KNJIŽEVNOST KAO NASTAVNI PREDMET

Književnost kao nastavni predmet

Književnost kao umjetnost i znanost uključuje se u o. – o. proces (nastavu, izvannastavnu i

izvanškolsku aktivnost) u razl.org. oblicima. Ona je temeljni organizacijski nastavni predmet.
Ona se određuje kao:

 didaktički prerađena znanost

 didaktički prerađena umjetnost
 samostalno organizirana sadržajna cjelina koja je usklađena s općim odgojnim ciljem i
posebnim odgojno obrazovnim ciljevima
 sustav znanja, sposobnosti i navika

-svaki nastavni predmet tima svoj sadržaj, svrhu i zadaće te pedagoško-psihološke i

metodičke posebnosti iskazane u nastavnim planovima i programima.

Književnost kao nastavni predmet

-književnost se uključuje u nastavni predmet nacionalnog jezika; u nazivu nastavnog
predmeta pojavljuje se kao njegova sastavnica: hrvatski jezik i književnost
-u programu nacionalnog jezika književnost ima status samostalnog nastavnog područja
-književnost kao nastavni predmet jest:
 samostalno sastavljena cjelina književnih sadržaja
 prerađena – didaktički oblikovana znanost o književnosti
 sustav znanja o književnosti i znanja književnosti, sposobnosti i navika

Sadržaj
-književnost kao nastavni predmet obuhvaća umjetnički (književna djela iz nacionalne i
svjetske književnosti) i znanstveni sadržaj (teorija književnosti, povijest književnosti i
metodologija)
-međusobni odnosi književnoumjetničkog i književnoznanstvenog sadržaja utvrđuju se prema
pedagoško-psihološkim kriterijima:
 doživljajno-spoznajnim (kognitivnim) mogućnostima učenika
 obrazovnom stupnju (osnovna škola, srednja škola)
 značajkama školskog (odgojno-obrazovnog) sustava

Na početnim stupnjevima šk. sustava prevladava umjetnički sadržaj, ma srednjoškolskom

stupnju povećava se znan. Sadržaj u funkciji osmišljavanja umjet. sadržaja.

Kriteriji u izboru sadržaja

1. estetski kriterij – odabiru se reprezentativna, antologijska djela nacionalne i svjetske
književnosti
2. nacionalni kriterij – najveći prostor zauzimaju djela nacionale književnosti
3. recepcijski kriterij – književna djela (različite vrste i teme) odabiru se u skladu s
doživljajno-spoznajnim mogućnostima učenika na pojedinim stupnjevima literarnog i
čitateljskog razvoja
4. pedagoški kriterij – pri izboru djela u obzir se uzima njihova odgojna uloga

1
-neusklađenost kodova – koda djela i koda primatelja – pojedina antolog. djela koja su
reprezentativna za autora ili knj. razdoblje ne mogu se odabrati jer nisu usklađena s recep.
Mogućnostima učenika.
-književnopovijesna orijentacija – proučavanje književnog teksta u društvenom, povijesnom i
kulturnom kontekstu – knjpov. Sadržaji se uključuju na sš stupnju ili na višem stupnju oš.

Nastavni program

Nastavni program – državni dokument koji propisuje ustrojstvo nast. predmeta: sadržaj,
svrha, zadaće i uvjeti ostvarivanja u o. o. procesu.
Sadržaj čine programske natuknice koje se odnose na znanje i sposobnosti te na
kompetencije koje se očekuju. Riječ je o prijenosu sadržaja iz odr. znanosti i sadržaja iz
područja umjetnosti u programske/ o. – o. sadržaje. Ti se sadržaji, organiziraju u nast.
područja, nast. cjeline, teme i jedinice. U oblikovanju sadržaja primjenjuju se linearni,
koncentrični i kombinirani postupak.
Svrha nast. programa usklađuje se s općom svrhom o. i o. u odr. društvenoj zajednici.
Programske zadaće odnose se na usvajanje znanja i sposobnosti, stjecanje kompetencija. U
suvr. Programiranju primjenjuju se okvirni nast. programi iz kojih se izvode izvedbeni i
posebi izborni i alternativni te regionalni programi.

Nastavni programi iz književnosti

-program književnog odgoja i obrazovanja sastavni je dio nastavnog programa iz nacionalnog
jezika; sadrži sve značajke samostalnog nastavnog programa
 program osnovne škole (od 1. do 4. razreda ili trodijelni sustav)
 program srednje škole (gimnazije, strukovne trogodišnje i četverogodišnje škole)

Teorija programiranja ( 24 - 25)

1. prema kriteriju namjene oblikuju se a) programi za predškolski odgoj, b) programi za
osnovnu školu, c) programi za srednje škole, d) programi za profesionalno
visokoškolsko obrazovanje
Za sš stupanj programi se diferenciraju prema tipu sš ili usmjerenja.
2. u skladu sa specifičnostima sredine programska se diferencijacija provodi i prema
zavičajno-regionalnom kriteriju (specifičnost sredine, načelo zavičajnosti)
3. programska diferencijacija ostvaruje se isticanjem programske jezgre (obvezatnoga) –
sadržaji koji se namijenjuju svim učenicima kao obvezatni obrazovni minimum i
dopunskoga (izbornoga) dijela programa (diferencira se prema zavičajno-regionalnom
kriteriju) – dijalektalna poezija, pisci i djela.
4. prema kriteriju obvezatnosti oblikuju se obvezatni (obligatni) programi te fakultativni
(izborni) programi (učenici ih sami odabiru ovisno o interesima i sklonostima)
5. fakultativni programi iz književnosti namijenjeni su učenicima koji pokazuju posebno
zanimanje za književnost; obuhvaćaju određeni broj tema koje mogu biti monografske
(jedno djelo, jedan problem, jedan pisac, jedno razdoblje; romani Ive Andrića) ili
sintetske (pregledne; obuhvaćaju više pojava; Suvremena hrvatska poezija)

Okvirni i izvedbeni programi

Suvr. programi pojavljuju se pod nazivom okvirni programi i izvedbeni programi. Izvedbeni
prilagođuje se posebnostima škole i sredine u kojoj djeluje škola.

2
-iz okvirnog nastavnog programa izvodi se izvedbeni program prema odrednicama teorije
kurikula: nastavni cilj, nastavni sadržaj, tijek nastave (metodička strategija) te utvrđivanje
rezultata (napredovanje u učenju)

Nastavna tema: Lirska pjesma

Nastavni cilj Nastavni sadržaj Tijek nastave Utvrđivanje
rezultata
Naučiti formalne Pjesme različitih Govorenje pjesma Ponovno
elemente lirske sadržaja i različitih (učenici/učiteljica) izražavanje
pjesme oblika subjektivnoga
dojma

Metodologija izrade programa

1. program se temelji na znanstvenim spoznajama do kojih je došla predmetna znanost o
književnosti
2. izrada novih programa pretpostavlja vrednovanje (valorizaciju) prethodnih programa;
na temelju eksperimentalnog provjeravanja programa u praksi i studijske obrade
podataka utvrđuju se promjene koje treba provesti u novim programima:
 promjene sadržaja
 strukturne promjene
 koncepcijske promjene

3. izrada programa pretpostavlja interdisciplinarni pristup (okuplja se tim stručnjaka

matične struke – književnosti te stručnjaci iz drugih područja – metodike, pedagogije,
psihologije, sociologije, komunikologije; stručnjaci matične struke predlažu
programski sadržaj koji je temelj obrazovanja, a stručnjaci ostalih područja ga
procjenjuju
4. programski sadržaj raspoređuje se a) linijski ili sukcesivo (gradivo se raspoređuje
kronološkim redom – povijest književnosti), b) u koncentričnim krugovima, c)
kombinirano

Pov. knj. razvrstava knj. sadržaj u odr. cjeline. Isto tako i nast. programi književnosti
raspoređuju gradivo (kronološkim slijedom).

5. kad bi školska povijest književnosti slijedila u svim pojedinostima znanstvenu povijest

književnosti, zapala bi u historicizam i didaktički materijalizam stoga pri
književnopovijesnom oblikovanju programa dolazi do izražaja načelo egzemplarnosti
(odabiru se tipični predstavnici književnog pravca koji se obrađuje – rasterećenje
programa)
6. linijsko ili sukcesivno programiranje pojavljuje se i na književnoteorijskom području
(lirika, epika, drama, esej)
7. programiranje u koncentričnim (tematskim) krugovima dolazi do izražaja na
osnovnoškolskom stupnju; programski sadržaji razvrstavaju se u tematske krugove kao
samostalne programske cjeline (tematski krugovi: dom, vrtić, zavičaj, škola…vedri
dani, zlatna lađa, sunce na prozorčiću)

Stilsko oblikovanje programa

-program kao tekst pripada znanstveno-informativnom odnosno administrativno-poslovnom
tipu teksta

3
 a) programski tekst uvodi kombinirani tip stručnog jezika; programska terminologija
pripada većem broju znanosti (znanost o književnosti, metodici, pedagogiji,
didaktici…)
Programski je tekst službeni dokument prema kojemu se postupa u odre. djelatnosti, njegova
terminologija mora biti ujednačena, dosljedna, precizna.

b) pri iskazivanju sadržaja programski se tekst najčešće služi ovim stilskim postupcima:
 taksativnim nabrajanjem – zadaci, pojmovi, naslovi, djela, pisci. Npr. učenici
će biti sposobni doživjeti irazumijeti knj. djela; upoznat će os. el. knj.umjet.
izraza.
 Navođenjem definicija – strofa kao skup stihova
 Komentiranjem – knj. gradivo koje ulazi u okvir te nast. cjeline obrađuje se u
sustavu stvaralačko – problemsje, interpretativno – analitičke i informativno –
reproduketivne nastave.
 izricanjem normi, postupaka
 tabelarnim prikazima
c) programski se tekst odlikuje pojmovnom preciznošću i jasnoćom, sažetošću i
komunikativnišću.
Rosandić 2005: 28 - 29

Pregled raspodjele broja sati

Nastava književnosti (teorija, povijest interpretacija) oko 186 sati
Nastava jezika i izražavanja oko 55 sati
Ponavljanje, uvježbavanje, utvrđivanje, ispitivanje oko 39 sati
Ukupno: 280 sati

Integracija

U šk. sustavu prevladava predmetna organizacija nastave. Novije koncepcije o organizaciji

nastave usmjerene su na povezivanje sadržaja srodnih i različitih nastavnih predmeta u
integrirane programe
-integracija se ostvaruje na razini sadržaja (sadržajna integracija) i na razini organizacije o-o
procesa (timska nastava)

Integrirani programi
-u težnji za svestranijim estetskim odgojem stvaraju se programi koji različite umjetnosti
integriraju u jedinstveni nastavni program (književnost, likovna, glazbena, scenska i filmska
umjetnost) prema načelima tematskog, stilskog i pov. povezivanja; u hrvatskom školskom
sustavu pojavljuju se 60-ih godina 20.st. Sadašnji programi i udžbenici za strukovne škole
utemeljeni su na načelima korelacije i integracije.

 Tematska integracija
-tematsko povezivanje umjetničkog sadržaja u nastavnom programu ostvaruje se u sustavu
tematskih krugova (tematskih cjelina) koji se uspostavljaju prema pedagoško-psihološkim
kriterijima, odnosno uspostavlja se tematska korelacija s program. sadržajima iz drugih
područja (npr. dom i vrtić, dom i škola, zavičaj, domovina i svijet)
-u stilskoj formaciji romantizma možemo izdvojiti nekoliko karakterističnih tema: intima,
nacionalnopovijesna tematika, pejzaž – daleki, nepoznati krajevi, egzotika, mistično-okultni
krug tema

4
Svaki se tematski krug konkretizira djelima razl.umjetnosti. Svako se djelo interpretira kao
individualna umjet. tvorevina, a svaka umjetnost zadržava svoju autonomiju.

 Teorijsko-metodološka integracija
-u nastavnim se programima uspostavljaju pristupi umjetničkom djelu
-obuhvaća se sadržaj svih umjetnosti na kojemu se upoznaju zajedničke značajke i razlike
-sadržaj se obično povezuje uz ključna teorijska pitanja (što je umjetnost, kako nastaje
umjetničko djelo, vrste umjetnosti…)

 Književnopovijesna integracija (epoha)

-program organizira umjetnički sadržaj u okvirima povijesnih razdoblja tj. umjetničkih epoha
u kronološkom slijedu
-obično se sadržaj razvrstava u općeprihvaćena razdoblja: antika, srednjovjekovlje, renesansa,
barok, klasicizam, romantizam, realizam, modernizam, suvremena umjetnost
-za svaku stilsku epohu odabire se reprezentativan i primjeren umjetnički sadržaj na kojem se
upoznaju značajke epohe
-u organizaciji sadržaja mogu se primijeniti ovi postupci:
a) nižu se sadržaji različitih umjetnosti jedni za drugima
b) izdvaja se zajednička tipična pojava, problem uz koji se povezuju reprezentativna
djela iz svih umjetnosti
c) kombiniraju se oba spomenuta postupka

Aktualizacija – književna djela iz prošlosti mogu se aktualizirati u primateljevoj sadašnjosti.

Programski korpus starijih epoha se dopunjava djelima iz suvr. umjet.

 Stvaralačka integracija
-povezivanje sadržaja može se temeljiti na načelu uzajamnih inspiracija
-uz reprezentativna djela pojedine umjetnosti navode se djela drugih umjetnosti koja su njima
inspirirana (npr. Puškinovo djelo Evgenij Onjegin – opera Čajkovskog).

Tematski kompleksni programi

-20-ih godina 20.st. pojavio se model integriranih programa u sovjetskoj školi koji su se zvali
kompleksni programi (prva verzija iz 1923.)
-kompleksni programi sve pojave svrstavaju u 3 cjeline: rad, priroda, društvo (npr. fizika –
primjena pare u industriji)
-kompleksni su programi dali slabe odgojno-obrazovne rezultate i zato su brzo napušteni

Kriterij Vrste
Odgojno-obrazovni stupanj predškolski
osnovnoškolski
srednjoškolski
visokoškolski (profesionalni)
Obvezatnost, izbornost državni (okvirni)
regionalni/zavičajni
obvezatni
izborni/fakultativni
rasterećeni
Valjanost (validnost) eksperimentalni
komparativni

5
 otvoreni/inovacijski
Organizacija sadržaja linijski
sukcesivni
tematksi (kompleksni)
kombinirani
integrirani

Sposobnosti i djelatnosti u nastavnim programima

U trad. Se programima iskazuje samo sadržaj nast. predmeta, ciljevi i zadaci te nast. područja
u okviru predmeta. Noviji programi iskazuju i sposobnosti i djelatnosti. Prema Rosandiću
(2005: 44) „nastavni je predmet sistem znanja, sposobnosti i navika koji su potrebni za
estetski razvoj osobnosti i usvajanje duhovnih vrijednosti umjet. stvaralaštva“.

Literarne sposobnosti – postoje različite opće definicije sposobnosti

a) potencijani reaktivni sustav za obavljanje određene djelatnosti
b) djelovanje s osobitim svojstvima
c) znanje u djelovanju
-sposobnosti mogu biti fundamentalne (uvjetuju razinu uspjeha u većem broju različitih
djelatnosti) i posebne (očituju se u specijalnim djelatnostima)
-bavljenje književnošću pretpostavlja posebne literarne sposobnosti (čitanje djela, recepcija
djela, razumijevanje djela...)

Literarne sposobnosti u programima

-u dosadašnjim su programima literarne sposobnosti i aktivnosti iskazane sporadično i
nesustavno. Pri sustavniji pokušaj u program. određivanju sposobnosti ostvaren je 70 –ih god.
20. St. Prema R. (2005: 44) „U nastavu se uvode postupci koji potiču učenikovu aktivnost i
osposobljavaju ga za sve samostalnije zapažanje, doživljavanje i prosuđivanje estetskih,
etičkih i idejnih vrednota knj. ostvarenja“.

Literarne sposobnosti po razredima

1. razred
-sposobnost doživljavanja i razumijevanja cjeline, razumijevanje riječi, izraza, sadržaja
rečenice i odjeljka, zapažanje događaja i likova…
2. razred
-proširuju se sposobnosti prvog razreda – zapažanje redoslijeda zbivanja, shvaćanje logičke
povezanosti odjeljaka
3. razred
-karakterizacija likova, opis predmeta, krajolika, kompozicije, prepoznavanje bajke i basne
4. razred
-zaključivanje o osobinama likova na temelju dijaloga, vanjskog izgleda i postupaka,
razlikovanje govora lika i piščeva pripovijedanja

-od 5. do 8. razreda literarne sposobnosti diferenciraju se prema vrstama: pripovjedna proza,

lirske pjesme, epska djela u stihu, drama… Sve vrste nisu zastupljene u svim razredima. To
pokazuje nedostatak vrstovnog kontinuiteta i neravnomjernu zastupljenost vrsta.
-u srednjoškolskom programu sposobnosti nisu iskazane

6
Načela u određivanju sposobnosti
1- literarne sposobnosti i djelatnosti iskazuju se u Programu za sve stupnjeve i
razrede
2- literarne se sposobnosti prikazuju razvojno, vertikalno
3- program uspostavlja suodnos sposobnosti
4- u izricanju općih zadataka navode se i sposobnosti kao cilj odgojno obrazovne
djelatnosti

U novijim se (integriranim) programima navode sposobnosti kao jedna od bitnijih odrednica,

npr. „razvijati sposobnost doživljavanja, spoznavanja, izražavanja i komuniciranja u
međusobnoj interakciji“. (Rosandić 2005: 46)

Vrste literarnih sposobnosti

 prvi model – recepcijske sposobnosti (zamišljanje i stvaranje pjesničkih
slika, uočavanje autorove pozicije u djelu, primanja osjećaja i
proživljavanja likova u djelu, sposobnost logičko pojmovnog
osmišljavanja sadržaja knj. djela)
– recepcijske sposobnosti. Od primatelja se očekuje afektivno reagiranje, zamišljanje,
uočavanje, logičko mišljenje i procjenjivanje
 drugi model – sposobnosti se određuju prema književnom sadržaju;
znanje je pretpostavka primanja sadržaja
-sposobnosti vezane uz sadržajno-predmetni sloj djela (primanje
pjesničkih slika, zapažanje i osmišljavanje fabulativno-sižejne razine
djela, sposobnost izražavanja vlastitih dojmova i sudova)
-sposobnosti vezane uz autorovu osobnost (autorov odnos prema svijetu,
autorova pozicija u djelu, njegov pogled na svijet)
-sposobnosti vezane uz objektivni sadržaj književnog djela, povezanost
tog sadržaja s prostorom i vremenom, tj. s društveno-povijesnim i
književno-povijesnim kontekstom

 treći model – navode se sposobnosti logičko-spoznajnog karaktera

-sposobnost uspostavljanja odnosa između djela i pisaca, djela i
metode…
-sposobnost uspostavljanja odnosa između pojedinačnoga i općega
 četvrti model – očituju se značajke problemskog sustava nastave
književnosti
-sposobnost uočavanja literarnih problema, planiranja za rješavanje
problema
-sposobnost oblikovanja hipoteze, dokazivanja tvrdnje…

Slobodne aktivnosti / Izvannastavna djelatnost

Slobodne aktivnosti (naziv)

-sve djelatnosti koje se odvijaju izvan nastave ili izvan škole (u slobodnom vremenu)
nazivaju se slobodnim aktivnostima učenika
-noviji nastavni programi rabe naziv izvannastavne djelatnosti
-slobodne aktivnosti utvrđuju se prema kriteriju sudjelovanja učenika i učitelja; učitelji se
uključuju u slobodne aktivnosti, ali u promijenjenoj ulozi (suorganizator, usmjerivač,
suradnik)
 grupa – povremeni organizirani oblik rada

7
  sekcija (družina) – stalni organizirani oblik rada

Svaka djelatnost koja je organizirana u obliku učeničkog druženja ili ogranka tog
druženja jest slobodna aktivnost. U njih se uključuje i učitelj,ali u promijenjenoj ulozi
(kao suorganizator).

Vrste i nazivi literarnih slobodnih aktivnosti

-literarne slobodne aktivnosti temelje se na književnom sadržaju
-Prema podjeli koja je provedena u programu za oš literarnim slob. aktivnostima u užem
smislu pripadaju: literarna sekcija/ družina, dramska družina. Njima pripadaju i
recitatorska i radio – televizijska, knjižničarska družina.
-podjele literarnih slobodnih aktivnosti polaze od a) sadržaja, b) organizacijskog oblika,
c) usmjerenosti
Golubkov, Slavina i Musorin navode vlastite metodičke podjela izvannastavnih
aktivnosti.
-na srednjoškolskom stupnju nisu programski definirane kao sastavni dio sustava
-slobodne aktivnosti pojavljuju se pod zajedničkim nazivom LIDRANO (literarna,
dramska i novinarska družina)
-podjela slobodnih aktivnosti:

Školske
 literarna
 dramska
 recitatorska
 radiotelvizijska
 novinarska

Izvanškolske
 čitateljska
 literarne večeri
 literarne ekskurzije
 literarni kružoci
 literarni klubovi
 sekcije (književnopovijesna, književnoumjetnička)

Literatura: Težak, Stjepko: Literarne, novinarske, recitatorske i srodne družine

Težak, Stjepko: Metodika nastave filma

NASTAVNI SAT KNJIŽEVNOSTI

Nastavni sat književnosti (didaktičko određenje)

-didaktika definira nastavni sat kao:
 vremensku jedinicu nastavnog procesa
 sadržajno, psihološki i metodički organiziranu cjelinu
 didaktički komunikacijski sustav
 ostvaraj programskih odgojno-obrazovnih zadaća

-do poč. 20.st. podudarao se s astronomskim satom (60 minuta)

-eksperimentalnim istraživanjima uvedena je nova jedinica – 45 minuta od trećeg razreda, a
za učenike prvog i drugog razreda sat traje 35 minuta

8
-u predmetno-satnome modelu pojavljuje se i dvosat (blok-sat) koji obuhvaća 2 školska sata u
kontinuitetu, s kraćim odmorom. Nastavni sat uključuje se u predmetno –satni školski sustav.
Nastavni sat i blok –sat prati nast. jedinica kao sadržajno raščlanjena i metodički oblikovana
cjelina.

Nastavni sat književnosti i nastavna jedinica

-nastavna jedinica preuzima sadržaj iz nastavnog programa i didaktički ga oblikuje u
skladu s predviđenim zadaćama, nastavnim uvjetima i didaktičkim kontekstom
-svaka jedinica ima trojake zadaće:
a) obrazovne (stjecanje znanja)
b) funkcionalne (razvijanje sposobnosti)
c) odgojne (razvijanje duhovnih, moralnih i estetskih vrijednosti)

Nastavna se jedinica uključuje u sustav nast. jedinica, onih koje joj prethode i onih koje
slijede poslije nje. One su sadržajno i logički povezane.

