja."

faze razvoja nečega organski bogatijega.

C Cjelina kao istinito D Otuđenje - pomire nje Shvaće na, tj . pravo protumačen a , povi-
jest tvori po-unutrenje (Er-innerung) du-
ha.
154 Njemački idealizam
'Fenomenologija duha ' istražuje niz ob-
filozofija
lika pojavnog znanja do točke na kojoj
svi jest više ne može izići iznad sebe, jer
"pojam odgovara objektu, objekt po j-
mu". Samoispitivanje svijesti, što za to
može slijediti svoje vlastito mjerilo, te -
melji se n a pitanju o odgovaranju pred-
meta Po-sebi i načina kako ovo Po-sebi
ćudorednost
postoji za svijest.
Put od svijesti do pojma z nanosti vodi
preko samosvijesti , uma , duha i relig ije
umjetnost (vidi str. 156, sl. A). Poticaj je dijalekti-
filozofija ka čija je jezgra odredena negacija do-
duha ti č n og predmeta i stanja svijesti.
"Sistematika, koja se ovim n ač inom
i zgrađ uj e, jest potpuna ako je prevla-
dana suprotnost subjekta i o bje kta ,
ko ja ... karakterizira prirodnu svijest,
tako da su sada oba, subjekt i objekt,
znani kao neodjeljivo jedno te je pos-
tignut stupanj na kojemu sadržaj svi-
jesti odgovara njegovu mje rilu isti-
ne ." (H. F. FULDA)
Na ovomu posljednjem stupnju 'Feno-
menologija ' kao izraz promjene oblika
od samosvijesti do apsolutnog znanja
os l obađa jedan oblik spoznaje koja a p-
solut ima sam po sebi.
Tu spoznaju HEGEL naziva "Logika"
/ Cpod naslovom 'Znanost logike', 1812.-
- 16.). Ovdje logika nije formalni na uk o
zakonima mišljenja u pojmovima, sudo-
vima i za ključcima, nego
opća "znanost o čistoj ideji, tj. o ideji u naj-
individualnost
apstra ktnijem elementu mišljenja."
"Ideja je ono istinito po sebi i za se-
be, apsolutno jedinstvo po jma i o b-
jektivnosti."
'Logika' ne zahtijeva ništa manje nego
da bude sustav čistog uma , carstvo čis­
tog mišlje nja, koje je istina. To znači ,
"da je njezin sadržaj prikaz Boga, ka-
pojava kav je on u svojoj vječnoj biti prije
stvara nja prirode i konač noga duha".
U p ojed inač nome prve dvije knjige ob-
rađuju objektivnu (bitak i bit), t reća
subj ektivnu logiku (u če nj e o pojmu).
Uče nj e o bitku počinje tezom da su čis­
temelj ti bitak i čisto nWa isti, jer su oboje
egzistencije
· · ....------E~tpuna .. ~c:;'dređenost. Njihova istina
J~rijerazu bitka u ništa i ništa u bi-
tak.
"Njihova je istina, dakle, ovo kreta nje
izravnog iščeznuća jednoga u dru-
gome: bivanje."
kvaliteta
Hegelov sustav filozofije prema 'Enciklopediji' HEGEL je 1817. objavio 'Enciklopediju fi-
lozofijskih znanosti', nacrt sustava cje-
lo kupne filozofije. Struktura d jela je , u
Hegel n 155
biti, podijeljena pre ma trijadama (usp.
sl.). Njezina su 3 dijela:
• logika, znanost o ideji po sebi i za
sebe
• filozofija prirode, kao zna nost o ideji
u njezinu drugobitku
• filozofija duha, kao ide je koja se iz
svoga drugobitka vratila k sebi.
Ovo posljednje obra đu j e 3 stu pnja od-
nosa duha prema samomu sebi:
Kao subjektivni duh koji je opet trostru-
ko različit:
• kao onaj koji proizlazi iz prirode i ne-
posredno je određe n (antropologija)
• kao · svijest u o preci prema već zate-
ćenoj prirodi (fenomenologija)
• kao onaj ko ji se odnosi prema svojim
vlastitim oznakama (psiho logija).
Kao objektivni duh o n istupa iz svoje
subjektivne sfe re da bi izvanjski svijet
oblikovao prema svojoj vo lji i u njemu
samome stvorio sadrža je. On se očituje
u pravu, moralnosti i ćudorednosti.
Kao apsolutni duh konstitu ira se u
identitetu znanja o samomu sebi u um-
jetnosti, religiji i fil ozofiji te u tome uje-
dno postaje neovisan o konačnim o bli-
cima pojavljiva nja .
HEGELU se u Berlinu pružila mogućnos t
širega političkog d je lovanja. To je došlo
do izražaja u f"tlozofiji prava 1821. ('Os-
novne crte filozofij e prava'). Knjiga, iz-
nad ograničenja naslovom, sadrži
"cijeli sustav u određenom e lementu
praktičnog uma ."
Sudbonosnu slavu priskrbio je predgo-
vor ovomu djelu u rečeni c i :
"što je umno , to je zbiljski; a što je
zbiljski, to je umno. "
To postaje formul a restauraci je , politič­
koga konzerva tivizma , fil ozofsko o prav-
danje Božjega mil osrđa i blagoslivljanja
postojećega. HEGEL je napredovao u
"službe noga pruskoga državnog filozo-
fa."
HEGEL je poslije p okušao nešto ograni-
čiti: pod zbiljom ne bi shvaćao samo
ono čisto empirijsko sa slučaj em slabo
zamiješanoga života, nego egziste nciju
identičnu s pojmom uma . Niti pruska
država niti bilo ko ja povijesna pojava
ne bi u sebi bila obilježen a kao umna ,
nego mnogo više vj ečna sadašnjost ko ja
je uvijek tu i u sebi sadrži dokinutu svu
prošlost.
 156 Njemački idealizam
Filozofija prava spada u sferu objektiv-
nog duha. Kao svoja tri dijela ona obra-
đuje:
apsolutno znanje
• kao apstraktno pravo, kao izvanjska,
objektivna forma života koju slobodna
volja se bi daje
• kao moralnost, kao subjektivni, unu-
tarnji nazor
religija • kao ćudorednost, kao jedinstvo objek-
tivne i subjektivne sfere, koja se uobli-
čuje u trima institucijama: obitelji, gra-
đanskom društvu i državi.
duh Država je za Hegela "zbilja konkretne
slobode". Ona jamči jedinstvo individual-
noga s općim:
"Načelo modernih država ima tu gole-
um
mu snagu i dubinu da dade da se na-
čelo subjektivnosti dovrši u samostoj-
ne ekstreme osobne posebnosti i ujed-
samosvijest
no ga svede na supstancijalno jedin-
stvo i u njemu samomu to sačuva."
svijest Zadaću filozofije HEGEL vidi u tome "da
svoje vrijeme shvati mišlju", da dade iz-
raz sadašnjosti. Predgovor 'Filozofiji pra-
• va' završava slavnom rečenicom:
"Kada filozofija svoje sivilo oboji u
A Uz 'Fenomenologiju duha' B Manifestacije apsolutnog duha sivo, tada je jedan oblik života ostario,
a sivilom u sivilu ne može se više pom-
.. laditi, nego samo spoznati; Minervina
sova počinje svoj let tek u sumrak."
Filozofija je znajuća "komentatorica" os-
cilj:
"svjetskopovijesne maksimalna /,.Varenih povijesnih događaja , za čije tu-
l ić nosti" sloboda / mačenje u pripravnosti drži kategorije.
U posljednjemu desetljeću svojega života
HEGEL još drži velika predavanja o filoc
zofiji povijesti, religiji i estetici, koja zao-
+
J
lukavštma
uma
kružuju njegov sustav.
Filozofiji povijesti u osnovi leži prin-
cip,
---------- "da svijetom upravlja um, dakle da je i
u svjetskoj povijest zbivanje bilo um-
no." "Cilj je svjetske povijesti, dakle,
zbiljsko= da duh dospije do onoga što je on
umno
zbiljski, i da to znanje učini objektnim,
da ga ostvari u jednomu postojećem
svijetu, da samoga sebe proizvede kao
objektivnog".
povijest kao Za ostvarenje svojih ciljeva svjetski duh
zbilja uma se služi činima pojedinih ljudi, "svjetsko-
povijesnih ličnosti " .
Ove su ličnosti "najdojmljivije u svijetu
~~ i najbolje znaju oko čega se treba tru-
narodi ~što čine jest ispravno. Dru-
gi im se moraju pokoravati jer to osje-
ćaju . Njihovi govori, njihovi čini jesu
najbolje što se može reći i učiniti".
C Uz Hegelovu filozofiju povijesti Ovi pak samo misle da slijede svoje cilje-
ve, a u stvarnosti se varka duha njima
Hegelm. 157
služi za opće ciljeve. Oni su samo vodi-
telji poslova svjetskoga duha. Ne radi se
o sreći pojedinca; pri hodu svjetskoga
duha kroz povijest bude zgažen i pokoji
ne vini cvijet.
"Svjetska povijest nije tlo sreće. Razdo-
blja sreće u njoj su prazni listovi."
HEGELOVA estetika u umjetnosti vidi
pojavu apsoluta u formi zrenja. Umjetni-
čka ljepota stoji "u sredini izmedu osjetil-
noga kao takvog i čiste misli".
U naravi umjetnosti jest da sebe prevodi
u objektivno postojanje. Unutarnja se bit
religije· može zamračiti u kultu i dogmi,
bit se umjetnosti naprotiv može samo ot-
kriti kao čišća i savršenija.
HEGELOVA t11ozofija religije kulminira
u tvrdnji:
"Sadržaj kršćanske religije kao najviše-
ga stupnja razvoja religije uopće sas-
vim se podudara sa sadržajem istinite
filozofije."
Filozofija je dokaz za istinu da je Bog lju-
bav, duh, supstancija i proces koji se vje-
čno u sebe vraća .
Čovjek o Bogu zna samo ako Bog u
čovjeku zna o sebi samome.
To je znanje o znanju, samosvijest Boga
u beskonačnoj svijesti. HEGELOVA gnos-
tička teozofija identificira ljudsko znanje
s dovršenjem zbilje u Bogu. To je najviši
zahtjev koji je neka filozofija ikada pos-
tavila.
HEGELOVO je djelo bilo neobično utje-
cajno, prije svega u 19. st. Njegova je vi-
šeslojnost bila razlogom da je širina in-
terpretacija mogla dosegnuti raspon od
teističko-idealističkih sve do ateističko­
materijalističkih. Odgovarajući tome, nas-
tao je tabor desnih i lijevih hegelijanaca.
U marksizmu je dijalektika postala mje-
rodavna metoda za tumačenje socijalnih,
ekonomskih i povijesnih procesa. Kritika
HEGELOVA sustava je za mnoge nadola-
zeće filozofe, kao npr. KIERKEGAARDA,
bila poticajni moment za izlaganje nji-
hova vlastitoga mišljenja.
 158 19. stoljeće Pregled 159
Devetnaesto se stoljeće općenito proma- U Danskoj SOREN KIERKEGAARD svoj
tra kao vrijeme prijelaza od novoga doba napad okreće protiv odsutnosti egzistenci-
prema modernom svijetu. Tako i povijes- je u apstraktnomu mišljenju, pri čemu u
no-filozofski, mnoge idejne niti prihvaćene svojoj kritici prije svega pred očima ima
l Fr. Nietzsche (1844.-1900.) u 19. st. izravno vode u sadašnjost. HEGELA:
"što je apstraktno mišljenje? To je miš-
l William James (1842.-1910.) Politička je klima pod utjecajem posljedica
Francuske revolucije. Posebno je učinkovi­
ljenje kod kojega ne postoji onaj koji
misli. ... što je konkretno mišljenje? Miš-
to bilo nastojanje za suverenim nacional- ljenje kod kojega postoji onaj koji mis-
Charles Sanders Peirce (1839.-1914.)
nim državama pod idejom prava na sa- li ... kod kojega postoji egzistencija eg-
moodređenje nacije (naroda). zistirajućega mislioca misli, vrijeme i
Wilhelm Dilthey (1833.-1911.) Liberalizmu je cilj vladavina uma i ostvare- prostor."
nje individualne slobode (prava čovjeka),
l Friedrich Engels (1820.-95.) kao i slobodnoga gospodarstva.
Protiv kapitalističkoga se društvenog poret-
KIERKEGAARDOVA obrana konkretnoga
subjekta kao temelja svega mišljenja nasu-
prot razrješivanju na apstraktnu općenitost
l Karl Marx (1818.-83.) ka okreće socijalizam. On teži za društve-
nim i imovinskim poretkom koji bi jamčio
dala je presudne poticaje filozofiji egzisten-
cije 20. stoljeća.
ls. Kierkegaard (1813.-55.~ blagostanje i jednaka prava čak i socijalno
slabijim klasama. ARTHUR SCHOPENHAUER u temelju svije-
ta ne vidi razumni princip, nego volju kao
John Stuart Mill (1806.-73.) Ono što označuje duhovnu klimu toga vre- nerazumni i slijepi nagon iz čije trajne želje
mena jest snažan napredak prirodnih zna- kao opredmećenja nastaju pojave.
Ludwig Feuerbach (1804.-72.) nosti i tehnike. Na njemu se temelji opti-
mistična vjera u čovjekovu gotovo neogra- Uspon prirodnih znanosti u 19. st. po-
August Comte (1798.-1857.) ničenu mogućnost oblikovanja svijeta. taknuo je mnoge filozofe da pokušaju no-
Primjer za to jest novo zvanje inženjera, vo utemeljenje filozofije po analogiji prema
koji teorijsko znanje premješta u prak- metodi prirodnih znanosti.
Arthur Schopenhauer (1788.-1860.)
tičnu primjenu. FRANZ BRENTANO programatski objašnja-
Nove tehničke mogućnosti dovele su naj- va:
.. narkoza
s eterom
(Morton)
učenje o
nasljeđivanju
(Mendel)
bacil
tuberkulo-
''Tumače­ model atoma
nje snova" (Rutherfordl
prije u Engleskoj do tzv. industrijske revo-
lucije.
"Prava metoda filozofije nije nikakva dru-
ga nego ona prirodnih znanosti."
ze (Koch) (Freud) Bohr) S njome nastaju i klase poduzetnika i Pozitivizam (COMTE) stoga napredak čov­
1846. 1865. 1882. 1900. 1911/13.
proletera. ječanstva vidi u tome da se mišljenje dove-
l l l l l Rast nacionalnoga životnog standarda te is- de na pozitivni, tj. znanstveni stadij.
"Nastanak periodički rentgen- teorija rela- todobno osiromašenje radnika u industriji,
vrsta" sustav (Meyer/ ske zrake tivnosti
(Darwin) Mendeljejev) (Rontgen) (Einstein) zbog predugoga radnog vremena i loših pla- Naprotiv, posebno obilježje duhovnih
znanost 1859. 1869. 1895. 1905/15. ća, dovelo je do jakih socijalnih napetosti. znanosti naglašeno je u bistoricizmu, i to
osobito kod DILTHEYA:
Trajna promjena slike čovjeka uzrokovana Razvojem jedne specifične duhovno-znan-
brzi tisak telegraf dinamo automobil je djelima CHARLESA DARWINA ('Nasta- stvene metode on pokušava osigurati taj
(Koenig/Bauer) (Morse) (Siemens) (Daimler/Benz)
1812. 1837. 1867. 1885. nak vrsta', 1859.) koji pokazuje evoluciju njezin samostojni temelj, drugačije od pri-
l l l l svega oživljenoga, i SIGMUNDA FREUDA rodnih znanosti. Pri tomu, za razliku od pri-
('Tumačenje snova', 1900.), koji razotkriva rode, posebnu ulogu igra naglašavanje po-
nesvjesne nagone u duševnomu životu. vijesnosti svih ljudskih ostvarenja.

Snažnim mislenim tvorevinama njemačkog Znanstveni socijalizam dobiva svoj teo-

idealizma u filozofiji nakon HEGELOVE
smrti (1831.), slijedi suprotan pokret, koji
svojom kritikom idealizma želi zacrtati
nove putove.
Lijevi begelijanizam (među ostalima L.
FEUERBACH) distancira se od HEGELOVE
filozofije religije i države te tako zastupa re-
. ligijsko-kritička i političko-liberalna stajališ-
· ~ ta s tendencijom materijalizma. KARL
~dotadašnju ftlozofiju saži-
ma u jednu slavnu rečenicu:
"Filozofi su samo svijet različito interpre-
Pregled: 19. stoljeće
tirali; radi se o tome da ga treba mijenja-
ti."
rijski temelj u djelu KARLA MARXA I FRIE-
DRICHA ENGELSA. Tako što je kritički pre-
uzeo Hegelovu filozofiju, klasičnu nacio-
nalnu ekonomiju i rani socijalizam, Marx je
razvio cjelokupno dijalektička-materijalisti­
čko promatranje društva i tokova povijesti
na temelju ekonomskih uvjeta.
FRIEDRICH NlETZSCHE podvrgava oštroj
kritici tradicionalne moralne vrijednosti ta-
ko što raskrinkava njihove skrivene motive.
Njegovo kasno djelo otvara viziju prevred-
novanja svih vrednota novoga nadolazećeg
razdoblja i uzdignuće "nadčovjeka".
 160 19. stoljeće
U svojemu glavnom djelu 'Svijet kao volja
i predodžba ' Arthur Schopenhauer
(1788.- 1860.) zacrtava obuhvatnu metafi-
ziku volje. Ide jne su mu poticaje dali PLA-
TON, KANT i indijske 'Upanišade'.
Prihvaćajući KANTA, SCHOPENHAUER
volja: stvar po sebi polazi od apriornog načela da je čovjeku
koji spoznaje svijet oko njega dan samo
kao predodžba, tj. samo u odnosu pre-
ma onome koji predočava, što je on sam.
objektivi ranje "Svijet je moja predodžba."
Rascijepljenost na subjekt i objekt jest for-
idr~
ma kojoj je podvrgnuta sva spoznaja:
Objekti su dani samo na način kako ih
uvjetuje subjekt.
Predodžbe se pojavljuju u prostoru i vre-
princip upojedinje- menu te podliježu "načelu dovoljnog
nja (prostor; vrije- razloga", koje kaže ela su sve naše pre-
opredmećenja
me; uzročnost) volja dodžbe zakonito povezane i prema formi
~
apriori odredive. Na taj način mogući su
iskustvo i znanost.
predodžbe No, pre dodžbe tvore takoreći samo vanj-
(podložne sku stranu svijeta, čija se nutarnja bit ob-
načelu dovolj- javljuje u samoiskustvu subjekta. Imamo
nog razloga) dvojako iskustvo našeg tijela:
kao objekt (predožba) i kao volja.
Tjelesni izražaji nisu ništa drugo nego op-
reclmećeni voljni čini. Možemo onda pret-
A Svijet kao volja i predodžba postaviti da je ovaj temeljni odnos isti i
.. kod svih ostalih pre oclžbi, i ela je njihova
unutarnja bit volja.
Sve pojavnosti nisu ništa drugo doli op-
redmećenja volje koja kao nespoznatlji-
va "stvar po sebi" leži u temelju svijeta.
Ta je volja bezuman i slijepi nagon.
On se nikada ne smiruje, već trajno teži
oblikovanju. No, budući da sve što ga
s a1azi u njegovu nastojanju jest on sam,
Identifikacija ·a sobom je u borbi iz koje proizlaze
sa tivotom stupnjevi opredmećenja.
i patnjom Na najnižemu stupnju prirode on se ma-
drugih
nifestira u fizikalnim i kemijskim silama,
na organskom stupnju kao životni poriv,
nagon za samoodržanjem i spolni nagon.
Konačno, kod čovjeka se pojavljuje um
koji po sebi tupa volja stvara kao svoje
oruđe .
Predodžbe koje su, pojavljujući se u pros-
toru i vremenu, podvrgnute načelu do-
voljnog razloga, tvore samo posredna op-
redmećenja volje.
On se neposredno opredmećuj e u ide-
~zloba
jama koje su kao uzor u temelju poje -
dinačnih stvari.
čista Ideje za jedan subjekt imaju formu pred-
metnosti, ali nisu podvrgnute načelu do-
voljnoga razloga. One su vječne i nep-
B Samilost kao temelj etike romjenjive forme svih pojava koje u svo-
·oj mnoštvenosti iz njih proizlaze po prin-
c· u upojedinjenja u rostoru i vremenu.
Schopenhauer 161
Promatranje ideja moguće je samo u čis­
tomu bezinteresnom predanju, u kojemu
se subjekt oslobađa svoje individualnosti i
nestaje u objektu. Ovaj način spoznaje
jest izvor umjetnosti.
Genij je sposoban predati se idejama i iz
toga stvarati svoja djela. Poseban položaj
pri tomu zauzima glazba. Ona nije odraz
ideje, nego same volje.
Osnova je SCHOPENHAUEROVE etike
razlikovanje empirijskoga od inteligibilno-
ga karaktera. Inteligibilni karakter jednog
čovjeka jest slobodna objektivacija te vo-
lje i određuje nepromjenjivu narav indivi-
duuma: Na temelju ovoga danog karakte-
ra izvanjski utjecaji dovode do promjenlji-
vih motiva iz čega nužno nastaju dje lova-
nja. U njima se pokazuje empirijski karak-
ter koji nije slobodan, budući ela je on
sam samo prirodnim zakonima podvrgnu-
ta eojava volje koja je u temelju.
Covjek ne radi tako što spoznaje pa
onda želi, nego tako što spoznaje ono
što želi.
Budući da čovjekova djela nužno proizla-
ze iz njegova karaktera, za SCHOPEN-
HAUERA je besmisleno postavljati etičke
zakone. On se stoga ograničava na opis
onoga što treba poštivati kao moralno.
Temelj morala je samilost.
Ona se temelji na uvidu ela sva bića nas-
taju iz jedne volje te su tako u svojoj nut-
rini ista.
U drugome vidim samoga sebe, u tuđoj
patnji gledam svoju vlastitu.
Ovom identifikacijom dobro drugoga po-
staje mi važno kao i moje vlastito.
To se ne proteže samo na ljude, nego
na sva živa bića.
što čovj ek bude bolje svjestan života, to
više spoznaje ela je sav život patnja. Vo-
lja teži oslobođenju i dovršenju. Oboje u
svijetu ostaje uskraćeno:
Nema oslobođenja od trajanja, a težnja
ne pronalazi kraja ni na jednom cilju.
Neiscrpna je mjera patnje i raste zajedno
sa spoznajom. Samo
u promatranju ideja u umjetnosti volja
pronalazi kratkotrajan počinak.
Iz te spoznaje nastaju dva stava prema ži-
votu.
U potvrđivanju volje čovjek pri jasnom
znanju uzima život onakvim kakav jest
i odobrava svoj životni tijek sa svim što
je u nj ušlo i što će doći.
U nijekanju volje pokušava se prevla-
davanje patnje utrnućem nagona za ži-
votom. SCHOPENHAUER smatra da se
taj put dogodio kod indijskih i kršćan­
skih asketa.
162 19. stoljeće
SOren Kierkegaard (1813.-55.) ~pada
među velike samostalne mislioce 19. sto-
ljeća. Njegovi spisi (djelomično pod pseu-
donimom) sadrže na jako osoban način
pisanu literaturu, jasne filozofske i psiho-
loške analize te teološke rasprave. Pri
tome (kršćansko) religiozno gledište nje-
gova stvaranja, koje treba promatrati na
biografskoj pozadini njegovih vjerskih su-
koba, ostaje uvijek mjerodavno. Njegove
analize načina čovjekove egzistencije dale
su presudne poticaje filozofiji egzistencije
20. stoljeća .
Pitanje s kojim KIERKEGAARD započinje
jest:
Kako ja kao egzistirajući subjekt dola-
zim u odnos prema Bogu?
Stoga najprije treba shvatiti konkretne eg-
zistencijalne uvjete pojedinca, tj. "samoga
sebe razumjeti u egzistenciji". Ali, baš je
to, prema KIERKEGAARDU, filozofija nje-
mačkog idealizma (osobito HEGEL) prot-
jerala iz svojega mišljenja te tako stvorila
tip "apstraktnog mislioca" što KIERKE-
GAARD oštro kritizira:
samoizbor
"Baš jer je apstraktno mišljenje sub spe-
cie aeterni [pod vidom vječnosti] , ono
dobro i zlo odvraća pogled od konkretnoga, od
\ vremenitosti, od bivanja egzistencije,
od potrebe egzistiraju ćega ... "
oćajanje No, budući da je i apstraktni mislilac još
uvijek konkretna egzistencija, on postaje
"komičnom figurom" ako ne želi priznati
ovaj temelj svojega života i mišljenja:
\ on sam i njegovo mišljenje postaju fan-
tom. Naprotiv, on treba postati subjek-
tivan, tj. postići
" ... da se spoznaja odnosi prema spoz-
navatelju, koji bitno egzistira", jer "jedi-
na zbilja o kojoj netko tko egzistira ne
samo da ima puko znanje, jest njegova
vlastita zbilja, da je on tu; i ta je zbilja
brak posao dužnost otvorenost
njegov apsolutni interes".
Dos (je li čovjekova egzistencija tako u
vle~ng ~ ~ ~- -- -- - ellćkl stadij . sr ište filozofskog osvjedočenja, postav-
- paradoks r se pitanje: što je čovjek?
vrememto~ Krist " Čovjek je sinteza beskonačnosti i ko-
načnosti, vremenitoga i vječnoga, slo-
bode i nužde, ukratko, sinteza. Sinteza
je odnos između dvoga. "
No, time on još uvijek nije Ja, jer:
"Vlastita osoba je odnos koji se sam od-
nosi prema sebi samome, ili je to u od-
nosu, da se odnos sam prema sebi od-
nosi. "
religiozni stadij Čovjek stječe Sebe tek po tome da se svjes-
no odnosi prema sintezi svojega bitka.
B Stadiji egzistencije Samobitak nije čovjeku jednostavno
dan, nego je zadaća čije je ostvarenje
~~= ojegov~ "obod'
Kierkegaard 163
U tome je sadržana mogućnost da se čov­
jek nalazi u neskladu prema svojoj sinte-
zi i svjesno ili nesvjesno promaši svoje Ja.
KIERKEGAARD to označuje kao očaj i u
'Bolesti nasmrt' opisuje različite oblike,
kako čovjek ne želi biti on sam.
Budući pak da čovjek kao sinteza nije
sam sebe stvorio, nego je od Boga, ovaj
je nesklad pred Bogom; pa je ovo defini-
cija grijeha:
ne htjeti pred Bogom biti ono što čov­
jek jest.
Put pojedinca prema vjeri, u kojoj se
čovjek "prozirno temelji u moči koja ga je
postavila", KIERKEGAARD opisuje po-
moću različitih stadija egzistencije ("Ili-
ili").
U estetskom stadiju čovjek živi u ne-
posrednosti, tj. još nije sama sebe izabrao
kao Sebe. Živi u izvanjskosti i osjetilnosti
te od njih, prema geslu: "Život treba uži-
vati. "
Primjer za to je Don Juan.
No, budući da je on u ostvarenju ovoga
životnog oblika ovisan o izvanjskom, tj. o
onome što nije u njegovoj moći, pokazu-
je se nepriznat temeljni ugođaj estetskog
života kao očajanje nad tim da mu mogu
biti oduzeti odnosi u kojima živi.
Skok u etički stadij događa se kad poje-
dinac u očaju bira samoga sebe:
" ...jer jedino sebe sama mogu apsolut-
no birati, a taj apsolutni izbor mene sa-
moga jest moja sloboda i jedino ako
sam apsolutno izabrao sebe samoga,
postavio sam apsolutnu diferenciju,
naime onu između dobra i zla".
Etička je egzistencija izabrala sebe kao
Samobitak i time dobila neovisnost o iz-
vanjskom; ona je subjekt odluka, život
sadrži ozbiljnost i kontinuitet.
Ipak ni ovaj se stadij ne može ispuniti. Jer
u mogućnosti grijeha etičar spoznaje
da nema uvjete za življenje etičkog
ideala, jer stoji izložen grijesima.
To vodi u religiozni stadij. Čovjek, koji
sebe spoznaje kao grešnika, shvaća da u
kršćanskom shvaćanju ne može sam sebe
osloboditi od grijeha, jer jedino Bog mo-
že podariti uvjet istine:
Sadržaj vjere je paradoks da je ono
vječno došlo u vrijeme, tj . da je Bog
postao čovjekom.
Budući pak da je Bog morao doći k lju-
dima da bi im udijelio istinu, čovjek onda
nije sam po sebi sposoban dospjeti do is-
tine, nego od Boga mora dobiti uvjete za
to. Vjerom se čovjek bezuvjetno temelji u
Bogu.
164 19. stoljeće
Auguste Comte 0798.-1857.) svojim je
glavnim djelom 'Rasprava o pozitivnoj fi-
lozofiji' osnovao sustav pozitivizma, pri
stupanj pozitivnosti čemu je cilj njegovih znanstveno-teorij-
skih istraživanja bilo pitanje o razvoju ,
stmkturi i funkciji znanja u dmštvu.
Osnova njegovih teorija je tzv. zakon tri-
ju stadija. Tiče se duhovnog razvoja čov­
ječa nstva, svake pojedinačne znanosti kao
i osobe.
• U teol~kom ili fiktivnom stadiju, pojave
u svijetu čovjek tumači djelovanje m nat-
prirodnih bića.
• Metafizički ili apstraktni stadij zapravo
je prikrivena teologija, ovdje su samo
l natprirodna bića zamijenjena apstrak-
tnima (praznim). To je neproduktivno,
ali razrj ešujuće te zato prelazi u sljede-
će stanje.
teološko
fiktivno • • U znanstvenom ili pozitivnom stadiju
odreklo se traženja posljednjih uzroka,
pa se spoznajni interes usmjerio na po-
stoj eće <:injenice. Temelj je u promatra-
nju te se polazeći od njega mogu spoz-
nati opće zakonitosti.
zakon triju stadija enciklopedijski zakon Posljednjim stadijem ljudski duh dostiže
svoj najviši stupanj, ali se na clmgim pod-
A Comte nt čjima može zaustaviti već na prijašnjim
stadijima.
Značenja "pozitivnoga " jesu:
činjenično i korisno, u čemu je izreče­
kvantiteta kvaliteta no i prevladavanje podjele na teoriju i
sreće praktičnu primjenu; sigurno za razliku
od neodlučnosti metafizičkih pitanja;
točno; ono nadgradilaCko; kao i ono
relativno umjesto zahtjeva za apsolut-
nim.
Pojedinim stadijima odgovara određeni
mjerilo za društveni oblik:
usporedbu: teološkom crkveno-feudalni, metafizič­
sud kom revolucionarni, a pozitivnom znan-
is kušanoga stveno-industrijski.
Unutar znanosti može se postaviti niz čas­
ti s matematikom na vrhu, onda astrono-
mija, zika, kemija , biologija sve do socio-
lo · e. Ova hijerahija odražava postignuti
s panj pozitivnosti kao i redoslijed po
ojemu se znanosti nadograđuju jedna na
dmgu.
Pri tome složenost zbivanja, s kojima
trebaju raditi, raste prema dolje.
Sociologija, koja kao znanost o ukupno-
sud i izbor radnji pomoću posljedica koje se od njih očekuju
sti ljudskih odnosa ima najveće značenje,
još nije napredovala do stupnja pozitivne
znanosti. Stoga se ona u tome smislu mo-
ra nadograditi,
B Mill: utilitarizam da bi se socijalni životni uvjeti mogli
poboljšati na temelju sigurnijeg predvi-
đanja dmštvenih razvoja.
Pozitivizam 165
Pozitivna religija, koju je on poslije prok-
lamirao, temelji se na ljubavi prema čov­
ječanstvu kao najvišem biću za što je
COMTE skovao izraz altruizam.
John Stuart Mill (1806.- 73.) stoji pod ut-
jecajem COMTEOVIH ideja, svojega oca
JAMESA MILLA i utilitarističke etike JERE-
MYJA BENTHAMA (1748.- 1832.) čije teo-
rije dalje kritički razvija.
U svojemu 'Sustavu deduktivne i induktiv-
ne logike' MILL želi utemeljiti opću i je-
dinstvenu metodologiju za sve znanosti.
Induktivna logika koju je pri tome raz-
vio od analize u iskustvu danih , pravilno
ponavljanih, nizova događaja , zaklju čuje
na opće zakonitosti. Induktivna mu logi-
ka vrijedi i kao osnova tzv. cleduktivnih
znanosti (matematika, forma lna logika).
U smislu jedinstva metode treba i u du-
hovnim znanostima primijeniti samo
uzročno-zakonite opise.
Od njegovih jezično-analitičkih razliko-
vanja poslije je osobito značajno ono iz-
među
denotacije (predmeti na koje se izraz
odnosi) i
konotacije (smisla) izraza (npr. kljuse i
pastuh za konja).
U spisu "Utilitarizam" MILL brani taj oblik
etike od njegovih kritičara. Cilj je utilita-
rizma
"što veća sreća za što veći broj ljudi".
Kao što svaki pojedinac po naravi teži in-
dividualnoj sreći, tako je dobrobit svih
dobro za sveukupnost ljudi. Moralnu is-
pravnost nekog djelovanja treba mjeriti
prema posljedicama koje se očekuju ,
pri čemu je mjerilo pospješivanje sreće
(ugode) i sprečavanje ne-sreće (patnje)
onih na koje se odnose posljedice.
Za razliku od BENTHAMA, MILL ipak na-
glašava da ovdje ne samo da treba paziti
na kvantitetu sreće (ugode) nego prije
svega na kvalitetu, jer nisu sve ove prilike
jednako vrijedne.
Pri tome je mjerilo, kojim se kvaliteta
uspoređuje s kvantitetom, sud onih koji
na temelju svojega iskustva imaju naj-
bolju mogućnost uspoređivanja.
U djelu 'O slobodi' MILL odlu čno zastupa
individualnu slobodu i dntštveni plurali-
zam nasuprot tiraniji mase i javnog mnije-
nja. Tu razlikuje radnje koje se primarno
odnose na sebe od onih koje su prvotno
usmjerene na dmge. Ove posljednje
svoju granicu nalaze u slobodi dntgih
te su tu dopuštena i upletanja države.
Nikakvom ograničenju ne smije biti podvr-
gnuta sloboda mišljenja i diskutiranja.
 166 19. stoljeće
Razlike među HEGELOVIM učemc1ma
osobito su se pokazale u reakciji na knji-
gu D. F. STRAUSSA 'Život Isusov' (1835.).
Na pitanje o povijesnoj istini evanđelja,
koje je elementarno za kršćansku religi-
ju, STRAUSS je primjenom povijesne me-
tode i pokazivanjem proturječja odgovo-
rio negativno. Tako je jezgra Novoga
zavjeta kao historijska činjenica nevjero-
dostojna. STRAUSS je interpretira kao
zbirku mitskih predodžbi židovskoga na-
roda.
Ovaj je rezultat prenio i na dogmu.
revolucija U reakciji na STRAUSSOVE teze HEGE-
(1848.)
LOVI su se učenici rascijepili:
Stari ili desni hegelovci u bitnome da-
lje prenose Hegelov sustav s njegovom
Hegelova
smrt sintezom religije i filozofije.
(1831.) Mladi ili lijevi hegelovci traže nove pu-
tove za drukčije tumačenje ili preobli-
kovanje sistema, povezano s voljom za
revolucionarnim rušenjem postojeće­
ga.
D. F. Strauss B. Bauer A. Ruge Feuerbach M. Stimer M. Hess K. Marx F. Engels Kaci politički protivnici monarhije lijevi
se hegelovci nalaze izvan sveučilišta i
život sveučilišna 111~~ studij u Berlinu djelomično žive u progonstvu. Njihovi su
docentura
spisi većinom polemički, osvrću se na su-
A Život i djela lijevih hegelovaca vremenu povijest, a za temelj imaju Hege-
.. lovu kritiku u različitim oblicima .
MARX i ENGELS (str. 168 i dalje), koji
se u svojim berlinskim godinama prib-
rajaju pokretu, usredotočuju se na rad-
nički svijet.
MAX STIRNER u svojemu glavnom dje-
lu 'Pojedinac i njegovo vlasništvo'
(1844.) odbacuje sve nadindividualno-
projekcija spoznaja Boga
sistematsko te naviješta gotovo anarhij-
bitnih = samospoznaja ski individualizam.
obilježja
ljudske Pretpostavke su tog razvoja bile:
vrste • samosvijest HEGELOVE filozofije kao
zaključni akord zapadnjačke duhovne
povijesti koja je tražila jedan radikalno
·ovi početak
traženje istine
u dijalogu /
! zavrela politička klima u predmartov-
koj Njemačkoj:
MOSES HESS, pod utjecajem ranoso-
cijalističkih teorija, bijaše uvjeren u po-
vijesnu nuždu komunističkog prevrata.
• HEGELOVA tvorevina harmonije izme-
đu filozofije i religije, uma i zbilje:
U svojemu glavnom djelu 'Pozauna
najmlađeg suda o Hegelu ateistu i an-
tikristu', B. BAUER tvrdi da je ateizam
sućovjek
zasnovan već u HEGELOVU djelu. Bu-
ja sam = tjelesnost dući da kršćanstvo predstavlja oblik
otuđenja čovjeka , u vremenu nakon
B Uz filozofiju L. Feuerbacha HEGELA ono će se povući u korist slo-
bode.
lijevi hegelovci 167
Najznačajniji od pravih lijevohegelovaca
jest Ludwig Feuerbach (1804.-72.):
u 'Biti kršćanstva' (1841.) religiju želi
svesti na antropološki temelj.
FEUERBACH jezgru religije vidi u hipos-
taziranju samosvijesti čovjeka kao rodnog
bića. Bitne osobine on kao neograničene
ideale projicira izvan sebe te time sebi
stvara bogove:
"Svijest Boga jest samosvijest čovjeka,
spoznaja Boga samospoznaja čovje­
ka."
Ovo će projicirano biće to više biti bo-
žansko (idealno), što čovjek više svoje
pozitivnosti prebacuje na njega:
"Da bi se Bog obogatio, čovjek mora
osiromašiti."
Obratno religija objavljuje "čovjekovo
skriveno blago", što ambivalentno obli-
kuje FEUERBACHOV stav prema njoj.
On želi
"obnovu pravog religioznog ( =antropo-
loškog) načela", a ne "potpunu negaci-
ju" religije.
Ostali su spisi pokušali materijalistički ob-
rat HEGELOVE filozofije, koja je izvršila
velik utjecaj na MARXA.
Osnova nove filozofije treba biti okreta-
nje prema konkretno-individua/nome. Čo­
vjek može dospjeti do toga samo ako os-
tavi čisto mišljenje što FEUERBACH drži
bitnim ostvarenjem novovjekovne filozo-
fije.
Traži se čitavi čovjek, s "glavom" i "sr-
cem". Shvaćanju zbilje pripada ljubav i
osjećaj, koji ono pojedinačno uzdiže
do "apsolutne vrijednosti".
FEUERBACHOVA se pažnja osobito us-
mjerava na osjetilnost; zbilja je posredo-
vana putem osjetila:
"Istina, zbilja i osjetilnost jesu identič­
ne."
U osjetnom opažanja predmet se daje
spoznavanju, pri čemu FEUERBACH nag-
lašava da
je bit neke stvari ili čovjeka određena
njegovim predmetom, kao što je svjet-
lo konstitutivno za oko.
Od čistog senzualizma FEUERBACH se
razlikuje po tome što on čovjeka čini naj-
važnijim čovjekovim osjetilnim predme-
tom. Time se otvara i mogućnost nalaže-
nja istine u dijalogu:
Budući da je čovjeku s ti dano nešto
što se može osjetilno iskusiti, na čemu
on u dijalogu može ispitati svoje opa-
žanje, može biti siguran u osjetnu zbi-
lju.
 168 19. stoljeće
Karl Marx (1818.-83.) razvio je iz pre -
rade više izvora filozofiju čija je prak-
tična primjena imala velik udio u obli-
kovanju duhovne i političke slike svije-
ta.
"Marx bijaše ... nastavljač glavnih du-
hovnih strujanja 19. stoljeća: njemač­
ke klasične filozofij e , klasične engles-
ke političke e konomije i francuskoga
socijalizma." (V. I. LENJIN)
Idejna osnova Marxova učenja jest hege-
lijanizam. MARX je od HEGELA preu-
zeo dijalektičke principe i dinamičko­
evolucijsko mišljenje. No, hegelijanske
e le mente MARX je pri "zasukivanju He-
ge lovih rukavica" shvatio u drugom
smislu. On je učinio
posljednji korak od idealizma prema
materijalizmu,
kako ga je već na z načio L. FEUERBA-
CH. Odnos subjekt-objekt MARX okreće
od određenja objekta sa subjektom do
dijalektičkii ekonomska znanstveni određenja subjekta s objektom.
historijski teorija socijalizam "Razumijevanje se pak ne sastoji u
materijalizam tome, kako smatra HEGEL, da se oz-
nake logičkoga pojma posvuda po-
novno spoznaju, nego da se shvati
vlastita logika samostalnoga predme-
A Izvori i elementi marksizma (prema Lenjinu, 1913.) ta."
. Materija određuje svijest; ona dje luje na
osjetila i odražava se u svijesti. Spozna-
ja je procesualna, stupnjevita.
Istina je u tom smislu slaganje mišlje-
nja s obj ektom .
Jedan oblik materijalizma je dijalektič­
ki materijalizam ("DIAMAT"), koji je
prije svega zastupao MARXOV prijatelj
Friedrich Engels (1820.-95.); njegova
je bitna crta
opis objektivnoga, o ljudskoj spozna-
ji neovisnoga razvoja materije.
kvantitativna promjena Ovaj razvoj nikada nije shvaćen statično
određuje
i već uvijek u bivanju, što se događa pre-
mišljenje
kvalitativni preokret ma trima zakonima:
• . zakon pre laska kvanitete u kvalitetu
l
zakon prožimanja suprotnosti
zakon negacije negacije.
