Professional Documents
Culture Documents
Po narodnim pripovetkama
Veštica se, kako kaže Vuk Stefanović Karadžić, zove žena koja ima u
sebi nekakav đavolski duh koji iz nje izađe i stvori se u leptira, u
kokoš ili u ćurku, pa leti po kućama i jede ljude a osobito malu decu.
U Poljicima kažu da su veštice stare babetine, krezube, grdne a zle
krvi i naravi.
Veštice su uglavnom starije žene, preko 50 godina, retko su devojke.
Veruje se da ne treba tražiti vešticu, jer onaj ko traži njega će stići
kazna. Kažu da se u suštini ne razlikuju od „normalnih“ žena, ali ih
možeš specijalnim „ritualima“ prizvati/privući, ali, naravno, to se ne
preporučuje. Ovi „rituali“ su različiti za predeo, ali zajedničko im je
da se za večerom jede neko meso, mrak (to jest noć) i uglavnom se
životinje boje, tj. drugačije ponašaju kada je blizu veštica.
Veruje se da veštica može da tamani samo svoju rodbinu i prijatelje, a
neprijateljima ne može ništa. Negde veruju da žena ne može biti
veštica dok ne pojede svoje dete, a negde da pošto postanu veštice
pojedu svoje dete i tek onda može drugu decu jesti.
Takođe mogu i odrasle da ubiju, ali deca su im glavna meta. Čak i krv
piju, po nekim pričama.