Odrednice nastavne jedinice

-svaka nastavna jedinica ima
 svoj naziv (naziv nastavne jedinice)
 namjenu (razredni odjel)
 zadaće (odgojne, obrazovne, funkcionalne)
 pripadnost metodičkome sustavu
 tipološko određenje
 didaktički kontekst
 metodičku strategiju (metode, oblike, sredstva)
 stručnu, znanstvenu i teorijsko/metodičku utemeljenost
 instrumentarij vrednovanja postignuća
 vrednovanje metodičke strategije (teorija modula)
*slikala si primjer

Nastavni sat (književni)

-sadržaj nastavnog sata književnosti utvrđen je nastavnim programom. Programski se
sadržaj raspoređuje po razredima ili obrazovnim stupnjvima.
-na satu književnosti pojavljuju se
a) umjetnički književni sadržaji (književna djela i djela ostalih umjetnosti)
b) znanstveni književni sadržaji (književnoteorijska, estetička, umjetničkoteorijska i
književnopovijesna problematika)

-opseg književnog sadržaja za nastavni sat uvjetovan je:

 složenošću (težinom) usvajanja
 stupnjem književnog obrazovanja učenika
 specifičnostima razreda ili obrazovne skupine
 metodičkim uvjetima

-sadržaj nastavnog sata može biti:

 jedno književno djelo
 jedna književna tema koja obuhvaća više književnih djela (npr. ljubavna poezija
Vesne Parun)

9
  jedan književnoteorijski problem (drama kao književni rod)
 jedan književnopovijesni problem (ekspresionizam u hrvatskoj književnosti)
Književnoumjet. Sadržaj pobuđuje estetske doživljaje, a knjznan. Sadržaj intelektualne
procese.
Odabir i omeđivanje sadržaja
-programski sadržaj prenosi se u nastavne jedinice koje se ostvaruju u jednom
nastavnom satu ili blok-satu. Nastavne su jedinice logičko povezane i omogućuju
vodoravno i okomito širenje spoznaja.
-nastavni sat književnosti u skladnu cjelinu povezuje umjetnički i znanstveni sadržaj
-književnoumjetnički sadržaj odabire se u skladu s recepcijskim mogućnostima učenika,
a književnoznanstveni u skladu sa spoznajnim mogućnostima
-pri omeđivanju sadržaja postavlja se pitanje broja pojmova, novih spoznaja do kojih će
doći na nastavnom satu.

Sadržaj i zadaće nastavnog sata

-trojake zadaće:
a) obrazovne (nove spoznaje, novi pojmovi, novi termini, nove definicije, nove
teorije…)
b) odgojne (izgrađivanje socijalne, moralne i estetske svijesti)
c) funkcionalne (doživljavanje, uživljavanje, zapažanje, pamćenje, mišljenje,
zaključivanje…)

Struktura (artikulacija, ustrojstvo)

-nastavni sat je dinamična struktura
-sat književnosti strukturira se po fazama (etapama) – etapna organizacija nastavnog
sata:
a) usmeno provjeravane znanja
b) izlaganje novoga gradiva
c) utvrđivanje
d) zadavanje domaćih zadataka
-suvremene teorije napuštaju takav model i uspostavljaju razvedenije organiz. oblike
nast. sata.

Model školske interpretacije

Redoslijed Faza
1. Doživljajno-spoznajna motivacija
2. Najava teksta i njegova lokalizacija
3. Interpretativno čitanje teksta
4. Emocionalno-intelektualna stanka
5. Objavljivanje (izražavanje) doživljaja i njegove korekcije
6. Interpretacija
7. Sinteza
8 Zadaci za samostalan rad učenika

Model šk. interpretacije može se primijeniti u interpret. Bilo kojeg umjet. teksta na svim
stupnjevima obrazovanja.

Metodički strukturni modeli:

a) model školske analize (etapni model)
Redoslijed Etape

10
 1. Glasno, izražajno, ekspresivno čitanje teksta
2. Lokalizacija teksta
3. Plan za analizu
4. Proučavanje sadržaja – ideja teksta
5. Proučavanje forme
6. Zaključak
Kod ovakvog modela se ne uočava psihološko – spoznajna utemeljenost nast. sata.

b) didaktički model (njemački)

Redoslijed Etape
1. Pripremanje učenika za emocionalno primanje novog gradiva
2. Uspostavljanje veze s poznatim gradivom
3. Motiviranje za osmišljavanje novog gradiva
4. Organiziranje (pripremanje) samostalnog rada
5. Postavljanje cilja
Ovaj se temelji na psihol. odrednicama.

Strukturni model problemske nastave

REDOSLIJED FAZE
1. Stvaranje problemske situacije
2. Definiranje problema i metode
3. Samostalan istraživački rad učenika
4. Analiza i korekcija rezultata istraživanja
5. Novi zadaci za samostalan rad
U prvome je planu samostalan rad učenika, razvijanje istraživačkih i stvaralačkih sposobnosti.

Ustrojstvo nastavnog sata (nastavna situacija)

-novije teorije o strukturi nastavnog sata ističu novu strukturnu jedinicu koja se naziva
nastavnom situacijom
-nastavna situacija definira se kao zadatak koji ima konkretan cilj, određeni sadržaj i
metodiku kojom se ostvaruje (Rosandić 2005: 85)
-nastavni se sat organizira tako da se nastavne situacije međusobno logički povezuju i čine
organizacijsku cjelinu.

Sadržaj nastavne situacije

-nastavna situacija obuhvaća određenu količinu situacija koja se prima, usvaja, interpretira,
uči u određenom vremenu
-nastavna situacija može trajati 5, 10, 20 ili više minuta
-u nastavnoj se situaciji mogu pojaviti
 samo umjetnički sadržaj
 samo znanstveni sadržaj
 umjetnički i znanstveni sadržaj zajedno

-radi preglednosti u raščlanjivanju sadržaja uspostavljen je sljedeći sustav:

 sadržaj lirske poezije
 sadržaj epske poezije
 sadržaj dramske književnosti
 sadržaj pripovjedne proze
 sadržaj esejističke proze

11
  sadržaji vezani uz pisca i njegovo stvaralaštvo
 sadržaji vezani uz književna razdoblja

a) Nastavne situacije u interpretaciji lirske pjesme

-polazeći od sadržajnih jedinica, nastavne situacije u interpretaciji lirske, npr. Matoševe 1909,
mogu imati ovakav redoslijed
1. nastanak pjesme (probuditi zanimanje)
2. naslov pjesme (zapamćivanje naslova, uz razvijanje pov. asocijacija)
3. emocionalni i misaoni sadržaj (uživljavanje u poruke pjesme)
4. tematsko-motivska utemeljenost (uočavanje i određivanje teme i motiva)
5. struktura (uočavanje i tumačenje strukture soneta)
6. stilska sredstva (doživjeti i spoznati ekpresivnost pjesničke riječi)
7. pjesma i antologije (potvrditi doživljene vrijednosti navođenjem antologija)

Milarićev sustav nastavnih situacija

-svaki pojedinačni strukturni model prilagođuje umjetničkim značajkama pjesme,
recepcijskim mogućnostima učenika i ciljevima interpretacije
a) Gustav Krklec, Prvi snijeg: motivacija sugestijom: zamisliti sliku u kojoj je moguće
događanje pjesme, čitanje pjesme: zamišljanje slika i slušanje riječi: neposredni doživljaj
pjesme; uočavanje pojedinosti: bjeline, predmetnog svijeta, izražajnosti samoglasnika i, e...
b) Grigor Vitez, Ševina jutarnja pjesma: motivacija glazbom i stihom, asocijacijama,
interpretativno čitanje pjesme; asocijacije uz pojedine dijelove pjesme, analiza pojedinosti:
prostor, zvuk, pokret, boje...

Milarićevi strukturni moderli nast. sata interpretacije lir. pjesme izgrađuju sadržajne jedinice
nast. situacija: iz umjet. teksta, iz teorije knj., likovne i glazbene umjetnosti…

Milija Nikolić raščlanjuje sadržaj koji se uključuje u interpretaciju lir. pjesme prema
strukturnom kriteriju.

b) nastavne situacije u interpretaciji epskog djela

- sadržaj nast. situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema, ideja, fabula, likovi, fantastika,
podrijetlo bajke, ilustracija bajke
- u interpretaciji basne: tema, ideja, fabula, likovi, kompozicija, alegorijsko značenje i poruka
- u interpretaciji novele i romana: naslov, tema, problematika, idejni svijet, kompozicija,
fabula, motivacija, likovi, karakterizacija lika, umjetničko oblikovanje lika, vrsta romana,
postanak, ekranizacija, dramatizacija, djelo u ogledalu književne kritike

* nastavna situacija se imenuje:

 prema temeljnom sadržaju što ga obuhvaća
 prema metodičkim postupcima kojima se ostvaruje
 prema aktivnostima učenika

* opseg sadržaja nast. situacije uvjetovan je:

 prirodom sadržaja – iskustveni sadržaj, jezikoslovni, filmski, likovni, glazbeni,
znanstveni, općekulturni.
 težinom
 recepcijskim i kognitivnim mogućnostima učenika
 medijem
 okolnostima u kojima se usvaja

12
 Pri oblikovanju nast. situacija i njihovu imenovanju upotrebljavaju se knjznan. i metodički
termini: jezik i stil (knjznan, lingvistički), interpret. čitanje (metodički i ling. termini),
odg. na pit.

c) nastavne situacije u obradi dramskog djela

-elementi koji su dijelovi nast. situacije: dramska struktura, čin, dramska situacija, likovi,
dijalog, monolog, didaskalije, tema, ideja, stilske značajke, jezik, vrsta drame, postanak
drame, scenska povijest drame, glumci u ulozi pojedinih likova, glumci o drami, režiser o
drami

d) nastavne situacije u obradi pisca

-sadržajne jedinice: biografski i bibliografski podaci, stvaralačka faza, područje stvaralaštva,
književne vrste, metoda stvaranja, pripadnost školi, pravcu, utjecaj na kasniji razvoj
književnosti, prijevod njegova opusa

e) nastavne situacije u obradi epohe

-sadržajne jedinice: ime epohe i pravca, vremensko omeđenje, generacijsko nastupanje pisaca,
odnos prema stvarnosti, metoda, književne teme, književni oblici, književni uzori

PROBLEM KAO SADRŽAJ NAST. SITUACIJE

Problemski zadatak se najčešće javlja u epskom ili dramskom djelu. Problemske situacije
pripadaju problemskoj nastavi. U sustavu problemske nastave sadržaj nast. jd. može
obuhvatiti knj. lik, tematsko – idejnu razinu djela, jezik i stil, strukturu itd.
Problemska situacija se ostvaruje problemskim pitanjem koji čini prvu nast. situaciju. Ona
traži odgovor.

TIPOVI NASTAVNIH SATI

-prema didaktičkom kriteriju razlikujemo (odnosi se na sve nastavne predmete):

 sat uzimanja novog gradiva
 sat ponavljanja
 sat provjeravanja i uvježbavanja
 sat ocjenjivanja

-metodika nastave književnosti uspostavlja vlastitu tipologiju

a) prema sadržaju (književnoumjetničkome i književnoznanstvenome)
b) prema statusu u lancu nastavnih sati
c) prema strukturnim značajkama
d) prema položaju učenika u nastavnom procesu

-prema sadržaju razlikujemo:

 sat analize književnog djela
 sat interpretacije
 sat teorije književnosti
 sat povijesti književnosti
 sat lektire

13
 Sat analize – izvodi se iz analitičkoga metodičkoga sustava.
Sat čitanje i analize – kombinirani tip sata, čitanje (u sebi ili naglas) i analiza (raščlamba
teksta)
Dijaloški sat – javlja se u okviru interpretacije knjumjet. Teksta Školske čitanke za oš
predviđaju dijaloški tip nastavnog sata. Prema Rosandiću (2005:100)“Dijaloški tip sata ističe
polemički dijalog. U takvom se dijalogu razvijaju borbe mišljenja, brane vl. gledišta i stavovi.
Polemički se dijalog osobito njeguje u problemskoj nastavi knj.“
Temeljni sadržaj ovog tipa sata čine knjumjet. djela. Uključuju se i dopunski izvori
(knjkritički, knjteor.m filozofski i dr.) To se odnosi na srednjoškolski stupanj. Podloga mogu
biti samostalni domaći radovi učenika, čitanje knjkritičkoga teksta, postavljanje teze,
postavljanje problem. Pitanja.

Dramski sat – najčešći tip dramskog sata povezuje se uz nastavu dramske knj. i naziva se
dramska predstava. U učionici se ostvaruju scenska razredna uprizorenja ( prizori, činovi,
kraći dramski tekstovi, dramatizacija). Takav sat se povezuje s djelatnošću dramske družine
koja priprema razredna i školska uprizorenja knj. djela. Pripremanje scenskog uprizorenja u
razredu započinje scenskim čitanjem teksta. Zatim slijedi preuzimanje uloga, tumačenje
uloga, redateljske i scenografske misli. Takav sat se pojavljuje kao zaključni sat u
interpretaciji dram. Djela. Takav sat se može ostvariti uz sljedeće pretpostavke: učenici su
pročitali,proučili i interpretirali dramu na prethodnim satima; 2. Organizirane su pripremne
predradnje za provedbu sata; 3. Učenici su emoc. i intelekt. motivirani za rad. (Rosandić
2005: 102)
Na temelju praćenja učeničkih reakcija učitelj uočava buduće aktere koji će scenski ostvariti
tekst na satu. Već se pri pokušajima interpret. Čitanja dramskog teksta izdvajaju učenici koji
pokazuju sposobnost. Tada se predlažu nositelji pojedinih uloga i određuju individ. zadaci
tipa: obrazloženje izbora uloge, obrazloženje položaja tog lika u drami i sceni koju
interpretira, kako lik izgleda, kako govori, kako se ponaša, kako se odnosi prema dr. likovima,
što proživljava, za čim teži, čime je motiviran za takve težnje i ponašanje. Ostali učenici prate
scensku izvedbu i ocjenjuju nastup – ponašanje, govor, postupci, kretanje, geste i mimke.
Dakle: 1.faza – najava dramskog spektakla; 2. – odabrana skupina izvodi dramsku epizodu
Slijedi razgovor o izvedbi. Učenici iznose zapažanja. U završnoj fazi utvrđuju se rezultati
stvaralačkoga rada. Sat se može organizirati i tako da profesionalni glumci posjete školu i
izvedu pojedine dramske prizore iz djela. Slijedi razgovor s glumcima. Može se temeljiti i na
televizijskog, filmskoj i radijskoj prezentaciji dram. teksta.

 prema sadržaju:
 sat interpretacije književnog djela (104)
 Pojavljuje se u okviru školske interpretacije knj. djela – zagrebačke metoda. škole
 Oblikuju se razl. podvrste nast. sati: sat interpret. lirske pjesme, epske pjesme, epa,
basne, bajke, pripovijetke, romana, novele, drame, putopisa, kritike i eseja, sitnih oblika)
- uključuje se u sve faze knjoo, na sve stupnjeve i u sve razrede osnovnog i srednjeg
obrazovanja.
Struktura: doživ –spoz motivacija, najava teksta i lokalizacija….imaš to već.

 Kino –sat (105)

Film se uključuje u oo proces kao nast. sredstvo i kao umjetnički i filmološki sadržaj. U
nastavi knj. film se pojavljuje i kao nast. sredstvo i kao nast. područje. Sat se organizira
primjenom nast. filma ili se sadržaj filma temelji na filmu kao umjetničkom predlošku. Ako je
cjelokupni sadržaj nast. sata umjet. film, tada je zapravo riječ o satu filmske umjetnosti koji se

14
 oblikuje kao sat interpretacije fil. Djela, sat teorije filma, sat povijesti filma ili sat o filmskom
stvaraocu. Postoji i kombinirani sat na kojemu se pojavljuje i knjumjet. i filmski sadržaj. Tada
se afirmira literarno – filmski sat. Organizacija nast. procesa koji se temelji na sadržajima
filmske umjetnosti uvjetovana je umjetničkim karakteristikama filma, dužinom trajanja,
recepcijskim mogućnostima učenika, tehničkim uvjetima. Bitna je i vrsta filma, individualne
tematsko – idejne strukturne i izražajne značajke. Struktura sata: 1. pripremanje, motiviranje
učenika za gledanje filma; 2. prikazivanje i gledanje; 3. interpretacija filma; 4. uopćavanja

 sat teorije književnosti – obično se povezuje sa satom interpretacije i povijesti

književnosti. Pojavljuje se kao uvodni ili zaključni sat. Kao uvodni sat uključuje se u
proučavanje: knj. kao posebne umjetnosti, knj. rodova i vrsta, stil. formacija i njihovih
poetika. Struktura: motivacija, najava knjteor. Teme, definiranje, oprimjeravanje, samostalno
pronalaženje novih primjera, primjena u vl. jez. izražavanju

 sat povijesti književnosti – u čistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi. U nekim se

nast. programima pojavljuje i u završnim razredima oš. Struktura: sat o piscu, sat o knj.
smjeru i sat o knjpov. razdoblju / epohi. Uključuje se u problemsko – istraživački, otvoreni
,komunikacijski, multimedijski, timski sustav.
- prema sadržajnom usmjerenju može biti: sat o piscu, o književnom
pravcu, o epohi . IMA TOGA JOŠ, NO PRESKOČIH

 književno pov. sat o knj. smjeru, razdoblju i epohi

 kombinirani sat
 kompleksni sat
 koncertni tip sata

prema organizacijskom kriteriju:

 uvodni sat – organizira se radi stvaranja o-o uvjeta za susret s knjiž. djelom, piscem ili
epohom; uvod može trajati i dio sata pa je to tada uvodna nastavna situacija
- ima karakter doživljajno-spoznajne motivacije
- u govorenim ili pisanim oblicima iskazuju se iskustva i doživljaji učenika, prezentiraju se
rezultati samostalnog izvannastavnog rada, odabiru se sadržaji drugih umjetnosti, pojavljuju
se lingvistički i općekulturni sadržaji koji su povezani s književnim djelom, uvodni sat može
se temeljiti na literarnoj ekskurziji, posjetu muzeju, sistematiziraju se spoznaje te tako
uspostavlja veza između poznatog i nepoznatog, obuhvaćaju se sadržaji koji su usvojeni u
drugim predmetima
 sat čitanja i analize djela - je sat interpretacije knjiž. djela
 zaključni, sintetski tip sata – obuhvaća u prerađenom i usustavljenom obliku sve
spoznaje koje su učenici usvojili na prethodnim satima

 prema cilju i zadacima

 sat uzimanja novog gradiva – namjera mu je da učenici upoznaju i usvoje nove
sadržaje
- može obuhvaćati književnoteorijsku problematiku, tada je to sat teorije književnosti
(usvajaju se novi pojmovi, definicije, zakonitosti knjiž. stvaranja); literarnoteor.
problem promatra se kao dio sustava; na satu se ostvaruje i vježbanje kojim se
razvijaju sposobnosti i vještine (vježbe mogu biti promatranja, uspoređivanja,
zaključivanja, svrstavanja i dr.)

15
 - sadržaj sata o piščevu životopisu čine podaci o rođenju, školovanju, djetinjstvu,
zanimanju, utjecaj na generacije književnika i dr. ; sat se može strukturirati prema
određenim fazama piščeva života, a za ilustraciju svake faze odabiru se djela – tako se
povezuje piščev život i književni rad; razvojna je faza vremensko razdoblje u
stvaralaštvu pisca koje ima svoje stilske, tematsko-idejne, žanrovske osobine;
biografski sat može biti i uvodni (tada se njime stvaraju emocionalni i intelektualni
uvjeti za interpretaciju teksta) i zaključni sat (tada služi uopćavanju i usustavljivanju
spoznaja); danas biog. sat nastoji razviti razmišljanja o piscu, izbjegava se faktografski
pristup
- sat o pravcu i epohi teži načelu korelacije, povezivanja sadržaja različitih nastavnih
predmeta; na temelju podataka s informativne razine (kronološki podaci, naziv epohe,
naziv struja u okviru epohe, nazivi djela, časopisa) uspostavlja se analitičko-kritički
odnos prema materiji; osobine epohe upoznaju se na njezinim reprezentativnim
djelima

 sat ponavljanja i utvrđivanja – pon. i utvr. dio je svakog nastavnog sata, naziva se
tematsko ponavljanje, a može se organizirati i kao poseban tip sata; sat se obično
organizira nakon proučavanja većih ili manjih programskih cjelina. Obvezno se
pojavljuje u izvedbenom programu nakon obrađenih sadržaja. Obvezno se pojavljuje u
izvedbenome programu nakon obrađenih nast. cjelina i tema, na početku i na kraju
pojedinih obrazovnih razdoblja: na početku šk. godine, na početku svakog
tromjesječja, na kraju svakog tromjesečja,a te na kraju šk. godine.
-dva su tipa ponavljanja reproduktivno i produktivno: reproduktivno se odnosi na
književnopov. , književnoteroijske činjenice te knjumjet. sadržaje, a produktivno na
umjetničku materiju. Reproduktivni sat ostvaruje se usmeno ili pismeno. Pismeno ponavljanje
obuhvaća zadatke objektivnoga tipa, testove znanja, pismena objašnjenja. Javlja se i literarni
kviz.
- produktivno ponavljanje ostvaruje se: uspoređivanjem pojava, sintetiziranjem,
usustavljivanjem, preoblikama, aktualiziranjem.
- uspoređivati se mogu tekstovi koji pripadaju istom tematskom krugu, likovi u istom
djelu, likovi iz različitih djela, djela istog žanra iz iste ili različitih epoha, različiti estetski
nazori pisaca itd. Ovakav sat uvodi stvaralačke zadatke koji zahtijevaju uspoređivanje
sadržaja. Produktivni tip ponavljanja utvrđuje razvijenost sposobnosti i stupanj literarne
kompetencije.
- preoblika je poseban oblik produktivnog ponavljanja, preoblike se mogu ostvarivati kao
dramatizacije, scenariji za film, televizijske emisije.

U izvedbenim nast. programima obvezatno se uspostavlja proporcionalan odnos

između nast. sati za uzimanje novoga gradiva, sati ponavljanja i utvrđivanja, obveznih i
izbornih sati te sati vježbanja. Sat ponavljanja i utvrđivanja daje povratne inf. o
učinkovitosti nastave, pruža mogućnost vrednovanja postignuća učenika i razrednih
odjela.

 sat provjeravanja i ocjenjivanja – organizira se zbog provjere stupnja usvojenosti

znanja i zbog vrednovanja tog stupnja usvojenosti ocjenom. Provjeravanje i
ocjenjivanje ne ostvaruju se samo na posebnim nast. satima.