Materija se razvija dijalektički sukobom
oprečnih nagnuća i sila koje se na višoj
1 razini dokidaju. Samorazvoj materije od-
vija se u "skokovima" , diskontinuirana
u "prekidima stupnjevitosti". ENGELS za
jedinstvo i borba predočivanje promjene izabire zrno ječ­
suprotnosti ma:
Zrno pada u zemlju i tamo se poniš-
tava ("negira"). Iz njega nastaje biljka,
a iz njezine negacije, odumiranja, po-
BO dijalektičkomu materijalizmu novno nastaje zrno, doduše na višoj
razini, jer se višestruko umnožila.
Marx I; Engels 169
I ostala se dva zakona ovdje daju pojas-
niti:
Tako kod zrna suprotnosti zrno - bilj-
ka zadiru jedna u drugu i uzajamno se
izmjenjuju.
To se događa i promjenom kvantitete
(ovdje u stanicama); ona je pretpostavka
za preokret u nešto kvalitativno drugači­
je: od sjemena do biljke. (sl. B)
Cijela se materija razvija u takvim prom-
jenama suprotnosti; tako tre ba tumačiti i
povijest:
historijski materijalizam ("HISTO-
MAT") kao poseban slučaj dijalektič­
koga materijalizma.
Historijski materijalizam premješta HEGE-
LOVU filozofiju povijesti, ali zbog eko-
nomske podloge dobiva dmgačiji oblik.
Pri tomu je značajan i vid prakse. MARX
sudje luje u političkom događanju, što
uvjetuje da se nužno mora baviti materi-
jalnim danostima:
Volja za političkim djelovanjem prisi-
ljava na zaokre t od HEGELOVA "mi-
sticizma" prema obje ktivnoj stvarno-
sti.
"Bezobzirna kritika svega postojećeg"
treba postati polazna točka smislenoga
preoblikovanja. U tome se MARX razli-
kuje i od FEUERBACHA: jedanaesta od
Teza o Feuerbachu' glasi:
"Filozofi su samo svijet različito tuma-
čili, ali radi se o tome, da ga se promi-
jeni."
U skladu s tim praksa se pokazuje kame-
nom kušnje za istinu.
S gle dišta materijalizma društveni pore-
dak mora nastati iz dijalektike povijesti.
Ako materija određuje svijest, onda prije
svega u obliku dmštvenih odnosa. MARX
temelj čovjekova razvoja traži u ekonom-
skim procesima: oni oblikuju povijest; svi
daljnji društveni elementi jesu "ideološka
nadgradnja", kao poprilici filozofija , reli-
gija, kultura.
"Ne određuje svijest ljudi njihov bitak,
nego obratno, njihov društveni bitak
određuje njihovu svijest."
Pri analizi ekonomskih odnosa MARX po-
seže unatrag na rezultate klasične politič­
ke ekonomije, kako su je osnovali Engle-
zi Adam Smith (1723.- 90.) i David Ri-
cardo (1772.-1823.):
SMITH sistematski istražuje gospodar-
ske čimbenike te u podjeli rada vidi
razlog e konomskog procvata.
RICARDO naglašava teoriju vrijednos-
ti, koja vrijednost neke robe dovodi u
vezu s radom koji je nužan za njezinu
proizvodnju.
170 19. stoljeće
U historijskom materijalizmu MARX
ljudsku povijest tumači prema gledištima
dijalektike i uz pomoć ekonomskih teorija.
U 'Komunističkom manifestu' stoji:
moderno-građansko "Povijest svega dosadašnjeg društva jest
dru!itvo povijest klasnih borba. Tlačitelj i potlače­
ni stajahu neprestano suprotstavljeni, vo-
dili su ... rat, koji je svaki put završavao
revolucionarnim preoblikovanjem cijelo-
ga društva."
Društvene borbe jesu protivljenja među
feudalizam kmet društvenim grupama, koja se ispražnjavaju
u revolucijama i stvaraju nove društvene
formacije.
U tijeku povijesti MARX pronalazi u sebi
promjenljive, progresivne društvene forma-
cije:
robovlasnićko
Prvobitno drnštvo, antičko robovlasničko
dru!itvo drnštvo, feudalizam i moderni građan­
ski kapitalizam.
Prema tezi o podgradnji i nagradnji društva
slojevitost je, i time povijesni razvoj, bitno
- - - • =revolucija ekonomski determinirana.
---+ =proizvodni
odnosi
Gospodarske strukture ("realna baza") MA-
RX naziva proizvodnim odnosima (sveu-
prvobitna zajednica - - - • =proizvodne kupnost ljudskih materijalnih odnosa, npr.
sile vlasništvo), koji s proizvodnim snagama
(sposobnosti i iskustva, sredstva proizvod-
A O historijskom materijalizmu nje) djelomično stoje u suglasju, djelomič­
no u opreci.
Na početku nekoga razdoblja odnosi
vlasništva nad oruđem, strojevima i sl.
oduzimanje vlasni!itva preuzimanje proizvodnih sredstava još su bez prigovora povezani s načinom
--t----------------------- ~ ---------------------t- proizvodnje dobara. U povijesnom pro-
cesu pak rastu antagonizmi.
krize Ova protivljenja vode klasnim borbama u
revolucta kojima se jedna potlačena klasa, zapostav-
t
koncentracija osiroma!ienf
ljena proizvodnim odnosima, uzdiže protiv
vladajuće klase:
"Na određenom stupnju svojega razvitka
t materijalne proizvodne snage društva
dolaze u proturječje s postojećim proiz-
vodnim odnosima ... Proizvodne snage
kapital rad
na temelju razvojnih oblika te odnose
bacaju u okove. Tada nastupa razdoblje
socijalne revolucije."
otuđen'e Prema ovom dijalektičkom principu, svaka
društvena forma rađa nutarnja proturječja
vi!iak
vrijednosti
/ \sredstva
za život
koja se rješavaju revolucijom.
MARX osobito temeljito pri tome istražuje
nastanak i bit kapitalizma, tj. proizvodne
odnose njegova vremena. U svojemu glav-
kupuje rad nom ekonomskom djelu, 'Kapital', MARX
polazi od osnova engleske ekonomije: tu
je vrijednost robe prije svega utvrđena kao
"radno vrijeme".
Novčarstvo ne zataškava samo društveni
B O teoriji kapitalizma karakter rada, nego omogućuje i akumula-
ciju vrijednosti za razliku od primitivne ro-
bne razmjene.
Marx II 171
Ovo nagomilavanje jest cilj kapitalističko­
ga načina gospodarstva. On od relacije
roba-novac-roba prelazi na oblik no-
vac- roba-novac pri čemu je roba samo
put do veće količine novca u ruci kapita-
lista.
Ovaj ne proizvodi zbog svoje osobne pot-
rebe, nego za novu proizvodnju. Kao iz-
vor ovog prirasta MARX navodi vi!fak vri-
jednosti:
Pri proizvodnji robe kapitalist ne daje
sve proizvođačima, radnicima, nego je-
dan dio zadržava za sebe.
Kapitalist "kupuje" rad na slobodnom tr-
žištu. Radnik ne radi samo radno vrijeme
nužno za svoje uzdržavanje nego u "do-
datnom vremenu" stvara neplaćeni višak
vrijednosti.
Ovaj sklop je najvažniji izvor otuđenja.
U procesu podijeljenoga rada radnik gu-
bi svaki kontakt s produktom svojega ra-
da.
On vidi da ga izrabljuje kapitalist i konku-
rencija sa njemu jednakima. Anonimna
moć novca otuđuje ga od njegove biti. Ovi
odnosi nisu
"ostavili nikakvu drugu svezu između
čovjeka i čovjeka nego goli interes, kao
bezosjećajno 'golo plaćanje"' .
Za ovo otuđenje značajna je i religija. Sli-
jedeći FEUERBACHOVE (str. 167) teze o
projiciranju, MARX je tumači kao zrcalo
nedostojnih stanja. Ona je "duh bezdušno-
ga stanja, ... opijum naroda".
MARX priznaje utopiste ili rane socijaliste
kao C. H. D. SAINT-SIMONA (1769.- 1825.)
i C. FOURIERA (1772.- 1837.). Poput njih i
on traži dokidanje privatnoga vlasništva.
Protiv ranih socijalista MARX u skladu s his-
torijskim materijalizmom tvrdi da je nužan
razvoj komunizma.
To se može znanstveno izvesti iz nutarnje
mehanike kapitalizma, zbog čega MARX
govori o "znanstvenom socijalizmu".
Sve veća koncentracija kapitalizma
dovest će do nagomilavanja kod sve
manjega broja kapitalista, proletarijat će
postajati sve više siromašan ("teorija
osiromašenja'').
Ciklički krugovi pokazuju proturječnost
sistema, što će se konačno proleterskom
revolucijom sasvim uništiti. Kao što je jed-
nom buržoazija, građanstvo, skinula s
vrata vladavinu feudalaca ,
tako će u ovoj posljednjoj borbi klasa,
to uspjeti klasi proletera.
Ovom će revolucijom sredstva proizvod-
nje postati društvena, a rad kolektivan.
Konačno, nakon nje će se dokinuti klase,
a time i država.
172 19. stoljeće
K.-0. APEL u pragmatizmu, uz marksi-
DEDUKCIJA zam i filozofiju egzistencije, vidi treći fi-
lozofski p ravac, u kojemu se faktički tre-
sva su zrna graška baju izmiriti teorija i praksa. Pragmati-
iz ove vreće bijela zam želi na temelju znanstveno p rotu-
slučaj: ova zrna su iz mačenoga i na eksperimentalnom iskus-
ove vreće tvu uteme ljenoga mišljenja i govorenja
ova su zrna bijela dati odgovore za konkretnu životnu
praksu.
INDUKCIJA Njegov utemeljitelj Charles Sanders Pei-
ova su zrna iz rce (1839.- 1914.) ovako formulira prag-
ove vreće matičko načelo:
"Razmisli, koje učinke, koji bi na lako
ova su zrna bijela
predočiv način mogli imati praktičnu
sva su zrna iz važnost, u našoj predodžbi pripisuje-
ove vreće bijela
mo predmetu našega pojma. Onda je
naš pojam tih učinaka cjelina našega
ABDUKCIJA pojma predmeta."
Ova maksima služi kao metoda tumače­
ova su zrna bijela nja pojma, prema kojoj se značenje jed-
sva su zrna iz nog pojma sastoji u posljedicama radnje
ove vreće bijela koje je moguće zamisliti.
ova su zrna iz Tumačenje i eventualni ispravak poj-
slučaj:
ove vreće mova nastaje po eksperimentalnom
tumačenje pojmova pomoću predodžbi suočenju sa stvarnošću.
njihova mogućeg djelovanja Jednako se tako smisao uvjerenja treba
A Peirce: pragmatička maksima B Peirce: abdukcija (hipoteza) tumačiti iz navika ponašanja, koje one
utvrde. No, pragmatička se maksima ne
smije razumjeti kao učinak tumačenja
smisla opisivanjem posljedica koje su
stvarno nastupile. To više slijedi iz pre-
dodžbe praktičnih posljedica, pojmovno
uključenih u misleni eksperiment.
Tako postignuti rezultati moraju se obis-
tiniti u komunikativnom procesu između
djelatnika i istraživača. Na taj se način is-
tina izgradila kao slaganje svih članova
"beskonačnoga društva istraživača".
radna grupa
"Ono uvjerenje, koje je određeno da
ručna prerada nađe odobravanje svih istraživača, oz-
načuje ono što razumijemo pod isti-
nom, a predmet, koji bi se reprezenti-
rao u ovomu uvjerenju, jest realan."'
Za logiku znanosti značajno je PIERCEO-
. VO otkriće abdukcije (objašnjavajuća
hipoteza) kao trećeg načina zaključiva­
nja, osim dedukcije i indukcije .
Abdukcija od rezultata i pravila zaklju-
rješenje čuje na ono što slučaj.
Ovaj se postupak stvarno primjenjuje kod
svake znanstvene izrade hipoteza. Za
razliku od dedukcije, zaključak je samo
vjerojatan (kao kod indukcije), ali proši-
ruje spoznaju, jer u mišljenju stvara novu
ideju i stoga omogućuje nove znanstvene
koncepcije.
Za razvoj semiotike presudno je PIERCE-
C Dewey: problemski i projekcijski usmjereno učenje
OVO shvaćanje triadičkoga (tromjesnog)
odnosa znaka.
Pragmatizam 173
Znak (reprezentant) stoji u odnosu
prema zamisli koja ga interpretira (in-
terpre tant), a to je znak za objekt po
kvaliteti koja ga povezuje s njegovim
objektom.
Ovaj se trosmjerni odnos ne može svesti
na dvosmje rni. Znak je interpretacijom
suodređen te je stoga svaka spoznaja bi-
ća su-igra onoga što je dano (objekt) i iz-
laganja po svijesti koja interpretira.
Kod Williama Jamesa (1842.- 1910.) pra-
gmatizam, za razliku od PIERCEA, sadrži
subjektivističko obilježje.
Uvjerenja, koja su u temelju svakom
spoznavanju i djelovanju, ne podliježu
nikakvom općevaljanom kriteriju istine,
nego su izraz praktičnoga interesa sub-
jekta.
Njihova se istinitost mjeri po tome jesu
li ona za pojedinca životna, tj. stvarno
određuju njegov život, znakovita i
nužna.
Kriterij istine jest dokazivanje u praksi
po usmjerenoj koristi, tj. ako se za poje-
dinca ostvaruje zadovoljavajući odnos sa
zbiljom.
Tako je npr. i "hipoteza o Bogu" istini-
ta ako zadovoljava individualno život-
no ispunjenje.
Ako su interesi i životne okolnosti ljudi
različiti, postoji i više "istina" jednih uz
druge. Budući ela se mijenjaju životne
prilike, i istina se mora promatrati dina-
mički.
John Dewey (1859.-1952.) poduzima
najodlučniji pokušaj da pragmatizam
postane djelotvoran u pedagogiji i politi-
ci.
Spoznajno-teorijski instrumentalizam,
što ga on zastupa, naglašava ela spozna-
ja nije čisto pasivna, nego ela i sama već
označuje neko djelovanje.
Spoznaja je instrument uspješnoga dje-
lovanja. Ona služi za ovladavanje sil\.ta-
cijama i rješavanje praktičnih problema.
Mišljenje i spoznavanje dade se objasniti
time kako ono funkcionira u određenim
sklopovima djelovanja.
DEWEY za reformu pedagogije razvija
dalekosežne prijedloge, koje je sam is-
probao na svojoj "laboratorijskoj školi".
Učenik od objekta poučavanja mora
postati subjekt učenja. Nastavni mate-
rijal nije unaprijed clan, nego proble-
me treba iskusiti kao takve te ih kao
projekte rješavati u grupi.
dgoj, isto kao i demokratski državni
oblik, treba biti proces samoostvarenja.
174 19. stoljeće
Od sredine je 19. st. KANTOVA t11ozotlja
(str. 136-43) ponovno oživjela i dalje se raz-
vijala. Različite struje koje se pozivaju na
njega, sažete su pod oznaku novokanti-
zam; oko 1880.- 1930. to je vodeća njemač­
ka tllozotlja. Rani predstavnici su F. A. LAN-
GE, čija 'Povijest materijalizma' povezuje
KANTA s prirodnim znanostima, i O. UEB-
MANN u čijoj knjizi 'Kant i epigoni' svako
poglavlje završava rečenicom: "Dakle, treba
se vratiti Kantu."
zajednica Logicistička marburška škola s osnivačim
slobodnih COHENOM i NATORPOM te CASSIREROM
osoba radi prije svega na teorijskom području.
HERMANN COHEN (1842.-1918.) u 'Logici
čiste spoznaje' dokida KANTOVU podjelu
na razum i osjetilnost u korist prvoga:
subjektivno obogov· autonomno Spoznaja je uopće moguća samo po čis­
posveta pobožnost tom mišljenju.
ponašanje ljenje djelovanje
KANTA interpretira polazeći od njegove tvr-
dnje
područje "da o stvarima spoznajemo a priori samo
filozofija ono što sami u njih polažemo."
logika mistika etika religije Spoznaja je iz "izvora" moguća jedino ako
samo mišljenje proizvodi predmet spoznaje.
To se događa u beskonačno mnogo kor<1ka.
Za to su konstitutivni sudovi koje COHEN
A Rickert: vrijednosni sustav dijeli u 4 klase:
Klasa zakona mišljenja (npr. proturječje),
matematike (npr. mnoštvo), matematičke
prirodne znanosti (npr. zakon) i metodi-
ke (npr. mogućnost i nužnost).
Ernst cassirer (1874.- 1945.) u simbolu vidi
univerzalni izraz kulturne, duhovno stvara-
lačke djelatnosti čovjeka, i u svojoj 'Filozofi-
ji simboličkih oblika' traži
"vrstu gramatike simboličke funkcije kao
takve, po kojoj bi njezini posebni izra-
zi ... , kako ih pred sobom vidimo u jezi-
ku i u umjetnosti, u mitu i religiji, bili
funkcija značenja
obuhvaćeni i općenito suodređeni".
Simbol označuje nešto osjetilno koje je nači­
nom svoje danosti utjelovljenje jednog osje-
tila. Tri temeljne funkcije simboličkoga
predstavljanja jesu funkcija izraza, u kojoj
se znak neposredno identitlcira s označenim
(svijet mitskog mišljenja); funkcija predstav-
ljanja, kod koje je svjestan simbolički karak-
ter, ali koja se još uvijek odnosi na ono
predmetno (svakodnevni jezik); funkcija
značenja u kojoj se matematički ili logički
znakovi još samo odnose na apstraktne re-
lacije (znanost).
funkcija prikazivanja funkcija izraza
Badenska ili jugozapadna njemačka ško-
la (WINDELBAND, RICKERT, LASK) jako; ·e
B Cassirer: simbolički oblici orijentirana vrijednosno-teorijski:
WILHELM WINDELBAND (1848.-1915.) fi-
lozotlju vidi kao
l
~ /
Novokantizam; induktivna metafizika 175
"kritičku znanost o općevažećim vredno-
tama".
HEINRICH RICKERT (1863.-1936.) zacrtava
vrijednosni sustav (sl. A) koji se temelji na
njegovoj podjeli na svijet objekata i svijet
vrednota. Oba su ujedinjena u svijetu ostva-
renja smisla, koji nastaje
"ako smo subjekti koji vrednuju, tj. slo-
bodni subjekti koji imaju svoj stav o vri-
jednostima".
Značajno ostvarenje jest, nadalje, u razliko-
vanju prirodne i duhovne znanosti, što slije-
di iz ove metode:
Prirodna znanost je prema WINDELBAN-
DU nomotetska i traži opće zakone, du-
hovna je znanost idiografska i traži odre-
đene posebne činjenice, prije svega povi-
jesne.
Kod RICKERTA to znači generalizirajuće,
odnosno individualizirajuće znanosti. I vri-
jednost pri tome igra veliku ulogu:
"Prema RICKERTU, pojam povijesno-uni-
verzalnoga .. . dade se tvoriti samo tako
da čovjek pođe od jednoga vrijednosno-
ga gledišta, u čijem svjetlu ono indivi-
dualno tek dolazi do izražaja u svojemu
jedinstvenom značenju . " (H.-L. OLUG)
U 19. st. uspon prirodnih znanosti dovodi
do pokušaja da se metatlzika izgradi induk-
livno na empirijskoj bazi.
Dva su važna autora:
• Gustav Theodor Fechner (1801.--87.):
njegova psibofizika, koja predstavlja
predstupanj eksperimentalne psihologije,
istražuje uzajamno djelovanje između psi-
hičkoga i fizičkog. U temelju toga stoji
pretpostavka paralelizma. FECHNER pos-
tulira oduhovljenost fizičkih događaja, ali
ne samo kod čovjeka, nego kod svega
tjelesnog bitka. U tome smislu metafiziku
shvaću komplementarnom pojedinačnim
znanosrirna. Kao znanost o cjelini ona tre-
ba poopćiti pojedinačne rezultate. Njezin
je cilj cjelovito tumačenje zbilje.
• Rudolf Hermann Lotze (1817.--81.) jed-
nako tako u tllozotlji traži sintezu moder-
nih znanosti i idealnih ili religioznih izri-
čaja. U 'Mikrokozmosu' LOTZE istražuje
položaj čovjeka u svijetu koji on želi tu-
mačiti u analogiji prema čovjeku. Pri
tome se služi razlikovanjem uzročnosti,
smisla i svrhe te time dobiva "svijet me-
hanizma" (zbilja), svijet istine i svijet vri-
jednosti.
U zakonima mehanizma on pri tome vidi
samo uvjete za ostvarenje dobra.
Metodički pak svoje metatlzičke rezultate
povezuje u analitičko-deskriptivna istra-
živanja.
176 19. stoljeće
Friedrich Nietzsche (1844.- 1900.) u du-
slom
1889 hovnu je povijest ušao kao svojevoljni ge-
(1888) nij: strastveni angažman, radikalna volja za
posljednji obračun s kulturom
i religijom; samoveličanje (1888) obnovom, prodoma oštrovidnost i jezična
(1887) magija obilježavaju nje govo djelo, koje se
nadčovjek; volja za moći ; (1886 izd. 1906) da podijeliti u tri (usko povezana) stvara-
prevrednovanje vrednota; (1886) lačka razdoblja.
nihilizam porast
1884
bolesti Prvo razdoblje (1869.-76.)
(1883-85) NIETZSCHE, sin saskoga pastora, klasično­
nestalan filološki obrazovan, postaje profesorom
Vesela znanost (1882) lutalački
klasične filologije u Baselu.
"filozofija Osvit (1881) život
prijepodneva" Godine 1871. napisao je 'Rođenje tragedije
napuštanje 1879 iz duha glazbe' Izvorne snage grčkoga svi-
profesure jeta, ono apolonska i dionizijsko , stopljeni
radikalna kritika
~eokr~?~n~~j~tno- ~~~?;;J'%),kt~=đQ:~ }
(1878) su u antičkoj tragediji te su došli do harmo-
nične sinteze:
sti, religiji, filozofiji apolonska stoji za ono umjereno-razum-
Schopenhauer, sko, dionizijsko za opijeno-silno.
prekid s 1874 Zalaz tragedije jest nastajanje grčke , racio-
Wagner Wagnerom
(1873- 76)
nalne filozofije , koja je utjelovljena prije
Sokrat, svega u SOKRATU. Taj se prijelaz dogodio
apolonsko- već kod EURIPIDA:
dionizijska "Božanstvo, koje je iz njega govorilo, ne
suprotnost
profesor bijaše Dioniz niti Apolon, nego jedan
u Baselu 1869 sasvim novorođeni demon, nazvan Sok-
rat."
Obnovi tragičke kulture NIETZSCHE se
A Nietzsche ov život i djelo nadao od RICHARDA WAGNERA (1813.-
-83.) čijom je glazbom i osobnošću NIET-
ZSCHE u tom vremenu bio potpuno oča­
ran.
Godine 1871.- 76. NIETZSCHE raspravlja s
kulturom svojega vremena u 4 'Nesuvre-
mena razmatranja':
o D. F. STRAUSSU (str. 167) kao primje-
ru obrazovanoga malograđanstva; o
"povijesnoj bolesti" prethodnika povijes-
nog mišljenja (HEGEL, E. v. HARTMA-
NN); o SCHOPENHAUERU kao uzoru
ravnodušnog filozofa; o WAGNERU.
Dru.go razdoblje (1876.-82.)
Ovaj dio svojega filozofskog razvoja sam
NIETZSCHE karakterizira kao "filozofiju
prijepodneva". Nastaju četiri djela: 'Ljud-
sko i previše ljudsko' (dio I. i IL), 'Osvit' i
'Vesela znanost'.
Stilistički je NIETZSCHE u aforizmu prona-
šao svoju najbolju jezičnu formu. Sadržaj-
no četiri djela povezuje prije svega borba
protiv "decadence", njezina morala i nje-
zine religij~ kršćanstva.
.
4
NIETZSCHE preuzima poziciju skeptič­
ke racionalnosti te je pokrenut strastve-
nom voljom za istinitošću.
Protiv morala i tradicionalnoga filozofskog
B Nie tzscheova kritika kulture decadence postavljanja problema NIETZSCHE pomo-
ću novih pojedinačnih promatranja u igru
prije svega uvodi:
Nietzsche I 177
• značenje jezika:
Jezik skriva to da čovjek svojim govorom
samo prividno zahvaća bit stvari, dok u
stvarnosti samo uz taj prvi otkriva jedan
drugi svijet.
Tako NIETZSCHE piše:
"Što je dakle istina? Pokretno mnoštvo
metafora . .. koje se nakon duge upotre-
be jednom narodu čine čvrstima, kanon-
skim i obvezujućima: istine su iluzije o
kojima smo zaboravili što su."
• nedopustiva sveza bitka i vrijednosti:
Samo povjerenje u valjanost razumskih su-
dova opet je moralni fenomen.
• relatiVnost morala:
Moralni sudovi nisu bezvremenski apsolut-
ni, nego se može dokazati da su povijesno
i društveno relativni.
NIETZSCHE moralnoj filozofiji predbacuje
da ne prima na znanje stvarnu različitost.
• praktična proturječja morala.
• povijesnost morala:
NIETZSCHE smatra da se može otkriti kako
su kreposti nastale iz dugog prakticiranja
konvencionalnih predrasuda.
• genealoška argumentacija:
Povijesno i psihološko otkrivanje motiva
vodi do odbacivanja tradicionalnih vrijed-
nosnih mjerila. NIETZSCHE bezobzirno
prozire maske kreposnih i/ili religioznih
ljudi te tako pobija zahtjev za njihovim ob-
jektivnim utemeljenjem. Tako "kriva psiho-
logija u tumačenju motiva i doživljaja" vodi
do kršćanstva, jednako kao što se, kod to-
bože etički utemeljenih čina, dadu dokaza-
ti - većinom nečisti - motivi.
"I moral je samo simbolički govor afe ka-
ta."
NIETZSCHE u moralu zbilja vidi samo
pragmatičko razmišljanje s ciljem postizanja
ugode, premda i na stranputicama. Sami-
lost raskrinkava kao samozaštitu, ljubav
prema bližnjemu kao samoljublje itd.
Kršćanstvu NIETZSCHE predbacuje,
• da je bitno krivo za razmaženost čovjeka;
• ela dogmatično ustrajava u nevjerojatnim
ostatcima paracloksnoga antičkog svijeta
predodžbi;
• ela ulijeva lažnu nadu u onostranost koje
nema, a u što već ni njegovi suvremeni-
ci više ne vjeruju;
• licemjerstvo, u kojemu kršćani ne žive
prema onome što su izjavili da vjeruju.
To doseže vrhunac u 'Veseloj znanosti', u
prikazu luđaka koji traži Boga. NIETZSCHE
tu ocrtava viziju svijeta koji se bez horizon-
ta, bez gore i dolje, počinje ljuljati jer
"Bog je mrtav! Bog ostaje mrtvim! A mi
smo ga ubili!"
178 19. stoljeće
Treće razdoblje (1883.-88.)
NADČOVJEK S djelima 'Tako je govorio Zaratustra'
(1883./85.), 'S onu stranu dobra i zla' i
vitalan 'Volja za moć' (prvi put izdano 1901. iz
dijete = postavlja hrabar studija 80-ih godina), NIETZSCHEOVA fi-
vrijednosti duh pametan lozofija dolazi do svojega vrhunca u na-
nadčovjeka moćan
slobodan vještaju novoga doba:
bezobziran Zadržan je kritički moment, ali dijag-
nekolicina nozi slijedi terapija pomoću NIETZS-
CHEOVA novonastalog svijeta ideja.
LJUDI STAo!\ Sam NIETZSCHE to izražava u slici triju
promjena duha:
lav= slabi Duh je najprije postao deva koja str-
slobodni bojažljivi pljivo nosi breme staroga morala, za-
duh kreposni
robovski tim lav ("ja želim"), koji se borio pro-
pokorni tiv zmaja vrijednosti ("ti trebaš").
samilosni "Stvoriti sebi slobodu i jedno sveto NE
mnogo više pred dužnosti. .. za to je potreban lav."
Konačno on postaje dijete koje se igra
stvaranja. (sl. A)
deva= Dijagnozu zapadne kulture NIETZSCHE
decadence postavlja s riječju nihilizam:
"Radikalno odbijanje vrijednosti, smis-
la i želje. "
Najviše su vrijednosti obezvrijeđe ne , po-
dudaraju se građevina laži slaboga kr-
šćanskog mišljenja i filozofije nakon SO-
B Volja za moći i nadčovjek
KRATA. Grčko-kršćanska tradicija oduvi-
A Tri promjene duha
jek nosi u sebi ovu klicu ničega, čije plo-
dove NIETZSCHE samo ustanovljuje. Vje-
rovao je da u toj viziji prednjači svojim
suvremenicima:
prevrednovanje svih vrijednosti Slabi će očajavati zbog ove činjenice ,
jaki (nadljudi) u tome će vidjeti znak
novoga poretka, prevrednovanja vred-
nota.
NIETZSCHEOVA terapija leži u navješta-
ju, koji se grupira oko volje za moći:
vječni povratak "NIETZSCHEOVA filozofija svoj vrhu-
nihilizam nac doseže u dvostrukoj viziji nadčov­
jeka i vječnoga vraćanja; njezin ključni
pojam jest volja za moć." (W. KAUF-
MANN)
Prije svega u Zaratustri, NIETZSCHE veli-
smrt Boga ča nadčovjeka (sl. B):
On se ističe potpunom slobodom pre-
ma tradicionalnim vrijednostima. Nje-
govo se djelovanje ravna prema ze-
maljskom mjerilu.
On teži snazi, vitalnosti i moći. Nasup-
tradicija rot njemu stoje ljudi stada, koji se još
decadence,
kršćanstvo
uvijek priginju diktatu jednoga (izmiš-
ljenog) Boga te su odani moralu slabih
i samilosti.
Nekoliko nadljudi dovoljno su jaki da
nose gorke posljedice svoje slobode i us-
mjerenja prema surovu životu. Njihova
C Vječni povratak istoga posljednja kušnja jest sposobnost da iz-
drže misao vječnoga ponavljanja.
Vječni povratak istoga NIETZSCHE u
Nietzsche ll. 179
'Veseloj znanosti ' kao "najveće optereće­
nje" prikazuje ovako:
"Taj život... morat ćeš još jedanput i
nebrojeno puta živjeti. .. Vječni pješča­
ni sat postojanja neprestano će se izno-
va okretati - i ti s njim, prašnjavo zrnce
prašine. "
Vječni povratak, intuitivnu sigurnost NIE-
TZSCHEA, koja ga je zadesila kao neka-
kav "demon", NIETZSCHE poslije pokuša-
va logičkim i prirodoznanstvenim argu-
mentima postaviti na razumski temelj. Nji-
hov se smisao sastoji u posljednjem op-
ravdanju nadčovjeka.
Najprihvatljiviji oblik svoje filozofije NIET-
ZSCHE je pronašao u 'Volji za moć'. Po-
taknut filozofijom SCHOPENHAUERA i
SPINOZE te suvremenom biologijom,
NIETZSCHE je u ponašanju čovjeka i u
mjerilu svega živoga spoznao volju za sa-
moodržanjem.
Motiv svih misli i čina jest volja koja , na-
suprot SCHOPENHAUERU, nije slijepa,
nego ima ciljeve:
Samoodržanje, porast životnog osjeća­
ja i sposobnosti, pribavljanje snage i
moći.
I budući da taj princip vrijedi posvuda,
NIETZSCHE sažima:
"Ovaj svijet, grdosija snage, bez počet­
ka, bez kraja , čvrsta mjedena veličina
sile... Ovaj je svijet volja za moći - i
ništa drugo! A i vi ste sami ta volja za
moći - i ništa drugo!"
Na toj pozadini NIETZSCHE ide na prev-
rednovanje svih vrednota:
Stare su vrednote izblijedjele, a nove se
ravnaju prema načelu volje za moći.
Dobro i zlo ubuduće će se dati odrediti
prema koristi nekoga čina za vitalnost i
dobitak moći koji se iz njega mogu izvu-
ći:
"Što je dobro? - Sve što u čovjeku uz-
diže osjećaj moći, volje za moći, samu
moć.
Što je zlo> Sve što potječe iz slabosti.
Što je sreća? - Osjećaj da raste moć ..
Ne zadovoljstvo, nego više moći; ne
mir uopće, nego rat; ne krepost, nego
sposobnost. "
Godine 1888. NIETZSCHE je napisao još
niz patetičkih spisa, među ostalima 'Antik-
rist' i 'Ecce homo'. U prvome još jednom
bjesni protiv kršćanstva. U drugome se ot-
voreno pokazuje njegovo samoprecje-
njivanje. U osvrtu unatrag izlaže 'Zašto
sam tako pametan', 'Zašto pišem tako do-
bre knjige' i sl. To raste do umišljenosti,
sve dok mu se, nakon jednog sloma 1889.,
nije pomračio um.
180 19. stoljeće
Wilhebn Dilthey (1883.-1911.) nastojao
je oko samostalnoga sustavnog i metodič­
kog utemeljenja duhovnih znanosti nasup-
doživljavanje razumijevanje rot prirodnim znanostima. Po naglašavanju
povijesnosti svih duhovnih pojavnih oblika
izraz stoji blizu suvremenom historizmu.
Tijekom njegova mišljenja pojam života
sve više zauzima središnju ulogu, čime
DILTHEY daje odlučne pobude filozqfi-
ji života.
Svoj projekt utemeljenja duhovnih zna-
nosti, nazvan i "Kritika povijesnog uma",
DILTHEY povezuje s
kritikom metafizike, ako ona tvrdi da
pruža znanstveno konačne rezultate.
duševni život Temelj duhovno-znanstvenog istraživanja
naknadno doživljavanje treba biti uvid u povijesnost čovjeka i nje-
opredmećenja
duševnog života govih tvorevina.
što je čovjek, on saznaje iz svoje povi-
jesti.
Historijska svijest o čovjekovoj povijesnoj
izgrađenosti otvorila je pristup k duhovnim
tvorevinama u njihovoj osobitosti, što je
A Doživljavanje-izraz- razumijevanje oslobođeno od "paučine dogmatskog miš-
ljenja".
Duhovne se znanosti razlikuju od prirod-
nih znanosti tako što se one odnose na
zbilju koju je stvorio sam čovjek, tj.
čovjek
ovdje se duh bavi tvorevinama samog
duha.
Stoga je različit postupak spoznaje:
Prirodu tumačimo, duh razumijevamo.
Društvena i stvaralačka čovjekova ostvare-
nja izraz su unutarnjih zbivanja, duhovno-
ga života.
naturalizam Ona se dadu razumjeti tek uživljavanjem
u cjelinu duhovnoga života.
Temelj duhovno-znanstvene teorije spoz-
naje stoga nije neki apstraktan subjekt,
nego čitav čovjek, tj . "biće koje želi, osjeća
i mašta".
Presudno je
iskustvo činjenica svijesti danih u nutar-
njem i izvanjskom opažanju.
Stoga važnu ulogu zauzima psihologija. Na
idealizam slobode osnovi iskustva najprije se mogu izraditi
pravilnosti, strukture, tipovi itd.
univerzalna Postupak, kojim čovjek postaje objektom
harmonija duhovnih znanosti, utemeljen je u poveza-
nosti doživljavanja, izraza i razumijeva-
nja. Nisu tako shvaćena samo individualna
životna očitovanja, nego i nadindividualni
kulturni sustavi (umjetnost, znanost, religi-
ja itd.) te organizacijski oblici (država, Cr-
kva itd.).
"Svjetlo istine možemo ugledati samo
objektivni idealizam u različito prelomljenoj zraci" "Proces razumijevanja jest ono po čemu
je život u svojoj dubini prosvijećen o
sebi samome, a s druge strane, same se-
B Tipovi svjetonazora C Istina u svjetonazorima he i druge razumijemo samo ako naš
doživljeni život unosimo u svaki način
Dilthey 181
izraza vlastitoga i tuđeg života. Du-
hovne su znanosti tako utemeljene u toj
povezanosti doživljavanja, izričaja i ra-
zumijevanja."
Doživljaji su strukturalna jedinstva od ko-
jih je izgrađen duhovni život. U njima je
prisutna nutarnja povezanost svijesti s nje-
zinim sadržajima.
Izraz je vidljivi oblik doživljavanja u iz-
vanjskim formama (npr. geste, jezik, umjet-
nost itd.). Svi ovi oblici očitovanja time su
opredmećenja duhovnoga života.
Razumijevanje je shvaćanje nečega unu-
tarnjeg na temelju njegove izvanjske poja-
ve. Razumijevanje opredmećenja tuđega
duhovnog života jest naknadno doživljava-
nje na temelju iskustva vlastita duhovnog
života.
Stoga presudna funkcija pripada sa-
moosvještenju.
U kasnijim spisima pojam života za DIL-
THEYA dobiva još veće značenje .
"Život je, dakle, temeljna činj enica koja
mora činiti polaznu točku filozofij e. On
je ono iznutra poznato; ono iza čega se
ne može ići."
Duhovno-povijesni svijet jest opredmeće­
nje života. Da bi se on razumio, objektiv-
ne se tvorevine moraju prevesti natrag u
duhovnu živost, iz koje su proizišle.
Tumačenje smisla života potpuno se ostva-
ruje u sustavima nazora na svijet:
filozofije , religije i umjetnosti.
Pri tome DILTHEY razlikuje 3 osnovna ti-
pa:
U naturalizmu se čovjek shvaća kao
biološko biće , izloženo ispunjenju nago-
na, koje je podložno materijalnim uvje-
tima svoje egzistencije.
Idealizam slobode naglašuje slobodni
stvaralački samorazvoj čovjeka, koji vu-
če korijene iz neovisnosti duha od iz-
vanjskih uvjeta.
U objektivnom idealizmu teži se izjed-
načenju individuuma i sveukupnoga svi-
jeta. Rješenje životnih proturječja traži se
u općoj harmoniji svekolikoga bitka.
Nijedan od nazora na svijet ne posjeduje
jedinu istinu, nego pokazuje samo jedan
njezin vidik.
"Nazori na svijet utemeljeni su u prirodi
univerzuma i odnosu konačno shvaćaju­
ćega duha prema sebi samome . Tako
svaki od njih u našim granicama mišlje-
nja izriče jednu stranu univerzuma. U
tom je pogledu svaki istinit. Ali svaki je
jednostran. Uskraćen nam je pregled
ovih strana. Čisto svjetlo istine možemo
ugledati samo u različito prelornljenoj
zraci."
182 20. stoljeće
Jedno od obilježja 20. stoljeća jest ek-
splozivno umnažanje znanja u tehnici i
prirodnoj znanosti Moderna fizika je
sadašnju sliku svijeta proširila znatno iz-
nad klasične fizike: teorija relativnosti i
kvantna fizika pokazuju novo viđenje svi-
jeta u području iznimno velikoga i jako
malenoga. Biologija u teoriji evolucije oc-
rtava nove slike čovjeka, kao što i psiho-
logija, prije svega FREUDOVA psihoanali-
za, unosi nove dimenzije u pitanje o čov­
jeku.
Filozofija je time dotaknuta u različitim
oblicima:
S jedne strane, metode i spoznaje mo-
derne logike tvore temelj napretka u
znanosti i tehnici (npr. kompjutor).
Filozofi, kao FREGE i RUSSELL, u jedna-
koj su mjeri mjerodavno sudjelovali u raz-
voju matematike, logike i filozofije u 20.
st.
Prirodna je znanost, s druge strane,
postala mjerilom i objektom filozofije.
Ideal novoga pozitivizma jest egzaktnost i
provjerljivost tvrdnji prirodnih znanosti.
Tako je za sadašnjost karakteristična teori-
ja znanosti, dakle ftlozofska obrada meto-
de, struktura i rezultata pojedinačnih zna-
nosti. Logistika kao metoda i egzaktnost
kao cilj nadomještaju tradicionalna filozof-
ska pitanja. Stari metafizički problemi vri-
jede za nedokučivu pojmovnu zbrku:
"Ljudi su se naviknuH na 'raščaranost
svijeta', ... ostvarena je prilagodba osje-
ćajnoga života spoznaji. Na taj se način
svjetonazorski problemi rješavaju sami
po sebi, ne time što su pronašli odgo-
vor nego tako što su postali bespred-
metni." (E. TOPITSCH)
S tim je u filozofiji 20. st. usko povezan
"linguistic tum": obrat prema jeziku kao
predmetu filozofije.
Ovaj se zaokret ponajprije ostvario uvo-
đenjem analize, kako su je razvili MOO-
RE i RUSSEL. Problemima se prišlo tako
da se provjeravaju u korektnim i smisle-
nim jezičnim formama. Time je pronađe­
no ono nesporazumno u našim iskazima i
ostavljeno po strani.
Iz toga razvijen cilj, stvoriti idealne, tj.
potpuno jasne jezike, glavna je tema fi-
"'
·u
(l)
lozofije, osobito Bečkoga krnga.
~ Poslije se razvila filozofija normalnog jezi-
ka ("ordinary language philosophy"):
oN Njezin je objekt jezik u svojemu stvar-
-o(l) no upotrebljavanu obliku.
"@J Jedan od najvažnijih predstavnika obaju
~ pravaca jest WITTGENSTEIN.
L---------------------------------------------------------~~
Pregled 183
Oko čovjeka i njegova životnog prostora
trude se drugi pravci:
Konkretno ostvarenje života u središtu je
filozofije egzistencije. Polazeći od KIER-
KEGAARDA, u 20. st. zastupaju je prije
svega JASPERS, SARTRE i CAMUS.
Fenomenološka metoda, koju je osno-
vao HUSSERL, osvrtom na unutarnja zbi-
vanja svijesti treba donijeti novu sigurnost
o biti stvari i čovjeka.
