SKRIPTA IZ AKADEMSKIH

VJEŠTINA

VJEŽBE SE ODRŽAVAJU U SKLOPU

PREDMETA:

FILOZOFIJA ŽIVOTA
AKADEMSKE VJEŠTINE SA OSNOVAMA
ISTRAŽIVAČKOG RADA U ZDRAVSTVU
AKADEMSKE VJEŠTINE

VJEŽBE

Prof.dr ALEKSANDRA VIDOVIĆ

DOKTOR NAUKA IZ EKONOMIJE-UŽA NAUČNA OBLAST
PREDUZETNIČKA EKONOMIJA I MENADŽMENT
aleksandra.b.vidovic@apeiron-edu.eu
 •Kao posljedica ubrzanog razvoja tehnologija i
eksplozivnog širenja granica znanja trebamo se
osposobljavati za niz novih vještina i znanja koja
nismo do sada učili. To je najčešće potreba posla
ili naša lična želja za daljim usavršavanjem.

Vođeni ovom mišlju obradićemo

- VOĐENJE BILJEŽAKA I
- TEORIJU PISMENOSTI
-GOVORNE KOMUNIKACIONE STRATEGIJE
VOĐENJE BILJEŽAKA

5. POGLAVLJE
AKADEMSKE VJEŠTINE
 UVOD

 Jedna od najvažnijih vještina koje treba naučiti.

 Vještine vođenja bilješki su korisne kako na poslu
tako i za bilježenje sastanaka ili seminara.
 Vođenje bilješki predstavlja trajni pisani zapis o
glavnim tačkama i propratnim detaljima
predavanja, pomažu u razumijevanju materijala,
uspješnom pripremanju za ispite i obavljanju
zadataka. Takođe poboljšavaju razumijevanje
pročitanog.
 Vođenje bilješki uglavnom koristi za bilježenje
usmenih prezentacija, ali može i iz pisanih izvora.
 STRATEGIJE VOĐENJA BILJEŽAKA

 Vještina vođenja bilješki upotrebom strategija predstavlja

prednost iz brojnih razloga.
 Strategije vođenja bilješki su široko primjenljive na
raznovrsne zadatke i predmete. Kada se jednom uvedu i
njima se ovlada, strategije često postaju «druga priroda» za
pojedinca i stoga za njihovu upotrebu nije potreban
ponavljan rad.

 Kako hvatati bilješke

 Kako zabilježiti informacije
 Šta raditi sa bilješkama
 Voditi računa o ključnim riječima i tačkama
 KLJUČNE RIJEČI I KLJUČNE TAČKE

 Ključne riječi predstavljaju oznaku da je informacija

koja slijedi važna i da bi je trebalo zapisati.
 Ključne riječi mogu biti vezane za sadržaj, smjernice
ili riječi-nagovještaji.
 Ključne tačke u predavanju često odgovaraju glavnim
naslovima u poglavlju.
 METODE VOĐENJA BILJEŽAKA

 Kornelov metod
 Metod dvije kolone
 REAP strategija
 Format opšteg pregleda
 FOON strategija
 Tematske i pojmovne kartice
 Alternativni formati
 KORNELOV METOD

 Bilješke se zapisuju na jednoj polovini, ključne riječi i

pojmovi se bilježe na drugom dijelu koji se zove
kolona za podsjećanje, a rezime ili cjelokupan
pregled se zapisuje na dnu papira.
KORNELOV METOD
 METOD DVIJE KOLONE

 Vođenje bilješki u dvije kolone odnosi se na podjelu

papira na dvije kolone i bilježenje podataka u svakoj
koloni.
 Veoma je sličan Kornelovom metodu.
 Razlika je u tome da se ključne riječi i ideje zapisuju
dok se hvataju bilješke i ne ponavljaju se u obje
kolone.
METOD DVIJE KOLONE
 REAP STRATEGIJA

 REAP označava Relacioniranje, Ekstenziju,

Aktualizaciju i Profitiranje
 Bilješke sa časa se pišu na jednoj strani papira a
suprotna strana se koristi za bilježenje pokretača
pamćenja i povezane informacije.
REAP STRATEGIJA
 FORMAT OPŠTEG PREGLEDA

 Strategija opšteg pregleda je organizovanje

informacija.
 Informacije su uređene od opštih ka posebnim.
 Ovaj format se može koristiti tokom pisanja bilješki, ali
takođe i kod prepisivanja ili preuređivanja bilješki.
FORMAT OPŠTEG PREGLEDA
 FOON STRATEGIJA

 Fokus predavanja
 O ćemu će biti predavanje?
 Koje su ključne tačke kojima će se pozabaviti?
 Na koja pitanja se studenti nadaju da će dobiti odgovor?
 Organizacija predavanja
 Kako će ključne tačke biti predstavljene?
 Koja sredstva za olakšavanje učenja će biti upotrebljena?
 Koji je slijed aktivnosti koje ćete koristiti tokom ovog predavanja?
 Odnos
 Odnos sa prošlošću: Šta su studenti naučili u prošlosti a olakšaće im učenje?
 Odnos sa budućnošću: Ako studenti savladaju ovaj materijal, kakve će koristi od
toga imati?
 Najvažnije što treba naučiti
 TEMATSKE I POJMOVNE KARTICE

 Bilješke se zapisuju ili prepisuju na indeksne kartice

veličine 7 x 12 ili 12 x 17.
 Tema ili pojam se zapisuju na jednoj strani kartice, a
objašnjenje ili opis na drugoj. Obično, samo jedna
tema ili pojam se zapisuju na jednoj kartici.
 Fiše- Mogu biti od kartona ili obične hartije.
TEMATSKE I POJMOVNE KARTICE
 ALTERNATIVNI FORMATI

 Bilješke se mogu prepisati i preurediti u pojmovne

mape, mape-paukove mreže, grafikone i druge
formate.
 SAVJETI ZA EFIKASNO VOĐENJE BILJEŠKI

 Korištenje skraćenica;
Npr: Ministarstvo= min ili Bosna i Hercegovina = BIH
 Upotreba boja;
Npr: različita boja = različita tema
 Upotreba diktafona
Najefikasniji redosljed aktivnosti pri pisanju bilješki
jeste: slušati, gledati, misliti, razumijeti, parafrazirati,
zatim zapisati.
PISANJE/TEORIJA PISMENOSTI
(kako napisati seminarski rad)

14. POGLAVLJE
 Za uspjeh na fakultetu i radnom mjestu, od
ključne je važnosti razviti odgovarajuće vještine
pisanja i naučiti saopštavati pisane ideje jasno i
ubjedljivo.
Pisanje je vještina koja se znatno poboljšava
KAKO sa vježbom TAKO i sa iskustvom.
Tehnička uputstva za izradu seminarskog rada

Seminarski rad treba da se sastoji od sljedećih dijelova:

 Naslovne strane
 Sadržaj
 Radnog teksta (uvod, glavna tema, a može i u više
posebnih poglavlja),
 Zaključak
 Prilog (ukoliko postoji u radu )
 Literatura/Bibliografija
 Izgled seminarskog rada:

 Vrsta papira: standardni bijeli A4 papir

 Margine: po 2,5 cm odozgo i odozdo, 3 cm sa lijeve margine i 2.5
cm sa desne strane
 Vrsta slova: Times New Roman veličine 12 tačaka
 Prored između redova je 1,5 pt
 Za pisanje naslova poglavlja koristiti se Heading 1 stil, dok za
podnaslove koristi se Heding 2 stil...
 Svaku stranicu rada potrebno je numerisati (osim naslovne strane)
 NASLOVNA STRANA I SADRŽAJ

 Naziv univerziteta i naziv fakulteta , podaci se ispisuju u

gornjem lijevom uglu veličine 16 pt jedan ispod drugog ili logo.
 Naslov rada se ispisuje velikim masnim slovima (bold),
centrirano, veličine 18 tačaka
 Naziv vrste rada (seminarski rad) treba biti ispisan ispod
naslova , centrirano, slovima veličine 14.
 Ime i prezime studenta, po potrebi i broj indeksa napisati
pri dnu naslovnog lista, sa lijeve strane , slovima veličine 16 pt
 Ime i prezime profesora treba biti napisano sa desne strane u
istim redovima i ime i prezime studenta
 Na samom dnu naslovnog lista potrebno je napisati mjesto i
godinu nastanka rada, centrirano, slovima veličine 14 -ka
NASLOVNA STRANA I SADRŽAJ
PANEVROPSKI UNIVERZITET APEIRON
FAKULTET POSLOVNE INFORMATIKE

Vanredne studije
Smer „IT menadžment”

Predmet
NAZIV PREDMETA

„NASLOV TEME”
(seminarski rad)

Predmetni nastavnik
Prof. dr Zoran Ž. Avramović, dipl.inž.elek.

Student
Ime i prezime, zanimanje
Index br. ----------
Banja Luka, januar 2008.
 UVODNI I METODOLOŠKI DIO (10-15%)

 Predmet, cilj i zadatak istraživanja

 Predmet istraživanja je npr.Hotel, cilj je da se pokaže kako taj Hotel
može da funkcioniše
 Hipoteza je pretpostavka kojom se pretpostavlja da nešto jeste ili nije.
Obično se postavlja pozitivna hipoteza. Hipoteza se ne treba dokazivati,
ona se potvrđuje ili ne potvrđuje. Hotel ima izvrstan smještaj i uslugu a
mi na kraju pokazujemo pomoću podataka da je to zaista i tako.
 Hipoteza može biti: radna, na početku postavljana i konačna, kad
uđemo u rad. Poslije hipoteze je tvrdnja koja potvrđuje ili odbacuje.
 Metode koje ćemo koristiti u istraživanju. Metode su vrlo bitne i
moramo naglasiti koje metode ćemo koristiti u svom radu.
 Izvori saznanja, treba da uvedemo dokumente 8 izvore saznanja),
arhivsku građu, časopise, rezultate ankete, samo ih nabrojim ali ih ne
razrađujemo (5-12 stranica). Područje istraživanja, vremensko,
geografski- određeno područje.
 II CENTRALNI DIO

 Obično se piše naslov djela, teme, malo modifikovan.

Obuhvata oko 70 % rada i trebao bi da ima nekoliko
podnaslova:
 Istorijski razvoj,
 Komparativni razvoj, kako u drugim zemljama,
drugim firmama.
 Tačno ono o čemu pišemo, recimo firma ta i ta i onda
ulazimo u sam sadržaj ( finansiranje, kvalitet,). Ovaj
dio treba da ima najmanje 5-6 podnaslova.
 III ZAKLJUČAK

 Treba da obuhvata 10-15 % rada.

 Zaključak obuhvata ono o čemu smo govorili.
 Konačno se može zaključiti da je taj rad aktuelan, da
je dokazano to i to.
 Literatura
 METODE

 METODA Način i put rada kako doći do određenog

cilja.
 Istorijska, Analiza, Sinteza, Indukcija, Dedukcija,
Komparativna ili uporedna
 Statistička, Posmatranje Eksperimetalna, Analogija.
 METODE

 Istorijska- Ovaj metod se nikad ne koristi sam,

obavezno se koristi istovremeno sa komparativnom
metodom. Postoji u svakom radu.
 Komparativna –upoređivanje situacija i sličnih
događaja.
 Statistička- Zasniva se na pribavljanju podataka
mjerenjem i brojanjem. Značajna je za donošenje
naučnih zaključaka.
 METODE

 Analiza - analiza u segmentima, dio po dio, pa

izvlačimo bitne elemente pa tek onda klasifikujemo
podatke, tj. koristimo metod sinteze.
 Analiza mora počivati na određenim izvorima.
 Obično se koristi sa metodom sinteze. Imaju različite
elemente. Analiza se uvijek koristi prva pa onda sinteza
(odnosi se na zaključak rada).
 TEHNIKE

 mjerenje,
 brojanje,
 intervju i
 anketa.
 IZVORI

 PRIMARNI IZVORI – su neposredni, iz prve ruke

(originalna stvaralačka dijela, rezulatati raznih vrsta
anketa, autobiografije, dnevnici, razna arhivska građa,
dnevnici, izvještaji, prepiska, izvještaji o
eksperimentalnim istraživanjima).
 SEKUNDARNI IZVORI – je literatura o predmetu
(knjige, članci, studije).
 TERCIJARNI IZVORI - su izvori iz treće ruke, to su
obično napisi rađeni na osnovu sekundarnih izvora
(neki popularni članci, udžbenici).
 Najvažniji su primarni, izvori iz prve ruke.
 CITIRANJE

 Citiranje se vrši uz pomoć fusnota.

 Fusnote- Stavljaju se u podtekstu, pri dnu stranice
i sadrže sve ono što bi u tekstu predstavljalo balast,
otežavalo čitanje i razumjevanje (bibliografske
reference, objašnjenja koja su korisna ili
zanimljiva, ali nisu neophodna, citati na stranom
jeziku).1

______
1 Autor Prezime i ime, Naziv djela, Mjesto izdavanja
djela, Izdavačka kuća, Godina izdanja, te br.
Stranice na kojoj se nalazi citirano
 STANDARDI citiranja

 APA-American Psychological Association

 Holman, C. H. & Harmon, W. (1992). A handbook to literature.
New York: Macmillan. (Citiranje knjiga)

 Jeffries, S. (2000). The librarian as networker: Setting the standard for higher education. In D. Raspa & D. Ward,
(eds.), The collaborative imperative: Librarians and faculty working together in the information universe (pp.
114-129). Chicago: American Library Association.
(Citiranje članka ili dijela knjige)

 Hate crimes prevention act of 1998: Hearing before the Committee on the
Judiciary, United States Senate, 105th cong., 2nd Sess., 1998, 1.
(Citiranje vladinih dokumenata)

 Trustcott, L. More than just a car. (2000). Fortune, 18 September, pp. 183-192
(Citiranje članka iz magazina)

 Fernandez, K. & Rosen, D. (2000). The effectiveness of information and color in yellow pages
advertising. The Journal of Advertising, 29 (2), 61-73
(Citiranje članka iz časopisa) *

 *Izvor: Dee McGuire (2009),The APA Way, Brown Mackie College Cincinnati Library
 STANDARDI citiranja

 MLA- Modern Language Association

 Avramović, S.D.. "Antička pravna istorija i Bolonjski process." Zbornik Matice

srpske za klasične studije (2004): 161-170.
 (Citiranje zbornika radova)

 AMA-American medical association

 Jenkins PF. Making sense of the chest x-ray: a hands-on guide. New York: Oxford
University Press; 2005. 194 .

 (Citiranje knjiga)
IEEE-Institute of Electrical and Electronics Engineers
 JESTE LI ZNALI?

 APA / MLA / AMA/IEEE automatski se formatiraju

kao bibliografije u Word dokumentu.

Možete ručno napraviti svoje citate u programu
Word 2007 odabirom željenog stila.
ODABIR STANDARDA- Word 2007-2010
UNOS BIBLIOGRAFSKIH PODATAKA
IZGLED UNESENIH BIBLIOGRAFSKIH PODATAKA
 LITERATURA

 Navođenje literature je obavezno.

 Nalazi se na kraju rada i piše na sljedeći način:
 Npr: Debre, R., Uvod u mediologiju, Beograd, Clio,
2000.
(Za knjige)
 Dostupno na: http://www.zena.hr/grupa (Internet)
 Petrić, D., Bez ograničenja, BUG, oktobar/2008, broj
191.(Za časopise)
 LITERATURA/BIBLIOGRAFIJA

 Šamić, M., Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost

Sarajevo, 1972;
 Grupa autora, Akademske vještine, Apeiron, Banja
Luka, 2008
 Kuzmanović, R., Filozofija života, bilješke sa
predavanja, 2005

NIJE DOBRO NAPISANO

 LITERATURA/BIBLIOGRAFIJA

 Grupa autora, Akademske vještine, Apeiron, Banja

Luka, 2008;
 Kuzmanović, R., Filozofija života, bilješke sa
predavanja, 2005;
 Šamić, M., Kako nastaje naučno djelo, Svjetlost
Sarajevo, 1972;

 ISPRAVNO NAPISANO
 LITERATURA/BIBLIOGRAFIJA

 A MOŽE DA SI URADI I NA OVAJ NAČIN

IZGLED LITERATURE
GOVORNE KOMUNIKACIONE
STRATEGIJE
 Javni nastup

 Strah od javnog nastupa

 Svakodnevna komunikacija
 “communicare”
 Proces komunikacije : PPP
 Neobavještenost o pravilnom
održavanju efiksnog govora
ili prezentacije
 Umanjiti nervozu prije i za vrijeme govora

 Osjećaj sadružništva
 Odvlačenje pažnje
 Strategije opuštanja - duboko disanje, slušanje muzike,
istezanje tijela i kičme, stiskanje lopatice u šaci...
 Objektivizacija ili racionalizacija - logički sebi objasnite
da su leptirići u stomaku fizička reakcija a ne emocionalna
reakcija
 Ponašajte se “KAO DA”- niste uplašeni, nervozni ili
zabrinuti.
 Kanališite suvišnu tenziju

 Pažljivo odaberite temu za govor

 Pomozite svom pamćenju

- povezati temu sa stvarima koje poznajete i volite
- fokusirajte se na glavne ideje i ključne riječi
- izbjegavajte memorisanje govora riječ po riječ
- napravi vizuelna pomagala
 Strategije za prvi govor i
improvizovane govore

 Vremensko ograničenje

 Organizacija
 Uzmite u obzir slušaoce
Koristite vizuelne alatke i pomoćni materijal
 Savjeti za držanje govora i prezentovanje

 Držanje

 Kontakt očima
.

 Govor tijela

 Srećni završeci

 Improvizovani govori
 Strategije prezentovanja

 Power Point?
 Kako bi trebala izgledati Power Point prezentacija?
 Slide
 Fontovi – min. veličina fonta 24 pt, standardni fontovi Times New
Roman, Arial, Verdana...
 Pozadine
- koristite jednostavne i privlačne pozadine
- koristite istu pozadinu u svim slajdovima u prezentaciji
 Animacije
- koristiti jedan tip animacije
 Slike i grafikoni
- veliki i naglašeni
 Završetak
 Vizuelni izgled prezentacije

 Kako (ne)treba izgledati prezentacija

 Loš izbor fonta

 Ako je font presitan publika neće moći da ga pročita

 NE KORISTITE UKRASNE FONTOVE U TEKSTU

 Ceo tekst Bold Italic – NIKAKO

 VELIKA SLOVA KORISTITE SAMO KAD JE

NEOPHODNO – TEŠKA SU ZA ČITANJE
 Loš primjer izbora boja

 Svijetla slova na svijetloj pozadini ( slab kontrast ),

čine tekst teško čitljivim
 Pretjerano korišćenje boja u tekstu ometa i
uznemiruje čitaoce
 Korišćenje različite boje za svaku tezu ili podtezu je
nepotrebno
- Slajd djeluje kič
 Kreativnost na pogrešan način može dovesti do
katastrofalnih rezultata
 Filozofija života

ORGANIZACIJA
Doc. dr Nina Uremović

Banja Luka 2018

Uopšteno o organizaciji
• Organizacija označava čuvanje stvari na
predvidljivim mijestima ili njihovo uredno i
strukturirano uređenje.
• Biti organizovan, između ostalog obuhvata
čuvanje informacija koje naučimo tokom
studija urednim kako bismo ih bolje
razumjeli, obradili i zapamtili.
• Organizacija je lična stvar
• Svrha organizacionih strategija:
• Organizacija ličnog prostora
• Organizovanje informacija

• Prednosti organizacionih strategija:

• Štedi vrijeme (potraga za izgubljenim knjigama,
biljeskama itd)
• umanjuje uzročnike odvraćanja pažnje
Specifične organizacione strategije
• Prostorna organizacija
• Uvod u prostornu organizaciju
• Organizovanje svoje sobe
• Organizovanje prostora za učenje
• Organizovanje informacija
• Uvod u organizovanje informacija
• Šifrovanje pomoću boja
• Registratori
• Bilježnica za sličnosti-razlike
• Hijerarhijske bilježnice (rasporedi)
• Dijagrami
• Kratki pregledi
• Grafikoni kontinuuma (grafikoni skala)
• Matrice (tabele)
• Mape «riblja kost»
• Paukove mreže
• Mapa reči-uzorka (pojmovna ili semantička mapa)
• Grafikon mišljenja
• Model resa
• Fleš-karte (pojmovne karte)
• Spiskovi tekućeg pojma (spiskovi razdvojenih stranica rečnika)
• Prostorna organizacija:

• Strategije prostorne organizacije bave se održavanjem

reda u sopstvenom fizičkom prostoru
• Radni sto – bez ometača tipa posteri, televizor, muzički
uređaji i sl.
• Police na kojima su knjige razvrstane po namjeni
• Kutije ili fascikle za papire
• Pribor za učenje trebaju da budu pri ruci – hemiska
olovka, grafitna olovka, gumica, markeri itd.
• Pomoćne alatke za učenje – riječnik, planer itd...
Organizacija informacija
• Organizacija informacija pomaže pamćenju,
pisanju bilježaka, pripremi za testove, polaganju
testova i pisanju

• trinaest pristupa organizovanju informacija

• Planeri sličnosti-razlika, Hijerarhijski planeri, Grafikoni,
Sumiranja, Grafikoni kontinuuma (grafikoni skale),
Matrice (tabele), Mape «riblja kost», Paukove mreže,
Mapa reči-uzorka (pojmovna mapa ili semantička
mapa), Grafikon mišljenja, Model resa, Fleš-karte
(pojmovne karte), Spiskovi tekućeg pojma (spiskovi
podeljenih strana rečnika)
Šifriranje pomoću boja
• Biljeske sa predavanja: Dodjelite boju svakoj od važnijih
tema, i obilježite odgovarajućom bojom sve informacije koje
pripadaju svakoj od tema. Bilješke se potom mogu
reorganizovati prema važnijim temama.
• Sveske, registratori i fascikli u razlicitim bojama pomazu
laksem pronalazenju istih na polici
• Upravljanje vremenom – u planeru uvjek vaznije stvari treba
naglasiti jacim i agresivnijim bojama
• Priprema za test – ucenje je lakse i jednostavnije ako u
udžbenicima bitnije stvari izdvajamo sa markerima drugih boja
i sl.
 Planeri sličnosti i razlika
• Planeri sličnosti i razlika se koriste da grafički ilustruju ili
rezimiraju ono po čemu se dva ili više pojmova razlikuju ili su
slični. Oni mogu biti u tri oblika: kolone, matrica i Venov dijagram

• Planeri sličnosti i razlika sa kolonama:

Planer sličnosti i razlika sa matricom

• Matrica sličnosti i razlika je slična planeru sa kolonama

po funkciji, ali ne i po formatu
Venov planer sličnosti i razlika
• Poredimo samo dva aspekta opšte teme, informacije se
uređuju u dva krga koji se međusobno sjeku. U djelovima
gdje se sjeku se pisu sličnosti a u ostatku prostora u krugu se
pišu jedinstvene informacije za svaki pojam.
Hijerarhijski planeri (skupovi)

• Hijerarhijski planeri (skupovi) se koriste za

uređivanje informacija koje se kreću od opšte
kategorije ka sve pojedinačnijim kategorijama
• Hijerarhijske mape se često uređuju odozgo
nadole; drugim rečima, glavni pojam se smjesti
na vrh strane, a njemu podređeni pojmovi se
smeštaju ispod.
• tri hijerarhijska formata: kolona, mreža i stablo.
Mreža i stablo su vrlo slični.
Hijerarhija u kolonama
• Ova hijerarhijska strategija obuhvata uređivanje glavnih
ideja i propratnih detalja za neku temu
Mrežna hijerarhija
• Mrežni planeri koriste «balone» (ili neki drugi oblik) da
urede informacije od opštih ka pojedinačnim
Hijerarhija u obliku stabla
• Planer u obliku stabla koristi linije da uredi informacije
od opštih ka pojedinačnim
Grafikoni

• Grafikoni koriste strijelice i kvadrate, krugove ili

druge geometrijske oblike da prikažu odnose
između različitih informacija.
• Naročito su korisni za organizovanje
proceduralnih informacija i cikličnih odnosa.
• Postoji nekoliko tipova grafikona: ciklični,
linearni, lanac događaja i kombinacije
Ciklični grafikon
• Prikazuju se interakcije između niza povezanih događaja
ili pojava
Linearni grafikon
• Informacije ili pojave koje su neciklično povezane
najbolje se prikazuju linearnim grafikonima. Kod ovog
tipa grafikona, pojave imaju početnu tačku i završnu
tačku
Lanac događaja
• Lanac događaja je poseban oblik grafikona koji prikazuje
redosljed dešavanja u nekom događaju. Lanac počinje
početnim događajem, a završava se konačnim ishodom
 Grafikon kombinacija.
• Grafikoni kombinacija kombinuju aspekte cikličnih i linearnih grafikona
da prikažu složenije odnose među idejama. Korisni su ako postoji
nekoliko alternativa u jednom ili više koraka procesa koji se prikazuje.
Kratki pregledi

• informacije se uređuju od opštih ka

posebnim. Informacije u obliku kratkog
pregleda pomažu studentu da otkrije i
razumije odnose i asocijacije između
različitih pojmova i ideja. Prikazaćemo tri
oblika kratkih pregleda: konvencionalne
pisane preglede, preglede problem-
rješenje i preglede ljudske interakcije.
Pisani pregledi
• Koristite glavne naslove u poglavljima u tekstu da napravite glavne
stavke pregleda. Svaka glavna stavka pregleda bi trebalo da pokriva
jednu glavnu temu. Uredite informacije unutar stavke od najopštijih
ka najposebnijim, uvlačeći red svaki put kada se nivo opštosti
promeni. Svi nivoi se mogu, ali ne moraju, upotrebiti.
• PREPOZNAVANJE PRIPITOMLJENIH VRSTA U ARHEOLOŠKIM IZVORIMA
• • Biljke
• 1. Sijeme je veće po veličini
• primer: od teosinta do kukuruza
• primer: pripitomljeni suncokret je barem 5 mm
• 2. Opne sijemena su deblje
• 3. Pronalaze se izvan dometa prirodne rasprostranjenosti
• • Životinje
• 1. Morfologija rogova se menja
• primer: ovca
• 2. Veličina tijela se menja
• 3. Promjene u krznu i omotaču
• 4. Rasprostranjenost pola-uzrasta u zbirkama skeleta
• malo starih mužijaka
• mnogo ubijenih mladih mužijaka
• mnogo starih ženki
 Pregled problem-rešenje
• Informacije o nekom problemu mogu biti organizovane grafički pomoću
pregleda problem-rešenje. Ovaj pregled ima tri polja za uređivanje
informacija. Problem se navodi u gornjem polju; u pitanju može biti
«ko», «šta» ili «zašto». U središnjem polju zapisuju se pokušana
rješenja za problem i rezultati svakog od njih. Krajnji rezultat je
rezimiran u donjem polju.
 Pregled ljudske interakcije
• Ova strategija, osmišljena da organizuje informacije o interakcijama
između dvoje ljudi (npr. Čerčil i Staljin) ili dve grupe ljudi (npr. Izraelci i
Palestinci), daje kratak pregled ciljeva, postupaka i ishoda dodira dveju
kultura. Gornji nivo određuje ciljeve svake od grupa, srednji nivo
rezimira postupke i reakcije između grupa, a donji nivo navodi krajnje
ishode tih interakcija.
Grafikon kontinuuma – skalarni grafikon
• Ovaj grafikon se koristi kada želimo da steknemo uvid u neki
događaj koji je trajao jedno izvjesno vrijeme.
• Grafikoni kontinuuma mogu biti usmjereni vodoravno ili uspravno.
najstariji događaji se smještaju lijevo ili na dno, dok se skorašnjiji
događaji smeštaju desno ili na vrh.
Mape u obliku riblje kosti
• Tehnika riblje kosti je osmišljena da prikaže uzročne interakcije
nekog složenog događaja. Ona opisuje glavnu ideju kroz sledećih
šest pitanja: Ko je bio uključen? Šta se desilo? Kada se dogodilo?
Gde se dogodilo? Kako se dogodilo? Zašto se dogodilo?
 Paukove mape
• Kao što je prikazano, paukove mape imaju tri sastavna dela. Glavna
tema ili pojam su smešteni u krugu u centru strane ili kartice; on
predstavlja «telo» pauka. Paukove «noge» predstavljaju glavne ideje
vezane za centralnu temu ili pojam. Propratni detalji se smeštaju na
kratke crtice koje polaze od linija na kojima su glavne ideje.
Mapa riječi-uzorka (POJMOVNA
MAPA, SEMANTIČKA MAPA)
• One pomažu u organizovanju novih pojmova i njihovih odlika,
rezimiraju odlike neke stavke i pružaju primjere za nju.
Odgovaraju na pitanja «Šta je to?», «Kakvo je to?» te daju
primjere za doticni pojam.
 Grafikon mišljenja
• Grafikon mišljenja je matrica redova i kolona za organizovanje nečijih
ideja o nekom događaju, pojmu ili osobi. Prva kolona grafikona mišljenja
sadrži oblasti u kojima će glavna tema biti ocjenjena. Druga kolona
navodi pojedinčevo mišljenje o glavnoj temi u odnosu na svaku od
oblasti. Treća kolona rezimira informacije koje potkrepljuju mišljenje.
 Frajerov model
• Frajerov model je organizacija od četiri polja koje rezimira suštinske
odlike centralne ideje i daje primjere za nju Studentima pomaže u
ispravnom ocjenjivanju i odgovarajnju na pitanja u objektivnim
testovima kao što su pitanja višestrukog izbora i tačno-netačno.
Fleš karte (POJMOVNE KARTE)
• Organizacija uparenih informacija se postiže primjenom
fleš karti. Jedna informacija je zapisana na prednjoj
strani kartice, a sa njom povezana informacija se
zapisuje na zadnjoj strani. U skladu s tim, jedna strana
kartice se koristi kao nagoveštaj za pamćenje informacije
sa druge strane.
• Napišite termin ili pojam na jednoj strani kartice veličine
7 x 12. Studenti bi trebalo da koriste i vizuelnu sliku ili
simbol na prednjoj strani karte kako bi pomogli
asociranje i da bi podstakli pamćenje. Napišite definiciju
ili opis termina ili pojma na drugoj strani karte.
 Spiskovi nizanih pojmova
• Strategija spiska nizanih pojmova usmerena je ka vještinama
organizovanja i memorisanja informacija. Spiskovi nizanih pojmova
svestrana su strategija i mogu se koristiti za bilo koji predmet
proučavanja.
UČENJE MOŽE BITI
ZABAVA 

....... ZABAVITE SE ....

AKADEMSKE VJEŠTINE

TEMA izlaganja: Stres, anksioznost i ispitna

anksioznost

PREDAVAČ: Doc. dr Jana Aleksić Anđelić –

Doktor ekonomskih nauka- marketing i
menadžment; Viši trener fitnesa
 SADRŽAJ
1. UVOD
2. UZROCI NAPETOSTI I STRESA
 RAZLOZI JAVLJANJA ANKSIOZNOSTI
 UPITNIK ZA ISPITNU ANKSIOZNOST
 UPITNIK O PODLOŽNOSTI STRESU
3. SMANJIVANJE ISPITNE ANKSIOZNOSTI I STRESA
4. ZDRAVLJE, VJEŽBANJE, ISHRANA, ODMOR,
SLIKA O SEBI, MOTIVACIJE I STAVOVI
5. UČENIČKA (STUDENTSKA) ODGOVORNOST,
OČEKIVANJA U POGLEDU SADRŽAJA I
ORGANIZACIJE ISPITA
6. PRIPREMA
7. RELAKSACIONE TEHNIKE
 VJEŽBE ZA UMANJIVANJE STRESA
8. IZBJEGAVANJE I OSLOBAĐANJE STRESA I
NAPETOSTI
9. KAKO SE IZBORITI SA KRIZOM
10. ZAKLJUČAK
UVOD
 Ispitna anksioznost se odnosi na skup fizioloških i
emocionalnih odgovora na pritisak ili stres koji nastaju
zbog brige oko predstojećih ispita.

 Ovo stanje uznemirenosti i nelagodnosti se često odlikuje

napetošću mišića, glavoboljom, bolom u stomaku, pospanošću ili
nesanicom, pretjeranim znojenjem, pojavom bubuljica, plikova
usljed groznice, uznemirenošću, depresijom, nervozom, bijesom,
panikom, nedostatkom samopouzdanja, bespomoćnošću i
gubitkom pamćenja.

 Posljedice ispitne anksioznosti veoma se razlikuju po

prirodi i jačini od studenata do studenata. Neke studente blago
pogađa anksioznost i oni mogu iskusiti samo jedan ili dva od
pomenutih simptoma. Drugi, pak, mogu iskusiti tako snažne
simptome anksioznosti da postaju izuzetno onesposobljeni.

 Mnogi istraživači ukazuju da je malo zabrinutosti dobro za

studente jer im održava budnost i usredsređenost na zadatak.
Pretjerana briga, sa druge strane, može biti vrlo škodljiva i
iznurujuća po studente budući da dovodi do mentalnih blokada i
drugih problema.
1. UZROCI NAPETOSTI I
STRESA
 Prema Pauku (1984), ispitna anksioznost nastaje iz napetosti,
a ne stresa. Stres je odgovor tijela na bilo koje i sve zahtjeve
njemu iznjete. Napetost, pak, nastaje kada tijelo odgovara na
pogrešan način na uzročnike stresa.

 Stres je poput tjelesne temperature – povećava se i

smanjuje. Moramo ostvariti ravnotežu. Naše tijelo ne može
razlikovati pozitivan i negativan stres. Za neke ljude, izvjesna
količina stresa poboljšava uspješno obavljanje zadatka; ali za
većinu, stres umanjuje sposobnost obavljanja zadatka.

 Stres je biološki termin za posljedice nemogućnosti individue

da adekvatno odgovori na emocionalne ili fizičke prijetnje
organizmu. Te prijetnje mogu biti stvarne ili zamišljene a
podrazumijevaju alarmantno stanje u kojem se povećava
lučenje adrenalina i javlja se velika iscrpljenost.
 Postoji eustres i distres – gdje se organizam može prilagoditi
stresu ili ne
U POGLEDU ISPITA, ANKSIOZNOST SE JAVLJA USLJED JEDNOG ILI
VIŠE SLJEDEĆIH RAZLOGA

 student je fizički ili mentalno nezdrav

 student ima negativnu sliku o sebi i nedostaje mu povjerenje u
sopstvene sposobnosti
 studentu se ne dopada predmet, kurs i/ili predavač
 student je u prošlosti bio neuspješan na ispitima uopšte ili na tom
kursu
 student shvata da nije odgovarajuće pripremljen za ispit
 student ima neprikladna očekivanja u pogledu svoje
pripremljenosti za ispit
 student je savladan količinom informacija koje treba naučiti
 student ne može da pronađe ili je zaboravio pribor za ispit
 student ne zna šta da očekuje na ispitu
 student kasni na ispit ili ne može da pronađe prostoriju
Da li doživljavate
anksioznost pred ispit?

Koliko je izražena?

Koliko ste podložni stresu?

UPITNIK ZA ISPITNU ANKSIOZNOST
Nikad Rijetko Ponekad Često Uvijek
1 2 3 4 5

___ Pokazujem vidljive znake nervoze kao što su oznojeni dlanovi,

drhtave ruke i tako dalje neposredno pred ispit.
___ Osjećam «leptiriće» u stomaku prije ispita.
___ Osjećam mučninu prije ispita.
___ Pročitam pitanja na testu i imam utisak da ne znam nijedan od
odgovora.
___ Osjećam paniku prije i tokom ispita.
___ Misli mi se potpuno zablokiraju tokom testa.
___ Sjetim se podataka koji su mi potpuno iščezli iz uma nakon što
se test završi.
___ Imam problema sa spavanjem noć pred ispit.
___ Griješim na lakim pitanjima ili upisujem odgovore na pogrešna
mjesta.
___ Imam teškoće pri odabiru odgovora.
REZULTATI

1. Nizak rezultat (10-19 poena) znači da ne patite od ispitne

anksioznosti.

2. Zapravo, ako vam je rezultat izuzetno nizak (blizu 10),

malo više anksioznosti bi bilo zdravo kako bi vam održalo
pažnju i razbudilo vas tokom ispita.

3. Rezultati između 20 i 35 ukazuju da je, iako pokazujete

neke odlike ispitne anksioznosti, nivo stresa i napetosti
vjerovatno zdrav.

4. Rezultati preko 35 ukazuju da doživljavate nezdrav nivo

ispitne anksioznosti. Trebalo bi da evaluirate razlog(-e)
svoje nelagodnosti i da odredite strategije za njihovo
uklanjanje.
UPITNIK O PODLOŽNOSTI STRESU

Uvijek Uglavnom Ponekad Gotovo nikad Nikad

1 2 3 4 5

___ Jedem barem jedan topao uravnotežen obrok dnevno.

___ Spavam sedam do osam sati barem četiri noći u nedelji
___ Pružam i dobijam pažnju i ljubav redovno.
___ Imam barem jednog rođaka unutar 50 kilometara
udaljenosti na kog mogu da se oslonim.
___ Vježbam dok se ne zadišem barem dvaput nedeljno.
___ Pušim manje od pola pakle cigareta dnevno.
___ Pijem manje od pet alkoholnih pića nedeljno.
___ Moja težina je u skladu sa visinom.
___ Moj prihod je dovoljan da zadovolji osnovne potrebe.
___ Dobijam snagu iz svojih religijskih uvjerenja.
___ Redovno posjećujem klupske ili društvene aktivnosti.
___ Imam mrežu prijatelja i poznanika.
___ Imam jednog ili više prijatelja kojima se mogu povjeriti u vezi
sa ličnim pitanjima.
___ Mogu da otvoreno razgovaram o svojim osjećanjima kada sam
ljut ili zabrinut.
___ Redovno razgovaram sa ljudima sa kojima živim o kućnim
problemima kao što su kućni poslovi, novac i dnevni problemi.
___ Radim nešto zabave radi barem jednom nedeljno.
___ Mogu da efikasno organizujem svoje vrijeme.
___ Pijem manje od tri šolje kafe (ili čaja ili kole) dnevno.
___ Odvajam vrijeme da se u miru posvetim sebi tokom dana.
___ Dobrog sam zdravlja, uključujući i vid, sluh, zdravlje zuba, itd.
REZULTATI

1. Ako je vaš rezultat manji od 50, u ovom trenutku niste

podložni stresu.

2. Svaki rezultat preko 50 ukazuje na osjetljivost na stres.

Ocijenite razloge za stres i odredite strategije suočavanja
sa njim. Periodično nadgledajte svoj napredak ka
smanjenju stresa.

3. Rezultat između 70 i 95 ukazuje na ozbiljnu podložnost

stresu. Drastične promjene u stilu života mogu biti
neophodne kako bi se izbjegle škodljive posljedice stresa.

4. Rezultat preko 95 ukazuje na izuzetnu podložnost stresu.

Učešće i pomoć spoljašnjih izvora kao što su terapeuti
mogu biti neophodni.
Slika 1: Graficki prikaz, stres koji utiče na studente.
Izvor: http://psihologija.serbiandownload.com/tag/stres/
2. SMANJIVANJE ISPITNE
ANKSIOZNOSTI I STRESA
 Svrhe strategija za ispitnu anksioznost
Strategije za ispitnu anksioznost imaju svrhu da umanje
posljedice stresa izazvanog zebnjom pred ispit. Cilj nije da se
potpuno ukloni anksioznost, budući da razuman nivo stresa
može biti koristan za motivisanje većine studenata. Umjesto
toga, cilj je smanjiti anksioznost na podnošljiv nivo i da se
studenti osposobe da imaju kontrolu u ispitnim situacijama.

 Prednosti strategija za ispitnu anksioznost

Kada prepozna ispitnu anksioznost i kada se sa njom suoči
pomoću strategija opisanih u ovom poglavlju, student razvija
osjećaj kontrole nad svojim akademskim životom. Taj osjećaj
kontrole se često pretvara u unapređeno samopoštovanje i
pozitivniji pogled na posebni kurs i školu ili život uopšte.
Rezultati na ispitima se često poboljšavaju kako student
zadobija kontrolu.

Strategije za ispitnu anksioznost se mogu proširiti na druge

aspekte studentskog života. Mnogi od ispita su generalizovani
ili se mogu generalizovati tako da se bave neispitnim
situacijama koje izazivaju stres.
3. ZDRAVLJE, VJEŽBANJE,
ISHRANA, ODMOR, SLIKA O SEBI,
MOTIVACIJE I STAVOVI
 Zdravlje, vježbanje, ishrana i odmor
Jedan od razloga za ispitnu anksioznost jeste loše fizičko ili mentalno
zdravlje
Ono se obično javlja usljed loših navika u ishrani, spavanju i vježbanju

SAN
 Dobro se naspavajte, ili odspavajte onoliko koliko je za vas
uobičajeno, svaki dan tokom nekoliko dana prije ispita.
VJEŽBANJE
 Vježbajte ili radite nešto zabavno kako biste sagorjeli suvišnu
energiju.
ISHRANA
 Pojedite uravnotežen obrok prije ispita, naročito ako ste navikli da
jedete taj obrok.
 Izbjegavajte velike količine kofeina budući da može da izazove
nervozu. Koristite samo male količine kofeina povremeno kako biste
održali pažnju.
 Bez ljekova usljed glavobolje
 Slojevito se obuci, temperatura, izgled prostorije
 Slika o sebi, motivacija i stavovi
Unutrašnji aspekti kod studenata.
Ispitna anksioznost - kod studenata ako
- imaju negativnu sliku o sebi ili
-nedostatak povjerenja u svoje sposobnosti, ako im se
ne dopada predmet, kurs i/ili predavač,
-ili ako su u prošlosti imali loše rezultate na ispitima
uošte ili na dotičnom kursu.
.
 SLIKA O SEBI
 Studenti često razviju negativnu sliku o sebi kada
dožive neuspjeh na ispitu, naročito ako smatraju da nisu
dobili ocjenu koju zaslužuju.

