- Što je obrazovanje: esej -

(Hartmut von Hentig)

1. POGLAVLJE

 što obrazuje čovjeka??  SVE! (makar nas i ostavljalo ravnodušnim i dosađivalo

nam)
 čovjek je plastično biće  promjenjiv i podložan utjecajima
 za razliku od ostalih stvorenja sposoban za bezgranično oblikovanje  ukoliko je
ono željeno nazivamo ga obrazovanjem
 čovjeka doista obrazuje, tj. oplemenjuje vrlo malo toga, gotovo ništa  ustrajnošću
ostaje onakav kakav je bio  nepoučljiv, vezan za navike, usmjeren na tjelesne
potrebe (seks, kretanje…), duhovne i društvene potrebe (društvo, sigurnost, novosti)

 kakvo obrazovanje trebamo i želimo??

 to pitanje zaokuplja brojne pedagoge
 što je sadržaj zapleteniji i nejasniji veća je želja za njegovim definiranjem
 obrazovna teorija  razlikovanja, povezivanja i određenja koja se primjenjuju
tokom definiranja sadržaja
 ono što se na školama čini pravilno ili pogrešno mjeri se prema njihovoj svrsi  što je
ta svrha??  pripremiti djecu za svijet? kakav to točno? onaj kakav jest, kakav može
biti, kakav bi trebao biti ili treba postati?

- još neke „svrhe“ : kao osobe spremiti ih za život, kao građane ih osposobiti za
zajednicu, polis, sačuvati djecu i mladež, zaštititi ih od
pokvarenog svijeta, sortirati, odabrati najbolje…

- učitelji trebaju vlastito motrište i praksu provjeriti spram temeljnih pozicija teorije
obrazovanja
 Kakvu predodžbu o obrazovanju posjedujem?
 imam li materijalnu predodžbu o obrazovanju

- postoje li obrazovna dobra koja čovjeka sama po sebi obogaćuju i osposobljavaju?

(latinski, matematika, povijest, vjeronauk) ili su to opće i prenosive sposobnosti koje
učenici razvijaju na pojedinim predmetima
- Georg Kerschensteiner – „Obrazovanje je ono što ostaje nakon što sam naučeno
iznova zaboravio“

- obrazovanje je razvitak urođenih sposobnosti i snaga pojedinca, njegovih krajnjih

individualnih mogućnosti
- Njemački odbor za odgoj i obrazovanje – „Obrazovan je onaj tko živi u stalnom
nastojanju da shvati sebe, društvo i svijet i djeluje sukladno tom razumijevanju“

1
- Johan Gottfried Herder – obrazovanje je napredovanje „čovjeka prema
humanosti“
- G.W.Hegel  obrazovanje je kretanje od subjektivnog pojedinca k objektivnosti
apsolutnog duha
- obrazovanje je nastavak odgoja na višem stupnju  J.J.Rousseau – „Nakon što je
gojenac uvježbao svoje tijelo i osjetila i iskustvom na predmetima oblikovao svoju
rasudnu moć, a obrtničkim, fizičkim radom usavršio svoju spretnost, dakle nakon što
može samostalno misliti i djelovati preostaje samo – da bismo čovjeka usavršili –
stvoriti od njega ljubavlju ispunjeno i čuvstveno biće - sada čovjek stječe predodžbe
i pojmove usporedbom svog života s drugima

- pojam obrazovanje izgubio svoje povijesno značenje te dijelom označuje izobrazbu,

dijelom njene ustanove, dijelom stupnjeve ovlasti
- ako obrazovanje podrazumijeva sve – tada obrazovati znači oblikovati, ostaviti otisak
u plastičnoj masi
- obrazovanje označava I PROCES I REZULTAT  treba li proces određivati
mogući rezultat ili pak rezultat proces koji se treba odvijati

- obrazovani čovjek za sobom je ostavio animalni egocentrizam – Robert Spaemann

o on gleda svijet tuđim očima
o govori diferenciranim, nijansiranim i osobnim jezikom  vlada znanstvenim
jezikom ali mu ne robuje
o sposoban za uživanja
o ne boji se vrednovati sam sebe
- obrazovanje stvara normalnost dostojnu čovjeku!
- obrazovani čovjek je subjekt, nikad objekt obrazovanja  on se obrazuje

- Na kakvoj se slici čovjeka temelji ljudsko obrazovanje za koje se zalažem/š?

- slika čovjeka-
o otkrivamo ili zamišljamo pravu sliku čovjeka i zahtijevamo da je ljudi
prihvate  idealizam
o mora zadobiti suglasnost što većeg broja ljudi, mora nam odgovarati
o Max Frisch – Ne smiješ praviti nikakav lik – sve slike tvore nasilje nad
prirodom
o kad stvaramo sliku o nekome pokazujemo znakove slabosti i nedostatke
ljubavi  ljubav podnosi da njen predmet nije utvrdiv, da je bez odrednica, a
ona sama zbog toga možda besmislena
o slika nosi crte našeg straha i naših želja; slikom ne utvrđujemo drugoga samo
za sebe već i za njega  on postaje onim što slika propisuje
o posljedica stvaranja slike je osuda svih odstupanja od te slike, a zapravo
joj nitko u potpunosti ne može odgovarati

