Professional Documents
Culture Documents
Arhivistika Pitanja I Odgovori
Arhivistika Pitanja I Odgovori
1. Što je Arhivistika.
Arhivistika je znanost koja se bavi proučavanjem principa i metoda zaštite arhivske građe radi njenog
korištenja kao izvora za povijest, ostale znanosti i druge općedruštvene potrebe. Iz definicije se vidi da
je svrha zaštite arhivske građe, prije svega, u funkciji njenog kroištenja.
S obzirom na predmet proučavanja arhivistika se dijeli na: arhivsku teoriju, arhivsku praksu, arhivsku
tehniku, povijest institucija i arhivsko zakonodavstvo.
4. Što je to arhiv
Arhiv je ustanova koja se bavi zaštitom, prikupljanjem, sređivanjem, čuvanjem i davanjem arhivske
građe na kroištenje.
Osim ovog tumačenja ovaj termin se u širem smislu koristi i za arhivsku cjelinu u značenju fonda, a isto
tako može označavati i organizacionu jedinicu u sastavu pisarnice.
16. Na koja tri načina se vrši procjena kod izlučivanja s obzirom na jedinice u procjeni.
S obzirom na jedinice u procjeni, ona se može vršiti:
1. po principu čitavih dosijea – prva metoda se sastoji u procjeni čitavih dosijea bez ulaženja u
njihov sastav, te je ona najekonomičnija, ali pretpostavlja klasifikacijski raspored i dosljednost kod
odlaganja. Prema propisima u RH primjenjuje se u postupcima izvan arhiva;
2. posebno akt po akt – metoda akt po akt (ili predmet po predmet) primjenjuje se samo onda ako se
ne može primjeniti prva metoda tj. Kad ne postoji klasifikacijski raspored. Bez obzira na ove
pretpostavke primjenjuje se u završnom postupku (u arhivu);
3. po principu uzorka – ova metoda je kombinirana između prve dvije; u isto vrijeme procjenjuje se
više dokumenata, ali ne i čitav dosije. Primjenjuje se u nekim užim znanstvenim istraživanjima
(demografskim, sociološkim i ekonomskim), a naročito ako zbog pretjerane količine sve dokumente nije
moguće čuvati.
18. Kakvi su to biološki uzroci oštećenja materijala za pisanje kako se bori protiv njih.
Biološki uzroci oštećenja materijala za pisanje su vanjski uzroci oštećenja, a to su: bakterije, pljesni,
insekti i glodavci. Najopasnije su one bakterije, pljesni i insekti koje se hrane raznim komponentama iz
sastava papira i uveza (želatina, škrob, kazein, tutkalo i dr.). U tom slučaju oštećenja su nepovratna.
Biološki uzročnici oštećenja za svoj razvoj zahtjevaju između ostalog i odgovarajuću vlagu i
temperaturu. Održavanje temperature i relativne vlažnosti zraka u spremištima, u optimalnim
granicama, predstavljaju istodobno i garanciju da se neće razviti biološki uzročnici oštećenja.
Biološka zaštita bazira se u prvom redu na eliminaciji uzoraka koji pogoduju razvoj bioloških uzročnika,
a to su povišena vlaga i temperatura. U zraku naime uvijek ima spora plijesni koje se razvijaju čim nađu
pogodnu podlogu i povoljne uvjete za razvoj. Dalji korak biološke zaštite je preventivna dezinfekcija,
dezinsekcija i deratizacija u suradnji sa zavodima za zaštitu zdravlja. Nakon toga moguća je i
dezinfekcija u slučajevima kada se pojavi infekcija. Ukoliko se radi o manjim inficiranim količinama,
dezinfekcija se izvodi u laboratorijskim uvjetima. Kada se radi o većim količinama, najbolje je pozvati
zavod za zaštitu zdravlja, koji dezinfekciju ili dezinsekciju vrši u suradnji s konzervatorom i prema
njihovim uputama.