- znanje iz književnosti obuhvaća: knjiž. podatke i činjenice, pojmove, generalizacije,

definicije, teorije, nazive djela, pisaca i pojmova, postupke u interpretaciji djela,
književnopov. procese…

16
Provjeravanje i ocjenjivanje usklađuje se s katalogom znanja i katalogom sposobnosti
te obrazovnim standardima.

Postoje i mjerni instrumenti kojima se utvrđuje stupanj usvojenosti znanja i

sposobnosti. Riječ je o obrazovnim standardima što ih propisuje međunarodna
organizacija. Propisuju se odrednice za razine: prisjećanje, reprodukcija, operativno,
stvaralačko znanje, znanje prepoznavanja, znanje definiranja, znanje oprimjeravanja,
uporabljivo znanje. (Rosandić 2005: 120)
Na temelju njih se utvrđuje brojčana ili opisna ocjena. Osim znanja, provjeravaju se i
literarne sposobnosti koje se očituju u komunikaciji s tekstom i interpretaciji.
Provjeravanjem i ocjenjivanjem obuhvaćene su ove literarne sposobnosti: sposobnost
primanja, doživljavanja i uživljavanja, zapažanja, sposobnost pismenog i usmenog
izražavanja doživljaja, dojmova, zapažanja i sudova, sposobnost asociranja i
uspoređivanja, samostalnog tumačenja, preoblikovanja.
Ljestvicu sam slikala.
U trad. Nastavi prevladavalo je usmeno provjeravanje i ocjenjivanje, u suvremenoj
preferira se pismeno provjeravanje. Nužno je uspostaviti ravnomjeran odnos
usmenoga i pismenoga provjeravanja. Postoje i razl oblici. –SLIKALA

- kvalitetu interpretacije određuje: doživljenost teksta, osmišljenost zapažanja,

preciznost generalizacija, jasnoća tvrdnji i stavova, povezanost izlaganja, pravilnost
jezičnog izraza - sposobnost interpretiranja uključuje niz drugih sposobnosti

- oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja: odgovori na pitanja, iskazivanje

doživljaja i dojmova, samostalno objašnjavanje pojma, citiranje teksta kojim se nešto
dokazuje, samostalno interpretiranje teksta, parafraziranje teksta, usmena recenzija,
usmena rasprava ...
- nijedan oblik usmenog provjeravanja ne bi smio trajati dulje od 15 minuta
- provjeravanje se ostvaruje i pismenim izražavanjem: analitičko (pismeno) i grafičko
provjeravanje znanja
- kao prednosti pismenog provjeravanja navode se: veći stupanj objektivnosti,
ujednačenost po težini, mogućnost provjeravanja učenikove pisane riječi, manja
uzbuđenost učenika
- kontrolni pismeni zadaci traju 5, 10 do 15 minuta, mogu se uključivati u sve tipove
nastavnih sati – najpoznatije tehnike kontrolnih pis. zadataka su: odgovori na pitanja,
zadaci višestrukog izbora, zadaci sređivanja, zadaci uvrštavanja, preinačivanja,
dopunjavanja
- poseban oblik su sastavci kojima učenici sažeto iskazuju objašnjenja, komentare,
stavove, dojmove
- školske zadaće ispunjavaju cijele sate, služe provjeravanju književne, jezične, opće
kulture, te kulture pisanja
- testovi znanja su standardizirani oblici provjeravanja, mogu biti kolektivni, grupni i
individualni
- znanje se provjerava i domaćim radovima učenika, koji su produžetak školskog rada,
specifičnosti: individualna djelatnost učenika koja se ostvaruje bez nazočnosti
nastavnika i drugih učenika, rješavanje zadataka nije vremenski ograničeno, način
rada učenik prilagođuje vlastitim potrebama

17
 - domaći radovi razvijaju učenikove misaone sposobnosti, potiču ga na stvaralaštvo,
razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost, samostalnost
- 6 je glavnih sustava domaćih radova učenika:
 sustav domaćih radova koji služe usvajanju gradiva,
 usvajanju znanja u sustavu,
 ormiranju generalizacija, primjeni znanja,
 kojima se kontrolira znanje učenika,
 koji služe izgrađivanju znanstvenog pogleda na svijet, moralnom odgoju učenika
**SLIKAH TABLICE I STRANICE KOJE SE MOGU ISKORISTITI ZA POTENCIJALNI
ESEJ
 kombinirani sat – sadrži elemente ostalih tipova sata; sadržajni elementi
kombiniranog tipa sata su: književnoumjetnički tekst, književnopov. podaci,
književnoteor. pojmovi i definicije, lingvističko-stilistička materija; na takvom se satu
mogu javiti i širi umjetnički sadržaji; usporedo se može provesti i ocjenjivanje
učenika

 prema dominantnim karakteristikama (prema sredstvima, izvorima i

metodama):
 sat izlaganja – izlagati mogu nastavnik, učenik, te pisac ili književni stručnjak čije je
izlaganje snimljeno na kaseti
- pri organiziranju sata izlaganja uzima se u obzir: uvodne obavijesti, organizacija
izlaganja, izlaganje, analiza i korekcija izlaganja, zadavanje dopunskih zadataka
- vrednovanje oblika izlaganja obuhvaća: sadržaj izlaganja, točnost podataka, odnos
prema sadržaju, organizaciju izlaganja, govornu realizaciju, pridržavanje određenog
vremena, komunikaciju sa slušateljem
- za uspješno praćenje izlaganja pripremaju se podsjetnici u obliku tablice u koju
učenici bilježe svoja zapažanja o izlaganju
- u problemskom tipu izlaganja ne iznose se samo gotovi rezultati znanosti, već i
načini kako se do njih dolazi – predavač postavlja problem, upozorava na njegove
logičko-spoznajne karakteristike i postavlja pitanje na koji se način problem može
riješiti
- izvori za pripremanje sata izlaganja: knjiž. djela, kritička literatura, priručne
povijesti književnosti i teorije književnosti, čitanke i udžbenici, rječnici stručnih
termina, radijske, televizijske emisije, filmovi
- za izlaganje učenici se pripremaju u sklopu samostalnog izvannastavnog rada,
nastavnik pritom mentorski vodi učenike i obavlja konsulatacije
 sat – dijalog – ostvaruje se dijalogom, osobito je zastupljen u školskoj interpretaciji
književnoumj. teksta
- dijalog kojim se ostvaruje inter. teksta heuristički je dijalog
- takav tip sata afirmira polemički dijalog, u kojem se razvijaju borbe mišljenja,
osobito je čest u problemskoj nastavi književnosti
- temeljni sadržaj sata-dijaloga je književnoumj. djelo
- podloga za organiziranje sata mogu biti: samostalni domaći radovi učenika, čitanje
teksta, postavljanje teze, postavljanje problemskog pitanja
- polemički sat učenike uči izricati, razvijati, braniti i dokazivati vlastita stajališta,
slušati i uvažavati
 sat samostalnog rada učenika – učenici rješavaju različite zadatke, stječu nove
spoznaje uz djelomično sudjelovanje nastavnika ili bez njega; sat isključivog
samostalnog rada učenika ne pojavljuje se često, to je npr. sat pisanja školske zadaće
- prema sadržaju razlikujemo:

18
  sat samostalnog rada u interpretaciji teksta,
 u proučavanju stvaralaštva pisca,
 u proučavanju književnog pravca ili epohe
- sat interpretacije teksta može se ostvariti: nastavnik sam interpretira tekst-učenici
slušaju, nastavnik razgovara s učenicima o tekstu, učenici samostalno interpretiraju
tekst
- pripremanje učenika za samostalnu interpretaciju obuhvaća: čitanje teksta,
istraživanje učenikova odnosa prema tekstu, određivanje književnoteor., književnopov.
odrednica koje odlučuju o samostalnom radu
- samostalno čitanje ostvaruje se: kao samostalni domaći rad, kao faza o-o procesa
koja prethodi samostalnoj interpretaciji
- uz samostalno čitanje mogu se dati pitanja i zadaci koji usmjeravaju učenika prema
određenim problemima – to je tzv. usmjereno čitanje teksta
- odnos učenika prema pročitanom tekstu, doživljaj teksta i stupanj razumijevanja
teksta utvrđuje se: orijentacijskom anketom, kontrolnim zadacima na nast. listićima,
orijentacijskim razgovorom, samostalnim pismenim sastavcima analitičkog i
stvaralačkog karaktera
- u orijentacijskoj anketi postavljaju se pitanja otvorenog tipa koja individualiziraju
odgovore
- odrednice sati samostalnog rada učenika: organizacija samostalnog rada
(pripremanje), izvođenje, usustavljivanje rezultata rada – faza samostalni rad učenika
na satu traje oko 25 minuta
- sat sam. rada ostvaruje se frontalnim (uvodna faza), grupnim radom, radom u
parovima, individualnim radom (faza samostalnog rada učenika)
- taj tip sata pretpostavlja čvrstu vezu domaćeg rada učenika i nastavnog rada; a
primarno mjesto pripada zadacima istraživačkog karaktera
- istraživački zadaci obuhvaćaju: samostalno stvaranje plana istraživanja, postavljanje
hipoteze, izbor metode, traženje argumenata, sređivanje podataka, uopćavanje,
izricanje sudova
- učenička samostalnost u radu može biti djelomična i potpuna
- takav sat povećava spoznajnu sposobnost učenika, osposobljava učenika za
samoobrazovanje, upoznaje učenika s metodama i tehnikama intelektualnog rada,
razvija stvaralačke sposobnosti učenika
 sat – koncert – literarno-glazbeni sat u kojem se smjenjuju literarne i glazbene
dionice, tako se ostvaruje najviši stupanje emocionalne atmosfere; najčešće se lirska
poezija povezuje s glazbom
- glazbeni sadržaj može s lirskom pjesmom korespondirati na tematsko-motivskoj ili
emocionalnoj razini
- kada se upoznaje epoha, prvo se upoznaju književna djela iz epohe, a zatim se
organizira sat-koncert na kojem učenici slušaju reprezentativna glazbena djela tog
razdoblja
-npr: Nazorova lirika u koncertnom satu može imati ovakvu strukturu:
 Nazorova lirika kao glazbeno nadahnuće
 Izbor lirske pjesme (Šuma spava, Cvrčak…)
 Interpretativno čitanje
 Najava glazbenog djela
 Izražavanje doživljaja glazbenog djela
 Uspoređivanje glazbenog i literarnog doživljaja
 Uspoređivanje teksta pjesme i glazbenog djela
 Slušanje drugih skladbi

19
  sat – dramski spektakl – dramsko djelo se na njemu ostvaruje kao teatarski čin
učenika koji su za to posebno pripremljeni pod vodstvom nastavnika; u interpretaciji
dramskog djela sat-dr. spektakl najčešće je zaključni sat
- interpreti se mogu izabrati na satima prije sata-dramskog spektakla, pri pokušajima
interpretativnog čitanja dram. teksta izdvajaju se učenici koji pokazuju sposobnost
scenskog govora
- sat se može organizirati i da profesionalni glumci posjete školu i izvedu pojedine
dramske slike, a može se temeljiti i na televizijskoj, filmskoj, radijskoj prezentaciji
dramskog djela
 kino – sat – film se uključuje u o-o proces kao nastavno sredstvo i kao umjetnički
sadržaj
- strukturne jedinice sata:
 motiviranje učenika za gledanje filma,
 gledanje filma,
 interpretacija filma,
 uopćavanje
 televizijski sat
 radijski sat
 sat – seminar
 kviz – sat

 prema stupnju obvezatnosti:

 obvezni glavni sat
 fakultativni
 izborni sat

 sat lektire, sat izvanrazrednog čitanja, njegove podvrste:

 Lektirni sat 115
Utemeljuje se na izvannast. čitanju pa se još naziva sat izvanrazrednog čitanja. Ovisno o
namjeni razlikujemo: uvodni sat (buđenje zanimanja za čitanje lekt. Djela i pripremanje
učenika za recepciju, čitanje, vođenje bilježaka u dnevniku čitanja ili bilježnici. Kao motiv.
Sredstvo služe: lektirni listovi, tv i radijske emisije, CD- ROM, Internet), sat preporučivanja
lektirnih djela, sat produbljivanja shvaćanja, raspravljački, problemski sat, sat susreta s
piscem.
-temeljne odrednice motivacijskog sata: 115 - 116
1. uspostavljanje emocionalnog ozračja koje je sukladno djelu
2. čitanje motivirajućeg odlomka djela
3. prikazivanje ilistracija/likovna motivacija
4. čitanje autorskih komentara o djelu
5. izjave čitatelja o djelu
6. utvrđivanje načina čitanja i pripremanja (pismeno i usmeno) –
pojedinačnim parovima za sat raspravljanja, produbljivanja i
vrednovanja djela

Motivacijski sat je presudan za poticanje i usmjeravanje učenika za samostalno izvanškolsko

čitanje. Sat preporučivanja lektirnih djela obično se organizira na početku šk. godine.
Organizira se u školskoj knjižnici. Sudjeluju knjižničari, učitelji, roditelji, pisci, priređivači
školske lektire.
IMA TOGA JOŠ : o knjižnici

20
 NASTAVNA SREDSTVA I POMAGALA

Didaktičko-metodičko određenje
Nastavna sredstva su didaktički oblikovani predmeti koji u nastavi služe kao izvori
spoznavanja, odnosno učenja (131):
 vizualna
 auditivna (ZVUČNE KASETE, zvučne čitanke, gramogonske ploče, radijske emisije)
 audio-vizualna – zvučni filmovi, telev. Emicije, multimedija
 tekstovna

-vizualna sredstva dijele se u 4 skupine:

a) dvodiomenzionalna statična sredstva: crteži, slike, fotografije, dijagrami, grafikoni,
zemljopisne karte…
b) dvodimenzionalna dinamična sredstva: TV-emisije, film, element-film…
c) trodimenzionalna statična sredstva: zbirke, reljefi, makete…
d) trodimenzionalna dinamična sredstva: slagalice, dinamični aparati, strojevi…

Didaktički tekstovi

Njima pripadaju razgovor o tekstu, objašnjenja, tumačenja, motivacije, lokalizacije, karakt.

likova itd.

Radni/nastavni listići
-prve uzorke oblikovao švicarski pedagog Robert Dottrens, on razlikuje četiri vrste:
 listiće za nadoknađivanje sadržaja koji nisu ostvareni u udžbeniku
 listiće za razvoj, povećano, ubrzano učenje
 listiće za vježbanje
 listiće za samostalno učenje
-radni su listići nadopuna udžbeniku

 radni/nastavni listići iz književnosti (prema sadržaju)

 listići s umjetničkim sadržajem
 listići sa sadržajem iz teorije književnosti
 listići sa sadržajem iz povijesti književnosti
 listići sa sadržajem iz književne metodologije
 listići sa sadržajem iz književne kritike
 listići sa kulturološkim sadržajem

 radni/nastavni listići iz jezične djelatnosti:

 listići za čitanje
 listići za slušanje
 listići za govorenje
 listići za pisanje
 listići za prevođenje

 didaktička svrha radnih/nastavnih listića

 samostalno učenje
 proširivanje gradiva iz udžbenika

21
  provjeravanje usvojenosti gradiva iz udžbenika
 ocjenjivanje znanja i sposobnosti

Književnost na CD-ROM-u
-pojavom televizije, računala, Interneta škola se našla u multimedijskom okruženju
-od pojave Interneta 1993. počinje snažan proces informatizacije šk. sustava
-u Hrvatskoj je pokrenut Projekt G61 na Internetu namijenjen učenicima osnovnih i srednjih
škola
-posljedica: Klasici hrvatske književnosti u nakladi Bulaja (67 knjiga na jednome CD-ROM-u)

Didaktičko ustrojstvo CD-ROM-a

-u uvodnoj sekvenci predstavljeni su portreti pisaca
-književnoumjetnički tekstovi preuzeti su iz provjerenih izdanja i autentično preneseni na CD
-uz tekst nalazi se rječnik i dodatna objašnjenja

Zvučna čitanka
-u višeizvornom udžbeniku pojavljuje se i zvučna čitanka koja učenicima prenosi
književnoumjetničku riječ u govornoj interpretaciji scenskih umjetnika (Zlatko Crnković i
Dubravko Sidor)
-na satu književnosti te interpretacije zamjenjuju učiteljevo čitanje
-na satu jezika upotrebljavaju se za upoznavanje vrednota govornoga jezika

Videokaseta
-sadrži uzorke nastavnih sati koji prikazuju nastavni proces
-osim metodičke videokasete rabe se i kasete koje sadrže snimke kazališnih predstava, građu
iz autorove biografije ili pojedinog književnog razdoblja

Lektira
-namijenjena je učenicima za samostalno čitanje izvan nastave
-priređivači lektire posreduju između čitatelja i djela primjerenim metodičkim
instrumentarijem koji potiče proces čitanja, razumijevanja i tumačena djela. Noviji modeli šk.
lektire sadrže motivaciju za čitanje, motivacije za razumijevanje poruka, motivacije za
estetsku prosudbu i vrednovanje te motivacije za stvaralačku djelatnost poslije čitanja.
-uz lektirna djela pojavljuju se i lektirni listovi

Lektira u stipu
-takav uzorak lektire oblikovan je u projektu Narodne knjižnice Petra Preradovića u
Bjelovaru (Lektiru u strip, Cvijet s raskršća, 2004.)
-ciljevi projekta:
 razvijanje sklonosti mladih prema čitanju
 senzibiliziranje mladih za književna djela hrvatskih autora
 razvijanje likovnog izričaja
 upoznavanje morfologije stripa
 razvoj kreativnosti
 otvaranje korelacije različitih vrsta umjetnosti…
Lektirom u stripu se ostvaruje suradnja dvaju medija (literarnog i likovnog).Čitatelj prima
dvostruke poruke – verbalne i likovne te vl. zapažanja, doživljaje i zamišljanja uspoređuje
s ponuđenim rješenjima u stripu. Ona otvara mogućnosti unapređivanja čitanja knjumjet.
tekstova i razvijanja likovne kreativnosti.

22
Prozirnice
-didaktičko sredstvo kojima se prenose različite obavijesti; služe kao poticaj za usmenu ili
pismenu analizu, zaključivanje, objašnjavanje
-uključuju se u različite faze nastavnog sata

Film kao sredstvo u nastavi književnosti

-sustavnije uključivanje filma u nastavu književnosti počinje 60-ih godina 20.st.
-pojavljuju se posebni metodički priručnici s prilozima u književnom nastavnom filmu
(Metodičke osnove za primjenu filma u nastavi)

Književni nastavni film (element-film)

-posebna vrsta nastavnog filma koji se temelji na književnom sadržaju, a ima posebne
tehničke i metodičke značajke
-među književnim nastavnim filmovima posebnu je primjenu stekao element-film: 8-
milimetarski film koji traje 3-5 minuta i sadrži samo bitne elemente pojedine nastavne
jedinice ili teme
-prema sadržaju element-film može biti
 informativni (književnopovijesni, književnoteorijski)
 biografski (prenosi podatke iz piščeva životopisa); može biti cjelovit ili
fragmentaran

Element-film poticaj stvaralaštvu učenika

-kako u biografskom filmu nema govora, u nastavi se mogu primijeniti stvaralački metodički
postupci usmjereni na razvijanje govornoga i pismenog izraza, tj. na samostalno stvaranje
teksta
-za tu vrstu djelatnosti primjenjuju se različite stvaralačke vježbe
1. vježbe oblikovanja naslova pojedinih sekvencija u filmu
 pjesnik Jure Kaštelan na svom radnom mjestu
 FF u Zagrebu – radno mjesto Jure Kaštelana
 Profesor Jure Kaštelan
 Pjesnik i profesor Jure Kaštelan

2. vježbe dopunjavanja i preoblikovanja sadržaja filma

-u element-filmu o Juri kaštelanu mogu se organizirati vježbe dopunjavanja i preoblikovanja
koje donose nove biografske podatke
-u filmu se pojavljuje sam pjesnik; učenici mogu pripremiti pitanja za intervju s pjesnikom
 Kako povezujete pjesnički i znanstveni rad?
 Pomažete li mladim pjesnicima u njihovom radu i afirmaciji? Kako?
 Koje ljepote i radosti otkrivate u radu sa studentima?
-učenici također mogu predlagati svoja rješenja za dopune, izmjene i preinake u filmu
3. vježbe uspostavljanja suodnosa teksta i filmskog predloška
-učenici upoznaju tekst uz koji treba navesti odgovarajuću sekvenciju iz filma

Književnoumjetnički tekst u element-filmu

-kraći epski tekst s dramskim elementima koji se mogu prenijeti u filmski izraz pomoću
crtanih likova
-npr. Dva miša, Gavran i lisica, Lisica i roda, Tko je Videku napravio košuljicu

23
Književni dijafilm
-književni dijafilm blizak je znanstveno-popularnom tekstu i književnom albumu
-kadrovi filma ilustriraju određene dijelove nastavne teme i usmjeravaju učenika na
spoznavanje određenih pojava, njihovo istraživanje i analizu
-sastoji se od 30 do 50 sličica koje su snimljene na celuloidnoj vrpci, u boji ili crno-bijeloj
tehnici; mogu se povezati sa zvučnim snimkama

Književna uložnica (mapa)

-književna uložnica nastavno je sredstvo koje stvaraju sami učenici
-u nju se unose tekstovi (kritike, reklame, plakati), fotografije, crteži, pismeni radovi uenika…
-vrste:
 književna uložnica za pojedino književno djelo
 književno djelo za pojedinog pisca/spisateljicu
 književna uložnica za pojedino književno razdoblje

Ostala vizualna sredstva u nastavi književnosti

Knjiga
-prvi je kontakt s knjigom vizualan; čitatelj se suočava s njezinom tehničko-likovnom stranom
-informacije o knjizi proširuju se govornim metodama te metodom pisanja

Ilustracije
-uz književnoumjetnički ili znanstveno-informativni tekst pojavljuju se ilustracije koje mogu
biti umjetničke (inspirirane književnoumjetničkim tekstom) i neumjetničke
-vrste:
 ilustracija lirske pjesme (strofa, stihova)
 ilustracija pjesničke zbirke (pjesama u zbirci)
 ilustracija epske pjesme (likovi)
 ilustracija romana, novele, putopisa, drame…

-ilustracije se učenicima pokazuju:

a) samostalnim promatranjem ilustracije uz tekst
b) učitelj pokazuje ilustraciju
c) učitelj projicira ilustraciju
d) ilustracije pokazuje pomoću plakata
-ilustracije se mogu čuvati u literarnom albumu (npr. album portreta Miroslava Krleže)

Časopis
-u interpretaciji književnoumjetničkog teksta časopis može poslužiti kao dopunski
(sekundarni) izvor informacija
-npr. pri najavi teksta i njegovoj lokalizaciji može se pokazati časopis u koje je taj tekst prvi
put objavljen
-književni se časopis uključuje u sat o piscu (prikazuju se časopisi u kojima je pisac
objavljivao svoja djela)

Faksimili rukopisa
-faksimili se upotrebljavaju za upoznavanje stvaralačkog procesa te kao predložak za
tekstološku analizu
-uspoređivanjem različitih vrsta teksta učenici upoznaju piščev rad na oblikovanju izraza

Crteži, sheme, tablice

24
-grafička sredstva koja prenose različite književne informacije i imaju različitu odgojno-
obrazovnu svrhu
-crtež se može uključiti u sat interpretacije književnoumjetničkog teksta (Dragan Lukić: Srce)
-primjer Milije Nikolića u interpretaciji pjesme Bršljan
-metodička načela uključivanja crteža:
 crtež se funkcionalno uključuje u interpretaciju teksta
 pospješuje recepciju teksta i njegovo razumijevanje
 potiče učenike na grafički način izražavanja…

-sheme-tablice literarne informacije organiziraju i prezentiraju na poseban način (informacije

koje proizlaze iz umjetničkog teksta; informacije koje imaju izvantekstovno podrijetlo)
-npr.: tablica za književno djelo, tablica za književni opus, tablica za književno razdoblje,
tablica za književni lik

Grafička sredstva
-pojavljuju se u čitankama i udžbenicima iz književnosti te u nastavnim listićima i
prozirnicama
-grafička sredstva stvaraju uvjete za organiziranje individualnog rada učenika, rada u
parovima, frontalnog rada

Auditivna sredstva u književnosti

 ljudski glas
 gramofonska ploča
 zvučne čitanke
-gramofon i zvučna čitanka prenose pjesničku riječ u interpretaciji najpoznatijih glumaca i
recitatora
-pruža uzore govorne umjetnosti

ČITANKA/UDŽBENIK

Čitanka je temeljna školska knjiga namijenjena knj. odgoju i obrazovanju u oš i sš. 161 Ona je
literarno – pedagoška antologija. Za oš ona je posebna vrsta dječje knjige koja udovoljava
recepcijskim mogućnostima učenika. Sš čitanke sadrže izbor knjumjet. tekstova koji
supopraćeni knjteor i knjpov. prikazima. Sadržaj čitanke – udžbenika određuje nast. program.
Teorija didaktičkoga prijenosa obuhvaća načela prema kojima se knjumjet. i knjznan. sadržaj
prenosi u čitanku – udžbenik. Načela: načelo primjerenosti doživljajno – spoznajnim
mogućnostima učenika, načelo odgojnosti, načelo obrazovne opravdanosti, načelo didaktičko
– metodičke oblikovanosti.