2
 o sliku o čovjeku tvorimo jer ona treba pružiti mjerilo  pomaže pedagogu
zahtijevati, prosuđivati, pošteđuje ga fizičkog nasilja tako što vrši duševno
nasilje  onaj tko ju posjeduje odgaja i obrazuje onoga tko je još nema
o novovjekovna pedagogija – ideal čovječanstva je samoodređujući,
samostvarajući pojedinac – bira između slika koje mu obećavaju ovo ili ono,
no te slike su prije svega ograničenja, utvrđivanja
o tražena slika čovjeka je njegova mogućnost izbora i odgovornost za izbor
tako da ga drugi prihvate ili potvrde  osoba koja slobodno donosi odluke s
uspravnim hodom uz svijest o svojoj jedinstvenosti i s pravom na pogreške,
slabosti, propast
o slika se mora protegnuti na čovjeka u množini  Što je dobar život? Što je
dobar čovjek? Što je dobra zajednica/polis?
 Dobra zajednica
– Božja država, neophodno znanje dano otkivanjem  Civitas Dei
- analogon drugim prirodnim zajednicama (mrava ili
pavijana, sasvim svejedno)  demokracija sofista
- zamisliva kao konstrukt  za općim dobrom tragaju ljudi za to
odabrani i osposobljeni, zakonima se sprečava razvitak egoizma
 Platonova Politea
o 3 značenja slike:
1. praslika – pralik, nešto što izmiče našoj odluci (grč. eidos)
npr. Čovjek je biće koje živi u zajednici (zoon politikon)
Čovjek je biće koje uči itd.
2. prividna slika – nacrt – nešto u duhu nastaje neovisno o iskustvenoj
stvarnosti (grč. shema)
npr. Teofrastovi karakterni tipovi (viteški čovjek)
Lammetrijev čovjek stroj
3. preslika – nešto što stvarnost reproducira u zgusnutom, ali ne
izobličenom, uzvišenom, idealiziranom obliku (grč. eikon)
- reprodukcije viđenog

o Svi pedagozi imaju tajnu sklonost k pravljenju ljudi

- obrazovanje čovjeka-
o cilj – metafora  obrazovni cilj je ideal ili slika čovjeka
o obrazovni cilj, obrazovna dobra, obrazovni procesi, obrazovni učinci,
obrazovna sredstva

- Kakve ljude – s kojim vrlinama i kvalifikacijama - treba današnji svijet radi

svladavanja budućnosti??  pitanje koje si postavljaju političari, gospodarstvenici,
znanstvenici

3
 - moderno obrazovanje/traženo obrazovanje/ obrazovanje za budućnost – što je
prije bilo važno i ispravno, postalo je nemoćno naspram radikalno izmijenjenih odnosa
- pojedinac mora radi svoje sreće, svog samopoštovanja, za opće dobro raspolagati
kvalifikacijom sposobnost za kritiku, prigovor i otpor“

- Svi mogu biti zadovoljni ako su potrebni  NIJE TOČNO!  dobro funkcioniranje
cjeline može nas, ukoliko se dobro ne promisli smjer i ne provjeri stvarna dobit
pojedinca, sručiti u ponor
- najveće nam probleme ne stvara nedostatak životnih sredstava nego nedostatak
životnog smisla, životnih zadaća, životne kvalitete
- pučanstvo treba i želi duhovno-moralni zaokret

- najozbiljnija pitanja koja se postavljaju pred naš obrazovni sustav su djelomice

nerješiva i ogromna; temelje se na neospornoj sigurnosti
- gubitak sporazumijevanja i elementarnog povjerenja u našem društvu =
„gubitak orijentacije“ / „rasap vrijednosti“
o preopterećenost čovjeka zbog ogromnog gomilanja tehničkih i administrativnih
sredstava
o svi se pribojavaju autoritarnog držanja  nitko ne želi biti neomiljen
o ljudi izdali vrijednosti koje su do sada vrijedile – sloboda, mir, pravednost,
istina  može li se u takvom vremenu imati trajna predodžba o „tijeku stvari“?

- obrazovanje je ono što čovjeka čini osobom – osobom koja razumije, može i želi,
koja provjerava ono što oduvijek činimo samo stoga jer to držimo dobrim, koja
se usuđuje činiti ono što spoznaje neophodnim

2. POGLAVLJE

- obrazovati znači obrazovati se [povratni glagol!]

- nismo uvijek subjekt obrazovanja  udio koji imamo u njemu trebamo povećati
- malo dijete u većoj mjeri svoj učitelj nego što će kasnije biti učenik
- obrazovati  nekoj tvari ili stvari dati oblik  obrazovanje je proces kojim nešto
poprima oblik (svoj oblik)
- lat. formatio, rim. forma, grč. eidos
- platonska predodžba  svaka stvar sadrži svoj eidos, sebi svojstven oblik
- zahvaljujući Humboldtu obrazovanje postalo temeljnim pojmom pedagogije

4
- obrazovanje služi nespecifičnom imenovanju raznolikih pedagoških nastojanja koja
trebaju uroditi duhovnom i praktičnom spretnošću i ćudorednim karakterom

- duhovne neslobode i zabluda = edukacija  svrha i sredstvo joj je prosvjećenje

- Humboldt – obrazovanje je poticanje (ne zahvat ili prisila) svih (ne samo duševnih)
snaga čovjeka kako bi se one preko prisvajanja svijeta (usvajanjem stranog u
aktivnom procesu) u uzajamnom preplitanju (ni svijet ne ostaje neizmijenjen) i
ograničavanju (razvitak nije puko bujanje, on iziskuje disciplinu) ; harmonično –
ravnomjerno (obrazovanje ne potiče jednostranu genijalnost nego sve aspekte)
razvile (one su već tu, samo ih treba razviti) i dovele do samoodređujuće
individualnosti ili osobnosti koja u svojoj idealnosti i jedinstvenosti obogaćuje
čovječanstvo

- najutjecajniji obrazovni roman Robinson Crusoe Daniela Defoea  na njegovu se

primjeru može spoznati kako se odvija prirodni razvitak čovjeka
- stvari, tj. njihove nužnosti i prednosti imaju velik utjecaj na naše oblikovanje
- potpuno je nevažno izgovara li netko strani jezik više ili manje ispravno  riječ je o
oponašanju (podređenoj duhovnoj djelatnosti) te je tu vještinu potrebno steći bez
mnogo uzbuđivanja, jer ona inače prikriva stvarni dobit
- život obrazuje!!  Pljujem uz vjetar (Joan Lowell); Heidi (Johanne Spyri)
- obrazovanje je objektiviranje samoobrazovanja