Ta je metoda utjecala na različita pod-
ručja:
MERLEAU-PONTY pomoću nje želi ob-
jasniti kako čovjekova svijest i ponaša-
nje -strukturiraju svijet i čine ga pristu-
pačnim.
SCHELER je čini plodonosnom za etiku
i antropologiju.
Kod N. HARTMANNA ona je pridonije-
la utemeljenju nove ontologije.
I SARTREOV egzistencijalizam, PLES-
SNEROVA antropologija ili RICOEURO-
VA hermeneutika stoje pod utjecajem
fenomenologije.
Ona je pripravila i oruđe kojim je HEI-
DEGGER mogao poduzeti svoj veliki po-
kušaj novoga mišljenja bitka. Njegova fun-
damentalna ontologija želi prikazati
novi početak koji neće zapasti u tradicio-
nalni zaborav bitka.
Društvo i kultura često su u filozofskoj
refleksiji podvrgnuti oštroj kritici:
Kao prvo, od strane filozofije života u
prvoj polovini ovog stoljeća BERGSON,
SIMMEL i KLAGES pkušavaju čovjeka
uputiti na njegove elementarne životne
aktivnosti, a u današnjoj kulturi vide
opasnost koja ono čovječje prije zapos-
tavlja negoli pomaže.
Kao drugo, marksizam je postao nositelj
društvene kritike i promjene. LENJIN i
MAO su na njegovoj osnovi utemeljili
nove sustave vlasti i ekonomije koji su
promijenili zemljopisnu kartu svijeta.
''Kritička teorija" se za svoje analize
društva služi Marxovim mišljenjem.
Uvjetima razumijevanja bavi se herme-
neutika (GADAMER, RICOEUR). U svojoj
modernoj inačici, ona se okreće ne samo
pisanim svjedočanstvima i umjetničkim dje-
lima nego i svim oblicima izražavanja oso-
bnoga i društvenog djelovanja.
Polazeći od SAUSSUREOVE znanosti o je-
ziku , strukturalizam (LEVI-STRAUSS;
FOUCAULD želi odčitati nesvjesne struk-
ture koje su u temelju čovjekova mišljenja,
djelovanja i njegova društvenog poretka.
184 20. stoljeće
Albert Einstein (1879.- 1955.) u prvoj četvrti­
ni ovoga stoljeća u fizikalnu sliku svijeta uvo-
di temeljnu promjenu.
Godine 1905. f01mulirana specijalna teorija
relativnosti počiva na dvama postulatima:
načelu relativnosti:
"Nemoguće je na temelju bilo kojih fizičkih
pojava odrediti neki apsolutni sustav odno-
sa."
U svakom sustavu, koji se nalazi u jednoličnu
kretanju (inercijski sustav), jednako vrijede
prirodni zakoni te time sve sustave treba gle-
dati jednako vrijednima.
• konstanti brzine st.jetlosti:
Brzina svjetlosti ne ovisi o izvoru svjetla, pa
vrijeme je time jednaka u svim inercijskim sustavi-
dolazak ma.
svjetlosnog Odatle nastaje relativnost istovremenosti što se
signala
da pokazati na primjeru:
od A u vlaku
Na jednoj pruzi udaraju dvije munje A i B.
od A i B U sredini, između njih, neki promatrač na
na nasipu
željezničkom nasipu svjetlosne signale re-
od B u vlaku
gistrira istovremeno. Promatraču u jurećem
željeznićki vlaku signali dolaze istom brzinom svjetlos·
nasip ti, no on se vozi prema jednome ususret te
tako njega prije registrira. (sl. A)
Unutar jednoga inercijskog sustava istovreme-
nost se još može lako utvrditi. Kod dviju pros-
A Relativnost istovremenosti B Prostorno-vreme nski kontinuum tornih točaka, koje se nalaze u različitim iner-
cijskim sustavima koji se relativno gibaju je·
dan prema drugom, mord se proračunati nji-
hovo dotično vlastito vrijeme. Odnos prostor-
~
dvodimenzionalna zakrivljenost prostora: vremena dvaju sustava uspostavlja se prema
tzv. Lorentzovoj transformaciji.
Pri tome se pokazuje da se gledano iz jed-
noga danog inercijskog sustava, mjere u
l
drugom prema njemu relativno gihajućem
konaćni ogra- otvoreni prostor
ll~i lll
interferentna figura
l ~ l~ l
l
kod otvorenog
sustavu pojavljuju skraćene u smjeru kreta-
nja (duiinska kontrakcija). a satovi idu
sporije (vremenska di/atacija).
Vremenska se otegnutost dade pokazati uspo-
kod otvorenog procjepa B redbom dvaju jednakih satova. Pokreće li čov­
nićeni prostor
procjepa A jek jedan od njih velikom brzinom, odmah će
pokazati vremenski pomak u usporedbi s
Uli~ u
onim satom što je ostao mirovati.
Prostor i vrijeme nisu dakle neovisni jedno
o drugomu; oni čine prostorno-vremenski
11 11 kontinuum:
: Za određivanje jednog događaja mora se
zbroj interferentnih figura uz 3 dimenzije prostora navesti još i dimen·
Ai B l
zija vremena.
~ ~~~~~ ~
Pri tome prošlosti pripada sve o čemu mi u
Ovdje i Sada (načelno) možemo znati. Budu ć­
nost su svi događaji na koje bismo još mogli
l utjecati.
zakrivljenost prostora oko Sunca interferentne figure koje se stvarno Budući da se signali prenose samo konač­
pojave kada su otvoreni A i B nom brzinom svjetlosti e, svjetlosna kugla
čini grdnicu "vremenski" povezanih doga·
C Sheme za opć u teoriju re lativnosti D Kvantna fizika: poku s s dvostrukim
đaja (sl. B)
procjepom
Izvana leži sadašnjost, u kojoj su događaji
Prirodne znanosti I l Fizika I 185
"prostorno" povezani. O njima ne možemo
ništa znati niti na njih utjecati. Budućnost i
prošlost rastavljeni su konačnim vremenskim
razmakom, koji ovisi o odstojanju promatrača.
Zbog brzine svjetlosti su, npr. svi događaji
na Suncu, za nas relevantni tek nakon 8 mi-
nuta. Gledano s jedne Ovdje/Sada točke ,
mogli bismo znati o svemu što je dalje od
8 minuta; i još utjecati na sve što se kasni-
je događa; ništa što leži unutar ovog razma-
ka ne bismo mogli znati niti na to utjecati.
Pri velikoj brzini blizu e povećava se otpor ti-
jela prema daljnjem ubrzanju. Njegova kineti č­
ka energija povećava tromost te se kao masa
dodaje · njegovoj masi u stanju mirovanja.
Odatle slijedi ekvivalentnost energije i mase
(E=mc2). Posljed ica toga je da se nijedno tije-
lo koje ima masu ne može ubrzati do brzine
svjetlosti.
Ekvivalencija tromosti i gravitacije temelj je
opće teorije relativnosti 0916.), koja treba
vrijediti u ubrzanim sustavima. EINSTEIN
gravitaciju tumači kao zakrivljenost prostora
zbog mase, kako se to može predočiti u RIE-
MANNOVOJ geometriji.
Tako se npr. svjetlosne zrake zakreću u bli-
zini velikih masa, tj. slijede zakrivljenost
prostora kao najkraći put.
Teorija relativnosti promijenila je našu pre-
dodžbu kozmosa.
Ukupnost svih masa uzrokuje zakrivljenost
prostora, koja vodi do otvorenoga ili zatvo-
renog oblika sve mim (sl. C).
Prema do sada najprihvaćenijoj "teoriji velikog
praska ", svemir u početku bijaše skupljen u
krajnje malenu i vrelu točku. Velikim pras-
kom, s kojim su najprije nastali prostor i vrije-
me, svemir se ili beskonačno širi ili će se po·
novno skupiti u prvotno stanje (ovisno o
ukupnoj masi).
Kvantna fizika opisuje zbivanja u području
atoma. Ona počiva na načelu da se djelovanja
prenose samo kao cjelobrojne mnogostrukos-
ti djelatnoga kvanta, što ga je otkrio MAX
PLANCK (1858.-1947.). Fizička se stanja ne
mijenjaju postojano, kontinuirano, nego dis-
kretno.
N. BOHR je iskoristio kvantnu teoriju za ob-
jašnjenje atomske strukture i speqifičnoga
svjetlosnog spektra kemijskih elemenata. Bu-
du ći da se svjetlo djelomično ponaša kao va-
lovi, djelomično kao "energetski paketi", DE
BROGUE je zaključio da i čestice mase poka-
zuju fenomene valova.
Dua/nost valova i čestica prema BOHRU tre-
ba tumačiti komplementarno.
kao opise koji se uzajamno moraju isklju či­
vati i nadopunjavati.
 186 20. stoljeće
Za mikrofiziku temeljna je W. HEISENBER-
GOVA relacija neodređenosti. Za opis
određenih veličina kvantnih objekata vrije-
di da se ne mogu ujedno izmjeriti sa želje-
nom točnošću.
što je točnije izmjeren impuls npr. nekog
elektrona, to je neodređeniji njegov po-
ložaj, i obratno.
Jednako vrijedi i za veličine vremenskog
trenutka i energije. To se ne može popravi-
ti boljim promatranjem.
"KoJXmhaško tumačenje" kvantne teorije s
M. BORNOM pretpostavlja da "valna fun-
kcija", koja opisuje stanje kvantnog objek-
ta, navodi samo vjerojatnost za različito us-
kolićina hrane l broj rođenja 4
mjerene mjerne rezultate. Tek se mjere-
3,5 sebi-sličnost u prirodi njem utvrđuje jedno od prije mo_gućih sta-
scenarij smokvina drveta nja ("redukcija valnih paketa"). Sto se do-
gađa između mjerenja, ne da se "po sebi"
odrediti.
Kvantna teorija sadrži indeterminizam, bu-
dući da predmeti po sebi ne posjeduju toč­
no odrediva svojstva.
Tako se npr. kod pokusa s dvama proc-
jepima (sl. D, str. 184) pojavljuje jedna
prenesena figura koja ne odgovara zbro-
ju čestica kroz pojedine procjepe. Ukup-
no stanje sustava različito je od zbroja di-
jelova sustava.
.. fraktalne figure ("jabučasti patuljak") Proces mjerenja u kvantnoj fizici otvara
spoznajno-teorijske probleme. Uzajamno
A Teorija kaosa djelovanje promatranoga kvantnog objekta
i mjernog uređaja stvara novi zajednički
sustav od obaju, koji bi se opet od svoje
• \ e
strane morao opisati novim mjernim ure-
đajem itd. Na kraju stoji čovjek, koji spoz-
naje rezultat i time ga određuje pomoću
anomalije
ne-kvantna-mehaničkoga načina opisiva-
nja .
•
Teorija kaosa bavi se nepredvidivim po-
našanjem u sustavima koji su podložni de-
terminističkim zakonima. Pod određenim
uvjetima mogu dinamički sustavi prijeći u
"kaotično" stanje, u kojemu se njihovo po-
'l
našanje načelno, i to ne zbog neznanja, vi-
še ne može predvidjeti.
Primjeri su klima, porast životinjske po-
pulacije ili strujanje tekućina.
8l
najmanja promjena početnog stanja u
geocentrizam \ heliocentrizam kaotičnim sustavima vodi do potpuno raz-
~'="·"8
ličitog razvitka.
To se ostvaruje npr. kod prognoze vre-
mena, jer već i zamah krila nekog lepti-
ra u brazilskoj prašumi može biti pokre-
predparadigmatska paradigmatska znanstvena tač vihora u Sjevernoj Americi.
znanost znanost revolucija Matematički model prijelaza iz reda u kaos
jest tzv. "smokvin scenarij" (sl. A):
B Kuhn: kopernikanska revolucija kao promjena paradigme S porastom vrijednosti r, vrijednost x naj-
prije se ljulja između dviju točaka, onda
Prirodne znanosti II l Fizika II 187
četiriju itd., dok ne napravi neki nepra-
vilni točkasti uzorak. I u kaotičnom se
području nalaze doduše "otoci reda".
Primjer za ovu dinamiku jest veličina ži-
votinjske populacije u ovisnosti o preh-
rani. Poveća li se količina hrane dodatno
preko neke određene mjere, broj se pu-
čanstva najprije periodički njiše između
pojedinačnih vrijednosti, da bi kod dalj-
njih povećanja konačno postao nepred-
vidivim.
Ponašanje kaotičnih sustava dade se geo-
metrijski prikazati fraktalnim figurama (sl.
A). Filigranski rubovi ove slike granica su
prijelaza u kaos. U ovom području sustav
se njiše između određenih vrijednosti. On
se sastoji od sebi sličnih figura, koje pri do-
datnom povećavanju uvijek iznova nastaju.
Načelo sebi-sličnosti nalazi se i u nacrtu
izgradnje organizama.
Fizičar Thomas S. Kuhn (rođ. 1922.) u
knjizi 'Struktura znanstvenih revolucija' zac-
rtava novo rdzumijevanje znanstvenoga
napretka.
Kritizira dosadašnju teoriju znanosti (vidi
str. 183. i 219.), zbog čega se povijest pri-
rodne znanosti promatrala kao kontinuira-
no gomilanje spoznaja, koje se ostvarivala
na temelju točnijih podataka i obuhvatnijih
teorija.
Nasuprot tome KUHN zastupa shvaćanje
da znanstveni razvoj prolazi faze:
U pred-paradigmatskom mzdoblju među
istraživačima nema konsenzusa s obzi-
rom na temelje predmeta, stoga je nap-
redak malo usmjeren prema cilju.
U zreloj ("normalnoj") fazi jednoj je ško-
li uspio presudni proboj. On je postao
paradigma uzor, kojoj se pridružuju
drugi. Paradigme su pojmovno-metodo-
loški sustavi istraživačkoga kolektiva
koje unaprijed daju okvire prihvaćenih
metoda i odlučuju o priznanju problema
i njihovih rješenja.
U ovoj fazi onda nastaju anomalije, koje
se ne mogu riješiti pomoću važeće para-
digme te često vode u krizu. Zatim dola-
zi do znanstvene revolucije pa nova pa-
radigma stupa na mjesto stare.
Prepoznatljivo za KUHNOVU predodžbu
jest da su stara i nova paradigma inkomen-
surabilne (neusporedive); nova se paradig-
ma ne razvija kontinuirano iz stare, između
njih postoji prijelom.
Mijenja se razumijevanje onoga što se
uopće opaža kao problem, nastaju novi
pojmovi, a znanstvenici žive u "drugom
svijetu" jer se promijenila njihova per-
spektiva.
188 20. stoljeće
U 19. st. nastale teorije, prije svega o razvo-
ju i na području prirode, značajne su ne
samo za biologiju nego i za filozofiju priro-
de, antropologiju i teoriju spoznaje .
Rane teorije već priznaju promjenu vrsta i
time otvaraju pristup obuhvatnim iskazima
o evoluciji:
G. ClMER (1744.-1832.) svjedočanstva pa-
leontologije vrednuje kao uporišne točke za
biljka katastrl!fe, nakon kojih su živa bića bila na-
novo poboljšano stvarana.
E. G. DE ST. HILAIRE (1772.-1832.) u ho-
mološkoj strukturi izgradnje prepoznaje isto
podrijetlo.
J. W. v. GOETHE (1749.-1832.) postulirao je
promjenjivi praoblik biljke i životinje.
Značajan je poticaj J. B. LAMARCKA
(1744.-1829.):
polimeri Organizmima je pripisivao nagon za
usavršavanjem, koji neprestano teži za
molekule složenijim strukturama.
Ova je evolucija ubrzana prilagodbom koja
je slijedila potrebe, pa je zadržana i dalje.
atomi Npr. žirafin vrat: žirafe su izvorno imale
kratke vratove, ali su bile prisiljene trajno
elementarne čestice
ih pružati da bi mogle dohvatiti lišće vi-
LAMARCK DARWIN sokih stabala. To je dovelo do produže-
nja vrata što su zadržale i poslije (sl. A).
A Evolucija prema Darwinu i Lamarcku B Evolucija na svim područjima
Prema tome ponašanje određuje tjelesnu
strukturu, upotreba organ.
Značajan je postao model Ch. Darwina
(1809.--82.). U djelu 'Nastanak vrsta prema
prirodnoj selekciji' (1859.) on konačno na-
pušta nepromjenjivost vrsta:
Sva živa bića imaju više potomaka nego
što bi bilo nužno za njihovo održanje.
Među njima postoje odstupajući oblici s
promijenjenim svojstvima (varijacija, da-
nas: mutacija), koji se probijaju u borbi za
život (engl. struggle for life) te se jako
umnažaju. Izbor (selekcija) određene vr-
ste najbolje prilagođene u svojoj okolini,
dovodi do daljnjeg razvoja te vrste. Iz va-
rijacije/mutacije i selekcije nastale su sve
životinjske i biljne vrste. (sl. B)
DARWINOVA je temeljna zamisao u 20. st.
poduprta i proširena mnoštvom spoznaja
(prije svega genetike i molekularne biologi-
je).
Filozofski su relevantni prije svega sljedeći
rezultati moderne biologije:
o nijedna vrsta ne živi zauvijek nepromije-
njena.
Prirodna znanost naginje odbijanju "esenci-
jalizma" (POPPER), koji pretpostavlja kon-
stantne bitnosti. U biologiji je napuštena
C Idealna se živa bića zapravo ne D Razvoj prema H. Spenceru predodžba neke idealne životinjske i biljne
pojavljuju u evoluciji (primjer: nastanak Sunčeva sustava) vrste u korist dinamičke definicije speciesa,
npr.:
Prirodne znanosti ml Biologija I 189
"kao skupine prirodnih populacija, ko-
je se me c1usobno razmnožavaju" (E.
MAYR);
o biološki je doveden u sumnju uzvišeni
položaj čovjeka kao "krune stvaranja".
Od DARWINOVA djela 'Podrijetlo čovjeka'
(1871.) razvoj čovjeka uvršten je u prirodnu
evoluciju života. I čovjek je samo jedan član
stabla života.
o Istraživanje kemijsko-fizikalnih temelja
evolucije u genetici i molekularnoj biolo-
giji dovelo je konačno do biotične evolu-
cije kao posebnog slučaja u kozmičkoj
evoluciji.
Time je relativiziran tradicionalni jaz između
žive i nežive materije; životni fenomeni sa-
moreplikacije i selekcije mogu se dokazati
na području molekula (predbiotička ili abi-
otička evolucija).
o Istraživanja o općim zakonitostima svih
evolucijskih događaja dovela su do teori-
ja sustava i igre.
One tumače uzajamnu igru slučaja (npr.
mutacije) i nužnosti (npr. pritisak selekcije).
Opći je učinak samoorganizacija materije,
poststabil(iz)irana harmonija (R. RlEDL):
Evolucijski procesi ne slijede unaprijed
dane zakone, nego se njihovi zakoni raz-
vijaju skupa s njima.
S tim moderna biologija odbacuje i beziz-
nimnu determiniranost. U evoluciji ništa nije
strogo planirano, niti općom uzročnom sve-
zom, niti trajnom svrhovitošću.
Proširenje od ideje razvoja na pitanja an-
tropologije, kulture i kozmosa ostvareno
prije svega u 20. st., svoje prethodnike nala-
zi već u 19. st.:
o prije DARWINA je H. Spencer (1820.-
-1903.) uzdignuo razvoj do načela.
U esejima o stanovništvu i psihologiji (1855.)
zastupa misao razvoja koju je u 'Sustavu sin-
tetičke filozofije' (1862.- 96.) protegnuo na
sva područja znanja. Naslov nagovješćuje
SPENCEROVU interpretaciju
"fenomena života, duha i društva u kate-
gorijama materije, kretanja i sile".
Najvišim zakonom on smatra zakon razvoja
iz integracije i diferencijacije. Preme njemu
razvoj je opća
"integracija materije i opadanje kretanja;
dok je raspadanje pretpostavka kretanja i
dezintegracije materije". (sl. D)
o Nakon DARWINA je E. HAECKEL (1834.-
-1919.) proširio njegove teorije i proteg-
nuo ih u prirodni monizam.
Od HAECKELA potječe osnovno biogenetska
pravilo:
"Ontogeneza [razvoj individuuma] kratka
je i brza rekapitulacija filogeneze [razvoja
vrste]."
190 20. stoljeće
Teorije podrijetla u biologiji nisu mogle ostati
bez utjecaja na antropologiju u širem smislu.
instinktivno upravljanje
Usporedba sa životinjom kod čovjeka ističe
biološke osobitosti:
prolazno • skraćeni embrionalni razvoj.
Čovjek je rođen potpuno nedovršen te tako
dulje vrijeme ostaje izložen kulturnom, a ne
prirodnom utjecaju.
• mnoštvo nedostataka.
mozak
'
grkljan
t mišljenje
jezik
Čovjek je zbog nedostatka biološkog oružja
(zubi, pandže, brzo kretanje itd.) upućen na
kulturološke oslonce.
oruđe • redukcija instinkata.
Za razliku od životinje, čovjek nije osiguran in-
'
. stinktima. Životinja je njima prilagođena okoli-
ni, čovjek je ispao iz stvaranja. U tome je pozi-
obuhvatna ruka tivno utemeljeno da je čovjek "otvoren prema
svijetu" (SCHELER) ili " ekscentričan" (PLES-
SNER).
I ove su razlike u biologiji postavljene na ge-
netsko-evolucijske temelje:
"Samo su veliki mozak, grlo i ruke ... u pro-
gresivnom razvoju" (R. RIEDL).
Za čovjeka su među ostalim značajni njegova
relativno visoka inteligencija, posebne rukotvo-
rilačke sposobnosti i diferenciran jezik ("Ada-
mova jabuka").
A Posebno mjesto čovjeka u životinjskom carstvu Osim organske opremljenosti, koja per se spa-
da u područje biologije, i ponajprije od strane
teorije sustava poduzetih pokušaja da se 'stra-
stećeno ponašanje
z_
tegija geneze' (R. RIEDL) pokaže djelotvor-
WIO~
nom u svim područjima stvarnoga svijeta,
evolucijska spoznajna teorija i biologija
ponašanja istražuju biološke temelje čovje­
l kova života.
Evolucijskoj teoriji spoznaje raskrčio je pu-
tove spis K. LORENZA: 'Kantovo učenje o ap-
priroda genetićki
determinizam riornom u svjetlu današnje biologije' (1941.).
~ Temeljna je misao da ono unaprijed dano u
našemu mišljenju (KANTOVO "a priori")
proistječe iz evolucije.
LORENZOVO istraživanje "aparata za stvaranje
slike svijeta" u čovjeku temelji se na osnovnom
načelu: iivot je učenje. Evolucija je proces u
kojemu se stječe spoznaja:
"Naše ... utvrđene forme mišljenja i katego-
rije odgovaraju izvanjskom svijetu iz sasvim
istih razloga kao i konjsko kopito ... step-
skom tlu, kao što peraja neke ribe ... odgo-
vara vodi."
Budući da naš aparat za stvaranje slike svijeta
pod selekcijskim pritiskom kroz milijune godi-
život je ućenje na nije mogao stvoriti zablude opasne za egzis-
naslijeđeno ponašanje
tenciju, njegove se tvrdnje bitno slažu s presli-
kanom okolinom.
S druge strane, otkazuje naša "re-produkcija
B O evolucijskoj teoriji spoznaje C Istraživanje ponašanja
svijeta" kod složenih sklopova (npr. valna me-
hanika i atomska fizika). Naše naslijeđene for-
Prirodne znanosti IV l Biologija n 191
me mišljenja prostora, vremena, uzročnosti sto-
ga zahtijevaju najvišu vjerojatnost, ali ne i ko-
načnu sigurnost. Tako LORENZ:
"Naša radna hipoteza, dakle, glasi: sve je
radna hipoteza."
Prema BRUNSWIKU (1934.), ovaj je naslijeđeni
oblik preračunavanja izvanjskog svijeta nazvan
"raciomorfni aparat". RIEDL u njemu na dje-
lu vidi sljedeće hipoteze:
• Hipoteza usporedbe: kod istih predmeta vje-
rujemo u ista svojstva.
• Hipoteza ovisnosti: vjerujemo u uzorak reda
u svijetu.
Povratak struktura (hipoteza normi) - stal-
nost · u kombiniranju određenih obilježja
(međuovisnost) - svaka stvar na svojemu
mjestu (hijerarhija) - vremenska konstan-
tnost: tradicija.
• Hipoteza svrhe: analogijom prema čovjeka­
vim svrhama, smatramo da postoje objektiv-
no-opće svrhe.
• Hipoteza uzročnosti: smatramo da za sve
postoji jedan uzrok, i to linearni.
Ova se ne obazire na prošle sveze i uzroč­
nu mrežu. Obratno, kod poznatog uzroka
očekujemo određeni učinak (ekzekutivna
hipoteza).
Modema biologija pokazuje važne rezultate
prije svega u etički relevantnom području na-
petosti između urođenoga i naučenog ponaša-
nja, između biheviorizma i genetičkoga deter-
minizma.
Uspoređujući čovjeka i životinju , istraživanje
ponašanja pronalazi očigledno urođene nači­
ne ponašanja.
Tako npr. dječja shema: na određena obi-
lježja (veliko čelo, velike oči, velika glava)
reagiramo sa spontanom naklonošću.
U mnogim su studijama ponajprije I. EIBL-
EIBESFELDT i K. LORENZ istražili "moralno
analoško ponašanje" kod životinja, odnosno
čovjekova naslijeđena svojstva.
Moralni fenomeni kao egoizam i altruizam
jednako se tako pojavljuju u životinjskom
carstvu kao fenomen agresije i njezinih kon-
trolnih mehanizama.
Na temelju ambivalencije prirodne opremlje-
nosti (npr. agresija i socijalno ponašanje) stvar-
na određenost urođenim načinima ponašanja
mora se primiti na znanje kao stvarno-stanje,
ali ne može služiti kao mjerilo onoga što
Treba.
To pak čini socijal-darwinizam, koji DARWI-
NOVO "survival of the fittest" prenosi na ljud-
sko društvo. Sam se DARWIN ogradio od to-
ga,
"da temelj najplemenitijega kamenja naše
naravi treba tražiti u niskom načelu sebič­
nosti".
 192 20. stoljeće
Henri Bergson (1859.-1941.) želio je
utemeljiti novu metafiziku. Pri tome po-
lazi od rezultata pojedinačno-znanstve ­
nog istraživanja, ali ih prelazi ela bi clos-
pio do intuitivnoga zrenja.
U svojem~· glavnom djelu 'Stvaralačka
evolucija', u raspravljanju s teorijom evo-
lucije, BERGSON je zasnovao obuhvatnu
filozofiju života.
Život je trajni stvaralački proces, nošen
"elan vitalom" (životnim poletom)
koji se uvijek razvija i difere ncira u no-
vim oblicima.
Razum što stoji u temelju prirocloznan-
stvenog istraživanja nije sposoban shvati-
ti ono živo, je r njegov statičan, apstrak-
tan i izoliran način promatranja ne može
biti primjeren dinamičnosti i jednokrat-
nosti u životu. Ovo počiva i na prostor-
namu, kvantitativnom pojmu vremena u
prirodnim znanostima. On stoji u protur-
ječju
intelekt
prema trajanju (duri'~e) koje je u teme-
tupost instinkt
lju životnoga toka, kao necljeljivoj,
+
intuicija
stvaralačkoj rijeci koja u sebi čuva ono
prijašnje i nosi ga u ono što dolazi.
Trajanje je shvatljivo u nutarnjem doživ-
ljavanju koje odgovara čistoj kvaliteti i
A Bergson: "elan vital" intenzitetu stanja svijesti.
. "Elan vital" se diferencira u 3 životna ob-
lika:
biljka, životinja i čovjek,
koji nastaju prožimanjem materije.
Životinjama svojstven instinkt i čovjekov
intelekt načini su instrumentalnoga eljelo-
vanja, pri čemu instinkt stoji bliže životu
i dovodi do izričaja iskonsku povezanost
s njim, ali ne može samoga sebe reflek-
sivno shvatiti. Intelekt se usmjerava na
statičko i materijalno i zapravo je kod ku-
će tek na području tehničkog ovladava-
nesavladivost informacijske plime nja stvarima.
Sudjelovanje na stvaralačkom život-
nom poletu moguće je samo proclub-
ljenjem svijesti u intuiciji, koja pove-
zuje instinkt i intelekt.
U spisu 'Oba izvora morala i religije'
BERGSON razlikuje otvoreni i zatvoreni
oblik morala i društva.
Zatvoreno društvo pojedincu nalaže to-
talitet stavova, unutar čega moral obav-
lja službu sustava neosobnih normi,
diktiranih od strane društvenih zahtje-
va.
Otvoreni moral, naprotiv, počiva na
neprijateljstvo prema životu u gradovima diktat tehničkog uređenja života
slobodi, ljubavi i živom uzoru .
Slično u statičko} religiji, vladajuća fiksa-
cija stoji u službi očuvanja određenog
B Simmel: tragedija kulture
društva. Ona djeluje kao zaštita od stra-
ha i nesigurnosti, dok bit dinamičke reli-
Filozofija života 193
gije leži u mistici, čiji je cilj sjedinjenje sa
stvoriteljem.
Filozofija Georga Simmelsa (1858.-
- 1918.), suosnivača sociologije, u svojoj
se posljednjoj fazi dade ubrojiti u filozo-
fiju života.
Život se nastoji proširiti, reproducirati,
rasti i konačno nadvladati vlastitu smr-
tnost. U ovom je procesu on u aktivnom
odnosu s okolinom, koja mu daje pros-
tor i granicu.
Pri tome život proizvodi socijalno-kultur-
ne forme, koje svoj izvor imaju u ovom
stvaralačkom procesu, ali se sada odvaja-
ju od njega ("obrat prema ideji") te razvi-
jaju svoju vlastitu zakonitost i dinamiku,
koji se više ne mogu svesti na svojstva
njihova izvora.
Samo sudjelovanjem u ovoj "objektiv-
noj kulturi" (npr. znanost, pravo, reli-
gija) pojedinac pronalazi svoju "sub-
jektivnu kulturu".
No, istodobno nastaje trajno razarajući
konflikt, budući ela objektivni oblici
ometaju daljnji stvaralački razvoj života,
ako mu silom nameću i učvršćuju svoju
vlastitu, stranu zakonitost.
"Tragedija kulture" za SIMMELA leži u
tome
"ela razarajuće sile usmjerene protiv
jednog bića proistječu iz najdubljih
slojeva baš samoga tog bića".
Ljudskoj je slobodi zadano ela u sukobu
s ukočenim formama otvori nove hori-
zonte života.
Za etiku je značajna SIMMELOVA kon-
cepcija "osobnog zakona". On nije ovisan
o nekoj općoj normi, nego se temelji na
osobnom Treba, kojemu je podložan ži-
votni tijek osobe. On zadržava obilježje
nužne povezanosti, ali je sposoban jedin-
stvenost i povijesnost individuuma integ-
rirati u to Treba, što opći zakon ne može.
Za Ludwiga Klagesa (1872.-1956.; glav-
no eljelo: 'Duh kao protivnik duše') život
se pokazuje u polovima duše i tijela, pri
čemu je duša smisao tijela, a ono izraz
duše. Izvorni je doživljaj usmjeren na na-
šu zbilju slika. Praslike svega oblikova-
nog života za dušu su nešto Stvarno i
Djelotvorno. U ovom kozmičkom živom
svijetu
na prag ranih visokih kultura prodire
duh, kao jedna strana, samostojna moć.
Ako on sve živo pretvara u goli objekt,
opojmljuje i raščlanjuje, kida iskonsku har-
moniju i prijeti, zajedno s neovisnom vo-
ljom, uništenje m našega životnoga svijeta.
 194 20. stoljeće
Edmund Husserl (1859.- 1938.) osnivač
je fenomenologije, pravca u filozofiji
koji spada među najutjecajnije u ovom
stoljeću. Pod tom oznakom stoji zahtjev
suzdržavati se u filozofiji od svih prenag-
lih tumačenja svijeta i bez predrasuda se
dati na analizu onoga što se pokazuje
svijesti.
HUSSERLOV je cilj bio pomoću fenome-
nološke metode utemeljiti filozofiju kao
"strogu znanost".
U svojim 'Logičkim istraživanjima' (1900./
/01.) HUSSERL prekida s tada raširenim
psihologizmom koji je tvrdio da logički
tok svijesti
zakoni nisu ništa drugo nego izraz psihi-
čkih zakonitosti koje se nalaze u njihovu
temelju i na koje se trebaju svesti.
Tome nasuprot HUSSERL dokazuje
A Intencionalni doživljaj idealnost čiste logike čiji zakoni vrije-
de neovisno o stvarnom događanju u
procesu mišljenja.
Već su u 5. i 6. 'Logičkom istraživanju'
postavljeni temelji fenomenološke anali-
ze svijesti, koji su poslije razvijeni u 'Ide-
jama za čistu fenomenologiju i fenome-
nološku filozofiju' (1913.). Sve njezine
tvrdnje trebaju se
temeljiti na intuitivnim zornim samo-
danostima fenomena svijesti.
.. Tome je temelj pojam intencionalnosti,
koji je HUSSERL prihvatio oslanjajući se
na FRANZA BRENTANA (1838.- 1917.).
Brentano time označuje
postavljanje bitka svojstvo psihičkih fenomena, za raz-
liku od fizičkih, da su na nešto us-
prirodni nazor mjereni, tj. da su uvijek svijest neče­
ga.
HUSSERL je doradio ovaj pojam. Inten-
B Epohe cionalnost svijesti upućuje na
beziznimnu korelaciju između čina
svijesti (npr. opažati, sjećati se, ljubiti)
koji se odnose na jedan predmet (mi-
saoni doživljaji: n6esis, mn. noeze) i
predmeta, kako se pojavljuje u tim či­
nima (ono mišljeno: noema, mn. noe-
mata).
Misaoni je predmet pri tome rezultat sin-
teze u kojoj su raznolike noeze dovede-
ne do jedinstva svijesti nekog objekta.
Noema nije predmet u smislu postojanja
po sebi, nego predmet intencionalno sa-
držan u osmišljavajućoj funkciji čina svi-
jesti. Kao podloga noeza služe osjetni po-
unutarnja svijest vremena
daci (osjetilna hyle).
Stoga Husserlu značajnu ulogu igra ana-
liza opažanja.
Osjetilna hyle i noeze tvore stvarne sa-
držaje u doživljaju, ono mišljeno (noe-
C Unutarnja svijest vremena mata) nestvaran je sadržaj (intencio-
nalni predmet).
Fenomenologija I l Husserl I 195
Glavna osobina intencionalnosti jest tež-
nja za evidencijom. Evidencija znači
nesumnjivu samo-danost intencional-
no mišljenoga za jednu svijest, koja iz-
vorno shvaća.
Da bi se mogli vidjeti fenomeni te vrste,
potrebna je temeljna promjena našega
prirodnog nazora na svijet, koju HUSSERL
naziva fenomenološkom redukcijom.
U prirodnom nazoru neprestano izričemo
sudove o bitku predmeta po sebi (religija
bitka). Fenomenološki se stav naprotiv
uzdržava od svakoga suda o bitku ili
nebitku predmeta i tako omogućuje
promatranje čiste svijesti bez predrasu-
da,
tj. promatranje onoga što je kao fenomen
dano u korelaciji noeze i noeme. HUS-
SERL ovaj postupak označava, pojmom
iz antičke skepse, kao epoche (uzdrža-
vanje od suda).
Sljedeća glavna osobina fenomenologije
jest eidetska (eidos: bit) redukcija. Nje-
zin predmet nisu pojedinačni slučajevi
inte ncionalnog doživljaja kod određenih
ljudi, nego bitni temeljni zakoni doživlja-
ja. Fenomenologija je u tom smislu pro-
matranje biti.
Pomoću redukcije sad je moguće objas-
niti na temelju kojih djela svijest konsti-
tuira samu sebe i kako se predmetnost,
a time i svijet, konstituira u svijesti. Kao
pozadina konstitucije pokazuje se
identitet čistoga ja, u čijoj se samo-svi-
jesti temelji povezanost doživljaja.
Provođenjem fenomenološke metode
HUSSERL je razvio mnoštvo suptilnih
analiza. Treba istaknuti fenomenologiju
unutarnje svijesti vremena. Tu HUS-
SERL pokazuje kako se svijest objektiv-
nog vremena, unutar čega se predmeti i
događaji lokaliziraju na jedno čvrsto mje-
sto, temelji na nutarnjoj svijesti vremeni-
tosti događaja.
Pritom je primarna svijest sadašnjosti,
kao aktualno Sada osjećaja, jer ona je
mjesto svega posadašnjenja prošlih i
budućih doživljaja.
Sadašnjost nije točkasta, nego pokazuje
protegnutost, na temelju koje se ono što
je upravo bilo zadržava u sadašnjosti (re-
tencija) i isto tako očekuje ono što će
doći (protencija).
Sadašnje Sada je lancem retencija po-
vezano s prošlim, čije sadašnje Sada
ono jednom bijaše.
Ovaj lanac retencija, koji ostaje sačuvan
kao "potopljena" sadašnjost, omogućuje
da u sjećanju ono prošlo pronađemo na
njegovu mjestu te ga posadašnjimo.
 196 20. stoljeće Fenomenologija II l Husserl II; Merleau-Ponty 197
Sljedeće važno konstitutivno ostvarenje
' -------- l
idealiziranje
ostvarenje subjektivnosti
~
svijesti, osim prostora i uzročnosti, jest
ostvarenje intersubjektivnosti. Prob-
lem, kako Ja koje se odnosi na svoje do-
življaje dolazi do pretpostavke jednoga
~
tuđega-ja, značajan je, jer se tako mora
objasniti pitanje
kako se ostvaruje objektivnost u smis-
lu onoga što vrijedi za mnoštvo subje-
kata.
Svijest egzistencije dmgoga Ja nastaje iz
vlastitog iskustva tijela. Na temelju toga
smatram istinitim da način pojavljivanja
određenih tjelesa treba tumačiti samo ta-
ko da se u njima manifestira tijelo jedno-
ga drugog Ja.
Ja tako živim u svijetu, koji su-iskusuju
drugi subjekti i svima nam je zajednič­
ki. Svijet je tako za svakoga te time in-
tersubjektivno određen.
l fenomenologija
~ ''------.-------'
l )
U svojemu kasnom djelu ('Kriza europ-
skih znanosti i transcendentalna fenome-
nologija', 1936.) HUSSERL ostvaruje novi
svijet života pokušaj svojega mišljenja, koji se vrti oko
pojma svijet života. Svijet života je
l smisleni odnos ukupnost mogućega iskustvenog hori-
zonta , unutar čega je opažalačko-isku­
sujuće Ja usmjereno na predmetnost.
A Husserl: životni svijet kao osje tilni temelj smisla znanosti Povijest kulture sada se prema HUSSER-
.. LU pokazuje kao posljedica ''praudruga",
u kojima svijest jedne kulturne zajednice
nadilazi sebe u novu predmetnost. Za nas
najsudbonosnija udmga jest
novovjekovna matematizirajuća prirod-
na znanost, započeta s GALILEJEM, te
iz nje proizlazeći stav objektivizma.
S njom se svijet apstraktnih , matematičkih
predmeta tumačio kao jedini istiniti svijet.
Ako pak ovaj svijet nema više nikakva
odnosa prema subjektivno očitom svi-
jetu života, znanosti će izgubiti svoje
značenje za život i dovesti u krizu smi-
sla moderne.
Pritom se zaboravilo da su objektivne
znanosti i same subjektivne tvorevine je-
dne prakse životnog svijeta, dakle proiz-
laze iz konstitutivnog učinka subjekta.
Tako je, recimo, geome trija nastala idea-
liziranjem zorno đanoga svije ta opaža-
nja.
Stoga objektivna znanost svoj izvor i smi-
sao ima u svijetu života kojemu pripada.
Krizu smisla stoga može riješiti samo fe-
nomenologija, koja pokazuje kako se svi-
jet života gradi iz učinaka transcendental-
ne subjektivnosti.
B Merleau-Ponty: "Vidljivo i nevidljivo" Fenomenologija je osobito u Francuskoj
pala na plodno tlo. Maurice Merleau-
Ponty (1908.-61.) teži za novim određi-
vanjem odnosa između naravi i svijesti
u čovjeku. Okreće se ne samo protiv na-
turalističkog načina gledanja, koji ljudske
fenomene tumači kauzalno izvana, nego
i protiv kriticističkog, koji sve želi shvati-
ti iznutra pomoću čiste svijesti. Nasuprot
tome on ukazuje na
"treću dimenziju", koja otkriva živi od-
nos prirode i svijesti.
U 'Stmkturi ponašanja' pokazuje da se
ponašanje ne može shvatiti ni kao goli
komple ks tjelesnih mehanizama niti kao
čisto duhovna djelatnost. Srednje područ­
je treba opisati pojmovima strukture i
lika, koji organiziraju stvarnost pose za-
njem u nju.
"Struktura [je] nerazrješiva veza između
ideje i egzistencije, kontingentni aran-
žman po kojemu materijali pred našim
očima dobivaju smisao ... "
'Fenomenologija opažanja' pokazuje
kako je naš odnos prema svijetu povezan
s beskonačno otvorenim horizontom
opažanja, prije svake znanstvene objek-
tivacije. Tako svijest ne zauzima neopre-
dijeljeno promatračka stajalište, nego je
uvije k angažirana svijest, jer ostaje upu-
ćena na doticaj sa svijetom.
I ovdje se naglašava ne razrješiva poveza-
nost svijesti i tjelesa .
Iskustvo našega tijela sadrži tako nedo-
kidivu dvoznačnost (ambigulte), jer
ono nije ni čista stvar ni čista svijest.