25
  prema kriteriju namjene:
 čitanke/udžbenici za mlađe razrede oš
 čitanke/udžbenici za više razrede oš
 čitanke/udžbenici za srednju školu

 prema metodičko – didaktičkoj oblikovanosti čitanka – udžbenik može biti:

 recepcijsko - reproduktivna – traži zapamćivanje i reprodukciju gradiva, izlaže knjiž.
gradivo u sustavu znan. disciplina
 recepcijsko - produktivna – pruža učeniku uvjete za samostalno i stvaralačko primanje
sadržaja, učenika podiže na razinu estetskog subjekta.
o Komunikacijska – u svakoj komunik. situaciji ostvaruje se odr. doživljajna ili
spoznajna djelatnost u razl. ob. jez. komunikacije. Metodička strategija
komunik čitanke – udžbenika usklađuje se sa zakonitostima estetske
komunikacije, estetske recepcije i estetske spoznaje.
o razgranata - obuhvaća čitanku - udžbenik, radne listove, priručnik za učitelja.
o višeizvorna – obuhvaća razl.medije (razl. sredstva i pomagala), čitanku –
udžbenik, zvučnu čitanku, videokasetu,tv i radijske emisije… U ovakvom tipu
čitanke – udženika za sš pojavljuju se školska povijest književnosti, školska
teorija knjižvnosti, knj. leksikoni, knjige o piscima…
 Pojavljuje se otvoreni tip čitanke – udžbenika koji se , po potrebi, dopunjuje,
aktulizira i usavršava. Na zasadama korelacije i integracije oblikuje se integrirani tip
čitanke – udžbenika u kojem se knj. sadržaji povezuju sa sadržajima dr. umjetnosti te
jez. sadržajima. Taj tip najmjenjuje se strukovnim školama. Pojavljuju se i alternativne
čitanke – udžbenici. One se razlikuju po metodičkoj koncepciji.

SADRŽAJ ČITANKE – UDŽBENIKA

Prema Rosandiću (2005: 163) suvremene čitanke su imale umjetničke i neumjetničke tekstove
(popularne tekstove vezane uz stvarnu nastavu, nastavu prirode i društva, moralna štiva).
Suvremene čitanke – udžbenici su antologije knjumjet. tekstova razl. tematske i vrstovne
usmjerenosti.
Književnoumjetnički tekst ima središnje mjesto u čitanci – udžbeniku. Tekstovi se javljaju u
autentičnome, cjelovitome obliku ili odlomcima. Odabrani tekstovi zadržavaju izvorni naslov
ili dobivaju novi naslov prema izboru autora čitanke – udžbenika. Za odr. didaktičke potrebe
tekst se može raščlanjivati na manje cjeline i označavati brojevima. Tekst mora biti čitak i
pregledan. Tekstovi prate razl. vrste objašnjenja, pojmova, naputaka, citata, crteža/ ilustracija
kojima se pospješuje i usmjeruje recepcija, analiza, interpretacija i estetska prosudba. To su
izvantekstovne odrednice. U novijim čitankama – udžbenicima se nalaze na rubnici. Prije
uključivanja teksta u čitanku – udžbenik utvrđuje se njegova primjerenost doživljajno –
spoznajnim mogućnostima učenika. Utvrđivanje primjerenosti uključuje temu, oblik, jezik i
stil. U tekstu se utvrđuju moguće zapreke u recepciji i interpretaciji, koje se sprječavaju
objašnjenjem nepoznatih ili manje poznatih riječi, jezikoslovnim, kulturološkim, knjteor. i
knjpov. objašnjenjima. Odlomci knj. djela iskazuju unut. lokalizaciju. Tekst se smješta u
cjelinu kojoj pripada. Odabranome ulomku iz romana ili novele prethodi prikaz fabule u koju
se uključuje odlomak. Odabranome prizoru ili činu iz drame prethodi prikaz dramske radnje u
koju se uključuje taj prizor ili čin. Za tekstove u čitankama – udžbenicima za sš uspostavlja se
iknjpov. lokalizacija. Oni se mogu pojavljivati i u višim razredima oš. (godina prvog
objavljivanja djela, autorova stvaralačka faza, pripadnost knj. vrsti i knj. školi, smjeru ili
razdoblju). Knjumjet. tekst se u čitankama – udžbenicima za oš smješta u tematske krugove.
Pojedinačni tekst u krugu dobiva odr. mjesto i ulogu ovisno o sadržaju tj. Porukama koje
prenosi i o načinu na koji ih prenosi. Može dobiti čelno mjesto, središnje ili zaključno. U

26
čitankama –udžbenicima za sš knjumjet. tekst se smješta u knj. rodove i vrste, stvaralački
opsu pisca, u knj. razdoblje ili odr. temu.

ZVUČNA ČITANKA (164)

Riječ je o posebnom didaktičnom sredstvu za nastavu jezika i knj. koje učenicima prenosi
knjumjet. riječ u umjetničkoj govornoj interpretaciji scenskih umjetnika. One se uključuju u
razl. faze nast. sata knj. One zamjenjuju učiteljevo čitanje knjumjet. teksta. U završnoj fazi
sata mogu poslužiti kao svečani završetak interpretativnog procesa. Na satu jezika govorne
interpretacije služe za upoznavanje vrednota govorenoga jezika, razvijanje govornoga i
pjesničkoga sluha te govornoga stvaralaštva.
U sklopu metoda. Sustava, čitanka služi za: motivaciju, knjumjet. tekst, metoda.
Instrumentarij (razgovor o tekst ili interpretacija), zadatci za samostalan stvaralački rad,
zadatke za učenike s posebnim interesima, rubnicu koja prati knjumjet. tekst.

U sustavu problemske nastave ona ima sljedeću paradigmu:

Problemska sitacija, knjumjet. tekst, problemski zadaci za otkrivanje teksta, prijedlog
zadataka za samostalan rad izvan nastave.

U sustavu stvaralačke nastave:

Stvaralački zadatci, knjumjet. tekst, zadatci za stvaralača preoblikovanja, prijenos teksta u
drugi medij, zadatci za samostalan rad izvan nastave.

Dakle, ona se koristi u sustavu šk. intepretacije, problemske i stvaralačke nastave, ali postoji
i u sklopu otvorenog sustava koji obuhvaća: didakttičku ponudu, knjumjet. tekst, istraživačke
zadatke i zadatke za samostalan rad izvan nastave.

Metodički instrumentarij
On je usmjeren za primanje teksta, interpretaciju, usustavljivanje spoznaja i poticanje
samostalne stvaralačke i istraživačke djelatnosti učenika. Metodički Iinstrumentarij koji služi
kao motivacija za recepciju knjumjet. teksta usklađuje se s njegovim umjetn. Sadržajima te s
recepcijskom spremnošću učenika odr. dobi. Recepcijska spremnost obuhvaća životno
iskustvo koje korespondira s tematsko – idejnom razinom teksta, čitateljsko, literarno,
intelektualno iskustvo, znanje i sposobnosti. U određivanju primjerenosti teksta d –s
mogućnostima učenika uzimaju se u obzir: tema, idejne poruke, vrsta teksta, jezik i stil. U
jaussovoj teoriji recepcije posebno se razmatra estetski učinak teksta na primatelja i navode se
4 identifikacije s tekstom: asocijativna, admirativna, simpatička, katarzička i ironička.

 svaki dobar udžbenik mora sadržavati

 metodička sredstva koja uvjetuju recepciju teksta (objašnjenje nepoznatih ili manje
poznatih riječi na rubnici ili podrubnici, pojmova i imena, objašnjenje strukturnih
elemenata teksta – teme, kompozicije, motiva, uspostavljanje emoc. i intelek. Ozračja,
uključivanje dr. medija)
 metodička sredstva koja omogućuju razumijevanje i tumačenje teksta (pitanja i zadaci
kojima se potiče uočavanje, raščlanjivanje, uspoređivanje, razvrstavanje; mogu biti:
o pitanja i zadaci percepcijskog tipa
o pitanja i zadaci analitičko-sintetičkog tipa
o pitanja i zadaci klasifikacijskog tipa

27
 - uključuju se i razna objašnjenja i komentari te razni književnokritički tekstovi
 metodička sredstva koja potiču samostalni i stvaralački rad učenika

RAZINE OSMIŠLJAVANJA TEKSTA - SLIKALA

Natuknice na rubnici

Na rubnici se nalaze knjteor. pojmovi koji osmišljavaju tekst, nepoznate i manje poznate riječi
iz teksta u vodoravnome poretku, koje omogućuju vodoravno čitanje i razumijevanje teksta,
likovni prilozi, citati, kraća objašnjena…
Rubnička pratnja usmjerena je na pomoć u razumijevanju teksta. Odrednice: rubnica sadrži
podatke koji pospješuju i omogućavaju razumijevanje teksta, opis i interpretaciju, sadržaji se
izražavaju pojmovima, sintagmama, kraćim def. I kraćim tekstovima, ilustracijama, podaci
moraju biti pregledni.
Natuknice:

 književnoteorijski pojmovnik
 književnopovijesni pojmovnik
 imena pisaca, umjetnika, znanstvenika
 faksimili
 književne tablice
 fotografije, plakati, reklame, filmski inserti
 citati
 nepoznate riječi
 imena književnih likova…

-zadaće natuknica:
a) upozoravaju na određeni sadržaj, izraz ili pojam u temeljnom tekstu
b) objašnjavaju temeljni tekst
c) potiču učenike na istraživanje, potiču na traženje dopunskih izvora

Recepcija
 auditinva recepcija ostvaruje se interpretativnim čitanjem, slušanjem teksta iz
zvučne čitanke, slušanjem radijske ili TV emisije
 vizualna recepcija ostvaruje se neusmjerenim (spontanim) čitanjem u sebi ili
usmjerenim čitanjem (čitanjem sa zadacima)
 audio-vizualna recepcija temelji se na slušanju (auditivnom primanju) i
gledanju u tekst
U nastavi se kombiniraju razl. vrste recepcije.

INTERPRETACIJA / RAZGOVOR O TEKSTU

Temelji se na vrstovnim , tematskim, strukturnim, stilskim i jezičnim značajkama te na
izvantekstovnim odrednicama (knjpov.kontekst). Knjznan. i kritičke metode uključuju se u
metodički instrumentarij i dobivaju didaktičke funkcije. Metoda. Instrumentarij sadrži:
pitanja, zadatke, objašnjenja, citate, didaktički dijalog, grafička i likovna sredstva, rubnicu s
pojmovnikom, citatima i dopunskim obavijestima o tekstu. U interpretaciji teksta gl. ulogu
imaju tekstna i dijaloška metoda koje se dopunjuju s dr. nast. metodama. Interpretacijom se
osvješćuje doživljaj teksta i podiže na razinu estetske spoznaje i prosudbe.

PRATEĆI TEKSTOVI

28
Nakon samostalnoga otkrivanja, promišljanja i istraživanja teksta, uključuju se kraći
knjkritički, knjznanstveni i dr. tekstovi, koji otvaraju nove pristupe.Tekst o piscu se oblikuje
na razl. načine: enciklopedijski, esejistički, autobiografski, kombinacijom teksta i
dokumentarističkih predložaka. Na oš stupnju portreti pisaca ne sadrže knjpov. i dr.
terminologiju koja nije primjerena toj obraz. razini.

RECEPCIJA I ODGOJNI UČINCI - SLIKALA

Autori (pisci) udžbenika

-znanstvenici/sveučilišni profesori (povjesničari književnosti, teoretičari književnosti,
književnici, metodičari…)
Od pisaca čitanki se očekuje znanstvena kompetencija, pedagoško – metodička, praktično –
stručna. Sudjeluju i i lustratori, dizajneri, lektori, stručni recenzenti, urednici. Nakladnik
osigurava teh. I stručne uvjete za oblikovanje čitanke.
-osim pojedinačnih samostalnih autora javljaju se autorski tandemi (autorski parovi) ili
autorski timovi (više autora s različitim kompetencijama)
-uporabu čitanke/udžbenika odobrava ministarstvo na temelju Zakona o udžbenicima za
osnovnu i srednju školu.

ČITANJE
-Imam u bilježnici o čitanju, ovo sam preskočila u knjizi

Čitatelj/čitateljica
-osoba koja čita tekst, odnosno posjeduje sposobnost dekodiranja pisanih znakova jezika i
primanja informacija koje se tim prenose znakovima. (190)
Projekti o čitateljima istražuju: razvoj čitatelja, čitateljske interese, ovisnost čitatelja o soc.
satatusu, ovisnost čitatelja o kulturnoj sredini, utjecaj obitelji na čitetelja, psih. značajke
čitatelja, utjecaj nastave na odgoj čitatelja.
-prema Volgastovom (tipologija iz 1895., njemački psiholog) učenju postoje ovi tipovi
čitatelja: 191
 neobuzdan, nekritički čitatelj, čitatelj koji mnogo čita
 čitatelj koji malo čita (dinamično – pragmatični tip; introvertiran, fantastičan tip)
 aktivni čitatelj koji postavlja određeni cilj čitanja
 postojan tip koji se usmjeruje prema određenoj vrsti knjiga
 poslušni tip čitatelj koji se podređuje pedagoškim zahtjevima
 čitatelj koji čita bez određenog sustava, nikad se ne vraća pročitanome
Njegova je tipologija utemeljena na kriterijima: količina, cilj, vrsta teksta, utjecaj, način
čitanja.

-po Hirlu: čitatelj koji u tekstu traži korisnu informaciju (informativno), čitatelj koji se
udaljava od svakodnevice), (spoznajno), (literarno)
Utvrđuje i tipove čitatelja:
-funkcionalno – pragmatični, traži informaciju
-emocionalno – fantazijski, prepušta se maštanju
-racionalno – intelektualni, propituje tekst, raščlanjuje poruke
-literarni, prepušta se estetskom uživanju

-po Bambergeru tipovi čitatelja među djecom:

 romanistički tip koji čita fantastičnu literaturu

29
  realistični tip, čita knjige o svijetu koji ga okružuje
 intelektualni tip koji u knjizi traži objašnjenje pojava
 estetski tip koji u knjizi traži doživljaj ljepote

Goethe smatra kako je idealan tip čitatelja koji se naslađuje (uživa u čitanju), rasuđuje,
prosuđuje naslađujući se i naslađuje se sudeći.

Haselloffova tipologija utemeljena je na faktorskoj analizi:

1. faktor- zadovoljenje potrebe za spoznavanjem svijeta.
2. Faktor – zadovoljenje potrebe za kontaktima s ljudima, želja za upoznavanjem vl.
unut. svijeta, poniranje u vl. unut.
3. Faktor- zadovoljenje potrebe za emoc. Kontaktima s dr. ljudima, ljubav prema plesu i
sportu.
Tipovi čitatelja se utvrđuju upitnikom kojim se utvrđuje kojem čitateljskom tipu učenik
pripada.

Uspješnost čitanja knjumjet. teksta temelji se na usklađivanju iskustvenih kodova. On im

omogućuje mogućnost emoc. doživljavanja. Pojedini tekstovi od čitatelja iziskuju intelek.
iskustvo. On traži i imaginativno sudjelovanje. Suladno tome, bitno je i čitateljsko iskustvo.
Čitatelj unosi u čitanje znanje o knj. (ustroj teksta, vrstovne značajke, pjesn. Jezik, znanje iz
naratologije i poetike). = čitanje s razumijevanjem.
Poznavanje jezika ima odlučujuću ulogu u određivanju čitateljske spremnosti. Znanje iz
područja znanosti o knj. određuje razinu literarne kompetencije. Za određivanje čitateljske
osobnosti učenika rabi se i čitateljska putovnica koja je didaktički dokument koji služi za
poticanje, praćenje i vrednovanje postignuća u čitanju knjumjet. tekstova. Osim podataka o
učeniku, sadrži tekst koji se obraća čitatelju i poznaje ga sa svrhom i načinom korištenja. U
nju se unose i tekst koji poučava o čitanju:

Čitaj u 6 koraka:
1. prije no što počneš čitati knjigu prisjeti se književnih djela koja imaju
sličnosti s novom knjigom
2. od svake nove knjige nešto očekuješ, pokazuješ čitateljsku
radoznalost
3. počni čitati, smiri se, uzmi olovku i papir, čitaj sabrano, prepusti se
knjizi
4. nakon pročitanih stranica razmišljaj o porukama koje ti je darovala
knjiga
5. vraćaj se pročitanome tekstu, osobito onim dijelovima koji su te
osobito zaokupljali pri čitanju
6. tvoje druženje s knjigom završava tvojim tekstom

Čitateljska putovnica
-svojevrstan didaktički dokument koji služi za poticanje, praćenje i vrednovanje postignuća u
čitanju
-kao osobni školski dokument sadrži
 podatke o učeniku
 razred
 školsku godinu i školu
 broj pročitanih knjiga s ocjenama za svaku pročitanu knjigu

30
 Postoji i razredna čitateljska putovnica – potiče natjecateljski duh i zanimanje za čitanje.
Vidljiva je učenicima – što je učenik pročitao, ocjene za pročitanu knjigu. Postoji i školska čp.

Najistaknutije čitateljice/ najistaknutiji čitatelji

-na čitateljskim panoima objavljuju se njihova imena i fotografije
-kao poticaj za čitanje služi reklamiranje knjiga u razredu (početkom svakog tjedna po 10
minuta)

Čitateljska natjecanja
-čitateljske olimpijade (kvizovi) organiziraju se na kraju školske godine s učenicima jednog ili
paralelnih razrednih odjela u jednoj školi ili više škola
-organiziranje uključuje pripremu kviza, izvedbu i vrednovanje postignuća

SLIKAH OSTALO

METODIČKI SUSTAVI NAST. KNJ.

IMAM SUSTAVE
ŠKOLSKU INTERPRETACIJU KAO METODA . SUSTAV

METODE KNJIŽEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA

METODA – način spoznavanja, sustav pravila i pristupa u proučavanju i otkrivanju pojava

-odrednice metode:
 predmet otkrivanja
 subjekt koji otkriva
 cilj koji se želi postići
-nastavne metode su način rada u nastavi, ostvaruju se metodičkim postupcima 265
Primjereniji su nazivi: metoda oio, metoda o-o procesa, metoda o –o rada. Nastava
književnosti i dr. oblici knj. o i o ostvaruju se metodama nastave knj./ metodama knj o i o.
Svoje posebnosti izvode iz predmeta spoznavanja, iz odnosa predmeta (objekta) i subjekta te
ciljeva knj o. i o .
-spoznavanje književnoumj. Teksta( temeljni predmet spoznavanja u nast. knj.) ostvaruje se
literarnom komunikacijom koja se temelji na odnosu primatelj i djela

-u literarnoj komunikaciji sudjeluju:

o književnoumjetnički tekst
o učenik
o nastavnik
-u lit. kom. ostvaruju se različite aktivnosti: čitanje, slušanje, govorenje, pisanje, promatranje
(vanjske aktivnosti); doživljavanje, zapažanje, zamišljanje, razmišljanje, uspoređivanje,
zaključivanje, ocjenjivanje (unutarnje aktivnosti)

Podjela metoda – kriterij podjele

-izvori spoznavanja mogu biti pisani, govorni i grafički – pa postoje pisane, govorne i
vizualne metode
-pisani su izvori tekstovi (metoda rada na tekstu)

31
 - tipovi tekstova koji su izvor informacija: književnoumjetnički, književnokritički,
književnoznanstveni, udžbenički
-podvrste tekstovne metode: metoda rada s književnoumj., književnokritičkim,
književnoznanstvenim tekstom, metoda rada s čitankom i drugim didaktičkim izvorima
-prema vanjskim aktivnostima učenika i učitelja
-Prema načinima i sredstvima prenošenja inf.
-Prema spoznajnoj aktivnosti učenika
-govorni su izvori: nastavnik, učenik, snimljeni govor, radijska ili televizijska emisija
-razlikujemo monološku i dijalošku metodu
-vizualni su izvori: slika, fotografija, ilustracija, crtež, shema, film, televizijska emisija

 prema unutrašnjim i vanjskim aktivnostima učenika i nastavnika

-metoda čitanja, slušanja, pisanja, pokazivanja, promatranja, doživljavanja, zapažanja,
zamišljanja, razmišljanja (uspoređivanja, usustavljivanja, zaključivanja, asociranja,
ocjenjivanja)

 prema sredstvima i načinima prenošenja informacija

-metode rada s auditivnim sredstvom (radio, kasetofon), metode rada s vizualnim

sredstvima (slika, fotografija, tablica, shema, crtež), metode rada s audio-vizualnim
sredstvima (televizija, film, računalo, Internet)

 prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika

- različiti su klasifikacijski modeli:
1.
metode koje pospješuju imaginativnu i emocionalnu recepciju djela
metode koje pospješuju tumačenje djela
2.
metoda stvaralačkog čitanja
heuristička metoda
istraživačka metoda
reproduktivna metoda
3.
metoda stvaralačkog primanja teksta
analitičko-interpretacijska metoda
sintetizirajuća metoda
Navedene metode se prožimaju, usklađuju, povezuju.