Sva dezinfekciona sredstva su hlapljiva, te prije ili kasnije nastaju s dokumentima. Zbog toga, ukoliko
dođe do naknade infekcije, ti isti dokumenti mogu ponovo poslužiti kao podloga za razvoj plijesni ili
insekata.
27. Objasnite razlike između arhivskih i nearhivskih propisa pri izlučivanju registraturne građe, te što
koji propisi naročito reguliraju. 41
Na bazi različitih interesa, kriterije o čuvanju propisuju i dvije vrste propisa. Dok se smisao arhivskih
nalazi u zaštiti arhivske građe, nearhivski određuju tzv. najmanje rokove čuvanja. U ovom drugom
slučaju, to su naprimjer: propisi iz računovodstva, sudski poslovnik, propisi iz socijalnog osiguranja i dr.
Osim toga, ako se radi o multipliciranim dokumentima, neki od tih nearhivskih, određuju i mjesto gdje se
čuvaju obavezni primjerci (npr. građevinski se projekti izrađuju u više primjeraka i čuvaju kod projektne
organizacije, kod investitora i kod organa uprave koji izdaje građevinsku dozvolu (čiji je projekt sastavni
dio).
Ipak, s obzirom na vrste kriterija, čvrsta se granica između arhivskih i nearhivskih propisa ne može
odrediti. Tako arhivski djelomice sadrže i kriterije za privremeno čuvanje, a nearhivski za trajno (npr.
propisi iz računovodstva sadrže odredbe o trajnom čuvanju završnih računa i dokumenata o isplati
osobnih dohodaka).
Najveća razlika između te dvije vrste propisa odnosi se na mogućnost poništenja. Određujući najmanje
rokove čuvanja, nijedan od nearhivskih propisa ne odobrava time i poništenje (nakon isteka rokova).
Postupak za poništenje reguliran je jedino u arhivskim propisima.
29. Na koje načine se vrši procjena kod izlučivanja s obzirom na pristup u procjeni. 42
S obzirom na pristup u procjeni, razlikuju se taksativne i diskrecione metode.
U prvom slučaju (taksativne), radi se o procjeni određenoj unaprijed (npr. na temelju lista), a u drugom
(diskreccione), o subjektivnoj procjeni na listi mjesta.
Uz ove dvije osnovne, postoji i treća kombinirana metoda. Procjena se određuje unaprijed, ali se u toku
postupka vrši njena provjera. Upravo takva koncepcija zastupljena je u propisima RH.
32. Što znate o pravilniku o zaštiti arhivske i registraturne građe izvan arhiva? 19
Ovim Pravilnikom propisuju se minimalni standardi i uvjeti zaštite. Odnose se na prostor spremišta i
njegovu opremu, stručne kvalifikacije radnika, kriterije sređenosti i sadržaj općeg akta o čuvanju.
Minimalni standardi prostora i opreme zahtjevaju da taj prostor bude suh i prozračan, da u njemu nema
otvorenih instalacija ( vodovodnih, kanalizacijskih, plinskih i električnih ), da je zatvoren, da su osigurani
minimalni mikroklimatski uvjeti ( vlažnost i temperatura zraka ), da se odlaganje vrši na police i dr.
Prvi puta ovim se Pravilnikom određuje i minimalna stručna sprema radnika koji obavljaju poslove u
arhivu imaoca. Takav radnik mora imati najmanje srednju stručnu spremu i dužan je položiti stručni
ispit. Ove obaveze odnose se samo na imaoce prve i druge kategorije.
Među kriterijima sređenosti najvažnija odredba odnosi se na odvojeno odlaganje arhivske i
registraturne građe. Odvajanje se vrši na temelju lista. Osim toga, imaoci obavezno vode popis
arhivske građe, što se, npr. ne može izjednačiti s arhivskom knjigom u koju se jednako upisuje i
arhivska i registraturna.