 Prvo, pokušajte da se usredsredite na prošle uspjehe na

testovima. Učite iz prošlih neuspjeha, ali ne opterećujte se
njima.

 Drugo, upustite se u pozitivan razgovor sa samim

sobom. Napravite spisak svojih pozitivnih kvaliteta i
podsjetite se na njih tako što ćete ih staviti na vidno mjesto
u svojoj sobi ili ih ponoviti sebi periodično. Zatim napravite
detaljniji spisak pozitivnih aspekata svoje pripreme za
ispit. Ponovite ih sebi kada osjetite anksioznost.

 Ignorišite uticaje i komentare iz okoline, od drugih

studenata
 MOTIVACIJA
 Motivišite se da rano otpočnete pripremu za test tako što
ćete razmisliti o prethodnim neuspjesima na ispitima koji
su nastali kao posljedica odugovlačenja. Učite iz prošlih
grešaka. Podsjetite sebe da svakih pola sata ili sat
proveden u učenju dosta prije testa znači još jedan ili dva
tačna odgovora.

 Razmislite o svojim kratkoročnim i dugoročnim

ciljevima koji se mogu ispuniti polaganjem dotičnog
testa i kursa.

 Prije nego što krenete na ispit ili dok idete ka ispitnoj

prostoriji, slušajte svoju omiljenu pjesmu kako biste se
razbudili i pokrenuli.
 SAMOPOUZDANJE
 Studenti bi trebalo da učine sve što mogu da pojačaju
povjerenje u svoju pripremljenost za ispit i sposobnosti
polaganja testa.

 Samopouzdanje može u velikoj mjeri smanjiti osjećaj

anksioznosti zato što ako pojedinac vjeruje da će dobro
proći, vjerovatno će tako i biti.

 koncentrišite se na sebe.
4. UČENIČKA (STUDENTSKA)
ODGOVORNOST, OČEKIVANJA U
POGLEDU SADRŽAJA I
ORGANIZACIJE ISPITA
 Studentova odgovornost
Neka vam ova misao stalno bude prisutna u umu – vi ste odgovorni
za sopstveno učenje.
 Najbolji mogući način iskoristite vrijeme za učenje. To može značiti
da se izvještite u strategijama za organizovanje informacija,
upravljanje vremenom, pamćenje informacija i očuvanje
usredsređenosti na zadatak. Ocjenite kako provodite svoje vrijeme za
učenje.
1. Da li razumijete i pamtite ono što čitate nakon što ste proveli dva
sata nad jednim poglavljem?
2. Možete li da odredite glavne tačke predavanja koje ste upravo
obnavljali jedan sat?

 Budite upoznati sa kaznama predavača za kašnjenje na ispit

 Osigurajte uslove za eventualno kašnjenje.
 Jedan od razloga što neki studenti doživljavaju ispitnu
anksioznost jesu neizvjesnosti u pogledu sadržaja i
organizacije ispita. Ne znaju šta da očekuju na ispitu. Neke
od najčešćih briga

 Kada i gdje će test biti održan?

 Koje teme, poglavlja i tekstovi će biti pokriveni na testu?
 Koliki dio pitanja je sa predavanja? Iz tekstova? Iz laboratorijskih
vježbi?
 Koje su najvažnije ideje?
 Koje vrste pitanja – esej, prepoznavanje, višestruki izbor itd. – će biti
postavljane?
 Da li se ispit polaže uz pomoć knjige ili bez nje?
 Da li studenti moraju da pamte formule ili su dozvoljene «puškice» za
podsjećanje?
 Koji pomoćni materijali – knjiga za odgovore, digitron, lenjir itd. – su
obavezni ili dozvoljeni?
 Koji nivo detaljnosti predavač očekuje u odgovorima?
 Da li predavač traži tačno ponavljanje memorisanih činjenica ili
tumačenje podataka?
 Ko će voditi ispit – predavač ili asistent?
 Ko ocjenjuje ispite – predavač ili asistent?
 Kako će pitanja biti ocjenjivana – puni ili polovični bodovi, ručno ili
mašinski?
 Da li predavač oduzima bodove za pravopisne i gramatičke greške?
 Postoji više načina da se odgovori na ova pitanja. Sljedeći savjeti
su zasnovani, djelimično, na Lunenfeld i Lunenfeld (1992) i
Kesselman-Turkel i Peterson (1981).

 Proučite silabus.
 Pitajte predavača.
 Analizirajte predavačevo ponašanje.
 Pogledajte stare testove.
 Konsultujte se sa drugim studentima.
 Koristite udžbenik.
 Koristite tekstualne radne sveske.
5. PRIPREMA
 Studenti koji su obavili obimnu pripremu ili veoma
proširenu pripremu za testove gotovo uvijek budu
uspješniji od nedovoljno pripremljenih studenata.

 Priprema pomaže u izbjegavanju ili razbijanju

anksioznosti koja se javlja iz nekoliko razloga:
1. student shvata da je neadekvatno pripremljen za ispit,
2. student ima neadekvatna očekivanja u vezi sa svojom
pripremljenošću za ispit,
3. student je preopterećen količinom informacija koje treba
naučiti,
4. student ne može da pronađe pribor potreban za ispit ili
5. student kasni na test.
 Postoje četiri aspekta pripreme.

1. Suštinska priprema obuhvata učenje materijala koji

će biti obuhvaćen testom. Najbolji studenti počinju
ispitnu pripremu prve nedelje predavanja.
Zakunite se da nećete bubati noć pred ispit.

1. Materijalna priprema označava prikupljanje i

organizovaje pribora potrebnog za test. Podesite dodatne
alarme za buđenje

2. Fizička priprema uključuje vođenje računa o ishrani i

snu prije testa.

3. Mentalna priprema obuhvata stavove i motivaciju.

FIZIČKA I MENTALNA PRIPREMA
SINONIMI ZA FIZIČKU I MENTALNU
PRIPREMU SU:
 Zdravlje i ishrana, san (8 sati obavezno),
rekreacija, život bez stresa odnosno sa
amortizacijom istog – fizičko stanje organizma
 Motivacija i pozitivno mišljenje, život bez stresa
odnosno sa amortizacijom istog – psihičko stanje
organizma
POLOŽAJ TIJELA ZA OPUŠTANJE
POLOŽAJ TIJELA ZA OPUŠTANJE
6. RELAKSACIONE TEHNIKE
 Vježba 1: Ova procedura u devet koraka pripada Tviningu
(Twining,1991). Možete je koristiti dok sjedite ili ležite u tihoj
prostoriji. Upotrijebite ovu vježbu u svojoj sobi noć prije nekog
stresnog događaja ili neposredno prije nego što ćete napustiti
sobu. Pustite umirujuću muziku ako vam to pomaže u opuštanju.
U svakom koraku, sjetite se da udišete dok se mišići napinju a
izdišite dok se mišići opuštaju.
 Vježba 2: Ova vježba (Davis, Eshelman i McKay,1988) obuhvata
fizičku relaksaciju kao i pozitivan razgovor sa sobom. Koristite
ovu strategiju u svojoj sobi prije nekog stresnog događaja ili u
učionici tokom onih nervoznih minuta čekanja da otpočne neka
stresna aktivnost. Mada se uputstva odnose konkretno na
situacije polaganja ispita, ova vježba se može koristiti prije bilo
koje aktivnosti koja stvara anksioznost

 Vježba 3: Ova relaksaciona tehnika za izvođenje u posljednjem

trenutku pomaže studentima da se usredsrede i opuste u učionici
prije stresnog događaja.
 Vježba 4: Ova relaksaciona tehnika, citirana iz Lunenfeld i
Lunenfeld (1992, str. 27), zasnovana je na kontroli mišića i
vizualizaciji. Koristite ovu vježbu prije ili tokom stresne
aktivnosti kada nivo anksioznosti počne da raste.
VJEŽBA 1
 Korak 1: Stegnite desnu pesnicu; osjetite kako napetost raste. Zatim
opustite pesnicu. Neka vam šaka klone; osjetite opuštanje. Potom
stegnite lijevu pesnicu; osjetite napetost. Opustite je; osjetite
opuštanje.
 Korak 2: Savijte desnu ruku, stežući pesnicu i bicepse. Držite je
stegnutu i osjetite napetost u ruci. Zatim opustite pritisak i neka vam
ruka klone; osjetite opuštanje. Potom savijte lijevu ruku, stežući
pesnicu i bicepse. Držite je stegnutu i osjetite napetost. Potom
popustite pritisak i neka vam ruka klone; osjetite opuštanje.
 Korak 3: Ispružite desnu ruku dok se ne ukoči usljed stezanja
tricepsa. Sada popustite pritisak i neka vam ruka klone. Potom
ispružite lijevu ruku dok se ne ukoči. Zatim popustite pritisak i neka
vam ruka klone.
 Korak 4: Čvrsto zatvorite oči; osjetite kako se pritisak povećava.
Sada otvorite oči i popustite napetost. Potom stegnite zube; osjetite
pritisak u vilici. Sada opustite vilicu i osjetite opuštanje.
 Korak 5: Udahnite duboko i zadržite dah stežući pluća. Potom
popustite i osjetite opuštanje. Opet, udahnite; zadržite. Izdahnite.
Opustite se.
 Korak 6: Sada stegnite stomačne mišiće; zadržite ih napetim. Potom
popustite pritisak i opustite se. Opet, stegnite stomačne mišiće;
opustite se.
 Korak 7: Ispružite noge i stegnite butine, pustite napetost da
poraste. Sada popustite pritisak, neka vam noge klonu i osjetite
opuštanje. I opet, ispružite noge i stegnite butine. Potom popustite
pritisak.
 Korak 8: Ispružite stopala i stegnite listove. Sada opustite mišiće. I
opet, stegnite listove; potom popustite mišiće i osjetite opuštanje.
 Korak 9: Sada opustite tijelo, neka klone. Osjetite potpuno opuštanje
VJEŽBA 2

 Smjestite se udobno u stolici. Zatvorite oči i duboko dišite iz

stomaka. Uočite kako mišići postaju glatkiji, pomalo teški uz
prijatan osjećaj.
 Usredsredite se na disanje, polako izdišući. Dok izdišete,
oslobodite se sveg pritiska i negativnih misli.
 Uočite kako se osjećate opušteno. Možete se osjećati tako
opušteno čak i u stresnoj situaciji.
 Vaši mišići su opušteni i duboko dišete. Zamislite se u učionici
kako polažete ispit. Zamislite sebe kako sjedite tamo dišući baš
kao što dišete sada, osjećate se prijatno i mislite pozitivne misli.
Imate kontrolu. Svaki put kad izdahnete, osjećate se spokojniji,
mirniji i samopouzdaniji.
 Posjedujete sve znanje potrebno da položite ispit. Učili ste pomoću
najboljih tehnika učenja koje poznajete, i u potpunosti ste
pripremljeni. Nećete imati problema da prođete ovaj ispit.
 Zamislite sebe kako čitate svako pitanje, jedno po jedno, polako i
pažljivo, krećući se kroz svaku stavku na ispitu. Posjedujete
sposobnost da dobro uradite ovaj ispit.
 Zastanite sad na trenutak da biste osjetili kako vam je mirno i
pravilno disanje i kako se samopouzdano osjećate. Nakon što ste
izbrojali pet udaha, otvorite oči i osjećajte se opušteno i budno.
VJEŽBA 3

 Zatvorite oči. Napnite svaki mišić u tijelu, počev od vrata i

spuštajući se na ramena, ruke, stomak, noge i stopala. Neka vam
svi mišići budu napeti dok se spuštate niz tijelo. Udahnite dok
vam se svaki mišić kontrahuje i zadržite dah nekoliko sekundi;
potom polako izdahnite.
 Nakon što su se svi mišići u vašem tijelu napeli, zadržite ih tako
nekoliko sekundi.
 Počev od prstiju na nogama, polako opuštajte svaki mišić u tijelu.
Izdišite sa svakim opuštenim mišićem.
 Ponovite proces ako je potrebno.
VJEŽBA 4

 Pronađite udobnu stolicu ili sjedite na tepih ili jastuče. Pomoći će

ako skinete cipele i zatvorite oči... Napnite mišiće, počev od vilice.
Stegnite pesnicu. Napnite mišiće listova. Potom ih opustite.

 Sada zamislite stepenište. Zamislite kako hvatate ogradu i

penjete se uz raskošne stepenice. Kada stignete na vrh zamislite
kako ulazite u vrlo prijatno mjesto, kao što je šuma, plaža ili bilo
koju oblast u kojoj ste voljeli da se igrate kao djete.

 Pokušajte da uključite sva čula da vam pomognu u oživljavanju

zamišljenog predjela. Na primjer, ako ste na plaži, osjetite kako
hodate kroz toplu vodu koja vam doseže do koljena. Osjetite vodu
na donjem dijelu vaših nogu i sunce na gornjem delu tijela.
Okusite so u vazduhu. Pokušajte da čujete zvuk talasa koji
udaraju u obalu. (Kako biste pomogli ovu vizualizaciju, možete da
kupite traku sa zvukom talasa i pustite je u pozadini dok
prolazite kroz ovu vježbu). Možete da vidite plavetnilo vode, bijele
oblake na nebu, i tako dalje. Ako sve to spojite u jedno, možete
zaista da se zamislite tamo, čak i kada pravi snjeg pada izvan
vaše sobe.

 Sada počnite da osluškujete svoje disanje. Trebalo bi da bude

duboko i ujednačeno.
 Potom opet napnite mišiće, počev od vilice i spuštajući se ka
prstima na nogama. Dok su vam mišići napeti, prođite kroz
vježbu vizualizacije penjanja uz stepenice do vaše omiljene
lokacije. Dok ste u toj srećnoj sceni polako opustite mišiće, jedan
po jedan, dok ne budete potpuno mirni, što se može ocijeniti po
pravilnom dubokom disanju.

 Ako želite da sprovedete još jedan, posljednji korak ove vježbe,

dobro se zamislite o predstojećem ispitu ili napetoj situaciji koje
se plašite. Primjetićete da vam se mišići odmah zatežu nevoljno i
da vam disanje opet postaje plitko i nepravilno. Prepuštajući se
opet vizualizaciji, dok istovremeno opuštate mišiće i održavate
pravilno disanje, veoma ćete napredovati po pitanju očuvanja
kontrole nad panikom u bilo kojoj teškoj situaciji. Kada stvarna
situacija dođe, samo prođite kroz sve korake koje ste vježbali. Ne
samo da ćete osjetiti da se opuštate, već ćete primijetiti i da vam
se um razbistrava.
7. IZBJEGAVANJE I
OSLOBAĐANJE STRESA I
NAPETOSTI
 Jedan od načina da se umanji ispitna anksioznost jeste izbjeći
uopšte stres i napetost
 Izbjegavajte situacije za koje znate da će izazvati stres i napetost
 Uvijek budite vrlo pripremljeni ili pripremljeni izvan zadatog za
testove
 Odlaganje zadataka je veliki izvor napetosti
 Uvidite da je nešto slobodnog vremena u vašem rasporedu dobro.
 Kada se stres i napetost nagomilaju do nivoa koji izazivaju
smetnje u našoj sposobnosti da obavljamo zadatke, probajte
niže opisane strategije za oslobađanje stresa i napetosti
(zasnovano na Pauku, 1984).

 Razgovarajte s nekim
 Pobjegnite privremeno
 Preusmjerite ljutnju i anksioznost
 Brinite o nekome drugom
 Obavljajte jedan po jedan zadatak
 Prihvatite normalnost
 Odvojite vrijeme za rekreaciju
8. KAKO SE IZBORITI SA
KRIZOM
 "Ma kako bilo zdravo vaše uobičajeno stanje uma i tijela,
vjerovatno ćete doživjeti povremenu krizu izazvanu stresom
kroz život. U takvim prilikama, najbolji način da održite
ravnotežu jeste da usvojite sljedeće stavove i ponašanja:

 Koncentrišite se na trenutno stanje. Ne uvećavajte svoj

mentalni teret razmišljajući o prošlosti. Mislite o budućim
događajima samo u onolikoj mjeri u kolikoj možete da utičete
na njihovo oblikovanje. Nemojte brinuti o budućnosti nad
kojom nemate kontrolu.

 Razmotrite jedan po jedan od svojih problema. Ponekad vam

kad ih grupišete sve zajedno može djelovati preopterećujuće,
ali ako ih sagledate pojedinačno možete vidjeti da svaki od
njih nije onako ozbiljan kako ste mislili. Potom možete početi
da tragate za rješenjima.

 Razgovarajte sa porodicom i prijateljima. Nemojte se uvijek

žaliti ili opterećivati ih svojim mukama, već tražite, i
poslušajte, njihova mišljenja i savjete.
 Kada ste odlučili šta želite da uradite u vezi sa problemom na koji
možete da utičete, djelujte brzo i odlučno. Pozitivno djelovanje je
obično zdravije nego pasivno predavanje crnim mislima.

 Zaposlite sebe i svoj um što je više moguće. Društvene aktivnosti

poput sporta, volonterskog rada ili diskusionih grupa često su
bolje od samoće tokom napornog perioda.

 Nemojte biti kivni ili kriviti druge za svoje trenutne probleme.

Čak i ako vam je na neki način nanesena nepravda, stalan osjećaj
frustriranog neprijateljstva neće donijeti ništa osim dalje štete
vašem mentalnom zdravlju.

 Odlučite da posvetite neko vrijeme svaki dan fizičkoj relaksaciji

koja privremeno oslobađa vaš um od briga. Ako odete u šetnju, na
primjer, koncentrišite se na ono što vidite oko sebe a ne
razmišlajte o problemima.

 Naročito je važno da se, osim da budete društveniji i fizički

aktivniji nego obično, što je više moguće držite svoje svakodnevne
rutine. U kriznim periodima poznata šema redovnih obroka i
aktivnosti u tačno određeno vrijeme može podstaći osjećaj
sigurnosti pružajući vam uredno spoljno okruženje.
 Kako biste izbjegli da brige ponesete sa sobom u krevet,
pokušajte da ne razmišljate o njima nakon 8 sati uveče.
Vjerovatno ćete bolje spavati ako možete da se opustite
nekoliko sati prije odlaska u krevet. Takođe, ako se
probudite u toku noći, vjerovatnije je da ćete biti dovoljno
opušteni da ponovo zaspite ako se niste brinuli o rješavanju
problema kada ste prvobitno zaspali.