Literarna komunikacija ( knj- umjet tekst je pošiljatelj, a čitatelj primatelj poruke)

- tri tipa metoda s obzirom na lit. kom.:
 metoda primanja književnoumj. Poruka (recepcijska metoda) – na početnoj razini
recepcije, prvih dojmova
 metoda tumačenja (interpretacijska, analitička metoda) – dekodiranje umjet. koda,
otkrivanje smisla
 metoda vrednovanja, ocjenjivanja (kritička metoda)
- lit. kom. sustav je uzajamnog djelovanja književnoumj. teksta i njegova čitatelja
- uključuje tri elementa:
tekst (izvor informacija)  čitanje/slušanje  čitatelj/primatelj informacija

32
TEKST – je sadržajno i strukturno završena cjelina, on je priopćenje. Književnoumj. tekst
odlikuje se sadržajnom, smisaonom i strukturnom završenošću. U umjetničkome tekstu
progovara autorova individualna stvaralačka osobnost.
Lotman smatra kako knjumjet. tekst se izgrađuje na predlošku prirodnoga jezika. Čim
prirodni jezik preuzme estetsku funkciju, dobiva nove značajke.

OSTVARIVANJE LITERARNO – DIDAKTIČKE KOMUNIKACIJE

Komunikaciju određuje 5 elemenata: izvor informacija, odašiljatelj, kana, primatelj, cilj.
Komunikacija je soc. pojava jer se ostvaruje kao interakcija između osoba koji prenose inf.
Signalna k. se ostvaruje signalima, kinezička pokretima tijela, proksemička se temelji na
prostornim odnosima među sudionicima. Simbolička se ostvaruje simbolima

- komunikacija može biti verbalna (govor) i neverbalna (odvojena od govora)

-posredna komunikacija ostvaruje se posredstvom tehničkih pomagala, a neposredna u
interakciji više osoba
-može biti jednosmjerna (inf. ide od pošiljatelja do primatelja, a primatelj ne uzvaća
povratnom inf.), i dvosmjerna
-kom. s književnoumj. tekstom može biti neposredna (bez posredovanja nastavnika, ostvaruje
se čitanjem u sebi) i posredna (kada druga osoba čita tekst)
- teškoće u literarno-didaktičkoj komunikaciji:
-neusklađenost kodova prenositelja i primatelja inf na jezično – informacijskoj razini
(nepoznate riječi i termini, velika količina inf.)
-distrakcija – odašiljanje informacija u isto vrijeme, koje se miješaju i otežavaju recepciju;
nepovoljno ozračje u prostoru (buka npr.); psihološki činitelji (umor, pospanost npr.)
-nejasnoća i nepreciznost izricanja poruke
-inkompatibilnost shema sugovornika (konotativna značenja riječi)
-nesvjesni mehanizmi (predrasude sudionika)
-nedovoljna argumentacija
-dokidanje komunik. Kanala (uskraćivanje postavljanja pitanja, zahtjeva za objašnjenjem)

Temeljni izvor inf. u o – o procesu je knjumjet tekst, sekundarni tekstovi su oni o knjumjet.
tekstu. Školski, udžbenički tekst je metatekst. Njegova je funkcija prenpšenje inf. o
primarnom knjumjet. tekstu, prototekstu i razvijanje recepcijskih i interpret. mogućnosti
učenika.
Školski knj. metatekst može biti:
-komplementarni informativni tekst (tekst lokalizacije, vezni tekst, dopunski tekst)
-komp. Parafazni tekst koji daje sekundarnu inf. o prototekstu novim znakovnim sustavom
(likovni, kazališni, filmski prijepis)
-didaktički tekst – pitanja, zadaci, pouke iz teorije i povijesti knj…
Literarna komunikacija definirana je kao proces kodiranja i dekodiranja na relaciji autor –
tekst – primatelj. On se dopunjava izvantekstovnim odrednicama.

LITERARNO – DIDAKTIČKA KOMUNIKACIJA

Literarna je po sadržaju, didaktičko - pedagoška po metodici i svrsi. Komunikacija s
knjumjet. tekstom u o – o procesu može biti neposredna i posredna. Neposredna se ostvaruje
bez posredovanja učitelja (čitatelj i tekst). Posredna se događa kada učitelj, učenik glasno i
interpretativno čita tekst. Takav oblik posredovanja povećava emoc. Mogućnosti primatelja u
recepciji teksta, nudi im model doživljavanja i verbalnog izražavanja doživljaja teksta. Ona
nastaje i kada učenik sluša tekst s nekog tehničkog sredstva, ali se gubi kontakt s
prenositeljem poruka teksta. Ona nastaje kada je čitanje usmjereno. Čitanje s olovkom u ruci

33
oblik je komunikacije s knjumjet. tekstom, tako nastaje metatekst. Riječ je kombiniranom tipu
literarno – didaktičke komunikacije.

KOMUNIKACIJA I INTERPRETACIJA
Trad. Sustavi nastave knj. ostvaruju metoda. Model interpretacije knjumjet. teksta u kojem
učitelj komunicira s tekstom tj. sam ga tumači, a učenici slušaju učiteljevu interpret. teksta.
U komunik. procesu učitelj komunicira s cijelim razredom= kada učitelj glasno ili
interpretativno čita tekst, kad tekst objašnjava svim učenicima, kad iskazuje svoje dojmove i
zapažanja o tekstu.
Postoji komunik. Model koji uključuje komuniciranje učitelja s pojedinim skupinama
učenika; rad u paru; individualni rad učenika
280 Bred Rant u komunik. Model uključuje tekst, učitelja i učenika.Uključuje se i kontekst
(teor. Knj, pov. knj). Uključuje i didaktičku (interakcija učenika i učitelja) i estetsku
(interakcija teksta i učenika, teksta i učitelja) interakciju. Između teksta i učenika ostvaruje se
jednosmjerna, a između učenika i učitelja dvosmjerna komunikacija. Komunikaciju između
učenika i teksta uspostavlja učitelj nakon samostalnog čitanja. Primarna estetska iskustva
(doživljaje i spoznaje) koje učenici iskazuju, učitelj dopunjava intervencijama koje se odnose
na knjteor i knjpov. određenje teksta.
TEŠKOĆE U KOMUNIKACIJI
1. neusklađenost tekstovnog i čitateljeva koda (nepoznate riječi – traženjedopunskih
objašnjenja koje usporavaju čitanje, gubi se interes, neprimjerena tematika
primateljevim doživljajnim i kognitivnim mogućnostima)
2. nerazvijenost literarne senzibilnosti, nedostatak čitalačke kulture i knj. kulture (možeš
dodati nešto od prethodno navedenih smetnji).

PJESNIČKI ODGOJ (LIRIKA U NASTAVI)

- imam ispisano u bilježnici ( sve do slušanja i govorenja)

-
SLUŠANJE I GOVORENJE POEZIJE
Slušanje poezije započinje u najranijem djetinjstvu i nastavlja se u svim fazama pjesn. Odgoja
i o. Slušanje je vrta jez. djelatnosti povezana s govorenjem i čitanjem. Slušanje pjes. Tekstova
razlikuje se od svih ostalih vrsta tekstova. Za slušanje pjes, tekstova potreban je poetski sluh.
Zvukovni sloj pjes. Teksta promatra se u povezanosti sa značenjskim slojem. Govorni sluh je
psiholing. Sposobnost koja omogućuje čovjeku primanje govora sluhom i prenošenje svih
fonoloških sredstava odr. jezika u unut. govor (pamćenje, doživljavanje, razumijevanje).
Dakle, uključuje se i sposobnost reprodukcije. Sastavnice govornog sluha su fizički sluh,
fonematski sluh i ritmo – melodijski sluh. Pjesnički sluh je sposobnost koja čovjeku
omogućuje auditivno primanje i doživljavanje poetskih poruka lir. pjesme. On se utemeljuje
na ritmo – melodijskog sastavnici, ali je povezan i s govornim sluhom. Prema načelu
korelacije i međupredmetnih veza, uspostavlja se veza između nastave knj i glazbene kulture.
382 U programu za hj, knj., scensku i filmsku umjetnost nema odrednica koje se odnose na
kulturu slušanja poetskih i dr. umjet. tekstova te je potrebno usustaviti sadržaj i zadatke te
djelatnosti u nast. knj.
Slušanje poezije se utemeljuje na: slušnoj percepciji, pozornosti i koncentraciji. Zanimanje
učenika za pjes. Tekst budi se motivac. postupcima.

U trad. nastavi učitelj upozorava da se učenici naslone, ruke na leđa, slušajte! – zakočeni
položaj – uvjetuje psih. zakočenost što nije dobro. Potrebno je da se učenici opuste i slobodno
sjednu. Slušatelji ne smiju biti ometani izvanjskim postupcima kojii bi mogli remetiti njihovu

34
koncentraciju. Uspostavlja se kontakt s učenicima, učitelj ih prati tijekom čitanja pjes. Teksta.
Učitelj treba stajati na mjestu. Čitanje se odvija bez prekidanja – cjelovit doživljaj pjesme.
Ako učitelj tumači određene sastavnice teksta dolazi do raspršenosti doživljaja pjes. Teksta.
Bolje je u fazi motivacije provesti leksičko – semantičku analizu nepoznatih riječi. Noviji
metodički priručnici ne preporučaju da učenici tijekom slušanja pjes. Teksta prate tekst u
čitanci. Time se remeti estetski doživljaj.
ROSANDIĆ OPŠIRNO PIŠE O RITMU. JE LI TO BITNO?
Svojim značenjem, emocionalnošću, slikovitošću, muzikalnošću pjes. Jezik pobuđuje estetske
emocije. Jezik ima konotativno značenje i jez. funkcije. Bitno je prevladati formalističke
pristupe.
5 – epiteti, onomatopeje, hiperbola; 6 – poredba, kontrast, gradacija; 7 – metafora, alegorija,
simbol; 8 – stil. obilježja, glasovna struktura riječi, red riječi; 7 – stilska funkcija glagola
(vremena), pridjeva i imenica; 8- ostali ob. riječi. Preko jezika, ritma i zvukovnog sloja ulazi
se i u ostale slojeve teksta, otkriva se prisutnost lir. subjekta, emoc. i misaono ustrojstvo
pjesme i njezina struktura.

LIRIKA KAO KNJ. ROD

-izučava se u sš u 1. Razredu. Uključuje se knjteor. razina. Metoda. Pristup obuhvaća:
upoznavanje korpusa, izbor met. sustava, org. sadržaja i slijed nast. jd. Naslovi nast.jd. sadrže
knjteor. pojam, ime i prezime autora i naslov pjesme. Nastava teorije knj. utemeljuje se na
odabranim knjumjet. tekstovima. Udženička / nast. jd. taščlanjuje se na manje sadržajne
cjeline koje se oblikuju u nast. situacije.
Ista nast. jd. može se uključivati u više razl. sustava – interpret – analitički, problemsko –
istraživački, problemsko – stvaralački, stvaralački, otvoreni, komunikacijski, multimedijski
timski. Nakon što se utvrdi spremnost učenika, kreće opis i raščlamba lir. pjesme. Utvrđuju se
značajke teksta lir.pjesme. Utvrđuju se razlike između proznog i lirskog teksta. U nast. jd.
Lirika kao knj. rod usustavljaju se vrste lir. pjesama, stil.sredstva i stihotvorstvo.
Učitelj poezije čita poeziju u ulozi pedagoga i metodičara. On je i tumač poezije koja
pretpostavlja jezikoslovnu, komunikološku i literarnu kompetenciju. Učitelj komunicira s
pjes. Tekstom, ali i s učenicima o njoj. On uspostavlja odnos učenika i teksta.
Poetska recepcijska spremnost može se provjeriti na osnovi upitnika koji obuhvaća razl
sposobnosti (recitacija stihova, želi li ponovno čuti pjesmu, sluša li stihove, pamti li ih…).
Učenik ih može naučiti napamet, no to ne pokazuje da je osjetilo estetsku vrijednost. Učenici
ponajbolje pamte zvukovno obilježene stihove. Emotivno reagiranje se može iskazati i
neverbalnim putem , smijehom, ozbiljnim izgledom, sjajem oka.
Prema istraživanjima mlađi osnovci pokazuju interes za dramski rod, odnosno, misle na
scenski ostvaraj, a ne na tekst. Na drugom se mjestu nalazi epska poezija, a na zadnjem lirska.
Poetski interesi se mijenjaju po dobnim skupinama. Uspostavljanje primjerene tematske
osnove lir. poezije nailzi na poteškoće. Treba ih prilagoditi malim čitateljima. Zanimanje za
pejsažnu liriku se povećava u višim razredima oš.
Pjesme s motivima predmetne stvarnosti ne privlače učenike. Potrebno je poštovati poetske
interese učenika. Tematska neprilagođenost negativno utječe na čitanje/ slušanje lir.poezije.
Učenje teksta napamet iziskuje psihičku (zanimanje, želja, vezanost) i jezičnu (slušanje,
govorenje, čitanje) djelatnost .

Metod. uvjeti za učenje pjesme napamet:

Napamet se uči tekst koji je interpretiran. Zatim slijedi interpret. čitanje, zatim slijedi
pounutarnjenje pjesme (vl. vizija),svaka se riječ mora razumijeti,uspostavlja se veza među
riječima,poštuju se interpunk. Znakovi, vraćanje tekstu više puta, želi ga recitirati drugima.

35
Postoji poseban sat ili faza sata za učenje lir. pjesme napamet. Sat interpret. treba obuhvatiti
tematsko – motivsko (naslov i tematske riječi), emoc (atmosfera u pjesmi)., lesk- semant
(značenje i odnos riječi) i zvukovno ustrojstvo pjesme (glasovni sustav riječi, struktura stiha,
glasovna ponavljanja), memoriranje stihova, reprodukcija stihova i recitiranje u cjelini.
Primjer S. Femenić: Listopad u gradu.

METODIČKI PRISTUP PRIPOVJEDNOJ PROZI

Prip. proza javlja se u programima oš i sš. Programski sadržaj čine razl. vrste proznih
djela, knj – teor. Pojmovi, definicije i teorije te knjpov. odrednice. Sš program uključuje prozu
u knjteor. (programska cjelina Epika) i knjpov. okvir (stilske formacije). U oš programima
uspostavlja se sustav za prip. Prozu: fabula , likovi, vrsta, kompozicija, tema, pripovijedanje,
opisivanje. Za prvi obraz. Stupanj (1. – 4.) uspostavljene su razina prepoznavanja i
imenovanja, za drugi stupanj (5. – 8.) navode se spoznajne razine i time je iznevjereno načelo
kontinuiteta i vertikalno – spiralnog slijeda. U knjpov. okviru pripovjedna proza pojavljuje se
u svakom knj. razdoblju uz imena pripovjedača iz nac. i svjetske knj. U nekim nast.
programima koji su utemeljeni na žanrovskom pristupu pripovjedna proza pojavljuje se kao
samostalna cjelina u okviru knjpov. razdoblja.
Prema kurikulskoj teoriji, pripovjedna proza uključuje se u novu paradigmu koja
obuhvaća cilj (zkj se uključuje u oo proces), sadržaj (kakvoća i količina), didaktička
oblikovanost sadržaja (prijenos znanstvenog i umjetničkog na didakt – metoda.
matricu),izbor metoda. strategije, vrednovanje postignuća, uređivanje oo standarda.

- specifičnosti proze:
o pripovijedanje
o objektivnost
o opisivanje, dijalog, monolog, komentar
o mogućnost isprepletanja s esejističkim ili dramskim izražajnim postupcima

- književni interesi učenika ovise o:

 dobi učenika
 spolu
 socijalnoj okolini, kultura, mediji
 sadržaju djela
 književnoj vrsti
 vremenskoj pripadnosti djela
 autorskoj pripadnosti djela
 stilskoj pripadnosti djela, vrsta, tema, naslov
Istraživanje:

-u središtu interesa učenika srednje škole nalazi se pripovjedna proza (novela, pripovijetka,
roman), a lirika i drama se nalaze u drugom planu.
-najveći interes u sš učenici pokazuju za djela sa suvremenom tematikom, te za realistički tip
proze (realistički roman; ljubavna i intimistička tematika); dječaci – junačke i tehničke
pothvate, svemir. putovanja
-u djelima klasičnih pisaca treba istraživati problematiku koja može zaokupiti suvremenog
mladog čitatelja – univerzalni problemi trebaju se aktualizirati

-izbor pripovjedne proze temelji se na:

 principu reprezentativnosti (odabiru se vrhunska prozna ostvarenja)

36
  historijskom principu (prip. djela se uključuju u povijesne okvire i promatraju se u
književnopov. kontekstu)
-djela suvremene književnosti mogu se uključivati prema:
 tematskom kriteriju
 kriteriju aktualnosti
 kriteriju interesa učenika za pojave u suvremenoj prozi

- učenicima nižih razreda najinteresantniji su likovi i fabula, u višim se razredima pažnja

okreće kompoziciji, idejnoj osnovi djela, jeziku, stilu, autoru, u srednjoj školi pristup knjiž.
djelu obogaćuje se teoretskim i književnopovijesnim obavijestima
- u sš bitno je načelo kontinuiteta čitanja, tj. ravnomjernog čitanja tijekom školske godine
- interes za književni lik izgrađuje se postupno: u početku je knjiž. lik uzor, etički ideal, a tek
u kasnijim fazama se razvija kritički stav prema liku

-suvremena nastava književnosti poštuje:

 načelo kontinuiteta – pripovijedna proza pojavljuje se u svim razredima škole
 načelo vertikalnog slijeda- težnja k postupnom usvajanju i produbljivanju temeljnih
kategorija na kojima se izgrađuje svijet prip. djela

U istraživanju hamburških oš i sš je utvrđeno kako se učenici sš zanimaju za zabavnu knj.,

čitanje je popraćeno trivilizacijom, recepcija je uvjetovana soc. i kulturnim okruženjem.

Motiviranje učenika za čitanje pripovjedne proze - IMAM

Metodičke koncepcije u obradi pripovjedne proze

* faze nastavnog sata pri školskoj interpretaciji pripovjedne proze:
1) doživljajno-spoznajna motivacija
2) najava teksta i njegova lokalizacija
3) interpretativno čitanje
4) emocionalna i intelektualna pauza
5) objavljivanje doživljaja i njihova korekcija
6) interpretacija teksta
7) sinteza
8) zadaci za samostalni rad

A) DOŽIVLJAJNO-SPOZNAJNA MOTIVACIJA
* tipovi motivacija pri interpretaciji prip. djela, prema sadržajnoj usmjerenosti:
 motivacije utemeljene na osobnim iskustvima učenika
 motivacije utemeljene na književnoteor. i književnopov. osnovi
 motivacije utemeljene na likovnim, glazbenim i filmskim predlošcima
 motivacije utemeljene na općekulturnim sadržajima
 motivacije utemeljene na lingvističko-stilističkoj osnovi
 motivacije utemeljene na filozofskoj, sociološkoj i povijesnoj osnovi
Tipovi motivacije odabiru se u skladu s idejno – estetskim značajkama djela i ciljevima
interpretacije.

 postupci ostvarivanja motivacije:

37
  anketiranje učenika prema kojem se usmjeruje daljnja interpretacija (iskustva učenika,
razvijenost književne kulture)
 zadavanja poticajne tematske riječi na koju učenici nižu svoje asocijacije
 zadacima objektivnog tipa i testovima provjerava se poznavanje književnoteor.,
književnopov., filozofskih, povijesnih podataka
 pokazivanje likovnih djela , ilustracija iz prip. djela, te portreta književnih likova (rad
na slici: učitelj iznosi os. Obavijesti o likovnom tvorcu i djelu; prikaz djela –
promatranje; razgovor o slici )
 slušanje glazbe – kao i likovna djela, potrebna je tematsko – idejna i stilska suglasnost
s literarnim djelom
 gledanje filma koji je rađen na predlošku literarnog djela
 samostalni pismeni radovi učenika (učenici postavljaju pitanja koja su bilježili u
dnevnik čitanja, čitaju teze do kojih su došli na temelju bilježaka, citiranje dijelova
teksta)
 čitanje sekundarnih izvora (piščeva dnevnika, komentara o genezi djela, kritike).
Čitanjem sekundarnih izvora se učenici pripremaju za stvaralačko čitanje teksta.
Učenici otkrivaju kako se autor objasnio podrijetlo vl. djela, što je utjecalo na
stvaranje djela.
 izlaganje nastavnika ili učenika (knjpov., knjteor., ling. i dr. obavijesti, upoznavanje s
manje poznatim riječima,)

B) LOKALIZACIJA TEKSTA
-tekstove dijelimo na nezavisne ili samostalne (nisu izdvojeni odlomci iz veće cjeline, to su
cjelovite pripovijetke, novele, crtice) i zavisne (odabrani odlomci izdvojeni iz veće cjeline,
romana, novele, pripovijetke, drame)  postavlja se pitanje treba li svaki tekst lokalizirati
-lokalizacija stavlja tekst u društveni i književni kontekst u kojem je djelo nastalo- povijesni
pristup djelu
-lokalizacija se ostvaruje na više razina: epizoda se lokalizira u poglavlje, poglavlje u dio
romana, roman u piščev opus, u stvaralačku fazu, vremenski kontekst u kojem je djelo nastalo
Prema tematskim ili stilskim značajkama uključuje se u krug sličnih djela svjetske knj. Npr.
Stipančići – propadanje obitelji – komparativna analiza
Dakle, svako je djelo dio konteksta i podliježe lokalizaciji u analitičkom pristupu. Odlomcima
iz romana, pripovijedaka i novela prethodi lokalizacija u obliku sažete obavijesti o razvoju
fabularnog tijeka. Uvodnom bilješkom prije navođenja teksta određuje se tematska osnova
djela u cjelini i razvoj radnje do epizode koja se citira. Tekst lokalizacije sadrži osnovnu
obavijest o temi i problemu koji se postavlja u središte djela – prati razvoj radnje, imenuje
likove, određuje im mjesto u strukturi, uspostavlja psihol. kontekst.
-lokalizacija ima informativnu i motivacijsku ulogu

-lokalizacija se može ostvariti:

 metodom usmenog izlaganja – tekst lokal. oblikuje se usmeno, jednostavnim, sažetim
rečenicama. Ako su pročitali tekst novele / romana u cjelini, pripremaju tekst
lokalizacije.Pripremljeni tekst glasno čitaju ili dovode razvoj radnje do epizode koja
će se interpretirati.
 dijaloškom metodom – ako su učenici pročitali djelo u cjelini, nastavnik postavlja
pitanja koja se odnose na kompozicijsku cjelinu do epizode koja će se interpretirati
 kompozicijskim tablicama – u njima je naznačen redoslijed epizoda, a učenici izlažu
redoslijed događanja do epizode koja će se čitati

38
  metodom rada s udžbenikom – iz teksta lokalizacije učenici ispisuju najvažnije
podatke
 na temelju piščevih izjava – čitanje dokumentarnih izjava – pisama, dnevnika…
 dijakronijske i sinkronijske tablice – dijakron. donose podatke za veće razdoblje,
prate povijesni slijed pojava, a sinkron. obuhvaćaju podatke o događajima koje se
zbivaju u isto vrijeme. Npr. stvaralaštvo hrv. realizma (djela) kroz 10 godina. –
razgovor o godini – što tada počinje – o djelu; dijalog o tematskoj usmjerenosti proze
hrv. realizma; pripovijedači; prozna djela tog doba;,regionalna obilježja; tematika;,
likovi; sredine (Zagorje)****

-ako je riječ o zavisnom tekstu, lokalizacija se provodi prije interpretativnog čitanja

- lokalizaciju zavisnih tekstova nazivamo unutrašnjom, tu se izdvojeni dio situira u cjelinu,
nužno se izvodi prije interpretativnog čitanja; učenik ulazi u prostor djela i iz tog prostora
doživljava epizodu.
-vanjskom lokalizacijom djelo se situira u kontekst autorove biografije, te u književnoteor. i
književnopov. kontekst, može se ostvariti u različitim fazama sata. Nikako se ne smije javiti
nakon inter. Čitanja, jer se time narušava objava doživljaja teksta. Može se javiti nakon objave
doživljaja. Može biti i da učenici nakon interpretacije smještaju djelo u razl. kontekste – npr.
Stipančići pripadaju senjskom tematskom krugu, kao i roman Pod Nehajem i pripovijetka
Fiškalova ispovijed – usporedite prikaz senjske aristokracije, tko je još prikazivao propadanje
plemstva, analizirajte stavove pisaca u prikazivanju plemstva.