- obrazovanje se mijenja kada ga prenesemo na neku ustanovu

- škola (jer radi za mnoge mlade ljude) standardizira povode, poticaje i zahtjeve i na sva
odstupanja od mjere reagira sredstvima koja joj se čine primjerenima za uspostavu
jedinstvenog postupka (ocjene, ponavljanje razreda, ispiti..)
- od procesa se radi cilj!!!, od nečeg subjektivnog nešto objektivno, od nečeg što treba
iskusiti znanje koje se može akumulirati
- Nesuvremena razmatranja (F.Nietzsche)  pobunio se protiv ovog gore  protiv
pozitivizma, historizma i objektivnog gimnazijskog znanja  takvo obrazovanje ne
oplemenjuje, ne ispunjava životnom mudrošću, ne profinjuje; ono izopčava u
mušićava, sadistička i od svijeta otuđena bića
- školsko obrazovanje ne nadomješta životno obrazovanje  apsolutizirano školsko
obrazovanje ostavlja loše posljedice
- dar lakog shvaćanja i zanimanje za iskazivanje su jedne od najviših sposobnosti  no
ako se tome ne pridruži napor prodiranju u predmet, takva je djelatnost bez čvrstog
oslonca i opasnosti da se izgubi u površnome

- stega je protupojam vladanju (izravno služenje moći) i podrazumijeva navikom,

pravilima i sankcijama stvorenu spremnost na poslušnost ili atmosferu podvrgavanja
odgajanika svrsi
- nastavnikov duh ne smije ispunjavati ništa što bi ga trenutačno više zanimalo

5
- „Obrazovanju prethodi savijanje“

- podjela obrazovnog sustava na pučko, srednje i visoko učeno obrazovanje

- cilj obrazovanja postala je zrelost za visoku školu

- reformna pedagogija – 3 heterogena motiva suprotstavljanju gimnazijskom

obrazovanju:
1. kulturnokritički (Nietzsche; omladinski pokret)
2. demokratsko-prosvjetiteljski (društvene znanosti, socijalna demokracija,
američki uzor)
3. profesionačno-politički ( obrazovne potrebe sve zahtjevnijih tehničkih,
trgovačkih i administrativnih djelatnosti)

o odbacivanje građanski nazvanog tradicionalnog obrazovanja

- nakon WW2 duhovno-znanstvena pedagogija se preobrazila u znanost o odgoju 

umjesto temeljnog pojma obrazovanje temeljni pojam postaje učenje [normativno
zbivanje]
- podruštvljavanje obrazovanja u ogromnim razmjerima
- od obrazovne reforme, kao ni od starog obrazovnog sustava nije ostalo mnogo toga:
ukidanje kanona, veća pozornost za pojedinca, zanemarivanje oblika i reda, pojačana
svijet da u školi započinjemo ili propuštamo vlastitu karijeru

- disaffected youth – djeca i mladi više ne sudjeluju u pedagoškom procesu  dovelo

do drogiranja, uranjanje u PC-svijet itd.

- škola od svega stvara nastavno gradivo, mediji snažno doprinose rutiniziranju,

banaliziranju i depersonalizaciji
- škola se mora učiniti pedagoškom, a nastava odgojnom (inače škola neće ispuniti
svoju obrazovnu zadaću)

- spremnost ljudi da napuste obrazovanje  spas se traži u otvorenom, slobodnom,

situacijskom učenju, u osjetilnosti, estetici, igri, projektu, produktivnoj školi itd.  no
ono što se obrazovanjem ostvaruje (pregled, zapažanje povijesnih i sustavnih veza,
istančanost i raspoloživost sredstava spoznaje i sporazumijevanja, filozofska provjera
mišljenja i djelovanja) ostaje prikraćeno gore navedenim metodama (pogotovo ako
nastavnici obrazovanje zamijene s propisanim znanjima i vještinama)

- zadaća škole prema Hentigu je „osnažiti ljude I razjasniti stvari“ (ne samo jedno od
toga)
- škola je odvojila obrazovanje od ostalih oblikovnih doživljaja (obrazovanje je prije
bilo usmjereno na orijentaciju u mnoštvu mogućih iskustava, uvođenje u zajedničke
oblike spoznavanja, u nastalu kulturu, te uvođenje u zajednička pravila djelovanja i
odgovornosti pojedinca u njoj)
6
 - bez orijentacije, sredstava sporazumijevanja i preuzimanja dane odgovornosti
čovjek nije slobodan!

- obrazovanje (duhovna obrada iskustva) označava napetost ili most između tradiranih
ideala i aktualnih potreba za kompetencijom, između filozofskog samosvjedočenja i
praktičnog samoodržanja društva
- obrazovanje = oblikovati i refleksivno oblikovati se (presudan je oblik koji predmet
obrazovanja za sobom ostavlja, a ne procedura ili njezino trajanje, ni predmet)
- temeljna školska naobrazba - mnogo neophodnih i korisnih vještina i znanja uz koje
se ne mora vezivati „obrazovanje“ zato jer su te vještine dobro upotrijebive u životu
- djeci se daju spoznajne činjenice a ne spoznajni problemi
- nastavnik mora znati što u nekom predmetu može i treba imati koji učinak i onda ga
tako urediti da se taj učinak stvarno i ostvari
- bitno je shvaćanje naučenog, ne reprodukcija čutog
- učenici odluku za ovo (nešto, bilo što) ili protiv ovog zauzimaju u dobi od 16 godina

3. POGLAVLJE

- obrazovanje se ne može utvrditi kroz određene predmete ili gradivo, niti prema
stupnju težine zadataka za učenje
- teorije obrazovanja – zadaća im je razjasniti što je obrazovanje i na čemu se ono
zasniva
- iz rezultata se ne mogu iščitati presudne činjenice; opisi obrazovnih procesa ne mogu
pružiti zadovoljavajuće podatke sve dok za to nemamo mjerila (ona moraju biti
uvjerljiva)
- mjerilo  nešto na čemu se potvrđuje naobraženost, bez obzira s kojim
razumijevanjem i na koji način tome težimo
- ma što god obrazovalo čovjeka – mijenjalo ga, oblikovalo, jačalo, prosvjećivalo,
pokretalo mjeriti ga se mora prema tome očituje li se to
- 6 mjerila (kriterija obrazovanosti):
1. preziranje i odbacivanje nečovječnosti
2. osjećaj sreće
3. sposobnost i želja za sporazumijevanjem
4. svijest o povijesnosti vlastite egzistencije
5. otvorenost za zadnja pitanja
6. spremnost za samoodgovornost i odgovornost u zajednici (res publica)
- pojmovi poput političko, estetsko, moralno, znanstveno itd. uviru u određene nastavne
predmete  sredstva vladaju svrhom

