Professional Documents
Culture Documents
Margaret Mallory - Ratnik 3 Povratak Gorštaka
Margaret Mallory - Ratnik 3 Povratak Gorštaka
Ratnik
S engleskoga prevela
VIDA MILEK
Ova knjiga posvećena je mojemu ocu Normanu J. Brownu,
koji nikad, baš nikad, čak ni kad sam ga molila,
nije priču dvaput prepričao na isti način.
Naučio me sve što sam trebala znati o glavnim junacima.
ZAHVALE
Duncan prođe prstima kroz Moirinu kosu dok je ležala glave naslonjene
na njegova prsa. U pamćenje je urezao svaki trenutak proveden s njom kako bi
ih se poslije mogao prisjećati.
— Jako te volim — rekla je.
Duncana preplavi neuobičajeni osjećaj čiste sreće.
— Reci da me voliš — rekla je.
— Znaš da te volim — odgovorio je, iako to neće promijeniti ono što će
se dogoditi — i da te nikada neću prestati voljeti.
Njegovi osjećaji nisu se mijenjali kao Moirini. Jedan tjedan voljela je svog
smeđeg konja, sljedeći tjedan onog pjegastog, a treći tjedan uopće nije htjela
jahati. Uvijek je bila takva. U puno stvari bili su čista suprotnost.
Duncan se prisilio sjesti kako bi vidio nebo izvan špilje.
— Ah, uskoro će zora — reče i opsuje. — Moram se brzo vratiti u dvorac.
— Ja ću nagovoriti oca — rekla je Moira dok su se odijevali. — Nije glup.
Jasno mu je da ćeš jednoga dana biti slavni ratnik poznat po cijelom Zapadnom
otočju.
— Kažeš li svom ocu za nas — rekao je obujmivši joj lice rukama —
ovomu će doći kraj.
Nije moguće da je Moira, kad je to posrijedi, tako naivna kao što se pravi
da jest.
— Dopustit će da se vjenčamo ako nosim tvoje dijete — rekla je tihim
glasom.
Duncanu je stalo srce. — Reci da uzimaš pripravak koji sprječava začeće.
— Da — odgovorila je doimajući se ljutito — i redovito imam
mjesečnicu.
Palcem ju pomiluje po obrazu. Neobično, ali volio bi imati dijete s njom,
djevojčicu s Moirinim veselim očima. Ne smije uopće razmišljati o tome. Proći
će godine prije nego što bude mogao uzdržavati ženu i dijete, a nikada neće
moći uzdržavati ženu naviknutu na otmjenu odjeću i sluge.
Prestrašila ga je pa je odlučio, iako teška srca, prekinuti s tim. Moira
može prikriti gubitak nevinosti, ali dijete je druga stvar.
— Ako moj otac ne pristane, možemo pobjeći — rekla je.
— Poslao bi desetak bojnih brodova za nama — rekao je Duncan
pričvrstivši joj ogrtač. — Čak i da pobjegnemo, što ne bismo, nikada ne bi bila
sretna odvojena od klana i živeći u skromnoj kućici. Previše te volim da bih ti
to učinio.
— Nemoj sumnjati u mene — rekla je Moira uhvativši ga za prednji kraj
košulje. — S tobom bih živjela bilo gdje.
Vjerovala je u to samo zato što nikada nije iskusila nikakve teškoće.
Duncan je od početka znao da ju nikada neće moći zadržati.
Moira je bila poput šarenog leptira, koji je u jednom kratkom trenutku
sletio na njegov dlan.
10
Nebo je postalo svjetlije kad su došli do ulaza u kuhinju sa stražnje strane
kule.
— Volim te — reče Moira — i obećavam ti da ću se, na ovaj ili onaj
način, udati za tebe.
Duncan je bio sretnik što je stekao njezinu ljubav, makar na kratko.
Privukao ju je k sebi i još jednom mahnito poljubio, pitajući se kako će izdržati
do sljedećeg puta.
Živio je na rubu ponora, nikad ne znajući što će ga prije zadesiti, hoće li
ih uhvatiti ili će ga ona prije ostaviti. Svejedno, nikada u životu nije bio sretniji.
Mora prestati zviždati dok dvorištem odlazi prema majčinoj kućici.
Kvragu, na prozoru je upaljena svijeća. Duncan je bio odrastao čovjek od
skoro dvadeset godina i nije morao majci polagati račune. Ipak, volio bi da nije
budna i da ne vidi da dolazi kući kad sunce izlazi. Postavljat će pitanja, a nije
joj volio lagati.
Duncan otvori vrata i srce mu siđe u pete.
Njegov starješina i Ragnall sjedili su svaki sjedne strane majčina stola s
isukanim dugačkim mačevima, položenima preko bedara. Iz njih je izbijao
bijes. Sa zlatnožutom kosom i prodornim zlatnožutim očima, izgledali su kao
dva lava.
Duncan se nadao da ga neće ubiti pred majkom i sestrom. Iako nije
skidao pogled s dvojice ratnika koji su odudarali od malene kuće, bio je svjestan
da se, zgurena u kutu, nalazi njegova majka i plače. Njegova jedanaestogodišnja
sestra stajala je pokraj nje i držala joj ruku na ramenu.
— Stara vidovnjakinja prorekla je da ćeš jednoga dana spasiti život mom
sinu Connoru. — Glas starješine bio je tako prijeteći da nema toga tko ga se ne
bi prestrašio. — To je jedini razlog zašto te nisam ubio isti tren kad si ušao kroz
vrata.
Duncan je pretpostavio da će ga umjesto toga iz bičevati na mrtvo ime.
Samo što bičevanje, koliko god teško bilo, ne znači ništa. Bio je snažan,
preživjet će. No shrvala ga je spoznaja da više nikada neće zagrliti Moiru.
Njegov starješina ponovo je progovorio, ali Duncanu je bilo teško slušati
ga kad mu je tako teška bol pritiskala srce.
— Pretpostavljam da su Connor i moji nećaci znali da oskvrnjuješ moju
kćer!
11
Kad se starješina počeo dizati sa stolca, Ragnall položi dlan na njegovu
ruku.
— Danas idemo osvojiti dvorac MacKinnonovih, Knock, zato uzmi svoj
mač i štit — rekao je Ragnall. — Čim bitka završi, ti, Alex i Ian otplovit ćete s
Connorom u Francusku. Ondje možete usavršiti svoje vještine, boreći se protiv
Engleza.
— Kad se vratiš — rekao je starješina, očiju stisnutih od silne mržnje —
Moira će biti daleko od Skyea, živjet će s mužem i djecom.
Duncan je otpočetka znao da će izgubiti Moiru, a ipak mu je taj gubitak
tako teško pao, kao da je ustreptali mladoženja čija je nevjesta istrgnuta iz
njegova zagrljaja prvu bračnu noć.
Sjajna iskra zauvijek je nestala iz njegova života.
12
PRVO POGLAVLJE
ndje je otok Skye. — Moira je stajala na rubu mora držeći sina za ruku i
O pokazivala prazni obzor prema sjeveru. — To je naš pravi dom. Nikada
nemoj zaboraviti da smo mi MacDonaldovi sa Sleata.
Njezin sin Ragnall, koji je dobio ime po njezinu starijem bratu, ozbiljno
kimne. Nakon nekoliko trenutaka upitao je: — Ako je to naš klan, zašto onda
ne dolaze po nas?
Stvarno, zašto. Mrzila je taj osjećaj da je u klopci. Ako ikada uspije
pobjeći od svojega muža, nikada neće dopustiti da joj se ponovo dogodi takvo
što. Nikada. Sve što želi u životu jest da sa svojim sinom bude na sigurnom u
dvorcu Dunscaithu. Nekoć je željela više. Štoviše, bila je sigurna da joj to
pripada.
Nepozvana i neželjena, pred očima joj se stvori slika Duncana
MacDonalda, čovjeka koji ju je ostavio i uzrokovao sav ovaj jad. Još od vremena
njezina brata Ragnalla, koji je bio deset godina stariji, nitko nije vidio mlada
ratnika koji toliko obećava. Moira se sjetila Duncanove bakrene kose koja se
presijava na suncu, grubih crta lica koje bi se smekšale dok ju je gledao, njegova
ratničkoga tijela od kojega je naučila što je to užitak.
Bilo bi joj bolje da nema tih sjećanja. Jao, kako je sa sedamnaest bila
luckasta i u svašta je vjerovala. U Duncanovoj šutnji iščitavala je odanost,
njegovu požudu pogrešno je protumačila kao ljubav i računala je da će se,
onako snažan, boriti za nju. Ma, pogriješila je u svakom pogledu.
— Proklet bio, Duncane Ruadhe Mòre! — reče Moira ispod glasa,
zagledana u pusto more. — Kako si me mogao ostaviti?
Duncan joj je donio lošiju sreću od razbijena zrcala. Sedam godina jada,
a kraj se ne nazire.
Moira se sjetila svojega vjenčanog dana. Svi su se okupljali u dvorani,
čekajući mladenku, dok je ona stajala na zidinama dvorca tražeći jedro u
daljini. Do posljednjeg se trenutka, kad je njezin otac sam došao po nju, nadala
13
i molila Boga da Duncan dođe na vrijeme i spasi ju. Čak i tada, iskrala bi se na
obalu te bi se, pošto bi ga dobrano izgrdila, što ne bi tako brzo zaboravio, popela
na njegov brod i otišla s njim bilo kamo.
Bila je potpuno sigurna da će se vratiti po nju. No prošlo je pet godina
prije nego što se Duncan MacDonald vratio na Skye. Nikada mu neće oprostiti.
Moira odagna stare boli i stade promatrati Ragnalla, koji je bacao štap
svojemu psu Sàru. Golemi vučjak Sàr bio je dvostruko teži od Ragnalla, veličine
maloga ponija. Na trenutak je njezin sin izgledao kao bezbrižan dječak i nju
zapeče savjest što nije tako. Njegovo slatko mlado lice imalo je oči starca.
Ragnall digne ruku kako bi ponovo bacio štap, ali zagleda se u vrh strme
obale. — Otac je ondje.
Moira se trgne kao svaki put kad je čula da Ragnall toga pokvarenog
čovjeka naziva ocem. Kad se okrenula i ugledala Seanov lik, koji je poput
medvjeda stajao iznad njih, potisne mučninu koju je osjetila u želucu. Čak i s
ove udaljenosti osjetila je nevolju. Bilo joj je krivo što je Ragnall ovdje.
— Znaš koliko mrzi Sàra. Odvedi ga odavde — rekla je. Budući da je
Ragnall oklijevao, gledajući je zabrinuto, gurnula ga je. — Brzo sad!
— Dođi — Ragnall je pozvao i Sàr otrči s njim niz obalu.
Moira se nastojala opustiti dok se Sean stazom u stijeni spuštao prema
njoj. Pokazivanje straha samo ga je dodatno izazivalo. Nažalost, Sean je mogao
namirisati strah baš kao divlja zvijer, što je i bio. Došavši do nje, stao joj je
sasvim blizu, nadvivši se nad nju, ruku naslonjenih na bokove i široko
razmaknutih nogu. Nasmiješila mu se.
— Draga moja ženo — rekao je Sean hladna pogleda kao ledeni vjetar
koji zimi puše s mora — što mi imaš reci?
Grlo joj se stegnulo od straha, pa se jače nasmiješila dok nije bila u stanju
odgovoriti. — Ništa drugo osim da mi je drago što si izašao da se zajedno
prošećemo. Znam da imaš jako puno posla.
Zapuhne ju miris viskija, zbog čega se još više prepala. Bilo je rano za
žestoko piče, čak i za Seana.
— Vidio sam kako te moj brat Colla gledao u blagovaonici tijekom
doručka — rekao je Sean.
14
Ne opet o tome. Nekad je Seanu bilo drago kad su je muškarci gledali,
čak ih je poticao lascivnim primjedbama na njezin račun. Danas se zbog toga
samo ljutio.
Sean je oduvijek bio težak, ali postao je još gori nakon pogibije njezina
oca i brata u bitci kod Floddena. Posljedica njihove smrti bila je osiromašenje
klana, a time i nje. Sean je cijenio moć, a ona ju je izgubila.
Moira je čula glasine da se klan polako oporavlja pod vodstvom njezina
brata Connora. Ipak, Connor ju nije nijednom posjetio kako bi pokazao Seanu
da mu je veoma stalo do njezine dobrobiti. Molila bi brata da dođe da joj je
Sean dopustio poslati mu poruku.
— Ne mogu ništa učiniti ako me muškarci gledaju — rekla je, barem se
tako nadala, smirenim glasom.
Sean ju je čvrsto zgrabio za ruku, zbog čega ju je prožeo strah.
— Izazivaš ih — rekao je — vidio sam kako im se nabacuješ.
— Nije točno. — Trebala je šutjeti, ali nije si mogla pomoći. Bilo joj je
dosta neopravdanih optužbi, dosta pretvaranja da on uvijek ima pravo i
beskrajno dosta njega.
— Sad ćeš još svog muža nazvati lašcem?
Čvrsto je stisnula oči pripremivši se da će ju udariti.
— Prestani! — viknuo je Ragnall. — Pusti je!
Kad je čula sinov glas, Moira naglo otvori oči. Ragnall je stajao
razmaknutih nogu, stežući u ruci štap koji je bacao psu. Mali dječak oponašao
je borbeni stav ratnika kakav će jednoga dana postati.
Od silna straha osjeti pritisak u prsima. — Dobro sam — reče, uhvativši
Ragnallov zabrinuti pogled. — Spusti to. Molim te.
Moira je bila sva klonula dok je gledala kako Seanovo lice poprima
prijeteći izgled. Njezin svijet visio je o tankome koncu kojim je upravljao njezin
suprug.
Kad je Sean zabacio glavu i počeo se gromoglasno smijati, Moiri su počela
klecati koljena. Napokon je Seanova nepredvidljivost išla njoj u prilog.
— Bit ćeš žestoki ratnik kao i tvoj otac — rekao je Sean.
Ragnall je stiskao zube dok mu je Sean mrsio kosu.
15
— Ovaj ću put prijeći preko toga što si se postavio na svog oca — rekao
je Sean, upirući prst Ragnallu u lice — ali ako još jednom digneš ruku na mene,
pokazat ću ti tvoga boga, što nećeš tako brzo zaboraviti.
Moira je začula tiho režanje pa se okrenula i vidjela da se približava Sàr
iskešenih zuba.
— Ali za kaznu, riješit ćeš se tog psa — rekao je Sean.
— Molim te, ne — rekla je. Ragnall je volio Sàra. Srce će mu puknuti
ostane li bez njega.
— Dosta — rekao je Sean gledajući ju bijesno.
— Neću to učiniti — rekao je Ragnall. — Ne možeš me prisiliti na to.
Jao, ne. — Seane, on je samo dijete — preklinjala je. — Nije te htio
izazivati...
Sean je uhvatio Moiru za kosu i tako je jako povukao da su joj suze navrle
na oči. Unatoč bolu, prvo je pomislila da ga je uspjela odvratiti od toga da svoj
bijes iskali na Ragnallu. No obuzeo ju je novi napadaj panike kad ju je Sean po
stjenovitoj obali počeo vući prema moru.
— Pusti me! Molim te! — vikala je dok ju je vukao u ledenu vodu.
Ragnall je pokušavao ići za njima, ali vučjak bi mu prepriječio put svaki
put kad se približio vodi.
— Izaberi, Ragnalle — viknuo je Sean. — Tvoja majka ili taj pas?
Voda je natopila Moirinu haljinu kad ju je Sean povukao u val.
Spotaknula se o stijenu i pala na koljena, potom je ostala bez daha kad joj
je val pljusnuo u lice. Kad ju je Sean osovio na noge, pao joj je ukras iz kose i
sljedeći ga je val odnio.
Bez obzira na udaranje valova, čula je kako Ragnall vrišti dok ju je Sean
vukao sve dalje. Kad je napokon stao, bili su u vodi do struka, a krijeste valova
sezale su joj iznad glave.
— Da na njoj iskušamo ispit za vještice? — viknuo je Sean Ragnallu.
Potom je uhvatio Moiru straga za vrat i rekao: — Vidjet ćemo lažeš li o Colli.
Ispit za vještice? Zar ju namjerava utopiti?
Moira je jedva imala vremena duboko udahnuti prije nego što joj je Sean
gurnuo glavu pod vodu. Zbog šoka od ledene vode gotovo je udahnula i
nagutala se mora. Držao ju je pod vodom tako dugo da su joj pluća vrištala za
16
zrakom. Uspaničena, počela je mlatiti rukama pa ga je ogrebla, ali nije bilo
koristi.
Kad joj je napokon izvukao glavu, počela je kašljati i hripati. Nije mogla
doći do zraka. Imala je osjećaj da su joj se od hladnoće smrznula pluća, zbog
čega nije mogla duboko udahnuti. Kosa joj se zalijepila za lice pa nije dobro
vidjela. Gušila se i neobuzdano tresla.
— Prestani! Prestani! — Ragnallovi vapaji preko vode doprli su do nje.
Kroz potočiće vode i slijepljenu kosu vidjela je svog sina kako plače na obali. I
dalje je pokušavao ići za njom, ali vučjak mu je prepriječio put.
— Odreći ću se Sàra! — vrištao je. — Hoću, hoću!
— Jesi li siguran? — grmio je pokraj nje Seanov glas. — Ne bih volio da
se poslije predomisliš.
Ragnall se provuče pokraj Sàra i uđe u vodu.
— Ragnalle, ne! — viknula je Moira prije nego što joj je Sean ponovo
gurnuo glavu pod vodu.
17
DRUGO POGLAVLJE
18
— Ne bih te molio — rekao je Connor položivši ruku Duncanu na rame
— ali ti si jedini čovjek kojega mogu poslati.
— Ja sam zapovjednik tvoje straže — rekao je Duncan. — Trebam ti
ovdje da uvježbavam ljude. Kao što vidiš, moraju još puno učiti.
Čim je to rekao, Duncan je bio svjestan da je to propala stvar. Connor je
bio njegov najbolji prijatelj, ali i njegov starješina. Obojica su znala da će učiniti
sve što Connor traži, bez obzira na cijenu.
To ne znači da Duncanu to mora biti drago.
— Smijem li sada obrisati oči od kiše — pitao je Connor — ili ćeš me
tresnuti?
Duncan je tako snažno i brzo zamahnuo da je Connora gotovo uhvatio
nespremnog. Sljedećih nekoliko minuta ukriživali su mačeve gore-dolje po
dvorištu, pokazujući svima kako se istinski bori. Kad su završili, lijevala je
ledena kiša, a s njihovih se tijela dizala para od vrućine njihove kože.
— Baš sam uživao — cerekao se Connor brišući lice u rukav. Dužnosti
starješine teško su pritiskale Connora pa je bilo lijepo vidjeti ga malo
rasterećenog.
— Cijeli sam dan izgubio nastojeći iz ovih ovdje napraviti ratnike —
rekao je Duncan bacivši pogled na one koji su ostali gledati ih — ali malo mi
je lakše kad vidim da se moj starješina još uvijek zna boriti.
— Dobri su to ratnici — rekao je Connor, pljesnuvši Duncana po ramenu
— samo što nisu tako dobri kao što smo bili mi.
Dok su po blatu išli prema kuli, Duncan se sjetio kad su jednom šljapkali
po blatu dok su bili mladi momci. Duncan je stao kao ukopan kad je ugledao
Moiru koja se spuštala stubama s kule i u svojoj žutoj haljini izgledala kao
sunčeva zraka. Connor ju nije primijetio pa ju je od glave do pete poprskao
blatom. Uh, cura je baš mogla vriskati! Moira je šakama lupala po Connoru dok
ju njihov stariji brat Ragnall nije dignuo i odnio unutra.
Ipak, većina uspomena nije se odnosila na njihovo djetinjstvo nego na
ljeto kad je bila sedamnaestogodišnjakinja od koje je zastajao dah. Dok se
uspinjao stubama kule, Duncan baci pogled na prozor spavače sobe koja je bila
njezina. Moira mu je ispričala da je to ljeto jednom gledala kroz prozor, da ga
je vidjela kako vježba s ostalim ljudima i zaključila da je on taj kojega želi. Od
tog je trenutka njegov svijet okrenula naopačke.
19
Prošle su dvije godine otkako su se vratili iz borbe u Francuskoj i vratili
dvorac Dunscaith iz ruku Connorovih stričeva. No, još ga je svaki kamen i svaki
kut dvorca podsjećao na nju, a budala kakva je bio, on je i dalje gajio te
uspomene. Nije ih se mogao odreći jer su bile sve što mu je od nje ostalo, i sve
što će u budućnosti imati.
Kad je Duncan za Connorom ušao u kulu, vidio je svoju sestru Ilysu, koja
je skakala oko muškaraca dodajući im ručnike, upozoravajući ih da ne nose
blato u blagovaonicu ili da je zaboravila gdje je skrila viski. Duncan nije bio
siguran kako se dogodilo da je Ilysa preuzela vođenje starješinina kućanstva, a
pretpostavljao je da nije bio ni Connor. Bez obzira na to, njegova krhka
osamnaestogodišnja sestra čvrstom je rukom obavljala tu dužnost. Kad im je
pokazala blatne čizme, i starješina i zapovjednik njegove straže obrisali su ih
prije ulaska u blagovaonicu.