U svojemu se kasnom djelu ('Vidljivo i
nevidljivo') MERLEAU-PONTY kreće u
smjeru nove ontologije. Područje izme-
đu subjekta i objekta sada se traži u sa-
mom bitku. Tako on govori npr. o "tijelu
svijeta".
Čovjek ne stoji svijetu nasuprot, nego je
dio njegova tijela, u kojemu se temelje
stmkture, smisao i vidljivost svih stvari.
Bitak se pak ne pokazuje čovjeku u svo-
joj punini, on se izmiče potpunoj transpa-
rentnosti. Ova se granica iskustva pojaš-
njava svezom vidljivoga i nevidljivoga.
Nevidljivo nije jedan Još-neviđeni-bitak,
nego načelna skrivenost, utemeljena u sa-
mom gledanju.
Predmet je dan na pozadini onoga što
se na njemu ne vidi (predmet odjed-
nom viđen u svim perspektivama bio
bi nestvar); slici pripada i ono što je sli-
kar ispustio; rečenica je razumljiva na
pozadini onoga što je već rečeno, i
onoga o čemu ona šuti.
Ovaj beskonačni bitak iza nas MERLEAU-
PONTY naziva sirovi ili divlji bitak koji se
izmiče pred svakim uređujućim zahva-
tom.
198 20. stoljeće Fenomenologija m / Scheler 199
Max Scheler (1874.- 1928.) proširuje polje ti i vrednujući postupci čine ardo amoris
fenomenologije tako što je primjenjuje na jednoga čovjeka.
vrijednost ćin osjećanja područjima etike, filozofije kulture i ftlozofi- "Tko ima ordo amoris jednoga čovjeka ,
ugodno-neugodno sjetilno osjećanje je religije. Njegovo razumijevanje fenome- ima toga čovjeka. Za njega kao moralni
111 nologije pojašnjava sljedeći navod: subjekt on ima ono što formula kristala
"Na prvom je mjestu fenomenologija ... znači za kristal."
plemenito-prosto vitalno osjećanje <ll,,
ime za stav duhovnog gledanja, u kojemu Za SCHELEROVO mišljenje bitan je pojam
r-~,~~------;------~----~ se dobiva nešto za u-gledanje i do-življa- osobe, koju on shvaća kao bivstveno jedin-
pniYO-II8priiVO 08jećanje vanje, što bi bez toga ostalo skriveno: stvo različitih akata (osjećanja, mi!fljenja,
~~-r~==~~-4~----~ naime, carstvo 'činjenica ' osobite vrste .. htijenja, ljubavi)
sveto- osobna Ono do-življeno i u-gledano 'dano' je je- "Osoba je konkretno, samo bivstveno bit-
nesveto ljubav dino u samom do-življavajućem i u-viđa­ no jedinstvo akata raznolikog bića ... "
jućem aktu, u njegovu ispunjenju: ono se Od toga je različito ja, koje je određeno nje-
svetac zajednica pojavljuje u njemu, i samo u njemu." govim psihofizičkim funkcijama (npr. osjet-
vjere ne funkcije).
U djelu 'Formalizam u etici i materijalna vri- Osoba je jednokratna i izmiče svakom op-
umjetnik jednosna etika' Scheler kritizira KANTOVU redmećenju. Ona se iskušava samo u izvrše-
zalionodavac
filozof formalnu etiku te nasuprot njoj razvija teme- nju njezinih čina , a druge osobe u su-izvrše-
lje svojeg učenja o vrijednosti. Uvjeren je nju, pred-izvršenju i post-izvršenju njihovih
"da ovaj kolos od čelika i bronce [KAN- čina.
l '~ junak životna zajednica TOV ćudoredni zakon] filozofiju zatvara SCHELER govori i o z druženim osobama
~~~~,~
. ·~
~,~
· m=======~ na njezinu putu do konkretnoga, razboli- (narod i Crkva), kojima pripisuje vlastitu
tog . . . učenja o ćudorednim vrijednosti- svijest, koja počiva na povezanosti zajed-
umjetnik života gomila ma, njihovu položaju i na njemu uteme- ničkih čina.
. •.•• •.•y .·•.-:;·,•.· ljenim normama; a time ujedno i, kod Posebno mjesto zauzima božanska osoba,
svakoga na pravom uvidu utemeljenu, prema kojoj teži čovjekova osoba.
uzor zajednica zgradu ćudorednih vrijednosti u ljudskom Ideja Boga jest najviša vrijednost i Božja
životu" . ljubav najviši oblik ljubavi.
A Ljestvica vrijednosti Vrijednosti su čovjeku apriorno i idealno da- Svoju najprije kršćansku predodžbu Boga
ne u činima osjećanja. One ne postoje u ne- SCHELER je poslije promijenio u smjeru bi-
kom, po sebi postojećemu , "nebu vrijednos- vaju ćega božanstva.
ti" nego su vezane na osobu kao središte či­

duh
duh
- spoznaja biti
(takobitak)
na, i to
kao njezin bitni i nužni "emocionalni ap-
riori ".
SCHELER izbjegava KANTOV formalizam,
budući da su vrijednosti za njega određene
sadržajem i vezane uz osobu, ali ujedno iz-
U kasnijem se razdoblju SCHELER ponajpri-
je posvetio projektu filozofske antropolo-
gije. U spisu 'Položaj čovjeka u kozmosu'
razvio je stupnjevitu strukturu psihičkoga.
Prvi je stupanj osjetilni nagon koji je vlastit
svemu živome od biljke do čovjeka. Njega
praklićni - idealni faktori miče i relativizmu tako što brani apriorni red slijede instinkt, asocijativno pamćenje, prak-
um vrijednosti. tična inteligencija (mogućnost izbora, spo-

asocijativno ~~
1 dijalektika
/ kultura i društveni
Vrijednosti stoje u natpovijesnomu stupnje-
vitom poretku. Svakomu vrijednosnom stup-
nju odgovara
posebni akt osjećanja , tip osobe i oblik
sobnost anticipacije) i konačno,
samo kod čovjeka, duh.
Njime je čovjek odriješen od ograničenosti
na organsko. No, duh ujedno stupa u sukob
mišljenje razvoj zajednice pri čemu je višim vrijednostima s principom svega živoga, s nagonom. U na-

\
dana prednost (sl. A). gonu se cjelovit doživljaj zbilje osniva na te-
Vrijednosti se pokazuju na stvarima odnos- melju iskustva otpora, kojega realnost sup-
~
no dobrima, ali su u svojoj vrijednosnoj kva- rotstavlja nagonu.
instinkt liteti o njima neovisne. U tom pogledu one Bitak, koji se iskusio u ovom otporu,
realni faktori se SCHELER naziva tu-bitak. Duh naprotiv
mogu usporediti s bojama, koje se uvijek omogućuje iskustvo tako-bitka (bit).

osjećajni nagon T
~
nagon-
doživljaj
stvarnosti
pokazuju na određenim predmetima, ali
su kao kvaliteta boje o njima neovisni.
Dvojstvo duha i nagona presudno je za raz-
voj kulture i društva u obliku zajedničkoga
djelovanja idealnih i realnih faktora.
(tubitak)
SCHELER ne vidi bit čovjeka primarno u nje- Duh u sebi nema snagu da svoju spozna-
govu mišljenju ili htijenju, nego u ljubavi. ju biti pretvori u stvarnost.
Čovjek je ens amans, biće koje voli. Tek tamo gdje se njegove ideje ujedine s
B Antropologija Sve spoznavanje, sve vre1novanje temelji se realnim faktorima (nagoni, npr. samoodrža-
na sposobnosti sudjelovanja na bitku, koja nje, interesi, društvene tendencije), tek tu
je utemeljena u ljubavi. Hijerarhija vrijednos- dobivaju djelotvornost.
200 20. stoljeće
Među filozofima je egziste ncije 20. st.
Karl Jaspers (1883.-1969.) najviše pod
um
utjecajem KIERKEGAARDA. Svoju filozo-
fiju shvaća kao odgovor na izazov koji su
postavili KIERKEGAARD i NIETZSCHE. U
kasnijim godinama JASPERS se istaknuo i
kao angažirani politički pisac.
U svojemu prvom velikom djelu, 'Filozo-
fija' 0932.), JASPERS je najprije pokazao
granice objektivne znanstvene spoznaje:
U znanostima je sav bitak sveden na
predmetnost, tj. na ono što se može
proučavati izvana.
No, time ne mogu shvatiti bitak, koji sam
ja sam, jer o se bi samomu mogu znati sa-
mo iznutra, u opažanju svojih vlastitih mo-
gućnosti. Stoga je zadaća osvjetljenja eg-
zistencije
svakoga pojedinačno uputiti na izvore
njegova samobitka, kojih mora posta-
ti svjestan, a koje može ostvariti samo
on sam.
Što čovjek zapravo može biti još nije dano
s njegovim empirijskim postojanjem, ne-
go je zadaća koju on mora ostvariti u svo-
joj slobodi.
Egzistencija (Samobitak) kod JASPER-
SA je stoga sve ono što bitno tvori me-
ne Samoga,
za razliku od svega onoga što mi samo iz-
vanjski pripada, što se može izmijeniti i
ovisi o uvje tima koje nisam sam postavio.
"Bitak koji - u pojavnosti postojanja -
A Načini sveobuhvatnoga
još nije, nego može i treba biti te zato
vremenski odlučuje, iako je vječan . Taj
bitak sam ja sam kao egzistencija."
Čovjek kao postojanje sebe pronalazi u
unaprijed danim uvjetima prirodne, kultu-
rološke i povijesne vrste , koje nije sam
postavio. Ali u svemu tome on još odlu-
čuje o samom sebi, što je on bitno.
Budući pak da čovjek najprije trajno živi u
neupitnoj skrovitosti svojih izvanjskih uv-
jeta, potreban mu je poseban poticaj koji
bi ga vratio njegovoj vlastitoj egzistenciji.
To su granične situacije:
smrt, borba, patnja, krivnja.
U proživljavanju graničnih situacija posta-
je jasno da se može slomiti površinski os-
lonac na izvanjske životne uvjete, a ja biti
radikalno bačen unatrag k samomu sebi.
To se najjače događa u svijesti smrti, koja
pritišće golo postojanje i postaje kame-
nom kušnje:
ono što ostaje bitno sučelice smrti, uči­
njeno je egzistirajući; što postaje pro-
padljivo, jest golo postojanje.
Ali čovjek svoju egzistenciju ne može os-
B Granične situacije e Šifre transcendencije tvariti bez uvjeta postojanja. Izraz za to je
povijesnost kao jedinstvo postojanja i
Filozofija egzistencije I l Jaspers 201
egzistencije, nužnosti i slobode, vreme-
na i vječnosti.
Ni egzistencija ne može sama dospjeti do
samoostvarenja, već treba drugoga. Stoga
komunikacija dobiva veliko značenje .
Samo po drugomu dolazi čovjek do jas-
noće o samome sebi.
Egzistencijalna komunikacija jest uzajam-
no izricanje sebe u drugome. Ako se eg-
zistencija ne može utemeljiti u golom pos-
tojanju, onda joj je potreban drugi izvor.
Prema JASPERSU, to ima korijenje u tran-
scendenciji.
U njoj egzistencija nalazi svoju orijenta-
ciju; ona je izvor i mogućnost njezine
slobode.
U svojemu drugom velikom filozofskom
djelu, 'O istini' (1947.), JASPERS učenjem
o sveobuhvatnom dovodi svoje misli u
opsežniju sistematiku.
Sveobuhvatno je ono što obuhvaća sva
pojedina bića , a da samo nije obuhva-
ćeno nijednim drugim; to je sam bitak.
Sedam je načina sveobuhvatnog:
Postojanje je moj život u svijetu koji ga
okružuje. To je područje iskustva u koje
sve mora stupiti da bi bilo za mene.
Svijest uopće jest sredstvo općevaljanog,
objektivnog mišljenja.
Dub naprotiv živi u sudjelovanju na ideja-
ma utemeljenja cjeline i smisla.
Ovim načinima, koji su ja sam, kao objekt
nasuprot stoji svijet kao prostor u kojemu
mora u pojavnost stupiti sve što uopće
postoji.
Ove imanentne načine sveobuhvatnoga
prekorači! će i ispuniti egzistencija i tran-
scendencija.
JASPERS je transcendenciju označio
kao ono što obuhvaća obuhvatno, kao
pratemelj svega bitka. Može je iskusiti
samo egzistencija, i to šiframa (simbo-
lima), koje su jezik transcendencije u
imanenciji. U odčitavanju šifri (koje mo-
gu biti bilo što, npr. priroda, povijest,
neuspjeh) imanencija postaje transpa-
rentna na transcendenciji.
Um je konačno djelotvorna snaga koja u
svim ostalim načinima traži jedinstvo i is-
tiče istinu.
Za JASPERSA je bitno da svi načini sveo-
buhvatnoga jednako izvorno pripadaju je-
dan drugome i zahvaćaju jedan u drugi.
Svaki ima svoj istinosni smisao u ovisnos-
ti o drugima.
Neistina nastaje kad se jedan od načina
izolira, a njegova se valjanost apsoluti-
zira.
202 20. stoljeće
Egzistencijalizam Jean-Paula Sartrea
(1905.-80.) pod utjecajem je HUSSERLO-
VE fenomenologije, HEIDEGGERA, HE-
GELA i poslije marksizma. Kao i CAMUS,
pisao je također kazališne komade i ro-
mane čime je
egzistencijalizam, osobito u Francus-
koj, privremeno postao "modernom
strujom".
SARTREOVO prvo glavno djelo, 'Bitak i
ništa', pokušaj je fenomenološke ontolo-
gije, pa zato počinje s pitanjem bitka. On
razlikuje
bitak po sebi kao bitak stvari neovi-
san o svijesti, od bitka za sebe kao bi-
tak čovjeka određen sviješću.
Bitak po sebi ne odnosi se niti na sebe
prošlost egzistencija budućnost sama niti na druge; on je, nadalje, "masi-
van", tj. nikakvim nebitkom neprekinuta
A Egzistencija pozitivnost; on je ono što jest. Tek je sa
sviješću čovjeka dano ništa. Bitak za
sebe ima sposobnost ništenja.
"Bitak po kojemu u svijet dolazi Ništa,
jest bitak kojemu se u njegovu bitku
radi o ništenju bitka; bitak po kojemu
u svijet dospijeva ništa mora biti svoje
vlastito ništa."
To je određenje ljudske egzistencije. Ona
u sebi nosi svoju negaciju, tj. proturječna
je:
Jedan bitak, "koji jest ono što nije, i ko-
ji nije ono što jest".
Time se treba izreći da je čovjek jedan
bitak koji se preko sadašnjega projicira
na budućnost; on je bitno određen svo-
jim mogućnostima . Ovim nabačajem on
B Pogled je već uvijek iznad sebe,
on je ono što još nije.
Čovjek se ne može reducirati ni na ono
stvarno dano,
on nije samo ono što jest, nego
on jest ono što od sebe učini.
Čovjekovo stanje bitka stoga je sloboda,
jer on ne može drukčije nego mora os-
tvariti samoga sebe, tj. od sebe činiti ono
sposobnost
negacije što on jest; on je osuđen na slobodu.
Sloboda je ništenje onoga po-sebi po-
moću nabačaja.
Sloboda se ne dokida onim što je stvar-
no dano (npr. otpor stvari, su-čovjek, tje-
lesnost), jer tek sloboda otkriva ovo kao
granicu; to je ograničenje samo unutar
konkretnoga životnog nacrta.
Budući da za SARTREA nema Boga, koji bi
čovjeku unaprijed dao njegovu bit, on sa-
bitak za druge
mog sebe određuje u svojoj egzistenciji:
"što ovdje znači da egzistencija pret-
C Oznake bitka hodi esenciji? To znači da čovjek naj-
prije egzistira, sebe susreće, pojavljuje
se u svijetu, a zatim sebe definira."
Filozofija egzistencije II l Sartre 203
Čovjek je bačen u potpunu odgovornost
za sebe. No, nasuprot samomu sebi on
ima i mogućnost neistinosti. Međusobna
igra faktičnosti i slobodnog nacrta pritom
je tako protumačena i prerađena,
da čovjek može izbjeći odgovornosti
za svoj vlastiti bitak.
Važno mjesto zauzima istraživanje odno-
sa prema drugome. Strukturu bitka za
druge SARTRE otkriva u analizi pogleda
(koji nije ograničen na oko kao osjetni
organ). Biti-viđen znači da je bitak poje-
dinca uvijek već konstituiran sadašnjošću
drugoga .
Pojedinac je jedino samomu sebi pre-
pušten u svojemu neposrednom djelo-
vanju, on se u svojoj svijesti ne postav-
lja kao onaj koji je u svojem djelova-
nju on po sebi.
U biti-viđen od drugoga on se pak ukru-
ti u objekt; izložen je sudu drugoga.
SARTRE to pojašnjava na primjeru "pris-
luškivača".
Predan svojoj radoznalosti, bez ja-svi-
jesti sav se posvećuje svojim činima.
Onda ga zatekne (opazi) netko drugi:
u tom je trenutku on utvrđen kao onaj
koji jest: ljubomorni prisluškivač.
Da bi se poznavala samoga sebe, potre-
ban je drugi. Izručenost drugima, što le-
. ži u tome, prevladava se ako pojedinac
sebe svjesno zasniva na svojim moguć­
nostima.
Iskustvo svojega samobitka on stječe
na način da nije drugi.
U spisu 'Kritika dijalektičkog uma' SAR-
TRE svoja razmatranja proširuje na pod-
ručje društva, tako što teži za poveziva-
njem egzistencijalizma i marksizma. Mar-
ksistička interpretacija povijesti s gledišta
oprečnosti ekonomskih uvjeta i otuđenja
individuuma obrađuje povijesnu i druš-
tvenu stvarnost, unutar koje se ostvaruje
projekt egzistencije. Stoga SARTRE cilja
na dijalektička posredovanje između oso-
bne slobode i materijalnih, ekonomskih
uvjetovanosti društva. Zadaća je
"stvoriti razumijevajuću spoznaju, ko-
ja će u socijalnom svijetu opet prona-
ći čovjeka i slijediti ga sve do njego-
ve prakse, odnosno nacrta, koji čov­
jeka na temelju jedne određene situa-
cije konfrontira s društveno mogu-
ćim".
U marksizmu SARTRE kritizira podvrga-
vanje osobe ukupnom cilju jedne aprior-
ne povijesne konstrukcije. Stoga se eg-
zistencijalizam mora integrirati u marksi-
zam da bi razbio njegovu dogmatiku.
 204 20. stoljeće Filozofija egzistencije ill / Camus; Marcel 205
Karakter djela Alberta Camusa (1913.-
--60.) može se prikladno opisati izrazom
"mišljenje u slikama" .
Kod njega nema sustavnih filozofskih
rasprava, nego filozofski, lite rarni i
politički eseji, priče, drame, dnevnici
u kojima razvija svoje misli.
Tema CAMUSOVA 'Mita o Sizifu' jest is-
kustvo apsurda, koje se manifestira u
ne premostivu jazu između Ja i svijeta.
Svijest apsurda može čovjeka iznenada
zahvatiti kada se slome kulise svakod-
nevice, a on neposredno ostane pred
tuđosti i neprijateljstvom svijeta.
"Zahvaća nas otuđenje: opažanje da
je svijet 'tijesan', slutnja koliko je
mnogo jedan kamen tuđ, nepropus-
tljiv za nas, i s kojim nas intenzitetom
poriče priroda ili neki krajolik. Svi-
jet nas odguruje: on opet postaje on
sam."
Čovjek pak u sebi pronalazi neugasivu
težnju za izgubljenim jedinstvom i ispu-
njenjem smisla. U tom ponoru i zmeđu
ljudske težnje za jedinstvom, jasnoćom i
smislom te svijeta koji to poriče , postoji
apsurd.
"Apsurd nastaje iz suprotstavljanja čo­
vjeka koji pita i svijeta koji nerazum-
.. no šuti."
Apsurd se mora čvrsto držati kao prva
izvjesnost i pretpostavka. To za poslje-
dicu ima odricanje svakoga metafizič­
kog osmišljavanja života i zahtjev čovj e ­
ku
da se prilagodi unutar svijeta po čov­
jekovoj mjeri, ne da se nada u onos-
tranost, nego da iscrpi ono što mu je
dano.
Sudbina je čovjekova preuzeti na sebe
patnju u jednom svijetu bez smisla i
Boga.
Stoga je junak apsurda Sizif.
Bogovi su mu za kaznu za njegovo oma-
lovažavanje i volju za životom nametnu-
li beskrajnu, besmislenu zadaću. No, u
trenutku svijesti, kad se Sizif vraća ka-
menu da iznova preuzme svoje muče­
nje, on je jači od svoje sudbine.
"Nema sudbine koja se ne bi mogla
nadmašiti prezirom. On od sudbi-
ne pravi ljudsku stvar, koja se među
ljudima mora regulirati."
Budući da izvan čovjeka i svijeta ne mo-
že biti ničega apsurdnog, ostaje vrijed-
nost koju apsurd ne može negirati a da
ne dokine samog sebe, to je sam život.
Temeljni je ljudski stav stoga otpor pro-
tiv apsurda. Radi svojega vlastitog iden-
titeta
čovjek se mora čvrsto držati svojega
nužnog zahtjeva za jedinstvom i ispu-
njenjem smisla, čak ako i zna da se
on ne može ostvariti.
Otpor čovjeka prema uvjetima njegova
života tema je eseja 'Čovjek u revoltu'.
Pojedinac spoznaje da on nije sam sa
svojom sudbinom, identificira se s dru-
gim su-ljudima koji trpe. Stoga je soli-
darnost te melj svakog revolta. Ako se
čovj e k žrtvuje u tijeku revolta, u korist
nekoga dobra (sloboda , pravednost), to
prelazi njegovu vlastitu sudbinu.
Simbolički lik ovdje je Prometej koji
bogovima krade znanje da bi ga do-
nio nevoljnim ljudima.
Neumjesni oblici revolta u povijesti nas-
tali su tamo gdje se on odrekao svojega
izvora u apsurdu i solidarnosti te ljude
žrtvuje u korist nekoga tobože apsolut-
nog konačnog cilja, gdje on prelazi u ni-
hilizam i prezir čovjeka.
Ako se ne može spoznati neki unaprijed
dani smisao, koji vodi život, onda to
znači
da čovjek mora unutar svojih moguć­
nosti pronaći pravu mjeru.
Put do toga on pronalazi u "sredozem-
nom mišljenju", koje CAMUS smatra ut-
jelovljenim u kraju oko Sredozemnog
mora i grčkom mišljenju, koje je tu nas-
talo. U tom se kraju manifestira izjedna-
čenje suprotnosti svje tla i sjene, sunca i
mora. I ovdje CAMUS ponovno zahvaća
u grčku mitologiju:
"Nemeza bdije, božica mjere, ne os-
vete. Sve koji prijeđu granicu, nemi-
losrdno će kazniti."
Gabriel Marcel (1889.-1973.) zastupa
kršćansko stajalište unutar filozofije eg-
zistencije. U 'Biti i imati' MARCEL sup-
rotstavlja ta dva temeljna stava. U mo-
dusu "imanja" izražava se opredmeću ­
jući i posjednički stav prema svijetu, su-
čovjeku i meni samome, kojemu odgo-
vara apstraktno i objektivirajuće mišlje-
nje. Tako pak čovjek ne udovoljava svo-
jemu ontološkom određenju.
On, naime , ne egzistira izvorno u raz-
graničenju, nego u sudjelovanju na
su-čovjeku i božanskom bitku.
To on primjećuje u unutarnjoj, bitku
predanoj "pobožnosti". Sudjelovanje na
bitku ostvaruje se u ljubavi, koja se bez
pridržaja otvara drugome i preko toga
ukazuje na Boga kao apsolutni Ti.
206 20. stoljeće
Martin Heidegger (1889.- 1976.) spada
među najutjecajnije mislioce 20. st. Njego-
briga vo se djelovanje pruža preko ftlozofije na
teologiju , psihologiju i istraživanje književ-
nosti.
Upadljiva je njemu svojstvena upotreba
jezika u promjeni novih tumačenja rije-
či.
Heideggerovo glavno djelo 'Bitak i vrije-
me' (1927.) želi iznova postaviti pitanje o
"smislu bitka" te time zahtijeva da bude
fundamentalna ontologija. Polazna je toč­
ka pri tome čovjek, pojmovno shvaćen
kao tubitak, jer se njegov bitak, ako se
odnosi prema bitku, sam odlikuje razumi-
jevanjem bitka.
"Tubitak je kao razumijevajući možebi-
tak, kojemu se u takvu bitku radi o nje-
mu kao vlastitome. . . Sam ovaj bitak
prema kojemu se kao prema svojemu
vlastitu tubitak može odnositi ovako ili
onako i uvijek se nekako odnosi, nazi-
vamo egzistencija."
A Tubitak Egzistenciju (bitak tubitka) odlučuje odre-
đeni tubitak sam, u izboru svojih najvlasti-
tijih mogućnosti. Pri tome on može sebe
dobiti ili izgubiti, tj.
stajati u bivstvenomu modusu pravosti,
ako on ostvari samoga sebe, ili u nep-
ravosti, ako se odrekne svojega izbora.
Budući da se tubitak određuje iz svake
mogućnosti koja je on , shvaćanje tubitka
mora početi kod njegove egzistencije. On
se ne može izvesti iz neke opće prethod-
ne biti. Bivstveni karakteri tubitka ne mo-
gu se shvatiti kategorijama (kao kod tubit-
ku neprimjerenoga bitka), nego egzisten-
cijalima.
Temeljni stav tu bitka jest "bitak-u-svijetu ·~
u značenju "imati povjerenje u, biti uobi-
čajen, družiti se sa", što je obuhvaćeno
pod egzistencijalom "zbrinjavanje". Pri-
tom je način bitka upućenog na svijet pri-
je svega obilježen ophođenjem prema bi-
ću, što HEIDEGGER naziva "oruđe".
Oruđe je određeno svojom ''priručnoš­
ću ", tj. stoji na raspolaganju za upotre-
bu (npr. alatka).
Pri tome dotično oruđe stoji u jednom
sklopu upućivanja koji su-konstituira svi-
jet. Taj se sklop čini pristupačnim u opho-
đenju s ovim oruđem te otvara "Kako" svi-
jeta (sl. B).
Tubitak je nadalje "su-bitak"kao uvjet mo-
gućnosti susreta su-tubitka. Ophođenje s
drugima shvaćeno je kao "skrb" (ne u so-
B Upućujući odnos "oruđa" cijalno-etičkom smislu).
Tubitak se ponajčešće ne nalazi u modu-
su izvornosti samo-bitka, nego u "zapa/os-
Heidegger I 207
ti u neosobno Se". Tu tubitak dopušta da
mu drugi oduzmu njegov bitak,
ako on sebe razumije iz onoga što "se"
čini, tj. živi u prosječnosti i svakidaš-
njosti.
Način na koji se tubitku izvorno otvaraju
svijet, su-tubitak i egzistencija jest "nade-
nost".
Ona se očituje u raspoloženju koje ob-
znanjuje kako je nekome pri srcu (ra-
dost, tuga, dosada, strah).
U njoj se tubitku otvara i njegova "bače­
nost" u svijet, kao njegova stvarnost, koja
mu pokazuje da on treba preuzeti svoj tu-
bitak a da ne zna o dubljemu temelju ovo-
ga "odakle".
Drugi egzistencijalni osnovni modus tubit-
ka jest razumijevanje. Ono se odnosi na
mogućnosti, budući da ono po sebi ima
karakter nabačaja.
U razumijevanju se tubitku otvara nje-
govo vlastito moći-biti kao i sklop svr-
hovitosti svijeta.
Govor je konačno " značenjska razdioba
postojeće razumljivosti bitka-u-svijetu".
Temeljna struktura tubitka jest "briga",
kao jedinstvo:
egzistencijalnosti (moći-biti), faktičnosti
(bitak bačenosti) i zapalosti (u "se").
Tubitak egzistira ako se na-bacuje na svo-
je vlastite mogućnosti. Pritom se on uvijek
nalazi bačenim u svoj svijet, koji faktički
ogra ničuje okvire njegovih mogućnosti.
Ovdje prevladava modus zapalosti u
prosječnost ovoga Se, iz koje se tubitak
mora istrgnuti u svoju pravost.
U tjeskobi HEIDEGGER pronalazi temeljnu
nađenost u kojoj tubitak biva donesen
pred sebe samoga i svoje najvlastitije mo-
gućnosti.
Ono "pred č im" tjeskobe nije nešto
unutarsvjetski određeno (kao kod str.l-
ha), nego bitak-u-svijetu kao takav.
U njoj je tubitak bačen natrag na samoga
sebe, oslobođen vladavine onoga Se i sto-
ga slobodan za svoje osobno-moći-biti .
U tjeskobi se tubitku otvara i njegova ko-
načnost i ništetnost, tako što stječe iskustvo
sebe kao "bitka prema smrti". "Prethode-
nje" u ovu krajnju od svojih mogućnosti
tubitku otkriva njegovu izgubljenost u
neosobnom Se (jer u smrti nema više
držanja uz druge)
i donosi ga pred to da sam bude i da se
shvati u svojoj cjelovitosti (u koju spada i
bitak prema smrti). Za mogućnost svoje au-
tentničnosti tubitak zna po zovu savjesti.
Savjest ne doziva ništa određeno, nego
tu bitak u tome donosi sebe samoga pred
svoje moći-biti.
208 20. stoljeće
Shvaćanje strukturalne cjeline tubitka uk-
ljučeno je u odgovoru na pitanje što naj-
prije omogućuje jedinstvo tubitka u brizi.
Za HEIDEGGERA to je vremenost. Pret-
hodna otvorenost, s kojom se tubitak iz-
bacuje na svoje mogućnosti, moguća je
samo pomoću· fenomena budućnosti po
kojemu tubitak može pridoći k samomu
sebi. Samo pak
ako se tubitak preuzme, "kakav već
bijaše", dakle u svojemu bivšem-bitku,
može u budućnosti tako prići k sebi
da se vrati na sebe samoga.
l samo u njegovu sadašnjem-bitku može
ga sresti okolni svijet i u djelovanju ga za-
hvatiti. Vremenost kao "bivša-sadašnjaju-
ća budućnost" omogućuje cjelovito-moći­
biti i smisao je brige. Vremenovanje tubit-
ka u modusu autentičnosti jest
prethodnost (budućnost), trenutak (sa-
dašnjost), ponavljanje (bilost).
Oko 1930. godine zbila se promjena u
HEIDEGGEROVU mišljenju, koju on sam
označuje kao zaokret. Ako je u 'Bitku i
vremenu' pokušao pojasniti pitanja o
smislu bitka od strane razumijevanja bit-
A Čistina bitka ka tubitka, tako je on sad sam bitak taj,
koji omogućuje razumijevanje bitka na
način na koji se on otkriva.
"Čovjek je štoviše od samoga bitka 'ba-
čen' u istinu bitka, da on tako ek-zistira-
jući čuva istinu bitka, da se u svjetlu bit-
ka pojavi biće kao biće , što ono jest. Po-
javljuje li se ono i kako, ulaze li i kako
Bog i bogovi, povijest i priroda u osvjet-
ljenje bitka, pri-sustvuju i od-sustvu ju, ne
odlučuje čovjek. Dolazak bića temelji se
u sudbini bitka. Za čovjeka pak ostaje
pitanje pronalazi li on u poslanju svoje-
ga bića ono što odgovara ovoj sudbini."
Ek-zistencija čovjeka sada znači stajanje
na čistini bitka.
Čistina ovdje znači u smislu osvijetliti
"nešto učiniti laganim, otvorenim".
Odnos između bitka i čovjeka utemeljuje
sam bitak, na taj način što on sabire tubi-
tak kao "mjesnost i mjesto" osvjetljavanja.
Sam je bitak osvjetljavanje, dok je ono
što se tubitku u tome pojavljuje (osvi-
jetljeno) biće.
Način, kako se biće pojavljuje, mijenja se
tijekom povijesti bitka.
Istinu bića HEIDEGGER shvaća kao nes-
krivenost.
"Samo ovo osvjetljavanje poklanja i jam-
či nama ljudima pristup k biću. Zah-
B Ono što izaziva i zapostavlja tehnika valjujući ovomu svjetlu biće je u izvjes-
nim i promjenljivim granicama neskrive-
no."
Heidegger II 209
Neskrivenosti ipak pripada i skrivanje, u
kojemu se krije biće u cjelini. Biće izda-
je sebe ako ne stupa u ovo svjetlo (gra-
nice naše spoznaje),
ono se pretvara, ako biće zastire biće
(zabluda i prijevara).
Čovjek ima sklonost držati se uz ono pri-
vidno bliže, biće i pritom zaboraviti ono
najbliže, bitak koji se skriva. Čovjek je
kao ek-zistencija određen da se prepusti
bitku, da bude otvoren za neskrivenost
samog osvjetljavanja.
Istina bitka jest događaj osvjetljavanja
koji nosi sve osvijetljeno biće.
Pristup bitku otvara se po jeziku, jer os-
vjetljavajući sebe bitak je "na putu k jezi-
ku". Jezik ovdje stupa u pojavnost kao
nešto što čovjek ne stvara sam po želji,
nego u čemu je on već uvijek i iz čega
on govori.
"Jezik je kuća bitka, stanujući u njoj
čovjek ek-zistira, ako pripada istini bit-
ka, koju čuva."
Čovjek stoga mora slušati jezik da razab-
re što mu on kaže. To je smisao od ka-
zati ("ukazati"), u značenju "pokazati, pu-
stiti da se pojavi".
Prisutnost bitka u jeziku objavljuje se
prije svega u izvornom govorenju pjes-
ništva.
"Sudbini bitka" našega vremena HEIDEG-
GER se približava s pitanjem o biti tehni-
ke.
Tehnika je određeni povijesni način, u
kojemu se otkriva bitak.
No, čovjek ne raspolaže time, pa stoga
ne može izmaći zahtjevu tehnike. U mo-
dernoj se tehnici biće pojavljuje na način
'postave", u smislu izazvati ("nekoga
postaviti") i premjestiti (drugi načini
pristupa k biću), u odnosu kako na
prirodu tako i na čovjeka ("proizvodi-
ti", "namještenik").
Postavljeno biće pokazuje se kao 'Posto-
janje", tj. ono stoji spremno za upotrebu,
za nesaglediva djelovanje i planove teh-
nike.
Opasnost se sastoji u tome da čovjek sve
biće (uključujući i samoga sebe) shvaća
samo još kao materijal za, na uspjeh ori-
jentirano, proizvođenje i iskorištavanje.
On se drži
još samo bića , koje je osvijetljeno kao
postava i pritom zaboravlja ostale na-
čine otkrivanja i blizinu bitka.
Kraj ove bivstvene epohe doći će kad čo­
vjek ugleda opasnost i probudi se iz za-
borava bitka.
 210 20. stoljeće Moderna logika I 211

simbol: junktor za: primjer: Moderna logika 20. stoljeća djelomično se Ako npr. x i y zadovoljavaju ovaj uvjet,
čita se:
naziva logistika, ali ponajprije matematička onda i x.y itd.
& konjunkcija P&Q PiO ili simbolička logika, jer pretežno radi sa Jedan izraz vrijedi kao interpretiran onda
1\ PAQ simbolima. Jedan od utemeljitelja moderne ako je njegovim simbolima pridodano neko
P·Q logike jest G. FREGE (str. 219), čije su 'Poj- značenje.
v disjunkcija PvQ PiliO movno pismo' i 'Temelji aritmetike' duboko
promijenili logiku. Prikladno simboliziranje Logika iskaza samo se bavi rečenicama ili
:::> kondicional p :::>Q P implicira Q, on postiže uvođenjem kvantifikacije i pređi­ iskazima, a ne klasama kao tradicionalna lo-
P _.a ako P onda Q katnog računa. gika.
bi kondicional P <->O P upravo onda kada Q, Daljnji važni zastupnici: Složene rečenice (npr. (p.q): "Sunce sja i ki-
- P ako i samo ako Q GIUSEPPE PEANO (1852.- 1932.), koji poka- ša pada") sastoje se od jednostavnih rečeni­
zuje da se matematički iskazi ne prihvi\Čaju ca kao dijelova (p: "sunce sja").
--, -,p intuicijom, nego se izvode iz premisa (o B. U semantici se iskazima i njihovim spaja-
negacija - p ne P RUSSELLU vidi str. 221). njem pririče jedna istinitosna vrijednost:
-p
JAN BROUWER (1881.- 1966.) zastupa intui- "I" ia "istinito" ili "N" za "neistinito".
cionistički pojam matematike. Istinosna funkcija jest funkcija koja jed-
A1 logika iskaza (ili logika junktora) L. WITTGENSTEIN razvija istinosne tablice. nom iskazu pridaje vrijednosti I ili N. Za
Njega slijede npr. F. P. RAMSEY, R. CAR- kombiniranje istinosnih funkcija WITT-
simbol: oznaka: simbolizira: NAP, K. GODEL, L. LOWENHEIM, Th. SKO- GENSTEIN je razvio istinitosne tablice (sli-
LEM,]. HERBRAND i W. VAN O. QUINE. ka B i str. 214 ).
F, G, H predikatna konstanta predikatne izraze (" ... je velik") Moderna logika ponajprije je fonnalizirana: Temeljni pojam za logiku iskaza jest tauto-
a,b,c individualna konstanta vlastita imena
X, y, Z individualna varijabla držač mjesta za vlastita imena
U njoj su dani simboli, pravila za kombi- logija. Ona se sastoji od jedne složene reče­
'!l univerzalni kvantor "za sve ... " l "za svaki. .." naciju simbola i pravila za postizanje va- nice koja je uvijek istinita.
v "('!lx) Fx" = za sve x vrijedi da je F istinit za x ljanih zaključaka. Npr. "a ili -a" jest tautologija, jer ako je
3 kvantor egzistencije "za neke ... " ili "postoji jedan ... " Ona želi postići konzistentnu teoriju formal- "a" istinito, onda je i cijeli iskaz, a ako je
v "( 3 x) Gx" = za neki x vrijedi da je G istinit za x nih zaključaka i interpretacija. Primjena nje- "a" neistinito, onda je "-a" istinito i cijeli
A operator klasa klasa, sadržaj
kopu la je elemenat od, ima svojstvo zinih rezultata provodi se u matematici i teh- iskaz ostaje istinit.
nici, osobito kod elektronike i kompjutora. Neke važne tautologije, tj. logički istinite re-
A2 logika predikata (ili logika kvantora) Moderna logika radi s 2 vrste računa: čenice jesu:

.. A Značajni simboli i pojmovi moderne logike

računom iskaza (logika junktora), sus-
tavom varijabli i spojeva iskaza ili rečeni­
• pravilo razdvajanja (klasični: modus pane-
ns): (p&(p-+q))-+q
ca te • modus tollendo tollens: (--q&(p-+q)) -+-p
predikatnim računom (logika kvanto- • hipotetički silogizam: ((p--+q)&(q--+r))-->
modus ponens: ra), koji se sastoji od sustava individual- (p-->r)
p Q [(P--+Q) & P] Q nih varijabli Vili konstanti, uz kvantore • reductio ad apsurdum: (p-->(q&--q))--> -p
koji u nekim varijablama i konstantama • zakon dvostruke negacije: p++ -p
*-Q l imaju funkciju operatora.
Q N N N Sastavni dijelovi računa jesu: U prirodnom se jeziku pored subjekta, koji
hipotetički
N N N l N • Funkcije, slično matematičkima: +, -, =. npr. označuje neki individuum, pojavljuju i
silogizam: N N l N N l N Jedan se takav izraz zove funkcija dane va- predikati koji njemu pridaju neko svojstvo,
(1) (2) (1) (3) (2) rijable ili varijabli, ako je vrijednost izraza npr.

ffi
modus tollens:
R
R
B2 istinitosna tablica za modus ponens
p Q R [(P--+Q) & (Q--+R)] (P--+R)
određena samo onda kada varijabla prihva-
ća jednu određenu vrijednost.
• Konstante se pojavljuju u računu: "p", "q",
"F" "G" "H"
Kons~nta 'je si~b~l koji predstavlja ime za
"Aristotel je mudar."
Logika predikata analizira takve rečenice
točno upotrebom simbola. Predikatni ra-
čun služi izbjegavanju logičkih neodređe­
nosti. On se služi računom iskaza i kao

P-r
l l l l
Q l N l N N N nešto određeno, kao jedan pojedinačni važnim instrumentom funktora, koji se na-
N N N l l predmet, jedno svojstvo, vezu ili iskaz. zivaju "kvantorima" ili "kvantifikatorima".
p • Varijable ("x", "y", "z") nisu imena za
N l l
disjunktivni neku određenu stvar, nego neodređeno Struktura predikatnog računa zahtijeva:
silogizam: N N l l ime za nešto iz jedne klase stvari. • vlastita imena: "a", "b", "e" itd.

p Q
p
N

N
l N
N
l N
N
N
N
l
(1)
N
N
l
(2) (1)
N
l
l
(3)
l
N
l

8 1 važni silogizmi
B Silogizmi i istinitosne tablice
l
(2)
• junktori se upotrebljavaju u spoju s jed-
nom ili više konstanti, da bi tvorili novu
konstantu ili formu, npr. "-+" (ako ... on-
da), "++" (onda i samo onda ako), "v"
(ili), "-" (ne).
• svojstvene konstante: npr. "F", "G", "H"
• individualne varijable: "x", "y" itd.
Oni ne znače neki određeni predmet, nego
obavljaju funkciju držača mjesta. Ako "F"
8 3 istinitosna tablica hipotetičkog silogizma stoji npr. za "biti mudar", onda se piše
Sintaksa uređuje odnose jezičnih znakova "Fx"="x je mudar". "Aristotel je mudar" bilo
međusobno. Unutar nekoga logističkog sus- bi "Fa".
tava prema tome treba odlučiti je li određe­ • Propozicije "p", "q", "r" kao u računu iska-
ni izraz pravilno napravljen. za.