Sva pitanja u vezi odlaganja, čuvanja i odabiranja, imaoci uređuju svojim općim aktom. Pravilnikom se
utvrđuju i obavezni sadržaji tog akta.
35. Kod uvjeta za izlučivanje registraturne građe objasnite vremenske i zemljopisne granice za
izlučivanje građe, a naročito specifičnosti u hrvatskom zakonodavstvu. 47
Vremenske granice - Kako je u ranijim epohama dokumenata bilo daleko manje, obično se utvrđuje
granica do koje se izlučivanje može vršiti. Prije te granice, ono se ili ne može vršiti, ili ako se može,
onda se to čini po posebnoj proceduri (apsolutna ili relativna varijanta).
U arhivskim propisima SRH takvom granicom određena je 1945. godine, odnosno svi dokumenti
nastali do kraja te godine. Izlučivanje prije te granice, ipak se može vršiti, ali samo uz posebno
odobrenje Arhivskog savjeta Hrvatske (relativna varijanta).
Osim granice od jedne godine, uvjet se može odrediti i između dvije godine. U takvim slučajevima,
obično se radi o važnim događajima iz novije povijesti (ratni događaji, elementarne nepogode i sl.), u
kojima su dokumenti sačuvani u manjem broju. Ovaj uvjet ponekad se povezuje i s geografskim
lokalitetima, gdje su se ti događaji i odigrali.
Geografske granice - Ako se radi o malom broju dokumenata na određenom području, uvjet se
određuje prema mjestu nastanka. Upravo takav propis utvrđen je u arhivskim propisima SRH, a odnosi
se na Istru, Cres, Lošinj, Zadar i Lastovo u razdoblju između 1918. i 1945. godine. Kao što se vidi
također, vremenske granice mogu se i kombinirati s geografskim.
36. Koje vrste vlasništva mogu postojati nad arhivskom i registraturnom građom, te kakva je zaštita
arhivske građe predviđena za te vrste vlasništva. 17
Predviđene su dvije vrste vlasništva nad arhivskom i registraturnom građom: društveno i privatno . U
skladu s najnovijim promjenama, te odredbe iz Zakona potrebno je prilagoditi novim uvjetima.
Društveno vlasništvo i kao takovo, u dogledno će vrijeme nestati, a umjesto njega, s jedne strane
nastaje novo državno, a s druge, šire privatno. U svakom slučaju, podjela na dvije vrste vlasništva i
dalje će se zadržati.
Bez obzira na vlasništvo, za sve imaoce već i postojećim Zakonom, predviđene su jednake obaveze.
Drugim riječima, zaštita jednako obuhvaća i jedno i drugo vlasništvo ( jer se radi o nacionalnoj
vrijednosti, odnosno spomenicima kulture ).
Potpunost pravnog mehanizma zaštite izražava se u činjenici da su zakonom obuhvaćena sva
najvažnija pitanja od značaja za zaštitu. Osim toga, predviđene su i kaznene sankcije za prekršioce,
dok su u slučajevima namjernog uništavanja, sankcije predviđene i Krivičnim zakonom.
Svrha zaštite je korištenje arhivske građe za povijest, znanost i druge općedruštvene
potrebe.
37. Koje godine je donešen Zakon o zemaljskom arhivu Kraljevina Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. 13
Prve pokušaje zakonskog reguliranja odnosa prema arhivskoj građi u Hrvatskoj nalazimo početkom 19.
stoljeća. Tada se donose propisi o posebnim spremištima za tzv. "stare spise", a ubrzo potom se
osnivaju posebne ustanove u kojima se sabire arhivska građa. Polovinom 19. st. i politička zbivanja u
Hrvatskoj intenziviraju pozitivniji odnos prema historiografiji i prema izvorima za nacionalnu povijest,
tako da se mijenja i odnos prema arhivskoj građi. Ovaj proces je kulminirao donošenjem Zakona o
Zemaljskom arhivu Hrvatske, Slavonije i Dalmacije iz 1870. god.