— Možeš li naći nekoga da nam donese viski? — pitao ju je Connor.
— Čeka vas na glavnom stolu, ako tvoja dva rođaka nisu sve popila —
odgovorila je Ilysa uz lagani osmijeh.
Budući da im je umrla majka, Duncan je trebao s Ilysom razgovarati o
njezinoj budućnosti, ali osjećao je da nije dorastao tomu zadatku. Činilo mu se
čudnim da je njegova mlađa sestra bila udana, premda kratko, dok je on bio u
Francuskoj. Iako je prije više od dvije godine izgubila muža u bitci kod
Floddena, nije pokazivala želju da se ponovo uda.
Ipak, morat će nešto učiniti sa sobom kad Connor napokon odluči oženiti
se.
Connorovi rođaci Ian i Alex smijali su se od srca, ispruženih nogu s
čašama viskija u ruci. Ian je imao istu crnu kosu kao i Connor, a Alex je imao
svijetlu kosu na Vikinge koji su nekoć davno na njihovim obalama provodili
nasilje i za sobom ostavljali djecu. Iako su još uvijek izgledali kao muškarci pred
kojima bi pametni očevi skrivali svoje kćeri, Ian i Alex sada su bili požrtvovni
obiteljski ljudi.
— Trebali ste se pridružiti vježbanju — rekao je Duncan umjesto
pozdrava. — Ne budete li radili ništa drugo osim djece, postat ćete slabi i u
borbi od vas neće biti nikakve koristi.
— Veliki ratnici kao mi? — Alex se dignuo sa stolca i protegnuo. — Ma,
nama ne treba vježba.
20
Alex baci svoju čašu u zrak, nekoliko puta zavitla mačem po zraku,
okrene se na mjestu i onda zubima uhvati čašu a da nije prolio gotovo ni kap.
Svi u blagovaonici počeli su oduševljeno klicati i lupati drškom svojih mačeva
po podu, no Duncan se nije obazirao na njegovu predstavu. Unatoč Alexovim
budalaštinama, održavao je formu na zavidnoj razini.
Connor je stao pokraj glavnoga stola, kose mokre i crne kao u tuljana, i
viskijem iz pletene boce napunio dvije prazne čaše koje su ondje stajale. Kad je
pozvao svoje rođake i Duncana da mu se pridruže, ostali ljudi u blagovaonici
odmaknuli su se na pristojnu udaljenost. Svima je bilo jasno da su oni ljudi s
kojima će se starješina savjetovati kad su posrijedi važne stvari.
Još od djetinjstva njih su četvorica bili bliskiji nego da su braća. Veza
nastala u mladosti ojačala je dok su se rame uz rame borili u bezbrojnim
bitkama. Ako dožive starost, moći će mladima dosađivati svojim pričama oko
ovog kamina u dugim zimskim noćima. Alex vjerojatno hoće.
— Puno smo postigli otkako smo se vratili iz Francuske i zatekli mog oca
i brata mrtve, a klan u rasulu — rekao je Connor kad su se smjestili za stol. —
Našu zemlju ovdje na poluotoku Sleatu otoka Skyea štiti dvorac Dunscaith na
zapadu, a dvorac Knock na istoku.
Nazdravili su Ianu koji je bio najzaslužniji što su od onih lopova
MacKinnonovih uspjeli preoteti dvorac Knock, a dvorac Dunscaith od
Connorova strica Hugha. Nažalost, pošto je izgubio starješinstvo i Dunscaith,
Hugh je pobjegao i ponovo počeo gusariti, što im je stvaralo velike nevolje.
— Naši ljudi na otoku Sjevernom Uistu sad su također sigurni — nastavio
je Connor.
Ovaj put nazdravili su Alexu, koji je bio novi upravitelj dvorca na
Sjevernom Uistu. Iako su uspjeli otjerati gusare koji su pustošili Sjeverni Uist i
obližnje otoke, Hugh im je i ovaj put pobjegao.
— No, ne možemo se smiriti dok ne vratimo zemlju koju su nam
MacLeodovi oteli — rekao je Connor. — Vrijeme je da to učinimo.
Svi su to čekali. Kao jedan dignuli su čaše i izrecitirali: A‘ phlàigh oirbh,
a Chlanna MhicLeòid! Prokleti bili MacLeodovi!
MacLeodovi iz Dunvegana bili su njihovi glavni suparnici na otoku
Skyeu i njihova prošlost bila je krvava. Ne tako davno prepredeni starješina
MacLeodovih, Alastair Crotach, iskoristio je slabosti MacDonaldovih nakon
21
bitke kod Floddena pa je MacDonaldovima oteo zemlju i dvorac na poluotoku
Trotternishu.
— Neće biti lako — rekao je Ian položivši podlaktice na stol. —
MacLeodovi imaju više ljudi i bojnih brodova nego mi. Isto tako, Alastair
MacLeod nema takve bijedne rođake kao Connor, koji mu pokušavaju oduzeti
starješinstvo.
— Am fear nach eil làidir, s fheudar dha, bhith carach — reče Alex. Tko
nije jak, mora biti prepreden.
— MacLeodovi su prejaki za nas i ne možemo ih sami napasti — rekao
je Connor.
— Imamo snažne saveznike u Campbellovima, osobito sad kad im je
Kruna dala na upravljanje Zapadno otočje — rekao je Ian. — Možemo li ih
nagovoriti da se bore s nama?
— Samo ako budemo napadnuti — odvratio je Connor prošavši rukom
kroz mokru kosu. — Neće nam poslati ratnike da vratimo ukradenu zemlju.
— Postoji opasnost da ostali pobunjenički klanovi stanu na stranu
MacLeodovih u borbi protiv nas — dodao je Duncan i odmah požalio što je
nešto rekao jer se Connor zagledao u njega.
— Zato moraš otići našim „saveznicima“ u Irskoj — rekao je Connor. —
Moramo saznati na čijoj će strani biti kad započne sukob.
— Pošalji nekoga drugoga — rekao je Duncan i uzeo piće.
— Hugh ima doušnike ovdje u Dunscaithu. — Connor se nagnuo
naprijed i rekao tihim glasom. — Dok ne otkrijem tko su, nikomu ne mogu
vjerovati osim vama trojici. Ian mi je potreban ovdje na Skyeu da brani dvorac
Knock, a Alex na Sjevernom Uistu da ondje štiti naše ljude. Ostaješ samo ti,
Duncane.
— Ako vidiš Moiru, možda ćeš ju naposljetku moći zaboraviti — rekao
je Alex bezobzirno, po običaju. Barem ovaj put nije spomenuo nadimak koji joj
je sam nadjenuo, More tuge. — Nije li vrijeme da se obojica, i ti i Connor,
oženite?
— Da — dodao je Ian. — Connore, dovodiš klan u opasnost zato što
nemaš nasljednika.
22
— Svojim vjenčanjem moram sklopiti najbolji mogući savez — rekao je
Connor. — Ne znam koji ću klan izabrati dok se ne slegne prašina nakon
završetka ove vražje pobune.
— Pretpostavljam da to znači da je za sada tvoj nasljednik Moirin sin —
reče Ian.
— To je još jedan razlog zašto Duncana šaljem u Irsku — odgovorio je
Connor okrenuvši se ponovo njemu. — Hugh je pokazao da je spreman ubiti
svakoga tko mu se nađe na putu da postane starješina. Dječakova oca treba
upozoriti na opasnost.
Kvragu. Kvragu. Kvragu.
— Znači, ideš u Irsku. — Alex nazdravi Duncanu i namigne mu.
— Sretno kad budeš rekao Rhoni. Uh, ta tvoja ženska me plaši.
— Ionako je vrijeme da joj pokažeš vrata — rekao je Ian — ali savjetujem
ti da joj prvo uzmeš bodež.
Govorili su gluposti, ali Duncan ih je pustio da se zabavljaju.
Odjednom se vrata naglo otvoriše, unoseći u prostoriju vjetar i kišu, te
udariše u zid. Duncan je već bio na nogama s isukanim mačem kad je na
vratima ugledao sitan zgrbljeni lik.
Dragi Bože, što stara vidovnjakinja radi ovdje u dvorcu? Teàrlag je bila
stara ko magla, ma još dvostruko starija, kako se govorilo. Koliko se Duncan
sjećao, nikada nije napuštala svoju kolibu.
— Imala sam priviđenje! — jadikovala je Teàrlag. — Jao meni, donosim
strašne vijesti!
23
TREĆE POGLAVLJE
24
— Nećeš. — Moira je uzela njegovo lice među dlanove i odlučno se
zagledala u njegove oči. — Nisi kao on i nikada nećeš biti.
— Kako znaš? — pitao je Ragnall, a u tamnoplavim očima, jedinom što
je naslijedio od nje, vidjela se briga.
— Zato što si već sada, sa šest godina, bolji čovjek od njega. — Maknula
mu je kosu s lica. — Izrast ćeš u dobra ratnika i bit ćeš najbolji čovjek. Tvoja
majka bit će ponosna na tebe.
Pojavio se Sàr i legao pokraj nje. Smrdio je po mokrom psu.
— Pokušava te ugrijati — rekao je Ragnall.
— Dobar je to pas — rekla je češkajući kudravu pasju glavu — ali morat
ćeš ga pustiti. Sean će Sàra ubiti ako ga vidi.
Ah, Sean je bio okrutan kad je od djeteta tražio da bira između
obožavanoga psa i života svoje majke.
— Moj ga otac nikada neće uhvatiti — reče Ragnall. — Sàr je prebrz.
— Dok ne pobjegnemo, moramo se truditi najviše što možemo da ne
izazivamo Seana — rekla je. — Je li ti jasno?
Ragnall se stisne uz nju. — Ali kako će se Sàr hraniti?
— Kadgod uzmognemo, ostavit ćemo mu hranu na našem posebnom
mjestu u staroj utvrdi.
Ragnall je dugo šutio, potom upita: — Možemo li povesti Sàra sa sobom
kad pođemo na Skye?
Moira je došla u iskušenje da slaže, ali odrasla je na lažima i lažnim
nadama pa neće isto učiniti Ragnallu. Prstima mu je maknula kosu s lica i
poljubila ga u čelo. — Mislim da ne, mo chroi, srce moje, ali ti i ja ćemo pobjeći.
Bez obzira na to što morala učiniti, spasit će svog sina.
25
ČETVRTO POGLAVLJE
26
Čovjek nije trebao biti vidovit da zna da je vani nevrijeme. Duncan
pogleda prema stubama, poželjevši da može otići iz blagovaonice a da ga nitko
ne vidi, premda je to, s obzirom na njegovu veličinu, bilo nemoguće. Ma, otići
će bez obzira na sve.
Prije nego što je Duncan prešao dvije stube, sljedeće Teàrlagine riječi
zaustave ga na mjestu.
— Malo prije oluje čula sam Moirin glas.
— Moje sestre? — upita Connor. — Je li ona dobro?
— Zar bih prvi put nakon toliko godina napustila svoju kolibu da ti
kažem da je dobro? — plane Teàrlag.
Duncan prijeđe prostoriju, odgurne ostale i stane pred Teàrlag. — Što
vidiš? — upita.
Teàrlag je sklopila oči i počela pjevušiti prije nego što je ponovo
progovorila. — Ne vidim Moiru, ali čujem njezin glas... i vidim lokvu krvi. —
Duncan je imao osjećaj da mu je netko izbio zrak iz pluća.
— Puno krvi! — jaukala je Teàrlag.
— Je li to Moirina krv? — pitao je Connor.
— Ne vidim čija je to krv — odgovorila je Teàrlag, vrativši se iz zanosa
neobično brzo. Digla se na noge, ali kako je bila pogrbljena, nije izgledala ništa
viša nego kad je sjedila. — Sad ću malo odrijemati prije nego što se vratim u
svoju kolibu.
— Ostani preko noći — rekla je Ilysa položivši ruku staroj ženi na rame.
— Ne. Moram pomusti kravu. — Teàrlag se zdravim okom zagleda u
Duncana. — Ti, momče, pomogni mi otići gore u krevet.
Duncan je bolesno sporim korakom krenuo kroz blagovaonicu do stuba,
pitajući se bi li povrijedio staričin ponos da ju digne i odnese.
— Sjećaš li se — rekla je Teàrlag između piskutavih udaha dok su se
penjali zavojitim stubama — kad sam prorekla da ćeš jako patiti?
— Da — bilo je malo vjerojatno da će dječak od jedanaest godina
zaboraviti takvo što.
Teàrlag je već onda izgledala strašno stara, pa su on, Connor, Alex i Ian
otišli u njezinu kolibu u nadi da će im proreći budućnost prije nego što umre.
Kao momci, samo su htjeli čuti da će postati veliki ratnici. Umjesto toga,
27
njezina proročanstva odnosila su se na ljubav i žene. Stara vidovnjakinja uvijek
je bila svojeglava.
— Tada sam ti rekla da katkada čovjek može promijeniti svoju sudbinu
— rekla je i zastala da uzme zraka. — Vrijeme je da ti promijeniš svoju,
Duncane Ruadhe MacDonalde.
Promijenio ju je, više nije bio samo izvanbračni sin jedne dadilje. Onaj
tko ga je začeo, ogriješio se o običaje Visočja koji su nalagali da otac prizna
dijete bez obzira na to je li se oženio njegovom majkom ili nije. Duncan se iz
sramote uzdigao do zapovjednika straže njihova starješine, poznatoga kao
cijenjenoga i neustrašivoga ratnika.
— Iskušavaš strpljenje jedne stare žene. Sudbina je od početka htjela da
postaneš veliki ratnik. — Teàrlag je digla ruku iznad glave i kvrgavim ga
prstom počela lupkati po prsima. — No, jesi li dovoljno hrabar da povjeruješ u
ljubav jedne žene? Zato što ti je to jedina nada da doista promijeniš svoju
sudbinu.
Da, dobro, to će promijeniti njegovu sudbinu. Na gore.
— Nosiš li još uvijek sa sobom onu koštanu sviralu? — pitala je.
Ah, stara žena gubi razum kad pita nevažne stvari.
— Da — odgovorio je dodirnuvši petnaestak centimetara dugačku
sviralu koja mu je na kožnatoj vrpci visjela oko vrata. Bio je to dar njegove
majke i uvijek ga je nosio sa sobom.
— Dobro — reče Teàrlag. — Trebat će ti prije završetka putovanja.
Njegova svirala?
— Kad našemu klanu bude potrebno, tvoja će glazba dati odgovor.
Moiri je bilo grozno što to mora učiniti. Srce joj je bubnjalo u ušima dok
je ponovo gledala Seana kako bi se uvjerila da se potpuno udubio u izmišljenu
priču koju je pričao ljudima što su se nalazili nasuprot njemu. Potom je susrela
Collin pogled s druge strane stola pa je polako jezikom prešla po gornjoj usni.
Colla se nagnuo naprijed otvorenih usta kao u ribe.
Jao, mogla je odabrati čovjeka koji je malo pametniji. Kad je na popisu
prekrižila muškarce sa ženama i djecom, ostalo ih je malo koji imaju vlastitu
28
brodicu. Osim toga, Colla ju već godinama želi. Ne bi ga dugo trebalo
nagovarati da ju odvede odavde, a njoj se žurilo.
Moira je ustala od stola i stavila ruku mužu na rame. Kad se Sean licem
okrenuo prema njoj, sjetila se kako je, kad su se prvi put sreli, mislila da je
zgodan i šarmantan. Šarm je odavno ispario, a pijančevanje još nije omekšalo
njegovo ratničko tijelo niti mu je koža na širokim jagodicama postala
bubuljičava.
Imao je oči zmije.
— Vina je sve manje — rekla je. — Pobrinut ću se da se otvori nova
bačva.
— Požuri se s tim — reče Sean.
Stisnula je zube kad ju je pljesnuo po stražnjici. Uh, ponašao se kao
svinja.
Na izlasku iz blagovaonice nije se mogla izložiti opasnosti da na brzinu
pogleda Collu. Čak i mrtav pijan, Sean bi mogao primijetiti. Požurila se niz
kamene stube u hladan i vlažan podrum. Slijeva u kuhinji bilo je bučno i
svijetlo od upaljenih baklji i vatre na kojoj se kuhalo. Krenula je nadesno u
mračni hodnik koji je vodio u spremište.
Upotrijebivši ključ koji joj je visio za pojasom, otključala je vrata
prostorije u kojoj su držali viski, vino i pivo. Kad je ušla, nos joj ispuni miris
alkohola i vlažne zemlje. Srce joj je snažno lupalo dok je čekala i virila kroz
odškrinuta vrata.
Hoće li Colla doći? Nije znala čega se više bojala: ako dođe ili ako ne
dođe. Igrati na kartu muške požude a da on na kraju ne dobije to što želi, bilo
je prilično teško, a ulog nije mogao biti veći.
Kamenim zidovima odzvanjali su koraci. Srce joj se stegnulo dok je
gledala čizme, a potom i noge muškarca koji je silazio stubama. Trenutak
poslije, vidjela je da je to Colla. Pošto je oprezno pogledao prema kuhinji, krene
prema spremištu.
— Brzo! — Otvorila mu je vrata, a onda ih zatvorila za njim.
Colla ju je odmah privukao sebi, prije nego što se pripremila na to.
Okrenula je lice kad ju je pokušao poljubiti.
— Jesam li te pogrešno shvatio? — Colla je smrdio po luku i pivu. — Ili
glumiš čednost?
29
Pokušala ga je umiriti. — Nisi me pogrešno shvatio, ali ...
— Bože, kako te želim — rekao je obasipajući joj vrat vlažnim,
sladunjavim poljupcima. Kad se stresla, njezino gađenje shvatio je kao
uzbuđenje pa je još jače navalio. Ah, muškarci vide ono što žele. Svi su tašti kao
purani.
— Nemamo vremena za to. — Moira ga je zgrabila za ramena i snažno
ga odgurnula. — Osim toga, ovdje nije sigurno.
— Možeš li izaći pa da se noćas nađemo u polju iza dvorca? — pitao je
Colla ponovo dašćući u njezino lice.
— U polju iza dvorca? Kakvo to mišljenje imaš o meni? — Nije se trebala
pretvarati da je uvrijeđena.
— Mislim sve najbolje — odgovorio je Colla nagnuvši se ponovo
preblizu.
— Ovdje je za nas preopasno — rekla je. — Ako nas Sean uhvati, ubit će
nas oboje.
— Kad bi se mogla izvući samo jedno popodne — rekao je Colla —
nekoliko kilometara zapadno nalazi se jedan mirni zaljev.
— Zar misliš da ću ostaviti muža radi čovjeka kojemu je na pameti samo
valjanje u travi sa mnom s vremena na vrijeme? — pitala je.
— Ostaviti muža? — Colla se uspravio i trepćući je pogledao.
Je li krivo procijenila koliko ju želi? Moira nije imala puno vremena
nagovarati Collu da odvede nju i njezina sina. Sean je bio kao lonac ulja na
vrućoj vatri koji samo što nije odletio u zrak. Uzela je Collinu ruku i položila
ju na grudi.
— O shluagh — promrmlja Colla, zazivajući vile u pomoć.
Moira potisne gađenje. Čak i kroz tkaninu osjećala je kako mu je ruka
vlažna i topla.
— Molim te, Moira, već te tako dugo želim. Samo mi reci gdje želiš da
se nađemo.
Kad će tomu doći kraj? Ruka mu je poput priljepka stajala na njezinim
grudima.
— Želim da me odvedeš daleko odavde — rekla je — na mjesto gdje nas
Sean nikada neće uhvatiti.
30
— Nađimo se sutra pa ćemo razgovarati o tome. — Colla je sve teže disao
dok joj je palcem trljao bradavicu. To je trajalo dulje nego što je očekivala.
— Jedino mjesto gdje ćemo biti sigurni je dvorac mog brata na Skyeu —
rekla je i maknula njegovu ruku s grudi. — Moj brat je starješina mojega klana
i rado će nas primiti.
Connoru je pametnije da ju primi, nakon svega što je prošla.
— Odvest ćeš me kao svoga novog supruga? — pitao je Colla. — Moje
srce već je godinama tvoje, ali nisam se ni usudio nadati da bi se udala za mene.
Colla je možda uvjerio samoga sebe da je posrijedi njegovo srce, ali Moira
je jako dobro znala o kojem dijelu tijela se radi, i, tako svojstveno muškarcu,
uopće nije primijetio da mu nije odgovorila na pitanje.
— Ne želim se odvojiti od svoga sina. — Prekrižila je ruke ispod grudi
kako bi privukla pozornost na njih.
— Ha, ne znam je li to u redu da čovjeku odvedem njegovo dijete ...
— Neću ići bez Ragnalla — rekla je.
Colla skrene pogled s njezinih grudi na njezino lice. — Što god želiš,
Moira.