 Naučite da prepoznate krizu i da ne budete suviše ponosni

da priznate da ste preopterećeni anksioznošću i da ne
možete više sami da se snađete. Razgovarajte sa ljekarom
prije ili kasnije. Ili umjesto toga (ili pored toga), zatražite
pomoć od opštinske službe za mentalno zdravlje ili vjerske
organizacije.
 9. ZAKLJUČAK
9. ZAKLJUČAK
• POKUŠAJTE IZBJEGAVATI STRESNE SITUACIJE, UDALJITI
SE OD IZVORA STRESA ILI UMIRITI SE U NEIZBJEŽNOJ
 POKUŠAJTE IZBJEGAVATI STRESNE SITUACIJE, UDALJITI SE OD
STRESNOJ SITUACIJI
IYVORA STRESA ILI UMIRITI SE U NEIZBJEŽNOJ STRESNOJ SITUACIJI

• AKO VAM
 AKO SE
VAM SEDESE, A SVIMA
DESE, A SVIMA SE DEŠAVAJU
SE DEŠAVAJU VEOMA ČESTO,
VEOMA ČESTO,
POKUŠAJTE TEHNIKAMA KOJE SMO OPISALI DA UMANJITE
POKUŠAJTE TEHNIKAMA KOJE SMO OPISALI DA UMANJITE
ANKSIOZNOST
ANKSIOZNOST
NEZAVISNO OD TOGA OPUŠTAJTE SE NA VAMA SVOJSTVEN NAČIN I
•NEZAVISNO
PO OD TOGA
VAŠIM IDEJAMA, OPUŠTAJTE
BITNO SE NA
JE SAMO DA SI ČESTO VAMA
PRIUŠTITE SVOJSTVEN
DOZU
UŽIVANJA I OPUŠTANJA OD FAKULTETA, POSLA, LJUDI OKO SEBE
NAČIN I PO VAŠIM IDEJAMA, BITNO JE SAMO DA SI ČESTO
PRIUŠTITE DOZU UŽIVANJA I OPUŠTANJA OD FAKULTETA,
 ORGANIZUJTE SEBE I SVE OSTALO NA PRAVI NAČIN I ISPLANIRAJTE
POSLA, LJUDI KOJE
AKTIVNOSTI OKOTREBA
SEBE DA URADITE DA BISTE USPJEŠNO URADILI
ONO ŠTO RADITE, DA
BISTE USPJEŠNO
• ORGANIZUJTE NAUČILI
SEBE ONO OSTALO
ŠTO TREBATE
I KRENETE
SVE NAZAPRAVI
ISPIT. TONAČIN I
ISTOVREMENO ZNAČI DA NA VRIJEME SA RADOM A NE SVE
ISPLANIRAJTE
U ZADNJI ČAS IAKTIVNOSTI
ZADNJI DAN. KOJE TREBA DA URADITE DA
BISTE USPJEŠNO URADILI ONO ŠTO RADITE, DA BISTE
USPJEŠNO NAUČILI
 NE ZABORAVITE ONO ŠTO
OSLOBAĐANJE TREBATE
ENERGIJE ZA ISPIT.
BAVLJENJEM TO
NEKOM
AKTIVNOSTI, SVE VRSTE SPORTOVA, FITNES, TERETANA, TRČANJE,
ISTOVREMENO ZNAČI
BORAVAK U PRIRODI ILIDA KRENETE
SL. SPAVAJTE NA VAM
KOLIKO VRIJEME SA IRADOM A
JE PTREBNO
NE SVE U ZADNJI ČAS I ZADNJI DAN.
 HRANITE SE ZDRAVO I NORMALNO
• NE ZABORAVITE OSLOBAĐANJE ENERGIJE BAVLJENJEM
NEKOM AKTIVNOSTI, SVE VRSTE SPORTOVA, FITNES,
TERETANA, TRČANJE, BORAVAK U PRIRODI ILI SL. SPAVAJTE
 Filozofija života

ORGANIZACIJA
Mr. Nina Uremović
Magistar ekonomskih nauka

Banja Luka 12.10.2015

Uopšteno o organizaciji
• Organizacija označava čuvanje stvari na
predvidljivim mijestima ili njihovo uredno i
strukturirano uređenje.
• Biti organizovan, između ostalog obuhvata
čuvanje informacija koje naučimo tokom
studija urednim kako bismo ih bolje
razumjeli, obradili i zapamtili.
• Organizacija je lična stvar
• Svrha organizacionih strategija:
• Organizacija ličnog prostora
• Organizovanje informacija

• Prednosti organizacionih strategija:

• Štedi vrijeme (potraga za izgubljenim knjigama,
biljeskama itd)
• umanjuje uzročnike odvraćanja pažnje
Specifične organizacione strategije
• Prostorna organizacija
• Uvod u prostornu organizaciju
• Organizovanje svoje sobe
• Organizovanje prostora za učenje
• Organizovanje informacija
• Uvod u organizovanje informacija
• Šifrovanje pomoću boja
• Registratori
• Bilježnica za sličnosti-razlike
• Hijerarhijske bilježnice (rasporedi)
• Dijagrami
• Kratki pregledi
• Grafikoni kontinuuma (grafikoni skala)
• Matrice (tabele)
• Mape «riblja kost»
• Paukove mreže
• Mapa reči-uzorka (pojmovna ili semantička mapa)
• Grafikon mišljenja
• Model resa
• Fleš-karte (pojmovne karte)
• Spiskovi tekućeg pojma (spiskovi razdvojenih stranica rečnika)
• Prostorna organizacija:

• Strategije prostorne organizacije bave se održavanjem

reda u sopstvenom fizičkom prostoru
• Radni sto – bez ometača tipa posteri, televizor, muzički
uređaji i sl.
• Police na kojima su knjige razvrstane po namjeni
• Kutije ili fascikle za papire
• Pribor za učenje trebaju da budu pri ruci – hemiska
olovka, grafitna olovka, gumica, markeri itd.
• Pomoćne alatke za učenje – riječnik, planer itd...
Organizacija informacija
• Organizacija informacija pomaže pamćenju,
pisanju bilježaka, pripremi za testove, polaganju
testova i pisanju

• trinaest pristupa organizovanju informacija

• Planeri sličnosti-razlika, Hijerarhijski planeri, Grafikoni,
Sumiranja, Grafikoni kontinuuma (grafikoni skale),
Matrice (tabele), Mape «riblja kost», Paukove mreže,
Mapa reči-uzorka (pojmovna mapa ili semantička
mapa), Grafikon mišljenja, Model resa, Fleš-karte
(pojmovne karte), Spiskovi tekućeg pojma (spiskovi
podeljenih strana rečnika)
Šifriranje pomoću boja
• Biljeske sa predavanja: Dodjelite boju svakoj od važnijih
tema, i obilježite odgovarajućom bojom sve informacije koje
pripadaju svakoj od tema. Bilješke se potom mogu
reorganizovati prema važnijim temama.
• Sveske, registratori i fascikli u razlicitim bojama pomazu
laksem pronalazenju istih na polici
• Upravljanje vremenom – u planeru uvjek vaznije stvari treba
naglasiti jacim i agresivnijim bojama
• Priprema za test – ucenje je lakse i jednostavnije ako u
udžbenicima bitnije stvari izdvajamo sa markerima drugih boja
i sl.
 Planeri sličnosti i razlika
• Planeri sličnosti i razlika se koriste da grafički ilustruju ili
rezimiraju ono po čemu se dva ili više pojmova razlikuju ili su
slični. Oni mogu biti u tri oblika: kolone, matrica i Venov dijagram

• Planeri sličnosti i razlika sa kolonama:

Planer sličnosti i razlika sa matricom

• Matrica sličnosti i razlika je slična planeru sa kolonama

po funkciji, ali ne i po formatu
Venov planer sličnosti i razlika
• Poredimo samo dva aspekta opšte teme, informacije se
uređuju u dva krga koji se međusobno sjeku. U djelovima
gdje se sjeku se pisu sličnosti a u ostatku prostora u krugu se
pišu jedinstvene informacije za svaki pojam.
Hijerarhijski planeri (skupovi)

• Hijerarhijski planeri (skupovi) se koriste za

uređivanje informacija koje se kreću od opšte
kategorije ka sve pojedinačnijim kategorijama
• Hijerarhijske mape se često uređuju odozgo
nadole; drugim rečima, glavni pojam se smjesti
na vrh strane, a njemu podređeni pojmovi se
smeštaju ispod.
• tri hijerarhijska formata: kolona, mreža i stablo.
Mreža i stablo su vrlo slični.
Hijerarhija u kolonama
• Ova hijerarhijska strategija obuhvata uređivanje glavnih
ideja i propratnih detalja za neku temu
Mrežna hijerarhija
• Mrežni planeri koriste «balone» (ili neki drugi oblik) da
urede informacije od opštih ka pojedinačnim
Hijerarhija u obliku stabla
• Planer u obliku stabla koristi linije da uredi informacije
od opštih ka pojedinačnim
Grafikoni

• Grafikoni koriste strijelice i kvadrate, krugove ili

druge geometrijske oblike da prikažu odnose
između različitih informacija.
• Naročito su korisni za organizovanje
proceduralnih informacija i cikličnih odnosa.
• Postoji nekoliko tipova grafikona: ciklični,
linearni, lanac događaja i kombinacije
Ciklični grafikon
• Prikazuju se interakcije između niza povezanih događaja
ili pojava
Linearni grafikon
• Informacije ili pojave koje su neciklično povezane
najbolje se prikazuju linearnim grafikonima. Kod ovog
tipa grafikona, pojave imaju početnu tačku i završnu
tačku
Lanac događaja
• Lanac događaja je poseban oblik grafikona koji prikazuje
redosljed dešavanja u nekom događaju. Lanac počinje
početnim događajem, a završava se konačnim ishodom
 Grafikon kombinacija.
• Grafikoni kombinacija kombinuju aspekte cikličnih i linearnih grafikona
da prikažu složenije odnose među idejama. Korisni su ako postoji
nekoliko alternativa u jednom ili više koraka procesa koji se prikazuje.
Kratki pregledi

• informacije se uređuju od opštih ka

posebnim. Informacije u obliku kratkog
pregleda pomažu studentu da otkrije i
razumije odnose i asocijacije između
različitih pojmova i ideja. Prikazaćemo tri
oblika kratkih pregleda: konvencionalne
pisane preglede, preglede problem-
rješenje i preglede ljudske interakcije.
Pisani pregledi
• Koristite glavne naslove u poglavljima u tekstu da napravite glavne
stavke pregleda. Svaka glavna stavka pregleda bi trebalo da pokriva
jednu glavnu temu. Uredite informacije unutar stavke od najopštijih
ka najposebnijim, uvlačeći red svaki put kada se nivo opštosti
promeni. Svi nivoi se mogu, ali ne moraju, upotrebiti.
• PREPOZNAVANJE PRIPITOMLJENIH VRSTA U ARHEOLOŠKIM IZVORIMA
• • Biljke
• 1. Sijeme je veće po veličini
• primer: od teosinta do kukuruza
• primer: pripitomljeni suncokret je barem 5 mm
• 2. Opne sijemena su deblje
• 3. Pronalaze se izvan dometa prirodne rasprostranjenosti
• • Životinje
• 1. Morfologija rogova se menja
• primer: ovca
• 2. Veličina tijela se menja
• 3. Promjene u krznu i omotaču
• 4. Rasprostranjenost pola-uzrasta u zbirkama skeleta
• malo starih mužijaka
• mnogo ubijenih mladih mužijaka
• mnogo starih ženki
 Pregled problem-rešenje
• Informacije o nekom problemu mogu biti organizovane grafički pomoću
pregleda problem-rešenje. Ovaj pregled ima tri polja za uređivanje
informacija. Problem se navodi u gornjem polju; u pitanju može biti
«ko», «šta» ili «zašto». U središnjem polju zapisuju se pokušana
rješenja za problem i rezultati svakog od njih. Krajnji rezultat je
rezimiran u donjem polju.
 Pregled ljudske interakcije
• Ova strategija, osmišljena da organizuje informacije o interakcijama
između dvoje ljudi (npr. Čerčil i Staljin) ili dve grupe ljudi (npr. Izraelci i
Palestinci), daje kratak pregled ciljeva, postupaka i ishoda dodira dveju
kultura. Gornji nivo određuje ciljeve svake od grupa, srednji nivo
rezimira postupke i reakcije između grupa, a donji nivo navodi krajnje
ishode tih interakcija.
Grafikon kontinuuma – skalarni grafikon
• Ovaj grafikon se koristi kada želimo da steknemo uvid u neki
događaj koji je trajao jedno izvjesno vrijeme.
• Grafikoni kontinuuma mogu biti usmjereni vodoravno ili uspravno.
najstariji događaji se smještaju lijevo ili na dno, dok se skorašnjiji
događaji smeštaju desno ili na vrh.
Mape u obliku riblje kosti
• Tehnika riblje kosti je osmišljena da prikaže uzročne interakcije
nekog složenog događaja. Ona opisuje glavnu ideju kroz sledećih
šest pitanja: Ko je bio uključen? Šta se desilo? Kada se dogodilo?
Gde se dogodilo? Kako se dogodilo? Zašto se dogodilo?
 Paukove mape
• Kao što je prikazano, paukove mape imaju tri sastavna dela. Glavna
tema ili pojam su smešteni u krugu u centru strane ili kartice; on
predstavlja «telo» pauka. Paukove «noge» predstavljaju glavne ideje
vezane za centralnu temu ili pojam. Propratni detalji se smeštaju na
kratke crtice koje polaze od linija na kojima su glavne ideje.
Mapa riječi-uzorka (POJMOVNA
MAPA, SEMANTIČKA MAPA)
• One pomažu u organizovanju novih pojmova i njihovih odlika,
rezimiraju odlike neke stavke i pružaju primjere za nju.
Odgovaraju na pitanja «Šta je to?», «Kakvo je to?» te daju
primjere za doticni pojam.
 Grafikon mišljenja
• Grafikon mišljenja je matrica redova i kolona za organizovanje nečijih
ideja o nekom događaju, pojmu ili osobi. Prva kolona grafikona mišljenja
sadrži oblasti u kojima će glavna tema biti ocjenjena. Druga kolona
navodi pojedinčevo mišljenje o glavnoj temi u odnosu na svaku od
oblasti. Treća kolona rezimira informacije koje potkrepljuju mišljenje.
 Frajerov model
• Frajerov model je organizacija od četiri polja koje rezimira suštinske
odlike centralne ideje i daje primjere za nju Studentima pomaže u
ispravnom ocjenjivanju i odgovarajnju na pitanja u objektivnim
testovima kao što su pitanja višestrukog izbora i tačno-netačno.
Fleš karte (POJMOVNE KARTE)
• Organizacija uparenih informacija se postiže primjenom
fleš karti. Jedna informacija je zapisana na prednjoj
strani kartice, a sa njom povezana informacija se
zapisuje na zadnjoj strani. U skladu s tim, jedna strana
kartice se koristi kao nagoveštaj za pamćenje informacije
sa druge strane.
• Napišite termin ili pojam na jednoj strani kartice veličine
7 x 12. Studenti bi trebalo da koriste i vizuelnu sliku ili
simbol na prednjoj strani karte kako bi pomogli
asociranje i da bi podstakli pamćenje. Napišite definiciju
ili opis termina ili pojma na drugoj strani karte.
 Spiskovi nizanih pojmova
• Strategija spiska nizanih pojmova usmerena je ka vještinama
organizovanja i memorisanja informacija. Spiskovi nizanih pojmova
svestrana su strategija i mogu se koristiti za bilo koji predmet
proučavanja.
UČENJE MOŽE BITI
ZABAVA 

....... ZABAVITE SE ....

Doc. dr Vanja Sredojević
Pamćenje je generativan, interaktivan, stalan mentalni proces 
pohranjivanja i pronalaženja znanja ili iskustva. Studentova 
sposobnost da koristi svoje pamćenje  u  velikoj mjeri utiče na 
njegov proces učenja.

Postoje tri elementa pamćenja:
• Senzorsko pamćenje ( čuva informacije oko 20‐30 sekundi )
• Kratkoročno pamćenje ( zadržava informacije privremeno )
• Dugoročno pamćenje ( trajno pohranjivanje informacija )
 Uspješnost  i efikasnost  pamćenja zavisi od :

• Pažnje (koja se poklanja određenom memorijskom    
zadatku)
•Fizičkog i mentalnog  stanja  pojedinca
•Od samog konteksta zadatka
•Fizičkog  okruženja ( u kojem se zadatak obavlja)
•Mentalnih zahtjeva zadatka 
Ljudski sistem pamćenja je sačinjen od četiri funkcionalne komponente:
• čula, 
• radne memorije, 
• dugoročne memorije i 
• centralnog procesora(kontroliše koliko se pažnje posvećuje sadržaju radne memorije).

Upijanje – proces u kome se informacija kreće od radne do dugoročne memorije
Bilježenje – proces kojim se informacija pohranjuje u dugoročnu memoriju
Prisjećanje – proces u kome nove informacije stimulišu pohranjene ( stare ) 
na sjećanje
Izbijanje – proces kojim se sjećanje starih‐pohranjenih informacija javlja u radnoj 
memoriji   
Model sistema obrade informacija prikazuje odnose 
između senzorskog, kratkoročnog i dugoročnog pamćenja.
Postoje četiri procesa pomoću kojih se informacije kreću od 
jednog tipa pamćenja ka drugom i to :

• Pažnja
• Ponavljanje
• Kodiranje
• Pronalaženje
‐ Pažnja je od ključne važnosti za pamćenje zato što je
to proces putem kog se informacije kreću od senzornog
do kratkoročnog pamćenja.
‐ Ponavljanje obuhvata rad ili djelovanje koje uključuje
novu informaciju.
‐ Kodiranje je proces povezivanja nove informacije sa
postojećim znanjem kako bi ona postala smislenija.
Zaboravljanje se razlikuje od grešaka u radu pamćenja po
tome što ,
‐ zaboravljanje obuhvata nesposobnost da se prisjetimo
nečega što je zabilježeno u dugoročnom pamćenju, dok
‐ greška u pamćenju obično označava nesposobnost da
se uopšte zabilježi informacija u dugoročnom pamćenju.
Procesi odgovorni za zaboravljanje mogu se svrstati u dvije
kategorije:
1. Nedostatak raspoloživosti – (odumiranje moždanih
ćelija).
2. Nedostatak dostupnosti –(voljno neposvećivanje pažnje
memoriskom tragu...).
U 19 vijeku Herman je objavio studiju  o stopi zaboravljanjanje
besmislenih slogova. Iz njegove statistike se jasno vidi 

Bez stalnog ponavljanja većina informacija će biti izgubljena.
U istraživanju stope zaboravljanja udžbeničkog materijala 
podaci su pokazali slične rezultate

Bez stalnog ponavljanja većina informacija će biti izgubljena.
 .
1 5 7

9 6 2
3 8 4
 .

H G P

A C U

K B M
Pamćenje je raznovrsno i zavisi od zadatka. Student može imati dobro 
pamćenje za jednu vrstu zadataka, ali lošije za drugu vrstu zadataka.

Memorijske strategije imaju tri primarne svrhe:

• Da povećaju svjest o procesima pamćenja.
• Da povećaju svjest o sopstvenim memorijskim 
sposobnostima (manama i vrlinama).
• Da neutralizuje tendenciju zaboravljanja.

Memorijske strategije mogu olakšati put do  naš uspjeh 

‐ u situacijama interpersonalne, grupne i organizacione komunikacije, 
‐ na akademskom polju, 
‐ polaganja ispita,
‐razumjevanja pročitanog,
‐rješavanja problema.
.

Manipulacija   Asocijativne 
pamćenjem strategije

MEMORIJSKE 
STRATEGIJE
Druge 
Strategije  
memorijske 
grupisanja
strategije
Cilj manipulacije pamćenjem je poboljšanje memorijske 
sposobnosti. 

Postoje četiri tipa manipulacije:

• Manipulacija stanjem pamćenja
• Manipulacija društvenim kontekstom
• Manipulacija spoljnim pomagalima
• Mentalne manipulacije
Stanje sistema pamćenja zavisi od fizičkog i mentalnog
stanja onog ko uči.

Loše mentalno i fizičko zdravlje utiče na proces pamćenja

na brojne načine:
• ometa senzorne organe tijela da detektuju informaciju,
• smanjuje se sposobnost moždanog centralnog procesora
da pristupi informacijama u radnom pamćenju,
• mala vjerovatnoća da će informacije biti jasno
pohranjene...
 Kako bi ostvarili što bolje efekte rada pamćenja i stanja
sistema pamćenja neophodno je :

‐ Redovna fizička aktivnost,

‐ Uredan i redovan san ( odlazak u krevet odmah nakon
učenja pomaže pamćenju)
‐ Uravnotežena ishrana
‐ Kontrolisanje stresa ( ni premalo niti previše)
‐ Uvođenje vježbi pažnje( osluškivanje slabih zvukova ili
traženje prigušenih svjetala) i dr.
Greške u radu pamćenja koje izazivaju da pojedinac zaboravi
imena, zakazane sastanke , ispite ili druge bitne informacije mogu
ozbiljno da poremete međuljudske odnose.
U društvenom okruženju rad pamćenja može da bude ugrožen
zbog:

•Nedostatka saopštavanja namjera memorijskog zadatka

•Ometanja pažnje
•Nedostatka saopštavanja rezultata memorijskog zadatka

Različita percepcija uspješanog rada pamćenja ( pamćenje sa

dobrom reputacijom‐ više obaveza i obrnuto)
Javlja se u slučaju kada društvena grupa vrši pritisak da se
memorijski zadatak obavi na način koji u očima pojedinca
neispravan i sl.
Manipulacije spoljašnjim pomagalima bave se
fizičkim okruženjem onog ko uči. 
Spoljašnja pomagala su često efikasnija od mentalnih
manipulacija zato što fizički stimulans bilježi življe
tragove u pamćenju.