 212 20. stoljeće
Tome pridolaze i kvantori. Univerzalni
kontrarnost: ili jedan istinit ili kvantor (''f/) izriče: "Za sve x ... " ili "Za
oba neistinita
svaki x ... " (Vx) (Mx_,.Sx) znači:
(Vx)Mx~ /(Vx)-Mx "Za svaki x vrijedi, ako je on čovjek,
onda je x smrtan."
Kvantor egzistencije (3) odnosi se na po-
kontradiktornost jedinačno, kaže dakle "postoji (najmanje)
subalternacija: subalternacija:
gornji iskaz
implicira donji
X
jedan istinit i jedan
gornji iskaz
implicira donji
jedan x ... ". Npr. "Aristotel je mudar" bilo
bi (3x) (x=a.Fx):
"Postoji jedan x, koji je Aristotel i on je
mudar."
/ neistinit ~ Odnosi između kvantora egzistencije i
univerzalnoga kvantora dadu se iskazati
(3x)Mx (3x} - Mx u logičkom kvadratu (slika A).
Pritom se pretpostavlja egzistencija ba-
subkontrarnost: oba istinita ili
jedan istinit i jedan neistinit rem jednoga individuuma.
Prednost moderne logike predikata jest
A "Logički kvadrat" njezina prikladnost za adekvatnu obradu
relacija.
Jedna diadička (dvomjesna) relacija iz-
među "a" i "b" piše se "aRb".
Pritom se "a" naziva prethodnik, "b" nas-
ljednik, količine od "a" i "b" pretpodručje
i postpodručje. Zajedno tvore polje od "R".
R može biti refleksivna ("aRa"), ako se u
njoj jedan objekt može odnositi na samo-
ga sebe. Simetričnima se nazivaju relaci-
je za koje vrijedi "aRb" i "bRa".
Asimetrična je npr. relacija "supruga
Moderna logika II 213
RUSSELLOVA I WHITEHEADOVA "teo-
rija tipa" pokušava riješiti probleme koji
nastaju iz različitih područja predikata i
klasa, kao paradoks klasa (sl. B).
Pritom je svakoj varijabli dodijeljen jedan
broj koji označuje njezin tip . Izrazi obli-
ka "a je element od" ispravno su naprav-
ljeni samo ako je broj tipa od "a" niži od
onoga od "b".
Npr. najdonji se tip tvori od individua,
sljedeći od svojstava individua, a svaki
sljedeći od svojstava svojstava.
U "ramified (razgranatoj) theory of types"
svakoj je varijabli dodijeljeno i jedno od-
ređeno· podru čje te su uvedena posebna
pravila za područja varijabli.
Daljnja je grana moderne logike kombi-
natorička logika:
Ona analizira određene procese koji
su povezani s varijablama, kao npr.
supstitucija.
Njezin je cilj pojednostavnjenje posljed-
njih te melja matematičke logike i ukla-
njanje paradoksa. Njezina aritmetika sa-
drži brojevne funkcije koje su djelomi-
čno re kurzivne i nadomjestive. Primje-
na je moguća u istraživanju logičkih ra-
čuna višega reda, informatike i lingvis-

.. od" (jer ne vrijedi i obratno), simetrič­

na je npr. relacija "bračni drug".
tike .

sadrži sebe kao element
Tranzitivne relacije nastaju ako vrijedi
"aRb", "bRe", dakle a, b, e pripadaju is-
tom polju.
Primje r "veće nego":
ne sadrži sebe kao element kod a > b i b > e vrijedi i a > e.
Modalna logika istražuje sveze kod is-
kaza s obzirom na njihove modalitete,
tj. logičke odnose nužnosti (N), mo-
gućnosti (M) i nemogućnosti (-M).
Modalna se logika dale kosežno bavi ek-

•
proturječje -

B Paradoks klasa
klasa klasa, koje ne
sadrže same sebe - •
proturječje
Konverzivna od "otac od" npr. jest "dije-
te od".

Identitet označuje osobitu relaciju:

"alb" ili "a = b ".
stenzijalnim. Intenzionalno se ona bazira
na strogoj implikaciji:
Np = -M -p.
Općenito logika intenzionalno promatra
oznake (sadržaj) nekog pojma, ekstenzi-
FREGE interpretira identitet kao relaciju iz- onalno stvari (opseg) koje pod njega
među imena ili znakova za predmete. Ovaj spadaju.
argument predikat se kognitivni identitet sastoji npr. u iskazu
"jutarnja i ve černja zvijezda jesu iste" "Viševrijednosna logika" računa s više
'7' '7' (a = b), što nadilazi trivijalni identitet od 2 vrijednosti ~ istinito i neistinito ~ za
smisleno:
l tip n je
B od a sa samim sobom (a = a).
Te žak problem čini "identitet nerazluči­
neki iskaz, kao možda "neodređeno", što
je uveo LUKASIEWICZ. Upotrebljavaju se
voga". Ovaj LEIBNIZOV izraz kaže da su i "n-vrijednosni računi iskaza" s bilo ko-

D ~ ~v;'je l jedna ! ·- boja l dvije stvari identične ako se podudaraju

u svim osobinama:
jim brojem vrijednosti.

u
(VF) (Fa E-> Fb)_,.a = b. Deontička logika (ili deontika) analizi-
r:.trl? ~ ~ Q UINE daje prednost "nerazlučivosti iden- ra normativne iskaze s logičkog stajališta
je l plava j tičnoga " i tako načelu:
"Ako su dva predmeta identična, pri-
i analogno prema modalnoj logici radi s
"dužnošću " , "zabranom", "dopuštenim".
lip f padaju istoj klasi." Ovdje se formaliziraju načela kao:
Ništa ne može ujedno biti zabranjeno
C Primje r za teoriju tipova Logika drugoga reda obrađuje predikate i obvezno.
drugoga reda i njihove tipove, nadalje Ova se logika razlikuje od e tike po tome
klase i klase klasa. što ne navodi sadržaje dužnosti itd.
214 20. stoljeće Wittgenstein I 215
Ludwig Wittgenstein (1889.- 1951.) u suv- tavno stanje stvari. Elementarna rečenica sa-
remenoj filozofiji zauzima posebno mjesto, stoji se od imena čije mačenje jesu predme-
brazda 1/ nota 1 brazda 21 nota 2 smisao rečenice
zvuk 1 zvuk 2 osobito time što je ti i njihova sveza.
"razvio dvije različite filozofije, od kojih "Da bismo razumjeli bit rečenice, pomis-
A mačuje sB
se druga ne može shvatiti kao nastavak limo na hijeroglifsko pismo, koje presli-
riječ rijeć prve" (W. STEGMDlLER). kava činjenice koje opisuje" (sL Az}

"----...........~--/
1 Oe dvostruko) 2
Prva je prikazana u 'Tractatus logico-philo- Neka je rečenica smislena onda kada izra-

l
. __ _ _ ___J
a Rb
pr~sl_ika-
VaJUCa
relacija
ime

/ __ __,
(relacija)

preslika
.....
ime sophicus' (1919.), jedinom većem spisu što
ga je Wittgenstein sam objavio, a druga u
posthumno objavljenim 'Filozofskim istraži-
vanjima' (1953.} U životu filozofa zbilja pos-
žava postojanje ili nepostojanje stanja stva-
ri.

Kombiniraju li se elementarne rečenice, isti-

h
nepos- toji jedan "prijelom" (oko 1919.-26.) koji do- nitosna vrijednost nove rečenice proizlazi
postoje- tojeće pušta podjelu na dva životna razdoblja. Dvi- iz istinitosnih vrijednosti elementarnih reče­
~ unutarnja preslikavajuća relacija"'
će stanje stanje
stvari je se utjecajne filozofske struje pozivaju na nica od kojih se ona sastoji (teorija istinitos-
stvari
njega: ne vrijednosti).
l
neistinito
analitička filozofija anglosaksonskog obi-
lježja i filozofija jezika (Ordinary Langua-
Neki je iskaz istinit onda ako postoji to
stanje stvari, koje je "u rečenici pokusno
preslika ge Philosophy). sastavljeno".
WITTGENSTEINOV je jezik jednostavan i WITTGENSTEIN je moguće kombinacije
neovisan o uobičajenoj terminologiji, ali sa- prikazao u tablicama (sL B). Pri tome se kao
movoljno upotrebljava pojmove kao što su ekstremi pojavljuju tautologija, koja je istini-
slika, svijet, supstancija, etika i dr. ta za svaku postavku, i kontradikcija, koja
ni za jednu postavku nije istinita.
brazda 1 nota 1 zvuk 1
U 'Tractatusu' mladi se WITTGENSTEIN "Ne znam npr. ništa o vremenu ako znam
(=2x) (=2x) (=2x) približava filozofiji izvana kao konstruktor da kiši ili ne kiši."
brazda 2 nota 2 zvuk 2 (a ne toliko kao matematičar} Razlaže je na To je WITTGENSTEINOV primjer za tauto-
logiku i mistiku te dijelove ponovno sastav- logiju. Odgovarajuća bi kontradikcija bila
lja u numerirane stavke. Glavne rečenice či­ "pada kiša i ne pada kiša",
ne okosnicu knjige. Rečenice koje stoje iza koja bi za oba slučaja bila neistinita. Područ­
A1 Teorija odraza: preslikavajuća relacija
decimalnoga mjesta uglavnom interpretiraju je smislenoga govorenja leži između toga:
sedam sržnih rečenica, ali često su još važ- iskazi prirodnih znanosti o emprijskim
nije. stanjima stvari.
neka rečenica: (p) stupci istinitosnih vrijednosti Npr. rečenica l glasi: "Svijet je sve što je (Sama se logika naprotiv sastoji od tautolo-
slučaj." Tomu slijede (pojašnjavajuće) re- gija.) Time je ono "nemislivo iznutra ograni-
je
čenice: čeno pomoću onoga što se može misliti."
"1.1 Svijet je sveukupnost činjenica, ne
/Q]stinita
p ili
"'-.[~Jeistinita
q
p n

n
n

n } moguća
povezivanja:
stvari," i
"1.11 Svijet je određen činjenicama i time
da su to sve činjenice." itd.
'Tractatus' se djelomično temelji na RUSSEL-
n a) ne oboje LOVOJ (str. 221) analizi jezika. WITTGEN-
piq STEIN je izgrađuje u svoju teoriju odraza:
rečenice; p i q
dvije
(mogućnosti kombinacija)
Svijet se sastoji od stvari i njihovih "kon-
n b) p ili q figuracija", stanja stvari.
Stvari tvore supstanciju svijeta te su kao tak-
p q ve jednostavne, nepromjenljive i neovisne o
n n e) p ili q stanju stvari. U stanju stvari, stvari su pove-
(obje istinite) zane relacijom. Te relacije tvore logičku
ali ne oboje
n (p neistinita, q istinita) okosnicu svijeta, a time i ono što je zajednič­
d) tautologija ko jeziku i svijetu.
n (p istinita, q neistinita) "Gramofonska ploča, glazbena misao,
n n n n e) kontradikcija nottli zapis, zvučni valovi, svi stoje jedni
n n (obje neistinite) prema drugima u onom unutarnjem pres-
likavajućem odnosu koji postoji između
jezika i svijeta. Svima je njima zajednička
logička struktura."
Opća forma stanja stvari jest "aRb", tj.
B Tablice Jstinitosnih vrijednosti "a stoji u odnosu prema b."
Ovo vrijedi i za formu elementarnih rečeni­
ca u kojima se preslikava po jedno jednos-
Izvan tih granica leži mistično:
ja, Bog, smisao svijeta i dr.
Ono se pokazuje, npr.
"Rješenje životnog problema čovjek prim-
jećuje nestankom toga problema."
O (zapravo važnijim) područjima etike, reli-
gije, umjetnosti vrijede završne rečenice
'Tractatusa':
"Čak i ako se odgovori na sva moguća
znanstvena pitanja, naši životni problemi
još [nisu] niti dotaknuti ... O čemu se ne
može govoriti, o tome se mora šutjeti."
Ali ne radi se, kako smatra "Bečki krug" i u
njemu sabrani logički empiristi, o kritici me-
tafizike, nego o etici. U jednom pismu 1919.
WITTGENSTEIN piše:
"... smisao te knjige je etički ... Htio bih
naime napisati, moje se djelo sastoji od
dvaju dijelova: od jednoga koji tu leži
pred nama i od drugoga koji nisam napi-
sao. I baš je taj drugi dio najvažniji. Mo-
jom je knjigom, naime, ono etičko tako-
reći iznutra ograničeno."
 216 20. stoljeće Wittgenstein TI 217

S kasnijega WITTGENSTEINOVA glediš- Kao što su u šahovskoj igri figure odrede-

ta , iz 1945., u 'Tractatusu' ima "teških za-
čavao sada s čekićem u gredu bluda" što ga potiče da "sa smrtnom be-
zobzirnošću" zabaci svoje prijašnje teze.
'Filozofska istraživanja' lakša su za čita­
nje nego Traktat', a ipak zbunjuju nači­
nom prividno nepotrebnih pitanja, na
primjer:
ne pravilima, tako su i riječi u jeziku.
Pitanje "što je zapravo riječ?" stoga je
analogno pitanju o šahovskoj figuri.
Oba za odgovor pretpostavljaju kon-
vencionalni sustav pravila.
Ova gramatička pravila ne mogu biti pri-
vatna:

; ·9• može se
raščlaniti
na
može se
raščlaniti
na
"No je li neki nejasan pojam uopće po-
jam? Je li nejasna fotografija uopće sli-
ka nekoga oovjeka?"
'Filozofska istraživanja' pružaju .fleksibilnu
teoriju jezika koja doseže vrhunac u reče­
Nemoguće je jednokratno nasljedova-
nje nekog pravila .
Izričaji za individualna unutarnja zbivanja
(npr. bolovi) osim toga nisu imena za nu-
tarnje "predmete ". Svoje značenje oni ima-
nici: ju samo u kontekstu n ejezičnih očitovanja
pet crveno jabuka "Cijeli se oblak filozofije kondenzira i ponašanja govornika i okoline .

VJ ~
oko jedne kapljice učenja o jeziku." WITTGENSTEIN to tumači slikom zatvo-
(JJ
.?o
renih kutija.

1111110011 WITTGENSTEINOVA kritika obuhvaća

medu ostalim teoriju odraza jezika. Rij eč
se ne može uvijek razumjeti kao repre-
Budući da im sadržaj nije dostupan, ne-
važan je.
I budući da privatno osjećanje ne može
9
• 111111 1 RRSGGGRWW
zentant nekoga predmeta.
Zamisli jezičnu igru u kojoj jedan zapo-
biti dio jezične igre, njegovo je značenje
beznačajno.
vijeda drugome da dohvati ploču ili Jednako je tako npr. paradoksalno do-
gredu. Sveza rij eči "ploča" prema samoj dijeliti ulogu nekome glumcu, netko bi
ploči može se doseći tako da na nju potpuno potisnuo svoje osjećaje ili sl.
A Kritika tradicionalne teorije značenja B Kritika raščlambe
pokažemo. Kod drugih riječi ("sada",
"pet") to se više ne može. Jezik, nadalje, radi s analogijama, sličnos­
--vrije- ~ vatra - - - - - , Umjesto toga WITTGENSTEIN upotrebu tima ili "srodnostima".
me ~ imati pretvarati se neke riječi u jeziku naziva njezinim znače­ Npr. različite srodnosti medu svim mo-
.. jezične igre
/
strP.Ijenje /-samilo~
blagoslivljati
.·
bol .. ..,r.
njem.
Ni logički se atomizam ne može održati.
gućim što sažimamo u istu rij eč "igra".
I jezične igre medu sobom ukazuju samo
Analiza ne napada posljednje elementar- na sličnosti. Pitanje o biti jezika riješeno je
ozdrav- · · · ne rečenice: u opisivanju srodnosti j ezičnih igara.
._P ljati . Bog moliti - - op1s1vat1
~
Posljednja analiza jedne metle bili bi
proklinJali-- ceriti se držak i četka, analiza drška npr. njego- I u drugim spisima iz ostavštine, 'Smeđoj
/ vi atomi i molekule itd. knjizi' i 'Plavoj knjizi', kao i 'O izvjesnos-
Nije jednoznačno ni pod kojim se glediš- ti', WITTGENSTEIN varira svoju tvrdnju,
tem provodi analiza: filozof bi obrađivao "pitanje kao bolest".
šahovska se ploča dade npr. rastaviti na Filozofija bi bila
značenje riječi 32 bijela i crna polja ili na crno i bijelo "borba protiv začaranosti našega razu-
i mrežu. ma sredstvima našega jezika", a njezin
značenje figura Relativiziran je ideal egzaktnosti i zahtjev bi cilj bio pokazati "muhi izlaz iz čaše
za odgovarajućim idealnim jezikom: za muhe".
"Ako kažem nekome: 'Stani približno Rezultat on opisuje kao "otkriće nekakva
ovdje!' - može li to tumačenje ne funk- prostog besmisla", pri čemu
cionirati? A ne može li i svako drugo ot- "razum zalijetajući se u granice jezika
kazati?" dobiva kvrge."
Svijet je izmjeren jezikom, njegove su gra-
WITTGENSTEIN sada tumači jezik pomo- nice logički iskazive; ono se neiskazivo,
igra ću jezične igre: "tajna", može samo pokazati. I ovdje filo-
Riječ "jezična igra" ovdje treba istaknu- zofija ne nalikuje učenju nego djelatnosti:
ti, da je govor dio jedne aktivnosti ili ži- pokazivanje se događa u skladu sa ži-
votne forme. "Predoči sebi ... raznovr- votom.
snost jezičnih igara: opisati neki pred- Osobitost WITIGENSTEINOVE filozofije
met prema izgledu ili na temelju mjere- jest njezino potpuno instrumentaliziranje.
nja - izraditi neki predmet na temelju Ona samo pomaže tumačenju vlastita sta-
opisa (crteža) - izvještavati o nekom jališta, nikako ne smije sama sebi biti svr-
C Značenj e riječi je upotreba u j ezičnoj igri događaju - ... prevoditi s jednog jezika hom. Jedna slika ilustrira njezinu funkciju:
na drugi - moliti, zahvaljivati, proklinja- čovjeku za uspon trebaju ljestve; tko se
ti , pozdravljati, moliti se." popeo gore, više ih ne treba.
218 20. stoljeće Analitička
Analitička f"dozofija ističe se time da od-
govara na pitanja (ili ih otklanja), tako što
razjašnjava jezik u kojemu su ona formuli-
rana. Pritom se složeniji izrazi rastavljaju
(analiziraju) na jednostavnije i temeljnije,
izlazi Venera istražuje se značenje pojmova i iskaza te
kontekst njihove upotrebe . Analiza želi
pronaći temelj jednog argumenta i odlučiti
o njegovoj valjanosti.
Njezino područje je filozofija jezika; njezi-
na važnost za druge discipline (etika , filo-
zofija religije, ontologija) sastoji se u vred-
novanju upotrijebljenih izraza i kategorija
te u uklanjanju nesporazuma utemeljenih
u jeziku. ..
ne izlazi Venera Njezina primjena u etici npr. (tzv. me-
taetika) ne dovodi do izrade novih sad-
ržajnih oblika nego do ispitivanja fun-
kcije i dosega etičkih propisa.
Analiza primarno nije zainteresirana za
tvorbu sustava ili nastanak neke cijele teo-
A O Fregeovu "Smislu i značenju"
rije, nego je ona instrument za oslobađanje
filozofskog učenja od jezičnih nejasnoća. S
GILBERTOM RYLEOM:
"Filozofska promišljanja ne trebaju
povećati . . . naše znanje, nego ispraviti
logičku geografiju toga znanja."
- Pet nije stvar, nego broj.
- Babilon je obrađen na GottlobFrege (1848.- 1925.) vrijedi kao je-
jućerdnjem predavanju.
- Lav je apstrakcija:. dan od otaca modeme logike i jezične ana-
lize. Razvio je učenje koje jednom izrazu,
formuli ili nekoj rečenici pripisuje dvoje:
smisao i značenje.
pseudoobjektne rečenice "Scott" i "autor 'Waverleyja"' imaju isto
značenje: osobu "Walter Scott". No, oni
imaju različit smisao. "Današnji kralj
Francuske", doduše, kao izraz ima neki
smisao, ali nema značenje. Smisao i zna-
čenje rečenica nastaju iz smisla i znače­
nja njihovih sastavnih dijelova.
Od LEIBNIZA je preuzeo načelo "supstitu-
"Pet je brojna cije":
rijeć."
"Stvari su identične kad ih je moguće
međusobno nadomjestiti (supstituirati),
Rijeć "Babilon"
a da se pritom ne promijeni istina (salva
pojavila se u veritate)."
jučerašnjem Zamijeni li se dakle neki bitni sastavni dio
predavanju. nekog izraza nekim drugim dijelom koji
ima isto značenje, mijenja se smisao, ali ne
Lavovi su Rijeć "lav" i značenje .
sisavci. "lavovi" oznaćuje vrstu. Značenje neke rečenice jest njezina is/inas-
na vrijednost (dakle istinito ili neistinito).
Smisao neke rečenice jest misao koju ona
izriče. Misli su različite, ako netko može
objektne rečenice
sintaktičke rečenice jednu držati istinitom, a drugu lažnom.
FREGEOV primjer: jutarnja zvijezda i ve-
černja zvijeza imaju različit smisao, ali
B Carnap: vrste rečenica isto značenje (planet Venera). Rečenice
"izlazi jutarnja zvijeda" i "izlazi večernja
zvijezda" izražavaju različite misli (za
f"dozofija I l Frege; Bečki krug 219
nekoga tko npr. ne zna da se misli na
Veneru); njihovo je značenje isto: ako je
jedna istinita, onda je i druga; ako je jed-
na neistinita, onda je neistinita i druga.
Neopozitivizam, također " logički empiri-
zam" propagirao je tzv. "Bečki krug". Pred-
stavnici su M. SCHLICK, R. CARNAP, G.
BERGMANN, H. FEIGL, K. GODEL, H.
HAHN, O. NEURATH, F. WAISMANN i dr.
A. ]. AYER (1910.-89.) s Krugom dijeli
shvaćanje ftlozofije kao jezične analize
te odbacivanje metafizike.
Filozofija ne stupa u konkurenciju sa zna-
no5ću ·nego o njoj ovisi. Mnogi članovi
kruga u prvoj su liniji matematičari i fiziča­
ri. Posebna im je želja fundiranje metode
i jezika prirodne znanosti. O čemu se da
smisleno govoriti jest logika, matematika i
prirodna znanost.
Ako se jedna rečenica ne može verifici-
rati ili ne označuje tautologiju, onda je
ona za spoznaju besmislena.
Važna tema jest i novouvedene načelo
"verifikacije". Rečenice su smislene ako
se njihov smisao može empirijski ispitati,
odnosno ako se može navesti kako bi se
on trebao ispitati. Tako CARNAP piše:
" Značenje neke rečenice ... identično je
tome kako određujemo njezinu istinitost
ili neistinost; a jedna rečenica ima zna-
čenje samo onda kada je moguće jedno
takvo određivanje. "
Zahtjev za znanstvenošću i koncepcija jezi-
ka kao računa dovele su do odbijanja me-
tafizike.
Rudolf Carnap (1891.-1970.) pokušava
nadomještanje filozofije znanstvenom logi-
kom ponajprije preko jezi čne sintakse.
Ona treba služiti stvaranju idealnih, tj. for-
malnih i egzaktnih jezika. Da bi se prepoz-
nalo prividne rečenice , CARNAP rJzlikuje
sadržajni i formalni način govorenja, oba
legitimna. "Filozofske" rečen ice pripisuju
se nekom među-prostoru. Ove "kvazisin-
taktičke" rečenice zavaravaju nekim pred-
metnim odnosom koji one nemaju: one se
prividno odnose na predmete, ali stvarno
na riječi (sl. B).
Npr. "Pet nije stvar" čini se da izriče neš-
to o jednom predmetu, ali se zapravo
odnosi na riječ "pet".
Upotreba mnogih filozofskih izraza bes-
mislena je kao upotreba riječi "babig". Tre-
baju li pak riječ "a" i elementarna rečenica
"R (a)" imati značenje, moraju biti poznata
"empirijska obilježja" za "a" i ustanovljeni
"istinosni uvjeti" za "R (a)" (rečenica u ko-
joj se pojavljuje "a").
220 20. stoljeće
Bertrand Russell (1872.~1970.), čiji se ra-
dovi bave gotovo svim granama filozofije,
postigao je važne doprinose u logici i ana-
lizi koju je nazvao "formalna analiza": istra-
živanje svijeta čisto s logičkog stanovišta.
On misli na apstraktnu kozmologiju koja se
bavi posljednjim strnkturama jezika i svije-
jednokratnost --+ .~ je ~tvorio Ka~la [1. ta.
Njegova 'Principia mathematica', napisana
1910.~13. zajedno s A. N. WHITEHEADOM
t Nije uvijek neistinito za x,
da je x stvb rio Karla ll. i da
(str. 227), pokušava utemeljenje matemati-
ke na osnovi logičkih pojmova i rečenica.
RUSSELLOVA "Filozofija logičkog atomiz-
• jE) x pogubJjen,H i aj e ma" kaže:
Rečenica korespondira sa svijetom.
"ako je y stvorio Karla
Rečen ična funkcija navodi tvorbu dijelova
ll., y identičan s x" rečenice. Ova rečenična funkcija (pisano
ili . uvijek istinito o y. npr. "C (x)") nastaje ako se varijable ume-
ću kao konstituente jedne rečenice (npr. "x
je autor 'Waverleyja"'):
'Jedna rečenična funkcija jest jednostav-
no nekakav izraz, koji sadrži više
neodređenih sastavina i koji postaje re-
čenica čim se odrede neodređene sasta-
A Analiza rečenice vine."
RUSSELL brani korespondenciju univer-
zuma rečenica prema univerzumu činjeni­
analizirani oblik ca.
Značenje nekoga vlastitog imena jest pred-
met koji ono imenuje.
Atomska rečenica (atomic proposition) jest
D + "x je brijeg i ima svoj·
stvo da je od zlata"
neistinito je za sve x
izomoifna (istog oblika) s jednom atom-
skom činjenicom (atomic fact). Takve naj-
jednostavnije rečenice navode ima li jedna
određena stvar neko određeno svojstvo ili
"zlatno brdo ne postoji"
stoji u nekoj određenoj relaciji, npr. "Ovo je
bijelo" ili "Ovo je ispod onoga".
a) nepostojeći predmeti Rečenica se odnosi na neku činjenicu ili
kao "istinito" ili kao "neistinito".
Molekularna rečenica ističe se time da dru-
"Scott je napisao Wa-
verley; i uvijek je istini-
ge rečenice sadrži kao komponente. Njezi-
to za y da je y identič­ na istinitost ili neistinitost proizlazi iz istini-
no sa Scottom, ako je tosti ili neistinosti rečenica od kojih je sas-
b) tautologija po supstituciji
y napisao Waverley" tavljena.
Cilj je analize učiniti rečenice toliko logički
"sadašnji francuski kralj prozirnima da one kao elemente sadržava-
je ćelav" ju samo ono što nam je izravno poznato
(npr. osjetni utisci ili logičke veze). Nitko
ne može imenovati nešto što mu nije poz-
nato.
"nije istinito da postoji
+ netko tko je sada kralj
Francuske i ima ćelu" RUSSELLOVA teorija oznactvanja (prije
svega u "On denoting") pokušava upotre-
bu rečeničnih dijelova, koji nisu vlastita
nema ćelu .._... ima ćelu imena, postaviti na sigurniju logičnu i jezič­
nu podlogu.
e) proturječje
"Označavajući izrazi" nemaju značenje u
samima sebi, oni su "nepotpuni simboli",
B Problemi riješeni analizom
pa se stoga pojavljuju samo kao dio re-
čenica.
Analitička f"dozofija II l Russell 221
Takva su označivanja važna zato što mno-
ge stvari ne poznajemo izravno nego samo
preko opisa, kao "središte mase Sunca". Is-
todobno je njihova primjena često zavodlji-
va te vodi u paradokse, kao npr. u rečeni­
ci "Sadašnji kralj Francuske je ćelav":
"Prođemo li kroz stvari koje su ćelave,
pa onda kroz one koje nisu ćelave, me-
đu njima nećemo naći današnjega kralja
Francuske." Tj. on jest ćelav i nije ćelav,
što krši zakon proturječja .
RUSSELL pritom razlikuje tri slučaja ozna-
čivanja:
l) Izraz je oznaka a da ništa ne označuje ,
npr. · "Današnji kralj Francuske".
2) Izraz označuje neki određeni objekt:
"Današnja kraljica Engleske".
3) Rečenica označuje neodređeno: "čov­
jek" označuje nekoga neodređenog čov­
jeka.
U prvom se slučaju raščlanjuje tako da se
tvrdi povezanost dviju rečenica: "Barem je-
dan entitet ima tu-i-tu osobinu" i "najviše
jedan entitet ima tu-i-tu osobinu." Drukčije
kazano, jedan i samo jedan entitet ima tu
osobinu. Tako se "današnji kralj Francuske
egzistira", raščlanjuje u "jedan i samo jedan
entitet jest kralj Francuske", što je neistinit
iskaz a time i veza s "i taj je ćelav", jer je
prvi dio rečenice neistinit.
A. MEINONG (1853.~1920.) nazvao je stva-
ri kao okrugli četverokuti i zlatna brda "ne-
postojećim predmetima". Da bi se zanije-
kala njihova "subzistencija" mora ih se pro-
matrati kao predmete. Nakon analize, oni
više nisu potrebni kao subjekti rečenice .
"Zlatni brijeg ne postoji"
pretpostavlja brijeg za subjekt rečenice. U
raščlanjenu obliku on nestaje:
"Nema entiteta koji bi ujedno bio brijeg
i od zlata."
FREGEOVIM načelom supstitucije ·(str.
219) ostvaruje se tautologija, ako se istoz-
načni izrazi međusobno zamijene. Raščla­
njeni oblik izriče identitet, a ela ne nastaje
tautologija.
Npr. proizlazi "Scott je autor Waverle-
yja", raščlanjeno "Scott je napisao Wa-
verley; i uvijek je istinito za y ela je y
identičan sa Scottom, ako je y napisao
Waverley."
Općenito vrijedi za oblik izraza C (x), koji
sadrži neko označivanje, za umetanje za x:
C (sve) znači: 'C (x) je uvijek istinito.'
C (ništa) znači: '"C (x) je neistinito", uvi-
jek je istinito.'
C (nešto) znači: 'Nije istina ela je "C (x)
je neistinito" uvijek istinito.'
 222 20. stoljeće Analitička f"tlozofija
Filozofija normalnog jezika (engl. ordi-
nary language = svakodnevnog) slijedi
kasnog WITTGENSTEINA (str. 217.):
"Ne pitaj za značenje, promatraj upotre-
bu."
Potraga za definiranim značenjem, pos-
ljednjim kriterijima i sintaktičkom točnoš­
ću dovedena je u pitanje u korist uvaža-
vanja konteksta, obiteljskih sličnosti riječi i
iskaza i stvarne i praktične jezične upotre-
be.
Filozofija nije više corpus rečenica , ne-
go istraživanje mnogostrukih jezičnih
očitovanja.
SUSAN STEBBING, PETER STRAWSON,
JOHN L. AUSTIN i dr. napustili su poziti-
vizam. Istraživati stvarno upotrebljavani
jezik i njegov odnos prema svijetu posta-
je glavnom zadaćom. Interes se premješta
od redukcije prema tumačenju i legitim-
noj upotrebi jezika. Time filozofija napuš-
ta stajalište koje je jezik učinilo preslikom
ili izomorfnom strukturom svijeta. Temelj-
ne jezične jedinice više ne predstavljaju
objekte, a upotreba jezika više ne leži je-
dino u utvrđivanju činjenica. Jezik je više
od ogledala koje reflektira svijet.
Filozofija nonnalnog jezika vidi jezik
fleksibilnim u suigri s kontekstom i do-
.. vitljivim u njegovoj upotrebi.
Značenje , središnja točka analize, nije vi-
ilokucionarni akti perlokucionarni akti še samo odnos između riječi i svijeta, ne-
go se interpretira kao pravila, konvencije,
upotrebe, ukratko primjene riječi. Time je
A Austinova teorija jezičnog akta sasvim iščezlo stvaranje idealnog jezika
kao cilj filozofije.
neostikon: "da!" U teoriji jezičnog akta J. L Austin
(1911.--60.) istražuje različite funkcij e jezi-
~~"\"'"
ka. On može imati ne samo deskriptivnu
ili konstativnu funkciju , nego i biti "per-
formativan":
Određenim riječima ostvaruje se i jedna
radnja, npr. "riječju da" kod sklapanja
triti kon
braka.
AUSTIN razlikuje lokucionarni akt koji se
sastoji u jednostavnu izgovaranju, i iloku-
cionarni, koji se sastoji u aktivnosti pove-
zanoj s njime, kao prijetiti, zahvaljivati itd.
K tome dolazi još i perlokucionarni, us-
pjeh njegova govorenja.
Da bi ovi jezični čini uspjeli, mora se is-
puniti niz uvjeta. Izražavanje mora biti
shvatljivo u okvirima određenih konvenci-
ja. Zapovijedi su nekoga podređenog
preskriptivizam npr. bez učinka. Osim toga, traži se korek-
tno i potpuno provođenje:
B Metaetika Oklada je ispravna samo ako se netko
drugi kladi na suprotno, a i samo onda
ako konj još nije stigao na cilj.
ml Teorija jezičnog akta; metaetika 223
Analiza jezika time se proteže na polja u
kojima se izriču vrednovanja, propisi, sta-
vovi. Takvi se normativni izrazi nalaze u
etici i religiji.
George Edward Moore (1873.- 1958.)
razvio je analizu u sporu s idealističkom
filozofijom, koju je u Engleskoj prije sve-
ga zastupao BRADLEY. On joj suprotstav-
lja neosporne nazore ("truisms") zdravoga
razuma ("common sense").
Analiza, koja je temelj tih pogleda, služi
za tumačenje skrivenih pretpostavki i lo-
gičkih besmislica filozofskih teorija.
U svojemu djelu 'Principia Ethica' MOORE
pokušava objasniti upotrebu pojma "dob-
ro". D. HUME bijaše označio prijelaz od
iskaza-jest na iskaze-treba kao nedopušte-
ni krivi zaključak. S analitičkoga gledišta
MOORE dolazi do rezultata da se "dobro"
ne može dalje raščlaniti, nego označuje
jednostavnu kvalitetu koja se ne može da-
lje reducirati. Ono se stoga shvaća intui-
tivno na temelju vlastitih čina svijesti. Svi
pokušaji da se "dobro" definira pomoću
drugih svojstava dovode do natura/istič­
koga krivog zaključka.
A. J. Ayer (1910.--89.) iz okolnosti da etič­
ki i sl. iskazi nisu empirijski provjerljivi, iz-
vlači zaključak da se osnovni etički poj-
movi ne mogu raščlaniti, jer
"oni su samo pseudopojmovi. Njihovo
postojanje ne dodaje ništa njihovu
stvarnom sadržaju."
Isto se odnosi i na rečenice religije, od-
nosno teologije.
Teorija emotivizma (zastupa je ponajpri-
je C. L. STEVENSON) s riječima kao npr.
"dobro" ne vidi imenovano nikakvo svoj-
stvo. Moralni i religiozni iskazi interpreti-
rani su samo kao izražaj osjećaja i stavo-
va. Takve
"rečenice izriču stav govornika i naginju
tome da i kod slušatelja izazovu slične
stavove." (M.]. CHARLESWORTH)
Iskaz, približno kao Bog je stvorio svijet,
prema tome čita se kao
"pozitivan stav prema univerzumu".
Nasuprot tome R. M. HARE pokušava neš-
to kao logiku imperativa. Pritom zahtjeve
raščlanjuje na frastikon ("što upućuje na
nešto"), dakle temeljno stanje stvari, i
neostikon ("odobravajuće klimanje gla-
vom"). To omogućuje označivanje moral-
nih iskaza preskriptivnima ("propisujući­
ma"), temeljeći se na razlozima koje bis-
mo morali navoditi u svim jednakim slu-
čajevima (načelo poopćavanja).
 224 20. stoljeće
Analitička
Gilbert Kyle (1900.-76.) ('Sistematično
zavodeći izrazi'; 1931.-32.) primjećuje
trajnu zbrku između gramatičkih iskaza i
pripisivanje logičkih oblika.
~osobnosti Primjer: U rečenici "ne postoje krave
mesožderi", "krave mesožderi" ne oz-
dispozicija načuje nikakav predmet, a "ne posto-
+ l ponavljanje je" nije nikakav predikat.
Dakle, izraz treba glasiti: "Ništa nije
"može gađati" ujedno krava i mesožder."
Sve takve rečenice zavode, ako njihov
gramatički oblik nije primjeren činjenici
koju opisuje.
RYLEOVO se zanimanje ticalo ovih zam-
jena kategorija. Pritom se pojmovi svr-
? stavaju u logički tip, u koji ne pripadaju
gađa (npr. "ona je došla iz ljubavi i iz Hambur-
.------ lt ' ga."). Vrijedi da
? if "izrazi, s kojima se može odgovoriti na
isto pitanje, pripadaju istoj kategoriji".
samo se takvi izrazi u iskazima smiju
jednako poredati.
RYLE tu vrstu analize primjenjuje i na tra-
dicionalna učenja o duhu i tijelu. Njegov
"gavagei" 'Pojam duha' 0949.) uzorak je za "phi-
losophy of mind" ("Filozofiju duha").
Njegova razmišljanja
"ne trebaju povećati naše znanje o du-
hu ili duši, nego ispraviti logičku geo-
grafiju toga znanja".
.. RYLE se bori protiv dualizma duha i tije-
1
mogao je gađati la, koji on naziva "Descartesov mit" ili
l l "dogma o sablasti u stroju".
duhovni ·j fizički događaj Nereflektirana jezična uporaba zavodi u
to da se iza empirijske izvanjske radnje
pretpostavi još jedan skriveni, privatni
entitet kao duh. Prema "mitu" ovaj slijedi
svoju vlastitu uzročnost, koja na (neob-
jašnjivi) način djeluje na izvanjski svijet.
Plansko djelovanje prividno povezuje
duhovni i psihički događaj.
RYLE naprotiv osporava da netko tko
"promišljeno vozi automobil", najprije
promišlja pa onda vozi.
Prema njemu "duhovni" atributi označu­
ju dispozicije koje se dadu ponovno pri-
kazati samo u iskazima ako-onda.
Naše kriterije za primjenu riječi kao "zna-
ti", "moći", "htjeti" itd. uzimamo iz vidlji-
vih čina koji nastupaju s izvjesnom pos-
tojanošću.
Samo ako neki strijelac često pogađa,
isključujemo slučajnost i govorimo o
"znanju".
Peter Frederick Strawson (rođ. 1919.)
taj problem obrađuje u stvaranju "des-
mit o sablasti u stroju mit muzeja
kriptivne metafizike", kako ju je prikazao
u 'Individuals' 0959.). Ova se, za razliku
A Ryle B Quine od "revizionarnoga",
idozofija IV l Ontologija 225
"zadovoljava time da opiše stvarnu
strukturu našega mišljenja o svijetu."
Među pojedinačne stvari koje identifici-
ramo u govoru, spadaju osobe. Njima ne
pripisujemo samo materijalne predikate
(npr. l ,80 m) nego i takve koji se odno-
se samo na osobe (npr. smijeh, trpjeti
bolove). Pogreška dualističkih teorija sa-
stoji se u tome da pretpostavljaju dvos-
truku upotrebu toga "ja". STRAWSON,
naprotiv, "osobu" prepoznaje kao pret-
hodnu kategoriju, kao
"jedan tip entiteta tako da se jednom
individuumu ovoga .. . tipa mogu pri-
pisati ne samo stanja svijesti nego i tje-
lesna svojstva".
Njegov argument: odgovarajuće predika-
te možemo upotrebljavati samo ako ih
primjenjujemo na nas i druge, dakle, ti-
me nazivamo jednakima zapažanja i os-
jećaje.
Willard van Orman Quine (rođ. 1908.)
napada tradicionalne teorije "značenja"
koje "dijele mit muzeja".
One zamišljaju značenje kao natpis
koji visi na predmetima u nekoj gale-
riji - svejedno jesu li kao "izložbeni
predmeti" platonske ideje, sami pred-
meti ili njihove ideje (slike) u svijesti.
QUINEOV naturalistički program njima
suprotstavlja stvarnu jezičnu stečevinu:
"Proces učenja je implicitna indukcija
subjekta s obzirom na jezičnu upotre-
bu u društvu."
Jezik stječemo povezivanjem očitovanja s
određenim empirijskim podražajima
("značenje podražaja "), koji se potvrđu­
ju (i time pojačavaju) ili ne potvrđuju
(uništavaju).
"Značenje podražaja jedne rečenice za
neku određenu osobu obuhvaća njezi-
nu sklonost da u reakciji na sadašnji
podražaj rečenicu odobri ili je odbaci."
Uzvikne li netko, na nama nepoznatu je-
ziku, u trenutku kad ugleda zeca "gava~
gai", ne možemo znati označuje li time
zeca ili dijelove zeca ili "sve manje od
zeca". Neki bi drugi jezik mogao raditi sa
sasvim drugim klasifikacijskim sustavom
(QUINEOVO načelo neodređenosti prije-
voda). Općenito: govoriti o predmetima i
osobinama smisleno je samo u okviru
jedne
"vlastite, prethodno usvojene i konač­
no nedokučive ontologije" (QUINEO-
VO načelo ontološke relativnosti).
