SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

RUDARSKO-GEOLOŠKO-NAFTNI FAKULTET
SMJER RUDARSTVO
Ak/ god. 2011./2012.

Petar Kljajić

BENTONITNE GLINE
seminarski rad

Kolegij: Primjenjena minerologija i petrologija

Zagreb, 2012.

1
 BENTONIT

Slika 1.
Prikaz bentonita
http://www.eytonsearth.org/preparing-raw-bentonite.php

Bentonit je alumosilikatna glina sastavljena od koloidalnih i plastičnih glina,

pretežno od minerala montmorilonita. Osim montmorilonita , u bentonitu
nalazimo i feldspate, biotit, kaolinit, ilit, piroksen, cirkon i kristalni kvartz. Sam
naziv bentonit dobio je ime po utvrdi Fort Benton u saveznoj džavi Wyoming, gdje
je i prvi puta nađena.

Glina je imala široku primjenu od davnih dana. Upravo zbog te široke primjene
dobila je naziv „mineral od tisuću primjena“, iako u pravilu nije mineral.

Geneza
Nastaje in situ alteracijom piroklastičnih stijena, najčešće vitroklastičnih tufova ili
kristalo-klastično-vitroklastičnih lapilnih tufova. Transformacija iz vulkanskog
pepela u bentonit moguća je pretežito u vodi(morskoj vodi; vjerojatno u
alkalijskim jezerima; moguća i u svježoj vodi). Zbog toga možemo reći da je
bentonit nastao hidrotermalnim procesom. Proces nastajanja bentonita i gubitak
ukupne mase uvelike ovisi o protolitu – za andezitne materijale gubitak iznosi 12-

2
13%, a za riolitne, gubitak mase je veći od 50% od početnog stanja. Bentonit
razvijen iz vulkanskog pepela nastoji tvoriti slojeve ležišta jednake debljine (od
nekoliko milimetara pa čak do 15 metara).

Hidrotermalna ležišta
Većina bentonitnih ležišta je nastala alteracijom vulkanskog materijala u
meteoritskoj vodi zagrijane na temperaturi 40-70°C. Kako je to prilično niska
temperatura, reakcija je egzotermalna, a čestice piroklasta se nastoje potpuno
uništiti.

Mineraloški sastav bentonita

Bentonit je industrijski pojam i važan industrijski materijal. Sastoji se od više
minerala, te stoga nema kemijsku formulu. Dominatni mineral bentonita je
montmorilonit i čini bar 70% njenog sastava . Montmorilonit spada pod skupinu
smektita. Kemijska formula je :

(Mg, Al)₂[(OH)₂|Si₄O₁₀](Na,Ca)ₓˑnH₂O

U značajnoj količini zastupljeni su plagioklasi, ponegdje ilit, često zeolit, a kao

akcesorni minerali služe kvarc, tinjci i klorit.

Što se tiče industrijskih svrha postoje dvije glavne klase: natrijev bentonit i
kalcijev bentonit. Dobili su ime po dominantnom kemijskom elementu.

Starost bentonitnih glina

Glavna i najveća ležišta bentonita nastala su u doba Krede. Rjeđe se pojavljuju se
u drugim raznim epohama od kojih valja istaknuti ona iz doba Jure.

Fizikalna i kemijska svojstva bentonita

Bentonit ima mastan opip. Bijele je do blijedo zelene boje, a ukoliko je dugo
površinski izložen može biti žute, crvene i smeđe boje.

