SEKUNDARNA KONTROLISANA

METALURGIJA METALURGIJA

Liveni
poluproizvodi Vruće
kovanje

Vruće
valjanje

Kontinuirani
liv

Pročišćavanje/ Livenje Specijalna topljenja,

Topljenje
dezoksidacija pročišćavanja i pretapanja

a) b)
Slika 4.2. Sekundarna (a) i kontrolisana metalurgija (b) [1]

Pretapanjem čelika značajno se poboljšavaju: čistoća i homogenost čelika,

izotropnost, a zatim svojstva žilavosti i duktilnosti općenito.

4.2. Proizvodnja alatnih čelika postupkom praškaste metalurgije (metalurgijom

praha)

Metalurgija praha, PM (Praškasta Metalurgija - eng. Powder Metallurgy) je

tehnološki postupak pomoću kojeg se proizvode metalni ili nemetalni proizvodi
sjedinjavanjem česica praha jednog ili više metala, odnosno nemetala. Općenito, u
PM se koriste čestice veće od čestica dima (od 0,01 do 1µm), ali manje od zrna
pijeska (od 0,1 do 3 mm), u zavisnosti od vrste praha. Metalurgija praha je u stvari
tehnologija proizvodnje mehaničkih, konstrukcionih i drugih dijelova od metalnih
prahova. Pri tome se odvijaju dva procesa: kompaktiranje – zbijanje metalnog praha
u željeni oblik i sinterovanje – povezivanje čestica praha u čvrstu masu [8, 20].
Današnji savremeni materijali dobivaju se optimiranjem sastava i mikrostrukture
materijala prema željenim svojstvima. Metalurgija praha pruža velike mogućnosti za
ostvarenje takvog pristupka proizvodnje materijala i različitih dijelova strojeva.
Metalurgija praha obuhvata ne samo proizvodnju metala u obliku praha nego i
45
proizvodnju nemetalnih prahova, te oblikovanje dijelova iz takvih prahova
postupkom sinterovanja.
Intenzivniji razvoj metalurgije praha počeo je proizvodnjom i upotrebom "tvrdih
metala”, a posljednjih godina prolazi kroz razdoblje značajnijeg napretka. Danas se
postupcima metalurgije praha mogu postići jednaka ili bolja svojstva od
tradicionalnih postupaka oblikovanja metala. Postupci oblikovanja praha se također
primjenjuju u proizvodnji keramike i metalnih kompozita [20].
U PM se ipak najviše koriste prahovi željeza, čelici i aluminij. Koriste se također
prahovi bakra, legura bakra (mjedi, bronce) i super legura (na bazi nikla i kobalta).
Također se koriste vatrootporni metali kao što su molibden i volfram. U materijale
PM često se uključuju i karbidi metala (volfram karbid).
Proizvodnjom prahova se bave specijalizirane firme koje se ne bave izradom dijelova
od prahova. U proizvodnji prahova koriste se tri osnovna postupka [20]:
 atomizacija,
 hemijski,
 elektrolitički.
Dodatno se čestice usitnjavaju mehaničkim postupcima.
Postupci sinterovanja čelika kako je navedeno razvijeni su nakon usavršavanja
postupaka sinterovanja tvrdih metala (npr. karbidi + Co, karbidi + Ni) i keramičkih
materijala. Glavni razlog kasnijeg razvoja sinterovanja čelika predstavljao je problem
proizvodnje osnovne sirovine, tj. željeznog ili čeličnog praha.
Mehaničko usitnjavanje (mljevenje) nije omogućavalo postizanje jednake veličine
čestica praha potrebnog za sinterovanje čelika. Razvojem postupka raspršavanja
taline željeza ili legure čelika u struji vode ili inertnog plina riješen je problem
dobijanja sirovine za proizvodnju sinterovanog čelika, kako je već navedeno. Sam
proces proizvodnje metalurgijom praha počinje pripremom metalnog praha, a prah
se dobija iz taline jer je talina homogena i pri očvršćavanju sitnih čestica praha ne
dolazi do segregacija koje mogu značajno uticati na mikrostrukturu čelika nakon
završetka postupka.
Nakon pripreme, metalni prahovi se transportuju do miksera, gdje se miješaju sve
dok se ne dobije homogena masa, a zatim se homogena smjesa presuje na presi u
željeni oblik.
Kada se postigne željeni oblik slijedi postupak sinterovanja (u pećima za sinterovanje
uz zaštitnu atmosferu) koji podrazumijeva povezivanje čestica praha reakcijama u
čvrstu masu, a koji se može odvijati pri povišenim temperaturama i povišenom
pritisku.
Peć za sinterovanje se sastoji iz tri zone: zone predgrijavanja, zone sinterovanja
komada, i zone polaganog hlađenja. Tokom procesa sinterovanja presovani komad
se grije do temperature, koja je ispod temperature topljenja, te se tako polagano
uspostavljaju veze među česticama. Nakon procesa sinterovanja dobiveni proizvod
46
se po potrebi šalje na sekundarnu preradu [5, 21]. Shematski prikaz procesa
proizvodnje praškastom metalurgijom je dat na slici 4.3.

Prah Miješanje Presovanje Sinterovanje Kalibrisanje

Slika 4.3. Postupak proizvodnje čelika metalurgijom praha [22]

Sinterovani čelici postižu potpunu izotropiju strukture, svojstava i naprezanja
prvenstveno zbog primjene praha vrlo malih dimenzija te vrlo brzog hlađenja čime
se isključuje mogućnost pojave dendritne strukture praha. Ovi čelici su prikladni za
termohemijsku obradu (plinsko i jonsko nitriranje) i za obradu prevlačenjem PVD i
CVD, jer je izotropna struktura znatno povoljnija za difuziju od anizotropne. Cilj
termohemijske obrade i prevlačenja je povećanje otpornosti na trošenje (npr.
sniženjem koeficijenta trenja, postizanjem inkompatibilnosti rešetaka površinskih
slojeva oštrice alata i obratka).
Glavna negativna karakteristika svih metala nastalih postupkom sinterovanja je kako
je već navedeno, njihova velika krtost, što se mora uzeti u obzir pri njihovoj namjeni.

4.2.1. Proizvodnja brzoreznih alatnih čelika

Ovi čelici mogu i proizvode se najčešće sekundarnom i kontrolisanom metalurgijom.
Drugi tehnološki postupak, kako je već navedeno, je postupak metalurgije praha.
Ovaj proces proizvodnje brzoreznih alatnih čelika ima niz prednosti u odnosu na
konvencionalne načine proizvodnje. Veoma je pogodan za proizvodnju
komplikovanih dijelova, skraćuje proces bez potrebnih faza koje su zastupljene kod
konvencionalnog načina proizvodnje i sve se više koristi za teške uslove
eksploatacije [2].
Ovim postupkom omogućeno je postizanje sitnozrnate mikrostrukture sa fino
dispergovanim karbidima što pak utiče na poboljšanje svojstava u odnosu na
brzorezne čelike proizvedene klasičnim postupcima, kao npr. povećanje žilavosti i
tvrdoće koja nakon termičke obrade dostiže vrijednosti od 68-70 HRC. Alati
proizvedeni tim načinom imaju duži vijek trajanja s obzirom na povećanu otpornost
na trošenje bez opasnosti od krtog loma koji uglavnom nastaje zbog manje žilavosti.
Svi ti pozitivni faktori popraćeni su također i višom cijenom s obzirom da je i sama
metalurgija praha mnogo skuplji postupak od klasične konvencionalne proizvodnje
[13, 23].

47