226 20. stoljeće
Nicolai Hartmann (1882.-1950.) pokušao
temeljne kategorije je utemeljiti "novu ontologiju". Temelj mu
npr. supstrat-relacija l diskrecija-kontinuitet je odvraćanje od subjektivističke tradicije
lt koja u spoznavanju vidi stvaranje objekta.
Mnogo više
spoznajni su čini transcendentni, tj. oni
preko sebe upućuju na predmet.
I etika i teorija spoznaje podređeni su onto-
logiji, kojom se Hartmann bavi kao anali-
zom kategorija. Tako
moguće determinacija
je spoznaja shvaćena kao identitet kate-
gorija spoznaje i bitka,
zbiljsko koji je, doduše, dan samo djelomično. U
spoznaji uvijek ostaje neki "ostatak" nespo-
prekid znatljivoga.
nužno HARTMANNOVE kategorije tvore različite
kategorijalno
novo grupe:
povratak • Moda/ne kategorije. Modusi zbilje, mo-
gućnosti i nužnosti dopuštaju podjelu na
različite ifere bitka, npr. na realni (vreme-
niti) i idealni (nadvremeniti) bitak (npr.
biće i vrijednosti).
modalne kategorije realno zakon slojeva
HARTMANN za sferu realnoga tvrdi prekla-
A Hartmannove kategorije panje mogućega, zbiljskoga i nužnoga.
• Fundamentalne kategorije: Također vrije-
de za sav bitak. HARTMANN među osta-
lima nabraja: "1. princip i concretum, 2.
strukturu i modus, 3. formu i materiju .. "
• Posebne kategorije. npr. kategorije fizike,
biologije, matematike.
Bitak se prema, u stanovito vrijeme važe-
ćim, kategorijama unutar sfera dijeli još po-
bliže u stupnjeve ili slojeve.
Realni se bitak npr. razvija u anorgansko,
organsko, duševno i duhovno. Svaki viši
sloj nadilazi niži.
HARTMANN pritom iznalazi zakone slojeva,
npr. da se kategorije nižega sloja ponavlja-
ju u višemu, ali ne i obratno. Budući da se
kategorije preoblikuju u višemu sloju i nji-
hove vlastite kategorije određuju njihov ka-
rakter, isključena je determinacija odozdo.
Štoviše, viši sloj determinira niže.
Alfred North Whitehead (1861.-1947.) u
svojemu glavnom djelu 'Proces i realnost'
(1929.) pokušava spekulativno tumačiti svi-
jet. U tom "pokušaju kozmologije" korigira
neke nesporazume zapadnog mišljenja:
"Udvostručavanje" (bifurcation) na duh i
materiju jednako je tako kritizirao kao i
klasičnu podjelu na supstanciju i akcident
ili tradicionalnu predodžbu vremena.
WHITEHEAD pokušava izmaći obmani
koja nastaje iz zamjene apstraktnog i kon-
kretnog (fallacy of misplaced concreteness).
Njegova se filozofija treba odlikovati adek-
vatnošću: ona treba
B Whiteheadova organistička filozofija
"formulirati koherentni, logičan i nužan
sustav općih ideja, čijom se pomoću mo-
Nicolai Hartmann; Whitehead 227
že interpretirati svaki element našega is-
kustva".
WHITEHEAD je za to stvorio zamršeni sus-
tav kategorija, koji nastoji obuhvatiti sve
zbiljsko.
Zbiljsko je pritom u smislu "ontološkog
principa" uvijek samo ono pojedinačno
konkretno.
Sve je zbiljsko dogadaj u procesu, u koje-
mu ono postiže "objektivnu besmrtnost".
On je označen shvaćanjem (prehension). U
njemu se susreću oznake dotičnog predme-
ta što potječu iz prošlosti, i na budućnost
usmjerene mogućnosti. Realne stvari, koje
predstavljaju događaji,
u stanovito vrijeme slobodno biraju jednu
od ovih mogućnosti i, ako je konkretizi-
raju, postižu stanje ispunjenja.
Ovi su događaji bipolarni, tj. uz t1zički oni
imaju i duhovni pol u subjektivnom osjeća­
nju. U procesu se stvar određuje preuzima-
njem novih sadržaja, ali i razgraničenjem od
drugih. Oni su tako kao podaci su-sadržani
u svemu zbiljskome.
Odnos događaja WHITEHEAD naziva "ne-
xus" (npr. istovremenost). Oni se prema
stupnju složenosti i uzajamnog djelovanja
mogu shvatiti i kao društva, koja jamče je-
dino trajnost.
Na primjer, molekula je u jednoj ćeliji dio
"strukturiranog" društva, budući da ona u
njoj posjeduje svojstva koja ne bi imala
izvan nje.
U procesu dane mogućnosti suodređene su
s "bezvremenskim predmetima'~ Ove "ide-
je" imaju različitu važnost kod nastanka po-
jedinačne stvari, ali su doduše i stvarne sa-
mo ako su ostvarene u nekom događaju, či­
ji cilj predstavljaju.
Njihovi odnosi ovise o uredujućoj aktivnos-
ti Boga.
"U tom smislu Bog je načelo konkretnos-
ti ... , koji daje početni cilj svakoj vremen-
skoj konkretizaciji. . Ovaj cilj određuje
početno stupnjevanje važnosti bezvre-
menskih predmeta."
Ovaj aspekt WHITEHEAD naziva Božja
''pranarav" i s njom uspoređuje ''posljedič­
nu narav'; u kojoj je Bog povezan sa sva-
kim stvorenjem, što se izriče u slikama:
"[Bog] ne stvara svijet, on ga spašava; ili
točnije: on je poeta svijeta, vodi ga s njež-
nom strpljivošću pomoću svojega uvida
u Istinito, Lijepo i Dobro."
Svijet i svaki od njegovih elemenata WHI-
TEHEAD shvaća kao organizam, u koje-
mu svakomu sastavnom dijelu pripada
vlastito značenje za samoga sebe i za cjeli-
nu. On je određen sveobuhvatnom kreativ-
nošću.
228 20. stoljeće
Izgradnja i premještanje MARXOVA i EN-
GELSOVA učenja u političku stvarnost us-
pjela je prije svega V. l. UIJANOVU (1870.-
-1924.), zvanom Lenjin. On osuđuje "revi-
zionizam", tj. tendenciju da se socijalizam
dosegne stalnim reformama.
Prema LENJINU je monokapitalizam do-
veo do toga da je država postala instru-
ment ugnjetavanja. Osim toga, visokom
ratom profita mogu se korumpirati dije-
lovi radničke klase.
LENJIN tome suprotstavlja svoju teoriju re·
volucije, koju je 1917. ostvario u Rusiji. Jez-
gra njegova boljševizma jest (prolazna) "dik-
tatura proletarijata" kojom mora upravljati
jedna partija. Ta elita mora biti vođena stro-
go centralistički i ona je nositelj "ideologije",
tj. ispravne teorije:
"Politička klasna svijest može se samo iz-
vana prenijeti na radnike."
U vanjsko-političkoj analizi LENJINU je
stvar prije svega u imperijalizmu. Podjela
svijeta na saveze, u kojima je koncentriran
kapital, posljedica je trajne krize tržišta.
Banke i sl. vanjsku politiku vode s ciljem da
A Blochova "fleksibilna" predodžba vremena u kolonijama otvore nova tržišta.
U LENJINOVU materijalizmu spoznaja je
shvaćena kao približavanje istini pomoću
prakse. Iako je pretpostavljena objektivna
istina, povijesnom uvjetovanošću postavlje-
ne su granice njezinoj spoznaji.
Za Kinu je Mao Tse-Tung (1893.-1976.)
oblikovao revolucionarnu ideologiju čija je
karakterističnost permanentna i etapna re-
volucija.
front U velikom izobilju materijala i jezičnoj sna-
zi je Ernst Bloch (1885.- 1977.) u središte
svojega životnog djela postavio MARXOVU
filozofiju: shvaćanje utopije. Njegovo glav-
no djelo 'Princip nade' (1954.- 59.) čini en-
ciklopediju ljudske nade. BLOCH je doka-
zao uzimanje-unaprijed, anticipaciju kao
izrazito svojstvo svijesti. Nedostatak i njego-
vo uklanjanje izražavaju se na svim stupnje-
vima čovjekova života:
kao poriv, zatim kao težnja i čežnja, koja
povezana s neodređenim ciljem postaje
traganje, a s određenim nagon. Ostane li
on nezadovoljen, a čovjek svjestan cilja,
nastaje želja i, konačno, volja.
Čovjek je položen na budućnost, koja je još
neizvjesna:
"Mi smo subjekti bez imena, kasparsko-
hauzerovske naravi, koji putujemo po
nepoznatu voznom redu ... S cijelim svo-
jim svijetom još na putu, [red) je . . . pak
B "Princip nade" moguće otkriti samo u toj otkrivalačkoj
vožnji, da, tek ga je tu uopće moguće ob-
likovati."
Marksizam 229
U umjetnosti npr. i religiji prijeđena je gra-
nica prema svijesti o još-ne, one su "pred-
sjaj nečega što je uspjelo".
Daljnje blago još nepostignutih sadržaja za
BLOCHA čini naravno pravo. Kao "strogi
rođak utopije" ono obilježava okvire druš-
tvenih odnosa u kojima je moguća ljudska
sloboda. Doduše, naravno pravo u stanovi-
tim okolnostima brani i postojeće nepravil-
nosti nasuprot pravom napretku.
Subjektivne fantazije i slike nade imaju svoj
pandan u objektivnoj zbilji:
"Očekivanje, nada, intencija prema još
nec:istvarenoj mogućnosti: to nije samo
osnovna crta čovjekove svijesti, nego,
konkretno ispravljeno i shvaćeno, temelj-
na odredba unutar objektivne zbilje
ukupno."
Kako je subjektivna zbilja prožeta onim još-
-ne, tako je i objektivna. Središnja tvrdnja
logički formulirana ne glasi "A = A ili A nije
ne-A", nego "A nije još ne A".
Svijet se nalazi u dijalektičkom procesu, za
koji BLOCH navodi 3 kategorije:
l) "front", tj. onaj prednji odlomak vre-
mena gdje se u stanovito vrijeme odluču­
je budućnost,
2) "novum", uvijek obnavljani sadržaj bu-
dućnosti na temelju realne mogućnosti,
3) "materija".
Materiju BLOCH ne shvaća kao statičko­
kvantitativno, nego (od korijena "mater =
majka") dinamično-stvaralačko. Ona nije
"mehanička klada", nego prije jedini sup-
strat za realnu mogućnost i tako jamac
novoga:
"Realna mogućnost jest kategorijalno
Pred-sobom materijalnoga gibanja kao
jednog procesa."
Ova "objektivno-realna" mogućnost različi­
ta je od formalne , tj. one koja se može čisto
misliti, ili "stvarno-objektivne", koja je ute-
meljena u nedovoljnom poznavanju uvjeta.
Prava mogućnost nije čisto razvijanje neče­
ga što već jest.
Vrijeme treba promatrati kao prilagodljivu
veličinu. Prividno (prema vremenu koje po-
kazuje sat) istovremeno pripada u različite
prostore različitih epoha i u društvu nalazi-
mo "istovremeno" ono današnje i ono ata-
vističko.
Razvoj bogatstva čovjekove naravi BLOCH
s MARXOM na kraju svojega 'Principa nade'
određuje kao njegov cilj:
"Ako je [čovjek) sebe shvatio, i svoju bit
bez otuđenja i odvraćanja temelji u real-
noj demokraciji, onda u svijetu nastaje
nešto što smo svi sanjali u djetinjstvu, a u
čemu još nitko ne bijaše: domovina."

230 20. stoljeće
Najvažniji predstavnici kritičke teorije,
zbog sjedišta njihova "Instituta za socijalno
kritička teorija
istraživanje" u Frankfurtu na Maini, nazva-
ni i Frankfurtska škola, jesu MAX HO RK-
, ____ oblik suda: "Ne HEIMER (1895.-1973.), THEODOR W.
mora biti tako." ADORNO (1903.-69.) i HERBERT MARCU-
SE (1898.- 1979.). Progonjeni od nacional-
socijalizma, morali su u američko izgnan-
stvo. S različitim naglascima slijede kriti čku
analizu društva, koja se jako oslanjala na
MARXA.
Među njihova opća obilježja spada oštro ot-
klanjanje postojećega, skepsa prema alter-
nativama i izbjegavanje sustavnoga. Njiho-
vi su spisi stoga često eseji, članci i aforiz-
mi.
HORKHEIMER ovako karakterizira kritičku
cjeloviti
oblik života teoriju:
U tradicionalnoj teoriji spoznajni je uči­
nak ograničen na djelomične vidove.
Ona samo reproducira već nađeno sta-
nje i afirmira time dmštvene uvjete pod
kojima nastaje.
Protiv toga HORKHEIMER piše:
"Kritička teorija društva ima ... za predmet
ljude kao proizvođače vlastitih povijesnih
životnih oblika."
Kao metodu frankfurtski institut prije svega
rabi interdisciplinarne studije. Istraživanje
društva je nužno, jer sve su činjenice druš-
tveno "preoblikovane". Pri tome treba izno-
va tražiti kriterije. Stoga se
ne radi o ispravcima unutar sustava , ne-
go o njegovoj temeljnoj kritici.
Ona je moguća, jer je čovjek siim obrađi­
van kao subjekt svoje povijesti. Formulira-
no u obliku "egistencijalnog suda", to gla-
si:
građanski "Ne mora biti tako da ljudi mogu mije-
preokret
individuum njati svoju bit."
~
o ~ Cilj je ove promjene razboriti oblik društva.
oa: Ono treba pribaviti važnost istini
~ instru~,.:;ntalni "i [toD razboritosti težnje za mirom, slo-
a:a._ bodom i srećom" .
~/ \"©
Pri tome se teži emancipaciji pomoću ukla-
njanja gospodstva i potlačenosti.
povezanost l robno U Americi (četrdesetih godina) HORKHEI-
\zasljepljiv~
n·a \ •. gospodarstvo MER i ADORNO istražuju 'Dijalektiku pros-
oe
vjetiteljstva':
prisila ~ ) "o
.oo "Proširenjem građanskoga robnog gos-
/---- ~~ podarstva osvijetljen je mračni horizont
gospodstvo
'- o2 mita suncem proračunavaju ćeg razuma,
.l< "O
pod čijim ledenim zrakama dozrijeva dr-
kulturna
industrija
1
~ žava novoga barbarstva (ponajprije fašiz-
.!2'
ma)."
izlazi?
Gospodstvo uma uopće ovdje se označuje
kao prosvjetiteljstva. Njegovo je oruđe po-
B Dijalektika prosvjetiteljstva jam, što dijeli s mitom, koji stoga već sad-
rži prosvjetiteljstva. Prije mita čovjek se
Kritička teorija 231
prema prirodi odnosi magički , tako što je
oponaša (mimesis).
S pojmovnim mišljenjem čovjeku kao sub-
jektu uspjelo je objektiviranje prirode. To je
s ovladavanjem prirodom omogućilo nje-
govo preživljavanje, ali samo po cijenu nje-
gova otuđenj a. Ovo "opredmećenje" sada
obratno prožima i odnose među ljudima i
odnos pojedinca prema sebi samome.
Time je ono pandan apstrakciji razmjenske
vrijednosti robe u kapitalističkom gospo-
darstvu. Prosvjetiteljstva udara nazad u mi-
tologiju, tako što je na kraju subjekt bez ot-
pora prepušten totalnom gospodstvu:
"Animizam je oduhovio predmete, in-
dustrijalizam opredmećuje duše."
Moral, kulturni rad i znanost u jednakoj su
mjeri određeni čistim formalizmom instm-
mentalnog uma. Oni služe "sklopu zasljep-
ljivanja" kao nositelji potpunog vladanja
čovjekom i prirodom. HORKHEIMER nag-
lašuje da je time ugrožen sam individuum.
Pojedinačni se subjekt uzdiže u upravlja-
nom svijetu.
Kasnija kritička teorija još se više odriče
neke određene nade. HORKHEIMEROVA
kasnija filozofija obilježena je kao "čežnja
za sasvim drugim". ADORNO u 'Negativnoj
dijalektici' traži put za očuvanje ne-identič­
noga, tj. za spašavanje pojedinačnoga. Ne-
gacija i suprotnost ne dokidaju se sintezom
ili sustavom:
" Dijalektička je spoznaja ne-identičnoga
.. Ona želi reći što nešto jest, .. . [nel od
čega je ono primjerak ili reprezentant,
što dakle nije ono samo."
ADORNO ponajprije u umjetnosti vidi mo-
gućnost kako ostvariti ovu "jednakost sa sa-
mim sobom, oslobođenu od prisile identi-
teta". Estetika u njegovu djelu zauzima pu-
no prostora.
MARCUSE u svojemu glavnom djelu, )ed-
nodimenzionalni čovjek', ističe raskol iz-
među racionalnoga u funkciji industrijskog
društva i njegove iracionalnosti, koja se sas-
toji u tome da ono više ne služi slobodnom
čovjekovu razvoju.
Mišljenje ovjekovječuje "jednodimen-
zionalno" ono postojeće i zastire njego-
vu iracionalnost.
MARCUSE prihvaća FREUDA. On psihoso-
cijalna stanje vidi kao represivno. Načelo
ugode izvornih nagona, prije svega erosa,
nadomješta se načelom realnosti. Ono se
pokvarilo u načelo učinkovitosti. Promjena
ima cilj stvoriti društvo u kojemu ponajpri-
je igračka-slobodne mogućnosti jamče pri-
rodni razvoj čovjeka.
232 20. stoljeće
Jiirgen Habermas (rođ. 1929.) istražuje
temelje kritičke teorije društva. U 'Spoz-
naji i interesu' (1968.) iznosi da je svaka
prividno objektivna znanost motivirana
interesima koji vode spoznaju. Empi-
rijsko-analitičkim znanostima u temelju
je tehnički interes za osiguranje, uspje-
hom kontroliranoga, djelovanja. Povijes-
no-hermeneutičke znanosti imaju prakti-
čan interes koji smjera na proširenje mo-
gućnosti sporazumijevanja. Oba podlije-
žu prisili društvenih životnih uvjeta.
Kritička znanost koju treba utemeljiti
nošena je emancipatorskim interesom.
Ideja punoljetnosti, kao proziranje ideo-
loških zapletenosti, prema HABERMASU,
već je položena u strukturu jezika. Tko
uopće govori, već pretpostavlja da je
moguć slobodan konsenzus.
Stoga se kritička teorija društva mora ok-
renuti općim uvjetima mogućega spora-
zumijevanja. Polazna točka takve univer-
zalne pragmatike jest u tome
"da svatko tko komunikativno djeluje
u ostvarenju bilo koje jezične radnje
mora tražiti univerzalna prava valja-
nosti i podrediti njihovu otkupljivost."
HABERMAS navodi četiri zahtjeva za va-
ljanošću:
Razumljivost izraza, istina iskaza, isti-
nitost intencije i ispravnost norme.
Komunikativno djelovanje svoje zahtjeve
za valjanošću mora opravdati u obliku
diskursa. On predstavlja idealnu govor-
nu situaciju, u kojoj svatko koga se tiče
ima jednaku mogućnost da se izrazi, a
koja je slobodna od svih unutarnjih i iz-
vanjskih prisila. Stvarno komunikativno
djelovanje u idealnom je slučaju samo
uspješni diskurs, ako nema neke radnje
koja ne počiva na konsenzusu.
Karl-Otto Apel (rođ. 1922.) slaže se s
HABERMASOM u konsenzusno-teorij-
skom shvaćanju valjanosti, ali se razliku-
je u tome da smatra mogućim posljednje
utemeljenje. Njegova transcendentalna
pragmatika stoga želi pokazati da ne
postoje samo univerzalni, nego ujedno i
nužni uvjeti valjanosti norma.
Polaznu točku kod njega čini nepre-
varljiva komunikacijska zajednica
ljudi.
Svatko tko nešto izriče i podiže zahtjev
za valjanošću, već implicitno mora priz-
nati uvjete mogućnosti komunikacije i ne
može ih poricati a da ne dospije u pro-
Socijalna filozofija turječje sa samim sobom. Načela argu-
mentiranja ujedno sadrže temelje norma-
tivne etike, budući da se argumentirajući
Socijalna f'tlozofija 233
priznaju pravila interakcije i kooperacije
ljudi.
Iz toga proizlaze temeljne norme:
- sačuvati čovječanstvo kao realnu ko-
munikacijsku zajednicu
-težiti idealnoj komunikacijskoj zajed-
nici u društvenim odnosima bez prisi-
le, koja treba uspostaviti opći konsen-
zus iznad svih zahtjeva sviju članova,
koje treba razumski opravdati.
U središtu je 'Teorije pravednosti' Johna
Rawlsa (rođ. 1921.) pitanje prema kojim
se načelima moraju u nekom društvu ure-
diti prava i slobode građana među sobom
i međusobna podjela dobara.
Da bi to objasnio, RAWLS postavlja ugo-
vorno-teorijski mis/eni eksperiment:
Zamislimo sebi prastanje u kojemu
su se okupili ljudi da bi zacrtali temelj-
na pravila svojega budućeg društva.
Da bi se jamčilo moralno načelo nepris-
tranosti, osobe se u prastanju nalaze iza
"vela neznanja", tj. ne poznaju svoje vla-
stite sposobnosti, društvene pozicije i sl.
Iz ovog bi se razloga one odlučile za
društveni sustav koji uvažava moguće in-
terese sviju.
Time bi se utvrdila dva načela:
"1. Svatko treba imati isto pravo na na-
jopsežniji sustav jednakih temeljnih slo-
boda, koje je s jednakim sustavom pod-
nošljivo svima ostalima. 2. Društvene i
gospodarske nejednakosti tako treba
oblikovati da je (a) razborito očekivati
da služe svačijoj koristi, i (b) da su po-
vezane s položajima i službama koje su
svakome otvorene."
Drugo, tzv. načelo razlike određuje da
su društvene nejednakosti legitimne sa-
mo onda ako isposluju neku prednost za
najslabije (načelo maksimalnosti).
Politička filozofija Hannah Arendt
0906.-75.) nadograđuje se na teoriju dje-
lovanja naslonjenu na ARISTOTELA.
Od triju temeljnih aktivnosti, rada, proi-
zvodnje i djelovanja, posljednja je istin-
sko mjesto političkoga.
Djelovanje i govorenje tvore slobodan
prostor, u kojemu se ljudi jedni prema
drugima odnose, raspravljaju i uvjerava-
ju. Prema tome je politička moć označe­
na kao sposobnost za komunikativno
djelovanje, koja se uništava prisilom. S
novovjekim velikim poštivanjem rada
nestao je prostor djelovanja. Birokratiza-
cija, tehnika i masovni život pojačavaju
depolitizaciju, koja utire put totalitarnim
sustavima vlasti.
234 20. stoljeće
Karl Raimund Popper (1902.-94.) poznat
izvedene je prije svega po svojim radovima o teoriji
l indukcija Papperova dedukcija znanosti. Samoga sebe naziva realistom,
koji zdravim razumom (common sense) iz-
vanjski svijet i zakonitosti u njemu vidi kao
hipotetična teorija: nešto realno dano. Odbacuje shvaćanje pre-
ma kojemu bi znanosti trebale shvatiti ne-
kakvu bit stvari. Ovaj tzv. esencijalizam on
proglašava odgovornim za zaostalost druš-
tvenih znanosti nasuprot prirodnih, gdje vla-
da metodološki nominalizam.
Za esencijalizam bi bilo karakteristično
pitanje:
"Što je kretanje?"
Za nominalizam:
"Kako se kreće neki planet?"
Tome odgovara sklonost esencijalizma da
radi s pojmovima, čiji se smisao otvara defi-
nicijom. U nominalizmu se istinitost iskaza
ili teorija ispituje po izvodima.
Za 'Logiku istraživanja' značajan je POPPE-
ROV postupak indukcije. S HUMEOM od-
bacuje mogućnost da se iz još mnogo sluča­
jeva zaključi na jedan zakon. Induktivni zak-
ljučak logički ne prisiljava. Naprotiv, deduk-
tivni postupak valjan je kod "modus tollens":
Ako se p može izvesti iz t [p je posljedič­
A Indukcija i dedukcija prema Popperu na rečenica jednoga rečeničnog sustava
tl, a p je neistinito, onda je i t neistinito.
Time razgraničenje prirodnih znanosti i me-
prekid regres krug tafizike ne ovisi o induktivnom postupku,
novi
problemi nego o tome je li načelno moguća empirijska
falsifikacija (opovrgavanje) rečenica (sl. A).
Sadržaj teorije treba odrediti dvostruko:
"logički" sadržaj jest nedostatak svih reče­
nica koje se mogu izvesti iz neke teorije;
njezin informativni sadržaj jest nedostatak
rečenica koje su nespojive s tom teo-
rijom.
Time je jedna rečenica i utoliko bogatija što
pruža više mogućnosti za kritiku i falsifika-
ciju.
Spoznajna korist za POPPERA slijedi pre-
ma shemi Pl - PT - UP - P2.
Problem Pl objašnjava se prethodnom
teorijom PT. Ova je diskusijom ili ekspe-
rimentalnim ispitivanjem podvrgnuta uk-
lanjanju pogrešaka UP, kod čega se po-
javljuje sljedeći problem P2.
Sve je znanje prema tome vjerojatno znanje,
sve teorije hipoteze. Spoznaji uvijek pretho-
di nagađanje, svako je iskustvo "napojena
teorijom". Nikad se ne doseže istinita teori-
ja, nego su teorije sve "sličnije istini".
Cijela evolucija za POPPERA slijedi ovu
B Papperova tri svijeta C Albertova "miinchhausenova trilema" shemu. Darvinizam (str. 189.) za njega nije
znanstveno provjerljiva teorija, nego "meta-
fizički istraživački program".
Kritički racionalizam 235
Sva živa bića iz sebe producimju rješe nja
problema, koji su izloženi selekcijskom
pritisku.
Ljudi pak sami ne nestaju sa svojim pogreš-
kama, nego jezično formulirane hipoteze
mogu pustiti da "umru".
POPPER razlikuje 3 "svijeta". Prvi čini fizič­
ka stvarnost, 2. svijet naše svijesti. Problemi
i teorije glavne su sastavnice 3. svijeta. On je
nadvremenski i objektivan neprestano sup-
rotstavljen našemu mišljenju, iako ga ono
stvara (sl. B).
Npr. broj je otkriće s kojim se neovisno
stvaraju novi objektivni matematički prob-
lemi.
Prostor, u kojemu se može događati kritička
provjera svih hipoteza, za POPPERA je dan
jedino u otvorenom društvu. Ta demokra-
cija ujedno dopušta sigurnost i slobodu.
Ona je dovedena u opasnost totalitarnom
tendencijom koju POPPER vidi kod "lažnih
proroka" HEGELA i MARXA, posebno kod
PLATONA. Za otvoreno društvo POPPER ci-
tira Grka PERlKLA:
"Iako ih je samo malo koji mogu zacrtati
i provesti političku koncepciju, ipak smo
svi mi sposobni suditi o njima."
Hans Albert (rođ. 1921.) u kritičkom racio-
nalizmu vidi moguće izravnanje između
neutralnosti pozitivizma i totalne angažira-
nosti filozofije egzistencije. Filozofiju on
shvaća kao
zadaću kritičkog ispitivanja religije, eti-
ke i politike.
One su pomoću dogme dalekosežno otpor-
ne protiv prijedloga za poboljšanje, što tre-
ba odstraniti temeljita kritika ideologije.
Dogma se, prema ALBERTU, ostvaruje u vo-
lji za izvjesnošću. Volja je formulirana u na-
čelu dovoljnoga razloga koje za sve iskaze
zahtijeva neko posljednje valjano tumače­
nje. Iz toga nastaje "munchhausenova trile-
ma" (sl. C):
Potraga za Arhimedovom točkom spoz-
naje vodi do triju mogućnosti:
• beskonačnom regresu, koji se u potrazi za
razlozima vmća sve dalje
• logičkom krugu
• prekidu postupka.
Kod prekida utemeljenje pruža intuicija, is-
kustvo itd., što je za ALBERTA povratak na
dogmu. Ona služi konzerviranju postojeće­
ga stanja. Protiv toga ALBERT postavlja vo-
lju za prosvjetiteljstvom:
Provjerljive teorije treba razviti i kav pro-
vizorne trajno ih kritizirati, da bismo se
tako približili istini.
Svrha je rdcionalni postupak pri čovjekovu
vrednovanju i djelovanju.
 236 20. stoljeće
Filozofska antropologija u 20. st. oslanja se
na rezultate u biologiji.
čovjek
Helmuth Plessner (1892.- 1985.) stoga svr-
stava čovjeka u stupnjevitu strukturu živoga.
životinja ja
biljka Sve živo ističe se svojim položajem: ono
se odvaja od okoline koja postoji izvan
njega, na koju je on usmjeren i od koje
izvanjski
dobiva uzvratna djelovanja.
r Y!dik
Organjzacijski oblik biljke jest otvoren, tj.
J ona se izravno ovisno prilagođuje svojoj
okolini. Naprotiv, zatvoreni oblik životinja
organizam jače usredotočuje na samoga
sebe pomoću usavršavanja organa (s moz-
gom kao centralnim organom) i tako omo-
gućuje veću neovisnost.
zatvorena l usredotočena: Tek se čovjek odlikuje ekscentričnim polo-
otvorena: neposredno centralni organ , samostalno tajem, budući da se on na temelju svoje sa-
ovisna o okolini kretanje
mosvijesti može refleksivno odnositi prema
Plessner: Stupnjevita struktura organskoga ekscentričan :
odnosi se samome sebi. Tako on sebe shvaća u tros-
prema sebi samome
trukom vidiku:
kao stvarno tijelo, kao duša u tijelu i kao
ja, iz kojega zauzima tu ekscentričnu po-
ziciju prema sebi.
Na temelju ove distance, koju čovjek tako
ima prema sebi, njegov je život zadaća koju
sam treba ostvariti.
Čovjek mora najprije od sebe učiniti ono
što jest te je stoga po prirodi položen i
upućen na kultiviranje.
.. Priroda i kultura, osjećajnost i duhovnost kod
čovjeka su uvijek posredovano jedinstvo.
l Amold Gehlen 0904.-76.) oslanja se na
rezultate u biologiji i polazi od usporedbe
čovjek-životinja.
Za razliku od životinje, koja je točno pri-
lagođena svojoj okolini i vođena beziz-
otvorenost prema svijetu
nimnim upravljanjem instinkta, čovjek je
učenje značenja i ponašanja
otvorenost čovjeka prema svijetu biološki manjkavo biće.
Zbog neprilagođenosti i redukcije instinkta,
A Antropologija ugrožen je u svojoj egzistenciji. Tome s dru-
ge strane odgovara njegova otvorenost
prema svijetu i time sposobnost učenja , jer
čovjek nije navezan ni na kakav iskustveni
horizont ni neki uzorak u djelovanju.
predskica cjeline Stoga on može, zahvaljujući refleksivnoj
svijesti, nanovo oblikovati uvjete svojega
(pre-)življenja, tako što sebi stvara umjet-
nu okolinu, kulturu.
Na temelju svoje otvorenosti prema svijetu
čovjek stoji izložen trajnom izobilju utisaka
te time mogućnosti djelovanja i tumačenja
svijeta, koje ne bi mogao svladati bez pomo-
ć i. Mnoge ljudske osobine i ustanove stoga
treba tumačiti iz njihove funkcije rastereći­
vanja, tako što omogućuju uređenost i
Gadamer: hermeneutički krug
identitet:
B Hermeneutika Tu spadaju društvene institucije ili "unu-
tarnja ostvarenja" kao jezik, mišljenje,
mašta.
Antropologija; hermeneutika 237
Hans-Georg Gadamer (rođ. 1900.) u djelu
'Istina i metoda' (1960.) posreduje važne im-
pulse hermeneutici 20. st.
Razumijevanje za njega nije samo
znanstvena metoda nego i način bitka
samog čovjeka, u kojemu on sebi otva-
ra svijet.
Proces razumijevanja kreće se u hermene-
utičkom krugu u kojemu se ono pojedina-
čno mora tumačiti iz cjeline i cjelina iz po-
jedinačnoga. Stoga su nužne "pred-rasude"
prema smislenoj cjelini, kojih pak moramo
biti svjesni i spremni na njihovo ispravlja-
nje.
Povijesni horizont interpretatora oblikuje se
unutar "zbivanja predaje", u kojemu se ne-
prestano posreduju prošlost i sadašnjost.
Razumijevanje predaje nalikuje razgovoru,
jer njezina svjedočanstva podižu zahtjev is-
tinitosti, koji interpretator mora nanovo ak-
tualizirati kao mogući odgovor na njegovo
pitanje. U tom se susretu tako mijenja nje-
gov vlastiti horizont, kao što se jednom dje-
lu tijekom povijesti, potpomognut vremen-
skim razmakom, pridodaje neki novi smi-
sao.
Paul Ricoeur (rod. 1913.) prvotno se bavi
značenjem simbola. Oni su dvostruki zna-
kovi, koji u svojemu pojavnom bitku upuću­
ju na skriveni smisao, koji čovjeku otvara
obuhvatnije područje bitka. Vodeće RICOE-
UROVO načelo:
"Simbol daje misliti"
pokazuje da simbol upućuje mišljenje na
zbilju koju ono samo direktno ne nalazi.
RICOEUR razlikuje tri dimenzije simbola:
kozmičku, oniričku (stvorenu u snu) i
poetsku.
Među mogućim načinima interpretacije pos-
toje dva krajnja pola: hermeneutika razumi-
jevanja (osobito fenomenologija religije) ci-
lja na povratak zaboravljenoga smisla, dok
hermenutika sumnje (osobito FREUDOVA
psihoanaliza) želi simbol razotkriti kao mas-
ku potisnutih afekata.
U kasnijim se djelima RICOEUR bavi herme-
neutikom tekstova i djelovanja. Bitno svoj-
stvo teksta (za razliku od izgovorenoga) jest
u njegovoj semantičkoj autonomiji:
Oslobađanje od autora, izvornog kontek-
sta situacije i adresata.
Ovo se odnosi i na (privremeno naknadno
djelotvorne) radnje koje se stoga mogu in-
terpretirati kao "kvazi-tekst". Oboje ostavlja-
ju u svijetu vlastiti trag. Ovaj tekst sadrži mo-
guće načine otvaranja svijeta, koji se u nje-
govoj drugotnosti može prisvojiti, da bi se
tako produbilo vlastito samorazumijevanje
interpretatora.

238 20. stoljeće
Veliki utjecaj na nastanak strukturalizma
imala je strnkturalna lingvistika, kojoj je
vrsta začetnik Ferdinand de Saussure (1857.-
- 1913.)
Jezik je po tome jedan sustav među­
sobno povezanih znakova. Oni se sas-
toje od označavatelja (franc. le signi-
fiant- glasovna tvorevina) i onoga što
je označeno (le signifie - sadržaj).
struktura cjeline Odnos je izmedu tih dviju veličina proiz-
voljan (arbitraran). Zna čenj e nekoga zna-
ka stoga ne postoji po sebi, nego je odre-
đe no unutrašnjim sustavom jezika.
Jezik je kao sustav (la langue) u teme-
lju stvarne govorne upotrebe pojedina-
ca (la parole) kao nesvjesna struktunr.
On potpuno egzistira samo u sveukup-
nosti govornika.
Sa SAUSSUREOM jezik se pokazuje kao
samostalan red unutarnjih odnosa eleme-
nata (znakova), koji mora postati pristu-
pačan tek svojim konkretnim oblikom
očitova nja. Budući da su i druga kulturo-
loška ostvarenja (kao umjetnost, obredi,
oblici ophođenja itd.) sustavi znakova,
može se jednako tako pitati o strukturi
koja im leži u temelju.
Claude Levi-Strauss (rođ. 1908.) prenosi
strukturalnu metodu na etnologiju za is-
.. individuum traživanje znakovnih i klasifikacijskih sus-
tava plemenskih kultura. Polazi od toga
A2 pojam strukture da je svakoj instituciji, svakom običaju ili
A 1 totemski operator
mitu u temelju nesvjesna struktura koju
treba pronaći , jer u njoj se objavljuje ob-
A Levi-Strauss
lik aktivnosti ljudskoga duha uopće.
Struktura je sveukupnost elemenata
između kojih postoje odnosi, i to tako
objektivna znanost da promjena jednog elementa ili jed-
društva nog odnosa za posljedicu ima promje-
nu drugih elemenata ili odnosa.
tam Tako se sustavi srodnosti dadu inter-
'
ja
~ pretirati kao struktura č iji su ele me nti
osobe i čiji su odnosi određeni ženidbe-
biološka moć disciplinama moć
l/
(seksualnost) (tijelo) nim pravilima. Cjelokupni sustav određu­
je socijalne odnose, budući da on utvr-
đ uje društveni položaj i prava p ojedina-
~ nadzori
kazna ca.
U knjizi 'Divlja misao' (1968.) LEVI-
STRAUSS tumači tzv. totemizam kao
klasifikacijski sustav koji d iferencira i ure-
đuje društvene odnose po analogiji pre-
ma prirodnoj mznovrsnosti biljnih i živo-
tinjskih vrsta (totemski klanovi).
"Totemski operator" (sl. A) p okazuje
složenost pojmovnog aparata koji ovaj
diskurzivna praksa klasifikacijski sustav stavlja na raspola-
ganje.
B Foucault: " Rođenje mo dernog individuuma" "Divlja misao" prirodnih naroda sposob-
na je za apstrakciju te teži za redom pri-
Strukturalizam 239
rodnih i socijalnih zadanosti, koji se usko
drži konkretnih životnih uvjeta.
Kao temeljni problem mišljenja LEVI-
STRAUSS promatra suprotnost prirode i
kulture. Ona je kodirana u različitim
znakovnim sustavima:
• na području društvene prakse, npr. u
ženidbenim pravilima ili obredima
• na polju tumačenja mitova.
Tako on u 'Mitologici' (1971.- 75.) istra-
žuje američke mitove kao povezani su-
stav koji za sadržaj ima proces kultura-
lizacije.
Povijesno orijentirani radovi Michela
Foucaulta (1 926.-84.) ciljaju na rekon-
strukciju formi uređivanja z nanja i pred-
meta, koje o ne konstituiraju. Iako je pod
utjecajem strukturalizma, FOUCAULT kri-
tizira prije svega njegovu pretpostavku
univerzalnosti i nadvremenosti struktura
te naglašava diskontinuitet povijesti. Sto-
ga se on ubraja u poststrukturalizam.
U svojim prvim spisima o Arheologiji
znanja FOUCAULT istražuje
poredak "episteme", koja se određuje
kao sveukupnost disku rzivne prakse,
tj . koherentne ko ličine iskaza, jednog
vremena.
Tek koncem 18. st. , prema FOUCAULTU,
čovjek u ovomu diskursu dobiva spoznaj-
no-teorijski ključni položaj kao "empirič­
ko-transcendentalna dubleta", budući da
obavlja službu subjekta i objekta spozna-
je. Nakon što je tako postao objekt huma-
nisti čkih znanosti, čovjek već opet poči­
nje "nestajati" u znanostima , koje se okre-
ću prema istraživanju nesvjesnih struktu-
ra. Središnja tema je način kako se čovjek
kao subjekt konstituira i p onovno dokida
p o svojemu mjestu u mreži diskursa.
Pri tome se diskurs pokazuje kao sred-
stvo provođenja moći, koja oblikuje
znanje, društveno uređenj e i indivi-
dualno samorazumijevanje.
Taj diskurs nema središte ni u jednom
subjektu , nego je razasut u vanjštinu re-
čenoga. Genealogija strategija moći ne
pita o iskonu , nego o "podrijetlima". "Na-
stanak" modernog individuuma FOUCA-
ULT vidi kao posljedicu pojave prakse
nadzora i "priznanja", na čemu su sudje-
lovali liječnici , suci i pedagozi. U traže-
nom "otkrivanju " pojedinac se konstituira
kao "ja sam", koji sada može postati
predmet kontroliranja. FOUCAULT, nap-
rotiv, u antičkoj brizi za samoga sebe vidi
etičku "estetiku egzistencije ", ko ja je sup-
rotstavljena stmteškom osvajanju subje k-
ta.
Bibliografija
Izvori
Sljedeće upute ograničuju se na izbor na njemačkom jeziku i većinom u knjižarama dostupnih po-
jedinačnih i skupnih izdanja. Za znanstveni rad mjerodavna (cjelovita) izdanja na originalnim
jezicima mogu se uzeti od W. Totoka (Handbuch der Geschichte der Philosophie, 6 sv. Fran-
kfurt, 1964. ff.
U vezi s pojedinim filozofima naveden je izbor literature koja u njih uvodi.
Općenito upućujemo na biografije u nizu "Rowohlt Bildmonographien", kao i "Reihe Campus
Einfuhrungen" i "Junius: Zur Einfuhrung", u kojima su izašli uvodi u mnogobrojne filozofe . Iz-
danja tih nizova u sljedećem popisu nisu pojedinačno donesena.

Istočna mozofija
Indija
Bhagavadgita. Obers. S. Lienhard. Baden-Baden 1958.
Bhagavadgita. Hg. H. Glasenapp. Stuttgart 1992.
Buddha: Die vier edlen Wahrheiten. Hg. k. Mylius. Munchen 2 1986.
Reden des Buddha. Obers. H. Bechert. Freiburg 1993.
Indische Geistwelt. Eine Auswahl von Texten in dt. Obersetzung. 2 Bde. Hg. H. v. Glasenapp. Ba-
den-Baden 1958/59.
Upanishaden. Obers. A. Hillebrandt. Koln 1986.
Upanishaden. Obers. P. Thieme. Stuttgart 1966.
Kina
Konfucije : Gesprache d(OS Meisters Kung (Lun Yi). Hg. E. Schwarz. Miinchen 1985.
Lao Tse: Tao Te King. Ubers. V. v. Strauss. Zurich 1959.
