SVEUČILIŠTE U RIJECI

TEHNIČKI FAKULTET
Sveučilišni diplomski studij elektrotehnike

Seminarski rad

SUSTAVI ZA SKLADIŠTENJE ENERGIJE

Rijeka, srpanj 2019. Ime Prezime 0069xxxxxx

Ime Prezime 0069xxxxxx

Sadržaj

1. UVOD................................................................................................................................................1
2. SKLADIŠTENJE MEHANIČKE ENERGIJE...............................................................................................3
2.1. Spremnici gravitacijske potencijalne energije.............................................................................3
2.2. Spremnici elastične energije.......................................................................................................4
2.3. Spremnici kinetičke energije.......................................................................................................5
2.4. Skladištenje energije komprimiranim zrakom............................................................................6
3. SKLADIŠTENJE ELEKTROKEMIJSKE ENERGIJE.....................................................................................7
3.1. Akumulatorske baterije..............................................................................................................8
3.2. Litij-ionske baterije...................................................................................................................10
3.3. Gorivne ćelije (gorivni članci)....................................................................................................11
4. SKLADIŠTENJE ELEKTRIČNE ENERGIJE.............................................................................................13
4.1. Skladištenje električne energije koristeći superkondenzatore.................................................13
4.2. Superkondenzatori kao glavni način skladištenja energije.......................................................14
5. ZAKLJUČAK......................................................................................................................................16
6. LITERATURA....................................................................................................................................17
7. POPIS SLIKA.....................................................................................................................................17
1. UVOD

U elektroenergetskom sustavu glavni uzorak složenosti predstavlja zahtjev za trenutnim

omogućavanjem električne energije potrošaču. Stabilnost rada nekog sustava pri odstupanju
potrošnje električne energije dovodi se u pitanje. Zbog potrošnje električne energije i
nejednakosti njene proizvodnje, kao posljedica, se javlja odstupanje frekvencije i napona od
njihovih propisanih vrijednosti. Skladištenje energije definira se kao transformacija
prijelaznih oblika energije kao što su mehanička, toplinska i električna energija, u neki oblik
prigodan za skladištenje i ponovnu unazadnu transformaciju [3]. Alternative za dobivanje
kontinuirane, pouzdane i isplative dostupnosti električne energije uključuju:
 širenje OIE, proizvodnja iz čistih ugljičnih tehnologija i drugih izvora
 tehnički razvoj prijenosne mreže za priključenje tih izvora
 programe za zadovoljavanje energetskih potreba i upravljanje opterećenjima [1].
Bitno je napomenuti da za skladištenje električne energije, svaka tehnologija se zasniva na
promjeni iz jednog oblika u drugi. Kako bi se postiglo čuvanje električne energije na
određeno vrijeme moguće ju je pretvoriti u drugi oblik energije, kao npr. elektromagnetska,
kinetička ili elektrokemijska energija. Skladištenje energije se događa u trenutku kad
proizvodnja električne energije nadvlada potrošnju iste. Potrebno je da se proizvodnja
energije održava u balansu, bez velikih zahtjeva potrošnje za povećanjem ili smanjenjem.
Razvitkom i ujedinjavanjem obnovljivih izvora energije s mrežom skladištenje električne
energije dobilo je na značaju, posebice jer su obnovljivi izvori energije jako nepredvidljivi tj.
količina energije koju proizvedu mijenja se ovisno o vremenskim uvjetima. Samo skladištenje
energije je proces prilagodbe proizvedene el. energije prema njenoj potrošnji. Potrošnja je
vremenski promjenjiva stoga se vrši peglanje dijagrama proizvodnje i potrošnje električne
energije. Razlog zašto se danas pažnja posvećuje upotrebi i razvoju ovih sustava je taj da je
njihova operativna cijena niska. Kod elektroenergetskih sustava najfleksibilniji i najbolji
prijenosnici snage nemaju mogućnost skladištenja energije, stoga se kao rješenje ovog
nedostatka koristi se sekundarno skladištenje energije. Sustav za sekundarno skladištenje
energije predstavlja sustav specijalno projektiran da pohrani proizvedenu energiju u EES, na
način da je pretvori u oblik koji je pogodan za skladištenje, te da je zadrži izvjesno vrijeme i
nakon toga vrati što više energije u EES pretvarajući je u oblik koji je pogodan za korištenje
[3]. Sustav za sekundarno skladištenje energije čine upravljački sustav za punjenje i

1
pražnjenje (CDCS), centralno skladište (CS) i sustav za transformaciju snage (PTS). Različite
tehnologije skladištenja mogu se klasificirati na temelju različitih metodologija kao što su:
 mehanička (skladištenje energije komprimiranog zraka)
 elektrokemijska (olovo, nikal, soli s visokom temperaturom, vodik)
 električna (kondenzatori, superkondenzatori) [1]

Slika 1. Energetska kategorizacija spremnika energije [3]

