NAPREDNI FINANCIJSKI MENADŽMENT

FINANCIJSKA FUNKCIJA PODUZEĆA

Uloga i značaj financijske funkcije

• Jedna od temeljnih funkcija u poduzeću
• Uspješnost financijske funkcije ovisi od dvije skupine činitelja:
– Interni (definirane financijske politike, kvaliteta uprave, koordinancija
financijske i drugih funkcija u poduzeću); interni činitelji pod kontrolom
uprave poduzeća
– Eksterni (promjene u financijskom okruženju, razvijenost financijskog sustava,
vanjski šokovi)
• Temeljni zadaci funkcije financija:
– Anticipiranje potreba poduzeća za financijskim sredstvima
– Blagovremeno osiguranje potrebnih sredstava
– Alociranje tih sredstava na najracionalniji način
– Usklađivanje novčanih tokova
• Odnos financijske i računovodstvene funkcije
– Evidentiranje, praćenje i kontrola novčanih tokova,
– Donošenje financijskih planova,
– Donošenje financijske politike,
– Financijska analiza.
• Odnos financijske i nabavne funkcije
– Definiranje uvjeta nabavke – rokovi i način plaćanja
– Izbor prioritetnih isplata obveza prema dobavljačima
– Upravljanja zalihama
– Ulaganje novčanih sredstava u stalna sredstva
• Odnos financijske i prodajne funkcije
– Utvrđivanje uvjeta prodaje
– Planiranje izvora financiranja
– Ocjena boniteta i kreditne sposobnosti kupaca
 – Naplata potraživanja
• Odnos financijske i proizvodne funkcije
– Planiranje uvođenja novih tehnologija i proizvoda
– Planiranje veličine proizvodnje
– Planiranje imobiliziranih novčanih sredstava u zalihama
• Suradnja financijske i upravljačke funkcije
– Emisije nove emisije kratkoročnih vrijednosnica
– Emisija nove emisije dugoročnih vrijednosnica
– Trgovanje vrijednosnicama
– Zaključivanje ugovora o kreditima
– Prodaja potraživanja i otkup dugova
– Leasing
– Nabavka stalnih sredstava
– Prijedlog sanacije i raspodjela neto dobiti

FINANCIJSKA POLITIKA

• Financijska politika dio poslovne politike poduzeća

• Financijska politika obuhvaća sveukupne novčane prilike, odnosno, cjelokupno

novčano stanje poduzeća

• Financijska politika može se definirati kao odlučivanje o osnovnim financijskim

ciljevima, izboru strategije, taktike i pravca aktivnosti s namjerom da se ostvare
temeljni financijski ciljevi, uspostavljanje i održavanje optimalnih financijskih odnosa
u strukturi sredstava i izvora sredstava

• Osnovne ciljeve financijske politike čine:

• Polazni ciljevi spremnosti: usklađenost strukture izvora i sredstava:
• Usklađivanje konstitucionalne strukture
• Usklađivanje strukture likvidnih sredstava
• Usklađivanje strukture financijskih izvora
• Ciljevi djelovanja: trajno financijsko poslovanje
 • Racionalno financiranje
• Optimalna likvidnost poduzeća
• Smanjenje financijskog rizika
• Ciljevi rezultata (učinci): ostvarenje financijskog rezultata:
• Rentabilnost sredstava
• Financijska ekonomičnost
• Financijski učinak po zaposlenom
• Ciljevi raspoređivanja rezultata:
• Raspoređivanje dobiti na dioničare i vlasnike
• Raspoređivanje dobiti na financiranje proizvodnje
• Raspoređivanje dobiti na druge sudionike
• Konačni cilj: održavanje i jačanje financijske snage:
• Trajna sposobnost plaćanja
• Trajna sposobnost financiranja
• Očuvanje i povećanje sredstava i izvora sredstava
• Strateški ciljevi financijske politike:
• Maksimiziranje profita
• Održavanje likvidnosti
• Održavanje trajne solventnosti
• Smanjenje rizika u poslovanju