Lao Tse: Tao Te King. Obers. G. Debon. Stuttgart 1961.
Različita izdanja u prijevodu von R. Wilhelma pojavila su se kod Eugena Diedrichsa, Dusseldorf/
/Kolni / Munchen erschienen (I Ging; Lun Yi; Menzius; Tao te King; Zhuang Zi i dr.)

Antika
Aristotel
Werke in dt. Obersetzung. Begr. E. Grumach, Hg. H. Flashar. Berlin 1956. ff
Philosophische Schriften. 6 Bde. Obers. H. Bonitz i dr. Hamburg 1995.
Einzelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Meiner, Hamburg i "Bibliothek der Al ten
Welt", Artemis, Zurich.
]. L. Ackrill: Aristoteles. Einf. in sein Philosophieren. Berlin 1985.
W. Br6cker: Aristoteles. Frankfurt '1987.
O. Hoffe: Aristoteles. Miinchen 1996.
I. During: Aristoteles. Darstellung und Interpretation seines Denkens. Heidelberg 1996.
E. Sandvoss: Aristoteles. Stuttgart 1981.
Boecije
Trost der Philosophie. Lat.-dt. Hg. u. Obers. E. Gegenschatz u. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31981.
Epikur
Von der Oberwindung der Furcht. Katechismus, Lehrbriefe, Spruchsammlung, Fragmente. Hg. u .
Obers. O. Gigon. Zurich/Miinchen 31983.
Briefe, Spriiche, Werkfragmente. Griech.-dt. Hg. H. W. Krautz. Stuttgart 1980.
M. Hossenfelder. Epikur. Miinchen 21998.
Platon
Jubilaumsausgabe samtl. Werke. Hg. O . Gigin, Ubers. R. Rufener. Ziirich/Miinchen 1974.
Samtl. Dialoge. Hg. u. Obers. O. Apelt. Sonderausgabe Hamburg 1988.
Werke in acht Banden . Griech.-dt. Hg. G. Eigler. Darmstadt 1970.~1983.
K. Bormann: Platon. Freiburg 31993.
W. Br6cker: Platos Gesprache. Frankfurt 31985.
P. Friedlander: Platon. 3 Bde. Berlin 2 1954.~1960.
H. G6rgemanns: Platon. Heidelberg 1994.
Plotin
Plotins Schriften. Griech.-dt. 6 Bde. Obers. R. Harder. Hamburg 1956.~1971. (daraus auch einzel-
ne Studienausgaben).
Ausgewahlte Schriften. Hg. W. Marg. Stuttgart 1973.
V. Schubert: Plotin. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg 1973.
Skepsa
Sextus Empiricus: Grundriss der pyrrhon. Skepsis. Obers. M. Hossenfelder. Frankfurt 1985.
F. Ricken: Antike Skeptiker. Miinchen 1994.
Sokrat
(izvori: vidi Platon)
G. B6hme: Der Typ Sokrates. Frankfurt 1988.
G. Figa!: Sokrates. Miinchen 2 1998.
H. Kuhn: Sokrates. Miinchen 1959.
 242 Bibliografija Bibliografija 243

B. Waldenfels: Das sokrat. Fragen. Meisenheim 1961. Weitere lat.-dt. Parallelausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
Stoa K.-H. Kandler: Nikolaus von Kues. Gottingen 2 1997. ..
Stoa und Stoiker. Die Grunder, Panatios, Poseidonios. Hg. u. Obers. M. Pohlenz. Zurich '1964. K. H. Volkmann-Schluck: Nicolaus Cusanus. Die Philosophie im Ubergang vom Mittelalter zur
Epiktet: Handbuchlein der Moral. Hg. u ..Obers. H. Schmidt. Stuttgart 111984. Neuzeit. Frankfurt 31984.
Marc Aurel: Wege zu sich selbst. Hg. u. Ubers. W. Theiler. Zurich 31985. Petar Abelard
Seneca: Philosoph. Schriften. 5 Bde. Lat.-dt. Hg. Obers. M. Rosenbach. Darmstadt 1969.-1989. Theologia Summi boni. Lat.-dt. Hg. U. Niggli. Hamburg 31997. .. .
M. Pohlenz: Die Stoa. Geschichte einer geistigen Bewegung. 2 Bde. Gottingen 1992. u. 1990. Die Leidensgeschichte und der Briefwechsel mit Heloisa. Hg. u. Ubers. E. Brost. Hetdelberg4 1979.
Predsokratici L. Graue: Pierre Abelard. Philosophie und Christentum im Mittelalter. Gottingen 1969.
Die Fragmente der Vorsokratiker. 3 Bde. Griech.-dt. Hg. Diels/W. Kranz. Dublin/Zurich 61985. RaymondLull
Die Vorsokratiker. Hg. W. Capelle. Stuttgart 81973. Die neue Logik. Lat.-dt. Hg. Ch. Lohr. Hamburg 1985.
Die Vorsokratiker. Griech.-dt. Obers.]. Mansfekl. Stuttgart 1987. E. W. Platzeck: Raimund Luli. 2 Bde. Dusseldorf 1962/1964.
Gorgias von Leontinoi: Reden, Fragmente und Testimonien. Griech.-dt. Hg. Th. Buchheim. Ham- Crkveni oci
burg 1989. Bibliothek der Kirchenvater. Eine Auswahl patrist. Werke in dt. Obersetzung. Hg. O. Bardenhewer
W. Brocker: Die Geschichte der Philosophie vor Sokrates. Frankfurt '1986. u .a. Munchen 1911.- 38.
U. Holscher: Anfangl. Fragen. Studien zur fri.ihen griech. Philosophie. Gottingen 1968. E. Osborn: Anfange christi. Denkens. Dusseldorf 1987.
W. H. Pleger: Die Vorsokratiker. Stuttgart 1991. Toma Akvinski
Die dt. Thomas-Ausgabe. Dt.-lat. Ausgabe der S':Jmma theologica. Heidelberg 1933. ff.
Srednji vijek Summe gegen die Heiden. 4 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Ubers. K. Albert u. P. Engelhardt. Darmstadt 1974.
Albert Veliki lf -
Ausgewahlte Texte. Lat.-dt. u. Obers. A. Fries. Darmstadt 31994. Ober das Sein und das Wesen. Lat.-dt. Ubers . R. Allers. Darmstadt 1989.
I. Craemer-Ruegenberg: Albertus Magnus, Munchen 1980. Untersuchungen uber die Wahrheit. Obertr. E. Stein. Lowen/Freiburg 1964.
Anezlmo Canterburyjski R. Heinzmann: Thomas von Aquin. Stuttgart 1992.
Monologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1964. G. Mensching: Thomas von Aquin. Frankfurt 1995.
Prologion. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 31995. J. Piepper. Thomas von Aquin. Leben und Werk. Munchen 41990.
De veritate. Uber die Wahrheit. Lat.-dt. Hg. F. S. Schmitt. Stuttgart 1966. J. Weisheipl: Thomas von Aquin. Sein Leben und seine Theologie. Graz/Wien/Koln 1980.
Analecta Anselmiana. Untersuchungen uber Person und Werk Anselm von Canterbury. Begr. F. S. William Ockham
Schmitt. 5 Bde. Frankfurt 1969.-1976. Summe der Logik (aus Teil 1). Hg. u. Obers. P. Kunze. Hamburg 1984.
K. Kienzler: Glauben und Denken bei Anselm von Canterbury. Freiburg 1981. Texte zur Theorie der Erkenntnis und der Wissenschaft. Lat.-dt. Hg. R. !rnbach. Stuttgart 1984.
Aurelije Augustin ]. P. Beckmann: Wilhelm von Ockham. Munchen 1996.
Dt. Augustinusausgabe. Hg. C. ]. Perl. Paderborn 1940. ff. H. Junghans: Ockham im Lichte der neueren Forschung. Berlin/Hamburg 1968.
Bekenntnisse. Ein!. u. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1982.
Selbstgesprache uber Gott und die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Obers. H. Muller. Zurich '1986. Renesansa
Vom Gottesstaat. 2 Bde. Obers. W. Thimme. Zurich/Munchen 1978. Francis Bacon
Neues Organon. Lat.-dt. Hg. W. Krohn. Hamburg 1990.
.. R. Berlinger: Augustins dialog. Metaphysik. Frankfurt 1962.
K. Flasch: Augustin. Einf. in seinem Denken. Stuttgart 2 1994.
A. Schopf: Augustinus. Einf. in sein Philosophieren. Freiburg/Munchen 1970.
W. Krohn: Francis Bacon. Munchen 1987 .
Ch. Whitney: Francis Bacon. Frankfurt 1989.
Averroes Giordan Bruno
Die Metaphysik des Averroes. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Halle Das Aschermittwochsmahl. Obers. F. Fellmann. Frankfurt 1981.
1912.) Von den heroischen Leidenschaften. Hg. Ch. Bachmeister. Hamburg 61989.
Philosophie und Theologie von Averroes. Obers. M. ]. Muller. Osnabri.ick 1974. (pretisak izdanja Zweigespriiche vom unendl. All und den Welten. Hg. L. Kuhlenbeck. Darmstadt 1973.
Munchen 1875.) A. Grace: Giordano Bruno. Der Kretzer von Nola. Versuch emer Deutung. Wten 1970.
Avicenna Erazmo Roterdamski
Die Metaphysik Avicennas. Obers. u. Eri. M. Horten. Frankfurt 1960. (pretisak izdanja Leipzig 1907.) Erasmus Studienausgabe. 8 Bde. Lat.-dt. Darmstadt 1967. ff.
G. Verbeke: Avicenna. Grunleger einer neuen Metaphysik. Opladen 1983. Lob der Torheit. Hg. U. Schultz. Frankfurt 1978.
Bonaventura Vertraute Gespriiche. Lat.-dt. H. Riidle. Stuttgart 1976.
Das Sechstagewerk. Lat.-dt. Obers. W. Nyssen. Munchen 1964. Augustijn: Erasmus von Rotterdam. Leben- Werk - Wirkung. Munchen 1986.
Pilgerbuch der Seele zu Gott. Lat.-dt. Obers.]. Kaup. Munchen 1961. Marsilio Ficino
E. Gilson: Die Philosophie des hl. Bonaventura. Darmstadt 2 1960. Ober die Liebe oder Platos Gastmahl. Lat.-dt. Hg. P. R. Blum. Hamburg 1984.
Ivan Duns Skot P. O. Kristeller: Die Philosophie des Marsilio Ficino. Frankfurt 1972.
Abhandlung uber das erste Prinzip. Hg. u. Darmstadt 1974. Hugo Grotius
E. Gilson. Johannes Duns Scotus. Einf. in die Grundgedanken seiner Lehre. Dusseldorf 1959. Drei Bucher vom Recht des Krieges und des Friedens. Hg. W. Schatzel. Tubingen 1950.
Ivan Skot Eriugena Niccolo Machiavelli
Ober die Einleitung der Natur. Obers. L. Noack. Hamburg 1983. Der Furst. Hg. R. Zorn. Stuttgart 61978.
W. Beierwaltes: Eriugena. Grundzuge seines Denkens. Frankfurt 1994. Il principe/Der Furst. Hg. Ph. Rippel. Stuttgart 1986.
G. Schrimpf: Das Werk des Johannes Scotus Eriugena im Rahmen des Wissenschaftsverstandnis- H. Freyer: Machiavelli. Weinheim 1986.
ses seiner Zeit. Munster 1982. W. Kersting: Niccolo Machiavelli. Munchen 2 1998.
Meister Eckhart Pico della Miranda/a
Die lat. Werke. Hg. u. _Dbers. K. Weiss u. a. Stuttgart 1936. ff. Ober die Wurde des Menschen. Lat.-dt. Hg. A. Buck. Hamburg 1990.
Die dt. Werke. Hg. u. Ubers.]. Quint. Stuttgart 1958. ff. Michel de Montaigne
Dt. Predigten und Traktate. Hg. u. Obers. J. Quint. Munchen 2 1963. Essais. Obers. H. Lu thy. Zurich 91996.
H. Fischer: Meister Eckhart. Einf. in sein philosoph. Denken. Freiburg 1974. H. Friedrich: Montaigne . Bern! Munchen 31993.
K. Ruh: Meister Eckhart. Munchen 21989. ]. Starobinski: Montaigne. Denken und Existenz. Munchen/Wien 1986.
Moses Maimonides Pietro Pomponazzi
Fuhrer der Unschlussigen. Hg. u. Obers. A. Weiss. Hamburg 1995. (pretisak izdanja iz 1923/24.) Abhandlung uber die Unsterblichkeit der Seele. Lat.-dt. Hg. B. Mojsisch. Hamburg 1990.
Nikola Kuzanski
Schriften des Nicolaus von Cues. In dt. Obersetzung. Hg. E. Hoffmann u. a. Leipzig/Hamburg l Prosvjetitelj stvo
936. ff. George Berkeley
Die belehrte Unwissenheit (De docta ignorantia). 3 Bde. Lat.-dt. Hg. u. Obers. P. Wilpert u. H. G. Eine Abhandlung uber die Prinzipen der mensch!. Erkenntnis. Hg. A. Klemmt. Hamburg 1979.
Senger. Hamburg 1977. Philosoph. Tagebuch. Hg. W. Breidert. Hamburg 1980.
 244 Bibliografija
H. M. Bracken: Berkley. 1974.
Kulenkampff: George Berkley. Mtinchen 1988.
Rene Descartes
Discours de la Methode. Frz.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 1990.
Meditationes de prima philisophia. Lat.-dt. Hg. L. Gabe. Hamburg 31992.
Regulae ad directionem ingenii. Lat.-dt. Hg. H. Springmeyer u. a. Hamburg 1973.
F. Alquie: Descartes. Stuttgart 1962.
Perler: Rene Descartes. Mtinchen 1998.
W. Rod: Descartes. Die innere Genesis des cartesian. Systems. Mtinchen 1964.
Tbomas Hobbes
Lehre vom Korper. Hg. M. Frischeisen-Kohle r. Hamburg 21967.
Lehre vom Menschen. Lehre vom Burger. Hg. M. Frischeisen-Kohler, G. Gawlick. Hamburg 21966.
Leviathan oder Stoff, Form und Gewalt e ines burger!. und kirchl. Staates. Hg. I. Fetscher. Frank-
furt 1984.
L. Strauss: Hobbes polit. Wissenschaft. Neuwied/Berlin 1965.
U. Weiss: Das philosoph. System von Thomas Hobbes. Stuttgart-Bad Cann.statt 1980.
David Hume
Eine Unte rs. tiber den mensch!. Verstand . Hg. j. Kulenkampff. Hamburg 11 1984.
Eine Untersuchung tiber die Prinzipien de r Moral. Obers. C. Winskler. Hamburg 1972.
Ein Traktat tiber die manschl. Natur. Hg. Th. Lipps, R. Brandt. Hamburg 1973.
Die Naturgeschichte der Religion. Hg. L. Kreimendahl. Hamburg 1984.
Craig: David Hume. Eine Einf. in seine Philosophie . Frankfurt 1979.
j. Kulenkampff: David Hume. Mtinchen 1989.
G . Streminger: David Hume. Sein Leben u. sein Werk. Paderborn 31995.
Got!fried Wilhelm Leibniz
Werke. Zweisprachige Ausgabe. 5 Bde. Frankfurt 1986.
Studienausgabe. 5 Bde. Darmstadt 1965. ff.
Philoso phische Werke. 4 Bde. Hamburg 1996.
K. Muller u. G. Kronert: Leben und Werk von G. W. Leibniz. Frankfurt 1969.
j ohn Locke
Ve rsuch uber den mensch!. Verstand. 2 Bde. Hg. C. Winkler. Hamburg 4 1981.
Ein Brief tiber Toleranz. Engl.-dt. Hg. j. Ebinghaus. Hamburg 2 1975.
Zwei Abhandkunge n tiber die Regierung. Hg. W. Euchne r. Frankfurt 2 1977.
R. Specht: John Locke. Mtinchen 1989.
Montesquieu
Vom Geist der Gesetze. Hg. K. Weigand. Stuttgart 1967.
B/aise Pascal
Gedanken tiber die Religion und tiber einige andere Gegenstande. Obers. E. Wasmuth. Stuttgart 1987.
Die Kunst zu tiberzeugen und die anderen kle ineren philisoph. und relig. Schriften. Obers. E. Was-
muth. Heidelberg 31963.
Beguin: Blaise Pascal. Hamburg 8 1979.
J. Steinmann: Pascal. Stuttgart 2 1962.
j ean-jacques Rousseau
Die Bekenntnisse. Mtinchen 1981.
Diskurs tibe r die Ungleichheit. Frz.-dt. Hg. H. Meier. Paderborn 41997.
Schriften ' ll' Kulturkritik. Hg. K._ Weigand. Hamburg 51995.
Emil oder Uber die Erziehung. Uhers. L. Schmidts. Paderborn 12 1995.
M. Forschner: Ro ussseau. Freiburg 1977.
R. Spaemann : Roussseau. Burger ohne Vaterland. Mtinchen 1980.
Baruch Spinoza
Samtl. We rke in sieben Banden. Hamburg 1965.- 90. (pretisci i nova izdanja).
Studienausgabe, 2 Bde. Lat.-dt. Darmstadt 1979/ 3J980.
Die Ethik. Lat.-dt. Obers. ]. Stern. Stuttgart 1977.
H. G. Hubbeling: Spinoza. Freiburg 1978.
F. Wiedmann: Baruch de Spinoza. Wtirzburg 1982.
Giovanni Battista Vica
Prinzipien einer neuen Wissenschaft tiber die gemeinsame Natur der Volker. Hg. V. Hosle u . Ch.
j erman. Hamburg 1990.
S. Otto: G. Vico. Stuttgart 1989.
R. W. Schmidt: Die Geschichtspholosophie G. B. Vicos. Wtirzburg 1982.
Christian Woiff
Gesammelte Werke. Hg. J. Ecole u. a. Hildesheim 1965. ff.
W. Schneiders (Hg.): Christian Wolf 1679-1754. Hamburg 1983.
Njemački idealizam
j ohann Gottlieb Fichte
Histor.-krit. Gesamtausgabe. Hg. R. Lauth, H. Jacob u. a. Stuttgart-Bad Cannststt 1962. ff.
Studienausgabe n in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg
W. ) anke: Fichte. Sein und Reflexion. Grundlagen der krit. Vemunft. Berlin 1970.
Bibliografija 245
P. Rohs: J. G. Fichte. Mtinchen 1991.
J. Widmann: J. G. Fichte. Einf. in seine Philosophie. 1982.
Georg Wilhem Friedrich Hegel
Gesammelte Werke. Hamburg 1968. ff.
Daraus: Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek" Hamburg
Werke in 20 Band. Hg. E. Moldenhauer u. K. M. Michel. Frankfurt 1986.
Ch. Helferich: G. W. F. Hegel. Stuttgart 1979.
O. Poggeler (Hg.): Hegel. Freiburg 1977.
Immanuel Kant
Gesammelte Schriften (Akademieausgabe). Be rlin 1902. ff.
Werke in sechs Banden. Hg. W. Weischedel. Wiesbaden 1956-1964. (pretisak Darmstadt 51983.)
Studienausgaben in der "Philosophischen Bibliothek", Hamburg, und bei Reclam, Stuttgart
M. Baumgartner: Kants 'Kritik des reinen Vernunft'. Anleitung zur Lekture . Freiburg 41996.
O. Hoffe: Immanuel Kant. Berlin 21982.
Friedrich Wilhelm joseph Schelling
Histor.-krit. Gesamtausgabe. Hg. H. M. Baumgartner, W. G. Jaco bs, Krings, H. Zeltne r. Stuttgart
1976. ff.
Studienausgabe (Aus F. W. J. Schellings samrntl. We rke. Stuttgart/Augsburg 1856-61.) . Pretisak
Darmstadt 1976-83.
Ausgewahlte Schriften. 6 Bde. Hg. M. Fra nk. Frankfurt 1989.
H.-M. Baumgartner/ H. Korten: Schelling. Mtinchen 1996.
S. Dietzch: F. W. ]. Schelling. Berlin/Kain 1978.
M. Frank: Eine Einf. in Schellings Philosophie . Frankfurt 1985.
J. Sandktihler: F. W. J. Schelling. Stuttgart 1970.
Friedrich Daniel Erns Schleiermacher
Krit. Gesamtausgabe. Hg. H.-J. Birkne r u. a. Berlin/New York 1980. ff.
Bro uillon zur Ethik. Hg. H.-]. Birkne r. Hamburg 1981.
Hermene utik und Kritik. Hg. M Frank. Frankfurt 1977.
Ober die Religion. Hg. H.-J. Rothert. Hamburg 1970.
D. Lange (Hg.): Friedrich Schleiermac her. Theologe - Philoso ph - Padagoge. Gbttingen 1985.
19. stoljeće
Auguste Comte
Rede tiber den Geist des Positivismus. Hg. l. Fletscher. Hamburg 31979.
Die Soziologie. Hg. F. Blasche. Stuttgart 21974.
j ohn Dewey
Demokratie und Erziehung. Braunschweig 1930.
Psycholog. Grundfragen der Erziehung. Hg. W. Core!!. Mtinchen 1974.
Wilhelm Di/they
Gesammelte Schriften. Stuttgart/ Gottingen 1914. ff.
Der Aufbau der geschichtl. Welt in den Geisteswissenschaften. Hg. M. Riedel. Frankfurt 1981.
Die Philosophie des Lebens. Eine Auswahl aus seinen Schriften. Hg. H. Nohl. Stuttgart/Gottingen
1961.
Texte zur Kritik der histor. Vernunft. Hg. H.-U. Lessing. Gottingen 1983.
O. F. Bollnow: Dilthey. Stuttgart 31967.
R. A. Makkreel: Dilthey. Philosoph der Geisteswiss. Frankfurt 1991.
Rodi u. H.-U. Lessing (Hg.): Matrialien zur Philosophie Wilhelm Diltheys. Frankfurt 1984.
Ludwig Feuerbach
Samtl . Schriften. 13 Bde. Hg. W. Bolin u. F. Jod!. Stuttgart 196o--64.
Werke in sechs Banden. Hg. E. Thies. Frankfurt 1974. ff.
J. Braun: Feue rbachs Lehre vom Menschen. Stuttgart-Bad Cannstatt 1971.
Schmidt: Emanzipator. Sinnlichke it. Feuerbachs anthropolog. Mareialismus. Mtinchen 1988.
William j ames
Der Pragmatimus. Hg. K. Oehler. Hamburg 1977.
Die Vielfalt religioser Erfahrung. Hg. E. Herms. Freiburg 1979.
Soren Kierkegaard
Gesammelte Werke. Obers. E. Hirsch. Dtisseldorf/Koln 1950. (Taschenbuchausgabe: Gtitersloher
Taschenbticher Siebenstern)
Werke . Obers. L. Richter. Hamburg 1966. ff. (jetzt Frankfurt)
Entweder - Oder. 2 Bde. Mtinchen 1988.
H. Diem: Soren Kierkegaard. Eine Einfuhrung. Gottingen/ Ztirich 1964.
A. Paulsen: Soren Kierkegaard. Deuter unserer Existenz. Hamburg 1955.
M. Theunissen u. W. Greve: Materialie n zur Philosophie Soren Kierkegaard. Frankfu rt 1979.
Karl Marx
Marx-Engels: Werke und Briefe. 39 Bde. Berlin 1957. ff.
Studienausgabe. 6 Bde. Hg. H.-J. Lieber. Darmstadt (razi. izdanja)
Die Frtihschriften. Stuttgart 6 1971.
Das Kapital. Stuttgart 1957.
W. Euchner: Karl Marx. Mtinchen 1983.
 246 Bibliografija Bibliografija 247
I. Fletscher: Karl Marx und der Marxismus. Miinchen 1967. Philosophie der symbol. Formen. 3 Bde. Darmstadt 1982/1988.
H. Fleischer: Marx und Engels. Die philosoph. Grundlinien ihres Denkens. Freiburg '1974. Versuch tiber den Menschen. Hamburg 1995.
john Stuart Mill A. Graeser: E. Cassirer. Miinchen 1994.
Gesammelte Werke. Hg. Th. Gomperz. 12 Bde. 1869--86. (pretisak Aalen 1968.) H. Paetzold: E. Cassirer. Darmstadt 1995.
Ober die Freiheit. Hg. M. Schlenke. Stuttgart 1974. Michel Foucault
Die Utilitarismus. Stungart 1985. Die Ordnung der Dinge. Frankfurt 91990.
Friedrich Nietzsche Archiiologie des Wissens. Frankfurt 6 1994.
Werke. Kril. Gesamtausgabe. Hg. G. Colli u. M. Montinari. Berlin/New York 1967. ff. (Studienaus- Sexualitiit und Wahrheit. 3 Bde. Frankfurt 1983-89.
gabe. 15 Bde. Miinchen 1980.) H. H. K6gler: M. Foucault. Stuttgart/Weimar 1994.
Siimtl. Werkw. 12 Bde. Stungart 1965. (raz!. izdanja) U. Marti: M. Foucault. Miinchen 1988.
Werke. 3 Bde. Hg. K. Schlechta. Milnchen 91982. R. Visker: M. Foucault. Miinchen 1991.
Fink: Nietzsches Philosophie. Stungart 6 1992. Gott/oh Frege
V. Gerhard!: Friedrich Nietzsche. Miinchen 2 1995. Begriffsschrift und andere Aufsiitze. Hildesheim 2 1971.
W. Kaufmann: Nietzsche. Darmstadt 2 1988. Funktion, Begriff, Bedeutung. Hg. G. Patzig. G6ttingen 71994.
M. Montinari: Friedrich Nietzsche. Berlin 1991. Schriften zur Logik und Sprachphilosophie. Hg. G. Gabriel. Hamburg 31990.
Charles Sanders Peirce F. v. Kutschera : Gottlob Frege. Berlin 1989.
Schriften zum Pragmatismus und Pragmatizismus. Hg. K.-0. Apel. Frankfurt 1976. V. Mayer: Gonlob Frege. Miinchen 1996.
Semiotische Schriften. 3 Bde. Hg. Ch. Kloesel u. H. Pape. Frankfurt 1986-93. M. Schirn (Hg.): Studien zu Frege. 3 Bde. Stuttgart-Bad Cannstatt 1976.
Ober die Klarheit unserer Gedanken. Engl.-dt. Hg. K. Oehler. Frankfurt 31985 . Hans-Georg Gadamer
K.-0. Apel: Der Denkweg von Charles S. Peirce. Frankfurt 1975. Gesammelte Werke. 10 Bde. Tiibingen 1985. ff.
E. Artoyabe: Peirce. Eine Einf. in sein Denken. K6nigstein 1982. Wahrheit und Methode. Grunziige e iner philosophischen Hermeneutik. Tiibingen 1960. u. 6.
L. Nag!: Charles Sanders Peirce. Frankfurt 1992. Arnold Gehlen
Arthur Schopenhauer Gesamtausgabe. 10 Bde. Frankfurt 1978. ff.
Siimtl. Werke. 7 Bde. Hg. A. Hiibscher. Wiesbaden 41988. Der Mensch. Seine Natur und seine Stellung in der We lt. Bonn 61958. Wiesbaden 131986.
Siimtl. Werke. 5 Bde. Hg. W. v. L6hneysen. Stu!!gan/Frankfurt 1960-65. (pretisak Darmstadt Moral und Hypermoral. Eine pluralist. Ethik. Bonn 1969. Wiesbaden 51986.
1976-82; Taschenbuchausgabe Frankfurt 1986.) Urmensch und Spiitkultur. Bonn2 1964. Wiesbaden 51986.
Hiibscher: Denker gegen den Strom - Schopenhauer: gestern, heute, morgen, Bonn 31987. jiirgen Habermas
V. Spierling: Arthur Schopenhauer. Miinchen 1998. Erkenntnis und lnteresse. Frankfurt 1968. u. 6.
Theorie des kommunikativen Handelns. 2 Bde. Frankfurt 1981. u. 6.
20. stoljeće Zur Logik der Sozialwissenschaften. Frankfurt 5. erw. Aufl. 1970. u . 6 .
Theodor W. Adorno A. Honneth u. H. Joas (Hg.): Kommunikatives Handeln. Frankfurt 1986.
Gesammelte Schriften. 23 Bde. Frankfurt 1970. ff. D. Horster: Jiirgen Habermas. Stuttgart 1991.
Minima Moralia. Reflexionen aus dem beschiidigtem Leben. Frankfurt 1969. Nicolai Hartmann
.. Negative Dialektik. Frankfurt 1975.
Dialektik der Aufkliirung. Frankfurt 1971. (zajedno s Horkhe imerom)
Grenz: Adornos Philosophie in Grundbegriffen. Frankfurt 1974.
Der Aufbau der realen Welt. Berlin/New York 31964.
Grundziige einer Metaphysik der Erkenntnis. Berlin/New York 51965 .
Martin Heidegger
R. Wiggershaus: Theodor Adorno. Miinchen 1987. Gesamtausgabe. Hg. F.-W. v. Herrmann. Frankfurt 1975. ff.
Karl-Otto Apel Holzwege. Frankfurt 6 1980.
Transformation der Philosophie. 2 Bde. 1973. u. 6. Sein und Zeit. Tiibingen 161986.
Diskurs und Verantwortung. Frankfurt 1988. u. 6. Unterwegs zur Sprache. Pfullingen 8 1986.
W. Kuhlmann: Reflexive Letztbegriindung. Freiburg 1985. Wegmarken. Frankfurt 21978.
Hanah Arendt W. Franzen: M. Heidegger. Stuttgart 1976.
Vita activa oder Vom tiitigen Leben. Miinchen 101998. O. P6geler: Der Denkweg Martin Heideggers. Pfullingen 1963.
Vom Leben des Geistes. 2 Bde. Miinchen 1979. Max Horkheimer
D. Barley: Hanah Arendt. Miinchen 1990. Gesammelte Schriften. 18 Bde. Hg. A. Schmidt, G. Schmid-Noerr. Frankfurt 1985. ff.
S. Wolf: Hanah Arendt. Frankfurt 1991. Krit. Theorie. 2 Bde. Frankfurt 31977.
E. Young-Bruehl: Hanah Arendt. Leben, Werk und Zeit. Frankfurt 1986. Gesellschaft im Obergang. Frankfurt 1981.
john L. Austin A. Schmidt u. A. Altwicker (Hg.): Max Horkheimer heute: Werk und Wirkung. Frankfurt 1986.
Zum Theorie der Sprechakte. Stuttgart 1972. Edmund Husserl
Gesammelte Aufsiitze. Hg. J. Schulte. Stuttgart 1986. Husserliana . Ges. Werke. Den Haag 1950. ff. Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Ham-
Henri Bergson burg 1992
Die beiden Quellen der Moral und der Religion. Freiburg 1980. Gesammelte Schriften. 8 Bde. Hg. E. Str6ker. Hamburg 1992.
Materie und Gediichtnis . Frankfurt 1964. Cartesian. Meditationen. Hg. E. Str6ker. Hamburg 31995.
Denken und sch6pfer. Werden. Frankfurt 1985. Ideen zu einer reinen Phiinomenologie und phiinomenolog. Philosophie. Tiibingen 51993.
P. Jurevics: Henri Bergson. Freiburg 1949. Die Krisis der europ. Wissenschaften und die transzendentale Phiinomenologie. Hg. E. Str6ker.
L. Kolakowski: Henri Bergson. Miinchen/ Ziirich 1985. Hamburg 31996.
G. Pflug: Henri Bergson. Berlin 1959. Log. Untersuchungen. 3 Bde. Tiibingen 21980., Pretisak 1993.
Ernst Bloch E. Fink: Studien zur Phiinomenologie. Den Haag 1966.
Gesammtausgabe. 16 Bde. Frankfurt 1967. ff. P. Janssen: Edmund Husserl. Einf. in seine Phiinomenologie. Freiburg 1976.
Werkausgabe. 17 Bde. Frankfurt 1985. L. Landgrebe: Der Weg der Phiinomenologie. Giitersloh 1963.
B. Schmidt: Ernst Bloch. Stungart 1985. W. Marx: Die Phiinomenologie Husserls. Milnchen 1987.
Albert Camus E. Str6ker: Husserls transzendentale Phiinomenologie. Frankfurt 1987.
Der Mensch in der Revolte. Reinbek 1969. Karl jaspers
Der Mythos von Sisyphos. Reinbek 1959. Philosophie. 3 Bde. Berlin/G6ttingen/Heidelberg 4 1973. Taschenbuchausg. Miinchen 1994.
H. R. Lonmann: Albert Camus. Hamburg 1986. Von der Wahrheit. Miinchen 31983.
A. Pieper: Albert Camus. Miinchen 1984. F.-P. Burkard. Karl Jaspers. Einf. in sein Denken. Wiirzburg 1985.
Ernst Cassirer K. Salamun: Karl Jaspers. Miinchen 1985.
Das Erkenntnisproblem in der Philosophie und Wissenschaft der neueren Zeit. 4 Bde. Stuttgart/ Ludwig K/ages
/Berlin 1906-57. (pretisak Darmstadt 1995.) Siimtl. Werke. 8 Bde. Hg. E. Frauchinger u. a. Bonn 1966. ff.
 248 Bibliografija Bibliografija 249
Der Geist als Widersacher der Seele. Bonn 61981. Philosoph. Untersuchungen. Frankfurt 1977.
Claude Levi-Strauss Tractatus logico-philosophicus. Frankfurt 141979.
Mythologica. 4 Bde . Frankfurt 1978. K. T. Fann: Die Philosophie L. Wittgensteins. Munchen 1971.
Strukturale Anthropologie. Frankfurt 1978. A. Kenny: Wittgenstein. Frankfurt 1974.
Das wilde Denken. Frankfurt 1973. G. Pitcher: Die Philosophie Wittgensteins. Freiburg/Munchen 1967.
W. Lepenies u. H. Ritter (Hg.): Orte des wilden Denkens. Frankfurt 1970. ]. Schulte: Wittgenstein. Eine Einfuhrung. Stuttgart 1989.
G. Schiwy: Der franz. Strukturalismus. Reinbek 1969. Prirodne znanosti
Gabriel Marcel Ch. Darwin: Die Entstehung der Arten durch naturi. Zuchtwahl. Obers. C. W. Neumann. Stuttgart
Reflexion und Intuition. Frankfurt 1987. 1967.
Sein und Haben. Paderborn 2 1968. M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie. Darmstadt 2 1991.
V. Berning: Das Wagnis der Treue. Freiburg 1973. A. Einstein: Ober die spezielle und die allgemeine Relativitatstheorie. Wiesbaden 231988.
Maurice Merleau-Ponty A. Einstein: Mein Weltbild. Frankfurt 1988.
Die Struktur des Verhaltens. Berlin 1976. Evolution. Die Entwicklung von den ersten Lebensspuren bis zum Menschen. (Spektrum der Wis-
Phiinomenologie der Wahrnehmung. Berlin 2 1976. senschaft) Heidelberg 61986.
Das Sichtbare und das Unsichtbare. Munchen 1986. Geo-Wissen: Chaos und Kreativitiit. Hamburg 1990.
A. Metraux u . B. Waldenfels (Hg.): Leibhaftige Vernunft. Spuren von Merleau-Pontys Denken. W. Heisenberg: Physik und Philosophie. Frankfurt/Berlin/Wien 1990.
Munchen 1986. W. He isenberg: Der Teil und das Ganze. Munchen 61986.
George E. Moore K. Keitel-Holz: Charles Darwin und sein Werk. Frankfurt 1981.
Principia Ethica. Stuttgart 1970. Th. S. Kuhn: Die Struktur wissenschaftlicher Revolutionen. Frankfurt 1973.
Helmuth Plessner K. Lorenz: Die Ruckseite des Spiegels. Versuch einer Naturgeschichte mensch!. Erkennens.
Gesammelte Schriften. 10 Bde. Frankfurt 1980--85. Munchen/Zurich 1973.
F. Hammer: Die exzentr. Position des Menschen. Bonn 1967. P. Mittelstaedt: Philosophische Probleme der modernen Physik. Mannheim u . a. 7 1989.
S. Pietrowicz: H. Plessner. Freiburg/ Munchen 1992. ]. Monod: Zufall und Notwendigkeit. Munchen 7 1985.
KariPopper H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983.
Die offene Gesellschaft und ihre Feinde. 2 Bde. Bem/ Munchen 7 1992. P. A. Schilpp: Albert Einstein als Philosoph und Naturwissenschaftler. Wiesbaden 1979.
Logik der Forschung. Tubingen 101994. F. M. Wuketits: Evolution, Erkenntnis, Ethik. Darmstadt 1984.
E. Di:iring: Karl R. Popper. Einf. in Leben und Werk. Hamburg 1987. Analitička filozofija
L. Schafer: Karl R. Popper. Munchen 31996. W. F. Frankena: Analytische Ethik. Munchen 1994.
Willard van Orman Quine A. Keller: Sprachphilosophie. Freiburg/Munchen 1979.
Wort und Gegenstand. Stuttgart 1980. E. Runggaldier: Analyt. Sprachphilosophie. Stuttgart 1990.
H. Lauener: W. V. O. Quine. Munchen 1982. E. v. Savigny: Analyt. Philosophie. Freiburg/Munchen 1970.
John Rawls E. v. Savigny: Die Philosophie der normalen Sprache. Frankfurt 1993.
Eine Theorie der Gerechtigkeit. Frankfurt 1975. u. 6. P. F. Strdwson: Analyse und Metaphysik. Munchen 1994.
G.]. Warnock: Engl. Philosophie im 20. ]h. Stuttgart 1971.
.. Gerechtigkeit als Fairness. Freiburg 1977.
Die !dee des politischen Liberalismus. Frankfurt 1992.
O. Hi:iffe (Hg.): Ober John Rawls Theorie der Gerechtigkeit. Frankfurt 1977.
Moderna logika
A. Buhler: Einfuhrung in die Logik. Freiburg 2 1997.
Th. W. Pogge: John Rawls. Munchen 1994. W. K. Essler: Einf. in die Logik. Stuttgart 2 1969.
Paul Ricoeur R. Kleinknecht u. E. Wust: Lehrbuch der elementaren Logik. Munchen 1976.
Die Interpretation. Ein Versuch uber Freud. Frankfurt 1969., novo izd. 1993. F. v. Kutschera u. A. Breitkopf: Einf. in die moderne Logik. Freiburg 61992.
Hermeneutik und Strukturalismus. Munchen 1974. W. van O .Quine: Grundzuge der Logik. Frankfurt 1974.
Hermeneutik und Psychoanalyse. Munchen 1974. J. M. Bochenski u. A. Menne: Grundriss derr formalen Logik. Paderborn 51983.
Zeit und Erziihlung. 3 Bde . Munchen 1988-91.
F. Prammer: Die philosophische Hermeneutik Paul Ricoeurs. Wien 1988.
Bertrand Russell Sekundarna literatura
Philosoph. und polit. Aufsiitze. Hg. U. Steinvorth. Stuttgart 1971.
Studienausgabe. Munchen 1972. ff. Bibliografija
A.]. Ayer: Bertrand Russell. Munchen 1973. Torok, W.: Handbuch der Geschichte der Philosophie. 6 Bde. Frankfurt 1964. ff.
Gilbert Ryle
Der Begriff des Geistes. Stuttgart 1969. Leksika
Jean-Paul Sartre Chines.-dt. Lexikon der chines. Philosophie. Obers. v. L. Geldsetzer u. Hong Han-Ding. Aalen
Ist der Existentialismus ein Humanismus? In: Drei Essays. Frankfurt 1980. 1986.
Kritik der dialekt. Vernunft. Reinbek 1967. Enzyklopiidie Philosophie und Wissenschaftstheorie. 4 Bde. Hg.]. Mittelstrass. Meinhe im u. a. 980.
Das Sein und das Nichts. Reinbek 1962. ff., ab Bd. 3: Stuttgart/Weimar
W. Biemel: Jean-Paul Sartre in Selbstzeuhnissen und Bilddokumenten. Reinbek 1964. Enzyklopadie zu Philosophie und Wissenschaften. 4 Bde. Hg. H.]. Sandkuhler. Hamburg 1990.
J. Hengelbrock: Jean-Paul Sartre. Freiburg 1989. Grosses Werklexikon der Philosophie. 2 Bde. Hg. F. Volpi. Stuttgart 1999.
Max Sche/er Handbuch philosoph. Grundbegriffe. 6 Bde. Hg. H. Krings, H. M. Baumgartner, Ch. Wild.
Gesammelte Werke. ll Bde. Hg. von Maria Scheler u. M. S. Frings. Bern/Bonn 1933. bis 1979. Munchen 1973/74.
W. Henckmann: Max Scheler. Munchen 1998. Histor. Wi:irterbuch der Philosophie. 12 Bde. Hg.]. Ritter, K. Grunder. Basel 1971. ff.
E. W. Orth u. G. Pfafferott (Hg.): Studien zur Philosophie von M. Scheler. Freiburg/Munchen 1994. Lexikon der Asthetik. Hg. W. Henckmann, K. Latter. Munchen 1992.
Georg Simmel Lexikon der Ethik. Hg. O. Hi:iffe u. a. Munchen 51997.
Gesamtausgabe. 20 Bde. Frankfurt 1988. ff. (als Taschenbuchausgabe 24 Bde.) Lexikon der philosoph. Werke. Hg. F. Volpi,]. Nida-Rumelin. Stuttgart 1988.
Hauptprobleme der Philosophie. Berlin/New York 91989. Metzler Philosophenlexikon. Hg. B. Lutz u. a. Stuttgart 2 1995.
Das individuelle Gesetz. Philosoph. Exkurse. Hg. M. Landmann. Frankfurt 1968. Metzler Philosophie Lexikon. Hg. P. Prechtl, F.-P. Burkard. Stuttgart/Weimar 2 1999.