1) preziranje i odbacivanje nečovječnosti

- „Tako ne bi trebalo biti! A mi to znamo“

- dobra djela javnog praktičnog razuma

7
 - živjeti treba umjereno a ne bezuvjetno dobro
- borimo se protiv svega nečovječnog što u pravilu smjesta prepoznajemo
- nečovječnost dolazi od čovjeka
- nečovječnost je loša, no čovječnost zbog toga još nije dobra
- nema sigurnog mjerila za čovječnost – osim u negiranju nečovječnosti
- čovječnost koristimo u dvostrukom značenju:
1. opisno (Griješiti je ljudski, Ništa mi ljudsko nije strano)
2. vrednujući (On je sa svojim ljudima stalno čovječno/humano postupao)
- humano društvo podrazumijeva civilizirano i tolerantno društvo;
- ljudsko društvo služi razlikovanju d društva životinja
- lakše je izbjegavati i osuditi nečovječnost nego ostvariti čovječnost  čovječnost
iziskuje mnogo vrlina: mudrost, dobrotu, strpljivost, samosvladavanje 
čovjekove strasti sprečavaju ga da bude čovječan (osveta, traženje pravde, težnja
za apsolutnom spoznajom)
- čovječnost ne smije biti kriterij za potvrđivanje obrazovanosti
- tamo gdje se prepoznaje nečovječnost pokrenuto je ono najvažnije  razmišljanje
o dostupnoj čovječnosti te dijelu odgovornosti za svijet u kojem živimo

2) osjećaj sreće

- gdje nema radosti, nema ni obrazovanja, a radost je svakodnevni odsjaj sreće

- ukoliko proces obrazovanja čovjeku ne pruža nikakav razlog i povod te sposobnost za
sreću on je promašen
- grč. sreća = eudaimonia demoni su s nama našli mir-a to je naše postignuće
- sreća i radost postoje bez obrazovanja – spontano, osjetilno i prirodno  točno, ali
obrazovanje treba otvoriti mogućnost za sreću, prijemljivost za sreću te odgovornost
za vlastitu sreću  obrazovanje potiče osjetljivost, pobuđuje i povećava zahtjeve,
potkopava taštine, uči nas razlikovanju zabave od zadovoljstva, zadovoljstva od užitka
- obrazovanje nam pruža izbor između sreće koju sami kujemo i sudbine pasivnih
primatelja sreće
- Goethe: Samo nas neobrazovana strana čini sretnima.  vjerovanje da obrazovanje
čini častohlepim i nesretnim je krivo  da je čovjek neobrazovan život bi mu bio
određen rijetkim užitkom i neizbježnim patnjama i strahovima života
- život onih koji od sebe i dana i života ne očekuju ništa veliko je bezbrižniji ali i
prazniji
- nesreća snažnije obuzima djecu, no zbog svoje neobrazovanosti ona se brže mire sa
svijetom

3) sposobnost i želja za sporazumijevanjem

- iza svake životne figure stoji nakupina povijesti – kultura

- kulture određuju naš život, a ne čovječnost, određuju ono što je stvarno i moguće, a ne
razumno i ispravno

8
 - svjetski etos – suočeni sa svjetskom civilizacijom ljudi govore kako se s jedne strane
trebaju iznova osvijestiti, osnažiti i odlučno zastupati zapadne vrijednosti, a s druge
strane uspostaviti ili tražiti zajedničke poveznice među kulturama
- zajedničke vrijednosti i temelji svih religija i naroda još nisu osviještene,
zasjenjene su razlikama i konfliktima koji iz njih proizlaze
- poveznice, tj. zajedničke vrijednosti mogu biti rezultat procesa uzajamnog
sporazumijevanja
- sporazumijevanje je visoko umijeće – potrebno mnogo vremena, kompromisa, rješenja
- život ovisi o modrom sporazumijevanju među ljudima

4) svijest o povijesnosti vlastite egzistencije

- povlačenje kultura pred svjetskom civilizacijom  nastajanje multikultura

- obrazovan je onaj koji postane svjestan činjenice da preko svoje obitelji, društvenih
prilika, škole itd. usvaja određene osjećaje i mišljenja te nakon toga sam može
usmjeravati i odgovarati za svoje ponašanje
- čovjek posjeduje dar zamjenskog iskustva, no postoje sadržaji koji se priopćuju samo
u samom doživljaju (glazba, boje, osobe, ljubav)  razum može neki fenomen
razložiti, razloženo opisati, opisano složiti i rezultat klasificirati – no to teško
može predstavljati izvornu cjelinu
- razum pomaže da se ublaže konflikti koji proizlaze iz koegzistencije različitih kultura
- tuđu je kulturu moguće održati nepromijenjenom i živom u novoj okolini no ona će se
u neprestanoj razmjeni s okolinom postupno stopiti s našom kulturom racionalnog
postupka (npr. djeca nerado govore jezik koji govore samo kod kuće melting pot)
- kulture su nastale, nisu unaprijed dane  njihova različitost temelji se na tome da
čovjek pronalazi životne oblike koji su u danim okolnostima jednostavno
„praktičniji“ (bezopasniji, ugodniji, pravedniji) od dosadašnjih
- čovjek uči i naučeno prenosi sljedećoj generaciji  tako nastaje kultura

- čovjek treba isključiti: - svijest o životu posve vezanom uz sada i ovdje

- očekivanja da će se čovjek ćudorednije ponašati ako ima glavu
punu povijesnih znanja
- očekivanje da će povijesno znanje sve objasniti
- povijesnost je stvarnost koja se rado potiskuje  povijesnost označava teškoću da
u promjenama spoznamo vlastiti identitet

- povijesnost je svijest o neophodnosti oblika koji se, kako bi čovjeku bili

prihvatljivi, ne smiju neprestano mijenjati

5) otvorenost za zadnja pitanja

- metafizička pitanja su neizbježna

- obrazovanje je potrebno kako bismo ustrajali, a ne pobjegli u najbližu sigurnost
(mitove, dogme, ideologije) ili odricanje (zadovoljavanje samo iskustvenim znanjem)

