SVEUČILIŠTE U SPLITU

SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE

Preddiplomski stručni studij Računovodstvo i financije

PETRA BARAĆ

ZAVRŠNI RAD

TRŽIŠTE DIONICA I OBVEZNICA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Split, srpanj 2021.

 SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE
Preddiplomski stručni studij Računovodstvo i financije

Predmet: Financije poduzeća

ZAVRŠNI RAD

Kandidat: Petra Barać

Naslov rada: Tržište dionica i obveznica u Republici Hrvatskoj
Mentor: dr.sc. Marko Miletić

Split, srpanj 2021.

Sadržaj
Tržište dionica i obveznica u Republici Hrvatskoj
Sažetak
Ključne riječi:
Stock and bond market in the Republic of Croatia

Summary

Key words:
1. Uvod
1.1. Problematika rada
1.2. Ciljevi rada
1.3. Metode istraživanja
1.4. Struktura rada
2. Tržište kapitala
2.1. Teorijsko određenje tržišta kapitala
Tržišta kapitala definiraju se kao tržišta koja trguju vlasničkim dionicama i dužničkim
instrumentima, odnosno obveznicama, koje imaju dospijeće duže od jedne godine. „Glavni
korisnici vrijednosnih papira na tržištu kapitala su korporacije i vlade. Kućanstva su glavni
dobavljači sredstava za te vrijednosne papire. S obzirom na njihov dug rok dospijeća, ti
instrumenti imaju širu fluktuaciju cijena na sekundarnim tržištima na kojima trguju nego
instrumenti na tržištima novca. Primjerice, zbog svojeg dužeg roka dospijeća ti su instrumenti
podložniji i većem kreditnom riziku i većem riziku promjene kamatne stope nego instrumenti
s kratkoročnim dospijećem“.1

Tržište kapitala bitan je segment financijskog tržišta. Afirmacija nacionalnog financijskog

tržišta od izuzetnog je značaja za opći razvoj i izgradnju tržišnog gospodarstva neke zemlje.
Uspostavljanjem makroekonomske stabilnosti te reintegracijom u svjetske privredne i
financijske tijekove, stvaraju se povoljni uvjeti za razvoj nacionalnog tržišta kapitala.
Stvarajući prihvatljivo okružje za sustavni razvoj tržišta kapitala, država ujedno stvara
instrumente i modele kojima može djelovati na razvojne ciljeve. Bez financijskog tržišta, a pri
tome se misli i na tržište novca, kao i na tržište kapitala, ne bi postojala realna mogućnost
prikupljanja velike novčane mase, niti ekonomskog rasta gospodarstva. Tržište kapitala se u
najširem smislu može podijeliti na dvije sastavnice2:
1. Tržište dionica
2. Tržište obveznica

U knjizi Financijski menadžment, tržište kapitala smatra se tržištem na kojem se dobavljaju

sredstva za financiranje dugoročnih ulaganja. Kada se govori o dugoročnim ulaganjima, misli
se na3:

 poduzeća,
 financijske institucije,
 državu i

1
Saunders, A., Millon Cornett A. (2006), Financijska tržišta i institucije, Masmedia
2
Cingula, M. I Klačmer, M. (2003) Financijske institucije i tržište kapitala. Varaždin: TIVA, str. 25.
3
Vidučić, Lj. (2006), Financijski menadžment, RRIF, Zagreb
  lokalne organe uprave.