Na slici 1. vidi se da prije završne stabilizacije u stalnom energetskom obliku, nastali oblik u
sustavu prolazi jednostruku ili višestruku transformaciju. Mnoge industrije koje se baziraju
na proizvodnji električne energije (i ostalih tipova energije) skladište velike količine energije.
Skladištenje se može vršiti na dva načina: hibridni i kombinirani sustav. Kombinirani sustav
sastoji se od jednog primarnog izvora energije na ulazu i više vrsta energije na izlazu. Za
kombinirani sustav tipičan primjer je CHP proizvodnja. CHP predstavlja proces istovremene
proizvodnje toplinske i električne energije u posebnom procesu. Hibridni sustavi sastoje se
od više energija na ulazu i samo jedne vrste energije na izlazu. Primjer za hibridni sustav je
2
vjetronaponski sustav. Jedan od najpopularnijih načina korištenja obnovljivog izvora energije
je direktno korištenje sunčeve energije. Iz sunčeve energije koristeći različite metode
dobivamo električnu energiju koju kasnije skladištimo u solarne baterije. Postoji više izvedbi
ovih postrojenja, u zavisnosti jesu li spojeni na prijenosnu mrežu (on-grid) ili rade
autonomno (off-grid). U slučaju autonomnih sustava neophodan je akumulator (baterija),
koja će služiti kao spremnik električne energije (kada je potrebno električnu energiju
isporučiti preko noći ili u periodu sa malim intenzitetom zračenja Sunca) [3]. U hibridnom
sustavima, solarni sustav se povezuje s drugim izvorima energije kao što su vjetroturbine,
hidrogeneratori ili dizelski agregati, omogućavajući manji kapacitet baterije kao spremnika
el. energije te dajući bolju sigurnost i raspoloživost opskrbljivanja el. energijom.
Iako neke tehnologije skladištenja mogu raditi za nekoliko aplikacija, najvećim dijelom
različite opcije nisu ekonomski primjenjive na različite funkcionalne kategorije. Njihova
procjena mora biti izvršena na temelju nekoliko parametara koji utvrđuju njihovu
primjenjivost:
 razina snage (nominalna, pulsna)
 razina skladištenja energije (pri različitim razinama punjenja i pražnjenja)
 gustoća snage
 gustoća energije
 ukupna učinkovitost ciklusa
 vijek trajanja (broj ciklusa i izvedba)
 utjecaj na okoliš
 investicijski troškovi i održavanje troškova [1]

3
2. SKLADIŠTENJE MEHANIČKE ENERGIJE

Kinetička i potencijalna energija skladišti se u mehaničkim sustavima energije. Potencijalna

energija je zapravo oblik energije koji postoji u sustavu koji se u tom trenutku promatra zbog
određenog položaja ili čak i same orijentacije pojedinih dijelova. U području mehanike se
zapravo govori o gravitacijskoj potencijalnoj energiji koja je nastala u samom gravitacijskom
polju zbog utjecaja sile teže, te o elastičnoj potencijalnoj energiji [3].

2.1. Spremnici gravitacijske potencijalne energije

Ovakav sustav skladištenja energije orijentiran je na gravitacijsko polje Zemlje na način da se

energija akumulira u samom tijelu pri podizanju s Zemljine površine. Gravitacijska
potencijalna energija može se izraziti pomoću izraza (1) koji slijedi u nastavku:

−GMm
E pot = ( 1)
R+ h

Gdje je:
m – masa tijela
h – visina tijela
G – gravitacijska konstanta (6.673*10-11 m3kg-1s-2)
M – masa Zemlje (5.98*1024 kg)
R – radijus Zemlje (6.378*106 m)

Jedna od najpoznatijih i najčešćih primjena spremanja i korištenja gravitacijske potencijalne

energije je zidni sat pogonjen utezima. U takvim primjenama gravitacijska potencijalna
energija samog utega pomoću dodatnih sustava zupčanika pretvara se u mehanički rad koji
je kasnije neophodna stavka za pomicanje kazaljki. Međutim, prema izrazu (1) možemo
uočiti kako za skladištenje velikih količina energije je potrebno osigurati iznimno velike terete
ili iznimno veliku visinu na kojoj bi se tijelo nalazilo [3].
Drugi način korištenja gravitacijske potencijalne energije je hidro-pumpno skladištenje. U
takvoj primjeni koristi se voda kao prirodni potencijal, a skladištenje u reverzibilnim
4
hidroelektranama smatra se zapravo kao najrašireniji način skladištenja električne energije.
Ravnoteža mora postojati u svakom elektroenergetskom sustavu i to između same energije
koja se proizvodi u elektrani i energije koja je u nekom trenutku zatražena od strane
potrošača. Problem opisane ravnoteže u prošlosti se rješavao dodatnom izgradnjom
hidroelektrana koje su reverzibilne. Takve elektrane u trenutku smanjene potrošnje troše
višak energije, a u trenutku kada je potrošnja najveća tada predaju energiju u mrežu. Takav
pristup smatra se vrlo ekonomičnim zbog izjednačavanja razlika prilikom različitih
opterećenja mreže. U načelu, reverzibilne hidroelektrane kao sustavi za skladištenje
električne energije smatraju se vrlo djelotvorne, s mnoštvom kapaciteta te iznimno dugim
vijekom trajanja. Također prednosti su stvaranje zaliha te potpuna kontrola frekvencije u
elektroenergetskoj mreži.

