Bosna i Hercegovina

Federacija Bosna i Hercegovina

Hercegovačko-neretvanski kanton
JU Srednja škola Jablanica

Maturski rad iz: Agencijskog poslovanja

Tema: Vjerski turizam

Mentor: Učenik:
Prof. Aida Sočivica –Kurić Adelisa Čilić

Jablanica, mart 2019. godina

SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................... 3
2. POJAM VJERSKOG TURIZMA ......................................................................................... 4
3. HISTORIJAT VJERSKOG TURIZMA ............................................................................... 5
4. RELIGIJA I SVETE DESTINACIJE ................................................................................... 6
4.1 Svete destinacije u svijetu ................................................................................................... 7
5. VJERSKI TURIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI .......................................................... 10
6. ZNAČAJ VJERSKOG TURIZMA U BOSNI I HERCEGOVINI ..................................... 13
ZAKLJUČAK ............................................................................................................................. 14
LITERATURA ........................................................................................................................... 15

2
 1. UVOD

Od početaka ljudske vrste pa do danas religija je ostala jedan od središnjih dijelova

ljudskoga iskustva koji snažno utiče na našu percepciju i odnos prema okolini u kojoj
živimo.

Religija i religioznost, kao sistemi vjerovanja, osjećaja i prakse rasprostranjeni su u svim

vremenima i prostorima: svako društvo unutar svoga holističkog sistema sadrži neki
oblik religioznosti, neodvojiv od svakodnevnog života.

Tokom vremena pojedine kulture i njima pripadajuće religije evoluirale se i jačale, dok
su slabije kulture i njihova vjerovanja nestajale ili su se preoblikovale, a često i stapale s
jačim kulturama i vjerovanjima (religijama).

U ovom radu na temu vjerskog turizma bitno je istaknuti da su kroz hitoriju religija i
vjerski motivi često bili generatori putovanja, bilo ličnih, bilo grupnih. Potreba za
posjetom važnim svetim mjestima i vjerskim spomenicima, prepunim simbolike i
mistične energije, doveli su do religijom motiviranih putovanja.

Vjerski turizam kao tema je zanimimljiva i vrijedna za obradu u maturskom radu, što je
značajno uticalo na moju odluku o izboru teme. Tokom obrade same materije vjerskog
turizma došla sam do novih saznanja i informacija, koje su povećali moje znanje u oblasti
turizma posebice vjerskog.

Maturski rad podijeljen u sedam dijelova odnosno naslova. U uvodu su navedena neka
fundamentalna izlaganja, važnosti i vrijednosti same teme. Drug dio odnosi se na pojam
vjerskog turizma, kako je nastao vjerski turizam, koja su njegova oblilježja i slično.
U trećem dijelu naveden je historijat nastanka i razvoja ove grane turističke industrije.

Četvrti dio govori o samim religijama, koje su to jedne od najbrojnih i svjetski

najpriznatijih religija, način nastanka same religije i ono što je proisticalo iz njih. Također
u četvrtom dijelu iznesene su i obrazložene svijetski poznate vjerske destinacije.

U petom i šestom dijelu ovoga maturskog rada govori se o vjerskom turizmu u Bosni i
Hercegovini. Navedene su neke od najposjećenijih vjerskih destinacija u našoj zemlji.
Također je prikazan značaj i važnost ove vrste turizma za same vjerske zajednice, ali i
nacionalnu ekonomiju. Prikazano ono što bi bilo potrebno učiniti na nivou Bosne i
Hercegovine kako bi ova vrsta turizma bila više zastupljena i imala veće pozitivne efekte
na ekonomiju ali i sve druge sfere života.

Na kraju su rezimirane sve informacije koje su u toku obrade teme korištene, na osnovu
kojih je izveden zaključak maturskog rada.

3
 2. POJAM VJERSKOG TURIZMA

Vjerski turizam usmjeren je na posjetu važnim vjerskim lokalitetima s ciljem da sudionici

putovanja što više ojačaju svoju vjeru. To znači da je glavni motiv putovanja
zadovoljenje duhovne, odnosno vjerske potrebe osoba koje se odlučuju na ovakvu vrstu
turističkog putovanja.