2.2. Pretpostavke za funkcioniranje tržišta kapitala

Tržište kapitala dio je svekolikog financijskog tržišta neke zemlje i to onaj njegov dio na
kojem se prometuje kapitalnim ulaganjima, odnosno dugotrajnim ulaganjima, za razliku od
tržišta novca koje obuhvaća kratkotrajne novčane transakcije. Da bi tržište kapitala normalno
funkcioniralo, potrebne su određene pretpostavke:

 Državna politike kojem se podupire razvoj tržišta kapitala

 Zakonska regulativa kojom se uređuje poslovanje na tržištu kapitala
 Potreba investitora na ulaganjem i potreba gospodarskih subjekata za prikupljanjem
kapitala
 Institucije koje omogućuju izdavanje i trgovanje vrijednosnim papirima

Tradicionalni način prikupljanja kapitala, koji dominantno koriste društva u razvijenim

zemljama pod anglosaksonskim utjecajem, jest izdavanje dionica prve emisije u trenutku
osnivanja, a ponovljena izdanja dionica za kapitalne investicije. Tako prikupljena sredstva,
primarnom emisijom dionica, postaju vlasnički kapital i poduzeće nema obvezu vraćanja sve
do likvidacije. To je najveća korist za poduzeća koja su izdala dionice: prikupljen je novac
koji je postao temeljni kapital te se više ne vraća vlasnicima. Svoju korist u tome vide i oni
koji su kupili dionice. Oni očekuju da će poduzeće dobro poslovati i ostvarivati dobitak. Iz tog
dobitka, investitori dobivaju dividendu kao potvrdu dobrog poslovanja tvrtki u koje su uložili
novac, ali njihova su očekivanja usmjerena na sekundarno trgovanje i kapitalni dobitak. Da bi
se korist od kapitalnog dobitka postigla, mora postojati likvidnost dionica, odnosno
mogućnost njigove prodaje u svakom trenutku. To se postiže sinergijskim djelovanjem svih
sudionika i svih institucija na tržištu kapitala. Burze omogućavaju da se svakodnevno kupuju i
prodaju dionice na strogo kontroliran način čime se štite interesi ulagatelja i omogućuje opća
društvena korist.
Osim kriterija likvidnosti, tržište mora ispuniti i zahtjev efikasnosti što bi značilo da tekuće
tržišne cijene moraju točno i brzo odražavati sve dostupne informacije. Cijene se ne bi smjele
mijenjati pod utjecajem troškova transakcija, regulative ili drugih vanjskih čimbenika, ali ipak
promjena regulative i tehnologija trgovanja imaju velik utjecaj na promjene cijena na nekima,
slabije učinkovitim, tržištima vrijednosnih papira. Računala se u prvim fazama razvoja tržišta
najvećim dijelom koriste za statističke obrade, manjim dijelom za širenje podataka i slanje
naloga, a skoro ništa za automatsko trgovanja. Na suvremenim, razvijenim tržištima,
infrastruktura mora biti takva da osigurava likvidnost, transparentnost i pouzdanost tržišta.
Uporaba računala za trgovanje omogućuje automatsko uparivanje naloga za ponudu i
potražnju te strogu kontrolu redoslijeda obavljenih transakcija. Time se postižu niže cijene
transakcija i informacija, a sve u interesu investitora, izdavatelja te ostalih sudionika na tržištu
vrijednosnih papira, što ujedno omogućuje efikasnu realokaciju kapitala.

2.4. Institucije tržišta kapitala

Sudionici tržišta kapitala u Hrvatskoj su: • ulagatelji u financijske instrumente (građani,
trgovačka društva, investicijski i mirovinski fondovi, društva za osiguranje, kreditne institucije
(banke) i dr.) • posrednici u trgovini - investicijska društva, kreditne institucije i ostali •
izdavatelji financijskih instrumenata (kompanije koje nude financijske instrumente radi
trgovanja) • Središnje klirinško depozitarno društvo d.d. Zagreb (SKDD) • Zagrebačka burza
d.d. Zagreb.
3. Vrijednosni papiri

3.1. Dionice
3.1.1. Definiranje dionica
Dionice su vlasnički vrijednosni papiri jer se njima prikuplja trajna imovina za poduzeće, koja
ostaje u bilanci sve do njegove eventualne likvidacije. Kapital prikupljen izdavanjem dionica
jest vlastita trajna imovina izdavatelja. Izdavatelj za prikupljeni kapital izdaje investitorima
dionice, a prema vlastitim potrebama svaki vlasnik dionica njima slobodno raspolaže. Dionice
se uvrštavaju u grupaciju dugoročnih vrijednosnih papira, kao vrijednosni papiri s
najrazvijenijim sekundarnim tržištem4.