C) INTERPRETATIVNO ČITANJE TEKSTA

- naziva se i izražajnim, estetskim čitanjem
- to je čitanje koje se zasniva na vrednotama govorenog jezika (intonaciji, intenzitetu, tempu,
pauzama, boji glasa)
- njime čitatelj prenosi slušatelju emocionalni i misaoni sloj teksta, zadaća je prenijeti
autorove misli i osjećaje
- može se pojaviti u početnoj fazi sata, kao dož.-spoz. Motivacija, ali se po pravilu javlja kao
treća faza.
 1. faza: priprema teksta za čitanje
-čitač tekst mora doživjeti i spoznati
-nastavnik studira tekst, njegove idejno-estetske značajke, kritike i interpretacije teksta
- grafički si označavaju pauze, intonacije, tempo
-važno je odrediti što se čitanjem želi postići kod slušatelja
-nastavnik sluša gramofonske ploče, snimke, CD-e

 2. faza: interpretativno čitanje na satu

- nastavnik priprema učenike za slušanje teksta
-čita se kontinuirano (bez prekida), sve se obavijesti iznose prije čitanja
-nastavnik pri čitanje ne šeće po razredu, čitanje je oslobođeno primjedaba, mimike i gesta;
knjige su zatvorene kako bi sva pažnja bila usmjerena na slušanje

D) EMOCIONALNO-INTELEKTUALNA PAUZA
- kratka pauza u kojoj se sliježu prvi dojmovi o tekstu
-svaka neočekivana reakcija na tekst može upozoriti na određene promašaje u postupanju s
tekstom
-za vrijeme trajanja pauze ne izvode se nikakvi postupci koji bi remetili učenikovu
koncentraciju
-najkraća vrem. jd. u strukturi sata

39
-reakcija može biti i neverbalna (smijeh, izraz lica, sjaj u očima)

E) OBJAVA DOŽIVLJAJA I NJIHOVA KOREKCIJA

-prve reakcije na tekst pokazuju stupanj učenikove književne senzibilnosti i kulture

*metodički postupci u toj fazi nastavnog sata:

 dijaloška metoda – nastavnik postavlja pitanja usmjerena na otkrivanje doživljaja,
dojmova i zapažanja, no problem je što ovom metodom ne mogu svi učenici izraziti
svoj osobni doživljaj već samo nekoliko njih
 metoda pisanja – nastavnik postavlja pitanja, a učenici bilježe svoje dojmove, te ih
potom čitaju, a u razgovoru se provodi korekcija doživljaja, olakšano je izražavanje
učenicima koji se lakše pismeno izražavaju (zapisivanje + govorenje)
o nastavnikova pitanja mogu biti:
 uopćena – traže odgovor u obliku emotivne reakcije
 temeljena na pojedinostima – izazivaju određeni tip reakcije
 anketa – na anketnim listićima su pitanja koja traže da učenici izraze svoj doživljaj
teksta
 kraće izlaganje - usmeno

-cilj objave doživljaja:

 omogućiti učeniku da iskaže osobni doživljaj teksta
 markirati temeljnu liniju interpretacije
 proces oblikovanja djela postaje u primateljevoj svijesti dugotrajniji
 razvijanje književne senzibilnosti i kulture izražavanja

-ova faza prijelaz je iz spontanog, emotivnog pristupa djelu u racionalno spoznavanje djela

Interes metodičke teorije za roman –IMAM

Metodički modeli
Vrste

Metod. modeli za roman su:

analitički, analitičko – interpretacijski, fragmentarni (odabrane epizode), vrstovni, problemski,
cjeloviti, korelacijski, timski i multimedijski.

Analitički:
Temelji se na teoriji knj. Analize koja obuhvaća temu, ideje, kompoziciju, fabulu, likove, jezik
i stil. Svaka se sastavnica proučava kao samostalna nast. Situacija. Nakon opisa svake
sastavnice utvrđuje se njihova međusobna povezanost, tako se analiza povezuje sa sintezom.
Nastavni sat obuhvaća ove metod. odrednice:
Naslov romana, pisac Govorne metode, metode pokazivanja
Vrsta romana Govorne, metode pisanja
Tematsko – idejna razina Govorne, tekstne metode, metode čitanja
Likovi Metode čitanja i slušanja, pisanja i govorenja,
promatranja
Fabula Govorne, metode pisanja
Jezik i stil Metode pisanja i govorenja
sinteza Kombinacija razl. metoda

40
SADRŽAJ METOD. STRATEGIJA

Analitičko – interpret. model:

Ovaj model obuhvaća raščlambu, opis i interpretaciju. Slijedeći analitički model, roman se
raščlanjuje na sastavne dijelove, opisuje svaku sastavnicu i uspostavlja interpret. Razinu. Na
interpret. Razini tumače se umjetničke značajke teksta, iskazuju osobna zapažanja, dojmovi,
sudovi. Romaneskni tekst postaje predmetom subjektivnih pristupa, zapažanja, ocjena.
Analitičko – interpret. Model obuhvaća ciklus nast. sati. Za ovaj model može poslužiti roman
U registraturi.

Ustroj sati
Sadržaj Metod. strategije

Recepcija romana (zapisi u dnevniku čitanja) Čitanje zapisa, usmeni komentar

Kompozicija romana Čitanje i usmeno komentiranje kompoz.
tablica – redoslijed epizoda
Fabula Prepričavanje fabule – kontinuirano ,
naizmjenično, tumačenje fab. slijeda, citiranje
Tematsko – idejna slojevitost Usmena interpret., citiranje u funkciji dokaza,
aktualizacija
Likovi Usmena karakterizacija, rad na tekstu,
dramatizacije
Jezično – stilska analiza Usmena analiza, tumačenje stilogenih jedinica
Fragmentarni model

U okviru zagrebačke metodičke škole na odabranim stranicama se otkrivaju jezično – stilske

značajke.
Sadržaj Metoda. strategija
Lokalizacija teksta Govorne metode, čitanje teksta, lokalizacija
Izbor i najava teksta Govorne metode, metode pisanja
Interpret. Čitanje Interpret. čitanje, slušanje
Emoc – intelek. stanka Metoda šutnje i promatranja
Objavljivanje doživljaja Govorne metode, metode pisanja, likovnoga
izražavanja
Interpretacija Metode usmenoga čitanja
Sinteza Govorne metode, metode pisanja
Motivacija za čitanje romana u cjelini Motiv govorne metode, metoda čitanja

Vrstovni model:
Teorija knj. Uspostavlja razl. Vrste romana koji imaju zajedničke vrstovne značajke
(tematske, strukturne, stilske).
sadržaj Metod.strategija
-vrsta romana -govorne metode
-ustrojstvo -govorne, čitanje, pisanje
- likovi -govorne, metoda pisanja i čitanja
-jezično –stilske značajke -stvaranje metateksta

41
-sinteza -govorne
-novi zadaci

Problemski model:
Izvodi se iz teorije problemske nastave. Na predlošku romana utvrđuju se i izdvajaju problemi
koji postaju sadržajem nast. sata. Literarni problemi vezuju se uz tematsko – idejni sloj,
likove, jezik, stil, strukturu, vrstovne značajke.

Faze nast. sata:

-stvaranje problemske situacije
-definiranje istraživačkog problema i moguća metodologija
-saamostalan rad
-analiza i vrednovanje rezultata istraživanja
-novi istraživački zadaci

A. Camus: Stranac
Recepcija, razumijevanje i tumačenje djela usklađuje se s d – s mogućnostima učenika, s
usmjerenjem na temu otuđenosti i gubljenja osjećajnosti. Pretpostavka ovog pr. Je da su
učenici pročitali roman.
1. Provjeravanje recepcije romana – anketa o čemu roman govori
2. Vrednovanje i komentiranje odgovora – istraživanje čovjekove otuđenosti, emoc.
Otupjelosti, besmisla i apsurda
3. Istraživački rad – pronalaženje podataka u tekstu, citiranje dijelova teksta, usmeno
komentiranje, stvaranje plana za izlaganje problema (samostalno, u paru, skupine)
4. Samost. Istraž. Rad
5. Objavljivanje rezultata, vrednovanje postignuća, otvaranje novih pristupa, izbor novih
zadataka

Stvaranje problem. Situacije

Npr. Učitelj usmeno izriče karakteristike lika, učenici zapisuju samo one karak. koje su
svojstvene odr. liku.
Provjera odgovora – ostali uspoređuju rezultate – objava rezultata može izazvati novu
problem. Situaciju koja se razrješava učiteljevom intervencijom.

Postupci lika – poticaj za problem. zadatak

Npr. Idejna, etička, psihološka, sociološka i filozofska karakterizacija.

Za izbor svake odrednice učenici navode argumentaciju.

Npr. Ana Karenjina – lik potiče razmišljanja o moralnoj odgovornosti žene u braku,
granicama individ. ljudske slobode, krivnji, grijehu, kazni, sreći, ljubavi, roditeljstvu.
-epigraf: Osveta je moja, ja ću je vratiti – tumačenje podrijetla, sadržaja i funkcije epigrafa.
Preuzet je iz Evanđelja – Božji gnjev. Međutim , autor je preuzeo epigraf iz Schopenhauerova
tumačenja Evanđelja – ljudi nemaju pravo izricati mor. kaznu, već ona pripada Bogu. Tolstoj
oduzima pravo mor. kažnjavanja pisca i čitatelju.
Nakon ovoga slijede problemska pitanja. – DOBRA PITANJA ZA NASTAVU

Odgovori na pitanja – usmeno ili pismeno. Usmeni odg. Izazivaju polemičke situacije.

42
Može se zadati anketa s pitanjima – DOBRA PITANJA – NA temelju odgovora se na idućem
satu oblikuje rasprava.

SUVR. ROMAN U SŠ NASTAVI

Što se tiče suvremenih romana, među metodičkim modelima prevladava cjelovita

interpretacija romana.
Npr. U registraturi

1. Fabula romana (tijek, romantičarsko – realistička obilježja, kontrasti, dramski

elementi)
2. Vizija sela i grada (tematska razina)
3. Komika, humor, ironija
4. Likovi (govorna karak.), središnji likovi, ostali likovi
5. Kumordinar Žorž – lik pofarbanca, likovi seljaka
6. Roman u kontekstu K. stvaralaštva, u kontekstu hrv. Realizma, roman u zrcalu knj.
Krtike, roman i mediji
Ovdje pripada i roman Posljednji Stipančići; povratak F. L.

Korelacijski model
Obuhvaća roman kao knj – umjetnički tekst i njegove stvaralačke preoblike u dramski,
filmski, digitalni izričaj. Kreće se od interpretacije djela prema dr. oblicima umjet.
Izražavanja.

Timski model
Roman obuhvaća sadržaje koji se proučavaju u razl. nast. predmetima.

NOVELISTIČKA ZBIRKA U NASTAVI

Ona se uvrštava u nastavu knj. Kao šk. lektira i kao tekstovni predložak šk. Interpre.
Metod. prisup novel. zbirci uvjetovan je:
-karajteristikom zbirke
-čitateljskim iskustvom učenika
-znanjem iz teorije knj.
-didakt. kontekstom u koji se uklapa čitanje i interpretacije zbirke
Npr. Pod starim krovovima (Gjalski) – sva je novela samosvojan umjetnički svijet, ali je
istovremeno svaka povezana s ostalim – tematski, slična pripovjedačka tehnika, zajednički
lik.

Ona se obrađuje u 2. rsš, no već su se u oš susreli s tekstom iz novela Na Badnjak – postoji

čitateljsko iskustvo. Čitajući Turgenjeve Lovčeve zapise se može uspostaviti poveznica
Gjalskog koji je hrvatski Turgenjev.

Motivacija za čitanje novel. zbirke Pod starim krovovima se može temeljiti na sjećanjima u
svezi novele Na Badnjak. Ako su pročitali novel. zbirku, tada se motivacija utemeljuje na
čitat. iskustvu i spoznajama vezanim uz tekst. One se mogu iznositi usmenim izlaganjima
(dojmovi, zapažanja, opis krajolika, pripovjedna tehnika) ili kroz dijalog. Mogu se citirati
zabilješke iz dnevnika čitanja, može se tumačiti autobiog. zapisi autora o svom odnosu prema
Turgenjevu i dr. piscima.

Provjera recepcije i rezultata samost. Čitanja:

43
Recep. Iskazi donose subjektivne doživljaje teksta, zapažanja o likovima, opisima, dijalozima,
jeziku i stilu. Njima se pridružuju analitički postupci koji objektiviziraju pristup tekstu. Na
početku razg. O zbirci i pojedinim novelama uspostavljaju se zadaci koji zahtijevaju
odgovore. –DOBRI PRIMJERI
Nakon što odgovorem utvrđuje se točnost – čitanjem pitanja i odg., ispravljanjem odg.,
komentarom rezultata provjere.
Provjera recepcije i poznavanje novela i zbirke se može ostvariti i drugačijim postupcima –
korištenje ploče i prozirnice –DOBRE STRATEGIJE

Obrada u parovima:
Nakon izražavanja dojmova i nakon odgovora na pitanja kojima se provjerava poznavanje
teksta, organizira se obrada u parovima. Pripremaju se zadaci za samostalno istraživanje
teksta, učenici se organiziraju u parove i rješavaju zadatke. – DOBRI PRIMJERI

BAJKA U NASTAVI
U metodici nastave knj. U oš prevladava mišljenje o neg. utjecaju bajke. Težak se, s druge
strane, opredjeljuje za interpret. bajke. Učenici oš doživljavaju i spoznaju bajku kao istinsku
ljepotu, izvor mudrosti, optimizma i čovječnosti. Epski su el. bajke – događaji, likovi i fabula.
U interpretaciji se kao polazište uzima onaj element koji se pri prvom čitanju najviše nameće
doživljajnom svijetu čitatelja. Poseban element se odnosi na fantastiku, smjenjivanje
fantastičnih i realnih motiva i situacija. Taj element se ne smije osporavati, jer se time
osporava i sama bajka. Temeljno je metoda. načelo u interpret. Bajke povezivanje kompoz.
analize s analizom likova i idejnog ustrojstva bajke.

Glavna je karakteristika bajke ta što u njoj prevladavaju stvarni i nestvarni likovi, likovi iz
biljnog i životinjskog svijeta, prirodne pojave (kod njih se uočavaju karak. stilski postupci –
personificiranje, hiperboličnost). Personifikacija je bliska doživljajnome svijetu učenika
mlađih razreda. Interpretacija otkriva i karaktrističnu soc. strukturu likova. Za tipične likove
se dodaju karak. pridjevi i opisi.
Ustrojstvo nast. sata bajke:
1.priprema za čitanje teksta
2.čitanje teksta
3.provjeravanje doživljaja
4.prepričavanje
5.analiza teksta / interpretacija
6.uopćavanje
7.pripremanje učenika za čitanje, stvaralački rad na tekstu, dramatizacija i ilustracija
8. zadavanje zadataka za samostalan rad kod kuće

Pripremanje učenika za čitanje bajke

Organizira se razgovor u kojem učenici iskazuju iskustva, doživljaje i spoznaje. Motiviranje

učenika za doživljavanje bajke ostvaruje se metodom poticajne riječi, npr. Tematska riječ –
strah, junaštvo, dobrota – učenici iskazuju asocijacije. Učitelj komentira i najavljuje bajku.
Tkđ. U pripremnoj fazi može se izvesti vježba personificiranja. Učenici za dz mogu
personificirati prirodnu pojavu ili stvar. Prije čitanja teksta učenici mogu promatrati ilustraciju
– razgovor, najava teksta. Pripremanje za doživljavanje bajki u kojima se kao likovi
pojavljuju životinje provodi se dijaloškom metodom, metodom pokazivanja ili metodom
samostalnog izlaganja učenika. Razgovara se o natprirodnim bićima (vještice, vile,
čudovišta). Učenici rado gledaju crtane filmove u kojima se pojavljuju životinje, stvari i

44
pojave. Može se provesti razgovor o likovima crtanih filmova, postupcima i karakteristikama,
a zatim najaviti svijet bajke. Čitanju bajke prethodi objašnjavanje nepoznatih riječi, pojmova i
izraza. Ako se bajka ne čita u cjelini, stvaralačkim se prepričavanjem iznosi sadržaj bajke do
onoga trenutka u razvoju koji će biti predočen interpret. Čitanjem. Ako su je pročitali cijelu, u
pripremnoj fazi se provjeravaju doživljaji. U pripremnoj se fazi mogu rješavati zadaci objek.
tipa – likovi, situacije, stil. postupci.
Slijedi čitanje – učiteljevo ili interpret. Glumaca (snimke, vrpce, ploče). Provjeravanje
doživljaja (pismeno/ usmeno/ anketa).
Slijedi prepričavanje teksta – prepričavanje blisko tekstu ili stvaralačko prepričavanje.
Izborno prepričavanje, sažeto, prepričavanje vezano uz ilustracije. Može biti vezano i uz
kompozicijsku shemu. Analiza teksta – likovi, kompozicija, idejna usmjerenost, jezik, stil,
karak. bajke kao knj. Vrste. Važna je dijaloška metoda, koriste se problemska pitanja,
argumentacije. Perspektivno (razvojno) pitanje traži odg. koji sadrži više povezanih
elemenata. Primjenjuje se i metoda objašnjavanja – postupci likova, stil. sredstva, leksik,
frazeologija. Govorne metode se povezuju s metodom rada na tekstu tj. Kombiniraju se.
Učenik najprije može postaviti tezu, obrazlaže ju i na kraju citira tekst.
Glasno izborno čitanje teksta pojavljuje se pri objašnjavanju stil. postupaka. Uočavaju
stereotipne početke u bajci. Tiho usmjereno čitanje prethodi čitanju naglas i komentaru.
Da bi se učenicima olakšao rad pri interpret. Čitanju, provode se pripremne vježbe koje se
temelje na produbljivanju doživljaja teksta i služe razvijanju sposobnosti zamišljanja odr.
situacija u tekstu, postupaka likova, izgleda, govora. Tekst koji se čita može se raščlaniti na
najmanje kompoz. jd. Uz svaku se jd. Stavlja bilješka o tome kako treba čitati tekst. Kao
priprema za čitanje se mogu koristiti ilustracije, pismeni zadaci (odg. na pit., popunjavanje
karakterološke tablice, objašnjavanje postupaka, razl. komentari o jez. i stilskoj karak. teksta)

Uopćavanje

U ovoj se fazi sređuju rezultati analize. Na osnovi uočenih elemenata se izvode generalizacije
i zaključci, usustavljuju se sadržaji prema odr. kriterijima (el. koji se odnose na likove,
događaje, kompoziciji, idejni svijet, jez. i stil. značajke) U ovoj se fazi očituju reproduktivne i
produktivne aktivnosti. Reproduciraju se izvodi i zaključci, usvojeni knj. termini. Produktivni
karakter izlaganja dolazi do izražaja u preoblikovanju sadržaja, drugačijem redoslijedu
izlaganja, u otvaranju novih pristupa. Od usmenih oblika izražavanja primjenjuju se : odg. na
pit., samostalno izlaganje učenika, usmene recenzije, komentari. Od pismenih: od. Na pit.,
rješavanje nat. Listića, popunjavanje anketnih listića, rješavanje kontrolnih zadataka,
sastavljanje odg. iz deformiranih rečenica, nadopunjavanje rečenica nekim pojmovima,
sistematizacija sadržaja.

Pripremanje učenika na interp. čitanje

Razvija se osjećaj za vrednote pjes. Izraza (intonacija, ritam, pauza, intezitet, boja glasa). Pri
čitanju učenici iskazuju suživljenost s tekstom, log. I emoc. Izražajnost govora. Provodi se i
čitanje po ulogama i dramatizacija teksta. Usmenoj dramatizaciji prethodi pismena (izdvajanje
lica i dijaloško – monoloških dionica, didaskalije) – stvaralački tip zadatka.

Zadavanje zadatka za rad kod kuće

Usmeni zadaci: prepričavanje teksta, interpret. likova, usporedna karak. likova, iznošenje
fabule, objašnjavanje stil. i jez. ob. teksta, izlaganje idejnih stavova bajke. Pismeni: odg. na

45
pit., karak. likova, plan kompozicije, sažeto prepričavanje, objašnjavanje epizoda,
komentiranje stil. i jez. el. Mogu se dobiti i zadaci likovnog karaktera.