Shvaćen na moderan način, vjerski turizam doživljava pravu ekspanziju nakon Drugoga
svjetskog rata kada počinje jačati i uklapati se u globalne turističke tijekove, potaknute
brojnim poticajima u materijalnoj i duhovnoj sferi.
Budući da je riječ o ekonomski vrlo korisnom obliku turizma, kroz historiju su neke
destinacije religijskog turizma postale središta vjerskih, trgovačkih i kulturnih događanja,
važnih ne samo za destinaciju, nego i regiju, pa i čitavu državu (za što je dobar primjer
Međugorje u Bosni i Hercegovini). Putnicima se u takvim mjestima pružaju
infrastrukturni, kulturni, gastronomski i ostali sadržaji i dolazi do povećanih investicija
u mjesta dolaska.

U uvodu smo kazali da su vjerski motivi jedni od najstarijih i najčešćih motiva koji su
pokretali velik broj ljudi na putovanja. U kontekstu turističke ponude i potražnje oni su
oduvijek imali veliko značenje, a posebno se aktualiziraju danas kada reafirmaciju
religije i duhovnosti potiču sve veća racionalizacija, globalizacija, opća nesigurnost i
ekološki problemi.
Drugim riječima, važnost duhovne komponente, kao sastavnog dijela kulture i tradicije
čovječanstva, ostavljala je i ostavlja vrlo jak trag u turizmu, kako na strani ponude, tako
i na strani potražnje.

Iako se u nekim svojim obilježjima vjerski turizam počeo približavati suvremenom

kulturnom turizmu, on će se od njega uvijek razlikovati po dvjema bitnim
karakteristikama: prva je vjerski motiv putovanja, a druga vjerski sadržaj koji mora
postojati u podešenom prostoru.

Vjerski turizam najčešće se pojavljuje u tri oblika:

1. kao hodočašće (grupni ili individualni posjeti svetištima);
2. kao masovna okupljanja povodom značajnijih vjerskih datuma i godišnjica;

3. kao obilazak i posjeta značajnim vjerskim mjestima i objektima u okviru turističkog

putovanja.

Funkcija vjerskih sadržaja u turizmu određena je njihovom funkcijom u religiji:

1. vjerski sadržaji u sakralnim objektima (crkve, džamije, hramovi) su faktori turističke
ponude u kojima vjerski turisti primarno zadovoljavaju svoje vjerske potrebe, a usputno
mogu zadovoljavati ostale, npr. kulturne i umjetničko-estetske.

4
2. ostali objekti vjerskih zajednica i organizacija koje spadaju u receptivnu turističku
ponudu u širem smislu, a mogu se koristiti za pružanje usluga vjerskim turistima
(samostani, vjerska učilišta i sl.)

Kada je riječ o prvoj skupini (sakralni objekti) oni su najzastupljeniji, ali ne i jedini
vjerski sadržaji u turizmu. Među ostale vjerske sadržaje treba uvrstiti i vjerske svetkovine
i godišnjice, koje su česti razlozi dolaska vjernika u receptivna (hodočasnička) mjesta, a
koja uglavnom imaju jako dugu historiju.

Dio ponude vjerskih sadržaja u turizmu čine spomenici i objekti koji potiču od drevnih
mitologija i izumrlih religija, a koje nalazimo razasute po čitavom svijetu. Međutim,
putovanja prema takvim lokalitetima danas su rjeđe vjerski motivirana, pa je najčešći
motiv za njihov obilazak kulturni interes u širem smislu.

U okviru suvremene turističke potražnje vjerski turizam se može tretirati kao važan
marketinški segment koji ima svoje organizacijske forme, uhodane navike i rute vjerskih
putovanja. Sukladno snažnim motivima za takva putovanja, turističke organizacije
inicijalnog turizma (turoperatori, agencije) realiziraju sadržaje koji osim čisto vjerskih i
duhovnih programa nude sadržaje tipične za suvremeni turizam općenito (odmor,
razonoda, rekreacija, lokalni specijaliteti i sl.).

3. HISTORIJAT VJERSKOG TURIZMA

U antičko doba hodočasnici su bili redovni putnici. Hodočašća su se u Starom vijeku

odvijala u Grčkoj, a začeci kršćanskog hodočašća datiraju iz 4.stoljeća.