Polako je odahnula. Ovaj put, kad ju je Colla zagrlio, stisnula je zube i
pustila ga nekoliko trenutaka na miru.
— Moramo čekati priliku — rekla je odmaknuvši se. — Nikomu živom
ne smiješ reći. Sean je opasan čovjek.
— Ma, ne bojim se ja Seana — rekao je Colla busajući se u prsa. —
Spreman sam boriti se s njim za tebe.
Muškarci. Rekla mu je to da bude oprezan, a ne da mu vrijeđa ponos.
Dlanom mu je obujmila bradu i nasmiješila mu se. — Molim te, ne želim
nikakvu borbu.
— U redu — odgovorio je.
Od straha joj se stegnulo grlo kad ju je Colla čvrsto stisnuo uz sebe.
Osjetila je hladnoću i odbojnost kad ju je počeo pipati.
— Moram poći prije nego što Sean pošalje nekoga u potragu za mnom.
— Glumeći da to nerado čini, odmaknula se od njega. — Imat ćemo vremena
na pretek kad se jednom maknemo odavde.
— Kako ću znati kada i gdje ćemo se naći? — pitao je Colla.
31
— Kad odjenem tamnocrvenu haljinu, znači da ću tu noć pokušati
pobjeći — rekla je. — Znaš gdje je stara drvena utvrda?
— Znam.
— Naći ćemo se ondje u ponoć.
32
PETO POGLAVLJE
33
— Upotrijebi mozak — vikao je Alex Connoru u lice, istodobno upirući
ruku u Duncana. — Što misliš, tko je koga zaveo? Naš čovjek, koji bi prije umro
nego učinio nešto nečasno? Ili princeza Moira koja očekuje da se svijet vrti
kako ona želi? Ma, velim ti, Duncan nije imao izgleda.
— Voliš li je? — pitao ga je Connor.
— Da — odgovorio je Duncan.
Tako je to završilo. Iako veoma bliski, više nikada nisu razgovarali o
Duncanovoj vezi s Moirom.
Ipak, mjesecima poslije, Connor mu je pokazao očevo pismo s vijestima
o Moirinu vjenčanju. Pismu je trebalo puno dulje od samo dva tjedna koliko je
Moiri trebalo da prisegne drugom čovjeku pošto je Duncanu izjavila ljubav.
Connor je spustio ruku na Duncanovo rame dok je ovaj čitao pismo. No, ništa
nije rekao jer nije imao što reći.
— Zahvalan sam ti što ideš u Irsku — rekao je Connor. — Kad vidiš moju
sestru, znat ćeš ako nešto nije u redu.
To što nikada nisu razgovarali o Duncanovim osjećajima prema Moiri ne
znači da Connor nije znao za njih.
— Uzet ću brod koji smo ukrali Shaggyju Macleanu — rekao je Duncan.
— Nije velik, ali brz je, a klizi kroz vodu kao morska vidra.
— Na njega ne stane puno ljudi — primijeti Connor.
— To je prednost — odgovori Duncan. — Budući da ne možeš odvojiti
puno ljudi za borbe u Irskoj, bolje je da ih je manje jer će biti na oprezu.
— Koliko ljudi želiš? — pitao je Connor.
— Dobro bi mi došao još jedan par ruku na brodu — rekao je Duncan —
to je sve.
— Znaš da ti ne mogu dati Iana ili Alexa. — Connor je stisnuo oči
zagledavši se u vatru. — Uzmi Ianova brata Nialla.
Duncan prikrije negodovanje. Ianov sedamnaestogodišnji brat bio je na
putu da postane dobar ratnik i bio je jako hrabar, ali bio je tako prokleto
neiskvaren.
— Niall nije puno mlađi nego što smo mi bili kad smo otišli u Francusku
— rekao je Connor. — Borio se kod Floddena.
— Da, ali...
34
— Znam, naivan je do bola. — Connor ispije gutljaj iz čaše. — Teško je
povjerovati da smo ne tako davno bili tako mladi.
Duncan nikada nije bio naivan i nikada nije ništa uzimao zdravo za
gotovo. Za razliku od Nialla i Iana, koji su odrasli u skladnu domu uz roditelje
koji su ih štitili, Duncan je od mladosti morao naučiti kako se čuvati. Nije mu
bilo žao jer su mu mučne lekcije pomogle da očvrsne.
— Ljudi vjeruju Niallu — nastavi Connor. — Sve će mu reći, a to može
biti korisno.
Duncan se nagnuo naprijed i počešao se po glavi. — On je dobar momak,
mislim. Niall će biti dobar.
— Najprije morate otkriti hoće li se MacQuillanovi i ostali Irci boriti
protiv nas kad napadnemo MacLeodove — rekao je Connor.
— Ne želim dovesti u pitanje naš savez s njima zbog manjih nesuglasica
koje Moira ima sa svojim mužem.
— Što ako nije riječ samo o manjim nesuglasicama? — pitao je Duncan.
— Već imamo previše neprijatelja — rekao je Connor. — Učini sve što
možeš a da ne započneš rat između klanova. Svejedno mi je hoćeš li lagati,
varati ili ih šarmirati da to postigneš.
— Hmmm. Lagati, varati, šarmirati? Moraš poslati nekoga drugoga —
reče Duncan. — Ja sam čovjek za borbu.
— Jesi, ali si i više od toga — rekao je Connor stisnuvši ga za rame. —
Budi oprezan. Ne mogu si priuštiti da te izgubim.
35
— Beannachd air an taigh. Neka je blagoslovljena ova kuća. — Alastair
Crotach MacLeod rekao je dubokim, hrapavim glasom, proučavajući je svojim
hladnim pogledom. Činilo se da nije bio ništa više oduševljen mogućnošću da
večera s pripadnicom klana MacDonald nego što je bila ona.
Starješina MacLeodovih nosio je trajni, vjerojatno i bolni podsjetnik
svoje mržnje prema njezinu klanu. Zvali su ga Alastair Crotach, Alastair
Grbavi, zbog strašna ožiljka, nastalog udarcem sjekire dok je bio mladić, pa mu
je lijevo rame bilo deformirano, za što je bio zaslužan jedan MacDonald.
Alastair MacLeod bio je starješina svojega klana skoro četrdeset godina,
a nosio je svoju moć kao drugu kožu. Imao je šezdeset i nešto godina, ali
izgledao je mlađe. Smiješno, ali zbog deformiranog ramena doimao se opasnije,
a time je bio i zagonetniji.
— Slična si svojoj majci — rekao je MacLeod.
— Poznavali ste je? — Moira nije namjeravala razgovarati s čovjekom,
ali njegova ju je primjedba toliko zaprepastila da joj je pitanje samo izletjelo.
— Bila je najmlađa i najzgodnija od triju lijepih sestara Clanranald —
rekao je. — Vidio sam je samo jednom, ali bila je žena koju muškarac ne
zaboravlja.
Moira se uopće nije sjećala svoje majke.
— Šteta što je ostavila dobra čovjeka zbog nekoga kakav je bio tvoj otac
— rekao je MacLeod— a onda je umrla nastojeći otići od njega.
Kako se usuđuje preda mnom ružno govoriti o mojoj obitelji? Samo mrtvi
znaju istinu o tome što se na kraju dogodilo između njezina oca i njezine majke.
— A kažu da žene ogovaraju i prenose glasine — rekla je Moira uputivši
starješini MacLeodovih prijetvorni osmijeh.
— Moira! — Sean joj jako stisne ruku i odvede ju iz blagovaonice. —
Očekujem da budeš ljubazna prema mojim gostima.
Moira je pregrizla jezik da mu ne kaže da je njegov gost prvi bio
nepristojan.
— S tobom ću se pozabaviti poslije, ženo. — Kad ju je Sean doveo do
vrata prema stubama, gurnuo ju je. — Idi gore. Moram raspraviti važne stvari
s MacLeodom i ne mogu dopustiti da mi stvaraš nevolje.
Nikada nije pomišljala da bi mogla biti zahvalna MacLeodu što im je
došao u posjet i što je bio nepristojan. Naime, zahvaljujući njemu, imat će više
36
vremena izvesti bijeg. Dvojica starješina vjerojatno će razgovarati i piti do
duboko u noć, a Sean sve do jutra neće otkriti da je otišla.
Ragnall je spavao na slamarici na podu pokraj njezina kreveta. —
Probudi se — šapnula je i prodrmala ga za rame. — Kad je otvorio oči, rekla je:
— Odlazimo, mo chroi.
Pokupila je posljednje stvari, gurnula ih u platnenu torbu i prebacila ju
preko ramena. Uzela je sina za ruku i naslonila uho na vrata. Nije čula nikoga
na kamenom stubištu pa je otvorila vrata.
S rukom na kvaki, zastala je i bacila još jedan pogled na sobu koja je bila
uzrok njezina velikog jada.
Hvala Bogu da sam te se riješila, Seane MacQuillane. Dao Bog da vječno
goriš u paklu.
37
ŠESTO POGLAVLJE
38
To je bio razlog zašto je počeo Rhonu puštati u kuću kad je počela dolaziti
pošto se vratio iz Francuske. Ah, baš je bijedan čovjek. Ako ništa drugo, u
mraku se više nije pretvarao da je ona Moira.
No, uglavnom nije.
Moira se stisnula jer joj je bilo hladnije pri srcu nego što je bio oštar vjetar
koji je dolazio s mora dok je pogledom tražila Collinu brodicu. Čekala je sedam
godina. Bog sigurno neće od nje tražiti da čeka još jedan dan.
Taj prvi sat koliko su ona i Ragnall čekali, Moira se prisiljavala da ne
razmišlja o cijeni koju će morati platiti svojim tijelom za tu vožnju brodicom
kući na Skye. Colla nije bio loš, ali Moira nije htjela da ju dira. Možda ga uspije
uvjeriti da mu je nagrada to što je učinio dobro djelo. Aha.
Već su tako dugo čekali da se prestrašila da Colla neće doći.
— Gdje je brodica? — pitao je Ragnall pospanim glasom. Sjedio je na tlu,
naslonjen na vučjaka, koji im se pridružio odmah čim su ušli u ruševine stare
utvrde.
Moira je zabola nokte u dlanove da pred sinom ne počne plakati.
— Još ćemo malo pričekati — rekla je. — Ako se ne pojavi, naći ćemo
drugi način.
Tup. Tup. Tup.
Moira je skočila začuvši korake po kamenim pločama, koje su nekoć bile
pod stare utvrde. Napokon, Colla je stigao. Željela je vjerovati u to, ali sa svakim
korakom osjećala je zapravo da se približava velika nesreća.
Tup. Tup. Tup. Sveta Marijo, Majko Božja, daj da to bude Colla, molim
te.
Iz sjene se pojavi muški lik. To nije bio Colla.
Čula je kako je Ragnall šapnuo: — Idi! — Vučjak je nestao u mraku.
Unatoč velikoj hladnoći, Moirini dlanovi bili su vlažni i ljepljivi, a ispod
pazuha izbijao joj je znoj. Mozak joj je grozničavo radio u potrazi za
objašnjenjem koje bi mogla dati Seanu zbog čega se usred noći nalaze u staroj
utvrdi. No, nije ga mogla naći.
39
— Očekivala si nekoga drugog? — iz tame se začuo Seanov glas.
Mirnoća Seanova glasa plašila ju je više nego da je vikao. Nije htjela da
joj sin nazoči onomu što slijedi.
— Hajde, potraži Collinu brodicu — rekao je Sean, mašući rukom u
smjeru mora.
Kako je otkrio da ju je Colla trebao odvesti?
— Više ga nećeš vidjeti. — Sean je stao. — Nitko neće. Collom se hrane
ribe.
Moira je ostala bez zraka. — Ne! Nisi valjda. Ne vlastitoga brata.
No, u srcu je znala da je Sean govorio istinu. Dragi Bože, nije htjela
Collinu smrt.
Rekla je samoj sebi da bude drska, da se pretvara da nema pojma zašto je
Sean ubio Collu, ali nije mogla. Umjesto toga, klonula je na koljena na hladan,
tvrdi pod i sklupčala se pokušavajući doći do zraka. Ragnall je dotrčao do nje i
bacio joj se oko vrata.
Iako se Moira nije sjećala svoje majke, dok je bila dijete, u snovima ju je
proganjalo majčino tijelo koje, okrenuto na trbuh, pluta u moru, a njezina
dugačka tamna kosa leluja oko nje. Sad joj se vratila slika majke koja se utopila,
samo što je pokraj nje još plutalo Collino tijelo.
Sveta Marijo, Majko Božja, molim te, pomozi mi. Hoće li joj se ikada
pružiti prilika da ponovo pokuša pobjeći? Sean će još više paziti na nju nego
prije. Sve je izgubljeno.
Bila je previše iscrpljena da bi se bojala Seanovih ispada. Stvarno, nema
ništa gore od toga da ostane zatočena s njim u dvorcu.
40
SEDMO POGLAVLJE
41
Ragnall se čvrsto uhvatio za njezin struk i plakao. Moira ga je stiskala uz
sebe, nastojeći utješiti ga, a misli su joj se rojile. Shvatila je da Sean to ne radi
da bi prijetio njezinu bratu ili njezinu klanu nego njoj.
— Bilo bi ti pametno da se prema meni počneš odnositi s poštovanjem
kakvo zaslužujem — rekao je Sean kroz stisnute zube. — Ako me opet pokušaš
napustiti, pobrinut ću se da više nikada ne vidiš našega sina.
— Važnije ti je mene kazniti nego zaštititi našega sina? — Još dok je
postavljala to pitanje, znala je odgovor. Sean je otkrio kaznu zbog koje će patiti
svaki dan i svaki sat i namjeravao ju je provesti.
— Ragnalle, reci majci zbogom — rekao je Sean — i prestani plakati kao
kakva vražja djevojčica.
— Nemoj to činiti, molim te — preklinjala je Seana, držeći sina stisnuta
uz sebe. — Ne možeš MacLeodovima povjeriti mojega dragoga sina.
— MacLeodovi su spremni isploviti — rekao je Sean. — Ragnalle, uzmi
svoje stvari i spusti se na obalu ili će tvoja majka platiti tvoj neposluh.
Sean je zalupio vrata za sobom, ostavljajući ih same da se oproste. Dugo
su se ona i Ragnall grlili plačući. Tada je Moira obrisala nos i oči u rukav pa
rukama obujmila sinovo lice. Znala je da je ono što će mu sad reći važno. To će
im morati davati snagu dok ponovo ne budu zajedno.
— Nikada nemoj zaboraviti da si ti MacDonald sa Sleata i da si potomak
poznatih ratnika, uključujući Somerleda i gospodara Otočja — rekla je. —
Slušaj i pamti sve što kažu MacLeodovi jer to nam jednoga dana može koristiti,
ali nemoj vjerovati nikomu ako nije od MacDonaldovih.
Ragnall je obrisao oči i kimnuo, ali donja mu je usna drhtala. — Ne želim
ići.
— Ne znam kako ćeš dugo morati ostati kod MacLeodovih — maknula
mu je kosu s čela i zagledala mu se u oči — ali obećavam da ću, čim uzmognem,
doći po tebe ili ću poslati nekoga da mi te dovede.
Ragnall ponovo kinine. Jao, baš je hrabar mali dječak. Privukla ga je bliže
i poljubila u kosu.
— Nemoj me zaboraviti — šapnula je, iako je puno tražila od njega. Imao
je samo šest godina.
— Neću — rekao je. — Volim te, majko.
42
— Ti si kucaj moga srca, a chuisle mo chroi — rekla je i posljednji put
zagrlila sina.
43
OSMO POGLAVLJE
44
Ma, govorio je kao kakav starac. No dvorske su zidine štitile samo one
koji su onamo pripadali, a Duncan je općenito izbjegavao biti negdje zatvoren
s ljudima u koje nije imao povjerenja. Osim toga, ne bi mogao spavati u dvorcu
znajući da najednom od katova iznad njega spava Moira u krevetu sa svojim
mužem.
Toga tmurnog zimskog popodneva padala je hladna rosulja dok su on i
Niall klipsali stazom koja je vodila po vrhu crvenih stijena. Dvorac
MacQuillanovih pred njima doimao se mračno i zlokobno, smješten na
izbočini koja se nadvila nad morem.
— Došli smo u ime našega starješine, Connora MacDonalda sa Sleata —
rekao je Duncan stražarima kad su došli do ulaznih vrata. — Odvedite nas do
svojega starješine.
Stražari su bazdili po viskiju, što je bio jasan znak da imaju nemarnoga
vođu. Dok su pratili Duncana i Nialla kroz dvorište dvorca prema kuli, Duncan
se pripremao na to da će ugledati Moiru s njezinim suprugom i djecom, koju
su trebali imati ona i Duncan.
— Kakva pusta dvorana — rekao je Niall tihim glasom kad su ušli u kulu.
— Mogla bi podnijeti malo cvijeća i sličnih stvari koje tvoja sestra stavlja po
Dunscaithu.
Cvijeća? Bože, pomozi. — Drži ruku blizu bodeža, Nialle.
Duncan je promotrio ratnike koji su se u malim skupinama okupili za
dugačkim stolovima ili pokraj vatre koja je gorjela u kaminu.
— Koji je Moirin suprug? — pitao je Niall tihim glasom.
Jedan od stražara koji ih je dopratio od ulaza, obratio se visokom,
tamnokosom ratniku koji im je stajao okrenut leđima.
— To je on — rekao je Duncan kad se čovjek okrenuo i zagledao u njih
svojim hladnim sivim očima.
Bio je to zgodan starješinin sin s kojim je Moira sjedila za večerom one
noći kad su posljednji put bili skupa. Sjećanje na njezin smijeh i očijukanje dok
joj taj čovjek zuri u grudi nikada neće izblijedjeti.
Moirin suprug sada je bio starješina, čime je ona sigurno zadovoljna. Dok
je njihov domaćin prelazio preko dvorane kako bi ih pozdravio, Duncan
primijeti da mu je lice grublje, a tijelo mišićavije nego što je bilo prije sedam
godina.
45
— Tisuću puta dobro došli — rekao je čovjek, iako se na njegovu licu
nije vidjela dobrodošlica. — Ja sam Sean, Owenov sin i starješina
MacQuillanovih.
— Ovo je Niall. On je rođak tvoje žene i našega starješine, Connora sa
Sleata — rekao je Duncan preskočivši uobičajene beskorisne pozdrave. — Ja
sam Duncan Ruadh MacDonald, zapovjednik straže našega starješine.
— Ovdje nema ničega zanimljivoga za tvojega starješinu, je li
zapovjedniče? — pitao je Sean.
Čovjek je bio pijan, nije se ljuljao, nije frfljao nego je bio glasan, svadljivo
pijan. Duncan je došao u napast da šakom odstrani podrugljivi osmijeh s Irčeva
lica.
— Izgledaš mi poznato — nastavio je Sean, pomno pogledavši Duncana
svojim sivim očima. — Jesam li te sreo kad smo se Moira i ja vjenčali u
Dunscaithu?
— Ne — odgovorio je Duncan. — Mi nosimo poruku našega starješine
njegovoj sestri.
— Možete ju reći meni. — Sean je spustio ruke na bokove i zibao se na
petama dok je govorio. — Moiri danas nije dobro.
— Dobro ili ne, moramo ju vidjeti — reče Duncan. — Naš starješina od
nas očekuje da prenesemo pozdrave njegovoj sestri.
— Ne mogu dopustiti da smetate mojoj ženi kad je bolesna. — Uopće se
nije činilo da je Sean zabrinut za ženino zdravlje, pa se Duncan pitao zašto ne
želi da se vide s Moirom. Bez obzira na sve, Duncan je počeo gubiti strpljenje
u toj igri.
— Bilo bi šteta da moj starješina mora sam na ovaj put s desetak svojih
ratnih brodova. — Connor nije imao desetak ratnih brodova, ali Duncan se
nadao da Sean to ne zna.
Sean i Duncan dugo su se gledali u oči. Očito, smatrao je da mu Duncan
doista prijeti.
— Ma, nema potrebe da se uzbuđujemo zbog takve sitnice — rekao je
Sean odmahujući rukom. — Moiru malo boli glava. Znaš da se žene stalno
nešto žale. — Okrenuo se i viknuo jednoj ženi koja je posluživala. — Reci mojoj
ženi da smjesta siđe u dvoranu.
46
Duncan se napola okrenuo od svojega domaćina kako bi vidio Moiru čim
se sa stubišta pojavi na vratima. Čekao je to sedam godina. Morao je vidjeti što
se krije u Moirinim očima u trenutku kad ga vidi, prije nego što dođe u priliku
to skriti.
— Čudi me da ste u ovo doba godine doplovili sa Skyea — rekao je Sean
dok su čekali. — Je li vas uhvatila koja oluja?
Duncan se nije obazirao na Seanov pokušaj da ga uvuče u razgovor.
Ovdje je bio po zadatku, a razgovor o vremenu nije bio dio toga. Niall ga
postrance pogleda i upitno digne obrvu, ali Duncan se ni na to nije obazirao.