BASNA U NASTAVI

Pripada pripovjednoj prozi i nosi obilježja epske strukture (likovi, događaji, fabula). Ona se
po strukturnim obilježjima približava drami, jer se ostvaruje konflikt. Služi se sredstvima
komičnog izražavanja. Ona prenesenim značenjem izražava svoje poruke.
Ishodište ineterpret. Procesa bit će doživljaj likova i situacija, doživljaj smiješnog i šaljivog,
podrugljivoga i ironično – satiričnoga. Najprije se analiziraju likovi i situacija, a zatim se
razjašnjava alegorija i izvodi pouka. Interpret. će na osnovi postupaka i govora likova
otkrivati idejni smisao basne i poruke. Svaki lik nosi obilježje tipičnosti (naivnost, lukavost,
okrutnost). Stilske su značajke jednostavnost, aforičnost, aluzivnost i ironičnost.

Basna u problemskoj nastavi

Ona se temelji na istraživačkom radu. Stvaranje problem. Situacije postiže se postavljanjem

problem. Pitanja i zadataka. Učenici nakon problem. pitanja, izražavanja dojmova, čitanja
teksta rješavaju zadatke na listićima. DOBRI PRIMJERI LISTIĆA. Provjeravanje rješenja –
usmeno, davanje argumenata. Zadaci za samostalan rad: obrazloži postupak likova, predloži
kompoziciju basne, prepričaj basnu… Struktura interpretacije: priprema za čitanje, interpret.
čitanje, provjera doživljaja, ponovno čitanje, analiza, sinteza, priprema za inter. Čitanje,
dramatizacija. U pripremnoj su fazi isti postupci kao i kod bajke – frazeologija, nepoznate
riječi, životno iskustvo, knj. kultura. U pripremnoj je fazi moguće: pročitati pojam basne i
usmeno ga izložiti, ispisati naslove basni, pronaći narodne poslovice, pronaći sinonime,
ilustracije..
Tijekom čitanja se od učenika iziskuje pripovjedački karakter. Ono može biti individualno ,
zborno i po ulogama. Basna se ne prepričava već se primjenjuje ponovno čitanje teksta. SVE
JE ISTO/ SLIČNO KAO I KOD BAJKE

METODIČKI PRISTUP DRAMSKOJ I SCENSKOJ UMJETNOSTI

DRAMA – književni tekst pisan u dijaloškoj formi, namijenjen izvođenju na sceni

Proizišla je iz lirike i epike. U definicije drame ističe se njezina scenska namjena, te se
određuje kao knj. rod u dijaloškoj formi namijenjen scenskom izvođenju, knj. tekst osobite
vrste koji je izravno/ neizravno namijenjen izvedbi na pozornici, pjesničko – scenski
kompleks kod kojega možemo razlikovati tekst, glumca i publiku. Upravo se znanost o
kazalištu bavi odnos i povezanošću drame i kazališta. Bitne odrednice drame: dramski
karakteri, sukob-dramska radnja, idejna poruka, žanrovska obilježja. Aristotel daje prednost
dramskoj radnji pred likom.

-u tradicionalnoj nastavi drama je zauzimala skromno mjesto – tek u 4. razredu upoznavale su

se prve odrednice vezane uz dramu, a tek u 7. razredu prvi pravi dramski tekstovi,
spominjanje drame kao roda i elemenata dram. djela, kao i interpretacije: tema, likovi
situacija. U 8. R. predviđeni su cjeloviti tekstovi i odlomci komedija i drama iz naše i svjetske
knj. 502. Drama se pojavljuje kao sadržaj rada dramske družine. Od 5 – 8.r. je raspodijeljeno
95 sati za epiku, 43 za liriku i 3 za dramu. U sš se pojavljuje u cjelinama iz teorije i pov. knj.
- u modernoj nastavi drama više nije zapostavljena, tj. afirmira se i scenski odgoj; Za učenike
od 1-4 r. program postavlja zahtjev da se učenici uvedu u samostalno čitanje knj. djela i
gledanje scenskih i filmskih ostvarenja. Program afirmira čitatelja dram. teksta i gledatelja

46
scenskog djela. Program predviđa i analitičko – interpret. razinu bavljenja dram. i scenskim
djelom.
razred Pojmovi iz dramske knj. i scenske umjetnosti
1. Događaj u igrokazu, scenski lik, izgled lika,
kazalište, gledalište, pozornica
2. Scenski prizor, mjesto i vrijeme događanja, gl.
i sporedni likovi, glumac , uloga, gluma, bajka
– igrokaz
3. Radnja , govor lika, dijalog
4. Tema scenskog djela, fabula, odnos među
likovima
5. Ideja, fabula: uvod, radnja, zaplet, vrhunac,
rasplet, etička karak. likova, scenski prostor,
didaskalije, monolog, igrokaz o djetinjstvu,
TV igrokaz, dramatizacija
6. Tema i tematske jedinice, faze: početak radnje,
zaplet, vrhunac, rasplet, etička, sociološka,
govorna karak.lika, prizor, slika, čin, režija,
redatelj, dramsko i scensko djelo
7. Autorov stav, stav lika, dinamičnost radnje,
motiviranost radnje, psih.karak.lika,
scenografija, scenograf, drama, komedija,
radijska i TV drama
8. Humor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta,
tragedija
Program obuhvaća knjteor. i teatrološke pojmove. Raspored pojmova se temelji na načelu
primjerenosti, kontinuiteta, sistematičnosti, postupnosti. Prema načelu primjerenosti – bitne su
spoznajne mogućnosti učenika, likovi i događaji su polazni pojmovi u sustavu dramaturških i
teatroloških pojmova. Uvode se pojmovi kazališta, gledališta, pozornice; glumca, uloge,
glume; početka radnje, zapleta i raspleta; čin , slika i prizor. Viši stupanj apstrakcije označuju
ovi pojmovi: tema, fabula, ideja, drama, scensko djelo, autorov stav, stav likova, humor,
ironija, satira.

Dramska knj. i scenska umjetnostu programu SŠ

Sš program uspostavlja programsku cjelinu koja dramsku i scensku umjetnost postavlja u

kontekst dr. umjetnosti (film, glazba, ples) i kontekst knj. rodova i vrsta. U programu je
prisutna teorija dramske i scenske umjetnosti i metodologija studija.Uspostavlja se i pov.
dramske i scenske umjetnosti. Proširuju se i produbljuju pojmovi, teorije i definicije.
TABLICA NA STR 506

Dramska i scenska djela se proučavaju u okviru pov – stilskih formacija. TABLICA 507
Njihovi se sadržaji pojavljuju u izbornome programu uz obvezni program. U 7 i 8.r izborni
program iz dram. knj. sc. Umjetnosti obuhvaća umjetničku i znan. Problematiku (dram. i sc.
djela), teoriju dram. umjetnosti i pov. kazališne umjetnosti. Izborni program u 7.r. ističe
teatrološku analizu sc. Djela. Ona se temelji a otkrivanju odnosa između prikazivanja i
promatranja sc. Čina (sc. Prostor, glumac, gluma, mimika i scena, kostimi, govor). Dakle,
nastava se usmjerava na razvijanje kulture sc. Gledanja i otkrivanja zakonitosti sc. događanja.
Boljem upoznavanju sc. Čina pridonosi i poznavanje dram. teksta.

47
Program 8r osim teor. Sadržaja, uvodi i sadržaje pov. kazališne umjetnosti. Pov. dio izbornog
programa obuhvaća prve početke kaz. Umjetnosti zaključno s kazalištem epohe klasicizma.
Sš izborni program sc. Umjetnosti obuhvaća građansku dramu i kazališni život razdoblja
romantizma, realizma, naturalizma, modernu dramu i suvr. dramsku i kazal. Umjetnost.

DRAMSKA DRUŽINA

Dramski i scenski o i o programiran je u cjelini Izvannast. aktivnosti – družine (slobodno

vrijeme učenika). Njezin je zadatak razvijanje učenikova dram. izraza. Nastavnik učenike
osposobljava za izvođenje samostalnih dram. zadataka i priprema za izvođenje igrokaza. Na
str. 508 je naveden sadržaj rada u dram. grupi.

PROGRAMSKA POVEZANOST DRAM. I SC. UMJET. S PROGRAMOM IZRAŽAVANJA

I STVARANJA

Od 1. Razreda oš afirmiraju se dijaloški oblici izražavanja i stvaranja. Scenske razgovorne

igre provode se kao govore vježbe. Provode se vježbe opisivanja zamišljenih predmeta, te
oblici prepričavanja lutkarske ili kazal. Predstave. U prva četiri razreda se provode scenske
govorne igre, usmene dramatizacije, stvaranje dramske priče, opisivanje stvarnog i
zamišljenog prostora, prepričavanje predstave, karakterizacija likova iz lutkarske predstave ili
sc. Djela.
Od 5 – 8.r. se provode stvaralački oblici: usmeno ili pismeno stvaranje dramske priče,
razvijanje dram. radnje stvaranjem zapletam vrhunca i raspleta, usmeno ili pismeno
oblikovanje dram. dijaloga, u/p oblikovanje didaskalija, vanjski izgled likova. Na dramskom
tekstu ili sc. Djelu utemeljuju se ovi oblici jez – sc. Izražavanja i stvaranja: izgovaranje i
zapisivanje naslova dram ilisc. Djela, dramskih likova, imena redatelja, scenografa,
kostimografa, kaz. Ustanove; prepričavanje predstave, dram. teksta, karakterizacija lika,karak.
uloge; opisivanje sc. Prostora na temelju didaskalija, scene, izgleda likova na temelju
didaskalija, kostima; tumačenje likova, interpret. glume, scenografije, kostimografije, režije,
pisanje kazal. Kritike.
Navedeni oblici izražavanja se dijele u 2 grupe:1stvaralački oblici izražavanja (učenici sami
stvaraju i tekst i sc.izraz) i 2 . analitičko – interpret.ob.izražavanja (oblici se utemeljuju na
tekstovnom dram. ili sc. predlošku) PRIKAZ MODELA JEZ I SC. OB. IZRAŽAVANJA I
STVARANJA U OŠ - 510.

PROGRAM DRAM I SC. UMJETNOSTI I PROGRAM ČITANJA

Oni su u suodnosu. Čitanje drame pretpostavlja scensko zamišljanje (utemeljuje se

didaskalijama i dram. situacijama – zamišljanje mjesta radnje, dram. likova i njihovih odnosa,
govor likova, mijenjanje scene). Tada nastupa i prekodiranje. Dramski dijalog traži
prekodiranje pisanih signala u slušne.
Čitatelj prima dram. situacije i likove kao dio neposredne stvarnosti, osjeća da je to njegova
umjet. konkretizacija. PROGRAM NASTAVE ČITANJA DRAM. TEKSTOVA U OŠ I SŠ –
TABLICA 511,512,513

Povezanost dramske umjetnosti i čitanja

a) slušanje interpretativnog čitanja ili radio-drame – uočavaju se govorne osobine
likova, tempo, intonacija, boja glasa

48
 b) čitanje u sebi (usmjereno čitanje) – uočava se tema, fabula, odnosi među likovima,
zamišlja se izgled scene
c) čitanje i zapisivanje – zapisivanje imena autora, naslova, vrste drame, likova, njihovih
osobina, citiranje replika
d) glasno interpretativno čitanje replika – uživljavanje u lik

PROGRAMSKE ODREDNICE
Recep. Kriterij obuhvaća slušanje dram. teksta, gledanje sc. Djela i čitanje dram. teksta.
Komunikacija s dram. i sc. Predloškom se odvija kroz razine. Prva je individualni
sadržaj,kritičko – teorijska razina obuhvaća literarni i teatrološki pristup, pojmove teorije
drame i teatrološke pojmove.. Programski se sadržaj organizira prema načelu primjerenosti,
postupnosti, sistematičnosti, kontinuiteta i vertikalnog slijeda.

Povezanost dramske umjetnosti i jezika (korelacija)

1. razred – učenici imenuju dramska lica i nazive za mjesto izvođenja kazališne predstave
-u analizu scenskog govora uključuju se izjavne upitne i usklične rečenice
-dramski uzorci pozdravljanja, oslovljavanja služe kao intonacijski uzorci
2. razred – na dramskim scenama aktivira se rječnik za imenovanje scenskog prostora i
vremena
-usvaja se stručni rječnik: glumac, uloga, gluma, bajka-igrokaz
-učenici počinju uočavati različite vrste jesnih i niječnih rečenica
3. razred – unošenjem neknjiževnih riječi u dijalog ostvaruje se individualizacija dramskog
lika ; imenovanje radnje, govor. dram. likova i dijalog, imenovanje radnje likova, psih. i fiz.
stanja,promatranje rečenica (iz 2.r.)
-počinju se imenovati fizička i psihička stanja u kojima se nalaze dramska lica
4. razred – leksik se proširuje riječima iz socijalne, moralne i emocionalne sfere
-razvija se spoznaja o antonimnom odnosu među riječima – sukob likova
-u analizu dijaloga uključuju se riječi odmila, umanjenice, uvećanice, riječi pogrdnog
značenja , upravni govor
-uporaba glagolskih vremena promatra se s gledišta vremenskih odnosa, tj. što se događa
sada, što se događalo prije, što će se dogoditi
-tema se izriče apstraktnim imenicama
-pravogovorna se problematika uključuje u govornu realizaciju dram. dijaloga
5. razred – analiziraju se književne i neknjiževne riječi
-u analizi dr. dijaloga uključuje se pojam višeznačnosti riječi
-uočava se ekspresivna obojenost uporabe vokativa (odnos između likova)
-govorna interpr. uključuje akcenatsku problematiku i izgovor fonetskih riječi
-gram. kategorije (glag. lice, priložne oznake, padeži) uključuju se funkcionalno u analizu
dijaloga, govorne i idejne karak. likova
-vrednote govorenoga jezika
-analiza dram. monologa
-analiza didaskalija
6. razred – uočava se funkcija uporabe jednostavne i složene rečenice u razvoju radnje
-analizira se uloga glag. vremena u govornom oblikovanju dramskih likova i situacija
-tematsko – idejna naliza
-određivanje teme uključuje leks. I gram. srdstva
-izricanje svojstava – pridjevi, imenice, prilozi
-karak. dram. likova uključuje gram. i leks. sredstva

49
7. razred – psihološka karakterizacija likova rabi izdiferenciran rječnik za imenovanje
emocionalnih, voljnih i intelektualnih manifestacija
-analizira se funkcija zavisnih i nezavisnih rečenica
-pojmovi scenografija, scenograf traže jezična sredstva kojima se iskazuju njihove značajke
-uspostavljanje dramaturških kategorija
-imenovanje djelatnosti, pojmova i osjećaja (razvijanje rječnika)
-psihološka analiza likova
-intonacija rečenica, naglasci
8. razred – stilskim postupcima ostvaruju se humor, ironija i satira
-u dramskom djelu očituju se različiti funkcionalni stilovi: znanstveni,
publicistički, poslovni, umjetnički, razgovorni
-stilistička problematika
-leksičke i gramatičke osobitosti
-dijalektizmi, žargonizmi, tuđice, stručni termini, neologizmi, poetske riječi, frazeologizme
TABLICA 514,515
Programsko povezivanje dram. i sc. Umjetnosti ostvaruje se horizontalno (po razredima) i
vertikalno (iz razreda u razred).
Horizontalno povezivanje u 1.r. se ogleda u povezivanju dram. teksta i sc. Djela s načinima
sporazumijevanja – govor, mimika, geste, pokreti. Zapažanje rečenica (upitne, usklične,
izjavne) – odnos između likova i njihova komunikacija.
U 2.r. – određivanje i imenovanje mjesta i vremena događanja u dram., sc. Djelu. Imenovanje
događaja i zbivanja, usvajanje stručnog rječnika: glumac, gluma , uloga i baja – igrokaz.
Tumačenje dramskih likova, jesna i niječna rečenica, dramski sukob

srednja škola – drama se afirmira kao književni rod

-proučava se dijalog i monolog te intonacija u svim njenim oblicima
-srednjoškolski program dram. umj. temelji se na povijesnom proučavanju
-uključeni su leksičko – semantički i gramatički tj. stilistički plan, fonetički aspekt i stilske
posebnosti
-TABLICA NA 520. PRIKAZUJE POVEZIVANJE PROGRAMA D I S. UMJET. S
PROGRAMOM IZ JEZIKA; 521, 522;523

Literarni i teatrološki pristup dramskom djelu – imam printano do 551.

ESEJ U NATAVI KNJ.

METODIČKI PRISTUP LITERARNO-PUBLICISTIČKOM TEKSTU

ESEJ U NASTAVI KNJ.

Istraživanja pokazuju kako je esej najmanje zastupljen u nastavi knj. esej je hibridni knj. rod
koji sadrži elemente literarnoga, pjesničkoga (subjektivnost) i znanstvenoga, objektivnoga
načina izražavanja. Uključuje se u sljedeće metoda. sustave: analitičko – interpret.,
problemski, korela – integ., stvaralački i otvoreni.
Što se tiče didaktičkih funkcija u nast. knj, esej preuzima funkciju motivirajućeg teksta u
pristupu pisca, knj. djela ili knj. razdolja.
Za pristup piscu knj. stvaralaštvo T. Ujevića najavljuju negovi eseji o pjesniku, pjesmi i
pjesništu. Esej traži čitanje u sebi. Otkriva se zlatna jezgra koja se uključuje u log. I
ascocijativni kontekst. Uz jezgru se vežu ostale bitne riječi. Na temelju log. Sheme učenici

50
stvaraju tekst i tumače Ujevićevo shvaćanje pjesnika. Može se koristiti i Kušanov esej o
Ionescovom kazalištu – jezgra – riječi.
Kao lektirni uzorak eseja za izvannast. čitanje se može koristiti Tenžerino djelo Čitanje
lektire. (eseji i recenzije posvećeni stvaralaštvu hrv. pisaca od human. do suvr. knj.)
Aktualni sš udžbenici otvorili su širi prostor esejističkim tekstovima koji prate interpret.
knjumjet. tekstova.

U problemski sustav uključuju se eseji koji problematiziraju metodološka gledišta u

proučavanju i tumačenju knj. pojava. Tenžerini eseji nude poticaje za stvaranje problem.
Situacija kojima se otvara problemski metoda. sustav.

Mogu se svrstati i u k- i sustav. Prema načelima unutarnje (predmetne) korelacije eseji se

uključuju u nastavu usmenog i pismenog izražavanja i služe kao tekst – uzorak za pisanje
učeničkog eseja. Mogu poslužiti i kao uzorci prema kojima se obliku teorija i praksa pisanja
eseja. Ona se poziva na sadržaje iz filozofije i umjetnosti koji otvaraju prostor međupred.
Korelaciji.

Stvaralački metoda. sustav zahtijeva stvaralačko i kritičko čitanje koje je ishodište za

stvaranje vl. eseja. Takvo čitanje traži čitatelja koji doživljava, zamjećuje, razumije poruke
teksta, pita se, dopunjuje poruke vl. zapažanjima, uspostavlja dijalog s tekstom. Posebna se
pozornost usmjerava na zlatne značenjske jezgre (tematske riječi).

U otvorenome sustavu eseji imaju namjenu: motivirajuću, interpretacijsku i sintetizirajuću. U

ovome sustavu učenici odabiru pojedine eseje za samostalno čitanje i tumačenje.

Esej se javlja i u završnome razredu kao ob. pismenog izražavanja koji pokazuje stupanj
izglađenosti pismenog izraza i esejističkog izražavanja u razl. tematskim područjima. Da bi
učenici to postigli, nužno je da prouče teoriju eseja kao oblika pismenog izražavanja.

Učenici su naučili u .r što je esej pa ih to i pitamo. Ako ne znaju odg. predočit ćemo im tekst
iz udžbnika za 1.r. – Esej je knjznan. vrsta teksta u kojoj se obrađuju teme s razl. područja
života,kulture i znanosti. Najčešće se bavi umjet. temama Riječ je tematsko – vrstovnom
uređenju eseja.
Postavljamo pitanje: Koje su stilske značajke eseja? – odg. usemno ili pismeno. Esej se služi
sredstvima pjes. i znan. Izražavanja tj. pojmovnim govorom i metaforičnim govorom,
govorom pjes. slika. Prilažu se uzorci esejističkih tekstova na kojima se utvrđuju stil.
značajke.

Za tumačenje esej. Uzoraka učenicima zadajemo zadatak: pred vama su 2 esejistička teksta
koja govore o istoj temi. Najprije odredite temu. Utvrdite stil. značajke tekstova – pojmovni i
slikovni. Pripremite usmeno tumačenje stil.značajki teksta.

Od eseja uzoraka do vl. eseja: Prvo treba izabrati temu i sadržaj.Stvara se razgovor o izboru
tema za esej, o njoj ovisi i vrsta eseja. Učenicima predočujemo tablic
U koja prikazuje vrste eseja prema tematskoj podjeli i tražimo da predlože teme i naslove za
svaku vstu eseja: literarni, likovni, glazbeni, filmski, kazališni, filozofski.
O svakoj temu koju oblikujemo zauzimamo stajalište. Na taj način, učenici izražavaju
mišljenje o temi (subjektivno i objektivno). Iz teksta iz udžbenika koji se čita usmjereno sa
zadatkom učenicima se objašnjava pojam subjektivnoga odnosa prema temi.

51
Učenicima nudimo popis tema prema kojima se zauzima subjektivno stajalište. U skladu s tim
oblikuju i naslove eseja. Svaka predložena tema je poticaj za oblikovanje metaforičnog
naslova eseja. NPR: Ujević: Notturno; Svakidašnja jadikovka / Cesarić: Oblak…. Mogu se
zadati i sintetske teme za oblikovanje eseja: ljubav, bol, tuga, žaljenje, vjera, proljeće,
jesen…Esejističkom oblikovanju sintetskih tema prethodi istraživanje na odr. literarnom
korpusu. Tema o ljepoti, može se utemeljiti na lir. korpusu: Lucić: Jur nijedna na svit vila,
Juditina ljepota, Vraz: Đulabije ili Otkud modre oči, Pupačić: zaljubljen u ljubav.

Primjer.
Učenicima ponudimo Šimićev tekst: Prevrat i preobraženje za usmjereno čitanje u sebi i
pismene odg. na pit. uz tekst. str.- 567 – primjer pitanja.
Šimićev tekst i odg. na pit. Mogu poslužiti kao poticaj za raspravu o stilu. Možemo pridružiti i
problem. Pit. U raspravu se uključuje did. Tekst koji objašnjava stilske značajke eseja. One se
dokazuju pr. Iz esej. Tekstova iz udžbenika.
Tumači se log – gram. organizacija teksta.