9
6) spremnost na samoodgovornost i odgovornost u zajednici (res publica)

- dvostruki kriterij  samoodgovornost i odgovornost u zajednici 2 različite stvari

- samoodgovornost = samostalnost
- trajne neugodnosti ne mogu se prevladavati pojedinim mjerama, znanjima i odlukama
već čitavom osobom
- obrazovan čovjek uzima u ruke svoje obrazovanje

- J.J. Rousseau – Contract social – mi smo svoje pretpostavljeno pra-stanje (lijep,

slobodan i osamljen čovjek) zamijenili stanjem u kojem nismo više posve slobodni, u
kojem moramo raditi i izlaziti na kraj s drugima  ugovor nam zauzvrat osigurava
sređen, miran, pravedan, planiran život  etat civil (civilizacija, civilizirano društvo)
 stvoreni oblik naziva se država
- obeza sviju da si uzajamno iskazuju pozornost i održavaju je odgovornost za
zajednička pravila djelovanja, za društveni ugovor
- čovjek može u svom slobodnom svijetu samoodređeno promijeniti, zamijeniti
odbiti, prihvatiti i izostaviti sve moguće osim obvezu spram res publice
- naša kultura je politička kultura
- politika je neizbježna obveza svakog pojedinca – politeuein – biti građaninom i
djelovati kao građanin u polisu

- obrazovanje koje ne vodi do politike i ne osposobljuje za preuzimanje moje uloge

(odgovornosti) nije obrazovanje
- u današnjim obrazovnim ustanovama u prvom planu stoji ono što se može poučavati i
mjeriti  ništa drugo ne dolazi do izražaja

4. POGLAVLJE

- 10 djelatnosti/povoda/uzroka/sredstava koje pružaju obrazovanje

1. Pripovijesti

o jezik ima 3 funkcije : iskazuje (Volim te) , izaziva (Pjevajte i veselite se!),
oponaša/reproducira (U to se doba zbilo…)
o 2 tipa pripovijesti: 1) nešto što još ne poznajemo (novosti, zanimljivosti,
stvari koje još nitko nije doživio)  zabavlja i poučava
2) nešto što je oduvijek postojalo (razotkriva ga, tumači,
potvrđuje i time nas dira i obogaćuje)
- dobre pripovijesti u sebi povezuju obje vrste te vodi obrazovanju
o dvije najvažnije pripovijesti Ilijada i Odiseja (uče o životu Grka 1000 god pr.
Kr (tip 2), Grcima priopćavaju kakav čovjek treba biti, kako se ponašati (tip 1)
o mitove, pripovijesti, legende, bajke su u novom vijeku tumačenja, empirijska,
diskurzivna i analitička spoznaja pretvorile u rijetkosti, starinu i zabavu

10
 o znanost nam ne može reći kojim putem trebamo ići – ona pomaže u
spoznaji u kojem se stanju nalazimo, kakve mogućnosti promjena postoje, koja
su proturječja ili mnogoznačnosti trenutno nerazrješivi itd.
o pripovijesti trebaju pripovijedati osobe (čitati ih naglas)

2. Razgovor

o ono što u nas prodire s neodoljivim slikama, ponovljenim redom i oblikovanim

jezikom, ne smije bez provjere steći moć nad našom dušom  provjera
pretpostavlja distanciranje i usporedbu
o čovjek se mora osloboditi začaranosti samom stvari i nešto joj suprotstaviti
o Sokrat – Čovjek se samo razgovorom približava istini
o Platon – čovjek govori o nekoj stvari kako bi je točnije spoznao, pritom je
razlaže (dihairesis) i na kraju dijelove iznova spaja (synagoge)
o velik dio rada u grupama, razgovora (u školi) nije razgovor nego baljezganje
o razgovor nije samo svakodnevni oblik političke dijalektike, on je uvijek i
uzajamno obraćanje osoba, pokretač društvenosti, prilika za samorazvijanje pa
i samoprikazivanje
o u modernom društvu ne zaokuplja nas što pojedinac čini nego je li ovlašten to
činiti

3. Jezik i jezici

o čovjek mora vladati jezikom

o znanje jezika se profinjuje i stječe u neposrednoj usporedbi s drugim jezicima i
u posezanju za mišljenjem
o putovanja u inozemstvo, susreti sa strancima te strani filmovi u izvornom
jeziku su uvijek obrazovni jer jačaju osobu u njezinom odnosu prema svijetu

4. Kazalište

o najčešće sredstvo za usvajanje svijeta je imenovanje, jezik

o kad neki čovjek nastoji prikazati nekog drugog, ne oponaša samo glumca koji
toga igra nego čini neizmjeran korak k proširenju i očovječavanju samog sebe
o kazališna igra je sredstvo kojim prekoračujemo vlastitu osobu, ona je
sredstvo za istraživanje ljudi i sudbina
o kazalište i znanost su temeljna oblika kojima čovjek usvaja svijet : subjektivno
poistovjećivanje i objektivirajuće utvrđivanje

5. Iskustvo prirode

o vođenje djece u prirodu te ponašanje kao dio prirode (promatranje životinja,

neba, penjanje na drveće..)  to neće probuditi samo prirodnoznanstvenu želju
već i povećati obzir prema ostalim stvorenjima
o promatranje životinja u nama pobuđuje vedrinu i zamišljenost te smirenost
o s prirodom doživljavamo određena iskustva koja nas na neki način mijanjaju –
obrazuju

11
6. Politika

o nužnost pripreme mladih za život u polisu

o tirocinium fori – politički praktikum / volonterstvo prije stupanja u vojnu
službu
o stvarno političko obrazovanje sastoji se u iskustvu i izlaženju na kraj s
nelijepom stvarnošću
o proturječja lišena, idealistička, moralizirajuća politička poduka kvari čovjeka,
navodi na iluzije, na ekstremne programe
o na mlade ljude treba prenijeti odgovornost
o razdvajanje pasivnog i aktivnog biračkog prava (glasanje klinaca sa 16 godina)
proturječi načelu da svi birači moraju biti ravnopravni u izborima
o čovjek mora školu učiniti polisom u kojem se u malom spoznaju obećanja i
teškoće velike res publica, iskušava samog sebe, vlastite ideje te
uvježbavaju najvažnije djelatnosti: definirati problem, otvoreno ga rapsraviti,
uvjeravati druge ljude itd.
o sudjelovanje mladih u pomladcima stranaka, u udrugama, školama, na
učilištima  to im pruža temeljno iskustvo s političkim zanatom