3
Svojstva bentonita uključuju:

-u dodiru s vodom pokazuje svojstvo tiksotropije, odnosno prelazi u gel

-može apsorbirati 12- 15 puta veću masu vodu od same suhe tvari
-visok kapacitet izmjene kationa. U rešetci dolazi do viška negativnog naboja
zbog razmjene silicijevih kationa pa se rešetka uravnotežava kationima Na+, K+,
Mg 2+ i Ca2+ u međuslojnom prostoru. Ovi kationi su razmjenjivi zbog slabih veza,
te daju monsmorilonitu visok kapacitet razmjene kationa. Kationi se mogu vezati,
ne samo sa anorganskim tvarima, nego i sa organskim tvarima, kao herbicidi, bio-
organskim česticama kao patogeni virusi i sa proteinima. Ovisno o kojem je
kationu riječ utječe izravno na primanje vode i bubrenje. Najbolja razmjena je sa
natrijem, a najlošija sa kalijem i magnezijem. Međuprostorna voda sadržana
unutar rešetke gline je faktor koji bitno utječe na plastičnost, veze unutar
minerala, suspenziju i zbijanje tvari unutar slojeva. Na fizikalne karakteristike
bentonita utječe i to, je li montmorilonit ima slojeve vode jednake debljine ili
sadrži kompoziciju hidrooksidne skupine i slojeva vode različitih debljina. Do
gubitka apsorbirane vode dolazi pri niskim temperaturama (100-200 °C), a do
gubitka strukturne vode dolazi povećanjem temperature počinjući sa 450- 500 °C,
a završava na 600-750 °C. Daljnje zagrijavanje do 800- 900 °C ruši kristalnu
strukturu; proizvodi varijatete kao mulit, kristobalit, kordierit, ovisno o početnom
sastavu strukturi.

4
 Slika 2.
Prikaz izmjene kationa između
slojeva montmorilonita
http://www.chinavermiculite.com/chanpin-ny.asp?id=251

Natrijev bentonit
Naziv je to za glinu bentonita koja među ostalim vrstama ima najveću primjenu,
te se najčešće na nju misli kada se spominje izraz 'bentonit'.

Njegova najbitnija svojsva su:

- velika sposobnost bubrenja,

- odlična koloidna svojstva,
- visok kapacitet apsorpcije vode (može apsorbirati masu vode nekoliko puta
veću od same suhe tvari).

5
Glina je u Sjevernoj Americi vrlo poznata pa je tako i ostala zapisana njena
primjena tokom povijesti u toj zemlji. Stari indijanci su je, recimo, koristili kao
sapun; doseljenici kao mazivo za kotače na kolima; danas je najpoznatija njena
primjena na bušotinama.

Što se tiče primjene u bušotinama, glina se najčešće dodaje u smjesu sa vodom i

aditivima. Zbog svojstva tiksotropije prelazi u gel pa lako veže nečistoće na sebe.
Smjesa se pumpà kroz cijevi, prodire do dna, skuplja nečistoće i probija se do
površine. Da bi se spriječilo istjecanje nafte i prodiranje okolnih stijena, glina
odlično služi i kao zaštitni sloj. To se odnosi na sve vrste bušenja. Tablica
savršenog sastava i postotka tvari povoljnog za bušotine nalazi se u prezentaciji
na str. 3.

Kao zaštitni sloj služi i kao dio brtvenih sustava. U izgradnji odlagališta bentonitni
tepisi su pojam za alternativno rješenje izgradnje temeljnog i pokrovnog
brtvenog sustava. Stručno rečeno bentonitni tepih je umjetno proizvedena
hidraulička barijera niske propusnosti. Za bentonitne tepihe se koriste gline koje
sadrže 65-90% montmorilonita. Bentonit se učršćuje na jedan ili dva sintetička
sloja. U Hrvatskoj bentonitni tepisi predstavljaju najbolju soluciju za izgradnju
odlagališta – jeftini su, lako i brzo se instaliraju, a imaju i malu hidrauličku
propusnost.

Bentonit se koristi i u ljevarstvu. Kao vezivo, spaja se sa pijeskom i tako tvori

termički stabilne kalupe koje mogu izdržati istopljeno željezo, čelik, aluminij, mjed
i kositar. Uostalom, može biti i dobar za čišćenje istopljene smjese navedenih
metala.

Zatim, dobar je i u procesu stvaranja željeznih sačmi. Ruda željeza često završi
kao… sačma. Željezo se mrvi do određene veličine,a potom prolazi kroz razne
mehaničke procese, te se u krajnjem procesu spaja sa vodom, bentonitom i
željeznom prašinom.

Vinarima je bentonit toliko poznat koliko i revolucionaran za vinarstvo. Neželjene

pojave u vinu zovu se bjelančevine i tanini. Prisutnost bjelančevina u vinu dovodi
do nestabilnosti vina – nastaje talog i dolazi do zamućivanja. Bjelančevine su, u
pravilu, pozitivno nabijene tvari pa reagiraju na negativno nabijeni bentonit. Za
razliku od kalcijevog bentonita, natrijev bentonit može jako nabubriti, što opet
dovodi do negativnih posljedica – stvaranje taloga. Što više nabubri, veći je talog.