U 11.stoljeću pojavila se teorija oprosta, koja je ponukala vjernike da posjećuju vjerske

destinacije, što je rezultiralo omasovljenju hodočasničkih putovanja.
U Srednjem vijeku, najposjećenija hodočasnička mjesta bila su Rim, Sveta zemlja, te
Santiago de Compostela- svetište u Španjolskoj.

Što se tiče smještaja hodočasnika u to vrijeme, svećenički i viteški redovi primali su

hodočasnike u svoje samostane i prostore. Najposjećenija mjesta bila su Padova, Asiz,
Loreto. Hodočasnici su dolazili u odvojenim grupama.

U 16.stoljeću ojačao je marijanski kult, tj.veličanje i slavlje Blažene Djevice Marije, te

se time povećao broj posjetitelja svetišta posvećenih Djevici Mariji.

Također ono što je dovelo do omasovljavanja hodočasničkih putovanja, je sve veći broj
pripadnika Islama. Što je dovelo do velikog broja hodočasnika Kabe u Mekki. Što se
danas tretira kao jedno od najvećih hodočašća na svijetu.
Masovniji vjerski turizam javlja se u prvoj polovici 19.-tog te u 20.-tom stoljeću.

5
 4. RELIGIJA I SVETE DESTINACIJE

Religija je organizirani sistem vjerovanja i bogoslužja koje stavljaju Boga u središte. Za

druge, religija označava vjerovanje u veći broj bogova, a postoje i osobe koje ne
posjeduju neku tradicionalnu vjeru ili religiju već prakticiraju neku vrstu vjerovanja na
svoj osobni način, nevezano od organiziranih religija.

Ipak većina zemaljskog stanovništva vjeruje da je nekakva vrhunaravna sila uticala na

stvaranje svijeta i da ima bar donekle uticaj i na život pojedinaca.
Prvi oblici religije javljaju se još u prvobitnoj ljudskoj zajednici kao posljedica
čovjekovog shvaćanja da se mnoge stvari u prirodi događaju i bez njegove volje i da on
na te pojave ne može utjecati niti ih kontrolirati.

Takve pojave su npr. suše, poplave, munje, gromovi i slično. Tako je čovjek saznao o
postojanju viših sila, te su u njegovom umu nastali prvi oblici “bogova” koji su
simbolizirali jedinstvene moći koje vladaju čovjekovim postojanjem. Čovjek je nastojao
ove više sile umilostiviti molitvama i žrtvovanjem.
Religija je i pokušaj da se objasni porijeklo nečega što je neobjašnjivo na prirodan način,
zatim pokušaj da se dokuči porijeklo i svrha ljudskog života i svijeta. Mnogi ističu prisnu
vezu morala i religije, a neki tvrde da su moralni motivi ono najvažnije, pa i jedino važno,
što religiju čini religijom. Karakteristično je i gledište da je religija žudnja za nemogućim,
nedostižnim, nepojmljivim, zatim želja za isključenjem iz svakidašnjice i utonućem u
blaženo spokojstvo duha.
Glavne religije svijeta su:
• Kršćanstvo (oko 2 milijarde vjernika)
• Islam (oko 1,5 milijarde vjernika)
• Hinduizam (oko 1,5 milijarde vjernika)
• Budizam (oko 700 milijuna vjernika)
• Judaizam (oko 13 milijuna vjernika)

Danas je Islam postao religijom koja se najbrže širi u svijetu. Podaci pokazuju da su
Muslimani apsolutna većina u čak 59 država svijeta, a razlog tome mnogi nalaze u
jednostavnosti islamskog učenja, mnogi ne vide razlog tome, ali u svakom slučaju ovo je
religija s najvećom tendencijom širenja u svijetu.

6
4.1 Svete destinacije u svijetu
U ovome dijelu navesti ćemo neke od najznačajnih svetišta u svijetu, i o svakom mjestu
izraziti neke pojedinosti. Kao najznačajnija naposjećenija svetišta u svijetu navode se:

 Španjolska -Zaragoza, planina Montserrat

 Francuska -Crkva Notre Dame, Lourdes, Mt. Saint-Michel, Nevers, Ars i
Lisieux
 Italija -Rim, Vatikan, Asiz, Padova
 Izrael -Jeruzalem, Nazaret i Betlehem
 Saudijska Arabija -Meka i Medina
 Iran –Qom
 Mexico –Guadalupe

Španjolska- Zaragoza, planina Montserrat

Montserrat planina u Kataloniji, 60 km sjeverozapadno od Barcelone, Španjolska, najviši
vrh Sant Jeroni, 1236 m. Na visini od 721 m nalazi se benediktinska opatija i proštenište
Majke Božje Montserratske (nazvana La Moreneta; katalonski Mare de Deu de
Montserrat).