Primjer.
Kušanov esej o Ionescovom kazalištu. Usmjerenim se čitanjem otkrivaju log – gram. veze u
tekstu. Prvo čitanje je usmjereno na razumijevanje teksta. Zatim, učenici odg. na pitanja. Odg.
se log. Organiziraju i povezuju u cjelovit tekst.
Čitanjem rečenice po rečenicu, otkrivaju se tematske riječi.
Pisanje eseja slijedi nakon analitičkih vježbi. Udžbenik uspostavlja 3 cjeline: Pisanje eseja
(upute za pripreme za pisanje, stvaranje nacrta), Piši esej, Pregledaj esej i usavrši ga.
Odrednice na prozirnici ili nast. listiću: tema, autor + djelo, stihovi.
Uz svaki uzorak stihova, učenici iznose objašnjenja i tumačenja, oni mogu sadržavati i
knjpov. kontekst. Mogu tumačiti i odr. razdoblje kojem stihovi/ autor/ djelo pripadaju. Završni
je čin čitanja teksta i gram., pravopis., činjenične, stilske intervencije.
U metoda. literaturi prevladava mišljenje da se esej ocjenjuje opisno i brojčano. Ocjena
obuhvaća razumijevanje teme, problema i pitanja, kakvoća ideja, oblikovanost (sustavan izraz
misli), pravilna uporaba jezika.
Opisna se ocjena sastoji od sljed. Odrednica:
RAZUMIJEVANJE TEME Cjelovito, djelomično, tema nije shvaćena,
promašena je
KAKVOĆA IDEJA Jasnoća, preciznost, bogatstvo, zastarjelost,
orginalnost,aktualnost, stereotipnost
KOMPOZICIJA Skladna, neskadna, povezana , nepovezana,
digresije, sa/ bez pravopis. Pogrešaka,gram.
pogrešaka, je li stil izgrađen, neizgrađen,
orginalan
Prema navedenim odrednicama oblikuje se pismena analitička ocjena eseja: Tema je
prikazana cjelovito, misli su iskazane jasno, precizno i orginalno. Tekst je skladno
komponiran, bez pravopis i gram. grešaka. Stil je orginalan.
literarno-publicistički tekstovi sadrže književnoumj. i znanstvena obilježja (spoj su
beletrističkog stila i objektivnosti, dokumentarnosti, analitičnosti)

 vrste:
 esej
 pamflet
 feljton
 umjetnički memoari

52
  dnevnik

 književno-znanstvene su vrste:
 putopis
 reportaža

- u osnovnoj školi u našim programima obrađuju se:

 putopis – analiziraju se elementi literarnog u putopisu (subjektivnost, emocionalnost),
te elementi publicističkog (podaci, činjenice, dokumentarnost)
 dnevničko-memoarska proza

Polazišta interpretacije
-problem je u bivalentnosti literarno-publicističkog teksta jer inter. treba obuhvatiti:
 logičko-spoznajni element
 emocionalno-fantazijski element

 polazišta interpretacije mogu biti:

 tema (predmet prikazivanja i njegova obilježja)
 autorov stav prema predmetu prikazivanja
 kompozicija teksta (redoslijed događanja, sustav postupaka)
 likovi
 jezik i stil

Faze interpretativnog procesa

a) doživljajno-spoznajna motivacija
-motivacijski razgovor utemeljen na doživljajima i iskustvima učenika o predmetu koji će biti
prikazan u literarno-publicističkom tekstu
-likovna motivacija, promatranje geografske karte
-ekskurzija u mjesto o kojem putopis govori
-tv emisija
-čitanju putopisnog teksta prethode različiti komentari (povijesni, geografski, sociološki,
biografski) i objašnjenje nepoznatih riječi i pojmova (riječi se objašnjavaju sinonimima i
opisnim postupkom
b) lokalizacija teksta
c) emocionalna pauza
d) objavljivanje doživljaja
e) interpretacija
-obuhvaća analizu teme i motiva, ideje, kompozicije, jezika i stila
-metodički su postupci: prepričavanje teksta, opisivanje pojava o kojima tekst govori,
objašnjavanje piščevih postupaka u oblikovanju putopisa, objašnjavanje jezičnih i stilskih
pojedinosti, postavljanje pitanja, sastavljanje plana kompozicije, usmjereno čitanje teksta,
glasno čitanje, izražajno čitanje
f) usustavljivanje i generalizacija
g) motiviranje učenika za čitanje novih djela

Načela pri interpretaciji dnevničko-memoarske proze

-utvrđuju se izvori kojima se pisac inspirirao (npr. povijesna zbivanja, osobe i događaji iz
kulturnog i umjetničkog života)
-određuje se vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima, time se
provodi društveno-povijesna lokalizacija

53
-otkrivaju se stvarne značajke likova koji se javljaju u djelu
-analizira se jezik i stil na razini leksika, sintakse, semantike

* pripremanje učenika za čitanje takve proze:

-nast. daje osnovne obavijesti o događajima koje autor iznosi
-čitaju se izvorni dokumenti kojima se autor služio
-promatraju se slike, likovni prilozi, kraći filmovi koji su tematski vezani uz sadržaj teksta koji
će se interpretirati
-iznose se podaci o autorovoj stvaralačkoj i građanskoj biografiji
-objašnjavaju se nepoznate riječi, pojmovi i imena
-učenici čitaju vlastite radove u obliku dnevnika
-lokalizira se odabrani ulomak

- slijedi faza čitanja i interpretacije teksta, objave doživljaja učenika, zadavanje zadataka za
samostalni rad.

METODIČKI PRISTUP PISCU (podcrtana su polazišta u proučavanju pisca, nakon

toga idu objašnjenja)

Čitateljsko iskustvo
Susreti sa Šenoom – čit. Iskustvo kao polazište. Učenici su susreli Š. tekstove u OŠ. Stečeno
čit. Iskustvo i znanje se uzimaju kao polazište za novi susret s piscem teknjpov. Kontekst i
promijenjene did. okolnosti. Natuknice u udžbenicima ih na to podsjećaju (sjeti se naslova,
likova, tema, za koji grad su vezani njegov život i stvaralaštvo, što očekuješ od ponovnog
susreta).
Poetika
Mnogi autori komentiraju knj. metodu, svoje shvaćanje knj. stvaralaštva. Npr. Dostojevski je
iznio mišljenje o tome kako piše svoja djela. Ulazi se u poetiku psih. realizma.
Odnos knj. i života
Npr. Novak o odnosu umjet. i života. Tekst traži komentar. Učenici su upoznali poetiku
kritičko realizma, pshol. Realizma, naturalizma pa N. tvrdnju suočavamo s koncepcijama
poetika. Nakon rasprave o temi, najavljuje se autorova stvaralačka osobnost.

Knj. pov. ocjena pisca

Proučavanje stvaralaštva pisca može započeti citiranjem knj.pov. ocjene kojom se autor
smješta u pov.nac.knj. Dakle, dr. autori iznose tvrdnje. Šegedinova knjpov. ocjena otvara
prostor za uključivanje knj. djela koja potvrđuju iznesene tematske odrednice. Na rubnici su
naslovi napoznatijih knj. djela sa spomenutom tematikom. Učenici mogu izabrati između
ponuđenih naslova tema i likova.
Pjesnički poziv
Kranjčević iznosi stihove o svom pjes. pozivu.Navedene stihove, učenici povezuju s K.
pjesmama koje su upoznali u 1.r. SŠ i OŠ. Kronologija K. života poslužit će kao podloga za
stvaranje autorova životopisa, koje se može popratiti slikovnim prilozima (Senja, zapisa
pjesikove žene Ele..)
Programatska pjesma, pjesnik i njegova poetika
Prog. Pjesmom najavljuje se pjesnikova osobnost i shvaćanje pjes. stvaranja. Npr. Matoš se
predstavlja stihovima – što možete zaključiti o njegovoj osobnosti? Nakon što prepoznaju
senzibilnog pjesnika, nudi im se dr. tekst u kojem autor određuje osobnost pjesnika. Utvrđuju
se značajke pjesnika.

54
Od program. tekstova prema stvaralačkom opusu
Stvaralački opus naznačuje se na rubnici odrednicom Djela. Treba ju popratiti pokazivanjem
pojed. Djela i opusa. Pri pokazivanju pojed. Djela komentiraju se naslovi i vrstovna
pripadnost.
Od djela prema stvaralačkom portretu
Tekst se može čitati postupno uz dopune i komentare.
Prva rečenica
Nabrajanje što je sve autor bio. Uz svaku riječ se dodaje obavijest kojom se konkretizira
tvrdnja. Npr. uz riječ pjesnik – što je sve napisao; novelist- novelistika, naslovi.
Od stvaralačke biografije prema građ. biografiji
Nakon uspostave odnosa s Matoševim stvaralaštvom, usmjeruju se prema građ. Životopisu
koji se povezujne s autobiografijom. Autor govori o znamenitim osobama, pa učenici mogu
iznositi svoje znamenite osobe, autor navodi gim. Lektiru, pa i učenici mogu iskazivati vl.
lektiru.
Oproštajna pjesma
Vidrić: Adieu – najava autorove pjes. osobnosti. Učenici čitaju u sebi ili usmjereno uz pitanja.
PR.ODREDNICA ZA PRISTUP PISCIMA: 582.,583.,584.,585.,586.,587.

Sat o djelu i piscu

Iz razdoblja renesanse proučava Cervantes i djelo DQ. Pripada u najčitanija djela u eu.
zemljama. Odabire se kombinirani tip sata o piscu i djelu, koji uključuje cjeloviti proučavanje
djela i kratki životopis i stvaralački portret.
Sadržaj uđ.jd.:
Spremnost učenika za čitanje romana (spremnost se utvrđuje pit. i odg. Ako uzmemo
usmeni oblik, odabiremo dijalog u kojem će učenik pokazati iskustvo u čitanju romana i
poznavanje vrsta romana. Iskazat će zanimanje za pojedine vrste romana i objasniti knj.
sklonosti. Zanima nas način čitanja romana - oponašanje postupaka likova u životu – pitanje
priprema za susret s DQ), DQ kao čitatelj vit. romana (objašnjavamo pojam viteški roman,
komentira se, problematizira rečenica o poistovjećivanju s likovima vitezova i o oponašanju
njihovih postupaka. Problemska pitanja – granice poistovjećivanja s likovima, opasnosti i
nezgode, odnos fikcije i stvarnosti), na putu uzbudljivih pustolovina (može se promatrati
naslovnica romana, čita se naslov na španjolskom i citiraju se prijevodi na hrv., čita se tekst,
izdvajaju se likovi, naslov i likovi se zapisuju na ploču), borba s vjetrenjačama (epizoda se
lokalizira u fabulu,usmeno.), odlomak iz romana (učitelj čita tekst,nijansiraju se narativne i
dijaloške sekvence), razmišljam o C. likovima(kreće se od postupaka gl. lika,, sukob dvaju
svjetonazora, suprostavljanje odrednica dvaju svijeta),što je C. htio (tumačenje komentara o
stvaralačkoj namjeni – usmeno, pismeno, dijalog), što hoće DQ – stvaranje problem situac.
(učitelj uspostavlja odnos autorove namjene i idejne koncepcije gl.lika. postavlja se pit. u
svezi DQ želje da promijeni svijet), donkihotizam (najava pojma i objašnjenje. Učenici se
suočavaju s vl.shvaćanjem života), C. životopis (kao dopunski tekst) i stvaralačka osobnost
(autorovo stvaranje djela).

Drugi način obrade romana je kroz problemski sustav:

-biste li mogli knj. djela koja ste upoznali povezati s vl. životom. Na prozirnici se pokazuju
riječi (pokušaj, mogućnost, promašaj…). Uspostavite log. Veze između njih. Razmislite o
tome jeste li si ikada postavili nestvaran ideal, što bih promijenila na svijetu?
Najava djela. Vi ćete pročitati epizodu Borbe s vjetrenjačama i zapisati probleme koje ste
uočili.
Čitaju zapise, tumačenje, zaključivanje, proučavanje romana (slijede se natuknice u
udžbeniku, provjera rezultata). Dajemo im daljnje preporuke istraživanje lika SP, humora…

55
Knj. razdoblja i smjerovi u nastavi knj.
Znanost o knj. (pov. knj) služi se terminima: knj. razdoblje/ knj – pov razdoblje, period,
epoha, smjer, pravac, struja, škola, stilska formacija (kompleks stilskih osobina u odr. vrem.
periodu). Knj. razdoblje utemeljuje se na sadržajima koji pripadaju razl. disciplinama:
povijest, filozofija, sociologija, pov. knj., teor.knj… Ubrajaju se i umjet. sadržaji. Umjetnički i
knjznan. i znan. Sadržaji iz dr. disciplina prenosi se u nast. cjeline, teme i jedinice.Sadržaji se
povezuju i omeđuju prema načinima korelacije.
UVODNI SAT
Služi za proučavanje stvaralaštva pisaca na monografskoj razini te sat za proučavanje umjet.
epohe. Svrha je uspostaviti didaktički, informacijski i metoda. kontekst za proučavanje i
učenje sadržaja. Sadržaji se artikuliraju prema načelima međupredmetne korelacije –
književnost i likovna kultura, knj. i pov., knj. i filozofija.
Npr. renesansa: podrijetlo i značenje; pisci; lik. umjetnici; filozofi; knj. djela; likovna djela.
Mogu se uspostaviti komunik. situacije: poznavanje predrenesanse i humanizma (pitanja,
dijalog, pismeni odg. na pit.-(pit. višestrukog izbora, alternativna pit., povezivanje, sparivanje,
dopune UZORAK 604), sastavak – Zamišljeno putovanje (vrijeme, mjesto, imena umjetnika i
znanstvenika koji su obilježili vrijeme, predstavnici, 1.l. Predstavnika – preoblikovanje
naučenih informacija/ – suradnja prof. povijesti, hrv.j, likovne kulture, filozofije), tablica, kviz
znanja), najava ren. Epohe, tumačenje naziva epohe, predstavnici, naslovi knj. djela, likovnih
djela, fil. Djela, poticaj za proučavanje epohe.

-tijekom provjere znanja iz predrenesanse i humanizma, uključuju se el. dramske metode

(učenici uzimaju uloge u 1.l. - predstavnika). Kod najave nove epohe tumači se sintagma
ponovno rađanje; tumačenje sintagme kulturno – povijesno razdoblje,prijelaz is SV
(karakteristike starog i novog razdoblja), umjetnička epoha, zlatno doba, geniji, preporod
čovjeka. Predstavljanje predstavnika (zapisivanje imena + portreti, dodatna objašnjenja o
području njihova djelovanja). Učenicima dajemo uputu za Leksikon stranih pisaca. Da bi
učenici moglu saznati nešto više o piscima, razdoblju koje proučavaju ostvaruje se suradnja s
knjižnicom.
METOD. OBLIKOVANJE KNJ. RAZDOBLJA/ SMJERA U UDŽBENIKU:
-vremensko određenje; stoljeće
-pov. podaci, informacije
-tumačenje naziva
-periodizacija
-knj. razdoblje otvara se umjet. tekstom
-likovni prilozi
+avangarda,simbolizam, ekspresionizam,impresionizam, moder.smjerovi 20.st.
+hrv. realizam

PLANIRANJE NASTAVNOG GRADIVA

Planiranje nastave je stručna metodička djelatnost koja prethodi izvedbi nast. procesa. Dva su
temeljna dokumenta koja određuju nast. proces: nastavni plan i nast. program. Novije teorije
planiranja ističu nac. (okvirni) kurikul i predmetni kurikul, iz kojih se izvode izvedbeni
programi. Postoje i okvirni nast. programi iz kojih proizlaze izvedbeni programi. Izved.
Programi se usklađuju s obraz. Standardima.
Planiranje obuhvaća: nast. sadržaje, zadaće (3),prostorne i vrem. uvjete, nast. sredstva i
pomagala, izbor metoda. sustava, metod. Strategije.
Planiranjem se predviđa tijek nast. procesa, metoda. organizacija, očekivani oo učinci.
Godišnji planovi

56
Raspoređuju nast. gradivo na os. Vrem. org: godišnji, polugodišni, tromjesečni i mjesečni
planovi nastave. Nast. sadržaj raščlanjuje se na nast. cjeline, teme i jd.

Tematski planovi
Planiranje se utemeljuje na programskoj temi koja povezuje sadržaje srodnih nast. predmeta.
Oni Obuhvaćaju: redoslijed nast. sati, temu, metode, nast. sredstva i pomagala,
međupredmetne veze, jez. djelatnosti. U razvijenijem obliku obuhvaćaju: redni br. nast. sata,
sadržaj, tijek sata, samostalan rad učenika, nast. sredstva i pomagala, izvannast. rad,
povezanost nastave sa životom, povezanost s dr. nast. predmetima, literaturu za učitelje.

Korelac – integ. planovi

Utvrđuje se zajednička tema s dr. predmetima.
Uzorak: Nast. cjelina: Pjesme o prirodi se raščlanjuje na nast. jd. (knjumjet. i knjznan.
sadržaj). Uče se knjteor. pojmovi: tema, motivi, kompozicija, pjes. slika, vrste stihova prema
br. slogova, ritam, rima, slikovitost, epitet, stil. sredstva, pejsaž.
Ovakvo planiranje pretpostavlja utvrđivanje tematskih, pojmovno – informacijskih i
metodoloških veza s dr. predmetima.
Unutarnja korelacija zahtijeva povezivanje knj. sadržaja sa sadržajima nastave jezika, jez.
izražavanja i medijske kulture.
NPR. Visoka žuta žita – Tadijanović -632.,638.

Planiranje u sklopu projektne nastave

-učitelj + učenik
Planiranje obuhvaća: izbor teme, određivanje ciljeva ( učiti učenike kako suradnički,
istraživati i zaključivati; otkrivati i poticati istraživačke mogućnosti učenika; razvijati
radoznalost, samopouzdanje, komunik. sposobnosti; stečena znanja primjenjivati u životu),
planiranje nast. procesa (izvori, mjesto i vrijeme izvođenje projekta), izbor metoda. strategije
-teme: lirika kao knj. rod, knj. razdoblje / smjer, zavičajne teme
-faze procesa: 1.faza – najava i promišljanje teme; 2. Faza: israživanje; 3. Faza: zaključivanje,
vrednovanje.
1.faza:asocijacije, iskustva i spoznaje; 2. – redoslijed proučavanja, skupine, nacrti; 3. – već
piše.
Godišnji izvedbeni program izvodi se iz nastavnog okvirnog predmetnog kurikula i
udžebnika.
Izvedbeni godišnji program obuhvaća: redoslijed nast. sati, redoslijed. nast. cjelina i nast.jd.,
metoda. sustave, tipove nast. sati. + popis metoda. sustava, nast. nasti, metoda, vrsta učenja,
ustroj did. komunikacije, vrste korelacije. Nastavnik sam bira sustave, tipove sati, vrste
učenja, did. komunik, sredstva i pomagala, zadaće nast.jd.

Nastavne cjeline – 641.

Nast. jd. se izvode iz: povijesti knj., teorije knj., jezikoslovlja. Temeljna sadržajna odrednica
odnosi se na knj. djela (naslove) i interpret. odrednice. Jezikoslovne nast.jd. sadrže
jezikoslovne pojmove- Nast.jd. iz jez. izražavanja sadrže pojmove i def. Iz ling. teksta i služe
stjecanju jez – komunik. kompetencije. Lektira se pojavljuje kao sastavni dio nastave knj. Ista
nast. jd. može se uključiti u više sustava.

Nast. sati utvrđeni su prema tipologiji mtodike knj oo, metodici nastave jezika i metodici
nastave jez. izražavanja. Tipovi nast. sati: 643., 644.,645.,646.,
Uzorak izved. programa za 1 .r.

57
647. -669-
Uzorak tematskog izved. programa – 8.r. OŠ
Odrednice su nast. vrijeme (mjesec, br. sati), nast . područja – 670.
Tematska oblikovanost izved. programa: tema, nast. vrijeme (mjesec i br. sati), nast. područje
i cjeline, nast. jd., metod. sustav, obrazovne i odgojne zadaće, nast. metode, nast. sredstva i
pomagala, korelacija/ integracija.
Prijedlog izved. programa nast. hj u 8.r. – 672. – 677.
Od udžbeničke do nast.jd. – PRIMJER RASPODJELE U PLAN I PROGRAM – 678. – 683.

Učitelj knj.
Učitelj ima stručnu osobnost koju izgrađuje na predlošku knj. kao umjetnosti i znan. O
knj. Stručnost se izgrađuje na temelju odgojnih znanosti, metodici knj. oo i nastave knj.,
didaktici, psihologiji, pedagogiji. Učitelj knj. svoju profesionalnu kompetenciju potvrđuje:
razinom stručnog znanja, posebnih vještina i sposobnosti, spremnošću za stručno
usavršavanje, profesionalnom etikom, snalaženjem u novim, problem. Situacijama,
izvornošću metoda. i pedagoš. Ideja, ljubavlju prema učenicima.

Učitelj u predavačkom sustavu – učitelj je predavač, prenositelj znanja, iskazuje znanje o

knj te sposobnošću usmjerenog izlaganja sadržaja.

Učitelj u sutavu šk. interpret. – povećanje i proširivanje učiteljeve kompetencije. Učenik

postaje estetski subjekt, iskazuje doživljaj djela, zapažanja, razmišljanja i prosudbe.
Učitelj postaje sugovornik, poticatelj i usmjeravatelj. Zahtjeva se didakt. Komunikacija.
Interpret. knjumjet. teksta utemeljuje na predlošcima znanstvene inter. Koju usklađuje s d
– s moguć. Učenika. Učitelj predočuje svoje znanje u inter. Teksta te sposobnost
registriranja i osmišljavanja učeničkih reakcija na tekst. Učitelj je organizator nast.
procesa u kojem se ostvaraju doživljavanje i spoznavanje knjumjet. teksta.

Učitelj u k – i sustavu – ostvaruje se timski oblik nastave. Bitan je suradnički odnos.

Zajedničko programiranje obuhvaća: povezivanje učitelja razl.predmeta u stručni tim,
zajedničko programiranje oo procesa, oblikovanje nacrta prema kojem se izvodi oo
proces, predviđanje sredstva kojima se mjeri učinak timske nastave – vrednovanje.
U nižim razredima se ostvaruje korelacija knj., likovnih, glazbenih i filmskih sadržaja i to
učitelj samostalno ili u suradnji sa stručnjacima. U višim r.sš osvaruje se personalna
integracija – stručni tim

Učitelj u problem. Sustavu – učitelj stvara problem. Situacije koje potiču na promišljanje i
istraživanje. Nas. Proces organizira se na novim odrednicama koje traže učiteljevu
sposobnost prilagodbe istraživačkim i stvaralačkim mogućnostima učenika i vođenje nast.
procesa u dinamičnim oblicima koje proizvode problem. Situacije. Učitelj potiče, prati,
usmjerava i vrednuje problem. Situacije.

Učitelj u otvorenome sustavu – Učitelj prihvaća, usmjerava i prati did. ponude koje dolaze
od učenika ili dr. osoba. Ovakav sustav se ostvaruje u školi ili izvan škole (kazališta,
muzeji, domovi pisaca) i zahtijeva dodatne organiz. sposobnosti.

Učitelj – metod. stvaratelj – kod učitelja su bitne stvaralačke, istraživačke i organizacijske

sposobnosti.

58