Da li ćemo koristiti spoljna pomagala i koja zavisi od :

•Svrhe pomagala
•Uspješnost spoljnog pomagala.
•Ličnog iskustva i sklonosti pri odabiru spoljnih
pomagala
U okviru ove  memorijske strategije razvijene su četiri 
strategije koje se odnose na slj. polja
• Učenje
• Fizičko pamćenje
• Obaveze i odgovornosti
• Lično pamćenje
Mada se obično vezuje za školu ili visokoškolsku ustanovu,
učenje se obavlja i na poslu i kod kuće.
Ono što nam olakšava učenje odnosno obavljanje određenog
memorijskog zadatka je
1. Vođenje bilježaka ( tokom časa, sastanka...)
2. Nastavne mašine i softveri
3. Memorijska umjetnost( pripremljene mape, skice,crteži... )
4. Sujevjerna pomagala za pamćenje
Fizičko pamćenje se odnosi na upamćivanje određenih akcija
kao što je vožnja bicikla, automobila, igranje fudbala...

Uspješno pamćenje akcije predstavlja :

1. pamćenje dijelova te akcije

2. preciznost redosljeda izvođenja akcije u kome se ti dijelovi
spajaju u cijelinu.

U slučaju da se radi o akciji koja se rijetko ponavlja, spoljna 
pomagala kao pomoć dolaze do izražaja 
Strategije koje pospješuju upamćivanje niza memoriskih zadataka 
su :

1. Zapamtiti obaveze – moramo stalno biti u toku sa dnevnim i 
budućim obavezama  (bilježenje obaveza).
2. Strategija noćnog pisanja – misli o predstojećim obavezama 
nam često nedaju mira prije spavanja, pa je poželjno da se one 
zabilježe.
3. Upravljanje vremenom – održavanje ličnog rasporeda.
4. Elektronski notes 
5. Zapamtiti zakazane sastanke
1. dokumentovanje
‐ poput obaveza sastanci se mogu bilježiti u agendama,
kalendarima...
‐ postoje raznovrsni oblici uključujući dnevne, mjesečne
i godišnje planere.
2.višestruke zabilješke
– kako bi se obezbjedili da ne zaboravite sastanke vodite
višestruke biješke o budućim sastancima.
‐ koristite agende, dnevnike, kalendare
‐ vodite višestruke bilješke na različitim lokacijama
6. Simboličko podsjećanje – predstavlja rezervnu strategiju
koja se koristi kada nismo u prilici da dokumentujemo
obavezu, npr. :
• zategnite kaiš za jednu ili dvije rupe više
• okrenite ručni časovnik ili ga stavite na drugu ruku
• promjenite džep u kome nosite novčanik
• nosite neki predmet dok ne obavite memorijski zadatak

Ova strategija se odnosi na izmjene fizičkog okruženja i

služi kao brz i lak podstrek za pamćenje.
Zadaci iz ličnog pamćenja obuhvataju prisjećanje da se urade  
stvari za lične finansije, zdravlje, imovinu, kućne poslove, ...
Lične finansije – najvažnije je pratiti datume dospjeća 
računa i izmiriti račune na vrijeme. 
Zdravlje – potrebno je razviti redovnu rutinu u jelu, 
spavanju, vježbanju.
Vođenje evidencije o ličnim stvarima – najbitnija stvar je 
organizacija ( studentski dom‐ ustaljena šema ostavljanja 
predmeta , a ne urednost)
Kućni poslovi – razviti redovnu rutinu u obavljanju 
kućnih poslova.
Najbolji pristup poboljšanju pamćenja je usavršavanje više
mentalnih manipulacija.
Mentalne manipulacije funkcionišu tako što pojačavaju vašu
pažnju na informacije tokom učenja.
Neke od mentalnih manipulacij su:

1. Manipulacija atributima
2. Asocijativne manipulacije
3. Manipulacije pronalaženjem
4. Manipulacije  retencijom‐zadržavanjem(podrazumijeva periodično 
ponavljanje usvojene informacije ,s ciljem dužeg pamćenja)

Svaka o njih pojedinačno je nedovoljna i uopštena za pojedinca,

te se one u praksi kombinuju i modifikuju u skladu sa
memorijskim zadatkom koji imate pred sobom.
To su strategije koje se fokusiraju na odlike ili svojstva 
informacije kako bi se one lakše zapamtile.
1. Izmamljivanje osjećaja  ( sreća, bijes...)
2. Ocjenjivanje  atributa ( Hemingway zvuči moćnije nego Smith)
3. Opis   ( detalniji opis određenih informacija )
4. Analiza značenja  informacije( mehaničar‐neko ko popravlja...)
5. Odredite prioritete ( bitno i manje bitno u memorijskom 
zadatku)
6. Povezivanje  sa ličnim iskustvom
7. Razumjevanje iz višestrukih izvora( pristup informaciji iz 
nekoliko perspektiva radi boljeg razumjevanja)
8. Vizuelna analiza( npr.pamćenje informacija iz predmeta 
Anatomija ili Geografije...)
Asocijativne manipulacije predstavljaju drugi oblik mentalne
manipulacije.
Korisne su za pamćenje povezanih informacija ili informacija
koje su teške za razumjevanje.

1. Verbalne asocijacije( mlijeko,sir...
2. Prošli i sadašnji događaji ( povezivanje predavanja sa stečenim 
iskustvom u praksi)
3. Smislene veze, vizuelne veze
4. Grupisanje
5. Prikazivanje pomoću dijagrama
6. Nizanje( po nekom nama logičnom redu)
7. Prostorno uređivanje(nazive grupe pršljenova obično pamtimo 
od vrata naniže) i sl. 
Ove strategije  bilježe informacije uspješnije nego ijedna do sada 
pomenuta.
Postoje četiri strukture pronalaženja:
1. Elaboracija – najlakše su za upotrebu, a ove strukture se grade na 
informaciji koju treba zapamtiti putem njenog kombinovanja sa 
drugim informacijama.
2. Redukciona– zasnovane su samo na dijelu orginalne informacije 
(skraćivanje, kodiranje prema prvom slovu, rezime)
3. Transformacija – teže su za upotrebu zato što mjenjaju oblik 
orginalne informacije, iako je transfomisana informacija povezana 
sa orginalnim materijalom.
4. Tehničke manipulacije – zahtijevaju prethodnu pripremu i 
uputstva,  najteže su za korištenje.
Asocijativne strategije za pamćenje funkcionišu na tvrdnji,
da bi nova informacija bila što bolje upamćena, ona mora biti
povezana (asocirana) sa nečim drugim.
‐ Vizuelno asociranje i vizuelni svijet slika –
sposobnost da se stvore mentalne slike stvari koje su
prethodno viđene ili mogu biti vizuelno zamišljene.
‐ Strategija zamjene riječi – slična je vizuelnom
asociranju. Koristi se za pamćenje informacija koje se ne
mogu brzo zapamtiti.
Povezivanje (sistema i veza) – to je memorijska
strategija u kojoj se stvaraju mentalne slike ili asocijacije za
po dva elementa.
 ‐ Strategija poređenja –pronalaženje sličnosti, bilo figurativne,
bukvalne između dvije stvari koje se trebaju povezati i zapamtiti.
Može se primjeniti na sve predmete.
‐ Pojmovne karte (fleš ili indeksne karte) – bavi se vještinom
prepoznavanja pojmova ili termina. Jedan podatak se ispisuje na
prednjoj strani kartice, a drugi povezani podatak na drugoj strani
kartice.
‐ Rimovani stihovi, pjesme i poezija ‐ rima je jedan oblika
asociranja. Pomaže u pamćenju pravila, pojmova, spiskova...
‐ Povezivanje imena – pamćenje imena je lakše kad se imena
povežu sa drugim riječima ili djelima.
Strategije grupisanja obuhvataju kategorizovanje stavki koje 
treba upamtiti  prema zajedničkim odlikama  ili nabrajanje 
nesumičnih stavki prema logičkom redosljedu.
Neke od strategija su:
1. Koncepti
2. Šifrovanje pomoću boja
3. Kategorije
4. Grupisanje
5. Abecedni redosljed
‐ Strategija ponavljanja – su osmišljene radi zadržavanja
novih informacija u kratkoročnom pamćenju dovoljno dugo da
se mogu pohraniti u dugoročno pamćenje.
‐ Deklamovanje i pravljene razmaka između obnavljanja
činjenica da se većina zaboravljanja desi u roku 24 časa od
prvobitnog učenja je snažan razlog za obnavljanje. Samo jedan
minut obnavljanja može da udvostruči retenciju informacija.
PPRP strategija – pročitaj, prekrij, recituj, provjeri.

OUPN strategija – označi, ukaži, prikaži, navedi.

 Memorijska svijest – loš rad pamćenja se ponekad može
povezati sa nedostatkom svijesti o procesima memorizacije.

Povećanje memorijske svjesti obuhvata nekoliko koraka:

• Studenti se trebaju upoznati sa osnovnim procesom

pamćenja i uzrocima grešaka u pamćenju.
• Student bi trebao da ocjeni uspješnost rada svog pamćenja na
različitim zadacima kako bi procjenio koje su mu jače i slabije
strane.
• Student isprobava različite vježbe kako bi nadomjestio
nedostatak pamćenja.
Hvala za pažnju
PRIPREMA
ZA ISPIT

Mr. Ljiljana Kukavica

Magistar ekonomskih nauka
UVODNE INFORMACIJE O 
PRIPREMI ZA ISPIT
• Uspješnost na ispitima je određena u 
velikoj mjeri prirodom ispitne 
pripreme.
• Način na koji pripremamo ispit je 
mnogo značajniji od dužine pripreme.
• Strategije ispitne pripreme su 
namjenjene da pomognu studentima  
da iskoriste vrijeme za učenje što je 
moguće efikasnije i efektivnije. 
UVODNE INFORMACIJE O 
PRIPREMI ZA ISPIT
• Jedna od prednosti strategija ispitne 
pripreme jeste ta što one ne pomažu 
poboljšanje studenske uspješnosti na 
ispitima.
• Studenti će otkriti da kada su 
pripremljeni, testovi mogu da 
postanu zabavni!!!
SPECIFIČNE STRATEGIJE ISPITNE 
PRIPREME

• Opšte strategije ispitne pripreme 
mogu se koristiti za pripremu bilo 
koje vrste ispita.
• Strategije za specifične testove su 
osmišljene prema određenim 
tipovima testova.
 PREGLEDI UPRAVLJANJA 
VREMENOM I PRAVLJENJE PAUZA 
 Razvijte plan djelovanja 
 Razdjelite vrijeme
 Napravite vremenske 
 Razmake između obnavljanja
 Sažmite i organizujte informacije
 1. PREGLEDI UPRAVLJANJA 
VREMENOM I PRAVLJENJE PAUZA

Formulišite od opšteg ka posebnom
Počnite rano sa pripremom
Mudro iskoristite slobodno vrijeme
Podesite dva časovnika za buđenje
Noć uoči ispita
 2. PREPISIVANJE I 
ORGANIZOVANJE ZABILJEŠKI
Pomaže u pripremi ispita na tri načina:
1. pomaže studentima da odrede glavne 
tačke i propratne detalje razmotre na 
času
2. lakše prisjećanje i organizovanje 
informacija tokom testa
3. student ima priliku da obnovi materijal 
za ispit
 3. STUDIJSKE GRUPE

Studijske grupe se mogu koristiti za pripremu za 
testove na više načina, kao što je: 

 Čitanje i vađenje zabilješki iz udžbenika 
 Brzo čitanje zadatih tekstova
 Obnavljanje, reorganizovanje ili prepisivanje 
zabilješki sa predavanja  
 3. STUDIJSKE GRUPE

 smišljanje pitanja za vježbanje i odgovaranje 
na njih

 reorganizovanje informacija pomoću kratkih 
pregleda, tabela, spiskova i vizuelnih pomagala 

 razmjena memorijskih strategija 
 4. VODIČI ZA UČENJE

 Razumjevanje glavnih ideja i pojmova
 Efikasna podjela vremena za učenje 
između različitih tema
 Pregledanje zabilješki sa predavanja
 Aktivno ponavljanje rada sa 
informcijama
 Smanjuju količinu informcija koje treba 
obnoviti
 4. VODIČI ZA UČENJE

 Organizacija informacija u vodiču za 
učenje će se razlikovati prema tipu 
informacija, predmetu, tipu testa i 
ličnom stilu učenja.
 Postoje dva organizaciona pristupa:
1. Tematski (subjektivni ispitni eseji)
Poslovne banke
2. Kategorijski (objektivni testovi) 
 4.1. TEMATSKI VODIČ 

Smjernice za razvijanje tematskih vodiča:
Odrediti glavne teme
‐ razbiti  predavanja ili materijal na glavne 
teme međusobno povezanih informacija.
‐ odrediti glavne ideje
‐ formulisati glavne ideje u obliku pitanja i 
bilježiti pod odgovarajućom glavnom temom
 4.1. TEMATSKI VODIČ

 Organizujte informacije.
Sve povezane ideje bi trebalo da budu 
rezimirane pod naslovom odgovarajuće važne 
teme
Ideje mogu biti numerisane ili obilježene 
različitim simbolima
 Izbjegavajte pretjerano detaljisanje 
 Primjer vodiča za učenje 
uređenog prema temi
ĆELIJE
•Dijelovi ćelije
•Procesi diobe ćelija : mitoza i mejoza
oPo čemu su slični a po čemu se 
razlikujeu?
oKoja je njihova svrha?
•Dve vrste ćelija: prokaroitske i 
eukariotske
oPo čemu su slične a po čemu se 
razlikuju?
oPrimjeri za svaku
 Primjer vodiča za učenje 
uređenog prema temi
DNK
•Hemijski sastav: adenin, guanin, timin, 
citozin
•Struktura DNK
•Nacrtajte DNK molekul i označite 
dijelove
•Proces odvajanja DNK
oKoja je svrha?
oŠta se dešava tokom svake od 
faza?
 4.2.KATEGORIJSKI VODIČI ZA UČENJE

Smjernice za razvijanje kategorijskih vodiča za učenje:
 Odrediti kategorije informacija 
 Odrediti važne informacije
 Urediti informacije
 Izbjegavati previše detalja 
Primjer popunjenog kategorijskog 
vodiča za učenje
TERMINI
•Proizvodnja hrane
•Poljoprivreda
•Uzgajanje rodova
•Pripitomljavanje 
LJUDI
•V. Gordon Childe
•Michael Cohen
•Lewis Binford
•Karl Sauer
POJMOVI
•Prednost  proizvodnje hrane nad lovom i 
sakupljanjem
•Mane proizvodnje hrane u odnosu na lov i 
sakupljanje
•Kako razlikovati divlje biljke od pripitomljenih 
•Kako razlikovati divlje životinje od pripitomljenih
•Objašnjenja porijekla proizvodnje hrane 
•Posljedice prelaska na proizvodnju hrane
5. ORGANIZOVANJE INFORMACIJA

Tokom procesa ispitne pripreme, važne 
informacije iz zabilješki, labaratorijskih vježbi i 
tekstova trebalo bi sažeti na samu suštinu i 
organizovati u različite formate.
5. ORGANIZOVANJE INFORMACIJA
 Organizacioni formati
Primjeri organizacionih formata su:
 vizuelna pomagala ili grafički planeri
 vremenske linije 
grafikoni
mape riječi
mape u obliku riblje kosti
Mape u obliku paukove mreže
 matrice ili tabele
Kratki pregledi
Pojmovne kartice ili tekući pojmovni 
spiskovi
Vodiči za učenje
5. ORGANIZOVANJE INFORMACIJA
 Šifroivanje pomoću boja 
 Registratori
Strategije memorisanja
Parafraziranje informacije
Usredsredite se na ključne riječi
Koristite raznovrsne memorijske 
tehnike
 povezivanje
Ponavljanje
Relevantnost
Korišćenje skraćenih riječi
Grupisanje
Testiranje sebe iznova i iznova
6.INTERESOVANJE I PAŽNJA

Ponekad je najteži element pripema za 
ispit održavanje zainteresovanosti i 
motivacije za učenje.  
6.INTERESOVANJE I PAŽNJA

Evo nekoliko savjeta:

Stav
Pažnja i koncentracija
Interesovanje
Motivacija
7.TESTOVI ZA VJEŽBANJE I RADNE 
SVESKE
Najpouzdaniji ali ipak najmanje korišćen, način za 
učenje jesu testovi za vježbu.
Ovo su smjernice za strategiju pitanja za vježbu:
 razmotrite tipove pitanja
Otkrijte koje tipove pitanja će biti dati na 
testu: esej, višestruki izbor, tačno‐pogrešno....
Pitajte predavača, proučite stare testove, ili 
razgovarajte sa ranijim studentima sa tog 
predmeta
Napišite pitanja za vježbu
7.TESTOVI ZA VJEŽBANJE I RADNE 
SVESKE
Pošto pisanje sopstvenih pitanja zahtjeva 
temeljno proučavanje ispitnog materijala, 
studenti bi trebalo da pokušaju da krenu u 
tom pravcu kako postaju vještiji.
 Zabilježite pitanja
Odgovorite na pitanja
Zabilježite odgovore
Obnovite odgovore periodično
Vježbajte  
 8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE
Najčešće strijepnje obuhvataju:
Kada i gdje će ispit biti održan?
Koje teme, poglavlja i tekstovi će biti 
obuhvaćeni testom?
Koji procenat pitanja je iz predavanja? Iz 
testova? Iz labaratorijskih vježbi?
Koje su najvažnije ideje?
Koje vrste pitanja će se postavljati?
Da li se ispit polaže sa knjigom ili bez nje?
Da li studenti napamet trebaju da znaju 
formule ili su dozvoljene “ puškice” sa tabelama?
 8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE
Koji pomoćni materijali‐ sveska za odgovore, 
digitron, lenjir, itd.‐ su obavezni ili dozvoljeni?
Koji nivo detaljnosti predavač očekuje u 
odgovorima?
Dali predavač traži tačmo ponavljanje 
memorisanih činjenica ili tumačenje podataka?
Ko će voditi ispit‐ predavač ili asistent?
Ko ocjenjuje ispite‐ predavač ili asistent?
Kako će pitanja biti ocjenjivana‐puni ili polovični 
bodovi, ručno ili mašinski?
Da li predavač oduzima bodove za pravopisne i 
gramatičke greške?
 8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE
Postoji više načina da se odgovori na ova pitanja!

Proučite silabus 
Pitajte predavača
Analizirajte predavačevo ponašanje
Pogledajte stare testove
Konsultujte se sa drugim studentima 
Koristite udžbenik
Koristite tekstualne radne sveske
8. SADRŽAJ TESTA I PROCEDURE

PLANER ISPITNIH PROCEDURA

PREDAVAČ
Ispitne procedure
•Tipovi pitanja__________________
•Potrebni pribor_________________
•Ispit vodi______________________
•Pravopis/ gramatika_____________
•Sa knjigom ili bez knjige__________
9. PRIPREMA MATERIJALA I PRIBORA
Sve materijale i pribor trebalo bi prikupiti 
dosta unapred.