Samostan je osnovan 1025., na rang opatije uzdignuo ga je 1410. protupapa Benedikt

XIII.; stoljećima je imao važnu vjersku i političku ulogu u Kataloniji. Današnja je crkva
iz 1560. U francusko-španjolskom ratu (1811. i 1812) crkva i samostan djelomično su
bili oštećeni; obnavljali su se i dograđivali, osobito crkva, od 1844. do 1948.
Unutar samostanskoga kompleksa nalaze se ostatci romaničkoga portala (XII. st.) i
gotičkoga klaustra (XV. st.), a opatija čuva dvije značajne zbirke (prapovijesnu i
egipatsku), veliku knjižnicu (više od 250 000 knjiga, inkunabule, rukopisi), pinakoteku
(slike El Greca, Jusepea de Ribere, Caravaggia), vlastitu tiskaru (od 1918); u
samostanskom okružju nalazi se križni put (1901–19) te špilja s kapelom (XII. st.).

Francuska -Crkva Notre Dame

Gradnja započinje 1163. godine za vrijeme biskupa Mauricea de Sullyja. Katedrala je
dovršena tek 1345. godine kao prvo remek-djelo gotičke umjetnosti.

Ističe se simetričnošću i uravnoteženošću arhitektonskih elemenata. Neka od glavnih

obilježja katedrale su prostranost, uravnoteženost pročelja, elegancija kontrafora te vrlo
vrijedni prozori sa slikama na staklu (vitraži, vitraji). Katedrala je peterobrodna, duga
130, široka 48, a visoka 36 metara.

Unutrašnjost katedrale je bogata kipovima, nadgrobnim spomenicima i crkvenim

namještajem. U riznici se čuvaju brojni predmeti umjetničkoga obrta. Temeljitu
restauraciju (1845–1864) je vodio francuski arhitekt Eugène Viollet-le-Duc.
7
Italija –Vatikan
Najmanja je država svijeta, omeđena zidinama i okružena gradom Rimom u Italiji.
Površinom od 0,44 km2 i sa stanovništvom od oko 1000 stanovnika, u obje je kategorije
najmanja država svijeta. Grad-država je stvoren 1929. godine Lateranskim ugovorom,
kao nasljednik nekada moćne i velike Papinske Države. Vatikan je izborna monarhija
kojoj je na čelu biskup Rima – Papa. Vatikan je središte Katoličke crkve i njenog
poglavara Pape.

U Vatikan dolaze brojni turisti zbog neprocjenivog umjetničkog blaga i graditeljskih

spomenika. Građevine poput bazilike sv. Petra i Sikstinske kapele se smatraju jednim od
najvećih svjetskih dostignuća na polju kulturne baštine koji uključuju poznate umjetnike
poput Botticellija, Berninija, Rafaela i Michelangela.

Kolekcija Vatikanske knjižnice i fundus Vatikanskog muzeja su od velikog značaja za

znanost i kulturu. Od 1984. se Vatikan nalazi pod zaštitom UNESCO-a.

Izrael -Jeruzalem, Nazaret i Betlehem

Jeruzalem: Svetište triju monoteističkih religija : judizam, kršćanstvo i islam.
Jeruzalem na starohebrejskome znači posjed dvostruka mira. Smješten na Bliskom
istoku, na području Izraela i Palestine. Jeruzalem je od 1950. godine glavni grad Izraela
(u zakonodavnstvo je ušlo 1980), te na međunarodnim mirovnim konferencijama, poput
Bečkog i Berlinskog, raspravljalo se o Jeruzalemu kao o “Pitanju svetog mjesta”.
Nacionalni, kulturni, socijalni i vjerski sastav stanovništva izrazito je raznolik, te u gradu
ne postoji prevelika vjerska diskriminacija.