6
Ako je vino miješano sa tvrdom vodom, kada ubacimo i bentonit, može doći do
izmjene Na+ iona iz bentonita i Ca2+ iona iz tvrde vode. Time smo smanjili
bubrenje, ali se i smanjila sposobnost vezanja proteina.

Još jedna od mnogih primjena bentonita jest i u medicini i kozmetici. On je važan

sastojak krema, obloga i anti-iritanata. Koloidna svojstva ju čine izvrsnim
protuotrovom kada dođe do trovanja teškim metalima. Alternativni liječnici ju
često koriste i smatraju je jednim od najboljih tvari koje pomažu pri poteškoćama
u probavi, smetnjama u crijevima i za uklanjanje akni. Zanimljiva činjenica je da su
znanstvenici Steven M. Lipron i G. Stotzky potvrdili istraživanjima da bentonit
može apsorbirati patogene viruse. Konvencionalno liječništvo vjerojatno ne
promovira bentonit jer je, sve u svemu, jako jeftin, za razliku od sintetičkih
lijekova. U kremama je bitan zbog svojstva tiksotropije: lako se suši kada je na
licu, a i skida kada se smoči, ostavljajući ostale tvari koje bi trebale biti povoljne za
kožu. No, ako je visoka koncentracija bentonita u kremi, može naštetiti koži jer
doslovno začepljuje pore.

Kada bentonit pomiješamo sa vodom, možemo ga i koristiti kao vodicu za

ispiranje usne šupljine. Čisti plak i steže dèsni. Liječi bolesne dèsni.

7
Kalcitni bentonit

Slika 3. Prikaz kalcitnog bentonita

http://www.esuppliersindia.com/neelkanth-healthcare-pvt-ltd-/fuller-s-earth-
lumps-multani-mitti--pr226771-sCATALOG-swf.html

Kalcitni bentonit je još jedna industrijski važna inačica bentonita. Za razliku od na-
bentonita koji apsorbira, ca-bentonit adsorbira. Adsorbira ione u otopinama i
veže se za ulja i masti. Moguća je ionska razmjena u ca-bentonitu čime prelazi u
na-bentonit, ali ipak zadržava neka svoja svojstva. Proces se naziva aktivacija
natrijeva iona. U principu, to znači dodavanje 5-10% razgradljive natrijeve soli,
kao npr. NaCl u razvodnjen bentonit. Dobro se promiješa i dugo odstoji. Navedeni
proces je već spomenut u pročišćavanju vina za kojeg se koristi i ca-bentonit jer
on ne bubri. Zato se u vinarstvu koristi kombinacija Na i Ca bentonita. Dakle,
razlika između na i ca bentonita je svojstvo bubrenja, a i svojstvo suspenzije,
viskoznost, apsorpcija i absorpcija. Najstarija primjena ca-bentonita je kao aktivi
sastojak sredstva za čišćenje danas poznatog kao fuller's earth (grubo prev.
valjana zemlja). Još jedna zaniljiva primjena je da služi kao sastojak pijeska za
mačke. Bentonit, kada je mokar, zgruda se i polomi, te odvoji od ostalih sastojaka.
Uz bentonit, pijesak najčešće sadrži i kvarc. Iz nekog, većini ljudi nejasnog razloga,
mačke zbilja privlači ca-bentonit i osjećaju se ugodno u obavljanju nužde u pijesku
sa ca-bentonitom.

Vrlo malo se zna o ostalim vrstama bentonita, tj. nemaju veliku industrijsku
primjenu. Tek nekolicina literaturnih djela se dotiče ostalih vrsta i uglavnom
spominje kalijev bentonit; navodeći čisto, da je K-bentonit ruda nastala iz
vulkanskog pepela, bogata kalijem i da je sastavljena od minerala ilita.

8
Nalazišta bentonitne gline

Slika 4. Prikaz površinskog kopa u Wyomingu

http://www.wma-minelife.com/bent/bentmine/data0001.htm

Najkvalitetniji bentonit se nalazi na zapadu SAD-a.