2.2. Spremnici elastične energije

Pod pojmom spremnici elastične energije podrazumijeva se skladištenje energije krutim

oprugama i gumom. Djelovanjem neke sile (F) na tijelo rezultirati će promjenom smjera
kretanja samog tijela ili promjenom oblika tijela (deformacija). Deformacija tijela je promjena
dimenzija i volumena samog tijela, shodno tome nakon deformacije pojavljuje se unutrašnja
elastična sila. Prilikom razmatranja statičke ravnoteže potrebno je zaključiti kako se sila koja
djeluje s unutarnje strane jednaka sili koja djeluje s vanjske strane tj. sili koja je i uzrokovala
samu deformaciju, samo je iznos suprotnog predznaka. Ukoliko je neko tijelo elastično nakon
što sila koja djeluje s vanjske strane na tijelo nestane, ponovo će poprimiti prvobitni oblik.
Ukoliko tijelo nije elastično (tj. plastično), oblik koji se zadržava je savršeno deformiran,
ekvivalentan silama u smjerovima koje su djelovale na njega. Elastična tijela koja imaju
sposobnost da utrošen rad tokom deformacije (uskladištena energija) vrate nakon što sila
prestane djelovati smatra se kao koristan rad [3]. U stvarnom svijetu, najčešći spremnici
elastične energije mogu se pronaći kod čeličnih opruga i gumenih traka. Aktualna istraživanja
apeliraju na potencijalnu mogućnost korištenja nanocijevi u pogledu spremnika elastične
energije što bi teoretski rezultiralo većom gustoćom energije (reda MJ/m 3). Tolika gustoća
energije trenutno je ekvivalent modernim Litij-ionskim baterijama.

5
2.3. Spremnici kinetičke energije

Kinetička energija se također može skladištiti pomoću inercijskih sustava. Energija sustava
skladišti se u zamašnjaku kao rotacijska energija, shodno tome usporavanjem zamašnjaka
prethodno skladištena energija ima mogućnost vraćanja u sustav. Sam zamašnjak ubrzava se
do velikih brzina zatim se rotacija održava pri stalnoj brzini. Energija koja se potencijalno
može vratiti u sustav ovisi ponajviše o masi samog zamašnjaka, gdje je osnovna primjena
isporučivanje velike snage u kratkom vremenu [1]. Kinetičku energiju u zamašnjaku moguće
je odrediti pomoću izraza (2) koji slijedi u nastavku:

1
Ek = I ω2 (2)
2
Gdje je:
I – moment inercije zamašnjaka
ω – kružna brzina

Prema izrazu (3) moguće je odrediti moment inercije tj. tromosti zamašnjaka koji je određen
iznosom mase te geometrijskim oblikom istog.

I =∫ r 2 dm(3)
Gdje je:
r – udaljenost diferencijalnog elementa mase dm od osi rotacije

Osnovna ideja rada je akumuliranje energije ubrzavanjem zamašnjaka pomoću električnog

stroja koji radi u motorskom režimu rada, a vraćanje energije u sustav provodi se
prebacivanjem električnog stroja u generatorski režim rada. Uz primjenu uređaja energetske
elektronike omogućava se regulacija izlaznog napona i frekvencije takvih sustava [1].

2.4. Skladištenje energije komprimiranim zrakom

6
Sustav skladištenja energije komprimiranim zrakom (eng. Compressed Air Energy Storage –
CAES) je način skladištenja energije koja je prethodno generirana u jednom vremenskom
periodu za kasnije korištenje u drugom vremenskom periodu. Shodno tome energija koja je
prethodno generirana u vremenskom periodu niže potrošnje, moguće je kasnije ponovno
iskoristiti u periodu više potrošnje.
Prilikom kompresije zraka stvara se određena količina topline, shodno tome ukoliko bi se
tako generirana toplina mogla skladištiti te upotrijebiti tokom širenja zraka sama iskoristivost
skladištenja značajno bi se povećala. Sam sustav ima tri načina rada: adijabatski, dijabatski i
izotermalni [3].
 Adijabatsko skladištenje – toplina koja se dobiva samom kompresijom se skladišti te
se vraća zraku prilikom potrebe za širenjem i proizvodnjom energije. Takav proces
ima realnu iskoristivost 70 % u stvarnim uvjetima rada. Gubitci se pronalaze u
kompresoru, izmjenjivačima topline, toplinskom spremniku te turbini.
 Dijabatsko skladištenje – u ovom procesu višak topline se rasipa pomoću posebnih
hladnjaka u okruženje. Nakon uspješno izvršenog odvođenja viška topline, zrak se
ponovno zagrijava prije ulaska u turbinu gdje dolazi do ekspanzije. Turbina zatim
pogoni električni generator koji proizvodi električnu energiju. Zagrijavanje zraka prije
ulaska u turbinu moguće je postići s plamenicima na prirodni plin ili pomoću
prethodno zagrijane metalne površine. Svaki gubitak topline izražava se smanjenjem
iskoristivosti. Također je potrebno napomenuti kako pomoću tehnologije
skladištenja energije pomoću komprimiranog zraka je moguće dvostruko povećati
proizvodnju električne energije s istom količinom plina. Iskoristivost takvog procesa
iznosi otprilike 40 % bez korištenja otpadne topline i 55 % s korištenjem otpadne
topline.
 Izotermalno skladištenje – koristeći izotermalnu kompresiju i ekspanziju moguće je
približno održavati radnu temperaturu uz pomoć stalne izmjene topline s okolinom.
Ovakav sustav se koristi pri relativno niskoenergetskim razinama. Jedan od zahtijeva
ovakvog procesa je konstantno oduzimanje topline iz zraka prilikom kompresije te
konstantno dodavanje prilikom ekspanzije.