Hodočašće u Jeruzalemu – Slika broj 1

Stari grad, površine manje od četvornog kilometra, najsvetije je mjesto kršćanima,
židovima i treće najsvetije mjesto muslimanima. Sveti grad pripada više od polovici
čovječanstva, odnosno pripadnicima svih triju monoteističkih religija. U starom gradu se
nalaze tri svete znamenitosti koje žive jedna uz drugu. To su Zid plača, Džamija Al-aqsa
i Bazilika Svetog groba.

8
Nazaret: Jedno od najznačajnijih mjesta koja se spominju u Bibliji je zasigurno Nazaret.
Riječ je o gradiću Isusovog odrastanja i mjestu prema kojem je dobio ime – Isus
Nazarećanin.

Iako današnji Nazaret nema mnogo sličnosti s onim biblijskim, u njemu se nalazi
mnoštvo, za kršćane, posebnih mjesta

Moderni Nazaret je grad na sjeveru Izraela i nalazi se na visini od oko 350 metara iznad
razine mora. Smješten je između 500 metara visokih brežuljaka. Grad iz daljine izgleda
kao kompleks bijelih stepenica koje se lagano uzdižu uz obližnja brda. Udaljen je oko 25
kilometara od Galilejskog jezera te devet kilometara zapadno od planine Tabor. Glavna
cesta za promet između juga i sjevera prolazi pored Nazareta te ide prema Siriji.

Betlehem: smjestio se nedaleko od grada Jeruzalema na prekrasnom obronku

prekrivenom kućama, crkvama, samostanima, obogaćen bujnim zelenilom, maslinama,
smokvama, vinovom lozom. A na samom je rubu judejske pustinje. Betlehem je
kraljevski grad, grad Davidov, Jišajev, Joazov, Rutin.

Iznad svega, grad Isusov. Isus mu je pronio slavu svijetom. Car Hadrijan je god. 135. po
Kr. uveo u gradu kult boga Adona. Godine 330. oslobodio ga je car Konstantin i predao
kršćanima. Odonda gradić je središte kršćanskog monaškog pokreta.

Saudijska Arabija -Meka i Medina

Meka: Hadž (tur. iz arap. ‫حج‬, što znači "hodočašće") je u islamu namjera i putovanje
(hodočašće) u Meku s ciljem obavljanja određenih obreda posjete Kabi, najvećem
islamskom svetištu u određeno vrijeme (u posljednjem mjesecu hidžretske godine) i pod
određenim uvjetima. To je peti stub islama i smatra se krunom sveg bogoštovlja u islamu.
Sam put zove se hadžiluk, a hodočasnik hadžija.

Hodočašće Meka - Hadž Slika broj 2

Za muslimane hadž predstavlja jedinstveno vjersko putovanje kojim se iskazuje najveći
stupanj pokornosti Bogu (što je i značenje arapske riječi "muslim"). Poteškoće hodočašća
vjernik svjesno prihvata nadajući se Božjoj milosti i oprostu. Hadž se u islamu smatra
najvećim bogoštovnim djelom i krunom sveg bogoštovlja, jer, ako je ispravno obavljen,
briše sve grijehe učinjene prije njega.

9
Medina: Medina je grad u Saudijskoj Arabiji, u regiji Hidžaz i glavni je grad istoimene
provincije. U gradu se nalazi Poslanikova džamija u kojoj se nalazi i mezar posljednjeg
Allahovog poslanika Muhammeda. Predstavlja drugi najsvetiji grad u islamu, nakon
Mekke.

Medina je izabrana za Muhammedovo odredište nakon njegove hidžre iz Mekke i kao

glavni grad brzo rastuće muslimanske države, prvo pod vodstvom Muhammeda lično a
poslije i njegovih nasljednika, Pravednih halifa: Ebu-Bekra, Omera, Osmana i Alije.

Za muslimane je od posebnog značaja jer se u njoj formirala prva muslimanska zajednica

a predstavljala je i centar islama u prvom vijeku njegovog razvoja. Dom je za tri najstarije
džamije na svijetu: Kuba džamije, Poslanikove džamije i Mesdžidul kibletejn (džamija
sa dvije kible). Osim toga pri objavi Kur'ana, hronološki gledano, sure koje su kasnije
objavljene upravo su objavljene u ovom gradu te se nazivaju medinske nasuprot
mekanskih sura koje su objavljene prije i u gradu Mekki.