Dionička društva, odnosno korporacije izdaju dionice putem emisije dionica kao jedan od
načina prikupljanja potrebnih financijskih sredstava. Kupnjom dionica, investitori ostvaruju
određena prava koja proizlaze iz prava vlasištva u poduzeću čije su dionice kupljenje.

Vlasnici dionica ostvaruju5:

 Pravo na udjel u dobiti društva

 Pravo na udjel koji proizlazi iz likvidacijske mase u slučaju stečaja, odnodno likvidacije, te
 Pravo sudjelovanja u odlučivanju o poslovanju društva.

Pravo odlučivanja dioničar ostvaruje sudjelovanjem u radu skupštine društva.

Više je razloga zbog kojih dionička društva prikupljaju financijska sredstva na način da vrše
emisiju dionica. Takav pristup dovodi do situacije da poduzeća postaju javna i transparentna,
što ujedno i povećava ugled poduzeća i znatno olakšava daljnja eventualna prikupljanja
novčanih sredstava. Ujedno dionice su lako prenosivi vrijednosni papir što olakšava proces
nasljeđivanja. Jedan od bitnih razloga lakše prenosivosti dionica je i taj da vlasnici dionica
odgovaraju za obveze poduzeća samo do visine svog vlasničkog udjela u njegovoj glavnici.

4
Cingula, M. I Klačmer, M. (2003) Financijske institucije i tržište kapitala. Varaždin: TIVA, str. 91.
5
Cingula, M. I Klačmer, M. (2003) Financijske institucije i tržište kapitala. Varaždin: TIVA, str. 91.
3.1.2. Klasifikacija dionica
Vlasnički vrijednosni papiri mogu se klasificirati na osnovu nekoliko kriterija.
Jedan od njih je redoslijed izdavanja dionica. Prema tom kriteriju, dionice mogu biti
osnivačke, odnosno dionice prve emisije i dionice novih emisija. Osnivačke dionice i dionice
novih emisija su raširen način prikupljanja potrebnog kapitala u zemljama anglosaksonskog
podrijetla. Tako prikupljena sredstva u aktivi bilance prikazuju se kao vlastita trajna imovina,
a u pasivi se povećava vlasnički kapital.
Prema sadržaju prava, dionice se mogu podijeliti na obične ili prioritetne dionice.
Prema Pravu glasa, mogu se dijeliti na dionice bez prava glasa, s pravom na jedan glas i s
pravom na više glasova.
Podjela dionica vrši se i s obzirom na to da li se radi o dionici na ime ili na donositelja.
Dionice na ime prenose se indosamentom, tj. nasljeđem, a one na donositelja prenose se
fizičkom predajom.
Važno obilježje dionice je to da je to trajni (permanentni) vrijednosni papir, odnosno ona traje
jeodređeno vremena i bit će postojana i valjana tako dugo dok god posluje dioničko društvo,
korporacija koja je emitirala dionice.
Dva su osnovna dijela od kojih se sastoji dionica: plašt i kuponski arak.
Plašt se sastoji od:
 Oznake da se radi o dionici
 Znake vrste dionice
 Tvrtke odnodno sjedišta izdavatelja dionice
 Tvrtke, imena kupca dionice ili oznake na koga glasi dionica
 Ukupni novčani iznos na koji se izdaju dionice
 Broj dionica
 Rok isplate dividende
 Mjesto, datum izdavanja i serijski broj s kontrolnim brojem dionice,
 Faksimil potpisa ovlaštenih osoba izdavatelja dionice
 Prava iz dionice