40. Koju minimalnu stručnu spremu mora imati radnik u arhivu imaoca arhivske i registraturne građe
prema Pravilniku o zaštiti arhivske i registraturne građe izvan arhiva. 20
Prvi puta ovim se Pravilnikom određuje i minimalna stručna sprema radnika koji obavljaju poslove u
arhivu imaoca. Takav radnik mora imati najmanje srednju stručnu spremu i dužan je položiti
stručni ispit. Ove obaveze odnose se samo na imaoce prve i druge kategorije.
45. Navedite principe na kojima se temelji Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima. 16
Principi, na kojima se temelji, mogu se svesti na pet osnovnih zahtjeva:
1. univerzalna zaštita,
2. obaveznost arhivske službe na području Republike,
3. stručnost zaštite,
4. kompleksni karakter arhivskih ustanova,
5. potpunost pravnog mehanizma zaštite.
50. Kako liste kao sredstvo kod izlučivanja dijelimo s obzirom na obuhvatnost. 48
S obzirom na obuhvatnost dijele se na opće, resorske i indivudualne. Opće se odnose na sve
registrature, resorske na grupe registratura iste djelatnosti, a individualne na svaku posebno.
52. Kada i gdje se smatra da je izumljen papir i koje dvije osnovne vrste poznajete. 54.
Papir je proizveden u Kini oko 105 godine p. n. e. otkuda se proširio po čitavom svijetu.
Izrađivan je ručno iz lanenih i pamučnih krpa, praktički bez dodatka kemikalija. Uz manja usavršavanja
takav način proizvodnje zadržan je do konca 18. stoljeća, kada je načinjen prvi stroj za izradu papira i
kada se u proces proizvodnje postupno uvode i nove sirovine.
Osnovne sirovine koje koristi suvremena industrija papira su: drvenjača, celuloza drvnog porijekla,
stare krpe, stari papir, a kao dodaci radi veće trajnosti u nekim slučajevima i sintetska i mineralna
vlakna.
Uvođenjem celuloze drvnog porijekla i drvenjače u proizvodnji papira naglo se pogoršavaju njegova
svojstva, a time i trajnost. Stari papir ručne izrade, izrađivani iz pamučnih i lanenih krpa i bez dodatka,
bili su izuzetno kvalitetni i trajni. Iako drvenjača ima loša svojstva, ona se zbog niske cijene i dalje
koristi u industriji.
53. Objasnite princip provenijencije i princip pertinencije i njihovu primjenu kroz povijest.
Prvi začeci arhivistike javljaju se na teritoriju njemačkih državica u XVI. stoljeću s počecima formiranja
centralnih vladarskih tijela. Komunikacija i korespodencija centralnih ureda sa drugim tijelima dovela je
do stvaranja velike količine pisane građe, a ujedno do sve većih poteškoća u razvrstavanju te građe i
snalaženju u njoj. Time se prvi puta pojavio problem unutrašnjeg uređenja dokumentacije. Praksa je
dovela do stvaranja određenog reda u kancelarijama primjenjujući predmetni sistem, odnosno načelo
pripadnosti određenoj materiji tzv. – princip pertinencije .
U XVI. st. počinju se javljati i prva teorijska djela koja se bave proučavanjem problema proizašlih iz
nastanka i uređivanja većih količina pisane građe. Godine 1571. Jakob Rammingen u Heidelbergu
objavljuje dvije knjige kojima se na teorijski način pokušava odrediti mjesto registrature u upravnoj
strukturi te određena arhivistička načela za sređivanje građe.
U tome razdoblju arhivi i pisana građa koja se u njima nalazila imali su prvenstveno praktičan karakter.
Dokumenti su prvenstveno služili za dokazivanje određenih prava i njihovo sređivanje provođeno je
tako da se mogu što brže i jednostavnije pronaći. Upravo stoga je temeljno načelo koje je primjenjivano
u arhivističkoj struci bio princip pertinencije.