Iran –Qom
je grad u Iranu i sjedište Komske pokrajine. Smješten je u dolini rijeke Kom, oko 156 km
južno od glavnog grada Teherana. Grad je osnovan u starom vijeku, a na značaju je
posebno dobio islamskog razdoblja s obzirom da je u njemu sahranjena Fatima bint Musa
(sestra Imama Reze) zbog čega Kom spada među najvažnija šijitska svetišta. Osim
religijskog značaja, grad je i jedan od iranskih znanstvenih centara

Mexico –Guadalupe
naziv je Djevice Marije kao dio marijanske pobožnosti podrijetlom iz Meksika.
Pobožnost potječe od ukazanja Djevice Marije domorodcu Ivanu Diegu -
Cuauhtlatoatzinu (Orao koji govori) na brdu Tepeyacu sjeverno od Mexico Cityja od 9.
do 12. prosinca 1531. godine. Obratila mu se četiri puta na njegovom asteškom jeziku
nahuatlu i tražila da se na tom mjestu sagradi i posveti crkva u njenu čast.
Nakon ukazanja, milijuni Meksikanaca postali su katolici. Svetište je jedno od
najposjećenijih katoličkih svetišta na svijetu. Priznato je od Katoličke Crkve. Papa Ivan
Pavao II. proglasio je Ivana Diega svetim 2002. u bazilici Gospe od Guadalupe.

5. VJERSKI TURIZAM U BOSNI I HERCEGOVINI

U našoj zemlji vijekovima su prisutne tri velike vjerske zajednice a Sarajevo, kao glavni
grad BiH, je zbog svoje vjerske raznolikosti poznato kao „evropski Jerusalem“. Također,
Sarajevo je sjedište muslimanskog vjerskog poglavara, reisu-l-uleme, dabrobosanske

10
Mitropolije pravoslavne crkve, te Vrhbosanske nadbiskupije Rimokatoličke crkve u
Bosni i Hercegovini.

Svaka od ovih vjerskih zajednica ima značajna svetiša koje godišnje posjećuju veliki broj
vjernika, a najposjećenije svetište, odnosno najatraktivnija destinacija je Međugorje –
mjesto Gospina ukazanja koje se nalazi 25 kilometara od Mostara. Ovo mjesto od 1981.
godine, kada je grupa mladih posvjedočila o Gospinom ukazanju, posjećuje najmanje
milion hodočasnika godišnje.

Svetište u Međugorju Slika broj 3

Osim Međugorja, najatraktivnija destinacija na bh. mapi vjerskog turizma je Ajvatovica

– najveće dovište muslimana u Evropi na kojem se više od 500 godina okupljaju vjernici.
Ajvatovica se nalazi u Pruscu, mjestu između Bugojna i Donjeg Vakufa. Za Ajvatovicu
se veže legenda o mističnom događaju iz života Ajvaz-dede koji je u Bosnu i
Hercegovinu došao u 15. vijeku.

Hodočašće- Ajvatovica Slika broj 4

Legenda kaže da je Ajvaz-dedo, pronašavši planinsko vrelo, nastojao dovesti vodu u
Prusac, koji je oskudijevao vodom. Nedaleko od samog vrela ispriječila mu se stijena
duga 74, a široka 30 metara. Narodna predaja kaže da se Ajvaz-dedo četrdeset dana
uzastopno ranim sabah-namazom obraćao Bogu da stijenu rastavi. Četrdeseto jutro nakon
sabah-namaza je zaspao i u snu vidio kako su se dva bijela ovna sudarila i stijena se

11
rastavila. Kada se probudio vidio je stijenu rastavljenu. Nakon toga je Ajvaz-dedo
sagradio vodovod i proveo ga kroz spomenutu stjenu do Prusca. Početak okupljanja je
određen svakog sedmog ponedjeljka po Jurjevu.

Tekija na vrelu Bune u Blagaju osnovana je nakon dolaska Osmanlija u Hercegovinu, u

15. vijeku, i predstavlja mjesto gdje derviši posebnim ritualom obavljaju – zikr –
slavljenje Boga. Tekija je sagrađena u blizini vrela rijeke Bune, a svake godine u maju
se organizuje vjerska manifestacija mevlud kojoj prisustvuje više hiljada posjetitelja.