NAČELA FINANCIJSKE POLITIKE

1.Načelo financijske stabilnosti
2.Načelo rentabilnosti
3.Načelo sigurnosti i likvidnosti
4.Načelo zaštite od prezaduženosti
5.Načelo fleksibilnosti ili financijske elastičnosti
6.Načelo neovisnosti
7.Načelo optimalnog aktivizacijskog djelovanja slike financiranja
Načelo financijske stabilnosti

• Promatra odnos između dugoročno vezanih sredstava i vlastitog kapitala uvećanih za

tuđi (dugoročno pozajmljeni kapital)

• Odnos može zaprimiti vrijednost jednaku, veću ili manju od 1

• Kada je vrijednost odnosa 1; kaže se da je poduzeće u financijskoj ravnoteži imovina

pokrivena izvorima

• Kada je vrijednost odnosa manji od 1; financijska ravnoteža narušena, postoji višak

izvora sredstava; poduzeće ima višak sredstava, iako je poželjno dugoročnim izvorima
financirati kratkoročnu imovinu to je skup izvor

• Kada je vrijednost odnosa veća od 1; poduzeće nelikvidno i financijski nestabilno

Načelo rentabilnosti

• Maksimiziranje rezultata poslovanja na dugi rok

• Financiranje iz tuđih sredstava prihvatljivo je sve dok je profitabilnost po jedinici

uloženog kapitala veća od troškova po jedinici pozajmljenog kapitala

Načelo sigurnosti i likvidnosti

• Pod sigurnošću podrazumijeva se posjedovanje vlastitog kapitala

• Pod likvidnošću se podrazumijeva sposobnost izmirenja dospjelih obveza; treba je

promatrati kao dinamičku kategoriju

• Likvidnost ovisi o ročnoj usklađenosti kratkoročne imovine i kratkoročne obveze

Načelo financiranja u skladu s rizikom

• Nedostatak financijskih sredstava za poduzeće “financijska anemija”

• Udio duga u strukturi kapitala uzrokuje financijski rizik

• U uvjetima “doziranog” korištenja duga moguće je osigurati sigurnost i samostalnost

poslovanja

• U uvjetima “prekomjernog” korištenja duga naglašeni su rizici vjerovnika u naplati

potraživanja

Načelo fleksibilnosti

• Sposobnost izbjegavanja negativnih tržišnih kretanja i mogućnosti iskorištenja

povoljnih poslovnih prilika koje se javljaju kao posljedica promjene okruženja

• Veća financijska fleksibilnost karakteristika je za poduzeća sa većim udjelom vlastitog

kapitala u ukupnoj strukturi kapitala
 • Ipak za postizavanje fleksibilnosti bitan je omjer vlastitog i tuđeg kapitala

Načelo neovisnosti

• Izbjegavanja utjecaja vjerovnika na financijsku politiku poduzeća

• Sve dok poduzeće uspješno ispunjava svoje obveze prema vjerovnicima, vjerovnici
neće imati interes da se upliću u politiku

Načelo optimalnog aktivizacijskog djelovanja slike financiranja

• Uspjeh poduzeća ovisi o njegovom općem ugledu u javnosti

• Dostupnost financijskih izvještaja poduzeća ima utjecaj na ugled poduzeća

PRAVILA FINANCIRANJA

• Sva pravila financiranja vezani su sa financijskom strukturom poduzeća:

– Strukturu izvora financiranja prema vlasništvu i u roku raspoloživosti –

vertikalna pravila financiranja

– Relacije pojedinih dijelova sredstava imovine prema ročnosti i pojedenih

dijelova izvora prema roku na koji su raspoloživi – horizontalna pravila
financiranja

CIJENA NOVCA
Cijena novca – kamatna stopa

Struktura kamatnih stopa:

N= r+INF+LP+DRP+MRP

N – nominalna kamatna stopa

r- realna kamatna stopa

INF – inflacija

LP – premija likvidnosti

DRP – premija na rizik neispunjenja obveza

MRP – premija na ročnost

Nominalna kamatna stopa – realna kamatna stopa prilagođena za stopu inflacije

Realna kamatna stopa – nominalna kamatna stopa korigirana za stopu inflacije

Realna kamatna stopa iznos dodatne kupovne moći koju dobijemo odlaganjem potrošnje