SAD je ujedno i glavni izvoznik gline, eksploatacija doseže i preko 4 milijuna tona.
Na svjetskom tržištu to je 1/3 svjetskog udjela. Za SAD-om slijedi Kina i Grčka. U
Hrvatskoj nalazišta su u Bednji, zatim na potezu Poljanska luka- Radoboj-
Pregrada, u Gornjoj Jelenskoj, u Lici i na Svilaji. Pojave glina zabilježene su još u
Baranji, Baniji i Lici. Bentonitne gline razvijene su u naslagama različite starosti:
srednja trija - Donje Pazarište (Lika); gornja jura - Svilaja; donji miocen – slojevi s
Bednje i Gornje Jelenske. Geneza svih glina u Hrvatskoj je identična.

9
BEDNJA

Eksploatacija na Bednji počela 1926. godine i od tada je područje bilo pod

privatnim vlasništvom sve do 1945.g. Bilo je izjavljeno da ima „na hiljade vagona
gline“, ali je samo „par stotina“ otkopano. Intenzivnim istraživanjem od 1980. do
1990. pojašnjena je geneza, mineralni sastav, starost, način zalijeganja rudnih
tijela i zalihe za buduću eksploataciju. Glina na Bednji je nastala izmjenom pelitnih
vitroklastičnih tufova, tufita i stakla. Starost piroklastičnih stijena iz kojih su gline
nastale po stratigrafiji pripadaju u egenburg- otnang. U Bednji istražena su četiri
područja: u okolici Vrbna (četiri nalazišta debljine slojeva od 1 do 1,70 m; tri su
nalazišta zatvorena), Šepron (dva nalazišta), Purga-Medvedi (tri nalazišta), Šaša
(jedno nalazište).

Analiza gline sa područja gline daje slijedeći sastav:

SiO2 57,41 %
Al2O3 16,54 %
Fe2O3 + Mn2O3 9,34 %
CaO 2,00 %
MgO 3,92 %
K2O + Na2O 1,56 %

Većina radnji na nalazištima je prekinuta zbog klizišta, blizine kuća i ekonomske

neisplativosti.

POLJANSKA LUKA- PREGRADA- RADOBOJ

Bentonitne gline se nalaze u bademskim naslagama, u horizontima s
piroklastičnim materijalima i staloženim u marinskome sedimentacijskom bazenu
lagunarnoga tipa. Osim u Poljanskoj luci, gdje su zalihe odavno iscrpljene,
istraživanja na istočnijim nalazištima nisu dale većih rezultata.

10
Poljanska luka
U srednjem dijelu brijega razvijena su tri, a možda i četiri sloja gline.

I. sloj- debljina 60 cm – 1,00 m

- podina i krovina od alteriranog tufita
- glina je siva, tvrda, školjkastog loma
II. sloj- glavni sloj; debljina 80 cm
- 9- 12 m iznad prvog sloja
III. sloj-debljina 70 cm
- 20 m iznad drugog sloja
IV. sloj- pretpostavlja se da postoji 45 m iznad trećeg sloja

Gornja jelenska
Gline su koncentrirane u dvije stratigrafske razine: Draga, Krč i Široki jarak (unutar
slatkovodnih donjemiceronskih naslaga) i u predjelu Murvinskoga jarka i Ognjila.

LIKA
Donje pazarište
-sloj dug 20 m debljine 80 cm
-debela leća sivo- zelene gline

Divoselo
- tri sloja
-ekspoatiralo se površinskim kopom

DINARA- SVILAJA
Bentonitne gline otvorene su u Svilaji na dvjema lokacijama nazvanima po
obližnjim selima Štikovu i Malvicama. Nalaze se unutar naslaga vapnenca i
dolomita.

11
Popis literature:

Stjepan Marković: Mineralne sirovine Hrvatske

Maja Vrkljan: Opća minerologija i petrologija

http://en.wikipedia.org/wiki/Bentonite

SUSPENZIJA BENTONIT – VODA: UTJECAJ NA PROTEINSKU STABILNOST VINA

MALVAZIJA ISTARSKA (Tomislav Plavša; Ingrid Palman)

UTJECAJ TEMPERATURE I RELATIVNE VLAŽNOSTI U LABORATORIJU NA

ISPITIVANJE KAPACITETA UPIJANJA VODE (Helena Strgar; Dubravko Domitrović;
Biljana Kovačević Zelić)

whqlibdoc.who.int/ehc/WHO_EHC_231.pdf

www.sciencedirect.com/.../S0169131798000234

12