Prednost prethodno opisanog skladištenja energije je vrlo visok kapacitet, a neki od

nedostataka su smanjena efikasnost te lokacijska ograničenja zbog geografskih položaja u
kojem se nalazi.
7
3. SKLADIŠTENJE ELEKTROKEMIJSKE ENERGIJE

Elektrokemijski sustavi za skladištenje energije (eng. Electrochemical Energy Storage - EES)

služe za pretvaranje kemijske u električnu energiju. Sadrže tri vrste uređaja: primarne,
sekundarne baterije i gorivni članci (ćelije). Primarne i sekundarne baterije sastoje se od
ugrađenih kemijskih komponenti a gorivni članci koriste sintetička goriva kao što su vodik,
hidrazin N2H4, metanol itd. Primarne baterije se ne mogu puniti dok za razliku od njih
sekundarne mogu, pod sekundarne baterije spadaju i akumulatorske baterije.
Baterije su uređaji koji pretvaraju kemijsku energiju sadržanu u elektrokemijskom aktivnom
materijalu izravno u električnu energiju pomoću redoks reakcije. Za punjivi sustav, baterija
omogućuje pohranjivanje određene količine kemijske energije i može se ponovno napuniti
kad se elektrokemijski aktivni materijal transformira. One su najrašireniji način skladištenja
električne energije. Postoje sustavi od nekoliko vrsta punjenja, od olovne kiseline do različitih
novih tehnologija na različitim razvojnim fazama. Nedavno su se pojavili novi zahtjevi
prijenosnih i transportnih aplikacija, što određuje dramatični razvoj novih tehnologija
baterija [1].
Difuzija tehnologija skladištenja u javnoj mreži uključuje nekoliko prednosti:
 optimizacija mreže za ispunjavanje osnovnog opterećenja
 način za olakšavanje kompromisa energije u sustavima obnovljivih izvora energije koji
se mijenjaju tijekom vremena ili su dostupni samo tijekom dana
 jednostavna integracija u mrežu energetskih potreba za hibridna vozila
 mogućnost prilagodbe ulaganja u distribucijskoj mreži privremena maksimalna
opterećenja
 sredstva za pružanje pomoćnih usluga izravno pružatelju električne energije [1].

3.1. Akumulatorske baterije

Olovna kiselina predstavlja više od 90% ukupnog tržišta baterija. Glavni sastojci su olovna
negativna elektroda, pozitivan olovni dioksid i separator, sa sumpornom kiselinom kao
elektrolitom. Poplavljeni tip zahtijeva punjenje destiliranom vodom, dok se zapečaćeni tip
bez održavanja ima apsorbirani elektrolit. Akumulatorske baterije se sastoje od jedne ili više
ćelija koje imaju dvije elektrode, katodu i anodu, koje su uronjene u elektrolit. Katoda

8
predstavlja negativnu, dok anoda predstavlja pozitivu elektrodu [3]. Da bi se dobio napon od
12 V, serijski se povezuju ćelije olovnog akumulatora koje daju napon od 2 V, to znači da je
potrebno povezati 6 ćelija. Najčešći i najpoznatiji akumulator u praksi je olovni (Pb)
akumulator, on također spada među najstarije uređaje za skladištenje kemijske energije.
Trenutno, tipične olovne baterije za transport imaju polipropilenski vanjski krug, separator
visoke učinkovitosti koji se temelji na staklenim vlaknima, tanke rešetke s iznimno niskim
sadržajem Sb ili na temelju legura Pb-, Ca-, Sn-Al. Učinak aditiva je istražen i optimiziran, što
je omogućilo smanjenje ili ukidanje nužnosti održavanja. Stalni razvoj tehnologije doveo je
do značajnih poboljšanja sposobnosti, što rezultira niskim troškovima i visokom
pouzdanošću. Glavni nedostatak ostaje njegova niska gustoća energije zbog velike gustoće
olova. Takozvano "napredno olovo" koristi ugljične aditive u negativnoj elektrodi kako bi
povećao životni vijek. Dok je "napredno olovo" još uvijek u fazi razvoja, klasični akumulator
za pozitivnu elektrodu koristi PbO2 (olovo peroksid), za negativnu elektrodu se koristi Pb
(olovo) a za elektrolit se koristi H2SO4 (sumporna kiselina) koja je razrijeđena s destiliranom
vodom. Za negativnu elektrodu je zanimljiva činjenica da emitira pozitivne ione u rastvor, te
ostaje negativno naelektrizirana čime predstavlja izvor elektrona za vanjski krug, stoga se i
naziva oksidacijska elektroda [3]. Iz vanjskog kruga pozitivna elektroda troši elektrone a iz
unutrašnjeg kruga pozitivne ione. Kapacitet akumulatorske baterije predstavlja sposobnost
baterije da isporuči električnu energiju i izražava se u (Ah) [3]. Također ovisi o režimu
pražnjenja i punjenja. Osnovni faktori koju utječu na kapacitet jedne baterije su:
karakteristična težina, minimalni napon, temperatura i ciklus pražnjenja. Dok ciklus
pražnjena ovisi o vremenu pražnjenja. Također ukoliko se smanji karakteristična težina dolazi
do smanjenja kapaciteta, dok s povećanjem temperature iznad 25°C se povećava kapacitet i
zbog toga smanjuje viskoznost i otpornost elektrolita te se ubrzavaju kemijske reakcije.