Jedan od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve je Manastir Tvrdoš

posvećen Uspenju Presvete Bogorodice i sjedište hercegovačkog episkopa i mitropolita.
Manastir se nalazi nedaleko od Trebinja i za njega se vežu tri različite verzije nastanka.
Prema prvom predanju osnovali su ga sveti car Konstantin i njegova majka Jelena, prema
drugom, kralj Milutin, a prema trećem predanju manastir je sagradio Herceg Stjepan
Vukčić Kosača.

Tu je i manastir Gračanica u Trebinju. Kosti pjesnika Jovana Dučića su iz SAD-a

prenesene na ovo mjesto 2000. godine. Kopija je manastira Gračanice s Kosova, zbog
čega se i zove Hercegovačka Gračanica.
Među nezaobilaznim destinacijama vjerskog turizma u Bosni i Hercegovini je i Manastir
Žitomislić posvećen Blagovještenju Presvete Bogorodice koji se nalazi blizu Mostara.
Manastir Žitomislić predstavlja i kulturno značajan pravoslavni manastir Hercegovine iz
16. vijeka. Kadija nevesinjski je 1566. godine izdao dozvolu za gradnju crkve u
Žitomislićima. Rad na podizanju crkve i razvijanju manastirskih objekata oko nje trajao
je više od 40 godina, a već 1606. godine spominju se prvi monasi manastira.

Jedna od destinacija je i pećina koja se nalazi u naselju Brateljevići kod Kladnja poznata
kao i „Djevojačka pećina“. Legenda kaže, a lokalitet, kult i mezar dokazuju, da se sve
odigralo na običnom seoskom sijelu gdje su se momci i djevojke raznim doskočicama
zadirkivali, a jedna od zadaća dokazivanja hrabrosti bila je opklada ko će od momaka
smoći hrabrosti te s izvora iz centra pećine donijeti vrč hladne vode.
Kako niko od prisutnih momaka nije pokazao hrabrost javila jedna od djevojaka. Kako
bi uvjerila prisutne da će zaista izvršiti opkladu kao dokaz je ponijela vreteno koje će
zabosti pored izvora u pećini. Djevojka je otišla do pećine, zahvatila vodu iz izvora i kada
je kao dokaz zabadala vreteno isto je probola i kroz haljinu. Pri pokušaju da ustane
osjetila je da je „nešto“ vuče u izvor, te je od velikog straha umrla. Djevojka je sahranjena
uz izvor, a njen mezar se okamenio. Ovo mjesto pretvoreno je u dovište koje je danas
jedno od najznačajnijih na ovim prostorima i godišnje okuplja više od 50.000
hodočasnika u jednom danu.

Crkva Uznesenja Marijina je katolička crkva u Olovu poznatija kao marijansko

hodočasničko svetište spada među najveća hodočasnička mjesta na Balkanu. Mahom se
hodočasti na svetkovinu Velike Gospe, sredinom augusta, ali i u drugim prilikama. Prema
jednom zapisu iz 1679. godine, Gospi u Olovo hodočastili su katolici i inovjerci, osim iz
Bosne, također i iz Bugarske, Srbije, Albanije i Hrvatske.

12
U olovskom svetištu nalaze se dvije Gospine slike. Jedna je iz 18. vijeka s natpisom S.
Maria Plumbensis, koja je do 1920. bila kod franjevaca u Iloku, a kasnije na Petrićevcu,
te Sarajevu, da bi 1964. bila prenesena u Olovo. Drugu je sliku 1954. izradio Gabrijel
Jurkić prema opisu nekadašnje Olovske Gospe koja je nestala.

6. ZNAČAJ VJERSKOG TURIZMA U BOSNI I HERCEGOVINI

Vjerski turizam je sastavni dio turističke industrije. Poznato je da religija, bilo kroz
tabue i obaveze, bilo kroz kulturu i društvo, utječe na naše ponašanje kao potrošača.
Zbog geografskog položaja države i zbog njenog položaja na raskrsnici puteva i mjestu
susretanja različitih civilizacija i kultura tokom vijekova, u BiH možemo pronaći većinu
velikih religija.

Katoličanstvo, pravoslavlje i islam su tri dominantne religije, svaka predstavljena

određenim brojem atraktivnih vjerskih lokacija,koje privlače sve većo broj i domaćih i
stranih posjetilaca.