Dalju razradu pojma arhivistika i arhivi dao je Balthasar Bonifacius koji je u Veneciji 1632. godine
objavio djelo "De Archiviliber singularis", i u njemu razrađuje neke osnovne probleme u sređivanju
arhivske građe.
U 18. st. po prvi puta se počinju javljati ideje da arhivi i arhivska građa ne služe samo kao dokazi
vlasništva i nekih drugih prava već da mogu poslužiti kao prvorazredan izvor pri povijesnim i nekim
drugim znanstvenim istraživanjima.
Do velike prekretnice u radu arhiva dolazi krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ideja Francuske
revolucije te rad mnogih prosvjetitelja i enciklopedista doveli su do toga da se povijesni aspekt
arhivistike sve više stavlja u prvi plan. Značajno je da u to vrijeme dolazi do prestanka postojanja
Svetog Rimskog Carstva Njemačke narodnosti i odjednom se javlja velika količina registraturne građe,
upravnih tijela koja su prestala postojati, a koja predstavljaju prvorazredni izvor za izučavanje povijesti
europskih naroda.
Do nove velike prekretnice u razvoju arhivistike dolazi polovinom 19. st. Tada se po prvi puta u
arhivističku praksu uvodi princip provenijencije - zahtjev da jedan arhivski fond bude sređen na način
i u obliku u kojem je egzistirao kod njegovog tvorca.
Ovo načelo prvi puta se uvodi 1841. godine u Francuskoj uredbom francuske vlade. No arhivska građa
koja je do tada bila predana u arhive bila je i dalje uređena prema načelu pertinencije. Tek 1861. godine
u Danskoj donosi se uredba po kojoj će arhiv Danske vlade biti uređen po načelu provenijencije.
Krajem 19. stoljeća princip provenijencije ulazi u širu uporabu i počinje se primjenjivati u većem broju
zemalja.
54. Objasnite dokazni karakter arhivske građe koji je u tijekom 15., 16. i dijelom 17. st. bio od
primarnog značenja.
U XVI. st. počinju se javljati i prva teorijska djela koja se bave proučavanjem problema proizašlih iz
nastanka i uređivanja većih količina pisane građe. Godine 1571. Jakob Rammingen u Heidelbergu
objavljuje dvije knjige kojima se na teorijski način pokušava odrediti mjesto registrature u upravnoj
strukturi te određena arhivistička načela za sređivanje građe.
U tome razdoblju arhivi i pisana građa koja se u njima nalazila imali su prvenstveno praktičan karakter.
Dokumenti su prvenstveno služili za dokazivanje određenih prava i njihovo sređivanje provođeno je
tako da se mogu što brže i jednostavnije pronaći. Upravo stoga je temeljno načelo koje je primjenjivano
u arhivističkoj struci bio princip pertinencije.
Dalju razradu pojma arhivistika i arhivi dao je Balthasar Bonifacius koji je u Veneciji 1632. godine
objavio djelo "De Archiviliber singularis", i u njemu razrađuje neke osnovne probleme u sređivanju
arhivske građe.
U 18. st. po prvi puta se počinju javljati ideje da arhivi i arhivska građa ne služe samo kao dokazi
vlasništva i nekih drugih prava već da mogu poslužiti kao prvorazredan izvor pri povijesnim i nekim
drugim znanstvenim istraživanjima.
Do velike prekretnice u radu arhiva dolazi krajem 18. i početkom 19. stoljeća. Ideja Francuske
revolucije te rad mnogih prosvjetitelja i enciklopedista doveli su do toga da se povijesni aspekt
arhivistike sve više stavlja u prvi plan. Značajno je da u to vrijeme dolazi do prestanka postojanja
Svetog Rimskog Carstva Njemačke narodnosti i odjednom se javlja velika količina registraturne građe,
upravnih tijela koja su prestala postojati, a koja predstavljaju prvorazredni izvor za izučavanje povijesti
europskih naroda.