9
 Slika 3.1. Princip rada olovne akumulatorske baterije

[izvor: http://www.autonet.hr/arhiva-clanaka/olovni-akumulator]

Na svakih 10°C iznad 25°C životni vijek olovnih baterija smanjuje se za 50%, jer prelazi
optimalnu temperaturu potrebnu za njihov rad. Trend proizvodnje olovnih baterija vrhunskih
performansi i zadovoljavajućeg životnog vijeka diktira rastuću potražnju za distribuiranom
električnom energijom za hibridna vozila, za pomoćna vozila u motorima s unutarnjim
izgaranjem. Buduće vodstvo baterija bit će karakterizirano korištenjem novih materijala s
utjecajem na dizajn, recikliranje, odlaganje i rafiniranje. Optimizacija cijelog ciklusa
uključujući proizvodnju, uporabu i recikliranje, vođeni odgovarajućom analizom životnog
ciklusa od temeljne je važnosti. U Kini, olovne baterije se koriste u 75% novih solarnih
fotonaponskih sustava, što u 2007. godini je iznosilo 5% ukupnog tržišta olovno-kiselinskih
baterija i do 2011. godine je poraslo na 10%. 70% olovnih baterija koristi se za vozila, 21% za
komunikacije, a 4% za ostale aplikacije. Olovne kiseline imaju nisku cijenu (300-600 $ / kW),
visoku pouzdanost, visok kapacitet, visoku učinkovitost (65-80%) i obično su dobre za
neprekidno napajanje, kvalitetu električne energije [2].
10
3.2. Litij-ionske baterije

Li-Ion baterije spadaju među suvremene tipove baterija. Povijesno gledano, Li-Ion su bile
prve litijske baterije razvijene za prijenosnu elektroniku (fiksni telefoni, bežični uređaji,
prijenosna računala). Litijske baterije su nakon više procesa punjenja i pražnjenja postajale
temperaturno nestabilne, zbog čega su bile izložene eksplozivnim reakcijama. Primjenom Li-
Ion tehnologije spomenute eksplozivne sklonosti su svedene na prihvatljiv nivo, zbog čega se
ove baterije isporučuju sa zaštitnom elektronikom, koja regulira njihovo punjenje i
pražnjenje [3]. Li-Ion imaju najveću gustoću snage među komercijalnim baterijama. Čine ih
anoda, katoda i elektrolit. Anoda je građena od karbonijskog iona, katoda od litij metalnog
oksida a elektrolit čini litijska sol. Pri procesu punjenja baterije ioni litija kreću se od pozitivne
elektrode (anode) ka negativnoj (katodi), dok se pri pražnjenju događa suprotan proces.
Smatra se da će sljedeća generacija baterija koristiti polimerni elektrolit koji sadrži litij
otopljen u polarnom polimeru kao što je polietilen oksid (PEO). Litij-ionske baterije su
izrazito lagane, imaju visok elektrokemijski potencijal, te znatno veći kapacitet u odnosu na
druge baterije. Odlikuje ih specifična energija i napon od 3.6 V. Sony je 1991. godine
komercijalizirao litij-ionske baterije i potražnja za tim baterijama raste eksponencijalno na
nekoliko tržišta. Ovakva vrsta baterija imaju mnoge poželjne karakteristike, kao što su
učinkovitost preko 95%, dugi vijek trajanja (3000 ciklusa pri 80% razine pražnjenja), visoka
energetska gustoća od 200 Wh/kg i velika gustoća snage. Većina tvrtki je usredotočena na
automobilski sektor [2]. Proizvodnja litij-ionskih baterija proizvodi 70 kg CO2/kWh
kapaciteta. Ove brojke predstavljaju manje emisije proizvedene fosilnim gorivima nakon
samo 120 punjenja hibridnih vozila. Međutim, litij-ionske rezerve su ograničene i
pretpostavlja se da će 800 milijuna vozila koja koriste litij-ionsku bateriju od 15 kWh iscrpiti
30% svjetskih rezervi litija. Unatoč značajnom rastu tržišta, znanstveni razvoj litij-ionskih
baterija često je izložen kritikama zbog sporog razvoja u usporedbi s drugim tehnologijama
poput poluvodiča. Svjetsko tržište litij-ionskih baterija kontrolira ograničen broj velikih tvrtki,
od kojih je većina nalazi se u Aziji (Japan, Kina, Koreja, više od 90% komercijaliziranih u
svijetu). Glavni korisnici (Europa i SAD) proizvode samo 5-10% u svijetu [1].

11
 Slika 3.2. Graf svjetske proizvodnje litij-ionskih baterija [1]

3.3. Gorivne ćelije (gorivni članci)

Gorivna ćelija je uređaj koji pretvara kemijsku potencijalnu energiju (energiju pohranjenu u
molekularnim vezama) u električnu energiju. Stanica PEM (eng. Proton Exchange Membrane
- PEM) koristi plinoviti vodik (H2) i kisik (O2) kao gorivo. Produkti reakcije u ćeliji su voda,
struja i toplina. To je veliko poboljšanje u odnosu na motore s unutarnjim izgaranjem,
elektrane na ugljen i nuklearne elektrane, koje proizvode štetne nusproizvode. Budući da je
O2 lako dostupan u atmosferi, gorivnoj ćeliji je potrebno dostaviti samo H2 koji se može
stvoriti iz procesa elektrolize. Gorivna ćelija po načinu rada vrlo je slična akumulatorskoj
bateriji, samo što se kod nje pretvorba energija odvija bez pražnjenja i smanjenja napona.