“Fisherov efekt” – odnosi se na povezanost kamatne stope i inflacije, odnos nominalne

kamatne stope i inflacije je realni prinos na štednju

Očekivana stopa inflacije (INF) – nije moguće s visokom pouzdanošću utvrditi, istraživanja
pokazuju promjene do 10%, banke se štite ugovaranjem nominalne kamatne stope i
revalorizacije glavnice

Prilagođavanje kamatnih stopa riziku likvidnosti (LP) – zbog različitog stupnja likvidnosti
(brzina naplate, unovčenja) ugovaraju se premije za rizik likvidnosti

Premije za likvidnost kompenziraju vrijeme, rizik, troškove nelikvidnih investicija

Prilagođavanje kamatnih stopa riziku neizvršavanja novčanih obveza (DRP) – vjerojatnost da

se novac neće vratiti, vjerojatnost da se neće obveza isplatiti ovisi o poslovnom i financijskom
riziku

Poslovni rizik odnosi se na promjenjivost novčanih tokova tijekom vremena, činitelji (udio
fiksnih troškova u ukupnim troškovima),

Financijski rizik se odnosi na rizik kojeg nosi povećanje zaduženja, odnosno, iznos dugova
poduzeća

Kreditni rejting poduzeća mjeri rizik

Prilagođavanje kamatne stope vremenu dospijeća (MRP) – dugoročne investicije imaju više
kamatne stope od kratkoročnih, posebno bitno kod obveznica

Cijena obveznica se smanjuje kada kamatne stope rastu kako bi se osigurao prinos na
obveznicu za investitora

Cijene obveznica se povećaju kada kamatne stope padaju

Ročna (vremenska) struktura kamatnih stopa je odnos roka dospijeća i prinosa

Krivulja prinosa
• Ročna (vremenska) struktura kamatnih stopa – naziva se još krivuljom prinosa

• Krivulja prinosa pokazuje vezu prinosa do dospijeća i roka dospijeća obveznice

• Krivulja prinosa ima pozitivan nagib (rastuća)

• Svaka rastuća krivulja prinosa naziva se normalnom krivuljom,

• Krivulja prinosa sa padajućim nagibom nazivaju se inverznom krivuljom prinosa

Teorije određivanja kamatne stope
• Teorija očekivanja – kamatne stope odražavaju očekivanja investitora u pogledu
makroekonomskih predviđanja koristeći forward stope i krivulju prinosa

• Forward stopa jednaka očekivanoj kratkoročnoj kamatnoj stopi kada je očekivani

ukupni prinos dugoročne obveznice jednak prinosu koji se ostvaruje sukcesivnim
ulaganjem u kratkoročne obveznice

Teorija likvidnosti – prema ovoj teoriji korisnici kredita su skloniji dugoročnim kreditima,
a davatelji kredita kratkoročnim kreditima

• Kako bi se davatelji kredita motivirali da daju kredite na dulji rok potrebno im je

ponuditi premiju likvidnosti

• Premija koju investitori traže za rizik ulaganja u dugoročne vrijednosne papire naziva
se premija likvidnosti

Teorije segmentiranja tržišta – kamatne stope se formiraju na odvojenim tržištima koja

postizavaju svoju ravnotežu

• Tržište kratkoročnih i dugoročnih kredita i obveznica

• Prema ovoj teoriji ročna struktura kamatnih stopa određena je ravnotežnim kamatnim
stopama na kratkoročnom i dugoročnom tržištu

Predviđanje kamatnih stopa

Predviđanje kamatnih stopa je složen posao i odvija se kroz:

– Predviđanje promjena u agregatnoj potražnji i ponudi, dok je agregatna

potražnja veća od ponude treba očekivati rast kamatnih stopa

– Stupanj promjene kamatne stope ovisi o: priljevu kapitala iz inozemstva,

kreditne aktivnosti banaka, monetarne politike, deficita proračuna

Utjecaj kamatnih stopa na dionice:

– Rastu troškovi financiranja, manja neto dobit

– Smanjuje se potrošnja
 UPRAVLJANJE RIZICIMA U PODUZEĆIMA
Upravljanje rizicima predstavlja sustav koji ima za cilj identificirati i upravljati učincima
rizika.