— Vidim da tvoj prijatelj nije baš rječit — reče Sean Niallu.
— Da — odgovori Niall — ali to nadoknađuje njegova izražajnost s
mačem.
Da je Duncan znao da Niall ima tako zlatan jezik, prepustio bi razgovor
njemu. Seana je živcirala tišina koja je nastala nakon Niallove primjedbe. Seanu
zbog tišine nije bilo ugodno, a Duncanu je bilo drago što mu je neugodno.
Kroz otvorena vrata Duncan je na stubama začuo lagane korake. Bol u
srcu govorila mu je da je to Moira.
47
Moira je trepćući pogledala ženu. — Dvojicu?
Kakva korist od njih? Dvojica ju nikada neće moći izvesti iz dvorca.
Jedina joj je nada bila da im uruči poruku za Connora s molbom da pošalje ratne
brodove da ju spase. Dok je Moira hitala niz stube, očajnički je pokušavala
smisliti kako će to učiniti. Zastala je u podnožju stuba kako bi se pripremila
prije nego što uđe u dvoranu.
Kad je ušla kroz vrata, imala je osjećaj da u prostoriji nema zraka. Jedva
je disala. Ugledala je Duncana MacDonalda, čovjeka koji joj je upropastio život
i lišio je sve sreće.
S devetnaest, Duncan je već bio opasan i snažno građen ratnik. Sad je
nabio deset kila mišića više i zračio je samopouzdanjem, a u borbama je svladao
toliko ljudi da više nije imao potrebu dokazivati se.
Njegova crvenkastosmeđa kosa dodirivala je široka ramena, a oko mišića
imao je zlatne obruče, kao neki drevni ratnik iz legendi. Ipak, nije bilo
pogreške, to je bio on. To je čovjek koji ju je ostavio i doveo u ovo jadno stanje
u kojem je sad bila.
Kad je susrela pogled Duncanovih kestenjastih očiju, gorjele su od gladi,
zbog koje joj se ubrzalo bilo. Kako ju može tako gledati nakon onoga što joj je
učinio? Kako se usuđuje? Prošla je pokraj njega i stala kraj supruga.
Moira se usiljeno osmjehnula Seanu, zamišljajući si da mu zabada bodež
u oko. — Htio si me vidjeti?
— Ovi ljudi iz tvojega klana došli su te pozdraviti.
Moira je izbjegavala pogledati Duncana, već je pogled usredotočila na
mršava mlađeg čovjeka pokraj njega, koji je imao kestenjastu kosu i velike
smeđe oči.
— Ne prepoznaješ me? — pitao je mladić. — Ja sam tvoj rođak, Niall.
— Niall? — srdačno se nasmiješila. — Jao, koliko si narastao otkako sam
te posljednji put vidjela.
— Ha, ti se nisi promijenila. Lijepa si kao i uvijek. — Niall je imao više
od metar osamdeset, ali pocrvenio je kao dvanaestogodišnji dječak.
— Drago mi je što te vidim, rođače. — Moira zaključi da mora iskoristiti
priliku i reći mu da treba pomoć pa se nagnula naprijed kao da će Nialla
poljubiti u obraz. No, prije nego što je uspjela nešto šapnuti Niallu u uho, Sean
48
ju je primio oko struka i povukao k sebi. Gad, imao je šesto osjetilo koje mu je
omogućavalo predvidjeti svaki njezin pokušaj bijega.
— A što je sa mnom? — pitao je Duncan.
S lažnim osmijehom na licu, Moira se nije žurila prebaciti pogled na
Duncana. Prisilila se ne pokazati nikakve osjećaje, a ipak je na trenutak zastala.
Ovako izbliza, Duncan je bio baš onakav kakva ga je pamtila, veličanstven. Bio
je krupniji, viši, zgodniji. Njegov krupni lik zračio je prostorijom, privlačeći
svačiji pogled.
— Reci da se sjećaš tko sam — rekao je Duncan kad nije odgovorila.
Sjećala se svega. Svakog dodira, svakog pogleda, svakog razgovora,
svakog užitka koji joj je pružio, ali najviše se sjećala kako na svoj vjenčani dan
stoji na zidinama Dunscaitha, nesretna i ranjena kao da je progutala krhotine
stakla.
— Bojim se da vas se uopće ne sjećam — rekla je.
— Ja sam blizak prijatelj tvojega brata — rekao je Duncan dok je napetost
među njima rasla. — Sigurno me se barem malo sjećaš.
Čula je izazivanje u njegovu glasu pa je slegnula ramenima, kao da je riječ
o nekome koga nije primjećivala. No, kad je svjetlo svijeća obasjalo njegovu
crvenkastu kosu, osjetila je oštru bol jer se sjetila kako je bilo u njegovu
zagrljaju. Duncanova kosa bila je ista kao i kosa njezina sina ...
Bože, smiluj se!
Što ako Sean primijeti sličnost među njima? Ragnallova kosa bila je
nekoliko nijansi svjetlija i imao je plave oči, ali lice mu je bilo nježnije, dječačka
inačica Duncanova. Sličnost je bila očita svakomu tko ju je tražio.
Moira se pokušavala smiriti. Naravno, crvena kosa česta je u onih u
kojima teče keltska krv, a Duncan je u usporedbi s Ragnallom bio div. Nema
razloga zašto bi ih Sean povezao.
Moirino srce snažno je tuklo, ali i dalje je zadržala blagi osmijeh na licu.
Tijekom svojega braka izvježbala je imati lažni izraz lica. Sean je, međutim, bio
kao pas koji nanjuši svako poniženje u odnosu na sebe. Kad bi posumnjao tko
je pravi Ragnallov otac, ne bi ju ostavio na životu.
— Iskreno, ne sjećam vas se — rekla je Moira razgovijetnim glasom. —
Prošlo je puno vremena otkako sam otišla sa Skyea.
49
Duncan je zurio u nju kao izgladnjeli lav, zbog čega se nasmrt prestrašila.
Neka joj Bog pomogne, odat će ju. Moira se odvažila i postrance pogledala
svojega muža. Osjeti silan strah kad je Seanu na licu i vratu ugledala ružne
crvene mrlje. Molila je Boga da je to zbog njegove uobičajene ljubomore, a ne
zato što je shvatio istinu koju je sve ove godine skrivala od njega.
Sean ju žmirkajući pogleda, a u njegovim zmijskim očima vidjelo se
pitanje. — Sad kad su naši gosti zadovoljili svoju znatiželju, možeš se vratiti u
svoju bolesničku postelju.
— Želimo nasamo razgovarati s Moirom — Duncanov duboki glas
prostruji njezinim tijelom.
— Ne treba — brzo je rekla Moira, znajući da Sean to nikada neće
dopustiti. Od straha su joj se osušila usta, a jezik kao da je odebljao dok je
tapšala Seana po ruci. — Ništa vam nemam reći što ne bih mogla reći pred
svojim dragim mužem.
Duncan nije skidao pogled s nje. — Connor je zabrinut za tebe.
— Kod kuće je već više od dvije godine — rekla je, toliko povrijeđena da
joj je glas bio oštar. — Da me je htio vidjeti, znao je gdje će me naći.
Jako se uzrujala. Morala je otići prije nego što izgubi nadzor nad sobom.
— Sad se moram odmoriti — rekla je. — Kojim god poslom došli,
razgovarajte o tome s mojim mužem.
Moira je osjećala kako ju žari Duncanov pogled dok je izlazila iz dvorane.
Bože, pomozi, zar nije dovoljno patila?
Nije znala što joj je bilo gore, to što je umirala u duši jer je vidjela
Duncana nakon toliko vremena ili strah da će Sean otkriti istinu.
50
— Možete ostati preko noći — rekao je Sean, odvrativši Duncanovu
pozornost s praznih vrata kroz koja je Moira izašla.
Dajući im do znanja da u njegovu domu mogu ostati samo jednu noć,
starješina MacQuillanovih bio je na rubu prekršiti gotovo svetu dužnost da
primi svakoga gosta.
— Ne želimo iskorištavati vašu gostoljubivost — rekao je Duncan.
— Ako trebamo razgovarati o nečemu, da čujem. — Sean značajno
pogleda prema stubama i reče. — Uz tako lijepu ženu kakva je moja, siguran
sam da vam je jasno da želim otići u krevet.
Duncanov bijes, koji je polako tinjao, pretvorio se u mahniti pakao od
pomisli da Sean dotiče Moiru onako kako je on to nekada činio, i očajnički želi
opet činiti.
Niall je spriječio Duncana da ne udari Seanovo samodopadno lice tako
što ga je laktom udario pod rebra i rekao. — Naš starješina moli da razmislite
o tome da pošaljete sina na odgajanje u dvorac Dunscaith.
Connor im je rekao da iznesu taj prijedlog kako bi vidjeli je li starješina
MacQuillanovih još uvijek sklon njihovu savezu.
— Možemo dječaka odmah povesti s nama — rekao je Duncan — osim
ako ne mislite da je premlad da biste ga odvajali od majke.
— Ragnalla sam već poslao na odgoj — reče Sean.
— Komu ste ga poslali? — upita Duncan.
Sean je zastao prije nego što je odgovorio, a oči su mu blistale od
zadovoljstva. — Poslao sam ga starješini MacLeodovih.
— MacLeodovih s Lewisa?— pitao je Niall, pomislivši na MacLeodove s
kojima su MacDonaldovi bili u dobrim odnosima.
Sean odmahne glavom, a u kutovima usana titrao mu je osmijeh. —
MacLeodovima od Harrisa i Dunvegana.
Kad je Duncan rukom obuhvatio dršku svojega bodeža, opkolili su ga
stražari starješine MacQuillanovih.
— Sigurno znate da bi za našega starješinu bila velika uvreda da njegova
jedinoga nećaka odgaja njegov najveći neprijatelj — rekao je Duncan. — Je li
se Moira složila s tim?
51
— Čini se da se previše brinete za mišljenje moje žene — Sean stisnutih
očiju pogleda Duncana, proučavajući ga kao da ga prvi put vidi. Potom se
njegove oči naglo rašire, a lice mu postane tamnocrveno.
Duncan se nasmiješio jer je mislio da će se potući sa Seanom, za čime je
već dugo žudio. Jedan pokret i moja će šaka završiti na tvom licu.
— Pozdravljamo vas i želimo vam laku noć — javio se Niall uhvativši
Duncana za ruku. — Ujutro ćemo otići.
52
DEVETO POGLAVLJE
oira!
M Moiri se digla kosa na glavi kad je čula glas svojega muža koji je grmio
stubištem i odzvanjao kamenim zidovima. Prije nego što se uspjela pripremiti,
vrata su se širom otvorila. Sean je upao u spavaču sobu i za sobom zalupio vrata.
— Što te muči, dragi? — Nastojala je da joj glas bude smiren, ali bio je
piskutav i slab.
— Nemoj se poigravati sa mnom! — vikao je Sean. — Znam što si učinila.
Moira nesvjesno ustukne korak kad je pošao prema njoj. — Ne znam na
što misliš, Seane.
— Pretvarala si se da si djevica, a nosila si dijete toga čovjeka! Kurvo!
Tako ju je jako udario preko lica da je Moira posrnula unatrag i udarila u
bočnu stranu kreveta. Uhvatila se za okvir, pokušavajući ostati na nogama.
Ovaj posljednji tjedan naučila je da nema ništa gore od toga da padne na pod i
pokušava zaštititi glavu od udaraca. Rebra joj se još nisu oporavila od zadnji
put.
— Platit ćeš za to — rekao je Sean i gurnuo ju prema krevetu. Sean ju je
uvijek grdio zbog pogrešaka i propusta koje je primijetio i bezbroj ga je puta
vidjela bijesnoga, no ovaj put bilo je drukčije. Bijes mu je sijevao iz očiju kao u
divlje zvijeri i naviještao je smrt.
Moira se očajnički osvrtala tražeći nešto čime bi se mogla obraniti.
— Trebao sam znati da dječak nije moj. Uopće nije na mene. — Sean ju
je zgrabio za ramena i počeo ju tresti. — Rekla si mi da je ranije rođen!
— Sjećaš se krvi na plahti — rekla je Moira. — Naravno da je Ragnall
tvoj.
— Zašto onda izgleda isto kao taj crvenokosi ratnik MacDonaldovih? —
pitao je Sean.
— Nije točno! — odgovori Moira, iako joj je glas bio itekako očajan. —
Ragnall je sličan mojemu ocu i starijem bratu. Obojica su imali crvenkastu
kosu.
53
— Lažeš — siknuo je Sean nekoliko centimetara od njezina lica. — Taj
te je Duncan MacDonald gledao kao da je uvjeren da pripadaš njemu.
— Rekla sam ti da nisam kriva kako me muškarci gledaju.
— Drugi muškarci gledaju te kao da te žele — rekao je Sean — a ovaj te
gledao kao da je dirao svaki djelić tvojega tijela i sad se toga prisjeća.
Moira je zadrhtala kad joj je Sean stavio ruku na vrat i počeo ga prijeteći
gladiti. Debeli prsti obavili su joj stražnji dio vrata dok ju je palcem trljao ispod
brade, prisiljavajući ju da nagne glavu otraga.
— Nemoj, Seane. Molim te.
— Sve ove godine radila si budalu od mene. — Grubo ju poljubi u usta.
Migoljila se pokušavajući odgurnuti ga. Kad joj je polako počeo stezati
vrat, pokušala je vrisnuti, ali iz usta joj se začuo samo slabašni prigušeni zvuk.
Napokon mu je uspjela zarinuti zube u donju usnu.
Trgnuo se jauknuvši i pustio ju. — Prokleta bila.
Hvatala je zrak, ali tada ju je tako snažno udario po oku da joj se sve
zacrnjelo. Osjetila je da pada. Sean ju je uhvatio i gurnuo u zid. Udarila je
glavom pa joj se opet smračilo. Zatreptala je očima kako bi odagnala zvijezde
koje su joj titrale pred jednim okom. Na drugo oko uopće nije vidjela.
— Više nikada nećeš vidjeti Ragnalla! — vikao je Sean. Ovaj put pogodio
ju je u bradu. Bol se proširila cijelom glavom.
Moira je imala osjećaj da gleda samu sebe iz daljine. Ovaj put će me ubiti,
prostrujalo joj je mislima, ali bilo joj je svejedno.
— Jesi li me čula? — vikao je Sean. Lice mu je bilo samo nekoliko
centimetara udaljeno od njezina, ali nije ga jasno vidjela.
Kad joj se glava zaljuljala u stranu, uhvatio ju je za bradu i držao. Zarinuo
joj je prste u obraz, od čega joj se bol iz ozlijeđene čeljusti preselila u uho. Na
jeziku je osjetila okus krvi.
— Ubit ću i tvog sina — rekao je Sean.
— Ragnalla? — Glas joj se pretvorio u hrapavi šapat. — Ne, nećeš valjda!
— Hoću — rekao je Sean. — Kad umre, od tebe neće ostati ništa na
ovome svijetu.
Moira se nastojala probiti kroz slojeve guste magle u svojoj glavi. Znala
je da mora nešto učiniti, ali tijelo je sporo odgovaralo na njezine naredbe. Mora
54
se usredotočiti na to da šakama udari Seana u prsa, ali njezini napori bili su
jadni.
— Dovest ću Ragnalla kući i iscijediti život iz toga malog kopileta —
rekao je Sean kroz stisnute zube. — Točno ovako.
Kad je Sean sklopio ruke oko Moirina vrata, tijelom joj se proširio silan
strah koji je rastjerao maglu od koje je posustala. Mora preživjeti kako bi sina
spasila od Seana. Grebla je i trgala mu ruke s vrata. Kad ni to nije pomoglo,
udarila ga je u prepone.
— Au! — zajaukao je Sean i presavinuo se.
Moira duboko udahne zrak u pluća. Kad je ponovo navalio na nju,
branila se udarajući ga po licu i grebući ga noktima. No, Sean je bio teži i jači
pa su mu ubrzo ruke ponovo bile oko njezina vrata. Pogled mu je bio divlji, oči
izbuljene. Kapljice sline cijedile su mu se iz usta kao bijesnom psu.
Pluća su je pekla dok je pokušavala uhvatiti zrak pod sve jačim stiskom.
Ponovo je vidjela zvijezde pred očima i znala je da će joj se uskoro sve zacrnjeti.
Molim te, Bože, pomozi mi!
Na trbuhu osjeti nešto tvrdo. Držak njegova bodeža! Jedva je osjećala
dlanove kad je uhvatila i izvukla bodež. Potom ga je, posljednjim atomom
snage, rođenim iz očaja, zabola postrance u Seana.
— Grrrr! — Sean je ispustio životinjski krik, nešto između rike i
stenjanja i dignuo ruke u zrak.
Moiru je pekao vrat, a u glavi joj je bubnjalo, od čega joj se počeo dizati
želudac. Ipak, i dalje je držala držak bodeža kad je Sean odskočio. Posrnuo je i
svinuo se, držeći se za bok. Između prstiju curila mu je krv.
No, Sean je ostao na nogama. Nije bio teško ranjen.
Kad je dignuo glavu, bijes mu je sijevao iz očiju kao da je sam vrag iz
pakla. Bude li imala puno sreće, imat će još jednu priliku. Samo jednu. Još je
držala bodež, ali nije imala pojma gdje bi ga ubola. Proklinjala je svojega oca i
braću koji je nisu naučili kako se zaštititi.
Počelo joj se vrtjeti u glavi i zibala se na nogama. Trbuh joj se grčio od
očaja, ali držala je bodež ispred sebe.
Tada se sve dogodilo istodobno. Sean je zaurlao i bacio se na nju takvom
žestinom da je natraške letjela zrakom. Njezini krici odzvanjali su od zidova
kao da dolaze od nekog drugog. Udarila je zatiljkom o pod, od čega joj se stresla
55
već ozlijeđena čeljust i izazvala nevjerojatnu bol. Trenutak poslije Sean se svom
težinom srušio na nju i izbio joj zrak iz pluća. Bože, ne. Ne želi umrijeti a da
Sean leži na njoj.
S druge strane plamena vatre Duncan je vidio vučjakove oči kako blistaju
u tami. Uzeo je još jedan komad osušenog mesa i preko vatre ga bacio na drugu
stranu u mrak. Bilo mu je drago kad nije čuo da je pao na pod. Pas je bio brz.
— Nikad te nisam vidio takva — rekao je Niall pogledavši ga postrance.
— Izgledalo je kao da se želiš potući sa starješinom kod njega u dvorani pred
očima stotinjak njegovih ratnika.
— Hmmm. — Duncan se ponosio time što nikada nije dopustio da mu
raspoloženje utječe na njegovu procjenu ili da zbog toga zaboravi svoju
dužnost. No večeras mu to nije uspjelo. Zapravo, još su ga svrbjeli prsti od želje
da ubije Moirina drskoga muža.
— Uopće se ne sjećam da je Moira bila takva — rekao je Niall. — Što ti
misliš?
— O čemu?
— O Moiri — rekao je Niall glasom koji je pokazivao da Duncan izaziva
njegovo strpljenje.
Moira se držala kao da ga ne poznaje. Jedva da ga je pogledala. Uopće vas
se ne sjećam.
— Misliš li da je dobro? — pitao je Niall. — Taj Sean je guzica.
— Točno — Duncan otpije gutljaj iz boce — ali on je muškarac kojega je
Moira htjela. Njezin otac je stavio točku na i, on ne bi prisiljavao svoju malu
princezu da se uda za Seana MacQuillana da ona to nije htjela. Bilo je i drugih
prikladnih sinova starješina.
Počela je padati hladna kiša pa je vatra počela cvrčati i dimiti se. Kad se
Duncanovo raspoloženje ohladilo kao i zrak, sjetio se trenutka kad je Moira
ušla u dvoranu i ugledala ga. U tom kratkom času, sve što je nekoć bilo između
njih bljesnulo je u njezinim očima.
Izgubilo se gotovo isti tren kad je to spazio, a tada je Moira postala hladna
kao ova zimska kiša koja mu je curila niz vrat. Niall ima pravo; Moira se
56
promijenila. Iako su joj oči još uvijek bile zapanjujuće ljubičaste, u njima nije
bilo radosti. Oprezna žena koju je susreo u dvorani, i koja je mjerila svaku svoju
riječ, nije se mogla usporediti s bezbrižnom djevojkom koja je nepromišljeno
trčala kroz mrak uvjerena da ju nitko i ništa ne može zaustaviti.
Duncan je vučjaku bacao komadiće mesa, privlačeći psa sve bliže,
pitajući se usput što je tako promijenilo Moirinu narav.
Kao tih čovjek koji je uglavnom šutio, Duncan je pažljivo promatrao
druge. Bio je tako bijesan i zaokupljen svojim bolom da nije uspio proučiti
Moirino držanje na svoj uobičajeni trezveni način. Dok je sada razmišljao o
njihovu kratkom susretu, sjetio se da je primijetio napetost u Moirinu vratu,
kao i da je rukama neprestano poravnavala donji dio haljine.