12
 Slika 3.3. Princip rada gorivne ćelije

[izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Gorivi_%C4%8Dlanak]

Gorivna ćelija za razliku od baterija predviđena je za kontinuirani rad, tj. proizvodi električnu
energiju zahvaljujući stalnom dotoku goriva i kisika. U svom najprostijem obliku građena je
od dvije elektrode, i na njima se odvijaju elektrokemijske reakcije oksidacije i redukcije,
međusobno odvojene elektrolitom [3].
Anoda, negativni stup gorivne ćelije, ima nekoliko zadataka. Provodi elektrone koji su
oslobođeni od molekula vodika tako da se mogu koristiti u vanjskom krugu. Ima urezane
kanale koji jednako raspršuju plin vodika preko površine katalizatora. Katoda, pozitivni stup
gorivne ćelije, također ima urezane kanale koji distribuiraju kisik na površinu katalizatora.
Također ona provodi elektrone natrag od vanjskog kruga do katalizatora, gdje se mogu
rekombinirati s vodikovim ionima i kisikom da formiraju vodu. Elektrolit je membrana za
izmjenu protona. Ovaj posebno obrađeni materijal, koji izgleda nešto poput obične kuhinjske
plastične folije, provodi samo pozitivno nabijene ione dok membrana blokira elektrone.
Katalizator je poseban materijal koji olakšava reakciju kisika i vodika. Obično se izrađuje od
nanočestica platine vrlo tankog premaza koji se nanosi na ugljični papir ili tkaninu.
Katalizator je hrapav i porozan, tako da maksimalna površina platine može biti izložena
vodiku ili kisiku. Srce stanice je membrana za izmjenu protona. Omogućuje protonima prolaz
kroz njega gotovo neometano, dok su elektroni blokirani. Dakle, kada H2 udari katalizator i
razdvoji se na protone i elektrone, protoni idu izravno do katodne strane, dok su elektroni
prisiljeni putovati kroz vanjski krug. Usput obavljaju koristan rad, kao što je paljenje žarulje ili
pokretanje motora prije no što se spoje s protonima i O2 na drugoj strani kako bi proizveli
vodu. Plin vodika pod tlakom (H2) ulazi u gorivu ćeliju na strani anode. Ovaj plin se propušta

13
kroz katalizator pomoću tlaka. Kada molekula H2 dođe u kontakt s platinom na katalizatoru,
ona se dijeli na dva iona H+ i dva elektrona (e-). Elektroni se provode kroz anodu, gdje
prolaze kroz vanjski krug i vraćaju se na katodnu stranu gorivne ćelije. U međuvremenu, na
katodnoj strani gorivne ćelije, kisik (O2) se propušta kroz katalizator, gdje formira dva atoma
kisika. Svaki od tih atoma ima jak negativni naboj. Ovaj negativni naboj privlači dva iona H+
kroz membranu, gdje se kombiniraju s atomom kisika i dva elektrona iz vanjskog kruga u
obliku molekule vode (H2O). Zbog visokog energetskog sadržaja vodika i visoke učinkovitosti
gorivih ćelija (55%), ova izvrsna tehnologija može se koristiti u mnogim primjenama kao što
su prijevoz (automobili, autobusi, viličari, itd.) ili pomoćna energija za proizvodnju električne
energije. Pretvaranjem kemijske potencijalne energije izravno u električnu energiju, gorivne
ćelije izbjegavaju "termalno usko grlo" (posljedica drugog termodinamičkog zakona) i stoga
su inherentno učinkovitije od motora s unutarnjim izgaranjem koji prvo moraju pretvoriti
kemijsku potencijalnu energiju u toplinu, a zatim u mehanički rad. Izravne emisije iz vozila s
gorivim ćelijama su samo voda i malo topline. To je veliko poboljšanje u odnosu na veliki
postotak stakleničkih plinova koje ispuštaju motori s unutarnjim izgaranjem. Gorivne ćelije
nemaju pokretnih dijelova, stoga su mnogo pouzdaniji izvor energije od tradicionalnih
motora. Vodik se može proizvesti na ekološki prihvatljiv način, dok je vađenje i rafiniranje
ulja vrlo štetno. Trenutna prepreka istraživačima je cijena materijala (platina) koji bi poslužio
kao katalizator i učinio gorivni članak efikasnijim. Uz visoku cijenu materijala dolazi i problem
skladištenja vodika, jer je vodik u spoju sa zrakom vrlo eksplozivan.