Do nove velike prekretnice u razvoju arhivistike dolazi polovinom 19. st. Tada se po prvi puta u
arhivističku praksu uvodi princip provenijencije - zahtjev da jedan arhivski fond bude sređen na način
i u obliku u kojem je egzistirao kod njegovog tvorca.
Ovo načelo prvi puta se uvodi 1841. godine u Francuskoj uredbom francuske vlade. No arhivska građa
koja je do tada bila predana u arhive bila je i dalje uređena prema načelu pertinencije. Tek 1861. godine
u Danskoj donosi se uredba po kojoj će arhiv Danske vlade biti uređen po načelu provenijencije.
Krajem 19. stoljeća princip provenijencije ulazi u širu uporabu i počinje se primjenjivati u većem broju
zemalja.
55. Objasnite osnovne postavke Dekreta iz 1790. g. kojim se regulira rad Arhiva Narodne Skupštine
Francuske.
Arhiv Narodne Skupštine, koji je osnovan 1789. g. je Dekretom od 12.IX.1790. godine određen da
preuzme i čuva sve akte Narodne skupštine o Ustavu, javnom pravu, zakonodavnoj djelatnosti i
upravnoj podjeli Francuske te je ujedno proglašen i Nacionalnim arhivom. Na ovaj način je po prvi puta
postignuto da je arhivu dan javni karakter te da arhiv postane institucija koja će brinuti o zaštiti arhivske
građe koja je bila od važnosti za nacionalnu povijest.
56. Objasnite teritorijalni princip pri tretiranju arhivske građe u međunarodnom pravu.
Još u XVI. stoljeću formiralo se pravilo da je arhivska građa povezana sa sudbinom teritorija na kojem
je ta arhivska građa nastala – teritorijalni princip . Ovaj princip je proizašao iz koncepcije feudalne
dinastije da teritorij pripada njenom patrimoniju, a s patrimonijem je povezan i njezin dominij koji
obuhvaća ne samo teritorij nego i sve što se nalazi i živi na tom teritoriju. Iz toga se izvelo pravilo da
onome kome pripada određeni teritorij, pripada i arhivska građa nastala na tom teritoriju.
57. Između koje dvije države i kada se po prvi puta sklapa međunarodni ugovor kojim se sudbina
arhivske građe tretira prema principu provenijencije.
Početkom 19. stoljeća pojavljuje se primjena novog principa – načela provenijencije . Primjer primjene
ovoga principa nalazimo u ugovoru sklopljenom između Rusije i Pruske 3.05.1815. godine. U njemu se
prigodom diobe Poljske predviđa i restitucija arhivske građe koja je iznesena iz svog središta radi njene
sigurnosti ili kao ratnog plijena.
58. Kada je i čijom inicijativom osnovan Međunarodni arhivski savjet i koji su mu glavni zadaci.
Tako se 1948. godine pod okriljem U.N.E.S.C.O. - a osniva Međunarodni arhivski savjet - S.I.A., koji se
širi, te u vrlo kratkom vremenu u njega se uključuje 14 država. Danas je u njega učlanjeno oko 60
nacionalnih arhivskih službi. Na taj način je formirana velika međunarodna arhivska organizacija
raširena diljem svijeta.
Djelatnosti Međunarodnog arhivskog savjeta su mnogobrojne i raznolike. Jedna od značajnijih je
organiziranje međunarodnog kongresa arhivskih djelatnika na kojima se prati razvoj nacionalnih
arhivskih službi, tretiraju najvažniji arhivistički problemi iz organizacije službe, metodike čuvanja
arhivske građe i utvrđivanja mjere zaštite te građe i dr.
Međunarodni arhivski savjet je osnovao i Komitet za izradu arhivske terminologije koji je u okviru svoje
djelatnosti 1964. godine objelodanio Leksikona arhivske terminologije.