Rizik je vjerojatnost gubitka ili vjerojatnost negativnog djelovanja.

Sustav upravljanja rizikom ovisi od poslovnih linija, prirode poduzeća, političkih i

ekonomskih pitanja i drugi činitelji.

Vanjski činitelji koji utječu na rizik u poslovanju poduzeća su:

 ekonomske promjene,
 razvoj financijskog tržišta,
 opasnosti koji izviru iz političkog, pravnog, tehnološkog i demografskog
okruženja,
 financijske i ekonomske krize.
Unutarnji činitelji su:
 ljudski resursi,
 prijevare,
 sustav pronevjera,
 problemi u proizvodnji.
Razvoj sustava upravljanja rizikom u poduzeću osigurava razumijevanje rizika,
prepoznavanje i određivanje prioriteta značajnosti rizika.

Svrha sustava upravljanja rizikom je sagledati pojedinačne rizike i ukupni rizik kojemu se
poduzeće izlaže kako bi se uprava pripremila da iskoristi prilike ili ukloni slabosti stvarajući
odgovor na rizike.

Upravljanje rizikom uključuje sedam elemenata označenih u literaturi (AIRMIC, Alarm, IRM,
2010):

 procjena rizika,
 prepoznavanje i identificiranje rizika,
 mjerenje, rangiranje ili ocjena rizika,
 odgovor na značajne rizike,
 tolerancija,
 tretiranje,
 transfer,
  uklanjanje.
 kontrola izvora rizika,
 planiranje,
 izvještavanje i nadzor performansi rizika,
 revidiranje okvira upravljanja rizikom.
Identificiranjem rizika započinje proces upravljanja rizikom i postupak stvaranja liste rizika
koja je organizirana prema vrstama rizika (financijski, operativni, strateški) i podkategorije
rizika (tržišni, kreditni, likvidnosti) za poslovne jedinice, poslovne funkcije i kapitalne
projekte.

Tablica 1. Rizici u poduzeću

Financijski rizici Računovodstveni standardi

Kamatne stope
Devizni tečaj
Raspoloživost izvora sredstava
Krediti

Infrastrukturni rizik Komunikacija

Transportne veze
Kanali opskrbe
Prirodne katastrofe
Kriminal

Tržišni rizici Ekonomsko okruženje

Tehnološki razvoj
Konkurencija
Potražnja
Zahtjevi regulacija

Rizik ugleda/reputacije Percepcija javnosti

Ponašanje konkurencije
Zahtjevi regulatora
CSR

Bitno je znati kako rizici ne djeluju izolirano nego se nalaze u međusobnoj interakciji.

Iako, rizik se definira kao vjerojatnost i utjecaj nekog događaja, za upravljanje rizikom bitno
je znati kako brzo rizik raste, kako brzo na isti može se odgovoriti, koliki gubitak vremena
može se tolerirati do odgovora na pojavu rizika, učinak rizika.

Stoga je bitno razvijati mjerenje rizika.

Mjeriti rizik zahtijeva izradu skala koje mjere rizik po:

 vjerojatnosti nastanka,

 učinku,
  trajanju,

 drugim osobinama.

Tablica 2. Mjerenje učinka rizika

Rang Opis Definicija
5 Ekstremni Financijski gubitak iskazan u (milijunima) ili više
Gubitak međunarodnog ugleda, gubici od špekulacija s vrijednošću
dionica
Gubitci zaposlenih ili dobavljača i kupaca
Odlazak srednjeg sloja menadžmenta

4 Značajan Financijski gubitak iskazan u (000) ili više

Gubitak ugleda na nacionalnoj razini, značajan pad tržišnog udjela
Zahtjevi regulatora za korektivnim aktivnostima
Ograničena skrb za zaposlenike i treće osobe (kupce ili vjerovnike)