4. SKLADIŠTENJE ELEKTRIČNE ENERGIJE

Postupak spremanja električne energije unutar određenog elektroenergetskog sustava iz

električne mreže ili drugih sustava naziva se skladištenje energije. Takva vrsta energije se
najčešće sprema kad je proizvodnja električne energije višestruko veća nego potrošnja iste.
Shodno tome, takve „rezerve“ električne energije se kasnije mogu koristiti ukoliko je iznos
potrošnje energije veći od iznosa proizvodnje energije. Prema prethodno navedenom
zahtjevi potrošnje se održavaju u stabilnijoj „ravnomjernijoj“ razini [1].
Jedan od načina pohrane električne energije je pohrana uz pomoć električnih kondenzatora.
Potrebno je napomenuti kako je u prethodnih deset godina napravljen izuzetno veliki
tehnološki napredak u smislu unaprjeđenja samih električnih karakteristika električnih

14
kondenzatora. Također zbog iznimno malih unutarnjih otpora, gustoća snage kod
kondenzatora doseže čak i 10 kW/kg, međutim gustoća pohranjene energije je trenutno
ekvivalentna gustoći pohranjene energije olovnih akumulatora.

4.1. Skladištenje električne energije koristeći superkondenzatore

Superkondenzatori (eng. Supercapacitors – SCs), također poznati kao električni dvoslojni

kondenzatori ili ultrakondenzatori, su uređaji za pohranjivanje energije koji pohranjuju
električnu energiju bez kemijskih reakcija. Takva pohrana energije ima višestruku prednost
nad tradicionalnom pohranom energije koja koristi baterije kao što su: olovne, Ni-Cd, Ni-MH
i Li-Ion. Prednosti se iskazuju životnim ciklusom, različitim mogućnostima napajanja,
učinkovitosti te efikasno djelovanje pri niskim temperaturama. Također osim navedenih
superiornih električnih svojstava, mogućnost određivanja stanja napunjenosti (eng. State of
charge – SoC) je znatno lakša nego kod sekundarnih baterija zato što je termalni napon
superkondenzatora zapravo proporcionalan stanju napunjenosti (SoC).
Kako bi se zadovoljile oscilacije opterećenja, superkondenzatori se koriste kao pomoćni izvori
energije koji dopunjuju glavne izvore energije kao što su sekundarne baterije i gorivne ćelije.
U takvoj primjeni, superkondenzatori djeluju kao spremnici energije s mogućnošću
pohranjivanja znatne količine energije. Superkondenzatori se trenutno smatraju
neprikladnima za korištenje kao glavni izvor električne energije zato što je njihova specifična
energetska vrijednost niža nego energetska vrijednost sekundarnih baterija. Međutim,
svakodnevnom pojavom nove tehnologije te novih kemijskih istraživanja moguće je očekivati
povećanje specifične energije superkondenzatora, a samim time i smanjenje cijene istih.
Shodno tome, superkondenzatori se smatraju vrlo privlačnom alternativom za glavno
skladištenje električne energije nekog izvora posebice zbog karakterističnog dugog životnog
vijeka [1]. Međutim, superkondenzatori imaju neke značajne nedostatke koji proizlaze iz
njihovih inherentnih električnih svojstava koje glase:
 Specifična energija superkondenzatora niža je nego kod tradicionalnih sekundarnih
baterija
 Naponi ćelija/modula superkondenzatora u seriji moraju biti eliminirani budući da
neuravnoteženost napona ćelija/modul može rezultirati smanjenju dostupne energije

15
  Budući da je specifična energija superkondenzatora relativno niska, energija
pohranjena od strane superkondenzatora treba biti predana trošilu što je moguće
učinkovitije kako bi se maksimalno izbjegao gubitak same energije
 Naponi superkondenzatora uvelike variraju prilikom punjenja i pražnjenja. Energetski
pretvarači s širokim naponskim rasponom su potrebni kako bi bilo moguće napajati
trošilo određenim naponskim rasponom
Ovo poglavlje predstavlja sustave za skladištenje energije temeljene na
superkondenzatorima kao alternativa tradicionalnim sustavima temeljenim na klasičnim
baterijama.

4.2. Superkondenzatori kao glavni način skladištenja energije

Inače, specifična energija superkondenzatora je niža nego energija tradicionalnih

sekundarnih baterija. Kao primjer, specifična energija olovnih i alkalnih baterija (kao što su
Ni-Cd i Ni-MH baterije) iznosi između 20 i 40, te 40 i 80 Wh/kg, a za litij-ionske baterije iznosi
najmanje 150 Wh/kg. Međutim potrebno je napomenuti kako specifična energija
konvencionalnih superkondenzatora ne prelazi 10 Wh/kg. Litij-ionski kondenzatori imaju
vrijednost specifične energije manju od 30Wh/kg, samim time su usporedivi s baterijama
koje sadrže olovnu kiselinu [1]. Litij-ionski kondenzatori sasvim sigurno mogu odgovarati
olovnim baterijama, međutim troškovi njihove izrade nisu jednako usporedivi. Također,
trenutno još uvijek postoji veliki korak razlike između litij-ionskih baterija i
superkondenzatora (uključujući litij-ionske kondenzatore) u smislu specifične energije,
shodno tome superkondenzatori se smatraju neprikladni za korištenje kao glavni način za
skladištenje električne energije. Međutim potrebno je napomenuti kako se
superkondenzatori razmatraju kao potencijalni glavni alternativni način skladištenja energije
uzimajući u obzir njihovu „net“ specifičnu energiju koja je definirana kao:

Net Specific Energy =Specific Energy∗Depth of Discharge(4 )

Za primjenu u satelitima u Zemljinoj orbiti gdje je minimalni vijek uporabe tri godine
korištene su tri vrste skladištenja električne energije, od kojih su:
1. Alkalne baterije

16
 2. Litij-ionske baterije
3. Superkondenzatori
Prethodno navedeni sustavi skladištenja uspoređuju se u pogledu specifične energije, razine
pražnjenja (eng. Depth od Discharge – DoD) i „Net“ specifične energije koja je definirana
izrazom (4).