7. Rad

o u našem društvu rad označava zarađivanje kruha; suprotnost nezaposlenosti

o na poslovima u kućanstvu, vrtu, odgoju djece pa čak i financijama mogu
sudjelovati djeca
o djeca zahvaljujući zadaćama koje su im povjerili roditelji postaju snažna i
samouvjerena
o rad podaje dostojanstvo kad je istovremeno samostalan, koristan za druge i po
sebi dobro izveden

8. Proslava svetkovina

o iz svetkovina izvlačimo djelovanje koje nas ugrađuje u našu kulturu

o ako je u godini previše blagdana njihova se vrijednost smanjuje, ako ih je
premalo radost ne seže od jedne do druge
o svetkovine više djeluju preko njima posvećenih priprema nego same po sebi

9. Glazba

o važna za oblikovanje čovjeka u osobu

o Sokrat – ritmovi i zvuci najdublje prodiru u dušu čovjeka i najsnažnije ju
potresaju
o u školama svi predmeti važniji od glazbe
o likovne umjetnosti obrazuju tako što se njima bavi  uvježbava zapažanje,
sposobnost oblikovanja, smisao za umjetnost, osjećaj za ljepotu i estetsku
kritiku

10. Kretanje na put

12
 o škola djecu u tolikoj mjeri zadovoljava i zaokuplja da više ne misle na pobunu
 ona se zahvalno uklapaju u pedagoški rad
o Pustite djecu kidati okove, pružite im ne samo priliku, već – ako je potrebno- i
dobar razlog da napuste obitelj, školu i grad. Prilike ih na to ne ohrabruju –
tada to učinite vi – roditelji i nastavnici!
o mijenjajući sredine upoznajemo drugačije prilike, procjenjujemo vlastitu snagu
i mogućnosti te volimo svoj zavičaj

5. POGLAVLJE

- obrazovanje danas ne mari za temeljne figure teorije obrazovanja

- u školsku stvarnost mora se uvesti raščlamba, sadržaji, oznaka i razdioba funkcija
- raščlamba obrazovnog sustava:
1) drugačije vertikalno ustrojstvo
2) uravnoteženost obrazovnih namjera i sredstava među školama u horizontali
3) drugačiji raspored predmeta
4) drugačija razdioba vremena i prostora

Drugačije vertikalno ustrojstvo

- nedopustivo koristiti pojmove poučavanje i učenje školi; obrazovna zadaća škole

ne postoji samo jedna škola
- uvijek riječ o najmanje 3 različite ustanove s različitima zadaćama koje podvodimo
pod zgradu u kojoj se nalaze
- pogrešna predodžba da se u školi „poučava i uči“, i to u osnovi samo jedno – zadani
školski predmeti čiji se sadržaj znanja neprestano povećava
- poučavanje može biti štetno ako se njime prerano počne i predugo nastavi
- učenje nije dobro kad nadomješta osobno obrazovanje i potvrđivanje

- škola obuhvaća najmanje tri škole

o Publije Terencije Varro - „Primalja porađa, dadilja podiže, pedagog uklapa,
učitelj poučava ili obučava“
o Varro  educare, instituere, docere (umjetnost i znanosti), formare
o dobar pedagog dijete ne uči pisati ili računati nego mu omogućuje
sudjelovanje u čarobnom umijeću kojim vladaju on i odrasli, on ga navodi na
čitanje, otkriva brojanje i igru brojki

o najniža škola – dijeli mnoštvo zadaća s obitelji  uklapanje djeteta u

osnovne poretke ljudskog društva (uklapanje=ne samo prilagođavanje nego i
oblikovanje snaga s kojima svladavamo izazove, otpore, stranost kulture)
 Pindar – Postani tko jesi  pogrešno!  učeći, iskustvom i uvidom
postani ti sam!

13
 o srednja škola – proširila se povećanjem korisnih i za život neophodnih znanja
i sposobnosti
 zanemarila formatio (samooblikovanje)
o gimnazija – odvojena od obrazovanja  to je sama znanost kao postupak i
rezultat

- osnovna škola ima zadaću institutio – osnaživanje znatiželje i njezino samostalno

zadovoljavanje; osjećaj za zajednicu, samopotvrđivanje, navika slušanja i gledanja
- srednja škola (sekundarni stup I ) ima zadaću formatio – pregled polja i područja
znanja, iskustva u uporabi zajedničkih sredstava spoznaje i primjeni zajedničkih
pravila djelovanja, vještina uzajamnog sporazumijevanja, odgovorno donošenje
odluka, priprema za studij, profesionalna orijentacija, filozofsko i političko
samoobrazovanje; te docere – može biti korisno na svim stupnjevima ako se ne
apsolutizira

Cjeloživotno učenje

- ako se pojedina učinkovita činjenična znanja ne mogu naučiti kao trajna zaliha školu
treba od njih rasteretiti
- Max Scheler  obrazovno znanje, postignuto znanje, spasonosno znanje
- s velikom strogošću (odoljeti napastima, ne svoditi obrazovanje na puku svijest o
ključnim problemima) i širokim pogledom (uvažiti temeljitu promjenu pojma znanja
kroz računala, ne isključiti spasonosno znanje) razraditi obrazovno znanje
- tokom svog života uvijek učimo!
- poučavanje i učenje popustilo, nedostaje mu intenzitet, nije učinkovito, ne pruža
radost
- opasnost  škola prije svega podučava važnost škole  čovjek uči samo kad ga
poučavaju

- temeljno pravilo  svaka pedagoška djelatnost za cilj treba imati samostalnost

odgajanika ili učenika, tj. samu sebe učiniti suvišnom, dakle težiti samoukidanju