ISPITNI MATERIJALI

U zavisnosti od kursa i predavača materijali 
za učenje se mogu koristiti tokom ispita. Na 
primjer na testovima hemije da se koristi 
periodični sistem elemenata tokom testa.
Neki ispiti se polažu sa knjigom ili iz 
zabilješki.  
9. PRIPREMA MATERIJALA I PRIBORA

ISPITNI PRIBOR:
Hemijske olovke koje rade
Zaoštrene grafitne olovke
Olovke u boji
Gumice za brisanje
Digitron koji radi
Lenjir
Uglomjer
Sveske za odgovore
Kartice
sat
10. FIZIČKA I MATERIJALNA PRIPREMA
FIZI«KA PRIPREMA:
 dobro fizičko zdravlje zahtjeva od nas da 
redovno jedemo uravnotežene obroke. 
Izbjegavati pretjerane količine brze hrane, 
kofeina, cigareta i alkohola.
Adekvatan san je takođe neophodan za 
zdravlje. Normalno spavanje je važno tokom 
pripremanja ispita kao i noć uoči ispita.
Vježbanje pomaže u očuvanju dobrog 
zdravlja i oslobađanju napetosti.
Počnite da liječite bolest čim se pojavi.
Povedite računa o problemima sa čulima 
kao što je slab vid.
10. FIZIČKA I MATERIJALNA PRIPREMA
MENTALNA PRIPREMA
Učenje u ispitnoj prostoriji često pomaže studentu da se 
osjeća prijatnije u pogledu testa.
Kada se brige jave, pokušajte sa relaksacionim tehnikama.
Vizuelno zamislite svaki aspekt učenja i polaganja testa. 
Zamislite sebe kako polažete ispit i predajte svoj najbolji rad 
Ne brinite oko toga što drugi studenti rade, i nemojte 
slušati negativne komentare drugih studenata.
Upustite se u pozitivan razgovor sa samim sobom 
Nemojte se u mislima zadržavati na prošlim neuspjesima 
na testovima; učite iz njih i ostavite ih za sobom. 
Usredsredite se na prošle uspjehe umjesto toga.
Imajte povjerenja u svoj plan pripreme
Sakupite i organizujte sav potreban pribor unapred 
Organizujte se tako da stignete dovoljno vremena prije 
početka testa
 11. ISPITNA ANKSIOZNOST
Budite sigurni da znate specifične procedure 
za ispit.
Razvijte plan djelovanja sa raznovrsnim 
strategijama, i napravite vremenski raspore za 
obavljanje svake od aktivnosti
Počnite sa učenjem dosta ranije, praveći 
pauze između obnavljanja i učeći u kratkim 
fazama.
Temeljna priprema je jedna od najjačih 
odbrana od anksioznosti
 11. ISPITNA ANKSIOZNOST

Zapamtite, ispitna situacija može biti

neugodna, ali to vas nikako ne bi
trebalo spriječiti da pokušate (sjetite se
svog krajnjeg cilja, a to je diploma!).
Što češće izlazite na ispite, to će strah
biti sve manji, moći ćete se nositi s
njim i prihvatiti ga kao normalan dio
ispitne situacije
 12. BUBANJE 

Neke od mana bubanja su:

Brzo zaboravljanje informacija
Bubanje je za kratkoročno pamćenje
Bubanje je stresno
Bubanje obično obuhvata sjedenje nad 
materijalom više sati zaredom.
 12. BUBANJE
Plan kako da se izbjegne bubanje:

Procijenite situaciju
Razmotrite tip testa
Odredite glavne ideje
Sažmite informacije
Razvijte pomagala za pamćenje 
Brinite se o zdravlju
Prihvatite situaciju
13. SUBJEKTIVNI TESTOVI

Predvidite pitanja 
Organizujte ideje
Periodična obnavljanja odgovora  
Memorijske tehnike
Studijske grupe
Vještine pisanja
Pripremite se fizički i mentalno
15. STANDARDIZOVANI TESTOVI

 Upotreba vodiča za učenje
 Vježba
16. TESTOVI KOJI SE POLAŽU S 
KNJIGOM I NUMERIČKI ZADACI
Numerički zadaci
Pitanja za vježbu
Obnavljanje proceduralnih koraka 
Obnavljanje simbila, formula i jednačina 
Memorijske strategije 
Tabele sa formulama 
Studijske grupe
16. TESTOVI KOJI SE POLAŽU S 
KNJIGOM I NUMERIČKI ZADACI
 Upoznajte digitron
Brinite o mentalnom i fizičkom zdravlju
Testovi koji se polažu sa knjigom
Organizujte informacije
Napravite tabelarni rezime
Razvijte odgovarajući stav
I za kraj, nemoj nikad
zaboraviti, i ti si čovjek
kao i svi drugi, a svi
ljudi griješe i nisu
savršeni
Stoga se nemoj odmah podcjenjivati i
omalovažavati ako ne uspiješ izvršiti sve
po planu i kako si zamišljao – najvažnije
je da se trudiš i želiš nešto postići. Tada
rezultati sigurno neće izostati! Možda i
neće odmah biti vidljivi, ali uz dovoljno
strpljenja i volje bez sumnje ćeš ih
dočekati.

Sretno!
Grupno i kooperativno učenje

Saradnik Marijana Petković, dipl. novinar

Banja Luka, oktobar 2015.

Znate li što znači riječ TIM (engl. TEAM)?

Together
Everyone
Achieves
More
Tim je skupina ljudi koji imaju zajedničke ciljeve
i koji usklađeno djeluju da bi ih ostvarili.

Karakteristike tima koji dobro funkcioniše:

‫٭‬ Zajednički ciljevi
‫٭‬ Prioriteti (članovi tima su upoznati sa svim koracima koje treba poduzeti u ostvarivanju
ciljeva tima, redoslijed koraka i izvršioce, te vremenske okvire svakog koraka)
‫٭‬ Članovi tima jasno znaju svoje uloge u izvršavanju zadataka
‫٭‬ Sukobi i razlike u mišljenjima se rješavaju otvoreno
‫٭‬ Uvažavanje različitosti ličnosti članova tima
‫٭‬ Pravila su jasno definisana i doživljavaju se kao standardi
‫٭‬ Efikasnost članova tima
‫٭‬ Uspjeh je podjednaka zasluga svih članova tima
‫٭‬ Unapređivanje ličnih vještina kroz ostvarivanje timskih zadataka.
Izgradnja tima (team building) je strategija i proces koji pomaže timu da se razvije u neformalnu
organizaciju sposobnu da ispuni misiju odnosno ciljeve i zadatke zbog kojih je tim izgrađen. Team
building je proces osposobljavanja svih članova tima da ostvare postavljene ciljeve. I zgradnja tima je
proces jačanja i osposobljavanja grupe ljudi da postignu zajedničke ciljeve. To jeproces koji je
potreban da bi se kreirao, vodio i obezbjedio razvoj grupe ljudi u kohezivnu jedinicu. To je takođe
proces koji inspiriše ljude da brzo prerastu u veoma efikasnu radnu grupu koja ostvaruje uspješne
rezultate za svoju organizaciju.
Proces izgradnje tima može imati različite forme i oblike a u zavisnosti od karaktera i prirode tima.
Izgradnje tima jeste:
• Način života;
• Odgovornost svakog člana tima;
• Stalni proces;
• Razvoj jasnog i jedinstvenog identiteta;
• Fokusirana na jasnim i konzistentnim ciljevima;
• U skladu je sa potrebama i ambicijama svakog člana tima i prepoznaje doprinos svakog člana;
• Svijest o potencijalima tima kao jedinice;
• Orjentisana na rezultate;
• Prijatna i podsticajna.
Izgradnja tIma nije i ne može da bude:
• Kratkoročna;
• Postavljena bez obzira na ljudska osjećanja;
• Stegnuta;
• Rezervisana samo za neke članove tima;
• Izvinjenje što ne obezbjeđuje ličnu odgovornost;
• Proces u kome akcije nemaju jasne intencije;
• Rutinski posao.
Faze u procesu izgradnje tima:
• Definisati ciljeve tima
• Identifikovati probleme koji se mogu pojaviti u ostvarenju cilja
• Pronaći načine da se prevaziđu potencijalni problemi i da se ciljevi ostvare.

Šta obuhvata izgradnju tima?

• Izgradnja međusobnih odnosa;
• Učenje odgovarajućim vještinama;
• Razvoj liderskih vještina;
• Slijed promjena;
• Razvoj novih projekata;
• Prevazilaženje “gapova”;
• Uvođenje različitih metoda.

Uloge u timu
Uloge u timu zavise od:
• ponašanja pojedinca
• ličnosti pojedinca
• zahtjeva posla – kvalifikacije

Postoji razlika između uloga u timu i funkcionalnih uloga članova tima. Funkcionalne uloge se odnose na
zahtjeve posla pojednica, dok lična uloga članova tima podrazumjeva (prema Mereditu Belbinu):
• Britanski naučnik, rođen 1926. god.
• Diplomirao psihologiju na
Kembridžu
• Otac teorije timskih uloga

•Autor brojnih dijela, od kojih su

najpoznatija: Management teams:
Why they succeed or fail (1981);
Team roles at work (1993; )The
coming shape of organization
(1996)

•Njegov praktični doprinos je svakako

klasifikacija devet skupina ponašanja
i upitnik kojim se određuje kako se
članovi tima ponašaju u međusobnim
interakcijama.
To je tendencija da se ponašaš, doprinosiš i
sarađuješ sa drugima na tačno određen
način.
KARAKTERISTIKE:
 Usmjeren, teži konsenzusu,
pokušava da uključi sve članove.
Delegira posao, dobro vodi
sastanke, može prihvatiti ili odbaciti
tuđe ideje. Ono po čemu se
koordinatori razlikuju jeste njihova
sposobnost da nateraju druge da
imaju udjela u istom cilju. Odrasli u
razmišljanju, puni samopouzdanja,
posao delegiraju spremni. U
unutrašnjim vezama brzi su u
pronalaženju pojedinačnih talenata i
iskorištenju istih. Iako koordinatori
nisu bas najpametniji članovi tima,
imaju širok i svjetski pogled na sve i
generalno zahtjevaju poštovanje.
 Glavni nedostatakim je što se ne
ističu po svojim idejama. Može
izgledati da manipulišu drugima i
da drugima nameću svoje poslove.
PONAŠANJA KOJA TREBA IZBJEGAVATI:
Nadmetanje sa drugima, nepriznavanje njihovih sposobnosti,
napuštanje uloge vođe.
ULOGA:
 Koordinatori su dobro
pozicionirani kada je u
pitanju dobijanje glavne
uloge u projektu u odnosu
na ljude koji imaju
raznovrsne sposobnosti i
personalne karakteristike.
Bolji su kada rade sa
kolegama istog ili sličnog
položaja u organizaciji nego
sa podređenima. Probleme
rješavaju sasvim smireno. U
nekim situacijama skloni su
sukobljavanju zbog
nepodudarnosti u
mišljenjima.
KARAKTERISTIKE: ULOGA:

 Zna da sluša i odgovori na  Da spriječe interpersonalne

potrebe drugih, izglađuje probleme nastale unutar tima ali i
nesporazume, diplomata je. Ima da dozvole članovima da
dobre socijalne vještine, osetljiv doprinesu efektivnosti. Nije
za tuđe potrebe, stavlja tim na neobično da postanu stariji
prvo mjesto. Timski radnik je menadžeri pogotovo ako kao
osoba blage naravi, društvena i menadžeri dominiraju modelatori.
zabrinuta za druge. Ima visok To stvara klimu kod koje
stepen fleksibilnosti i diplomatija i dobro zapažanje
prilagođavanja različitim timskih radnika postaje realan i
situacijama i ljudima. Dobri su koristan kvalitet, pogotovo kod
slušaoci, imaju dobru moć onog menadžerskog režima gde
zapažanja i najpopularniji su je veća vjerovatnoća da će doći
članovi tima. Posao izvršavaju sa do konflikta. Timski radnici –
velikom saosjećajnošću, ali mogu menadžeri viđeni su kao neko ko
biti nepristojni u određenim ne predstavlja prijetnju ni za koga
situacijama. i zato su najprihvaćeniji i često
favorizovani. Imaju
 Glavni nedostatak je taj što lako “podmazivačke” uticaje na tim.
podliježu uticajima i teško donose Moral je mnogo viši i ljudi bolje
odluke. sarađuju kad su oni u blizini.
PONAŠANJA KOJA TREBA IZBJEGAVATI:
Držanje strane jednom članu tima, izbjegavanje donošenja
odluka, nadmetanje za položaj.
KARAKTERISTIKE:
 Kreativan, razmišlja izvan okvira,
pun ideja, uživa u traženju rješenja,
inventivan. Dobar u sagledavanju
cjelovite slike. Oni su inovatori i
pronalazači. Stvaraju ideje iz kojih
se razvijaju poslovi, obično
preferiraju da rade sami, na distanci
od ostalih članova tima, koristeći
svoju maštu i često radeći na način
koji nije prihvaćen. Često su
introvertni i reaguju burno na na
kritike i pohvale. Njihove ideje su
radikalne i oskudjevaju u praktičnim
ograničenjima. Nezavisni su,
pametni i originalni, ali mogu biti
slabi u komunikaciji sa drugim
ljudima koji su na drugačijoj talasnoj
dužini.
 Glavni nedostatak je taj što su
opterećeni osjećajem vlastite
genijalnosti, zanemaruju detalje,
žive u svom svijetu i svoje ideje ne
znaju jasno da prenesu drugima.
ULOGA:
 Glavna uloga originalnog mislioca
je da generiše nove prijedloge i
da rješava složene probleme. Oni
su najčešde korisni i potrebni u
prvom stadijumu projekta ili kada
projekat “zapne” u napredovanju.
Previše originalnih mislilaca u
jednoj organizaciji može da bude
kontraproduktivno zbog njihove
težnje da provedu vrijeme jačajući
svoje ideje i zauzimajući se za
njih.
PONAŠANJA KOJA TREBA
IZBJEGAVATI:
Ulaganje energije u sopstveni
interes umjesto u ciljeve
tima, durenje ili povlačenje u
sebe, nadmetanje sa drugim
originalnim misliocima.
KARAKTERISTIKE: ULOGA:
 Komunikativan, ne gubi vrijeme,
 Postaju dobri menadžeri zato
kaže šta misli. Spreman je
savladati prepreke, zna da što stvaraju akciju i napreduju
pokrene stvari. Oni su visoko ukoliko se vrši pritisak na njih.
motivisani ljudi sa puno energije i Podstiču da se svi uključe u
željom za postignućem. Agresivni
su prema okolini i posjeduju veliki tim i veoma su korisni u
elan. Vole da izazivaju druge i timovima gde političke
uvijek idu na pobjedu. Oni vole da komplikacije izazivaju
vode i da druge guraju u akciju. usporavanje poslovanja.
Ukoliko naiđu na prepreku, lako
nalaze način da je zaobiđu. Veoma su sposobni u
Hladne glave i asertivni, teže da pravljenju izmjena i ne
iskažu jaku emocionalnu ustručavaju se da donesu
odgovornost na svaku pojavu “nepopularnu”odluku. Oni su,
razočaranja i frustracije. Odlučni
su, ali mogu oskudjevati u najverovatnije, najefikasniji
saosjećajnosti prema drugima. članovi tima koji garantuju
Ovo je najkonkurentnija uloga u pozitivnu akciju.
organizacijama.
 Glavni nedostatak im je što su
nestrpljivi, razdražljivi. Mogu reći
pogrešnu stvar u pogrešno
vrijeme iako to ne misle.
PONAŠANJA KOJA TREBA IZBJEGAVATI:
Vršenje pritiska na ljude, preuzimanje prevelike vlasti, nadmetanje sa OM ili sa NP.
KARAKTERISTIKE: ULOGA:
 Uzima u obzir sve mogućnosti  Najbolji su u analiziranju problema i
hladne glave, sagledava stvari sa procjenjivanju ideja i sugestija.
različitih gledišta, dobar je u Veoma su dobri u pažljivom
odmjeravanju dokaza i donošenju razmatranju ZA i PROTIV opcija. Za
zaključaka i odluka. Ozbiljne su i nekog ko gleda sa strane oni su
razborite individue koje su otporne dosadni, suvoparni ili kritički
na prekomjerna oduševljenja. Spori nastrojeni. Zato se mnogi ljudi
su prilikom donošenja odluka jer iznenade kad oni postanu
žele dobro da razmisle o svim menadžeri. Ipak, mnogi nadglednici
stvarima. Imaju sposobnost okupiraju radna mjesta i polako
kritičkog razmišljanja kao i visok napreduju ka vrhu. U nekim
stepen lukavog donošenja odluka, poslovima uspjeh ili neuspjeh
koji sve faktore svodi u jedan. zavise od relativno malog broja
Dobar nadglednik –procenjivač je osjetljivih odluka. Čovjek koji je
rijetko pogrješiv. uvijek u pravu i koji nikada ne griješi
 Glavni nedostatakje taj što je
je onaj koji pobjeđuje na kraju, a
rigidan u svojim idejama i svojoj upravo to je dobar nadglednik-
“ljubavi” prema logici. Nije otvoren procjenjivač.
za kreativno razmišljanje izvan
okvira, preterano je kritičan.
PONAŠANJA KOJA TREBA IZBJEGAVATI:
Netaktičnost u kritikovanju tuđih ideja, nadmetanje sa
koordinatorom i originalnim misliocem, stalne negativne primjedbe.
KARAKTERISTIKE:
 Staložen, pouzdan, razuman,
izvršvana zadatke. Ima
disciplinovan i dobro
organizovan pristup. Izvršitelji
imaju izražen osjećaj
samokontrole i discipline. To
su osobe kod kojih su
lojalnost i interes u skladu sa
kompanijom i koje su manje
posvećene ostvarivanju
sopstvenih interesa.
 Glavni nedostatak je što im
nedostaje spontanosti i ne
vole da se mijenjaju. Protive
se promjenama i novim
idejama i previše očekuju od
drugih.
ULOGA:
 Korisni su za organizaciju zbog
svoje staloženosti i sposobnosti
primjenjivanaj odluka. Uspevaju
zato što su efikasni i zato što
imaju osećaj za ono što je
izvodljivo i relevantno.
Napomenuto je da mnogi
direktori izvršavaju samo one
poslove koje žele da urade,
zanemarujući pri tom one stvari
koje im se čine neprivlačnim.
Kao kontrast tome, izvršitelji će
uraditi ono što im se kaže da
urade. Dobri izvršitelji često
napreduju do pozicije top
menadžmenta zbog svojih
vrlina i sposobnosti
(sposobnost prihvatanja
potrebnih zaduženja).

PONAŠANJA KOJA TREBA IZBJEGAVATI:

Borba za status zbog vernosti ideji ili organizaciji, nekonstruktivno
kritikovanj tuđih sugestija, biti nepopustljiv.
KARAKTERISTIKE:
 Uočava svaki detalj, savjestan,
odgovoran, pouzdan, dovodi
posao do cilja, “polira” krajnji
učinak. Finišeri su one osobe koje
ne žele da započinju ništa što ne
mogu da završe. Uglavnom su
introvertne osobe i zahtjevaju
veoma malo u smislu spoljašnjih
stimulusa i podstreka.
 Glavni nedostatakje što mogu biti
netolerantni prema onima kojih se
ne mogu otarasiti. Često nisu
oduševljeni raspodjelom poslova
jer više vole da izaberu sami
svoje poslove i dužnosti. Loš je u
delegiranju zadataka, nema
povjerenja u druge, usmjerava na
greške, prevelik je perfekcionista.
ULOGA:
 Finišeri su dovoljno posvećeni
kada zadaci zahtjevaju
potpunu koncentraciju i visok
stepen tačnosti. Imaju osećaj
za “hitnost” slučaja unutar
tima i dobri su u pravljenju
rasporeda. U menadžmentu
se ističu po visokim
standardima kojima teže, kao
i po stvarima koje se tiču
preciznosti i obraćanja pažnje
na detalje.
PONAŠANJA KOJA TREBA
IZBJEGAVATI:
Kvarenje morala tima
preteranim kritikovanjem ili
brigom, insistiranje na
detaljima na štetu cjeline.
KARAKTERISTIKE:
 Znatiželjan, zainteresovan, otvoren.
Voli da istražuje, upoznaje nove ljude,
izazove. Često su entuzijasti i
ekstrovertne osobe. Dobri su u
komunikaciji sa drugim ljudima i unutar
i izvan kompanije. Prirodni su
pregovarači, dobri u istraživanju novih
šansi i razvoju kontakata sa drugima.
Iako nisu veliki izvor originalnih ideja,
istraživači su efektivni kad je u pitanju
preuzimanje ideja od drugih, njihovo
unapređivanje i razvijanje. Toplo
primaju sve pohvale zbog svoje
prirodne tople naravi. Istraživači imaju
opušteni ličnost sa jakim osedajem i
razumevanjem da vide određene
mogudnosti u svemu novom. Međutim,
ukoliko nisu motivisani od strane
drugih, njihov entuzijazam drastično
opada.
 Glavni nedostatak je taj što teško
zadržava interes i pažnju, uloži svoje
vreme u nešto ali brzo prelazi na
slededu stvar i što prisvaja tuđe ideje.
ULOGA:
 Dobri su u istraživanju i
odgovaranju na pojedine ideje,
razvoju i resursima unutar tima.
Ljudi su sa prirodnim darom koji
znaju da dogovore kontakte i da
riješe pregovore u svoju korist.
Imaju sposobnost da razmišljaju
svojom glavom i pažljivo ispituju
druge za informacije.
PONAŠANJA KOJA TREBA
IZBJEGAVATI:
Neproduktivnost, zadržavanje
informacija za sebe, veće
bavljenje tuđim nego svojim
idejama.
KARAKTERISTIKE:
 Samostalan, predan poslu,
posjeduje vještine koje je teško
naći, istrajan je u radu na
zadatku, ne trebaju mu spoljašnji
podsticaji. Dok pokazuju veliki
ponos na svoje zadatke, obično
im nedostaje interesovanje za
druge ljude. Na kraju, specijalisti
postaju eksperti. Postoji samo
nekolicina ljudi u kompaniji koji
imaju sposobnost da postanu
prvoklasni specijalisti.
 Glavni nedostatak im je što ih ne
zanima cijela slika, ne druže se
sa timom i imaju uske horizonte.
ULOGA:
 Kao menadžeri, zahtjevaju
podršku jer znaju više o predmetu
od drugi, ali im nedostaju
menadžerske veštine. Obično su
pozvani kada treba da se donese
odluka koja je bazirana na
velikom iskustvu.
PONAŠANJA KOJA TREBA
IZBJEGAVATI:
Nepokazivanje interesa za
druge ljude i njihove ideje.
 Jedan KOORDINATOR ili MODELATOR (ne oba)
za lidera

 ORIGINALNI MISLILAC da stimuliše ideje

 NADGLEDNIK/PROCJENJIVAČ da obezbjedi
jasnoću i poštenje u zadacima

 Jedanili više PRIMJENJIVAČA, TIMSKI RADNIK,

ISTRAŽIVAČ ili FINIŠER, da pokrenu stvari
Timsko učenje je adaptacija tzv. “akcijskog učenja” originalno razvijenog od strane Reg
Revansa u Engleskoj, sredinom 20. vijeka. Grupno i kooperativno učenje nudi
alternative samostalnom učenju. Pomoću ovih strategija, nekoliko studenata radi
zajedno kako bi obavili zajednički zadatak. Takvo zajedničko učenje može da vodi
predavač ili ga samostalno može pokrenuti grupa studenata.