Prevarila ga je njezina suzdržanost i odbojnost. Iako je to dobro skrila,
Moira je bila prestrašena. Što ju je ili tko prestrašio? Zašto se njezin muž nije
pobrinuo za to da se osjeća sigurno?
Pao mu je na pamet samo jedan odgovor.
Duncan skoči na noge. — Ostani ovdje uz brod i budi spreman.
— Spreman za što? — pitao je Niall uspravivši se.
— Za brzi odlazak. — Duncan se nagnuo u brod, uzeo smotano uže i
gurnuo ga pod ogrtač. — Možeš li sam upravljati brodom?
Niall slegne ramenima. — Ako moram. Zašto?
Ali, Duncanu se nije svidjela pomisao da bi Niall sam plovio tako daleko
po olujnome moru, ali ako Duncan pogine ili ga zatoče u dvorcu, Niall će to
morati učiniti.
— Ne vratim li se jedan sat prije svitanja — reče Duncan — isplovi prema
Skyeu bez mene i reci Connoru što se dogodilo.
— Kako da kažem Connoru što se dogodilo — upita Niall raširivši ruke
— kad ni sam ne znam?
— Nešto ne valja — odgovori Duncan. — Možda je Moira u opasnosti.
Dok su razgovarali, vučjak je tiho došao i stao pokraj Duncana, možda
zbog ono malo topline koju je još davala vatra koja se gasila. Pas je bio mršav i
kuštrav.
— Ostavi višak mesa psu. — Odlazeći, Duncan potapša psa po glavi.
Nadao se da će ga stražari pustiti bez poteškoća budući da mu je ranije
njihov starješina zaželio dobrodošlicu, ali ipak je za svaki slučaj uzeo kamen.
57
Ako je pogrešno protumačio Moirino ponašanje, onda će Connoru stvoriti
nepotrebne nevolje. Nije mu bilo žao zbog toga. Sean se povezao s
MacLeodovima, što znači da je i sam postao njihov neprijatelj.
Kad je Duncan zalupao na ulazna vrata, jedan od stražara otvori manja
vratašca do njih. Svjetlo njegove baklje razlije se u kišnu noć.
— Predomislili ste se što se tiče spavanja vani na hladnoj kiši? — pitao
je stražar.
— Da — odvrati Duncan. — Ne treba nikoga uznemiravati. Otići ću u
dvoranu i spavati na podu s ostalim ljudima.
— Sami ste odabrali i što se mene tiče, možete se smrznuti — rekao je
stražar — ali ne mogu vas pustiti unutra bez dopuštenja mojega starješine, a on
je otišao u krevet.
Prije nego što je stražar uspio zatvoriti vrata ili udahnuti zrak da vikne,
Duncan ga je zgrabio za košulju i izvukao van, stavio mu ruku oko vrata i
udario ga kamenom po glavi.
— Simone? — viknuo je iznutra drugi stražar.
Duncan se stisnuo uza zid dvorca i čekao. Čim je drugi stražar provirio
glavu kroz mala vrata stražarnice, Duncan ga je udario istim kamenom. Radeći
brzo, svojim je užetom zajedno svezao dvojicu stražara i odvukao ih nekoliko
metara dalje od bedema u mrak.
Izvukao je bodež i nečujno ušao u stražarsku kućicu. Očekujući da će
možda morati brzo pobjeći, maknuo je poprečnu dasku koja je vrata držala
zatvorenima. Kad je čuo korake, pričekao je da prođu. Jedan par čizama.
Duncan je svoje ljude učio da na straži uvijek budu u paru, iako njega ne bi
moglo zaustaviti dvoje ljudi.
Stražari na zidu pazit će da napadači ne dođu izvana. Ako su uopće
budni. Kako ne bi pobudio sumnje, Duncan je prošao sredinom dvorišta kao da
pripada ovamo.
U kuli su dvojica muškaraca još uvijek pila pokraj kamina. Sean nije bio
s njima. Stojeći u sjeni, Duncan je krenuo prostorijom držeći se zida dok nije
došao do vrata koja su vodila na stubište. To je do sada bilo najopasnije, jer
ovako kasno gore u sobe ne bi išao nitko osim članova obitelji i nekoliko
pouzdanih slugu.
Duncan je pričekao, a kad su ljudi oko kamina prasnuli u gromoglasan
smijeh, prošao je kroz vrata i krenuo stubama.
58
Došavši na pola puta, odozgo je začuo ženski vrisak, koji je proparao zrak,
i njegovo srce. Bila je to Moira. Duncan je pojurio vijugavim stubama,
preskačući tri odjednom. Vrata na sljedećem katu bila su zatvorena. Ne stajući,
ramenom se zaletio u njih. Vrata su se otvorila i udarila o zid.
Moira je ležala na podu u lokvi krvi, a na njoj je ležao muškarac.
Duncan je u dva koraka prešao prostoriju. Jednom rukom uhvatio je
čovjeka za stražnji dio tunike, a s drugom je izvadio bodež da mu prereže vrat.
Zaustavio se u pola pokreta. Čovjek kojega je držao bio je Sean i već je bio
mrtav.
Duncan spusti pogled na Moiru. O, Isuse. Jedno oko bilo joj je otečeno i
ljubičasto kao zrela šljiva, a ostatak lica bio je izudaran. Haljina joj je bila
poderana i rastvorena.
Krvi je bilo posvuda U njezinoj kosi. Po rukama i licu. Duncan klekne
pokraj nje. Obuze ga strašna bol. Jao, ne! Nije došao na vrijeme da ju spasi.
59
DESETO POGLAVLJE
60
Nakon nekoliko metara, našao se u mrklome mraku. MacQuillanovi ljudi
bili su mu za petama, a Duncan nije vidio stazu koja je vodila prema obali. Išao
je naslijepo.
Zalaja pas. Trenutak poslije, pred sobom je ugledao vučjaka koji ga je
vodio jer je u mraku vidio njegovu žutu dlaku.
Moira zastenje i Duncan se sjeti njezina natečenog i izudaranog lica koje
se trucka po njegovim leđima. No, nije imao izbora. Mora ju pod svaku cijenu
odvesti odavde. Povici iza njih bivali su sve bliži, kao i zvuk valova koji su se
razbijali o obalu. Kad je za psom prešao vrh brežuljka, kroz mrak je ugledao
bijelu pjenu uzburkanoga mora.
— Nialle! — viknuo je slijedeći vučjaka strmom obalom.
— Ovamo! — viknuo je Niall.
Duncan spazi crne obrise njihova broda.
— Tamo su! — začuje se glas iza njega, — Zaustavite ih!
Niall je već gurao brod u more kad je Duncan stigao do njega.
— Ulazi! — poviče Duncan. Čim je Niall skočio na brod, Duncan je
gurnuo Moiru Niallu u ruke i primio se za bok broda.
— Spremi se dignuti jedro — vikne Duncan Niallu. Dok se trudio
izgurati brod što dalje od obale, nešto veliko i tamno preleti pokraj njega i skoči
u brod. Vučjak.
Preko ramena, Duncan je vidio ljude s bakljama kako se niz strminu
spuštaju na obalu.
— Sada! — vikne Duncan prebacivši se na brod.
Niall razmota jedro, prepusti ga vjetru i brod zaplovi. Nagnuo se na bok
prije nego što je Duncan uspio uhvatiti kormilo. Brzo je ispravio brod i oni se
otisnu prema pučini.
Kad se Duncan ponovo osvrnuo, obala je bila puna baklji. MacQuillanovi
su poznavali ove vode puno bolje od njih. No, ako imaju sreće, pričekat će zoru
pa će onda isploviti za njima.
Bilo mu je žao sto Alex nije s njima. U Alexu je tekla drevna vikinška krv
i imao je šesto osjetilo na vodi, koje bi im itekako dobro došlo u nepoznatom
plićaku po mraku. Dvaput su zaparali stijenu i samo su uz Božju pomoć uspjeli
doći u duboku vodu.
61
Čim je bilo sigurno, učvrstio je kormilo, pronašao pokrivač i otišao
pogledati kako je Moira. Drhtala je i plakala kad ju je umotao u pokrivač, pa ju
je zagrlio. Unatoč opasnosti u kojoj su bili, obuze ga prolazan osjećaj spokoja.
Nije zamišljao da će to biti tako, ali Moira se ponovo našla u njegovu zagrljaju.
62
Moira nije bila prisebna. Cijelu noć govorila mu je istu stvar. Potjerao je
vučjaka koji joj je stalno lizao lice. — Pusti ju ili ću te baciti preko ograde.
— Ne! — zavapi Moira.
— Pssst. Nisam mislio ozbiljno. — Duncan joj prođe prstima kroz kosu,
slijepljenu od krvi, zibajući je u naručju. — Dobar je to pas. On me vodio
stazom do obale.
— To je pas mojega sina — rekla je prigušenim šaptom.
Kad je sljedeći put Duncan došao pogledati kako je, svitala je zora. Činilo
se da je Moira uznemirena. Jao, njezino lijepo lice izgledalo je strašno. Pomogao
joj je sjesti.
— Reci mi gdje si još ranjena, Moira.
— Glava me boli k‘o sam vrag i ne mogu otvoriti lijevo oko — rekla je
čvrstim glasom — ali mislim da mi ništa nije slomljeno.
Dragi Bože. Da Sean već nije bio mrtav, Duncan bi se vratio i sad bi ga
ubio. — Bilo je puno krvi. Ako si negdje ranjena, trebalo bi to povezati.
Po noći je bio provjerio krvari li gdje, ali ništa nije našao, no morao je
biti siguran.
— Krv je bila njegova — rekla je. — Bodež koji sam držala sigurno je
ušao u njega kad me srušio i pao na mene.
Duncan se borio sa svakakvim ljudima, dobrima i lošima, i vidio je
svakakve opačine. Ipak, bio je zaprepašten da čovjek može tako grubo napasti
ženu.
— Je li i prije bio nasilan? — pitao je.
— Ne ovako — rekla je.
On uzdahne. — Što se dogodilo?
Moira se odmaknula od njega i čvršće stegnula pokrivač oko sebe. —
Sean je vidio kako me gledaš, to se dogodilo — rekla je oštrim glasom.
Krivila je njega.
— Sean je uvijek bez razloga postajao ljubomoran — ustvrdila je.
Duncan se zamislio nad tim. — Donijet ću ti još jedan pokrivač, pokušaj
se još malo odmoriti.
— Moram dovesti sina kući u Dunscaith — rekla je zagledana u more.
63
— Siguran sam da je dječak dobro — rekao je Duncan. — Čak ni
MacLeod ne bi učinio nešto nažao djetetu koje je pristao odgajati.
Jedino ju je tako mogao umiriti. Čak i da među MacLeodovima i
MacDonaldovima nije vladala takva nesnošljivost, a uskoro će toga biti više,
dječak pripada očevu klanu. Malo je vjerojatno da će MacQuillanovi prepustiti
Moiri sina svojega starješine, osobito kad vjeruju da su ga ili ona ili čovjek s
kojim je otišla ubili.
— Duncane! — viknuo je Niall s brodskoga pramca. — Idu za nama.
64
JEDANAESTO POGLAVLJE
rik MacLeod stisnuo je oči dok je promatrao kako straža njegova starješine
E prati posjetitelja u veliku dvoranu dvorca Dunvegana. Straža se zaustavila
na pristojnoj udaljenosti od podija, gdje je sjedio Alastair Crotach MacLeod, na
kojemu se od glave do pete vidjelo da je starješina, unatoč grbavim leđima.
Bilo je u najmanju ruku neobično vidjeti jednoga MacDonalda sa Sleata
u dvorcu Dunveganu a da to nije tamnica. Ako je starješina bio iznenađen, nije
to pokazivao.
Posjetitelj je bio krupan plavokosi muškarac tridesetih godina, koji je
zaslužio ime Hugh Dubh, Crni Hugh, zbog svojega nemilosrdnog srca. Ako je
vjerovati glasinama, Hugh je imao prste u pogibiji svojega prijašnjega starješine
i njegova najstarijega sina, koji su mu bili polubrat i nećak.
Erik se divio muškarčevoj bezobzirnosti da ostvari svoje ambicije. Erikov
starješina nije odobravao Hughove postupke ali, s druge strane, Alastair
MacLeod nikada se nije morao boriti za svoje mjesto u svijetu. Bio je rođen da
postane starješina i umrijet će kao takav. Naravno, to što se MacLeodu nije
sviđao Hugh nije ga sprečavalo da ga iskoristi za dobrobit svojega klana.
— Moj nećak Connor namjerava vam oduzeti poluotok Trotternish —
rekao je Hugh pošto su se službeno pozdravili. — Da sam ja starješina
MacDonaldovih sa Sleata, što bih trebao biti, bio bih zadovoljan sa zemljom
koju imamo.
— Kao nadzornika dvorca Trotternisha — rekao je starješina okrenuvši
se prema Eriku — pitam te brineš li se da bi nam taj mladi Connor mogao
oduzeti Trotternish?
Erik je godinama radio samo na tome da stekne starješinino povjerenje i
poštovanje. Morao je štošta pregrmjeti. Njegov otac bio je ratnik poznatiji po
svom pijančevanju nego mačevalačkim sposobnostima, a majka je bila potpuno
beznačajna osoba. Pošto je Erik predvodio napad u kojem su MacDonaldovima
oteli dvorac Trotternish, starješina mu je napokon dao zasluženu nagradu.
Nema toga što Erik ne bi učinio da zadrži dvorac i svoj položaj
nadzornika.
65
— To me uopće ne muči, mirno spavam — lagao je Erik prisilivši se na
osmijeh. — Prema onome što čujem, novi starješina MacDonaldovih ima tako
malo ljudi i ratnih brodova da bi bio lud da nas napadne.
Erik je znao da je starješina zadovoljan njegovim odgovorom, iako se na
MacLeodovu licu nije moglo ništa pročitati. Njegov starješina nije htio da Hugh
pomisli da ima nešto vrijedno što im može ponuditi.
— Savjetovao bih vam da ne podcjenjujete Connora — rekao je Hugh.
— Svojim je lukavstvima i iznenađenjima već dobio bitke protiv mnogo njih.
— Zašto nas upozoravate na to? — upita MacLeod.
— Connor je odgovoran za smrt moja dva polubrata — rekao je Hugh.
— Želim da svojim životom plati za to.
MacLeod ga upitno pogleda. — Imao sam dojam da vam vaša braća nisu
bila osobito draga.
Erik frkne nosom. Pričalo se da je Hugh ubio i drugoga brata uz onoga
koji je bio starješina.
— Kako znate što namjerava vaš nećak? — pitao je MacLeod i dao znak
da mu donesu čašu.
66
— Dječak je Connorov nasljednik — reče Hugh. — Želim ga.
67
Moleći Boga da je dobro odlučio, Duncan ponovo okrene brod, ovaj put
prema otvorenomu moru i nadolazećoj oluji. Nije prošlo puno, a ratni brodovi
iza njih uhvatili su vjetar i krenuli istočno prema zaštićenim otočnim uvalama.
MacQuillanovi nisu bili tako ludi da stave na kocku svoje živote i brodove kako
bi ih uhvatili.
Kako su plovili sve bliže oluji, vjetar je šibao krupne kapi kiše Duncanu
u lice. Tup. Tup. Tup. Njihov se brod dizao i spuštao na valovima.
Ubrzo su ušli u oluju, more se pjenilo. Vjetar je silovito puhao bacajući
njihov brod nevjerojatnom žestinom.
— Nialle, preuzmi kormilo. — Duncan je morao vikati da bi ga se čulo.
— Spustit ću jedro prije nego što pukne jarbol.
Uzeo je Moirinu ruku i omotao ju komadom užeta koji je zavezao oko
vučjakova vrata. — Ostani dolje i drži se za Sàra dok ne dođem po tebe.
More je udaralo u brod, zalijevajući Duncana od glave do pete dok je
skidao jedro. Radeći brzo, iz potpalublja je donio dva koluta užeta pa se vratio
ostalima.
— Moira, privezat ću te za jarbol kako te more ne bi odnijelo preko
palube — viknuo je. — Tako dugo dok svi ostanemo na brodu, bit će dobro.
Ako se brod prevrne, neće biti važno što je zavezana i što neće moći
plivati. Ionako neće biti nade. Duncan odvede Moiru do jarbola pa joj zaveže
uže oko struka pazeći da izbjegne natučena rebra.
— Mjesto — zapovjedi psu, koji je poslušno sjeo i naslonio se na Moiru.
— Uspjet ćemo — rekao je dodirnuvši na trenutak Moirino lice prije
nego što je otišao.
Brod je škripao i tresao se svaki put kad bi u njega udario zapjenjeni val.
Duncan se morao držati za brodsku ogradu dok se vraćao Niallu.
— Ja ću upravljati — viknuo je. Kad je od Nialla preuzeo kormilo, osjećao
je svu snagu mora koja ga pritišće. — Sad sebe priveži za jedro uz Moiru.
Dok je Niallu bacao uže, zid vode visok šest metara prelije se preko
palube.
— Nialle! — vikne Duncan i posegne za njim.
Vrijeme je sporo prolazilo dok je Duncan promatrao kako Niall pruža
ruke, pokušavajući se uhvatiti za nešto prije nego što ih dohvati divovski val.
68
Tada je golemi val, koji je zalio brod, dignuo Nialla u zrak i okrenuo ga
naglavačke poput grančice u vrtlogu.
Nalet vode pomeo je Duncana za Niallom i on udari u brodsku ogradu.
Duncan se čvrsto primio za ogradu, boreći se protiv snage vode koja se slijevala
oko njega. Dok se val povlačio s palube, Duncan je unatoč vjetru čuo Moirine
vriskove. To je značilo da je još uvijek na sigurnom, vezana za jarbol.
No nije bilo Nialla.
69
DVANAESTO POGLAVLJE
70
Niall više nije imao puno snage. Ako ovaj put ne uhvati uže, neće imati
drugu priliku. Pomno naciljavši, Duncan mu baci uže. Ovaj put njegov kraj pao
je dovoljno blizu da ga Niall zgrabi.
— Drži se! — viknuo mu je Duncan dok se brod probijao kroz još jedan
dolazeći val. Potom je, držeći kormilo nogom, Duncan počeo vući uže. Duncan
nije bio čovjek koji je često molio, ali ovaj put molio je iz sve snage.
Bože, daj momku snage da izdrži.
Preko pramca zapljusnuo je još jedan val i u jednom mučnom trenutku
uže olabavi. Kad je uže poskočilo u Duncanovim rukama, preplavi ga olakšanje.
Niall je još uvijek držao drugi kraj.
Duncan je ruku za rukom izvlačio uže sve dok se Niall nije našao uz brod.
Duncan je pričekao da prođe sljedeći val kako svojom snagom ne bi udario
Nialla u brod dok ga izvlači iz vode. Niall je sad bio toliko blizu da je Duncan
vidio da su mu usnice plave i da mu niz lice curi krv.
Duncan digne uže i počne izvlačiti Nialla iz vode. Dok ga je gledao,
Niallove ruke počele su kliziti niz uže. Duncan se nagnuo preko ruba broda
kako bi mu pomogao, ali Niall mu je bio izvan dohvata ruke.
— Prokletstvo, drži se! — viknuo je Duncan.
Sljedeći val pogodi Nialla s boka i on počne padati.
71
Napokon je uspjela doći do Duncana i objesila mu se za noge kako bi mu
svojom težinom pomogla da ne padne. Napevši sve mišiće, Duncan je držao
Nialla kad je udario još jedan val. Stenjući, dignuo je mlitavo Niallovo tijelo
preko ograde. Sve troje pali su na palubu kad se brod zanjihao.
Prije nego što se Moira uspjela uspraviti, Duncan je okrenuo Nialla na
trbuh i počeo mu jednoličnim pokretima pritiskati leđa. Moira se sklupčala
pokraj njega dok je on pokušavao spasiti Nialla. Stisnuo je jedanput, dvaput,
triput.
O shluagh! Diši, Nialle, diši! Nije moguće da je prekasno.
Najzad, Niall poče kašljati i pljuvati vodu.
— Bože, hvala ti, mislio sam da sam ga izgubio — rekao je Duncan
pogledavši ju. — Možeš li se pobrinuti za njega? Moram za kormilo.
Moira je bila toliko usredotočena na Nialla da nije ni primijetila da se
brod ponovo opasno nagnuo.
— Idi, ja ću biti s Niallom — rekla je.
Niall je lovio zrak i kašljao dok mu je Moira masirala leđa.
— Možeš li pogledati gdje krvari? — viknuo je Duncan iznad nje. Niall
je imao dugačku ranu na licu, ali nije se činila duboka.
Pregledala ga je cijeloga, pokušavajući utvrditi otkuda sva ta krv.
Tamnocrvena mrlja širila se kroz mokru tuniku na bedru. Kad je Moira dignula
tkaninu, morala je potisnuti mučninu u želucu vidjevši razderano meso.
— Moramo zaustaviti krvarenje — rekao je Duncan pogledavši Niallovu
nogu. — Uzmi moj bodež i odreži komad tkanine za zavoj.