H. J. Dahme u. O. Rammstedt (Hg.): Georg Simmel und die Moderne. Frankfurt 1984. Philosophenlexikon. Hg. W. Ziegenfuss. 2 Bde. Berlin 1949/ 50.
Alfred North Whitehead Philosophielexikon. Hg. A. Hugli, P. LUbcke. Reinbek 1991.
ProzeB und Realitat. Frankfurt 2 1984. Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. M. Muller, A. Hadler. Freiburg 1988; novo izd. 1999.
E. Wolf-Gazo: Whitehead. Einf. in seine Kosmologie. Freiburg/Munchen 1980. Philosoph. Wi:irterbuch. Hg. G. Schischkoff. Stuttgart 22 1991.
Ludwig Wittgenstein Wi:irterbuch der Philosophie . Hg. R. Hegenbart. Munchen 1984.
Schriften. 7 Bde . Frankfurt 1960. ff. Wi:irterbuch der philosoph. Begriffe . Hg. A. Regenbogen, U. Meyer. Hamburg 1998.
250 Bibliografija Bibliografija 251
Povijesti filozoftje Platon, Kant u. a. im Kontext. Karste n Worm InfoSoftWare. Berlin
Anzenbacher, A.: Einf. in die Philosophie. Wien/Freiburg/Basel 61997. Past Masters bei lnteLex. Charlottesville/USA (http:U www.nlx.com/ pstm/ index.htm)
Aster, E. v.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 181998.
Bohme, G. (Hg.): Klassiker der Naturphilosophie. Von den Vorsokratikern bis zur Kopanhagener Ulaz na mrežu
Schule. Munchen 1989. http://www.philo.de
Bubner, R. (Hg.): Geschichte der Philosophie in Text und Darstellug. 8 Bde. Stuttgart 1982. http://www.pyrrhon.de
Burkard, F.-P.: Grundwissen Philosophie. Stuttgart 1999. http://www.sosig. ac.uk/ohilosophy/1
Capelle, W.: Die griech. Philosophie. 2 Bde. Berlin 31971.
Chatelet, F. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 8 Bde. Frankfurt/Berlin/Wien 1973. Arhivi tekstova
Copleston, F. C.: Geschichte der Philosophie im Mittelalter. Mlinchen 1976. http://www.classics.mit.edu (Classics Archive)
Coreth, E., Ehlen, P. , Heinzmann, R., Riken, F. u . a.: Grundkurs Philosophie Bd. 6--10. Stuttgart u. http://www.eserver.org/philosophy (Philosophie)
a. 1983. ff. http://www.perseus.tufts.edu(fexts.html (Perseus)
Deussen, P.: All~emeine Geschichte der Philosophie mit besonderer Berucksichtigung der Religio- http://www.geocities.com/Athens/ Forum/6946/literatur.html (Latin Literature)
nen. Leipzig 1922. http://www.georgetown.edu/ labyrinth/ labyrinth-home.html (The Labyrinth)
Flasch, K.: Das philosoph. Denken im Mittelalter. Stuttgart 1987.
Forke, A.: Geschichte der alten chines. Philosophie. Hamburg 1927., 1964.
Forke, A.: Geschichte der mittelalterl. chines. Philosophie. Hamburg 1934., 1964.
Forke, A.: Geschichte der neueren chines. Philosophie. Hamburg 1938. , 1964.
Frauwallner, E.: Geschichte der ind. Philosophie. 2 Bde. Salzburg 1953., 1956.
Gilson, E. u. Bohner, Ph.: Die Geschichte der christi. Philosophie. Paderborn 1937.
Glasennapp, H. v.: Die Philosophie der lnder. Stuttgart 1974. llustracije
Helferich, Ch.: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 21992; Tb. 1998. Sve ilustracije za ovaj dtv-atlas nanovo su nacrtane prema skicama autora; za sljedeće ilustracije
Hirschberger, ].: Geschichte der Philosophie. 2 Bde. Freiburg/Basel/Wien12 1984., 1988. autori su rabili predloške:
Hollhuber, 1.: Geschichte der Philosophie im spanischen Kulturbereich. Munchen/Basel 1967.
H6llhuber, 1.: Geschichte der italienischen Philosophie. Mlinchen/Basel 1969. 10 A: prema A. Rodin: Der Denker (1880.); 22 D: prema Fung Yu-Lan: A History of Chinese Phi-
Hoerster, N. (Hg.): Klassiker der philosoph. Denkens. 2 Bde. Mi.inchen 1982. losophy, sv. 2. Princeton 1953. str. 436; 30 C i D: prema B. Russel: Denker des Abendlandes. Stut-
Hoffe, O. (Hg.): Klassiker der Philosophie. 2 Bde. Mi.inchen 2 1985. tgart 1962. str. 22. i 30; 31 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 24, 26; 34: Atlas-Darstellung prema C.
Hugli, A., Llibcke, P. (Hg.): Philosophie im 20. Jhd. 2 Bde. Reinbek 1992. Helferich: Geschichte der Philosophie. Stuttgart 1985; 46 B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 86., 48
Kafka, G.: Geschichte der Philosophie in Einzeldarstellunen. 40 Bde. 1921- 33. B: prema B. Russell: Nav. dj. str. 82.; 64: sveučilišta u srednjem vijeku , prema H. Kinder i W. Hil-
Keil, G.: Philosophiegeschichte. 2 Bde. Stuttgart u . a. 1985/ 1987. gemann: dtv-Atlas zur Weltgeschichte. sv. l. Mlinchen 1964. i češće str. 180; 88 A: prema B. Rus-
Kr.iUse, F. E. A.: Ju-Tao-Fo. Die religi6sen und philosoph. Systeme Ostasiens. Mlinchen 1924. seU: Nav. dj.; 98 A: prema Carol us Bovillus, Liber de lntellectu (1509), i Jacom de Gheyn, Melan-
Kristeller, P. 0.: Acht Philosophcn der ital. Re naissance . Weinheim 1986. cho lie. oboje u Sem Dresde n: Humanismus und Re naissance. str. 67, 235; 132: lijevo dolje: prema
Kroner, R.: Von Kant bis Hegel. 2 Bde. Tlibingen 1921/ 1924. Moreau le Jeune. u: Emile ou de ['education. Ur. E.-P. Duharcourt. Paris (bez godine izdanja); 152
Lehmann, G.: Philosophie des 19. Jh. Berlin 1953. A: prema R. Magritte: Lob der Dialektik; 184 B: prema H. Breuer: dtv-Atlas Physik. sv. 2. Mlinchen
Lehmann, G.: Die Philosophie im ersten Drittel des 20. Jh. Berlin 1957., 1960. 1988. i češće str. 348; 184 C, dolje: prema H. R. Pagels: Cosmic Code. Frankfurt 1983. str. 50.; 184
D: prema M. Drieschner: Einf. in die Naturphilosophie.Darmstadt 1981. str. 107;188 A i C: prema
Nida-Rumelin, J. (Hg.): Philosophie der Gegenwart in Einzeldarst. Stuttgart 1991. ]. Knoll: Evolution. Braunschweig 1980. str. 7. sl. i 119.; 188 B: prema C. Bresch. u: Lust am Den-
Noack, H.: Die Philosophie Westeuropas (Die philosoph. Bemuhungen des 20. Jh.). Darmstadt ken. Ur. K. Piper. Mlinchen 1984. str. 30.; 200 A: prema D. Attenborough: Das Leben auf unserer
4 1976.
Erde. Berlin 1979. str. 311.; 202 B: prema jednoj slici Antonella da Messine (London, National Gal-
Pieper, A.: Selber denken. Anstiftung zum Philosophieren. Leipzig 1997. lery). u: W. Biemel: Sartre. Rowohlts Bildmonographien Reinbek 1964., str. 48.; 234 B: detalj (do-
Pieper, A.: Philosophische Disziplinen. Leipzig 1998. lje lijevo) prema jednoj Walt-Disney figuri; 238 A: C. Levi-Strauss: Das wilde Denken. Frankfurt
Radhakrishnan, S.: Ind. Philosophie. Darmstadt/Baden-Baden/Genf o.]. 1979. str. 178.
Rehmke,]. u . Schneider, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Bonn 1965.
Rod, W.: Dialekt. Philosophie der Neuzeit. Mlinchen 2 1986.
ROd, W. (Hg.): Geschichte der Philosophie. 12 Bde. Mlinchen 1976. ff.
ROd, W.: Der Weg der Philosophie. 2 Bde. Mlinchen 1994/ 1996.
Russell, B.: Denker des Abendlandes. Stuttgart 1962.
Sandvoss, E. R.: Geschichte der Philosophie . 2 Bde. Munchen 1989.
Scherer, G.: Philosophie des Mittelalters. Stuttgart/Weimar 1993.
Schilling, K.: Von der Renaissance bis Kant. Berlin 1954.
Schleiche rt, H.: Klass. chines. Philosophie. Frankfurt 1980.
Speck,]. (Hg.): Grundprobleme der grossen Philosophen. 12 Bde. G6ttingen 1972. ff.
Stegmuller, W.: Hauptstr6mungen der Gegenwartsphilosophie. 4 Bde. Stuttgart 1987/ 1989.
St6rig, H. J.: Kleine Weltgeschichte der Philosophie. Frankfurt (različita izdanja)
Ueberweg, F.: Grundriss der Geschichte der Philosophie. 5 Bde. 131953.
Neue Ausgabe: Grundriss der Geschichte der Philosophie. Basel/Stuttgart. Bisher erschienen:
Flashar, H. (Hg.): Die Philosophie der Antike. Bd. 2/1 (1998); Bd. 3 (1983); Bd. 4 (1994)
Schobinger, J. -P. (Hg.): Die Philosophie des 17. Jhd. Bd. l (1998); Bd. 2 0993); Bd. 3 (1988).
Vorliinder, K. u. Erdmann, E.: Geschichte der Philosophie. 7 Bde. (bearb. v. E. Metzke u. H. Knit-
termeyer) Hamburg 1963. ff.
Waldenfels, B.: Phiinomenologie in Frankreich. Frankfurt 1983.
Wuchterl, K.: Bausteine zu einer Geschichte der Philosophie des 20. Jhd. Stuttgart/Wien 1995.

Elektronički mediji

Tekstovi na CD-romu
Philosophie von Platon bis Nietzsche. Ausg. u. eingel. v. F.-P. Hansen. Berlin 1998. (Digitale Bi-
bliothek Bd. 2)

Kazalo osoba
Abelard, Petar 75
Adorno, Theodor 231
Albert Veliki 81, 89
Albert, Hans 235
Alberti, Leon Battista 93
Aleksandar Veliki 47
Al-Farabi 77
Al-Ghazali 77
AJthusius, Johannes 93, 101
Amenope 27
Amonije Sakas 63
Anaksagora 31
Anaksimandar 31
Anaksimen 31
Ani 27
Anselmo Canteburyjski 73,
105
Apel , Karl-Otto 233
Arend, Hannah 233
Aristip 37
Aristotel ll , 13, 29, 37, 47-
53, 63, 65, 77, 79, 81, 95,
153
Arkesilaj 61
Augustin 65, 69-71 , 79
Austin, John Langshaw 223
Avicebron (Ibn Gabirol) 77
Avicena (Ibn Sina) 77
Averroes (Ibn Rušd) 77
Ayer, Alfred Jules 219, 223
Bacon, Francis 93 , 95
Bacon, Roger 79
Bauer, Bruno 167
Bayle, Pierre 129
Bentham, Jeremy 165
Bergmann , Gustav 219
Bergson, Henri 183, 193
Berkeley, George 103, 123
Bloch, Ernst 229
Boccaccio, Giovanni 93
Bodin, Jean 93, 101
Boecije 29, 47, 63, 65, 85
Boehme , Jakob 151
Bohr, Niels 185
Bonaventura (Giovanni Fi-
danza) 79
Borgia , Cesare l Ol
Born, Max 187
Bradley, Francis Herbert 223
Brentano, Franz 159, 195
Brouwer, Jan 211
Bruno, Giordano 79, 93, 99
Brunswik, Egon 191
Buda 21
Buridan, Ivan 65
Calvin, Johann 93, 101
Campanella, Tommaso 93
Camus, Albert 183, 203, 205
Carnap, Rudolf 219
Cartesius -+ Descartes
Cassirer, Erns 175
Champeaux, William iz 75
Chou Dun-Yi 23
Chu Hsi 23
Ciceron, Marko Tulije 29, 61
Cohen, Hermann 175
Comte, Auguste 159, 165
Cusanus -+ Nikola Kuzanski
Cuvier, Georges 107
Ču ang Tse 25
D'AJembert, Jean le Rand 129
D'Holbach, Paul (Baron) 129
Darwin , Charles 159, 189,
191
Demokrit 33, 59, 107
Descartes, Rene (Renatus
Cartesius) 69, 103, 105-
107, 123
Dewey, john 173
Diagora 35
Diderot, Denis 129
Dilthey, Wilhelm 159, 181
Diogen iz Sinope 37
Dionizije, Ae ropagita 65 , 67
Duns Skot, Ivan 87, 89
Eckhart (Meister) 65, 87
Eibi-Eibesfeldt, Irenej 191
Einstein, Albert 185
Empedoklo 31
Engels, Friedrich 159, 167,
169, 229
Epiktet 29, 55
Epikur 29
Erazmo Rotterdamski 93, 97
Euripid 177
Fechner, Gustav Theodor
175
Feigl, Herbert 219
Feuerbach, Ludwig 167, 169,
171
Fichte, Johann Gottlieb 135,
147-149, 151
Ficino, Marsilio 93, 99
Fidanza, Giovanni -+ Bona-
ventura
Filon AJeksandrijski 67
Fiore, joakim iz 153
Foucault, Michel 183, 239
Fourier, Charles 171
Frege, Gottlob 183, 211 , 213,
219, 221
Freud, Sigmund 159, 183,
231, 237
Gadamer, Hans-Georg 183,
237
Galilei, Galileo 93, 95
Gehlen, Arnold 237
Gerson , Ivan 65
Geulincx, Arnold 107
Goedel, Kurt 219
Gorgija 35
Grgur iz Nisse 67
Grosseteste , Robert 79
Grotius , Hugo 93, 101
Gutenberg, Johannes 93
Habermas, Juergen 233
Haeckel, Erns 189
Hahn, Hans 219
Hamann, Johann Georg 135
Hardenberg, Karl August
135
Hare, Richard Mervyn 223
Hartmann, Nicolai 183, 227
Hegel, Georg Wilhelm Frie-
drich 135, 153-157, 159,
167, 169, 177, 203, 235
Heidegger, Martin 183, 203,
207-209
Heisenberg, Werne r 187
Heraklit 33
Herder, Johann Gottfried 135
Hess, Moses 167
Hipija 35
Hobbes, Thomas 103, 117,
121
Holderlin, Friedrich 135
Horacije 29, 59
Horkheimer, Max 231
Hrizip 29, 55
Hsun Tse 23
Hugo od sv. Viktora 76
Humboldt, Wilhelm von 135
Hume, David 103, 125 i d. ,
135, 223
Husserl, Edmund 69, 183,
195-197, 203
Ivan Roscelin 75
l van Skot Eriu gena 73
jacobi , Friedrich Heinrich
135
James, William 173
Jaspers, Karl 183, 201
Justin 67
Kaliklo 35
Kant, Immanuel ll , 103,
125, 135, 137-145, 153,
161, 175, 191, 199
Karnead 61
Kepler, Johannes 93, 95
Kierkegaard, Soren 157, 159,
163, 183, 201
Klages, Ludwig 183, 193
Kleant 55
Klement Aleksandrijski 67
Kolumbo 93
Konfucije 15, 23
Kopernik, Nikola 93, 95 , 99
Kritija 35
Ksenofan 33
Kuhn, Thomas S. 187
Lamarc, Jean Baptiste 189
Lamettrie, Julien Offray de
107
Lange, Friedrich Albert 175
Lao Tse (Lao Zi) 15, 25
Lask , Emil 178
Leibniz, Gottfried Wilhelm
79, 103, 113-115, 213, 219
Lenjin, Vladimir Iljič 183, 229
Lessing, Gotthold Ephraim
115
Leukip 31
Levi-Strauss, Claude 183, 239
Liebmann, Otto 175
Likofron 35
Locke, John 103, 119-121,
123, 129
Lorenz, Konrad 191
Lotze, Rudolf Hermann 175
Lukasiewicz, Jan 213
Lukrecije 29, 59
Luli, Raymond 79
Luther, Martin 93, 97, 101
Machiavelli, Niccol<'> 93, 101
Madhva 19
Mahavira 21
Maimonides, Moses (Mase
Ben Maimon) 77
Malebranche, Nicole 107, 123
Mao Tse-Tung 183, 229
Marcel, Gabriel 205
Marcuse , Herbert 231
Marko Aurelije 29, 55
Marx, Karl 159, 167, 169-
171, 229, 231 , 235
Meinong, AJexius 221
Me ncije 15, 23
Mendelssohn, Moses 115
Merleau-Ponty, Maurice Jean
jacques 183, 197 ·
Mill, John Stuart 165
Mirandola -+ Pica della Mi-
randola
Mo Tse 15, 25
Montaigne, Michel de 93, 97
Montesquieu, Charles de 131
Moore, George Edward 223
Morus, Thomas 93, 97
Nagarjuna 21
Napoleon l. 135
Natorp, Paul 175
Neurath, Otto 219
Newton, Isaac 103, 129
Nietzsche, Friedrich 159,
177-179
Nikola Kuzanski (Cusanus)
79, 91 , 99
Nikola Oresme 65
Ockham, William 65, 89
Origen 67
Panetije 29, 55
Parmenid 33
Pascal, Blaise 129
Patrizi, F. 93
Peano, Giuseppe 211
Periklo 235
Petar Hispanski 47
Petrarca, Francesco 93, 97
Pico della Mirandola, Gio-
vanni93, 99
Pierce, Charles Sanders 173
Piran iz Elisa 29, 61
Pitagora 31
Planck, Max 185
Platon ll, 29, 37, 39-45, 47,
49, 53, 93, 161, 235
Plessner, Helmuth 183, 191,
237
Plotin 29, 39, 63 , 93
Pomponazzi, Pietro 93, 99
Popper, Karl Raimund 235
Kazalo osoba 253
Porfirije 63, 75
Posejdonije 29, 55
Prodika 35
Proklo 63
Protagora 35
Ptolomej 95
Quine, Willard van Orman
211, 213 , 225
Ramanuja 19
Rawls, John 233
Reimarus, Samuel 115
Ricardo, Da vid 169
Rickert, Heinrich 175
Ricoeur, Paul 183, 237
Riedl , Rupert 191
Riemann, Georg Friedrich
Bernhard 185
Rousseau, jean Jacques 133,
135, 153
Russell , Bertrand 183, 211,
213, 221
Ryle , Gilbert 219, 225
Saint-Hilaire, Etienne Geof-
froy 189
Saint-Simon, Claude Henri de
171
Salutati, Coluccio 93
Sartre, Jean-Paul 183, 203
Saussure, Ferdinand de 183,
239
Scheler, Max 183, 191, 199
Schelling, Friedrich Wilhelm
Joseph 135
Schleiermacher, Friedrich
Daniel Ernst 149
Schlick, Moritz 219
Schopenhauer, Arthur 159,
161 , 177, 179
Sekst Empirik 61
Seneka 29, 55
Seuse, Heinrich 65
Siger Brabantski 85
Simmel, Georg 183, 193
Smith, Adam 127, 169
Sokrat iz Atene 29, 37, 39,
41, 177, 179
Spencer, Herbert 189
Spinoza, Baruch de 103, 109-
111, 179
Stebbing, Susan 223
Stein, Heinrich Friedrich Karl
vom und zum 135
Stevenson, Charles Leslie 223
Stimer, Max 167
Strauss, David F. 167, 177
Strawson, Peter F. 223, 225
254 Kazalo osoba

Šankara 19 Valla, Lorenzo 93, 97 Whitehead, Alfred N. 213, 221 Predmetno kazalo
Vasco da Gama 93 Windelband, Wilhelm 175
Tales iz Mileta 31 Vica, Giambattista 131 Wittgenstein, Ludwig 13, 211,
Tauler, j ohannes 65 Voltaire (Fran~ois Marie Aro- 215-217, 223
Telesio, Bernardino 93, 99 uet) 129
Tertulijan 67 Zarathustra 15, 27
Toma Akvinski 65, 81-85, 87, Wagner, Richard 177 Zenon iz Eleje 25, 33 a posteriori 137 astronomija 95 coincidentia oppositorum
89, 153 Waismann, Friedrich 219 Zenon iz Kitiona 29, 55 ataraksija 59 91
a priori 137
Trasimah 35 Wang Yang-Ming 23 Zwingli, Ulrich 93
abdukcija 173 Atena 29 common sense 223
adiafora 57 Atman 17 complicatio 91, 99
advaita 19 atomi 59 conclusio 47
afekt 57, 111 - Indija 17 contractio 91
agath6n 37 autarkija 53 Corpus aristotelicum 47
Ahura Mazda 27 autonomija corso 131
akademija 29, 39 - semanti čka 237 crkveni oci 65
akcident 49
akcidenti 83 ba 27 Č' i 23
akt 81 bačenost 207 čimbenici postojanja 21
akt bitka 83 Bečki kongres 135 čistina209
akti 197 Bečki krug 219 čovjek 237
aletheia 29 beskonačnost 99 čovjekoljublje 25
aliud esse 91 besmrtnost 43 čuđenje ll
altruizam 165 bezvremenski predmeti
amour de soi 133 227 ćudorednost 147
amour propre 133 biće 81
analitička filozofija 219- biljka 237 daim6nion 37
225 biogenetska osnovno pra- decadence 177
analitički 137 vilo 189 dechomenon 39
analiza 183, 219, 221 biologija 189, 191 , 237 demiurg 35, 45
analogije iskustva 139 biologija ponašanja 191 demokracija 35, 45
anamneza 41 bit 49, 83 denotacija 165
anticipacije opažanja 139 bitak 83, 87, 209 deontika 213
antinomije 141 bitak po sebi 203 desni hegelovci 167
antropologija 13, 183, bitak-u-svijetu 207 despotija 131
199, 237 bitak-za-druge 203 Deus sive natura 109
apatija 57 bitak-za-sebe 203 dharma 17, 21
apeiron 31 bivanje 33 dianoia 41
apercepcija 113 blaženstvo 37 diferencijacija 189
apologete 67 bodhisattva 21 dijalektički materijalizam
apolonska 177 Bog 67, 69, 73, 83, 87, 91, 169
aporija 37 109, 11 5, 123, 151 , 163, dijalektika 153, 169
apsolut 149 223 - Platon 41
apstraktna spoznaja 89 božanstvo sunca 27 dijalektika prosvjetiteljstva
apsurd 205 božja država 71 231
arapska filozofija 65, 77 Brahman 17 dijalog 41, 167
arche 29, 31 briga 37, 207 dijelovi duše 43, 51
arete 37 broj 31 dionizijevski 177
arheologija znanja 239 brojevni odnosi 95 diskurs 233, 239
aristokracija 45 brzina svjetlosti 185 dispute 65
aristotelizam 93, 99 budizam 21 divlja misao 239
ars generalis 79 divlji bitak 197
askeza 17 cinici 37 djelatni uzrok 49
asocijacija 125 Cirenjani 37 dje lovanje 147, 233
256 Predmetno kazalo
dobro 37, 51 , 83, 85, 223
dokazi o Bogu 105, 141
- Toma Akvinski 83
dokidanje 153
Donja Italija 31
dovoljan razlog 115
doživljavanje 181
društveni nagon 101
društveni ugovor 117, 121 ,
133
društvo 203, 231
držanje 51
država 23, 117
državna vlast 101
državni oblici 131
dualizam 107
duh 51, 91, 99, 123, 153,
155, 193, 199, 201
duh suprotnosti 131
duhovne znanosti 159,
175, 181
duree 193
duša 37, 41, 43, 63, 67, 85,
141, 193
- Indija 17, 21
duševn i mir 61
duševni život 181
dužnost 143
dvojba ll , 61, 105
dvoz načn ost 197
džainizam 21
Egipat 15, 27
egipatsko mudrosno pjes-
ništva 27
egzistencija 151, 163, 201,
203, 207
egziste ncijali 207
egzistencijalizam 203
eidetski 195
eidos 39
e ikasia 41
eklekticizam 29
eklektika 61
ekscentrični položaj 237
eksperiment 79, 95
ekstaza 63
elan vital 193
Eleaćani 33
elementarne rečenice 215
elementi 31
elenktika 37
emanacija 63
emotivizam 223
empirijska stvarnost 137
empirizam 103
enciklo pedija 129
energija 185
ens 81
entelehija 49
epoche 61, 195
eros 41
esencijalizam 235
esprit de fin esse 129
esse est pe rcipi 123
essentia 83
estetika 13, 145
etika 13, 223
etnologija 239
eudaimonija 31, 51 , 57
evidencija 195
evolucija 189, 235
evolucijska teorija spozna-
je 191
explicatio 91, 99
falsifikacija 235
fenome nologija 155, 183,
195, 197, 199
fenome nologija religije
237
fenomenološka ontologija
203
fenomenološka redukcija
195
fenomenon 139
filozof kralj 4 5
fil ozofija duha 225
filozofija egziste ncije 163,
183, 201-205
filozofija ide ntiteta 151
filozofija jezika 13, 215,
219
filozofija povijesti 13
filozofija prava 13
filozofija prirode 13, 99
filozofija religije 13
filozofija života 161, 183,
193
filozofske discipline 13
fizika 185, 187
forma 49, 81
formalni uzro k 49
fortuna 101
fraktali 187
Predmetno kazalo 257
Francuska revolucija 135, - Platon 39, 41 jednodime nzio nalno 231 Li 23
159 - regulativne 141 j ezična igra 217 liberalizam 103, 159
Frankfurtska ško la 23 1 -Schopenhauer 161 j ezič n a upotreba 239 licej 47
frastikon 223 ideološka nadgradnja 169 jezični akti 223 lijepo 145
fronesis 51 idiografski 175 jezik 97, 209, 215, 217, lijevi hegelovci 167
fundamentalna o ntologija idoli 95 219, 221 , 223, 225, 239 lik 197
183, 207 il okucionarni akt 223 jugo-zapadna njemačka linguistic tum 183
funkcija 211 iluminacija 69, 79 škola 175 lingvistika 239
funkcija izra za 175 imanje 205 junktori 211 logički atomizam 221
funkcija predstavljanja 175 imaterijalizam 123 logički empirizam 219
funkcija značenja 175 imperijalizam 229 ka 27 logika 13, 17, 47, 155
impresije 125 kanonika 59 - formalna 47
genius malignus 105 indeterminizam 187 kapitalizam 171 - moderna 211 , 213
geocentrična slika svijeta Indija 15 kardinalne kreposti 43, 85 logika iskaza 211
95 individualni zakon 193 karma 17 logika junktora 211
glazba 161 individualno (Duns Skot) kasna skolastika 65 logika kvantora 211
gnosticizam 67 87 katarza 53 logika predikata 211
gnoza 65 indukcija 47, 95, 235 kategorički imperativ 143 logistika 13
građanstvo 103 induktivna logika 165 kategorija 47, 137, 227 logos 29, 33, 37, 55, 57
granične situ acije 201 industrijska revolucija 159 Kina 15 lokucionarni akt 223
gravitacija 185 inercijalni sustav 185 klasne borbe 171
grijesi 163 instinkt 193 klice 79 ljubav 31, 71 , 199
gunas 19 institucije 237 knjiga prirode 95 ljubav Božja 111
instrumentalizam 173 komentar 77 ljudska prava 103
haecceitas 87 instrume ntalni um 231 ko mplementarno 185
hedonizam 37 integracija 189 komunikacija 201 ma'at 27
helenistička filozofija 29 inte le kt 193 ko munikacijska zajednica mahayana 21
heliocentrična slika svijeta -aktivni 77, 81, 85 233 majeutika 37
95 - steče ni 77 ko nceptualizam 75 maksima 143
hermeneutički krug 237 - potencijalni 77, 85 konfucijanizam 15, 23 Mala Azija 29
hermeneutika 149, 183, inteligencije 77, 81 konotacija 165 manjkavo b iće 237
237 intencionalnost 195 konstanta 211 marburška škola 175
hilozoizam 31 inte res konstitucija 195 marksizam 183, 203, 229
hinayana 21 - koji vodi spoznaju 233 kopenhaško tumačenj e masa 185
hipoteze 235 intersubjektivnost 197 187 mašta 125, 147
historicizam 159, 181 intuicija 193 kopernikanski obrat 137 matematika 31, 79
histo rijski materijali zam intuitivna spoznaja 89 kozmo logija mate rija 39, 49, 63, 81, 229
169, 171 Iran 15, 27 - Kina 23 mate rijalizam 33, 169
homo-mensura postavka iskra duše 87 kozmos 31, 185 materijalni uzrok 49
35 iskustvo 79, 119 kreposti 37, 43, 57 maya 19
hrabrost 43 Isostenija 61 - dij anoetičke 51 memoria 71
humanizam 93, 97 ispravnost 73 - eti č ke 51 mens 91
istina(e) 73, 83, 173 - konfucijevske 23 mesotes 51
idea 39 - četiri plemenite 21 kritika idealizma 159 metaetika 13, 223
idea innata 105 istinitosna funkcija 211 ku ćna zajednica 53 metafizika 13
idealizam slobode 181 istinitosna vrijednost 215 kultiviranje 237 metafizika svjetla 69, 77
idealna država 45 istočni grijeh 71 kultura 133, 237 methexis 39
ideja dobra 39 izraz 181 kvantna fizika 185 Mezopotamija 15
ideje izvjesnost l 05 kvantori 211 , 213 miletska filozofija prirode
- Augustin 69 31
- Berkeley 123 ja 147 legalisti 23 milost 71
- Hegel 155 jedinstvo bitka 33 lekto n 55 mimamsa 19
- Locke 119 jedno 63 Leviathan 11 7 mir 145
 258 Predmetno kazalo Predmetno kazalo 259
mistično215 neopozitivizam 219 osjetna sposobnost 85 povijesnost 181 , 201 prosvjetiteljstva ll , 135 samo-bitak 201
mističnosjedinjenje 79 nepokrenuti pokretač 49 osmeročlani put 21 povijest 131, 157 protencija 195 samoiskustvo 97
mistika 65, 87 nepravost 207 osoba 163, 199, 225 pozitivan 165 providnost 57 samoljublje 133
mit 175, 231 neskrivenost 209 osvjetljenje egzistencije pozitivizam 159, 165 psihoanaliza 237 samoodržanje 117
moć 101, 239 ne-temelj 151 201 pozitivna filozofija 151 psihofizika 175 samospoznaja 37, 69
modalna logika 213 neustikon 223 otkupljenje požuda 43 psihologija 181 samosvijest 105, 151
modusi 109 nexus 227 - Indija 17, 19 pragmatizam 173 psihologizam 195 samsara 17
mogućnost 81 neznanje 21 otpor 205 pra-klice 69 Puruša 19 Se 207
mohizam 15, 25 nihilizam 179 otuđenje 171 Prakriti 19 sebičnost 133
mokša 17 nirvana 21 otvoreno društvo 235 praksa 169 quiditas 83 selekcija 189
monade 99, ll3 ništa 203 otvorenost prema svijetu pra-narav Boga 227 seljenje duša 31 , 43
monarhija 131 noema 195 237 pra-slika 39, 67 raciomorfni aparat 191 semantika 2ll
moral 177, 193 n6esis 41 , 195 označivanje 221 pratemelj 31 racionalizam 103, 107 sensation ll9
moral sense 127 nominalizam 65, 75, 235 pra-udruga 197 račun ll3, 2ll senzualna hyle 195
moralno osjećanje 125 nomotetski 175 paradigma 187 pravednost 43, 51, 233 radikalni aristotelizam 85 shematizam 137
more geometrico 109 normalni jezik 223 paradoks 163 pravilo 217 radnja 237 sheme 139
mržnja 31 nous 31, 51, 63 paradoksi 25, 33 pravna postavka 149 rana skolastika 65 silogistika 55
mudrac 23, 25 nova akademija 61 paralelizam 107 pravo 35, 145 rani socijalisti 171 silogizam 47
mudrost 43 novokantizam 175 paralogizmi 141 pravost 207 razboritost 51 -Indija 17
mi.inchhauzenska trilema novokonfucijanizam 15, 23 pathos 57 praznina 21 razgovor 37 simbol 175, 2ll, 237
235 novum 229 patnja 21, 161 predočenje 71 razum 85, 137 simpatija 127
mutacija 189 numenon 139 patristika 65, 67 predodžbe 125, 161 razumijevanje 149, 181, sintaksa 2ll
nutrina 101 pedagogija 173 predsokratika 29 207, 237 sintetički 137
nabačaj 203 nužnost 189 percepcije ll3,. 123, 125 preegzistencija 43 razvoj znanosti 187 Sizif 205
nacionalna država 159 nyaya 17 performativan 223 premisa 47 real-idealizam 147 sjetilnost 167
nacionalna ekonomija 127 peripatos 29 premišljanje 41 realizam univerzalija 75 skepsa 29, 97, 125
načelo dovoljnog razloga objektivacije 161 perlokucionami akt 223 preskriptivan 223 recepcija Aristotela 65 skolastička metoda 75
161 objektivni idealizam 39, perspektiva 93 prestabilirana harmonija rečenična funkcija 221 skolastika 65
načelo ekonomičnosti 89 181 philosophy of mind 225 ll3 red 83 skrb 207
načelo proturječja 47 oblici prirode 73 pijetizam 153 pretpojam 59 red bitka 67 slike 193
načelo svemogućnosti 89 oblici ustava 53 pistis 41 prevrednovanje svih vred- redukcija 195 sloboda 99, 143, 151, 203
načini spoznaje lll oblik questija 81 platonizam 93, 99 nota 179 redukcija instinkta ll, sloboda mišljenja lll
nada 229 oblikovanje hipoteza 173 podjela vlasti 103, 131 princip 47 191, 237 slučaj 189
nadčovjek 179 obuhvatno 201 poetika 53 priroda 95, 151 reflection ll9 smisao 219
nađenost 207 Ockamova britva 89 pogled 203 prirodne znanosti 93, 219 reformacija 93, 101 smrt ll, 201 , 207
nagađanje 41 očaj 163 pojam funkcije 95 prirodni zakoni 95 relacija neodređenosti 187 socijalizam 159
nagon 199 odgoj 45, 133 pojedina znanost ll prirodno stanje 117, 121 relacije 213, 215 socijalna filozofija 13, 233
naravno pravo 61, 101, određena negacija 155 pojmovi 89 priručnost 207 relativizam 25, 35 sociologija 165
149 oikeiosis 57 polis 53 privatno vlasništvo 121 religija 27, 35, 127, 149, sofisti 29
narod 101 okazionalisti 107 politeia 53 prividno znanje 37 157, 167, 177, 193, 223 -Kina 25
natura naturans 109 oligarhija 45 politička filozofija 13 proces 227, 229 republika 131 - Grčka 35
natura naturata 109 onostranost 27 politika 101 produkt 151 res cogitans l 07 sola fide 101
naturalistički krivi zaklju- ontologija 13, 225 politikon zoon 53 produktivnost 151 res extensa l 07 sola gratia l 01
čak 223 -nova 197 položaj 237 proizvodne snage 171 retencija 195 sola scriptura 101
naturalizam 181 ontološka relativnost 225 p onovno rođenje 17, 21 proizvodni odnosi 171 retorika 35 solidarnost 205
nauk o znanosti 147 ontološki argument 73 ponovno sjećanje 41 prolepsis 55 revolt 205 species intelligibilis 85
nedjelovanje 25 opažanje 31, 195, 197 posljedična narav 227 promatranje biti 195 revolucija 171, 229 species sensibilis 85
nedvojnost 19 optika 79 possest 91 Prometej 205 - znanstvena 187 spor o univerzalijama 65
negativna teologija 67, 77 ardo amoris 199 postava 209 prostor 137, 185 ricorso 131 spoznajna teorija 13
ne-ja 147 organizam 227 poststrukturalizam 239 prostorno-vremenski kon- rođenje Boga 87 spoznavanje 85
nemesis 205 oruđe 207 postulati empirijskog miš- tinuum 185 srce 129
neodređenost prijevoda 225 osjećaj 127 ljenja 139 prosvjetiteljski apsolutizam samilost 53 srčanost 43
neoplatonizam 63, 79 osjećanje 199 potencija 81 103 samkhya 19 sreća 165
 260 Predmetno kazalo Predmetno kazalo 261
sredina 51 taoizam 15, 25 učenj e o Yin-Yangu 15, yoga 19 zapalost 207 - senzitivna 119
srednji pojam 47 tautologija 211, 221 23 zapovijed 87 znanje 41
sredozemno mišljenje 205 tehnika 159, 209 ugoda 59 zahtjev za valjanosti 233 zbilja 81 zrak 31
stadiji egzistencije 163 tekst 237 um 41 , 43, 139, 201 zajednički osjećaj 131 zbrinjavanje 207 zrenje 137
staleži 45 teleologija 49 umjerenost 43 zakon združena osoba 199 - aksiomi 139
stanja stvari 215 temelj 151 umjetnost 157, 161 -vječni 85 zlo 83
Stoa 29, 55, 57 temeljna filozofska pitanja univerzalije 75, 89 - ljudski 85 značenj e 75, 219 život 181, 193
strah 207 ll univerzalna pragmatika zakon kombiniranja 79 znak 173 životinja 237
struktura 197, 239 temeljne tvari 31 233 zakon triju stadija 165 znanje životni duhovi 107
strukturalizam 183, 239 teodiceja 115 unutarnja samoizvjesnost zakoni slojeva 227 - demonstrativno 119 životni oblik 217
strukturalna lingvistika 239 teorija društva 233 69 zamjena kategorija 225 - intuitivno 119 životni svijet 197
studia humanitatis 93 teorija evolucije 189, 193 unutarnja svijest vremena
stvaranje 17, 69, 81 , 85 teorija kaosa 187 71, 195
su-bitak 207 teorija odraza 215 uomo universale 97
sud 47, 125, 137 teorija osiromašenja 171 Upanišade 15, 17, 161
sud mrtvih 27 teorija relativnosti usporedba s crtom 39, 41
sud o ukusu 145 - opća 185 usporedba sa spiljom 41
sud svijeta 27 - p osebna 185 usporedba sa Suncem 39
sudbina 57 teorija tipova 213 utilitarizam 165
sudjelovanje 39, 205 teorija ugovora 103 utisci 125
supozicija 89 teorija velikog praska 185 utopija 229
suprotnosti 33 teorija znanosti 13, 183, uzdržavanje od suda 61
supstancija 49, 83, 109 219 uzročna sveza 21
supstitucija 219 težnja 147 uzrok 125
sustav svjetonazora 181 tijelo 41 , 117, 197 uzvišeno 145
sustavi 153 timokracija 45
.. - indijski 15
suverenitet 101
tiranija 45
tisak 93
Vaišešika 17
varijabla 211
suverenitet naroda 103, 133 totemizam 239 varka uma 157
svemir 99, 185 tragedija kulture 193 Vedanta 19
sveučilišta 65 trajanje 193 Vede 15
svijest sadašnjosti 195 transcendenca 201 verifikacija 219
svijest uopće 201 transcendentalan 147 via antiqua 89
svijet 91, 201 transcendentalije 83, 87 via moderna 89
- tri svijeta 235 transcendentalna dijalekti- virtu 101
svjetlo 79 ka 139 visoka skolastika 65
svjetska duša 99 transcendentalna estetika višak vrijednosti 171
svjetski duh 157 137 vječni povratak 179
svjetski zakon 17 transcendentalni idealizam vjera 41, 67, 69, 163
svojstva 137 vjera u napredak 103
- primarna 33 treća dimenzija 197 vjerojatnost 187
- sekundarna 33 triagrami 23 vjerske postavke 81
svrhovito 143 tropi 61 vladar 101
svršni uzrok 49 Ti.ibinška zaklada 135 vlastiti interes 127
syntheresis 81 tubitak 199, 201, 207 vlastito ime 221
voda 31
šifre 201 učeno neznanje 91 volonte de tous 133
učenje o atomima 31, 33 volante generale 133
tabula rasa 119 učenje o dobru 149 volja 51, 87, 141 , 161
Tai či 23 učenje o dužnosti 149 volja za moću 179
tako-bitak 199 učenj e o idejama 39 vremenost 209
talijanska filozofija 93 učenje o krepostima 149 vrijednost 175
Tao 25 učenje o vrijednosti 199 vrijeme 71, 137, 185
 Pete r Kunzmann , Franz-Peter Bu rkard, Franz Wiedmann
ATLAS FILOZOFIJE

Naklad nik
Golden marketing
Zagreb, Šeno ina 28

Za nakladnika
Ana Male ti ć

Uredn ik
Radule Knežević

Iz~ni u rednik
Ilija Rani ć

Lektorica
Alka Zdjelar-Pa unov ić

Likovno rješenj e korica

Boris Bengez

Grafička p riprema
Studio Golden, Dino Đ urina , Jasna Goreta

Tisak
Kastmuller, Zagreb

Uvez
Grafoline , Zagreb

Atlas ari
diteljstva
tumače n

Cl P - Katalogiazacija u publikaciji
Iz sadrž< Nacionalna i sveućilišna knjižnica, Zagreb
Arhite kti UDK 1(091)
organiza KUNZMANN, Peter
člancima Atlas filozofije : sa 115 oslikanih stranica u boji l Peter
Kunzmann, Franz-Peter Burkard, Franz Wiedmann ; grafićka
Povijest gbrada slika Axel Weiss ; preveo Ante Periša ; strućna redakcija
Popis lit• Zarko Puhovski. - Zagreb , Golden marketing, 2001.

Bibliografija. - Kazala.
Prijevod djela: div-Atlas Philosophie. -

ISBN 953-212- 023-8

1. Burkard, Franz-Peter 2. Wiedmann, Franz

410516092