6.

Ivanka Stričević i Ivana Perić

Informacijska pismenost i razvoj kritičkog mišljenja
// XXIX Proljetna škola školskih knjižničara Republike Hrvatske: Kurikulum knjižničnog odgoja i
obrazovanja – put prema kritičkom mišljenju, znanju i osobnom razvoju. Zagreb: Agencija za odgoj i
obrazovanje, 2017. Str. 38-47. URL: http://www.azoo.hr/images/izdanja/29_skola_knjiznicara.pdf

Informacijska pismenost i razvoj kritičkog mišljenja____________

Sažetak
 danas nije problem pristup informacijama
o problem je u što se s pronađenim informacijama čini
 moramo osposobiti učenike za istraživačko učenje čiji je cilj od informacija stvoriti novo
znanje
o učenici moraju naučiti kritički razmišljati kako bi vrednovali informacije i postupali s
njima
Uvod
 informacijska pismenost
o termin koji se pojavio još 1974. (značio je nove vještine koje su potrebne na poslu za
rješavanje problema na radnom mjestu s obzirom na tehnologije koje su promijenile
prirodu posla)
 školska knjižnica
1 o to tada se koncipirala samo kao posuđivaonica
o sada je postala SREDIŠTE UČENJA (u njoj su informacije i izvori temelj za stvaranje
novog znanja)
o knjižnice dobivaju novu ulogu u stvaranju okruženja za učenje što zahtijeva
ekstenzivniju (opširniju) suradnju s nastavnicima

Informacijska pismenost kao metapismenost

 Susie Andretta govori o:
o transpismenosti
 obuhvaća različite vrste pismenosti i višestruke komunikacijske kanale
 Sean Cordes govori o:
o multimodalnoj pismenosti
 ona je sinteza mnogostrukih načina komunikacije koji mogu rezultirati
transformacijom u forme koje sadrže nova višestruka značenja

Međunarodna udruga za pismenost

 uvodi pojmove nove pismenosti i višestruke pismenosti

 metapismenost
o znači da je današnje društvo umreženo pa se uči u razmjeni i komunikaciji s drugim
ljudima
o metapismenost = informacijska pismenost u suradničkom učenju u digitalnom
okruženju
 digitalna pismenost
 o Heick kaže da je pismen onaj koji višestrukih informacijskih izvora, prednosti i
nedostataka različitih medijskih formi te vrijednosti i kredibiliteta informacija
o digitalna pismenost = sposobnost da se pronađe, evaluira, koristi, dijeli i kreira
sadržaj korištenjem informacijskih tehnologija i interneta

 učenik u istraživačkom učenju, mora razumjeti vrstu formata i kako on funkcionira u

interaktivnom okruženju društvenih medija, da bi mogao promišljati o sadržaju i smjestiti ga
u kontekst

Postoji li informacijska pismenost bez kritičkoga mišljenja?

 OKVIR ZA INFORMACIJSKU PISMENOST

o Američko udruženje visokoškolskih i znanstvenih knjižnica je 2016. standarde za
informacijsku pismenost u visokoškolskom obrazovanju preimenovalo u Okvir za
informacijsku pismenost u visokoškolskom obrazovanju
o usmjerili su se na kontekst u kojem se informacije pribavljaju i koriste i na proces
u kojem studenti imaju veću ulogu i odgovornost u kreiranju novog znanja
 u OKVIRU je ključan kritički odnos prema informacijama, formatima, autoritetima i
vlastitom učenju tijekom informacijskog procesa

 Robert H. Ennis definira kritički misleću osobu kao:

1. otvorena uma
2. trudi se biti dobro informirana
3. provjerava kredibilitet izvora
2 4. razlikuje pretpostavke, razloge i zaključke
5. procjenjuje kvalitetu argumenata
6. može uspješno razviti i braniti logičko gledište
7. postavlja prikladna razjašnjavajuća pitanja
8. formulira moguće hipoteze i planira provjere
9. uzima u obzir kontekst
10. zaključke donosi s oprezom i sve to integrira kod donošenja odluka.

 Carol Kuhlthau
o po njemu je uloga školskog knjižničara da u proces unose:
 izvore i
 pomažu nastavnicima svojom stručnošću u vođenom istraživanju tijekom
informacijskoga procesa
 a nastavnici unose specijalna predmetna znanja i vještine.

 razlika između pronalaženja činjenica i njihova razumijevanja (kod učenika):

pronalaženje činjenica razumijevanje činjenica

učenici ponavljaju činjenice na razmišljaju i uče na temelju
temelju informacija koje su prikupili prikupljenih informacija
uloga knjižnice na informacijskim uloga knjižnice na procesuiranju
izvorima i pretraživanju informacija, mišljenju i stvaranju
Zaključak

 školska knjižnica nije više spremište informacija, nego mjesto učenja

 nasumično prikupljanje i nekritičko korištenje informacija bez propitivanja besmisleno je
koliko god mladi ljudi bili vješti u kretanju kroz nove formate, medije i sadržaje
 ali propitivanje po načelima Što znam?, Što želim znati?, Što sam naučio?, Kako ću
pronaći, podijeliti s drugima? i Što ću učiniti sljedeći put? vodi učenike prema
konstruiranju znanja u dijeljenju s drugima