Nagnula se preko Niallova svinutog tijela kako bi Duncanu iz ruke uzela
bodež, a onda je s ruba haljine brzo odrezala dvije dugačke vrpce tkanine.
Duncan se spustio na koljeno da joj pomogne staviti privremeni zavoj na
Niallovo bedro.
— Najgori dio oluje je prošao — rekao je Duncan. — Uz malo sreće i
Božju pomoć, prebrodit ćemo i ostatak.
Kad je Moira digla pogled, shvatila je da je to točno. Valovi više nisu bili
tako visoki, a nebo pred njima bilo je vedro. Bila je sigurna da će svi poginuti.
Ruke su joj drhtale dok je omatala drugi komad tkanine oko Niallove noge i
zavezala uzao da ga učvrsti.
Niall je zastenjao kad joj je Duncan pomogao čvršće zavezati uzao.
72
— Sve će biti dobro — rekla je Niallu, moleći Boga da je u pravu. Još
jednom je kriomice pogledala Duncana. Zahvaljujući njegovu umijeću u
upravljanju brodom, njegovoj iznimnoj jakosti i snazi volje, preživjeli su.
Moira digne Niallovu glavu u krilo i obriše mu krv i bljuvotinu s lica. —
Još uvijek je hladan — reče.
Duncan donese pokrivač i nježno umota Nialla. Potom pucne prstima i
dozove Sàra pa vučjak legne uz Nialla. — Pas će mu pomoći da se ugrije.
Niall je otvorio oči i slabašno se nasmiješi Duncanu.
— Izgledao si kao Cúchulainn dok si me na užetu vukao na brod.
— Leži mirno i odmaraj se. — Duncan je govorio tihim glasom, kao da
stavlja djetešce na spavanje. Maknuo je mokru kosu s Niallova lica i gladio ga
dok Niall nije ponovo sklopio oči.
Niallova usporedba Duncana s poznatim mitskim keltskim ratnikom bila
je primjerena. Upravo njegova snažna građa i neuništiva volja privukle su
Moiru i uzburkale joj krv kad je imala sedamnaest godina.
No, ta Duncanova nježna strana osvojila je njezino srce.
73
— Kako ste završili u Shaggyjevoj tamnici? — pitala je.
— Napustili smo Francusku čim smo čuli za pogubnu bitku kod
Floddena. — Duncan je gledao prema obzoru prisjećajući se svega. — Nismo
znali da su tvoj otac i brat Ragnall poginuli, da je tvoj stric zauzeo dvorac
Dunscaith i da se proglasio novim starješinom.
— Ni ja nisam čula za to dok sve nije bilo gotovo — rekla je Moira.
— Hugh se bojao da će pripadnici klana za starješinu odabrati Connora,
ako se vrati — nastavio je Duncan. — Znao je da će na putu kući morati ploviti
uz tvrđavu MacLeanovih pa je tražio od Shaggyja da pazi kad budemo prolazili
te da se pobrine da nikada ne stignemo na Skye.
— Moj stric je htio da Connor bude ubijen? — pitala je.
— Želi još uvijek. — Dok su razgovarali, Duncan je i dalje izbacivao
vodu, ali voda je kroz pukotine prodirala gotovo jednako brzo kako ju je on
izbacivao. — Uspjeli smo izbaciti Hugha iz Dunscaitha i postaviti Connora za
starješinu. No, Hugh je i dalje velika opasnost. Nekoliko puta pokušao je ubiti
Connora, i pokušat će ponovo.
— Klan sigurno ne bi postavio Hugha za starješinu ako ubije Connora —
rekla je.
— Neće imati puno izbora — odgovorio je Duncan slegnuvši ramenima.
— Klan će se držati tradicije i izabrat će osobu u kojoj teče krv starješine. Umre
li Connor, ostat će im samo Hugh ili ona tvoja dva bijedna polustrica.
— I moj sin — rekla je Moira.
— Da — reče Duncan.
Moira je počela češkati vučjaka po uhu kad je među njima nastupila
tišina.
— Ragnall voli ovoga psa. — Moirina usnica drhtala je dok je govorila.
— Sean ga je natjerao da ga se odrekne.
To je bilo objašnjenje zašto je pas tako mršav.
— Veliki je to pas za malog dječaka. — Duncan je okrenuo pogled prema
moru kao da odgovor nije važan. — Koliko je star tvoj sin?
— Pet — rekla je. — Ragnall ima pet godina.
74
Moira je nagonski lagala kako bi zaštitila sina, ali nije žalila zbog toga.
Duncan ne zaslužuje istinu. Nakon života sa Seanom, Ragnall je vapio za
muškarcem koji bi mu bio uzor. Vezao bi se za ovoga krupnog čovjeka iznimne
snage, vještog borca poput ratnika iz legendi.
Nikada neće Duncanu pružiti priliku da razočara Ragnalla kao što je
razočarao nju.
— Rekao si da ste se vas četvorica svađali oko ovoga broda — rekla je
kako bi promijenila temu. — Kako si došao do njega?
— Kladio sam se s Alexom da će se oženiti za šest mjeseci. — Osmijeh,
što je bila rijetkost, obasja Duncanovo lice. — Oženio se za tri.
— Jao, sirota žena. — Alex je bio njezin rođak, ali bio je rođeni ženskar.
— Njegova žena Glynis je sretna — rekao je. — Alex je odani suprug i
otac.
Koliko promjena kod kuće. Moira se podsjeti da je Duncan kriv što nije
bila sa svima njima. Iako mu je bila beskrajno zahvalna što ju je spasio, da je
prije sedam godina ispravno postupio, ne bi ju trebalo spašavati. Iznevjerio ju
je kad je bilo najvažnije.
Moira se zagledala u pusto more pitajući se hoće li s njim ovdje umrijeti.
Gotovo da je čula vile kako se smiju.
75
TRINAESTO POGLAVLJE
oira je jedva čekala da siđe s toga broda koji je polako puštao na sve
M strane. Dojadio joj je Duncan svojom ljubaznošću i požrtvovnošću. Pošto
joj je dao pola preostaloga sušenog mesa i gnjecavih zobenih pogačica, zamotao
je ostatak kako bi ga spremio za Nialla kad se probudi.
— Ti nećeš ništa jesti? — pitala je.
— Ne treba mi — reče Duncan. — Bio sam bez hrane i dulje od ovoga.
Naviknut sam na to.
— Lažeš. Od jučer ti kruli u želucu kao medvjedu.
— Nisam rekao da nisam gladan — rekao je smiješeći se ukočeno.
Ma, čovjek misli da je neuništiv. Baš ju uzrujava. Podijelila je meso sa
Sàrom, nadajući se da će Duncan reagirati na to, ali njemu izgleda nije smetalo
što je malo dala psu.
Duncan je podvukao ruku Niallu pod leđa, pridignuo ga i prinio mu
ustima zadnje kapi piva. Nialla je tresla groznica pa je pretpostavljala da je
njezina briga djelomično kriva što se otresala na Duncana.
— Dobro je što se približavamo kopnu — rekao je Duncan. — Moramo
potražiti pomoć za njega.
Moira skoči na noge. Ugledavši kopno u daljini, srce joj je počelo brže
tući. Sedam godina čekala je da ponovo vidi rodni kraj.
— Je li to Skye? pitala je. — Ne izgleda onako kako ga se sjećam.
Oluja nas je odnijela kilometrima daleko od našega cilja — rekao je
Duncan. — To je Skye, ali idemo prema MacLeodovu dijelu otoka.
— Moj je sin kod MacLeodovih — rekla je.
— Nećemo lakše odvesti tvojega sina kući u Dunscaith ako nas uzmu za
taoce — rekao je Duncan.
No, možda bi mogla biti s njim. Voljela bi znati drže li MacLeodovi
Ragnalla ovdje na Skyeu ili u tvrđavi na otoku Harrisu.
76
— Vidiš onaj mali zaljev? — Duncan pokaže prema obali. — Pripada
MacCrimmonovima. Starješina MacLeodovih dao im ga je za nagradu jer su
godinama služili kao klanski gajdaši. Pokušat ću ondje pristati.
— Neće nas ti MacCrimmonovi izručiti MacLeodovima? — pitala je.
— Nadam se da neće jer sam im na neki način rod — rekao je. — Moja
majka bila je MacCrimmon.
Zašto to nije znala? Što još nije znala o njemu?
— Svejedno, nećemo ih izazivati pa ćemo prešutjeti da si jedina sestra
starješine MacDonaldovih — rekao je Duncan.
Kao da je Connoru bilo važno što će joj se dogoditi.
Duncan vršcima prstiju dodirne Niallovo čelo. Potom, rabeći veslo
umjesto slomljenog kormila, povede brod prema zaljevu MacCrimmonovih.
Istodobno je pazio na jedro i izbacivao vodu. Zar je mislio da ona nije ni za što?
— Daj da ja to radim — rekla je Moira i uzela mu vjedro.
Duncan je uzeo veliku drvenu posudu koja je plivala na dnu broda pa je
njome počeo vaditi vodu. Unatoč hladnoj zimskoj magli, Moira se znojila kad
su napokon ušli u zaljev. Na obali se okupila mala skupina ljudi. Muškarci su
imali isukane mačeve.
— Tvoji rođaci MacCrimmonovi ne izgledaju mi baš prijateljski
raspoloženi.
Duncan je zaustavio brod i skočio preko ograde. Dok ga je vukao na
obalu, okruži ga nekoliko muškaraca s isukanim mačevima. Žene i djeca
okupljeni na obali gledali su ga zaklonjeni iza muškaraca.
— Ja sam praunuk Duncana MacCrimmona — rekao je Duncan. —
Imam ranjenika kojemu hitno treba vidar.
Ne čekajući dopuštenje, Duncan digne Niallovo klonulo tijelo iz broda.
Mlada, svjetlokosa žena probije se kroz muškarce i zagleda se u Nialla.
— U lošem je stanju — rekla je, a onda se okrenula jednom od ratnika. —
Odnesite ga u moju kolibu.
Konačno im se nasmiješila sreća. Našli su vidaricu. Duncan je pustio da
MacCrimmonovi odnesu Nialla, a on je pomogao Moiri izaći iz broda.
— Vi također morate doći u moju kolibu. — Mlada žena uzela je Moiru
za ruku i mrko pogledala Duncana. — Ovakav veliki čovjek morao bi se
sramiti.
77
Sveca mu, vidarica je mislila da je on to učinio Moirinu licu.
Moira dotakne natečenu čeljust kao da je zaboravila na svoje ozljede. —
Meni je dobro — rekla je — a to nije učinio on.
— To ti nije muž? — Duncan je čuo vidaricu kako govori dok je slijedio
dvije žene prema nizu koliba sagrađenih uz obalu. — Htjela bih čuti tu priču.
Bilo je neobično čuti da ga je vidarica zamijenila za Moirina muža. Prvi
je put postao svjestan da je Moira slobodna. Nada je luda stvar. Nije imao
razloga vjerovati da bi ga Moira sada htjela, odnosno, da ga hoće, bi li ju mogao
zadržati. Ipak, unatoč neprestanim nedaćama koje su ih pratile otkako su se
ponovo sreli, u Duncanovu srcu prvi put u sedam godina zaiskri nada.
78
Moirina sjećanja na ono ljeto kad su bili ljubavnici da ju je prva nota vratila u
prošlost.
— Ah, u njemu sigurno ima MacCrimmonove krvi — rekao je muškarac
prosijede kose kad je Duncan završio pjesmu. — Trebao si naučiti svirati gajde.
— Pomalo sviram i gajde — reče Duncan — iako ne tako dobro kao
harfu.
— Čovjek se sad pravi važan — rekla je stara žena. Mahne momku u
kutu. — Donesi Caitlininu harfu pa da vidimo što ovaj krupan momak zna.
Dok je Duncan prebirao po harfinim strunama, zvuk potakne Moiru na
maštanje o nježnim krilima vila i cvjetnim poljima kod kuće u ljetno doba.
Sklopila je oči i pustila da ju glazba vrati u vrijeme dok je bila mlada
djevojka kojoj je jedina briga bila koju će haljinu odjenuti.
— Tko te naučio svirati? — pitao je isti muškarac kad je Duncan odsvirao
napjev.
— Gajde me naučio jedan MacArthur — rekao je Duncan spomenuvši
poznatu obitelj gajdaša. — Moja majka malo je svirala harfu. Ostalo sam naučio
sam.
— Dobro se sjećam tvoje majke — rekao je čovjek. — Bila je dobra žena,
prava ljepotica, ali nije baš bila nadarena.
— To mu je u krvi — rekla je jedna bucmasta žena koja je stajala pokraj
Moire. Digla je obrve i trknula Moiru. — MacCrimmonovi nose glazbu u duši
i imaju čarobne prste.
Moira se sjećala. To sjećanje uništilo joj je brak.
— Šteta što te tvoja majka nije poslala k nama — rekao je čovjek.
— Rođen sam za ratnika, a ne za gajdaša — reče Duncan.
— Ma, Visočje je puno ratnika — rekao je čovjek, odmahujući rukom.
Tada se nasmijao. — Da si vježbao koliko je trebalo, mogao si postati poznati
gajdaš kao i ja. Usput, zovem se Uilleam. Ja sam Caitlinin otac.
— Čuo sam za vas — rekao je Duncan. — Nadam se da ću imati
zadovoljstvo čuti kako svirate prije nego što odemo.
— Barem nekoliko dana nećete nikuda voditi svojega prijatelja —
prekine ga vidarica. — Sada, ako ste svi zadovoljili svoju znatiželju, pustite da
se u miru posvetim ovomu ranjeniku.
79
Duncan je očekivao da će spavati s kravama u jednoj od koliba. Umjesto
toga, jedna od žena odvela je njega i Moiru u posljednju kolibu u nizu.
— Ova je koliba uvijek spremna za gajdaše koji dolaze u posjet —
objasnila je žena otvorivši im vrata. Dolaze nam gajdaši iz svih krajeva Visočja
kako bi usavršili svoje vještine, iako u ovom trenutku nijedan nije ovdje.
Žena je otvorila vrata pa se počela motati po kolibi, upalila je svjetiljku
na stolu i u lavor natočila vodu koju je donijela sa sobom.
— Pokraj peći ima treseta, a na krevetu ćete naći tople pokrivače — rekla
je.
Krevet je bio samo jedan. Duncan je rekao samomu sebi da se u tom
krevetu neće dogoditi ništa zanimljivo. Kao prvo, Moira je bila udovica tek tri
dana.
No, njegov ud nije slušao razum. Dok je gledao krevet, zbog sedam
godina zatomljivane čežnje gotovo se počeo tresti od želje. Tijelo mu je bilo
bolno svjesno Moire, koja je stajala blizu njega. Kad su im se ruke dodirnule,
imao je osjećaj da ga je pogodila munja, poput onih u oluji kroz koju su prošli.
— Caitlin je rekla da ti dam ovu mast — rekla je žena i dala Moiri
posudicu.
— Hvala — rekla je Moira ženi na odlasku.
Duncan je čuo kako su se zatvorila vrata. Njih dvoje ostali su sami.
80
ČETRNAESTO POGLAVLJE
oira se osvrnula po maloj kolibi, ali u njoj je bio samo jedan krevet.
M Duncan ju je gledao kao da umire od žeđi, a ona je posljednja kap vode
na ovoj Božjoj zemlji. Ako postoji muškarac koji ju može dovesti u iskušenje,
onda je to bio Duncan MacDonald.
— Moira. — Izgovorio je njezino ime kao da je ona jedino što želi na
ovome svijetu.
No, ona je znala da nije tako. Već je jednom prošla taj put.
— Ondje su ljestve za sjenik. — Pokazala ih je i okrenula mu leđa. Dok
je slušala kako se Duncan penje po ljestvama, prisilila se sjetiti kako je stajala
na zidinama Dunscaitha odjevena u svadbeno ruho, nadajući se još uvijek, kao
prava budalasta djevojka puna povjerenja kakva je tada bila.
— Kako mi je to mogao učiniti? — rekla je Moira svojoj služavki Rhoni,
kojoj se povjeravala od početka svoje veze s Duncanom. — Kako me mogao
ostaviti?
— Sin irskoga starješine zgodan je čovjek, bit će vam dobar muž — rekla
je Rhona tapšući je po ruci. — Potom su se njezine oči raširile pošto je pogledala
preko Moirinih ramena. — Dolazi vaš otac. Pričekat ću vas dolje u dvorani.
Moira se okrenula i ugledala svojega oca. Rhona je naklonila glavu i
projurila pokraj njega.
— Što radiš ovdje gore? — pitao je njezin otac. — Svi te čekaju.
— Tata! — Bacila mu je ruke oko struka.
— Hajde, hajde. — Otac ju pomiluje po kosi. — Što je?
— Nije došao — rekla je naslonjena na njegova prsa.
— Ti se još uvijek uzrujavaš zbog onoga prokletog Duncana?
Plakala je tri dana kad je Duncan otišao i napokon priznala ocu da je
zaljubljena u njega. Nikada ga nije vidjela tako bijesnoga kao kad mu je rekla
da je Duncanu dala svoju nevinost i da se nikada neće udati ni za koga drugoga.
No, to je bilo prije nego što je otkrila da nosi dijete. Kad je ocu rekla da je
81
trudna, on je brzo dogovorio brak s čovjekom koji je tada slučajno bio njihov
gost i koji je imao odgovarajuće podrijetlo.
— Mislila sam da će Duncan doći po mene — jedva je izgovorila.
— Sad vidiš da te ne zavređuje.
— Tata, Duncan je jedini koga želim — rekla je. — Uostalom, baš me
briga tko mu je otac.
— Trebalo bi te biti briga. Krv je važna. — Otac joj je svojim krupnim,
grubim rukama obujmio lice i zagledao joj se u oči. — Nisam ti prije rekao da
se ne bi rastužila, ali pustio sam Duncana da odabere hoće li s ostalim društvom
otići u Francusku ili će ostati ovdje. Odlučio je otići.
Moira je odagnala tužna sjećanja na taj dan i skinula haljinu kako bi ju
oprala u vodi koju im je žena tako ljubazno ostavila. Pažljivo je oprala
posjekline i ogrebotine na tijelu koje vidarica nije vidjela. Iako se tijekom oluje
na moru smočila do kože, u pregibima laktova još je bilo krvi.
Moira mokrim rukama pokrije lice, klone na pod i počne plakati. Nije joj
bilo žao što je ubila Seana, ali sjećanje na to bilo joj je grozno. Zatim je plakala
zbog svih onih godina kada ga je pokušavala udobrovoljiti, kad je neprestano
morala biti pažljiva i usiljena. Sada je i Duncan bio ovdje i probudio uspomene
druge vrste. Potom je tu bio Niall, za koga se trebala brinuti i, najgore od svega,
nedostajao joj je sin.
Nije bila od onih koji bi se prepustili samosažaljenju, ali već je bila
umorna od toga da bude jaka.
82
bile ljestve. Vireći kroz nju, vidio je Moiru kako sjedi na podu s glavom na
koljenima. Ramena su joj drhtala.
Nije digla pogled dok se spuštao. Kad je sjeo pokraj nje i zagrlio ju,
naslonila se na njega. Duncanovo srce kucalo je ubrzano, a u prsima je osjećao
pritisak da je jedva disao. Na sebi je imala samo košulju.
— Pssst. Sad je sve dobro — rekao joj je dok je plakala kao ljuta godina.
Riječi su rijetko kad pomagale, ali pokušao je. — Ako se brineš zbog Nialla, on
je čvrst. Treba puno više od obične rane da se ubije jedan MacDonald. — O
njezinu pokojnom mužu nije mogao ništa reći osim da je dobro što ga se riješila.
Poljubio ju je u tjeme. Dok je udisao miris njezine kose, navrla su mu
sjećanja na to kako je ljubio njezinu mekanu kožu. Ruka mu je drhtala kad je
prstima prošao kroz sjajne crne uvojke.
Kad mu je naslonila lice na prsa, kroz košulju je osjetio toplinu njezina
daha, od čega mu se koža zažarila. Nije mislio da će ju ponovo držati u zagrljaju
pa je samomu sebi govorio da bude zadovoljan s ovim. No to što je bila u
njegovim rukama, samo je povećalo žudnju da ju miluje onako kako je to činio
onoga davnoga ljeta. Htio je ljubiti svaki djelić njezine kože i tisuću je puta
učiniti svojom.
Kad je zabacila glavu i pogledala ga svojim tamnim ljubičastim očima,
dlanom joj je obujmio obraz diveći se njegovoj mekoći. Tamne, čađave
trepavice kojima su joj bile uokvirene oči, bile su mokre. Prstom je uhvatio
jednu suzu prije nego što je pala.
Boljele su ga modrice na njezinu licu i htio joj je poljupcima odagnati
bol. Nježno joj je pritisnuo usne na čelo, a njezin tihi uzdah bio je poput
odgovora na svaku molitvu koju je izmolio posljednjih sedam godina. Vrijeme
je stalo kad se nagnuo, primičući se sve bliže njezinim usnama. Zastao je iznad
ružičaste usne kako bi joj pružio priliku da kaže ne.