Vjerski turizam zauzima značajno mjesto u turizmu na globalnom nivou. Zemlje poput
Vatikana, Italije, Jordana i drugih po osnovi religijskog turizma privlače hiljade turista
svake godine, čime vjerske zajednice ostvaruju dvostruku dobit: promociju religije,
dogma i ideja koje zastupaju, te materijalne prihode.

Međugorje u BiH jedno je od najpoznatijih turističkih mjesta u svijetu ovog tipa, a

Katolička crkva u BiH, bez obzira na kontroverze o hodočašću u ovo mjesto, ima
višestruku korist.

Islamska zajednica u BiH, pored osnivanja Muzeja u Gazi Husrev-begovom vakufu u

Sarajevu i naplate posjete džamija u Mostaru, nažalost, još uvijek nije ponudila domaćoj
ni stranoj javnosti program religijskog turizma i skoro da ne postoje nikakvi informatori
o Islamskoj zajednici, muslimanima i njihovom kulturno-civilizacijskom naslijeđu u
našoj zemlji

A naša zemlja turistima iz islamskog svijeta imala bi mnogo toga za ponuditi, od vjerskih
objekata koji su često stari i po nekoliko stotina godina do vjersko-kulturnih
manifestacija poput Ajvatovice ili dove na Karičim

Da bi bili ‘komercijalizirana’ individualna religijska mjesta u BiH, trebaju biti bolje

integrirana u sveukupni turistički proizvod. Da bi vjerski turizam u BiH napredovao
mora se uzeti u obzir ozbiljnije, na prvom mjestu njegov razvoj mora biti podržan
konstruktivnom i integrativnom marketinškom strategijom.

13
ZAKLJUČAK

Ovim radom nastojalo se definisati: pojam vjerskog turizma, način njegova odvijanja,
najpoznatija svjetska i bosanskohercegovačka svetiša i efekte koje on implicira.

Vjerski turizam usmjeren je na posjetu važnim vjerskim lokalitetima s ciljem da sudionici

putovanja što više ojačaju svoju vjeru. To znači da je glavni motiv putovanja
zadovoljenje duhovne, odnosno vjerske potrebe osoba koje se odlučuju na ovakvu vrstu
turističkog putovanja.

Zemlje poput Vatikana, Italije, Jordana i drugih po osnovi vjerskog turizma privlače
hiljade turista svake godine, čime vjerske zajednice ostvaruju dvostruku dobit: promociju
religije, ideja koje zastupaju, te materijalne prihode.

U razmatranju navedene teme prepoznao se ogroman potencijal za razvoj vjerskog

turizama u Bosni i Hercegovini. Za veću participaciju stranih i domaćih turista u domenu
vjerskog turzima treba provesti razvojne mjere. Kao razvojne mjere vjerskog turizma u
Bosni i Hercegovini su:

 ozbiljniji pristup ovoj grani turizma

 strategija na nivou Bosne i Hercegovine
 donošenje strateških dokumenata u mjestima koja imaju potencijal za razvoj ove
vrste turizma
 približavanje ponude potencijalnim turistima
 provođenje adekvatnih marketing strategija i mjera za bolju promociju i lakši
pristup i prikaz potencijala Bosne i Hercegovine
 izgradnja i razvoj popratnih sadržaja koji su vezani za sam vjerski turizam
(izgradnja smještajnih kapaciteta, prilagođavanje smještaj stranim turistima,
izrada putokaza, web sajtova, propagandnog materijala..)

14
LITERATURA

Nevenka Čavlek, Mato Bartoluci i Mato Prebrežac (2011): Turizam - Ekonomske

osnove i organizacijski sustav, Zagreb, Školska knjiga
Spasić Vesna (2011): Poslovanje turističkih agencija i organizatora putovanja, Beograd,
Singidunum univerzitet
Turizam Bosne i Hercegovine,
https://hr.wikipedia.org/wiki/Turizam_Bosne_i_Hercegovine
Vukonić Boris (2010): Turizam, Zagreb, Plejada
Vjerski turizam u Bosni i Hercegovini, http://www.mvteo.gov.ba

Vjerski turizam - Grana turizma po kojoj Trebinje treba da bude prepoznatljivo

https://www.trebinjelive.info

15