Male grupe su najbolje za grupno učenje. Optimalna veličina grupe je tri studenta, ali
uspješne grupe mogu imati od dva do pet studenata. Veće grupe bolje rade kao forum
za razmjenu podataka među malim podgrupama.
Da bi bile uspješne, grupe moraju slijediti opšte radne procedure i pravila ponašanja.
Pored toga, članovi grupe bi trebalo da budu svjesni svojih uloga u zajedničkim
sastancima.

⃰Preuzeto s interneta
Vrlo često, studijske grupe su neuspješne zato što članovi grupe ne
razmatraju načine na koji će ostvariti ciljeve grupe. Na osnovu sljedećih
radnih procedura studenti mogu da poduprijede katastrofe i da
kooperativno učenje učine efikasnijim i efektivnijim. Pravila koja su
definisali Gomon i Guenzel (1987) članovi grupe mogu dopuniti ili izmjeniti
kako bi ih prilagodili sopstvenim potrebama:
• Dogovorite željene ishode ili ciljeve grupe
• Dogovorite grupne aktivnosti i uloge radi ostvarivanja ishoda
• Dogovorite specifični vremenski raspored za aktivnosti na svakom
sastanku
• Radite pod kontrolom Čuvara vremena
• Dogovorite se oko obaveza i priprema za naredni susret
• Evaluirajte grupne ishode i odvijanje sastanka
Pravila ponašanja
Članovi grupe bi trebali da dogovore pravila ponašanja za studijske sastanke. Pravila koja su ovdje navedena
(Gomon i Guenzela, 1987.), mogu izmjeniti ili dopuniti članovi grupe kao bi ih prilagodili sopstvenim
posebnim potrebama.
• Članovi grupe će se složiti da usvoje Opšte radne procedure koje je odredila grupa
• Članovi grupe će se složiti da doprinose grupi tako što će...
 donositi materijal relevantan za zadatak
 prethodno pregledati teme koje grupa treba da prođe
 poštovati rokove za aktivnost
 obavještavati članove o potencijalnim promjenama rasporeda prije sastanka
• U evaluiranju grupnih ishoda i procesa, članovi će se složiti da se drže objektivnog kritičkog ponašanja, a ne
ličnih napada.

Uloge članova grupe

Članovi efektivnih studijskih grupa imaju specifične uloge. Savki član grupe obavlja nekoliko uloga na datom
sastanku; zapravo, za manje grupe biće neophodno da svaki član ima više od jedne dužnosti.Gomon i
Guenzela 1987. definišu sljedećih sedam uloga članova grupe:
• Predsjedavajući ili Vođa (postavlja agendu za određeni sastanak, uz input drugih članova grupe)
• Čuvar vremena (vodi računa o količini vremena koja se potroši pri svakoj aktivnosti na sastanku i stara se da
unaprijed dogovoreni rokovi budu ispoštovani)
• Onaj koji je zadužen za prostorije (dogovra datum, mjesto i vrijeme studijskog sastanka)
• Onaj koji brine o resursima (obezbjeđuje resurse u vidu knjiga, kolega-tutora, projektora...)
• Evaluator grupnog procesa (evaluira efikasnost ili efektivnost)
• Proizvođač ili Učesnik (ova osoba učestvuje u predviđenim aktivnostima na sastanku; u većini slučajeva svi
članovi studijske grupe su učesnici
• Osoba za resurse (nije nužno stalni član grupe; prisutan je kada je potrebno obezbjediti dodatne resurese)
Radne tabele za studijske grupe
Radne tabele koriste studentima i pomažu im da ostvare efektivne i efikasne studijske grupe. One pružaju
studijskoj grupi zajednički smjer i svrhu, i stoga bi ih trebalo popuniti nakon svakog grupnog sastanka.
Radne tabele kombinuju: radne procedure, pravila ponašanja i uloge. Posebne aktivnosti i vremenski
rokovi obilježavaju se na radnoj tabeli.
Primjer prazne radne tabele:
IME ULOGA

• Vrijeme, mjesto i datum sastanka

______________________________________________
______________________________________________
• Pravila
______________________________________________
______________________________________________
• Procedure
______________________________________________
______________________________________________
PROCEDURE SPECIFIČNI ISHODI I AKTIVNOSTI

Dogovorite specifične ishode (2-4 minuta)

Dogovorite spesifične aktivnosti i vremenske
odrednice za svaku od njih
Obavite specifične aktivnosti (ukupno = ___ min.)

Dogovorite obaveze i pripremite za sljedeći

sastanak (2-5 minuta)
Evaluirajte grupne ishode i procedure (2-5 minuta)
 Primjer dugoročne pripreme za ispit
Radna tabel astudijske grupe
Vrijeme: 60minuta

Uputstva:
• dogovorite se oko dodjeljivanja uloga
• Utvrdite specijalne uloge
• Slijedite procedure
• Radite pod kontrolom čuvara vremena

IME ULOGA
Nikola Čuvar vremena, učesnik, evaluator
Ana Predsjedavajući, učesnik, evaluator
Milica Osobakoja rezerviše prostorije, učesnik, evaluator
Jovan Osoba za resurse, učesnik, evaluator

• Vrijeme, mjesto i datum sastanka

9:30 – 10:30, učionica 3, 6.11.2012. god.
• Pravila
Učesnici su saglasni da će dati doprinosi slijediti procedure
• Procedure
Tipovi grupa

Studijske grupe se često klasifikuju prema prmimarnom cilju.

Po tom osnovu može se izdvojiti osam tipova grupa:
• Grupe za dugoročnu pripremu za ispit
• Grupe za obavljanje domaćih zadataka
• Grupe za sintezu i primjenu
• Grupe za obavljanje specijalnih projekata
• Grupe za rješavanje problema
• Grupe za vođenje zabilješki
• Grupe za strategije učenja
• Grupe za čitanje sadržaja

Suštinska svrha grupnog učenja je rad sa drugim studentima na obavljanju nakog zadatka.
Prednosti strategija grupnog i kooperativnog učenja

• Kooperativno učenje pomaže u razvoju vještina ponašanja, kao što su saradnja i timski rad, može biti
korisno za profesionalne karijere
• Kada je prikladno obavljen, grupni rad može da razvije odgovornost za učenje kod pojedinca
• Grupe mogu biti produktivnije i efikasnije od individualnog učenja kod nekih zadataka i za neke studente
• Kooperativno učenje omogućava studentima da razmjenjuju informacije, strategije i lična iskustva
• Grupni rad često povećava zainteresovanost za temu i motivaciju za njeno učenje
• Kooperativno učenje povećava akademsko dostignuće zahvaljujući novom znanju stečenom kroz grupne
aktivnosti
• Uz odgovarajuće vođenje, kooperativno učenje pospješuje razvoj društvenih vještina
• Grupni rad često štedi vrijeme u poređenju sa samostalnim obavljanjem zadatka
• Grupni rad često služi za oslobađanje stresa prije ispita ili važnog zadatka
• Grupni rad pomaže da se u velikim zadacima izvrši adekvatna podjela na manje dijelove
Startegije grupnog učenja

Čitanje sadržaja-primjer kooperativnog učenja čiji je cilj čitanje materijala iz nove sadržinske oblasti
iznio je Mickel, 1993. Ova strategija je namjenjena predavačima, mada jemogu koristiti i studenti
uz vođstvo tutora s tim da se modifikuje prema studentskim potrebama. Za ovu aktivnost, a u
zavisnosti od dužine zadatih tekstova, može biti potrebno nekoliko dana. Strategiju je bolje
uvoditi odjeljak po odjeljak kako bi se maksimalno razumjela očekivanja.

Aktivnosti razumjevanja pročitanog u 9 koraka obuhvata sljedeće aktivnosti:

1. Podijelite ukupnu studentsku grupu na grupe od četiri studenta
2. Označite stranice u udžbeniku koje će koristiti u ovoj aktivnosti kooperativnog učenja
3. Podijelite leksičke zadatke
4. Dodijelite leksičke zadatke
5. Dodijelite propratne zadatke
6. Spojite grupe i pregledajte zadatke
7. Predavač evaluira razumjevanje pročitanog
8. Studenti evaluiraju grupnu aktivnost
SNS – ovu strategiju koriste grupe kao osnažujući proces za savladavanje Strahova, Nesigurnosti i
Sumnji. Ona ima dva glavna cilja: da pomogne članovima grupe da postanu svjesni negativnih
osjećanja ili osjećanja nesigurnosti i pomogne im da usmjere svoju energiju na rješavanje ili
otklanjanje tih osjećaja. Jedna od prednosti SNS-a je ta što pomaže studentima da odgovorno
prepoznaju, vokalizuju i razriješe sumnje vezane za zadatke i/ili evaluaciju rada. Pored toga, ova
strategija je efikasno sredstvo osnaživanja sposobnosti rješavanja problema kod odraslih.
Uputstva za SNS preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.
1. Utvrdite problem
- grupa razmatra i dogovara o opštem problemu ili pitanju kojim treba da se pozabave
- primjeri potencijalnih problema ili pitanja koji izazivaju zabrinutost obuhvataju još uspjeh
članova grupe na ispitu, nedovoljno jasne instrukcije za obavljanje zadataka, nedovoljno
razumjevanje jednog ili više glavnih pojmova na času, ili nedostatak discipline na času.
2. Brejnstorming
- članovi grupe iznose svoje zabrinutosti u vezi sa problemom
- jedan član grupe sastavlja mapu problema
- sve brige se moraju iskazati i zabilježiti na mapi prije bilo kakve rasprave
3. Grupna rasprava
- raspravalja se o problemima
- raspravlja se o mogućim rezultatima
4. Razmatranje svih pitanja koja izazivaju brigu
- članovi grupe se bave svakim elementom na mapi i diskutuju to
- neka pitanja se mogu riješiti prostim informacijama koje su nedostajale
- složenija pitanja mogu zahtjevati detaljnije ispitivanje uzroka i posljedica, dodatnih resursa ili
pomoć
grupe
Dijagram sličnosti – koristi se kao kreativan proces za stvaranje i organizovanje
ideja. Koristi se kada je potrebno napredno i novo razmišljanje usljed zbrkanosti ili složenosti
činjenica ili misli. Jedna od prednosti dijagrama sličnosti jeste zajedničko razumjevanje ideja i
njihovih odnosa koje stiču svi članovi grupe. Svi članovi grupe, čak i oni koji moždaizbjegavaju
verbalne razmjene u grupnom okruženju, mogu lako da učestvuju u procesu razvijanja
dijagrama sličnosti.

Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.
1. Grupa bira pitanje ili problem za razmatranje
2. Svaki član grupe ispisuje odgovore na kartice; svaki odgovor bi trebalo da bude napisan na
odvojenoj kartici
3. Kartice se zatim izlažu na zidu ili stolu
4. Svaki član grupe na smjenu ispituje kartice i fizički ih sortira na gomile ili povezane odgovore
5. Diskusija se nastavlja (raspravlja se zašto su kartice tako grupisane; kartice se mogu duplirati)
6. Grupa bira naslove pod kojima će sumirati svaku gomilu kartica
7. Grupa zapisuje konačne naslove i informacije
Četiri ugla – koristi se da bi se obezbjedilo učešće svih studenata u grupnim
aktivnostima. Pomaže u razvoju vještina slušanja, verbalne komunikacije, kritičkog mišljenja
i donošenja odluka.

Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.
• Priprema
- napraviti četiri velika zanaka sa sljedećim natpisima: VEOMA SE SLAŽEM, SLAŽEM SE,
NE SLAŽEM SE, VEOMA SE NE SLAŽEM
- postaviti znakove u četiri ugla učionice
- stolove i stolice rasporediti u sredinu
- svrstavajući izrazi treba da budu lako razumljivi
• Predstaviti svrstavajuće iskaze
• Svrstavanje
• Obrazloženje
• Ponavljanje i popravljanje
Višestruko glasanje – koristi se kao pomoć za postavljanje ciljeva i prioriteta kada grupe
imaju problema pri donošenju odluka.

Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.

• Identifikacija problema ili aktivnosti

• Pomoć barinstorming tehnike napraviti spisak ciljeva ili prioriteta vezanih za taj problem ili aktivnost
(bilježiti na tabli ili papiru)
• Svaki član bira tri do pet elemenata koji su mu prioriteti i označava ih brojevima gdje je 1. najvažniji
• Svode se ocjene prioriteta za svaki element
• Eliminacija 1/3 do ½ elemenata
• Ponavljanje procesa dok sene dobije prikladan broj ideja
Tehnika nominalne grupe – koristi se kao pomoć u postavljanju ciljeva i
prioriteta kada grupe imaju problema da donesu odluku. Slična je tehnici višestrukog
glasanja.

Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.

• Identifikacija problema ili aktivnosti

• Pomoć barinstorming tehnike napraviti spisak ciljeva ili prioriteta (bilježiti na tabli ili papiru)
• Svaki član grupe određuje prioritete gdje je 1. najvažniji

Ocjene prioriteta za svaki element se svode. Elemeni sa najnižim ukupnim zbirom će imati najveći
prioritet, a elementi sa najvišim zbirom će imati najniži prioritet.
Slagalica II - koristi se za razvijanje vještina i stručnosti potrebnih za uspješno učestvovanje
u grupnim aktivnostima (fokusira se na vještine govora, saradnje, razmišljanja i rješavanja
problema)

Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.

• Definisanje grupnog projekta na kom će raditi kompletna grupa studenata

• Podjela na grupe na podgrupe od po 4-5 studenata i dodjeljivanje brojeva svakoj grupi
• Dodjela tema svakoj podgrupi studenata
• Podjela na ekspertske grupe
• Ponovno spajanje orginalne grupe
• Razmjena rezultata

Odslikavanje – upoznaje studente sa ulogama i odnosima moći među liderima i

sljedbenicima u grupi. Naglašava potrebu za uzajamnim poštovanjem i saradnjom.

• Podjela na parove
• Jedan partner lider, drugi sljedbenik
• Odsliakvanje u određenom vremenskom trajanju
• Zamjena uloga
• Rasprava
Dijagram uzroka i posljedica (“riblja kost”) - razvrstava i
povezuju uzroke i posljedice kao što je problem, događaj ili pitanje. Koristi se kao kreativan
proces za stvaranje i organizovanje važnijih i manje važnih uzroka posljedice. Prednost je
jačanje grupe.

Informacije o ovoj strategiji preuzete su iz Muskingum Area Tehnical College, Ohio, Newsletter,
14.septembar.1994.

• Podjela kompletne grupe na manje grupe

• Dodjela pitanja, problema ili događaja
• Bilježenje uzroka
• Napraviti dijagram uzroka i posljedica
• Glavna osa navodi posljedicu

• Ispitivanje uzoraka koje su napravile grupe

• Proučavanje dijagrama
• Svaka grupa može da predstavi svoj dijagram
 Ciljevi i
planiranje Kultura
Vanjska (Šta radimo i zašto?)
Rezultat:
saradnja
Zajednička posvećenost
ciljevima tima
Uloge i
Procesi i odgovornosti
procedure (Ko šta radi?)
(Šta izvršavamo?)
Rezultat: VOĐA TIMA Rezultat:
Efikasni radni timovi Odgovornost

Odnosi
(Kako radimo zajedno?)
Rezultat:
Visokoproduktivna
radna okolina
Funkcinalne grupe Ostali učesnici

Uticaj vanske okoline

Faza I-Stvaranje tima
• transformacija pojedinca u člana tima
• članovi tima se upoznaju sa:
• prirodom zadatka
• drugim članovima tima
(njihovim osobinama, motivima, stilovima rada i sl.)

Faza II - Pojačanje intenziteta (Storming)

• članovi tima se obično osjećaju moćnijima i kompetentnijima nego što to zaista jesu
• faza entuzijazma, ali i prvih razočarenja
• pojava grupne polarizacije i traženje “žrtvenog jarca”

Faza III - Određivanje normi (Norming)

• u ovoj fazi broj članova tima je obično manji od početnog
• upoznaju se s vlastitom ulogom, sa svojim i tuđim snagama i slabostima
• ovu fazu karakteriše poštovanje, spremnost na saradnju i uopšte prijateljska atmosfera

Faza IV - Izvođenje (Performing)

• osjećaj bliskosti među članovima tima
• nema borbe za moć, jer su članovi prihvatili svoje uloge
• tim je uspješan i usmjeren na zadatak

Faza V - Završavanje (Adjourning)

• faza kroz koju ne prolaze svi timovi
• događa se nakon završavanja zadatka zbog kojeg je tim nastao
• osjećaj ponosa, ali i mnogi drugi osjećaji
 Mr.Lana Vukčević,
Banja Luka,
lana.z.vukcevic@apeiron-edu.eu
Učenje
 Učenje je odraz načina na koji posmatramo svijet,
okolinu, nauku, osjećaje.
 Proces učenja je u osnovi svake ljudske aktivnosti: razne
životne situacije, u manjoj ili većoj mjeri predstavljaju
određenu vrstu učenja.
 Bez obzira gdje smo i šta radimo velika je vjerovatnoća da
učimo. Bez obzira da li je namjerno ili “slučajno” ili stilom
koji nam odgovara ili onim koji nam je nametnut
situacijom – učimo.
 Učenje je čitanje novina i knjiga koliko i prelazak ulice,
vožnja autobusom ili gledanje filma ili TV serije, a sve to
predstavlja različite stilove učenja.
Činjenice
 Mi naučimo:
 10% od onog što čitamo,
 20% od onoga što slušamo,
 30% od onoga što vidimo,
 50% od onoga što vidimo i čujemo,
 70% od onoga što izgovorimo i
 90% od onoga što izgovorimo i učinimo.
Stilovi učenja i njihov značaj
 Stil: ukupnost odlika koje čine određeno ponašanje
prepoznatljivim.
 Stilovi učenja: opis stavova i ponašanja koja
određuju naše preferencije u učenju.
 Stil učenja se definiše kao put kojim se obrađuju
informacije.
 Stilovi učenja su, najjednostavnije
rečeno, različiti pristupi ili načini učenja!

Stilovi učenja i njihov značaj
 Većina ljudi nije svjesna koji im stil učenja odgovara,
iako imaju ideju o tome da iz nekih aktivnosti i
situacija uče uspješnije nego iz drugih.

 Svako od nas koristi više stilova pri učenju, s tim da

su neki dominantniji od drugih.

 Stil učenja zavisi od situacije, odnosno znanja koje

usvajamo.
Stilovi učenja i njihov značaj

 Dominantni stil određuje način našeg učenja, ali i

način na koji doživljavamo iskustva, prisjećamo se
informacija.

 Svaki način učenja uključuje različite dijelove mozga,
a kombinacijom stilova učenja upotebljavamo veći
intelektualni kapacitet i kvalitetnije učimo.
Stilovi učenja i njihov značaj
 Nije potrebno poznavati sve relevatne stilove učenja, ali je
važno biti svjestan postojanja i značenja stilova učenja i
njihove povezanosti sa uspjehom studenata, kako bi se:
- studentima pomoglo da osvijeste svoj dominantan stil
učenja, kako neuspjeh ne bi pripisivali nedostatku
sposobnosti i zbog toga odustajali od učenja, te da bi
efikasnije pristupali učenju;
- studente poticalo da koriste i nedominantne stilove
učenja;
- nastava realizovala na način da barem svaki student
ima priliku učiti i pokazivati znanje na način koji mu
najviše odgovara.
Činjenice
 Неке веома интелигентне особе су током свог школовања проглашаване
као недовољно способне за учење, само зато што су учили на начин који
није био “омиљен” код оних који су их подучавали:

- У извјештају о успјеху Била Козбија (Bill Cosby) из 6. разреда пише да

је он “ометајућа сила” у разреду;

- Учитељи Томаса Едисона (Thomasa Edison) су говорили како је

преглуп да би било шта научио (четврти најплоднији научник свих
времена);

- Отац кипара Родина (Auguste Rodin) је рекао да му је син идиот, а ујак

га је називао неспособним за учење;

- Алберт Ајнштајн (Albert Einstein) није говорио до четврте године.