3 Umjeren Financijski gubitak iskazan u (000) ili više

Kratkoročni gubitak ugleda na nacionalnoj razini
Zahtjevi regulatora za korektivnim aktivnostima
Ograničena skrb za zaposlenike i treće osobe (kupce ili vjerovnike)
Moralni problemi sa osobljem i osiguranjem visokog povrata

2 Nizak Financijski gubitak iskazan u (000) ili više

Gubitak ugleda na lokalnoj razini
Izvještavanje regulatora
Male ili nikakve posljedice za zaposlenike i treće osobe (kupce ili
vjerovnike)
Opći problemi sa osobljem i osiguranjem povrata

1 Slučajan Financijski gubitak iskazan u (000) ili više

Lokalna medijska pozornost
Bez izvještavanja regulatora
Bez posljedica za zaposlenike i treće osobe (kupce ili vjerovnike)
Izolirano nezadovoljstvo zaposlenih

Tablica 3. Vjerojatnost rizika

Rang Godišnja frekvencija Vjerojatnost

Opis Definicija Opis Definicija
5 Česta Jednom u 2 godine ili Gotovo siguran 90% vjerojatnost da će se
češće dogoditi tijekom vijeka trajanja
imovine ili projekta

4 Moguća Jednom u dvije Moguće 65%-90% vjerojatnost da će se

godine ili jednom u dogoditi tijekom vijeka trajanja
25 godina imovine ili projekta

3 Vjerojatna Jednom u 25 ili do 50 Vjerojatno 35%-65% vjerojatnost da će se

godina dogoditi tijekom vijeka trajanja
imovine ili projekta

2 Malo vjerojatna Jednom u 50 godina Malo vjerojatno 10%-30% vjerojatnost da će se

do jednom u 100 dogoditi tijekom vijeka trajanja
godina imovine ili projekta

1 Rijetka Jednom u 100 godina Rijetko Manje od 10% vjerojatnosti da će

ili više se dogoditi tijekom vijeka
trajanja imovine ili projekta
Određivanje prioriteta rizika temelji se na usporedbi rizika i njegovom predviđanju te učinku
kojeg rizik ima ne samo na financijski rezultat, odnosno, na sigurnost poslovanja nego i na
ugled, ranjivost i sl.

Mjerenje se može provoditi:

 kvantitativnim,

 kvalitativnim tehnikama.

Primjena i jednih i drugih tehnika mjerenja imaju svoje prednosti i nedostatke.

Kvalitativne tehnike daju prednosti:

 brze i jednostavne podatke,

 daju detaljne informacije o učinku rizika,

 trajanju utjecaja rizika, lake su za razumijevanje većine zaposlenih

Kvalitativne tehnike imaju nedostatke:

 daje ograničenu diferencijaciju rizika,

 ne iskazuje interakciju i korelaciju između rizika,

 ograničena mogućnosti korištenja cost-benefit analize.

Kvantitativne tehnike omogućuju:

 numeričko iskazivanje interakcije rizika „cash flow at risk“,

 omogućuje cost-benefit analizu,

 omogućuje alokaciju kapitala sukladno riziku;

Kvantitativni nedostaci:

 vrijeme potrebno,

 troškovi analiza.

Pokazatelji rizika predstavljaju rane signale koju upozoravaju na rast izloženosti riziku, na
temelju kojih menadžment donosi odluku o konkretnim mjerama i korištenju pojedinih
prilika.

Kao odgovor na rizik trebaju se u poduzeću razviti strategije i mjere kojim će se odgovoriti na
nastali rizik.
Sustav upravljanja rizikom čini osam elemenata (Frigo, Andreson, 2011):

 unutarnju kontrolu,

 postavljanje ciljeva,

 identifikaciju događaja,

 procjenu rizika,

 odgovor na rizike,

 aktivnosti kontrole,

 informacije i komunikaciju,

 nadzor.

Upravljanje rizikom obuhvaća:

 rizični apetit poduzeća (postojeća izloženost rizik, kapacitet za prihvaćanje

rizika, rizična tolerancija, odnos prema riziku u poduzeću),

 odgovor na rizik,

 odluke i integrirani odgovor na višestruke rizike.