- obrazovanje počinje tek ondje gdje ga čovjek sam preuzme u ruke mi možemo i
trebamo učiti od života
- škola služi kao ustanova u kojoj se zahtjevi društva s obzirom na buduće ponašanje
pojedinca usklađuju, tj. „posreduju“ sa zahtjevima pojedinca glede budućeg života u
zajednici
- Rousseau  pedagogija mora čovjeka privesti njegovom prirodnom pozivu  da
bude čovjek, a tek zatim građanin, pravnik, svećenik, vojnik

14
 - John Dewey – dijete je idealni čovjek jer se zbog svoje nesavršenosti u načelu
potpomaže s pokušajima i pogreškama

- 4 vrste djelatnosti škole:

1) posreduje upotrebljivo znanje za ispite, raščlanjeno na predmete
2) izgrađuje formalne sposobnosti – elementarne kulturne tehnike, logičko mišljenje,
korektni, razumljivi, diferencirani jezik, ćudoredni sud, promatranje
kontrolirano eksperimentom…
3) uvježbava određene oblike ponašanja te učenice i učenike sprema za određene
društvene probleme (zaštita okoliša, prevencija AIDS-a, korištenje računala…)
4) tvori kompenzaciju za pogrešne, jednostrane načine života, osobito one koje ona
sama izaziva (učenice i učenici se bave sportom, umjetnostima, ručnim radom,
glazbom, druženjem)
- kad se govori o cjeloživotnom učenju i poučavanju misli se na prvo (prenošenje
znanja) te treće (uvježbavanje novih oblika ponašanja)
- treba se napraviti provjera  koja se znanja, sposobnosti i oblici ponašanja moraju
naučiti u školi?

- glavne zadaće škole – uklapanje i uvježbavanje u temeljnim porecima naše kulture i

razvijanje svih ljudskih snaga „kroz povezivanje našeg Ja sa svijetom“ u slobodnom i
živom uzajamnom djelovanju  tada je cjeloživotno učenje moguće  ako je škola
napravila svoje, tada se čovjek više ne mora brinuti za daljnje učenje, time će se
pozabaviti obrazovani pojedinac

- stvaranje ustanova za izobrazbu i stručno usavršavanje  npr. narodna sveučilišta

- školski program ne smije biti „usmjeravati procese učenja“

- „Poučavanje, to je vođenje skupina“ (pogrešno)

o učenje je postalo radom, učenje je od drugih osmišljena, uređena djelatnost u
skupinama koja iziskuje posebne naputke usmjerena potvrđivanju uspjeha 
toga se treba osloboditi obrazovanjem

Ujednačavanje obrazovnih namjera i sredstava među školama na horizontali

- problemi roditelja s financiranje, nastavnom opremom i sl.

- roditelji žele da njihova djeca steknu obrazovanje, a ne samo poduku
- u SAD-u obavezna srednja škola
- ljudske djelatnosti postaju međusobno sve sličnijima!
- Hentig zagovara obrazovnu školu zbog nužnosti obrazovanja koje od pojedinca tvori
subjekt njegovih radnji, pa i njegova obrazovanja (ona treba početi rano, prije škole te
se u školi osnažiti odrasla osoba za Hentiga 16-godišnjak)
- škole danas odgajaju učenike da budu „upotrebljivi“

15
 - u našem društvu životna sposobnost se definira profesionalnom sposobnošću
(sposobnost studirati, preuzeti mjesto naučnika, prehranjivati sebe i obitelj…)
- uloga obrazovanja je jačanje osobe kroz razjašnjavanje i usvajanje svijeta –
Wilhelm von Humboldt

- pedagoška zadaća škole – poticati svakog pojedinca prema njegovim moćima i

osposobiti ga za samostalna postignuća

- obrazovanje se pretvorilo u upravljanje pomlatkom

- škola za sve koja obrazuje  ujednačavanje škola (strukovne preuzimaju više
obrazovnih sredstava i namjera gimnazije – pripovijesti, razgovor, jezik i jezici,
politika, glazba, gimnazija sredstva i namjere građanske realne škole – iskustvo
prirode, rad, kretanje na put
- Humboldt – „Svijet je ono što mi nismo“

- tročlani školski sustav – gimnazija, pučka škola, realna škola

- idealiziranje i perfekcionizam obeshrabruju i li usađuju iluzije

- udžbenici mistificiraju ili banaliziraju strano

Drugačiji raspored predmeta

- kao kontinuirani predmet s velikom važnošću u završnoj svjedodžbi (danas)

- treba postojati drugačije prostorno, vremensko i profesionalno uređenje školskog dana
- kontinuitet!! (mora se osigurati uvođenjem spiralnih kurikuluma  povezivanje
novog s već postojećim)

- Laboratorijska škola Bielfeld

1.) razredi 0-2  nema podjele na predmete
2.) viši razredi  5 iskustvenih područja
a) ophođenje s ljudima
b) ophođenje sa stvarima (promatranje, mjerenje, eksperimentiranje)
c) ophođenje sa stvarima (igra, oblikovanje, izumi)
d) ophođenje s vlastitim tijelom
e) ophođenje s izrečenim, napisanim, mišljenim (iskustveno područje
jezika i iskustveno područje matematike)
3.) posljednja trećina (do 16. god.)
 razvijanje tradicionalnih predmeta iz iskustvenih (fizika, kemija, bio)
- uvođenje međustupnjeva za lakši prijelaz
- u prvom planu obrazovni povodi, događaji i učenici, a ne apstraktna
predmetna sistematika