Kuponski arak sastoji se od:

 Rednog broja kupona za naplatu dividende
 Broja dionice po kojoj se dividenda isplaćuje
 Naziv izdavatelja dionice
 Godine u kojoj se dividenda isplaćuje
 Faksimila potpisa ovlaštenih osoba
U novije doba više ne postoje dionice koje se izdaju u materijalnom obliku jer je to skupo i
nepraktično. Umjesto toga, dionice se vode kao elektronički zapisi u evidenciji Središnje
depozitarne agencije koja vodi knjige dionica za sva dionička društva tvrštena u službene
burzovne kotacije.

3.1.3. Dionice na hrvatskom tržištu kapitala

3.2. Obveznice
3.2.1. Definiranje obveznica
Dužnički vrijednosni papiri su uz vlasničke vrijednosne papire osnovna vrsta dugoročnih
vrijednosnih papira. Osnovni oblik dužničkih vrijednosnih papira su obveznice. One se u
većini slučajeva izdaju na razdoblje koje je duže od 10 godina te time i stječu karakter
dugoročnih vrijednosnih papira. Međutim, postoje i situacije kada se obveznice izdaju na
kraće vremensko razdoblje.

Povijesno gledajući, obveznice su najstariji oblik financijskih instrumenata. Obveznice imaju

razvijeno sekundarno tržište, a u stručnoj literaturi definirane su kao pisane isprave kojima se
izdavatelj obveznice obvezuje da će primatelju obveznice o roku dospijeća isplatiti
pozajmljeni iznos sa unaprijed dogovorenom kamatom. Sekundarno tržište je pojam koji se
odnosi na tržište na kojem se aktivno trguje obveznicama prije roka njihova dospijeća. Kad
investitor kupi obveznicu on ju ne mora držati kod sebe sve do vremena njezinog dospijeća,
već je može prodati po njezinoj tržišnoj cijeni, a to znači po unaprijed poznatoj cijeni na dan
dospijeća, umanjeno za kamatu od tog dana.

Emisijom obveznica uspostavljen je dužničko- kreditni odnos između izdavatelja i primatelja

obveznica. Investitori kupovinom obveznica mogu kreditirati organe državne uprave,
korporacije i druge izdavatelje, pri čemu za svoju uslugu dobivaju fiksnu kamatnu stopu koja
se isplaćuje unaprijed definiranim intervalima u razdobljima do dospijeća.

Obveznica se sastoji od plašta i talona obveznice.

Plašt obveznice sastoji se od:

 Oznake da se radi o obveznici

  Naziva i sjedišta izdavatelja obveznice
 Naziva i sjedišta vlasnika obveznice
 Novčane svote na koju glasi obveznica
 Visine kamatne stopa po obveznici
 Roka otplate glavnice i kamate
 Mjesta i datuma izdavanja
 Serijskog broja obveznice
 Faksimila potpisa ovlaštenih osoba izdavatelja obveznice

Talon obveznice sastoji se ili od anuitetskih kupona ili od kamatnih kupona zavisno od oblika
obveznice koja se emitira. Ukoliko se obveznica amortizira višekratno, radi se o anuitetskom
kuponu, dok će se kamatni kuponi nalaziti u talonu obveznice koja se amortizira jednokratno.
Također, obveznica ne mora imati talon. U tom slučaju, radi se o obveznici sa jednokratnim
dospijećem kod koje se isplata kamata vrši odjednom nakon vremena isteka roka do dospijeća.

3.2.2. Cijena obveznice

3.2.3. Vrste obveznica
3.2.4. Obveznice na hrvatskom tržištu kapitala

4. Tržište kapitala u Hrvatskoj

4.1. Razvoj hrvatskog tržišta kapitala
4.2. Zagrebačka burza
4.3. Analiza stanja hrvatskog tržišta kapitala

5. Zaključak