Slika 4.1. Specifična energija, razina pražnjenja i Net specifična energija za tradicionalne
sekundarne baterije i superkondenzatore za primjenu u satelitima u Zemljinoj orbiti [1]

Slika 4.1. prikazuje usporedbe pojedinih izvora električne energije u nekoliko aspekata.
Tradicionalne sekundarne baterije za primjenu u satelitima imaju relativno nisku razinu
pražnjenja, međutim superkondenzatori imaju vrlo visoku razinu pražnjenja čak i za ovakve
dugoročne primjene zato što njihov životni ciklus ne ovisi o razini pražnjenja. Iz slike 4.1. je
potrebno uočiti kako za LIC (eng. Lithium-ion Capacitor) razina pražnjenja iznosi < 80%, a Net
specifična energija iznosi < 24 Wh/kg, samim time može popuniti prazninu između
sekundarnih baterija i superkondenzatora, posebice Litij-ion kondenzatora.

5. ZAKLJUČAK

Održivi sustavi za distribuciju električne energije realna su mogućnost za osiguravanje

pristupačne i sigurne opskrbe energijom. Obnovljivi izvori energije mogu se međusobno
nadopunjavati hibridnom alternativom s više izvora. Takvi energetski sustavi imaju veliki
potencijal za pružanje kvalitetnije i pouzdanije energije od sustava koji se temelje na jednom
resursu, ali sustavno, potrebne su institucionalne prilagodbe za njihov daljnji razvoj i
uključivanje u lokalne električne mreže. Razumijevanje vodećih tehnologija za pohranu te
kako one mogu utjecati na mrežu, važan je korak u ovoj procjeni te se on percipira kao
preduvjet za opsežan razvoj sustava obnovljive energije. U budućnosti će veliko tržište za
distribuirane energetske sustave ovisiti o značajnom tehnološkom napretku u sustavima za

17
skladištenje energije ali što se tiče samog skladištenja energije mora se riješiti veći broj
ključnih pitanja kao što su niži troškovi instalacije, povećani vijek trajanja, niski troškovi
održavanja itd. U ovom radu upoznali smo se s par metoda za skladištenje energije. Javlja se
pitanje koja je metoda najbolja za skladištenje energije. 'Najbolja' je vrijednosni sud, tako da
nijedan odgovor nije ispavan za svaku situaciju. Na primjer za fotonaponske sustave,
pohranjivanje u baterije je najpopularniji izbor. Litij-ionske baterije najčešće se koriste za
pohranu energije, te ih nalazimo u mobitelima, prijenosnim računalima itd. Međutim, takve
primjene zahtijevaju dosta poboljšanja u budućnosti. Skladištenje u baterijama je i dalje
relativno skupo zbog raznovrsnih potreba i primjena, poput želje za novim tehnologijama,
zaštitom od preopterećenja te većom pouzdanošću i sigurnošću. Očekuje se da će faza
skladištenja toplinske energije, koja predstavlja još jedan ekonomični izbor za skladištenje,
ubrzano rasti u okviru napredne trgovine skladištenjem energije kao rezultat povećanja
specijalizacije za obnovljive izvore energije.

18
6. LITERATURA

[1] Luigi Antonucci, Pier & Antonucci, Vincenzo. (2011). Electrochemical Energy Storage. doi:
10.5772/23452.
[2] Beaudin, Marc & Zareipour, Hamidreza & Schellenberglabe, Anthony & Rosehart,
William. (2010). Energy Storage for Mitigating the Variability of Renewable Electricity
Sources. Energy for Sustainable Development. 14. 302-314. doi: 10.1016/j.esd.2010.09.007.
[3] Milovanovic, Zdravko & Papic, Ljubisa & Dumonjić-Milovanović, Svetlana & Milasinovic,
Aleksandar & Knežević, Darko. (2018). 13.Poglavlje7 Skladištenje energije.
[4] Hebner, Robert & Beno, Joe & Walls, Alan. (2002). Flywheel batteries come around again.
Spectrum, IEEE. 39. 46 - 51. doi: 10.1109/6.993788.
[5] Abbey, Chad & Joos, Geza. (2007). Supercapacitor Energy Storage for Wind Energy
Applications. Industry Applications, IEEE Transactions on. 43. 769 - 776. doi:
10.1109/TIA.2007.895768.

7. POPIS SLIKA

Slika 1. Energetska kategorizacija spremnika energije [3]......................................................................2

Slika 3.1. Princip rada olovne akumulatorske baterije............................................................................9
Slika 3.2. Graf svjetske proizvodnje litij-ionskih baterija [1].................................................................11
Slika 3.3. Princip rada gorivne ćelije.....................................................................................................11
Slika 4.1. Specifična energija, razina pražnjenja i Net specifična energija za tradicionalne sekundarne
baterije i superkondenzatore za primjenu u satelitima u Zemljinoj orbiti [1].......................................15

19