4) Drugačija raspodjela vremena i prostora

16
- 45 min prekratko za živo obrazovanje
- sve dok se obrazovanje mjeri prema kvantiteti te stupnju težine dotle će predmeti
ustrajati na svom udjelu i ravnomjernoj podjeli tijekom godine i školovanja
- treba postojati nastava u epohama, tematski dani, izvanredni događaj, rad u
knjižnici i laboratoriju, vrtu…  nevezanost čovjeka za školsku zgradu
- Hartmut Holzapfel  školski dan treba početi u 9, a završiti u 15.30
- u višim razredima gimnazije broj predmeta smanjen je u korist „produbljenog rada“,
onemogućen je njihov izbor, odnosno odbacivanje kako bi se probudila
samoodgovornost i sudjelovanje, poznanstvljeniji su predmeti i načini ispitivanja…
- maturanti loše pripremljeni za sveučilišni studij  nedostaju temeljna znanja, bazične
kompetencije i ključne kvalifikacije (nesposobnost u matematici bez kalkulatora,
neznanje u formuliranju pismenih radova, nesposobnost za suradnju, nefleksibilnost)
- nečije obrazovanje ne može se utvrditi pomoću testova znanja
- samostalnost, kooperativnost i fleksibilnost ne mogu se saznati iz masovnih seminara,
tema referata i natjecanju za ocjene
- u suvremenom društvu obrazovanje podrazumijeva ispitima iznuđena visoka
postignuća u pojedinim, međusobno nepovezanim i formalnim predmetima, a zadaća
gimnazije je opće obrazovanje i opća zrelost za sveučilišni studij (Hentig navodi i
osposobljavanje za profesionalni život)  POGREŠNO!!!
- NASTAVNICI NA STUDIJU NISU UČILI O OBRAZOVANJU NEGO SU
STUDIRALI NEKU ZNANSTVENU DISCIPLINU
- ne postoji norma zrelosti za sveučilište (osim u pragmatičkom obliku  tko se snađe
na faksu je zrela osoba, tko se ne snađe nije)
- sveučilišta ne žele poduzeti ponižavajući napor prema dolje, već škole moraju
poduzeti oplemenjujući napor prema gore (znanstvena ustanova ne pokazuje
pedagoški napor)
- za Hentiga viši razredi gimnazije služe znanstvenoj propedeutici, a opće obrazovanje
se razvija uz nju (sporedno)

- 3 zajedničke funkcije znanost (3P) – principi, procedure, problemi

- 5 funkcionalnih ciljeva: 1) apstrakcija i komunikacija

2) kvantificiranje i relacioniranje
3) dogovaranje i odlučivanje
4) eksperiment i objektiviziranje
5) kreativno zapažanje i oblikovanje
- u njihovom razvoju pomažu matematika, jezik, politika, prirodne znanosti,
umjetnosti
o u nastavi se trebaju osvijestiti, provjeriti, uvježbati, povezati (2 petine vremena
za kolegij)
o druge 2 petine treba se posvetiti dvjema znanstvenim disciplinama (studijski
predmeti; izborni)
o jedna petina vrijeme posvećeno mješovito-zajedničkoj primjeni na stvarne
probleme (cjelovita nastava)
17
 - viši razredi gimnazije nisu više najviši stupanj gimnazijskog obrazovanja

- umjesto gimnazije uvesti kolegij na kojem se mogu birati željena područja i

„skakati“ s jednog područja na drugo jer je opće obrazovanje tamo zbir sposobnosti
i znanja koja omogućuju razumijevanje i obradu složenog društvenog problema

- čovjek mora školske predmete spasiti od njihove vlastite sistematizacije i

zatvorenosti, ustroja zasnovanom na rezultatu, ograničavanja na sebe same…  treba
im drugačiji ustroj
- mjerilo obrazovanja ne govori što bi obrazovatelji trebali činiti nego po čemu mogu
razabrati da se obrazovanje dogodilo

- obrazovanje može značiti gradivo, kanoniziranu vrstu znanja  imati i znati

- može označavati određenu moć, sposobnost ili vještinu za nešto  umjeti i činiti
- može označavati proces, oblikovanje osobe biti, postati, osvijestiti se
[samoobrazovnje]

Matematika kao obrazovni predmet

- mnogo ljudi ima teškoća s matematikom – ostaje neshvaćena negativan stav prema
njoj
- obrazovni učinak je stoga neznatan, u suprotnosti s hvalospjevima teoretičara
- učiti matematiku znači formalnu pomoć u spoznavanju preko razumijevanja
matematičkih pojmova i operacija
- prepoznavanje načela opće racionalnosti – pod kojim pretpostavkama a matematičko
znanje može biti učinkovito, s kojim rezultatima, pod koju cijenu
- učiti matematiku znači ovladati matematičkim procedurama koje su se u
najrazličitijim oblicima razvile na najrazličitijim područjima  primjena načela
opće racionalnosti
- mala vjerojatnost da će matematiku svi shvatiti u njenim načelima, ne izvršavati samo
u njezinim tehnikama

Njemački kao obrazovni predmet

- stručni studiji jezika rijetko se bave onim što će nastavnici trebati kasnije u nastavi
- dobro vladati jezikom polovica je neophodne spreme čovjeka za život
- vladati jezikom ima pragmatičku (ispravnost priopćenja čovjek ne može napisati
priču niti pismo jer pritom samo čini pogreške) i filozofsku stranu (svijet o jeziku,
refleksija o jeziku signifier, signified )
- Laboratorijska škola – do 7. godine koristiti u iskustvenim područjima (koja
zamjenjuju nastavne predmete) koristiti primjere iz književnosti i povijesti
- spiralni kurikulum!!!
- 4 zadaće stranog jezika: druge razumjeti(prepoznati, svrstati), izraziti se i nešto priopćiti
(predstaviti se, oblikovati, izmisliti), sudjelovanje u najvažnijim oblicima priopćavanja
iz naše kulture (čitanje, pisanje, raspravljanje, filozofiranje), susret s najvažnijim

18
 jezičnim objektivizacijama naše kulture (različiti predmeti – barokni roman, abeceda,
Oče naš, tragedije)
- cilj i proces su jednako bitni nije bitno sam da se na kraju prispije na određeno
mjesto, nego da se na putu do njega stekne iskustvo, prihvati stav ili navika,
ispuni zadaća

ZAKLJUČAK

- stari Grci – čovjek koji živi za sebe nema kulture

- grč. logos = riječ / ispravni odnos
- življenja je vrijedan samo život u zajednici ; ali naglašavanje individualnosti
- što je za narod kultura to je za pojedinca obrazovanje  ono mu omogućava da živi u
svojoj zajednici
- svako obrazovanje je političko obrazovanje
- obrazovanje je proces samoobrazovanja – ono nije agregat znanja, vještina i
obrazaca ponašanja kojima nas poučava sustav  svrha smo mi sami!

- djeca dobivaju krivo obrazovanje!  ono je važnije od škole kao ustanove na

koje smo navikli  obrazovanje je važnije od svega!

19