Pogriješit će ako ju poljubi. Poslije će mu biti samo još teže.
Srce mu se stegnulo kad su mu usne dotaknule njezine. Bile su slatke kao
i u njegovu sjećanju. Budući da je bila tužna i željna utjehe, natjerao se da
poljubac ostane nježan. No, srce mu je krvarilo za njom, kao i uvijek. Dopustit
će da ga ponovo raskida na komadiće.
Kad je prekinuo poljubac, zagledao se u njezine lijepe oči, pitajući se o
čemu razmišlja. Možda o tome da je Duncan MacDonald najveća budala od
svih budala koje su je voljele.
83
No, tada je ruke povukla uz njegova prsa i obavila mu ih oko vrata i
privukla ga u još jedan poljubac. Usne su joj se stopile s njegovima i on još malo
potone u nutrini. Primio ju je oko vrata i pojačao poljubac.
Dugo je bio izgubljen u ludom, beskrajnom poljupcu. No kad je usred
poljupca zastenjala i pritisnula grudi na njegova prsa, dugo potiskivana žudnja
provali iz njega kao zahuktala rijeka. Ta rijeka strasti srušila je sve prepreke
koje je godinama gradio da ju zaboravi.
Umro bi deset puta, suočio se sa svakim neprijateljem, borio se sa samim
vragom, samo da dobije tu ženu. Nikada je se neće zasititi.
Duncan je upijao njezine uzdahe i stenjanje dok joj je ljubio usne, njezine
svinu te crne obrve, njezin savršeni nos, njezinu odlučnu bradu. Jako, jako
nježno usnama je dodirivao njezinu ozlijeđenu bradu.
— Moira — neprestano je ponavljao njezino ime. Prelazio je jezikom po
njoj, kušajući njezinu kožu, spuštajući se niz vrat. Tada ju je položio natrag na
pod i zakopao joj lice među grudi.
Molim te, Bože, daj da ju imam samo još ovaj put. Tako dugo je čekao i
toliko mu je nedostajala. Čak i dok je preklinjao Boga za samo još jedan put,
znao je da mu to neće biti dovoljno.
Moira mora biti njegova. Mora pripasti njemu, sada i zauvijek.
Ruke su joj bile ispod njegove košulje, na njegovoj koži. Da, da, da.
Obuzela ga je nada i beskrajna želja dok joj je dizao donji dio haljine. Napokon
mu se ruka našla na svilenoj koži njezina gologa bedra. Raj nadohvat ruci.
— Ne!
Od silna bubnjanja krvi u ušima Duncan ju je jedva čuo. No nije mu
promaknulo da se Moira pod njim ukočila. I odjednom je ponovo počela
plakati.
O, Isuse, u čemu je pogriješio?
Otkotrljao se s nje i pokušao je povući na prsa, ali nije mu dopustila.
— Nemoj me dirati! Nemoj! — Sjela je i pokrila lice rukama.
Sjeo je kraj nje, ali spustio je ruke uz tijelo. Na kraju ga ipak ne želi. Iako
je znao da je utučena i da joj treba utjeha, dopustio je da ga zaslijepi luda nada.
— Oprosti. Trebao sam ...
Zašutio je. Iako mu je bilo krivo što ju je uzrujao, neće opet biti njezina
budala, u svakom slučaju ne veća nego što već jest. Duncan je ustao i potpirio
84
vatru, a potom se ljestvama popeo na sjenik. Ispružio se na slami i slušao
zavijanje vjetra kroz slamnati krov iznad svoje glave. Unatoč tomu što ga je
odbila, i dalje ju je želio do bola.
Otkako je odrastao, Duncan još nije sreo čovjeka koji bi ga pobijedio.
Ipak, ova crnokosa djevojka, upola manja od njega, mogla mu je svojim
baršunastim dodirom iščupati srce.
85
PETNAESTO POGLAVLJE
86
— Aha, vidim da je čuvala svoju tajnu — rekla je stara žena. — Žene to
smiju.
— Sjećam se da je naš narodni pjesnik pričao kako je Duncanova majka
jednoga dana nestala s obale i da je otišla s tajnim ljubavnikom — rekla je Moira
odsutna pogleda. — Bila je to velika zagonetka i omiljena priča u našem dvorcu
za dugih zimskih noći.
— Istina nije tako romantična — rekla je stara žena odmahujući glavom.
— Ionako nikad nisam vjerovao u to. — Duncanu je bilo mrsko što ta
starica zna više o njegovu rođenju nego on. Još mu je gore bilo što je htio saznati
tu priču. Promrsio je: — Što se dogodilo?
Duncan se ukipio kad je starica pružila svoje čaporke preko stola i
dodirnula mu ruku. Nije trebao samilost jedne starice.
— Samo želim istinu — rekao je.
— Tvoju su majku jednoga dana oteli s obale blizu dvorca Dunscaitha,
taj dio priče je točan — rekla je. — Oteo ju je jedan MacLeod.
— Moja je majka pobjegla s jednim MacLeodom? — Ah, ovo je bilo gore
nego što je mislio.
— Nije otišla svojevoljno. — Starica je zastala, dajući mu vremena da mu
to sjedne. — Tvoja je majka bila sanjar i nije primijetila da se približava brod
pun MacLeodovih ratnika, dok nisu došli do nje. Sa šesnaest godina, tvoja je
majka bila djevojka rijetke ljepote, to sigurno. Jedan od MacLeodovih odlučio
ju je odvesti sa sobom.
Duncan je položio laktove na stol i naslonio glavu na njih. Njegov otac
bio je MacLeod i k tome silovatelj. Bože, pomozi. Ne čudi što mu majka nije
htjela ništa reći.
— Kako se zvao taj MacLeod? — pitao je ne dižući pogled.
— Ime tog vraga je Erik — rekla je starica — i nije mrtav, ako to misliš.
Duncan se uspravio. — Živ je?
— Da — rekla je stara žena kimnuvši.
Erik MacLeod. Duncan je u glavi vrtio ime svojega oca i neprijatelja. Ubit
će tog čovjeka. — Gdje ću ga naći?
— Erik je nadzornik dvorca MacLeodovih, Trotternisha — rekla je stara
žena.
87
Onoga dvorca koji su MacLeodovi oteli njegovu klanu. Kad se
MacDonaldovi budu borili da ga vrate u svoje ruke, Duncan će ubiti Erika
MacLeoda i osvetiti svoju majku.
— Kako to da je Duncan rođen ovdje među MacCrimmonovima? —
pitala je Moira.
— Djed njegove majke, stari Duncan, bio je u to vrijeme glavni gajdaš
MacLeodovih. Uvjerena sam da znate da je to iznimno cijenjen položaj — rekla
je starica zavalivši se ponovo u stolac. — Kad je stari Duncan čuo da je jedan
od MacLeodovih ratnika iskoristio njegovu unuku, otišao je nekomu od
starješinine obitelji, koji je Eriku zapovjedio ili da se njome oženi ili da ju preda
njezinu djedu. Svinja je odlučila dati ju djedu. Sigurna sam da je za djevojku to
bilo bolje, a Erik je bio prisiljen platiti za to što je učinio.
Platiti. Duncan osjeti gorčinu u želucu kad se sjetio male hrpe bijednih
srebrnjaka svoje majke. Sad mu je bilo jasno zašto ga je majka katkada gledala
kako ga je gledala. Iako je Duncan znao da ga je voljela, uvijek je bio svjestan
toga da je zbog njega bila uznemirena. Sigurno se bojala da će postati kao
njegov otac.
88
Niall, koji je ležao na krevetu iza njih, nasmije se. — Nama su pričali da
više voli jesti pečenu djecu MacDonaldovih.
Moira se okrenula i nasmijala mu se, zahvalna što ju je malo oraspoložio.
Njezin rođak pretvorio se u šarmantna mladog muškarca pa je uživala u
ponovnom druženju s njim.
— Kamo su otišle sve djevojke? — pitala je da ga zadirkuje.
— Sve ženske MacCrimmonovih, od dvanaeste do osamnaeste, danas su
već bile u mojoj kolibi — rekla je Caitlin. — Još bi bile ovdje da ih nisam
potjerala prije večere.
— Trebala bih i ja poći da možeš u krevet — rekla je Moira. — Osim ako
ne misliš da bih trebala ostati kako ljudi ne bi počeli pričati.
— Tako dugo dok Niall ne bude mogao hodati, mislim da mi od njega ne
prijeti nikakva opasnost — odgovorila je Caitlin, susprežući smijeh.
— Nikada ne bih bio nasilan prema djevojci — rekao je Niall, doimajući
se tako uvrijeđeno da se Moira nije usudila pogledati Caitlin da ne bi prasnule
u smijeh.
— Osim toga — dodala je Caitlin — moja baka je ovdje.
Moira pogleda staru ženu koja je već satima hrkala na slamarici u kutu, i
ovaj se put nasmijala. Zaprepastila se jer se nije mogla sjetiti kad se posljednji
put smijala. Godilo joj je.
Baš je stavljala stari ogrtač koji joj je Caitlin posudila kad se na vratima
pojavio Duncan.
— Večer — rekao je Duncan Caitlin i Naillu, a onda njoj: — Idemo.
Sudeći po Duncanovu kamenom izrazu lica, još je razmišljao o tome što
mu je starica rekla o njegovu ocu.
— Jesi li nešto jeo od doručka? — pitala je Moira dok su išli prema
njihovoj kolibi.
— Neke žene donijele su mi jelo dok sam krpao rupe na brodu.
Neke se stvari nisu promijenile. Moira se sjetila kako su žene u
Dunscaithu Duncanu uvijek nosile jelo, nadajući se da će privući njegovu
pozornost.
— Žao mi je zbog tvog oca — rekla je Moira.
89
Duncan ju postrance oštro pogleda, što bi druge žene obeshrabrilo. —
Uvijek je najbolje znati istinu — rekao je.
— Je li? — Ona nije bila tako sigurna u to. — Znaš, Duncane, uopće nisi
kao on.
— Hmmm.
Ostatak kratkoga puta hodali su u tišini. Kad su stigli do kolibe, Duncan
ju je prisilio da pričeka vani dok je on ulazio s bodežom u rukama.
— To nije bilo potrebno — rekla je vješajući ogrtač na kuku pokraj vrata.
— To muškarac radi — rekao je Duncan, okrenut leđima, i kleknuo
pokraj ognjišta da potakne vatru.
— Ne rade to svi muškarci — rekla je. — Zar misliš da bi Eriku sigurnost
drugih bila važnija od njegove sigurnosti? Sean to nikada nije radio.
Duncan je nastavio poticati vatru pa je privukla stolac bliže njemu. Vatra
mu je obasjavala gustu crvenu kosu, ali lice mu je i dalje bilo smrknuto.
— Ti si svoj čovjek, Duncane MacDonalde — rekla je. — Sramota tvog
oca nije tvoja sramota.
— Ja sam čovjek od mača kao što je i on — rekao je Duncan ne gledajući
ju. — Bez obzira na to koliko se trudio biti drukčiji ili na to što sam postigao,
mojim žilama teče njegova krv.
Ne razmišljajući, Moira se nagnula naprijed i prstima mu dodirnuta
obraz. Osjetila je kako su se mišići ispod guste brade napeli. Prije nego što je
uspjela povući ruku, Duncan ju je pokrio svojom rukom i zaklopio oči.
Okrenuo je glavu i na dlan joj utisnuo poljubac od kojega je po cijeloj ruci
osjetila trnce.
Tada je otvorio oči i pogledao ju. Želja koja je u njima plamtjela bila je
poput vatre koja je iz prostorije isisala sav kisik. Očito Duncan više nije
razmišljao o svom ocu.
Kako je mogla, čak i na trenutak, zaboraviti što joj je sve Duncan učinio?
Doimao se tako sposoban i pouzdan, ali s druge strane, uvijek je bio takav. Žena
je tako mogla zamijeniti požudu za nešto veće.
— Slab sam na tebe, znaš to — rekao je Duncan grubim i opasnim
glasom. — Ne treba mi tvoje suosjećanje. Ne budeš li oprezna, može se dogoditi
da pomislim kako je posrijedi nešto što doista trebam.
90
Duncan ju je silno želio, a i ona je željela nešto od njega. Od muke joj se
stezao želudac. To će ju skupo stajati, ali mora pokušati.
— Odvedi me u dvorac Dunvegan po mojega sina.
— Želiš otići u utvrdu MacLeodovih? — Duncan se odmakne od nje. —
Ne možemo to učiniti.
— Zašto ne? — pitala je. — Čini se da Niall više nije u opasnosti. Valjda
ga možeš toliko ostaviti da me odvedeš u Dunvegan.
— Bilo bi ludo da jedan MacDonald sa Sleata svojevoljno uđe u utvrdu
MacLeodovih — rekao je povisivši glas. — Na Otočju nema jače utvrde od
Dunvegana, a mi čak i ne znamo je li tvoj sin ondje. Može isto tako biti na
otoku Harrisu.
No, Ragnall bi mogao biti u Dunveganu. Ako postoji mogućnost da je
ondje, Moira mora otići do njega.
— Ne moraš sa mnom ući u Dunvegan — rekla je. — Samo me dovedi u
blizinu dvorca i ostavi me ondje.
— Da te ostavim ondje? — pitao je Duncan, doimajući se uvrijeđeno.
Tada joj je stavio ruke na ramena. — Jednom kad ti i Niall sigurno stignete kući
u Dunscaith, razgovarat ću s Connorom pa ćemo smisliti kako da ti dovedemo
sina.
91
Iako mu je sva krv navrla u ukrućen ud, Duncanovu smušenom umu
trebalo je malo vremena da shvati Moirine riječi. Još dulje mu je trebalo da
shvati kako mu se Moira nudi, ne zato što to želi nego zato što želi nešto od
njega.
— Nudiš mi razmjenu? — Nije mogao vjerovati. — Prije si mi se davala
besplatno. Da se nisi sa mnom usudila ponašati kao kurva.
Duncan je bio tako bijesan da mu se zamaglio vid. Izjurio je iz kolibe
zalupivši vratima za sobom. Kako je mogla?
92
ŠESNAESTO POGLAVLJE
oira se pravila da spava kad se Duncan vratio u kolibu sat ili dva poslije
M i ljestvama se popeo na sjenik. Prvo je pričekala da gore utihnu svi
zvukovi, a onda se izvukla iz kreveta i obula cipele. Već je bila potpuno
odjevena. Krećući se brzo, skinula je ogrtač s kuke i otvorila vrata. Sàr je dignuo
glavu s mjesta gdje je ležao ispred ognjišta. Kad mu je dala znak, dignuo se i
izašao ispred nje. Zatvorila je vrata za sobom i zastala osluškujući. Sve je bilo
mirno. Počela je disati jer je do tada zadržavala dah i krenula.
Mjesec je sjao kroz oblake koji su plovili noćnim nebom, dajući joj
dovoljno svjetla da vidi stazu. Zvuk vjetra koji je puhao iznad brda i
zapljuskivanje valova na obali činili su joj se glasniji. Kroz grmlje duž staze
trčale su životinje pa joj je bilo drago što je s njom Sàr.
Bilo je strašno putovati noću, ali Moira je odlučila biti daleko kad se
Duncan ujutro probudi, pa ju neće moći stići prije nego što dođe do
Dunvegana.
Moira bi se okladila da je jedina djevojka na svim otocima koja ne zna
upravljati prokletom brodicom. Da je znala, „posudila“ bi jednu od
MacCrimmonovih i začas bi došla do Dunvegana. Zašto ju otac i braća nisu
ništa naučili?
Još je jednom proklela što su je u djetinjstvu toliko mazili. Bude li ikada
imala kćer, Moira će se pobrinuti da nauči kako bodežom ubiti čovjeka i kako
upravljati brodicom. Na kraju će se djevojka moći osloniti sama na sebe, ni na
koga drugoga.
— Dosta mi je čekati pomoć muškaraca — glasno je rekla.
Sàr ju zabrinuto pogleda preko ramena.
Moira je još uvijek imala fine cipele koje su pristajale uz sada otrcanu
haljinu pa su je tabani boljeli ko sam vrag. Uz to se i smrzavala. Sàr je ispred
nje skakutao, njega nije mučila hladnoća.
Hodala je, kako joj se činilo, satima i bila je strašno umorna kad je nebo
poprimilo malo svjetliju turobnu sivu boju, nagovješćujući zoru. Kad joj je noga
upala u rupu, čula je da joj se haljina rasparala kad je na ruke i koljena pala u
93
blato. Haljina joj je već ionako bila poderana pa će biti polugola kad dođe do
Dunvegana. Barem će ju zamijetiti.
Sàr je cupkao oko nje dok se nije digla iz blata.
— Vrijeme je za odmor i doručak, što kažeš? — Našla je jedan kamen i
sjela na njega. Potom je Sàru dala pola sušene ribe i zobene pogače koje je jedna
žena ostavila u kolibi za Duncana. Neće mu biti teško nabaviti još.
— Tebi također nedostaje Ragnall, zar ne? — Protrljala je Sàrove uši. —
Dakle, nećemo ga tako brzo vidjeti budemo li sjedili ovdje.
Pili su iz malih potoka i vodopada kojih je zbog zimskih kiša bilo
posvuda. Njezine cipele i rub haljine bili su puni blata. Moira je klipsala za
Sàrom kad se staza počela strmo penjati uzbrdo. Na vrhu, gdje se staza suzila i
išla rubom strme gudure, Sàr je naglo stao.
— Baš si veliko dijete — rekla je smijući mu se. — Dobro, ja ću ići prva.
Sàr je zalajao i zubima je uhvatio za haljinu.
— Prestani! Zločest si kao i Duncan — rekla je. — Ako ne želiš ići sa
mnom u Dunvegan, možeš se vratiti.
Odjednom Moira izgubi tlo pod nogama i stropošta se natraške niz
guduru. Mlatarala je rukama pokušavajući uhvatiti se za nešto dok je padala
kroz grmlje. Grane su pucale. Tijelo joj je poskakivalo i udaralo dok je jurila
nizbrdo poput kamena koji pada.
94
— U svakom slučaju, dječak neće još dugo biti nasljednik
MacDonaldovih — rekao je starješina. — Connor MacDonald je mlad i imat će
svoje sinove.
— Neće ako umre. — Erik je zastao. — Da je Hugh njihov starješina,
postojala bi mogućnost da zauvijek otjeramo MacDonaldove sa Skyea.
— To je točno. — Starješina je prstima lupkao po naslonu za ruke svojega
iznimno lijepo izrezbarena stolca. — No ako Hugh do sada nije uspio ubiti svog
nećaka, onda i neće.
Erik je pričekao da njegov starješina iz čaše popije velik gutljaj pića.
— Prema onome što kaže Hugh, Connor ima tri ratnika koji su mu još
od mladosti najbliskiji pratitelji. Hugh kaže da nitko ne može doći do Connora
a da prije ne ubije njih.
Hugh je također rekao da su četvorica koja su se vratila iz Francuske
spremna umrijeti za svakog i najbeznačajnijeg člana njihova klana, iako je to
bilo teško povjerovati.
Alastair MacLeod rukama podboči bradu i svojim se ledeno — plavim
očima zagleda u Erika. — Što još znaš o njima?
— Tako dugo su zajedno vježbali i borili se da jedan drugomu mogu čitati
misli — rekao je Erik. — Borba s četvoricom njih jednaka je borbi s dvadesetak
ratnika.
— I ja sam to čuo — rekao je starješina.
— Dvojica su Connorovi rođaci — rekao je Erik. — Njihove majke bile
su sestre.
— Sestre Clanranald bile su u ono vrijeme poznate ljepotice — rekao je
starješina kimajući.
— Jedan rođak drži dvorac Knock, a drugi je zapovjednik dvorca
Dunfaileag na otoku Sjevernom Uistu, tako da više nisu članovi Connorove
osobne straže — rekao je Erik. — Ipak, dođe li do borbe, obojica će se pridružiti
bitki.
— Što je s trećim čovjekom? — pitao je starješina dignuvši jednu
kuštravu obrvu.
— On je zapovjednik Connorove osobne straže i najbolji ratnik od njih
četvorice — odgovorio je Erik. — Hugh kaže da ga nitko nikada nije pobijedio,
ali vjerojatno laže.
95
Starješina se zagledao u kamin, ostavljajući Erika da se pita u kojem
smjeru idu njegove misli.
— Dobro je što pomno paziš na Hugha Dubha — napokon reče
starješina. — Nije mi drago što je tako brzo saznao da je mali MacQuillan ovdje.
Pokušaj otkriti otkud zna što rade MacLeodovi.
— Hoću. — Erik je sam rekao Hughu, ali neće biti teško naći nekoga
drugoga na koga će svaliti krivnju.
96
SEDAMNAESTO POGLAVLJE
ad se probudio, Duncan je još bio ljut, tako da je bilo dobro što je Moira
K već otišla u vidaričinu kolibu. Pripremio se za susret s njom kad ode
pogledati kako je Niall.