Имао је проблема да научи читати. Учитељ га је описао као “ментално
спорог, недруштвеног о заувијек препуштен глупим сновима”. Избачен
је из школе и није прошао на пријемном испиту, јер је имао лоше
оцјене из математике. (према Вилис М. и Киндл Ходсон В., 2004.)
 Stilovi učenja

 1. Vizuelno
 2. Auditivno
 3. Kinestetičko
 Vizuelno učenje
 Vizuelni tipovi uče gledanjem. Prizivaju slike iz prošlosti
kada pokušavaju zapamtiti kako ta stvar izgleda u njihovoj
glavi
 Uredni su i organizovani
 Brzo pričaju
 Dugoročno planiraju
 Uočavaju detalje
 Pamte pomoću vidnih asocijacija i dobro pamte lica
 Dobri su čitači i više vole čitati nego da im se čita
 Razmišljaju u slikama
 Odgovaraju im ilustracije, čitanje napisanog, odlični su u
pismenom izražavanju
 Vizuelno učenje
 Orjentisani su na izgled – bilo da je riječ o
oblačenju ili prezentaciji određenog materijala
 Imaju jak osjećaj za boje, mogu imati umjetničke
sklonosti
 Vole crtati i pisati, uglavnom imaju lijep rukopis
 Ne ometa ih buka
 Mogu zaboraviti verbalna uputstva ili zaboraviti
proslijediti usmenu poruku
 Šaraju za vrijeme telefonskog razgovora,
predavanja ili sastanka
 Vizuelno učenje
- savjeti!
 Da bi bolje zapamtili – zapišite!
 Gledajte osobu koja priča da bi se bolje
koncentrisali
 Koristite boje za naglašavanje važnog u tekstu
 Najbolje učite sami
 Dok učite, sjedite dalje od prozora i vrata
 Koristite filmove, slide-ove, ilustracije, crteže,
dijagrame
 Tražite pismena uputstva
 Auditivno učenje
 Auditivni tipovi uče i pamte po sluhu
 Vole razgovarati o onome šta uče sa drugima
 Prije zapamte ono o čemu se raspravlja, nego ono
šta vide
 “Pričaju” sami sa sobom za vrijeme
izvođenja aktivnosti
 Buka ih vrlo lako prekine
 Često miču usnama dok čitaju
 Vole čitati naglas
 Auditivno učenje

 Vole slušati dok im se objašnjava i vole sami

objašnjavati
 Dobri su u imitaciji glasova i načina govora
drugih ljudi
 Rukopis im obično nije lijep
 Pričljivi su i vole raspravu
 Vrlo su detaljni u opisima
 Otvorene su i komunikativne osobe
Auditivno učenje– savjeti!
 Pokušajte učiti s prijateljima raspravljajući ili
glasno ponavljajući
 Prije čitanja određenog poglavlja pogledajte slike,
naslove, te naglas recite svoje mišljenje o glavnoj
temi poglavlja
 Čitajte naglas kada je to moguće
 Pitanja u testu uvijek pročitajte prije
rješavanja!
 Kinestetičko učenje
 Kinestetički tipovi vole predmet dotaknuti,
vidjeti kako radi
 Najbolje uče kroz pokret, dodir i aktivnost
 Vole kad mogu napraviti nešto, a ne samo čitati ili
slušati
 Dodiruju ljude da bi privukli njihovu pažnju
 Stoje blizu osobe kojoj se obraćaju
 Orjentisani su na fizičku aktivnost i često su u
pokretu

 Kinestetičko učenje
 Oblače se ležerno i sportski
 Ne uživaju u čitanju i često tekst prate prstom
 Teško im je ostati mirnim kroz duži vremenski
period, te škljocaju olovkom ili trzaju nogama
dok uče
 Mogu imati nečitak rukopis
 Dobro se orjentišu u prostoru
 Postižu uspjeh u sportu
 Vrlo su otvorene osobe
Кинестетичко учење – савјети!
 Нека ваша вербална излагања буду кратка и
језгровита
 Покушајте да се сјетите примјера из стварног
живота када учите ново градиво
 Да би боље запамтили, учите понављајући
гласно, изводећи различите покрете, ходајући
 За вријеме учења правите чешће, краће
одморе
 Изразите се кроз плес, гиманстику, глуму
Stilovi učenja – Dejvid Kolb

 Aktivisti
 Mislioci (reflektori)
 Teoretičari
 Pragmatičari

Stilovi učenja – Dejvid Kolb
Aktivisti

 Entuzijastični i spremni za akciju

 Kada je učenje u pitanju, žive u sadašnjosti i ne obaziru se na prošla
dešavanja
 Najradije uče putem novih iskustava i ekperimenata, vole aktivno
učestvovati u procesu učenja
 “Misliti u hodu”
 Uče u kraćim intervalima
 Vole imati mnogo ponuđenih varijanti
 Vole imati priliku da započnu neku aktivnost
 Ne odgovaraju im unaprijed data rješenja na koja ne mogu da
utiču, odnosno kada ne mogu ništa da mijenjaju, kao ni uloge
pasivnog posmatrača.
Stilovi učenja – Dejvid Kolb
Mislioci (reflektori)

 Vole na miru posmatrati i reflektovati informacije prije nego

što krenu u akciju
 Cijeli proces učenja se izvodi lagano i ne vole kada su
požurivani, pa samim ti i odluke donose kada njima odgovara
 Vole istraživati i procjenjivati
 Najbolje uče posmatranjem i iz iskustva drugih
 Misliocima je bitno da imaju dovoljno vremena za
razmišljanje, prilagođavanje i pripremu.

Stilovi učenja – Dejvid Kolb
Teoretičari

 Oprezni su i precizni u učenju, vole da istražuju metodično,

razmišljaju korak po korak i postavljaju pitanja
 Vole dati lični pečat sadržaju koji se uči primjenjujući svoje
ideje i vidjeti cjelinu
 Najbolje rezultate daju kada se pred njih postavi određen
intelektualni izazov
 Vole logičnu prezentaciju ideja
Stilovi učenja – Dejvid Kolb
Pragmatičari

 Vole praktična rješenja i vole vidjeti važnost svog rada

 Važno im je da naučeno bude primjenjivo i u praksi
 Vole eksperimente sa novim idejama, čvrsto stoje na zemlji i
vole rješavati probleme
 Najviše im odgovara kada im se pruži prilika da iskoriste ono
šta su naučili
 Bitno im je da li će imati dovoljno prilika za vježbanje i
eksperimentisanje
Stilovi učenja - upitnik

Honey & Mumford

Kombinovani stilovi učenja
 Postoje stilovi koji su sami po sebi suprotni i upravo zbog
te suprotnosti dobro funkcionišu (Richard M. Felder,
Barbara A. Soloman).
 Prema toj teoriji razvili su se sljedeći stilovi:
 Aktivni-Refleksivni
 - Aktivni: proaktivni tip učenja koji zahtjeva interakciju
sa sadržajem. Osobama koje uče na ovaj način “leži”
diskusija i objašnjavanje. Skloniji su radu u timu ili većoj
grupi.
 - Refleksivni: pasivniji učenici koji prvo pažljivo
razmišljaju o svemu. U miru i tišini analiziraju naučeno i
slabo interreaguju sa drugima. Skloniji su samostalnom
radu.
Kombinovani stilovi učenja
 Osjećajni-Intuitivni
- Osjećajni: oslanjaju se na učenje putem čula i samim
tim imaju naklonost ka učenju činjenica. Vole
uhodane, već primjenjivane metode i ne vole
iznenađenja. Dobro vladaju detaljima i činjenicama,
praktični su i pažljivi.
- Intuitivni: otkrivaju mogućnosti i odnose, vole
inovacije i ne vole ponavljanje. Potrebno im je da
razumiju koncepte i nove pojmove, brži su i
inovativniji.
Kombinovani stilovi učenja
 Vizuelni - verbalni
- Vizuelni: vizuelni tipovi bolje funkcionišu ako im se sadržaj
predstavi vizuelno (pomoću slika, grafikona, dijagrama i mapa),
jer najbolje pamte ono šta vide.
- Verbalni: verbalni tipovi razumiju ono što je izgovoreno ili
napisano. Slike i ostala vizuelna pomagala ih poremete i
dekoncentrišu.
 Sekvencijalni - globalni
- Sekvencijalni: postižu razumijevanje linearnim koracima koji
su logički povezani. Idu od pojedinačnog, povezujući ga sa već
naučenim, ka opštem.
- Globalni: skloniji su učenju u skokovima, apsorbojući
materijal slučajno, dok u trenutku ne uvide veze. Često imaju
problem da objasne kako su došli do rješenja.
Studentski pristup učenju
 Kada studenti imaju dubinski pristup učenju, usmjereni su
na značenje i razumijevanje gradiva koje uče, povezuju ideje
koje nastavnik iznosi s prethodnim iskustvom i pokazuju
aktivni interes za sadržaj kolegija.
 S druge strane, oni koji imaju površinski pristup učenju
usmjereni su na rutinsko pamćenje činjenica i postupaka, ne
shvatajući smisao iznesenih ideja i cilj im je da jednostavno
izađu na kraj sa zahtjevima kolegija, ne pokazujući dublje
razumijevanje i interese za njega.
 Treći pristup učenju je strateški pristup. Kako je namjera tog
pristupa postići što bolje ocjene, on uključuje: konzistentno
ulaganje truda u učenje, nalaženje pravih uslova za učenje, te
usmjeravanje rada prema percepciji preferencija nastavnika.
 Naravno, studenti koji imaju dubinski ili strateški pristup
učenju postižu bolje rezultate od studenata koji imaju
površinski pristup.
Studentski pristup učenju
 Studentski pristupi učenju zavise i od njihovog
doživljavanja okruženja u kojem se uči.
 Ukoliko studenti uvide da su predavanja kvalitetna,
da su ciljevi jasni i da oni sami imaju određenu
samostalnost u procesu učenja, vjerovatno će usvojiti
dubinski pristup učenju. Ako uvide da su radne
obaveze prezahtjevne i da se ispitima mjeri samo
učenje, vjerovatno će izabrati površinski pristup
učenju.
Strategije učenja
 Strategije učenja su specifični postupci koje
preduzimamo kako bismo učenje učinili lakšim, bržim,
zabavnijim i kvalitetnijim.
 Kognitivne strategije učenja su:
 ponavljanje,
 organizacija i
 elaboracija.
 Metakognitivne strategije su:
 planiranje,
 samonadgledanje i
 regulisanje učenja.
Kognitivne strategije učenja
 Strategija ponavljanja se odnosi na doslovno učenje napamet.
Međutim, nije preporučljivo prilikom učenja koristiti samo tu
strategiju, jer na taj način usvojene činjenice brzo
zaboravljamo. Takvo učenje je naporno, dugotrajno i ne
omogućava razumijevanje i povezivanje sa drugim područjima.
 Strategija organizacije se odnosi na organizovanje materijala
koji se uči na neki sistematski način. Ona uključuje
podvlačenje bitnih pojmova, crtanje tablica, dijagrama i
grafičkih prikaza kako bi gradivo bilo bolje struktuisano,
izrađivanje kratkih sažetaka najvažnijih dijelova gradiva i
pravljenje popisa stručnih izraza i definicija.
 Strategija elaboracije podrazumijeva povezivanje gradiva koje
učimo sa informacijama koje već od prije znamo, iz toga ili sz
srodnih područja. Takvim povezivanjem se nove informacije
puno bolje uče nego ako su izolovane od drugih stvari koje već
znamo.
Metakognitivne strategije učenja
oo Planiranje se odnosi na procjenu vremena potrebnog
za učenje, planiranje redoslijeda kojim će se kroz gradivo
prolaziti i slično.
oo Samonadgledanje se odnosi na to koliko student
prati, nadzire i kontroliše vlastito razumijevanje i
napredovanje u gradivu.
oo Regulisanje učenja se odnosi na to kako student
reguliše svoje učenje u zavisnosti od zahtjeva gradiva,
ispita i ciljevima učenja koje student sebi postavi (npr.
ako student shvati da određeni način učenja ne daje
rezultate, treba pokušati s nekim drugim načinom).
 Sada, kada ste naučili kako se uči, želim
vam da to “znanje” upotrijebite u narednim
godinama!

 Nema tačnog ili pogrešnog

 načina učenja!


UPRAVLJANJE
VREMENOM

PREDAVAČ:
MIROSLAV KRMINAC
 PLAN RADNOG VREMENA
(RASPORED PREDAVANJA)

PREDSTAVLJANJE Od 0‐5 minute

ANKETA 1. Od 5‐10 minute

PREZENTACIJA Od 10‐30 minute

ANKETA 2. Od 30‐35 minute

Od 35‐40 minute
FILM

“Što se preciznije planira,

to će nas teže pogoditi slučajnost”
(Menadžerska mudrost)
 REZULTATI ANKETE

• 1 - 3 ODGOVORA SA DA - OKO VAS JE „GUSTA MAGLA“. NE ZNATE ŠTA TREBA RADITI.

• 4 - 6 ODGOVORA SA DA - IMA PUNO KONFUZIJE I ZBRKE U FORMULISANJU SVOJIH CILJEVA.
POSAVETUJTE SE SA ONIMA KOJI SU USPJEŠNI U POSTAVLJANJU I OSTVARENJU CILJEVA.
• 7 - 9 ODGOVORA SA DA - NEMATE DOBRO RASPOREĐENE PRIORITETE. PREDNOST DAJETE
CILJEVIMA I AKTIVNOSTIMA KOJE PREFERIRATE.
• 10 - 12 ODGOVORA SA DA - UVEK ZNATE ŠTA TREBA DA URADITE I ŠTA SE OD VAS OČEKUJE.
 JEZIČKE “MAGLE” O VREMENU

VRIJEME BRZO PROLAZI…

NEMAM VREMENA ZA…
VRIJEME SPORO PROLAZI…
TREBAM VIŠE VREMENA…
…KASNIJE ĆU…
…NIKAD NEĆU STIĆI …
KASNIM, ŽURIM….
VRIJEME NIJE NOVAC, VRIJEME JE VAŠ ŽIVOT.

VRIJEME NE PROLAZI, MI SMO

PROLAZNI.
 ŠTA ZNAČI UPRAVLJATI VREMENOM ?

• UPRAVLJANJE VREMENOM JE U STVARI UPRAVLJANJE ŽIVOTOM I PREUZIMANJE KONTROLE

ODNOSNO ODGOVORNOSTI U SVOM ŽIVOTU.

• UPRAVLJANJE VREMENOM JE SKUP TEHNIKA I ZNANJA KAKO BI SE VRIJEME KOJE STOJI

NA RASPOLAGANJU KVALITETNO ORGANIZOVALO, TE OPTIMALNO I PAMETNO
ISKORISTILO.

• UPRAVLJANJE VREMENOM JE – UPRAVLJANJE SOBOM I UPRAVLJANJE SVOJIM AKTIVNOSTIMA

U ODNOSU NA VRIJEME
 POJAM UPRAVLJANJA VREMENOM

• UPRAVLJANJE VREMENOM (TIME MANAGEMENT) JE INTERDISCIPLINARNA NAUČNA

OBLAST PRIMJENJENE PSIHOLOGIJE, TEORIJE UPRAVLJANJA I ORGANIZACIJE, TEORIJE
ODLUČIVANJA I PROJEKTNOG MENADŽMENTA KOJA SA ASPEKATA NAVEDENIH NAUČNIH
OBLASTI PROUČAVA PROBLEM UPRAVLJANJA VREMENOM KAO KLJUČNOG RESURSA
IZVRŠENJA PROJEKATA I ZADATAKA ODN. OBAVLJANJA ŽIVOTNIH I RADNIH AKTIVNOSTI,
TE PRAKTIČNIH STRATEGIJA ODN. METODA RJEŠAVANJA VREMENSKOG DEFICITA I
VREMENSKIH KONFLIKATA.
 RAZLOZI ZA NE POSTAVLJANJE CILJEVA

• PREMA KNJIZI „ZLATNA PRAVILA ZA USPJEH“ – BRAJAN TREJSI POSTOJI 7 RAZLOGA ZAŠTO
LJUDI NE POSTAVLJAJU CILJEVE.
• NEOZBILJNOST
• NE PRIHVATAJU ODGOVORNOST NA VLASTITI ŽIVOT
• OSJEĆAJ KRIVICE I NIŽE VRIJEDNOSTI
• OKOLINA I VASPITANJE
• NEZNANJE
• STRAH OD KRITIKE
• STRAH OD NEUSPJEHA “Živjeti život bez plana je isto što i gledati TV
sa nekim ko u svojim rukama drži daljinski upravljač”
(Petar Turla)
 PREDNOSTI TIME MENADŽMENTA

• IZVRŠAVANJE ZADATAKA S MANJE NAPORA

• BOLJA ORGANIZACIJA VLASTITOG RADA
• BOLJI RADNI REZULTATI
• MANJE NAPETOSTI I STRESA
• MANJE GREŠAKA KOD RJEŠAVANJA ZADATAKA
• BRŽE I OPTIMALNIJE POSTIZANJE CILJEVA
 FAZE TIME MENADŽMENTA

Ciljevi nam služe da bi snagu koncentrisali

na jednu tačku.

Nije važno ŠTA radite, već ZAŠTO nešto

radite.

Postavljanje ciljeva je preduslov i ključ za

uspješno
UPRAVLJANJE VREMENOM
 REZULTATI

• PRVA ŠEMA GOVORI O TOME DA LI IMATE POSTAVLJENE CILJEVE UČENJA KAO I DA LI IH

POSTIŽETE.
• U DRUGOJ SE MISLI NA PLAN UČENJA, DA LI STE GA NAPRAVILI, DA LI GA SE PRIDRŽAVATE.
• TREĆA GOVORI O VJEŠTINI UPRAVLJANJA PRIORITETIMA U UČENJU (VAŽNIM STVARIMA KOJE
TREBA DA OBAVITE).
• ČETVRTA U PRVI PLAN ISTIČE VAŠU SPREMNOST DA PROMIJENITE SVE ONO ŠTO NE VALJA U
VAŠEM UPRAVLJANJU VREMENOM U UČENJU.
 OPŠTE STRATEGIJE UPRAVLJANJA VREMENOM
1. OPŠTI PRINCIP - Izbor prioriteta
2. Definisanje i analitička razrada ciljeva;
3. Svakodnevno planiranje – pravilo 10/90;
4. Paretovo pravilo 80/20;
5. Analiza posljedica (metod određivanja
prioriteta);
6. ABCDE metod;
7. Fokus na oblast ključnih rezultata;
8. Personalna SWOT analiza;
9. Strategija “Kreativnog odugovlačenja”;
10.Zakon nametnute efikasnosti;
11. Metod “Od težeg ka lakšem”;
12. Strategija “Korak po korak”;
13. Stvaranje velikih segmenata vremena;
14. Osjećaj za hitnost – mentalna bujica;
15. Koncentracija i ometači;
16. Radno okruženje i pripreme;
17. Unapređivanje ključnih znanja i vještina;
18. Fizički faktori efikasnosti;
19. Psihološki faktori efikasnosti;
20. Zakon nametnutih učinaka - “Pritisnite sebe”;
 OPŠTI PRINCIP – IZBOR PRIORITETA

POJEDI SVOJU ŽIVU ŽABU ODMAH UJUTRO. 1

AKO MORAŠ DA POJEDEŠ DVIJE ŽABE,

POJEDI PRVO ONU RUŽNIJU. 2

1 TREJSI, B. (2003). POJEDI TU ŽABU, 21 NAČIN DA PREVAZIĐETE ODUGOVLAĆENJE I POSTANETE EFIKASNI U BIZNISU I PRIVATNOM ŽIVOTU, BEOGRAD: FINESA.

2 “POJEDI TU ŽABU” JE MATAFORA ZA OTPOČINJANJE DANA NAJTEŽIM I NAJIZAZOVNIM ZADATKOM KOJI IMA NAJVEĆI POZITIVAN UTICAJ NA ŽIVOT. ŽABA JE
METAFORA NAJGOREGA ŠTO NAS MOŽE SNAĆI, GDJE JE SVE OSTALO ŠTO SLIJEDI BOLJE I POZITIVNIJE.
 DEFINISANJE I ANALITIČKA RAZRADA CILJEVA

• JASNI I PRECIZNI CILJEVI

• PREDSTAVLJANJE ZADATAKA U PISANOJ ILI DIGITALNOJ FORMI
• VREMENSKO ODREĐIVANJE ZADATAKA I CILJEVA
• KONTROLA I AŽURIRANJE
• ODLUČNOST I DICIPLINA