Sagnuvši glavu da prođe kroz vrata, vidio je da je Niall u krevetu,
okružen s desetak brbljavih mladih djevojaka.
— Vidim da se dobro brinu za tebe — rekao je Duncan.
— Da — reče Niall uz široki osmijeh. — Skoro sam zdrav.
— Dobro. Onda ćemo uskoro krenuti. — Duncan se okrene Caitlin. —
Gdje je Moira?
Caitlin zatrese glavom. — Danas ju nisam vidjela.
Osjeti nemir u želucu. Kamo bi Moira otišla? Duncan je krenuo potražiti
je, ali zastao je rukom držeći kvaku. — Postoji li u blizini neka staza?
— Da, staza koja vodi u Dunvegan počinje odmah iza kolibe u kojoj ste
smješteni — rekla je Caitlin. — Moira se jučer raspitivala o njoj.
Bože sačuvaj. Moira je sama otišla po sina.
Cura je bila nepredvidljiva i uopće nije pazila na sebe. Kao zapovjednik
straže svojega starješine, Duncan je bio naviknut da se njegova prosudba
poštuje i da se slušaju njegove zapovijedi. Rekao je Moiri da je odlazak u
Dunvegan čista ludost, no je li ga poslušala? Nije. Učinila je točno ono što je
htjela, ne razmišljajući o posljedicama.
— Nialle — rekao je. — Idem za Moirom. Luda, sama je otišla u
Dunvegan.
— Molim? — Niall se trgnuo kad je spustio noge s kreveta. — Idem s...
— Ti ostaješ ovdje u krevetu — rekao je Duncan, uperivši prst u njega.
— Otvore li ti se rane, odgovarat ćeš mi.
Njih dvoje zadavalo mu je više muka nego Hugh MacDonald i njegovi
gusari.
97
★
Nešto grubo i vlažno strugalo je po Moirinu licu. Kad je otvorila oči, nad
sobom je ugledala Sàrovu crnu njušku, a njegov jezik pokrio joj je pola lica.
— Fuj! — Moira je pokušala sjesti, ali tako ju je sve boljelo da se nije
mogla pomaknuti. Imala je osjećaj da je stado goveda prešlo preko nje.
— Prestani me lizati — rekla je odgurujući psa.
Sàr je spustio glavu na šape odmah pokraj njezina uha i cvilio tako dugo
dok joj taj zvuk nije počeo tako ići na živce da se napokon prisilila sjesti.
Ispljunula je blato i lišće iz usta i pogledala uzbrdo, uz stijenu otkud je pala.
Bila je tako strma da gore nije vidjela stazu.
— U gadnom smo škripcu — rekla je Sàru.
Bila je izgrebena od glave do pete, iako je bilo pravo čudo da nije slomila
vrat. Sàr joj je nabio njušku na lice i tako ju prisilio ustati. Sva je bila ukočena,
kao da je dugo ležala na hladnoj zemlji. Vjerojatno i jest.
Što je sad Sàru? Vučjak je prestao cviljeti, ali hodao je amo-tamo ispred
nje i režao.
Tada je čula glasno i dugačko zavijanje od kojega joj je leđima prošla jeza.
Vuk. Prepoznala je taj zvuk, glasanje lisice nije bilo ni slično tomu. Srce joj je
snažno tuklo. Moira uzme štap.
Brdima odjeknuše nova zavijanja. Vukovi su bili blizu.
98
O shluaghl! Moira i pas sigurno su se odsklizali po blatu.
Duncanu se sledila krv kad je čuo cvilež i sablasno zavijanje vukova koji
su jedni druge dozivali.
Sišao je sa staze i počeo se probijati padinom prema guduri. Sudeći prema
Sàrovu jednoličnom lajanju, vukovi još nisu napali. Duncan je morao vjerovati
u to. Nije htio ni pomisliti na to da je Moira možda već mrtva zbog pada.
— Moira! — Duncan je preskakao preko srušenih stabala i kamenja,
probijao se kroz grmlje i napokon došao do ulaza u guduru.
Iznenada je Sàrovo lajanje postalo divlje i izbezumljeno. Duncan izvuče
mač i potrči brže. Između drveća ugledao je psa kako se bori sa sivim vukom.
Dvije životinje stajale su na stražnjim nogama, spojeni u borbi na smrt,
pokušavajući jedna drugu ugristi za vrat. Iza njih Duncan je na tren spazio
Moirinu tamnocrvenu haljinu.
Krajičkom oka spazio je pokret pa se okrenuo. Četiri vuka šuljala su se
između drveća prema Moiri.
Moira nije vidjela vuka dok nije skočio kroz zrak i bacio se na Sàrov vrat.
Vrisnula je i čvrsto stisnula štap, spremna udariti i zaštititi svojega psa. No prije
nego što su zubi vuka uspjeli dotaknuti njegov vrat, Sàr je takvom žestinom
napao vuka da se zaprepastila. Ova životinja koja je režala i škljocala zubima
bila je potpuno drukčija od velikoga pitomoga psa kojega je poznavala.
Njih dvojica borila su se na stražnjim nogama, grizući jedan drugoga u
okrutnom plesu. Žestoko nasrnuvši, Sàr je zarinuo zube vuku u vrat. Moiri se
okrenuo želudac kad je Sàr počeo tresti glavom amo-tamo dok vučje tijelo nije
omlitavjelo.
Moira je klonula. Laknulo joj je što je borba bila gotova i što su ona i Sàr
spašeni.
No, tada je ugledala dva siva dlakava stvorenja kako se šuljaju među
drvećem. Kad je jedan od vukova okrenuo glavu i usmjerio svoje žute oči na
nju, Moiri se sledila krv u žilama. Sljedeći trenutak Sàr se našao ispred nje,
režeći i keseći zube. Vrisnula je kad su obadva vuka istodobno napala Sàra. Dok
se Sàr borio s jednim vukom, drugi ga je pokušavao ugristi za stražnju nogu.
99
Moira je začula cviljenje, okrenula se i među drvećem ugledala još dva
dlakava stvorenja. Dok se Sàr borio za svoj život, dva novo pridošla vuka
promatrala su i čekala.
Moira se molila. Isuse, Marijo i Josipe, zaštitite nas.
Zrakom se prolomi urlik i iz šume izleti Duncan vitlajući mačem.
Pljoštimice udari prvog, a potom i drugog vuka koji su napadali Sàra. Vukovi
su se okrenuli Duncanu, škljocajući zubima i navaljujući na njega između
zamaha mačem. Jedan je skočio i malo je nedostajalo da mu zubi ne završe u
Duncanovoj ruci. No Duncan je bio brz kao munja pa ga je zaustavio ravnom
stranom mača.
Odmah potom dva su vuka odustala od borbe i povukla se u potrazi za
lakšim plijenom. Kad se Moira okrenula pogledati ondje gdje su čekala druga
dva vuka, njihovi tamni likovi već su se provlačili između drveća poput tuljana
u vodi.
100
Duncan se naceri.
— Što ti je zabavno u svemu tome? — pitala je.
— Samo to da trenutačno baš ne izgledaš kao princeza.
Moira se nagne naprijed i ljutito ga pogleda. — Znam da su me tvoji
momci nekoć tako zvali.
Duncan je susprezao smijeh dok joj je rukama prelazio po gležnjevima.
— Što radiš? — Lupila ga je po rukama kad je krenuo uz noge.
— Provjeravam da ti nije nešto slomljeno.
— Ništa nije slomljeno. — Da to dokaže, počela se dizati, ali zastenjala
je. — Ahhh.
— Ako te boli, nosit ću te — rekao je Duncan i pomogao joj da se osovi
na noge. — Najbolje da krenemo natrag.
— Hvala ti što si mi došao pomoći — rekla je Moira — ali ja nastavljam
prema Dunveganu.
Duncan ju je zgrabio za ruku prije nego što je uspjela napraviti jedan
korak. Više nije bio dobre volje.
— Jesi li ti pri sebi, ženo? — pitao je. — Još se nisi ubila samo zahvaljujući
Božjoj milosti.
— Molila sam te da pođeš sa mnom — rekla je Moira. — Nisam ja kriva
što nisi.
— Ne možeš činiti ono što želiš svaki put kad ti to padne na pamet —
reče Duncan. — Posljednja stvar koja Connoru treba je da njegova sestra završi
u rukama njegova najvećega neprijatelja. Zar ti nije jasno što bi to značilo?
— Je — odgovorila je Moira sijevajući očima. — MacLeodovi bi saznali
ono što ja već znam, da Connor uopće ne mari za to što se sa mnom događa.
— Naravno da mari.
— Connor se nije potrudio posjetiti mene i svoga jedinog nećaka u dvije
godine otkako se vratio iz Francuske.
— Zar ti vidiš samo sebe, zar ti nije jasno koliko je toga na kocki? —
upita Duncan. — Ne shvaćaš u kakvoj su opasnosti i klan i Connor.
— Onda bi mi možda mogao objasniti — rekla je položivši ruku na bok
— umjesto da vičeš na mene.
— Ne vičem na žene — rekao je.
101
— Vikao si — rekla je.
Duncan uzdahne jer je imala pravo. Moira je bila jedina žena koja ga je
mogla razljutiti. — Reći ću ti sve što želiš znati na povratku
MacCrimmonovima — doda.
— Što je s mojim sinom?
— Šteta što je kod MacLeodovih, ali kao što sam rekao, sigurniji je pod
zaštitom Alastaira MacLeoda. — Duncan ju primi za ruku. — Isto ne vrijedi za
tebe. Što misliš, što bi MacLeodovi učinili s tobom kad bi čuli za Seanovu smrt?
Najvjerojatnije bi te vratili muževu klanu da te oni kazne.
Duncan je mislio da bi prvo zaprijetili da će ju vratiti MacQuillanovima,
a kad bi od Connora dobili ono što traže, svejedno bi Moiru poslali
MacQuillanovima.
— To ne bi pomoglo tvojemu sinu — rekao je.
— Pretpostavljam da ne bi. — Moira do sada nije pustila suzu, unatoč
padu i vukovima, ali sad joj se mokri trag spuštao niz blatno lice. — Nedostaje
mi.
Duncan joj prstom podigne bradu. — Uskoro ćemo ga vratiti natrag.
— Obećavaš? — pitala je, ozbiljna pogleda uperena u njega.
Duncan stane. — Nije olako davao riječ, ali nije joj mogao oduzeti nadu.
— Obećavam.
102
OSAMNAESTO POGLAVLJE
103
— Nije.
No, dobro, Duncan se nikada nije upuštao u ono što je smatrao
uzaludnim naklapanjem.
Moira ga nije pitala zašto ju je ostavio iako joj je to bilo na pameti.
Uznemirilo ju je njegovo prijašnje pitanje o tome koliko godina ima Ragnall.
Nije se željela upustiti u razgovor o njihovoj prošlosti koji bi mogao dovesti do
toga da otkrije njezinu tajnu. Osim toga, nije vjerovala da će joj Duncan reći
istinu niti je htjela čuti kojekakve izgovore.
Osim toga, bi li ijedan odgovor koji bi joj dao išta promijenio? Može li
ono što kaže izbrisati patnje koje je proživjela u posljednjih sedam godina? Ne,
nema smisla uzrujavati se. Njezin otac dao je Duncanu da bira, a on je izabrao
Connora i stjecanje ratničke slave u Francuskoj.
Prošlost se ne može promijeniti.
Tada je između nje i Duncana nastupila dugačka šutnja. Moiri je bilo
svejedno. Sa Seanom se svaki razgovor mogao pretvoriti u opasnost. Bio je tako
hirovit da je morala paziti na svaku riječ, ne znajući nikad što će ga razljutiti.
Dapače, bilo joj je ugodno hodati s Duncanom i uopće ne razgovarati.
Sve ju je boljelo i sa svakim joj je korakom bilo sve teže. Bila je pretučena,
izgubljena na moru, pala je niz liticu i napali su je vukovi. Ovaj put, kad ju je
Duncan dignuo, nije se bunila što ju nosi.
Nije se ni snašla, a već ju je spustio ispred Caitlinine kolibe. Sudeći po
tome kako je Niall raširio oči kad je ušla na vrata, Moira je znala da grozno
izgleda.
— Tebi treba dobra dugačka kupka — rekla je Caitlin. — Pretpostavljam
da se ne želiš kupati pred Niallom, iako ti je rođak ...
— Nikako ne — prekine ju Duncan.
— Onda možeš preseliti kacu u drugu kolibu. — Caitlin pruži Moiri
malu posudicu ljekovite masti koja je mirisala po vrijesku i medu. — Kad se
okupaš, neka ti muž pomogne utrpati ovu mast po cijelome tijelu. Ublažit će ti
bolove od rana i pada.
Moira proguta knedlu. Već je spavala sama s Duncanom u kolibi, pa je
sad bilo kasno priznati da joj on nije muž i zamoliti Caitlin da joj ona pomogne
utrljati mast.
104
— Mast je jako dobra — šapnula je Caitlin Moiri na uho kad je Duncan
uzeo kacu iz udaljenog kuta prostorije. — Mislim da ćeš mi ujutro biti
zahvalna.
Dok su ona i Duncan izlazili kroz vrata, čula je iza sebe Niallov glas. —
Ali on nije njezin muž.
— Tiho — rekla je Caitlin.
105
— Daj da ti operem kosu. — Uzeo je u ruke dugački pramen i omotao ga
oko prsta. — Još imaš grančica u njoj.
Kosa joj je bila tako prljava da je svrbež bio neizdrživ. Držeći i dalje ruke
na grudima, sjela je i nagnula glavu. Duncan joj je snažnim prstima izmasirao
tjeme dok joj je sapunom prao kosu. Baš je uživala.
Dao joj je presavinutu krpu da pokrije oči prije nego što joj je izlio vjedro
vode na glavu. Kad je završio s brisanjem kose, Duncan joj odmakne leđa i pod
glavu joj stavi komad tkanine kako ju ne bi žuljao rub kace. To je bilo tako
lijepo od njega.
Suze su joj klizile niz lice dok joj je Duncan masirao sljepoočice, a potom
ramena i vrat. Već se dugo nitko nije tako brinuo za nju.
— Pssst — smirivao ju je. — Bila si jako hrabra cura.
Izgleda da je Moira bila zadrijemala, jer se trgnula kad je Duncan rekao.
— Voda se hladi. Hajde van.
Bila je preslaba da bi se opirala kad je gurnuo ruku pod nju, osovio ju na
noge i oko nje zamotao ručnik. Kad je klonula na njega, dignuo ju je i odnio u
krevet.
— Nemamo ništa čisto što bismo mogli staviti na tebe. — Prije nego što
se uspjela snaći i pobuniti se, maknuo je ručnik i golu je stavio pod pokrivač.
— Ovdje je ugrijani kamen.
— Mmmm — zastenjala je kad joj je stavio zamotani kamen uz otečene
noge.
Moira je zaspala uz tiho pljuskanje vode. Kad se probudila, Duncan je
sjedio na rubu kreveta, gol, samo je oko struka imao omotan ručnik. Mokra
kosa bila mu je maknuta sa zgodna lica, a mišići na rukama i ramenima bili su
zadivljujući.
Duncan joj izvuče jednu ruku ispod pokrivača i počne u nju utrljavati
Caitlininu mast. Dok je to radio, mišićima na ruci počela joj se širiti toplina, a
sobu je ispunio miris vrijeska i meda. Duncan digne glavu i pogleda je u oči. —
Boli te?
Moira malko odmahne glavom. Kako može muškarac koji u svakom
smislu te riječi izgleda kao snažni ratnik, imati tako nježne ruke?
106
Gledala je kao opčinjena kako joj Duncan masira svaki prst, a potom i
dlan. Zatomila je uzdah kad se polako počeo penjati po ruci, opuštajući svojom
čarobnom rukom svaki bolni mišić.
Moira je bila uvjerena da više nikada neće uživati u muškom dodiru. Još
ju je više iznenadilo to što je žudjela za tim da ona dotakne njega. Zamišljala je
kako rukama prelazi preko njegovih širokih prsa i kakav će to biti osjećaj kad
pod prstima osjeti njegove grube dlake i čvrste mišiće.
Spustila je pogled na njegov mišićavi trbuh. Kad je opazila da mu se ispod
ručnika dignuo ud, nije osjetila uobičajeni nalet straha i gađenja. Dapače.
Poželjela je maknuti ručnik.
Kad je Duncan gurnuo ruku koju je masirao natrag pod pokrivač i
posegnuo za drugom, Moira ju je sama izvadila. Izdržala je njegov pogled dok
joj je masirao prste, jedan po jedan. Boljele su je grudi i počela je brže disati
dok se polako penjao od njezina zglavka do ramena. Poželjela je utopiti se u
Duncanovom čeznutljivu pogledu, osjetiti sve što je nekoć osjetila s njim.
Prije nego što se uspjela zaustaviti, dignula je ruku i stavila ju na njegov
obraz. Nije lijepo što ga zavarava, što ga ostavlja u uvjerenju da je normalna
zdrava žena koja mu može pružiti ono što želi. Kako je htjela ponovo biti
normalna.
Stvorila je bezbroj slojeva između svoje duše i svojega tijela kako bi
preživjela godine provedene sa Seanom. Odlazak u krevet s Duncanom
MacDonaldom bilo bi nešto potpuno drukčije. On je bio jedini muškarac s
kojim je uživala i očajnički je željela da probudi njezino tijelo iz toga dubokog
sna.
No, može li mu se ponovo predati a da opet ne izgubi srce?
— Gledam te i vidim da razmišljaš — rekao je Duncan hrapavim glasom
koji je izazvao toplinu u njezinoj utrobi. — Što si odlučila, Moira? Da ili ne?
107
Zastenjao je. Zar mu mora toliko otežavati stvar?
Bilo joj je teško, pa ako traži utjehu, trebao bi joj je pružiti. Duboko je
udahnuo, legao na posteljinu i zagrlio ju. Kad se privila uz njega i kad je osjetio
sve njezine obline, zakopao joj je lice u vrat, udišući njezin miris.
— Koža ti isto miriše — promrmlja.
Kad mu je Moira stavila ruke oko vrata, zaključio je da to znači da pa ju
je poljubio. Učinio je to polako i strastveno, uživajući u njezinu okusu. Njezine
grudi, pune i nježne, bile su pritisnute uz njegova prsa dok su im se jezici
zajedno micali u zamamnu ritmu. Preko posteljnoga rublja prešao joj je rukom
preko bedra, preko struka pa sa strane uz tijelo dok nije osjetio zaobljenu dojku.
Trebao je više.
Maknuo je posteljinu pod sobom i zadovoljno zagunđao kad se stisnula
uz njega. Koža uz kožu. Napokon. Koplje mu je pulsiralo uz njezin trbuh, a ona
je ispuštala tihe erotske zvukove koji su u njemu oduvijek budili divlju strast.
Duncan pruži ruku u potrazi za vlažnom vrelinom.
— Ne! Ne mogu to učiniti. — Moira je pokušavala sjesti, ali Duncan ju
je čvrsto držao u zagrljaju. Glava joj je klonula na stranu. — Oprosti, mislila
sam da ću moči.
— Kako to misliš, ne možeš? — pitao je Duncan tihim i smirenim
glasom.
— Želim — odgovorila je — ali jednostavno ne mogu.
Duncan joj makne vlažni pramen kose s lica. — Reci mi zašto.
Moira stisne oči i odmahne glavom. Duncan je čekao, a ona napokon
reče: — Sean je to upropastio. Ja ...
Gad. Duncan je napokon shvatio. Duncan ju primi za ruku. — Ali želiš
to?
— Ne znam — rekla je okrenuvši glavu od njega. — Želim ... ali bojim
se.
Može li to učiniti za nju? Je li dovoljno jak da joj to da, a onda ju ponovo
izgubi? Da joj pruži užitak spavanja s muškarcem, a ona da ode i ponovo se uda
za nekoga drugoga?
Ma, koga ja to zavaravam? Ako mu Moira pruži priliku da ju takne, da
bude s njom, iskoristit će ju bez obzira na to što će se poslije dogoditi.
108
— Ići ćemo polako. Mic po mic — rekao je Duncan prelazeći joj prstom
po ruci. — Stat ćemo kad god kažeš.
Sagnuo se i usnama ovlaš prešao preko osjetljiva mjesta odmah ispod uha,
a potom šapnuo: — Sjećaš li se svega što smo radili toga ljeta?
109
Kimnula je, na što on stavi njezin kažiprst u usta. Jezikom prijeđe preko
njega podsjetivši ju na njihove jezike isprepletene u strastvenom poljupcu.
Duncan je sve to činio kao da ima beskrajno puno vremena, za razliku od Seana
koji nije imao strpljenja niti ga je zanimalo išta drugo nego da joj zgrabi dojke
i nabije se u nju.
U početku je bila toliko glupa da je mislila da će Sean jednom poželjeti
zadovoljiti ju. Kad mu je pokušala pokazati kako, jako se uvrijedio i uzrujao.
Bio je sebična svinja, a to mu je bio najmanji nedostatak.
— Bez obzira na to o čemu razmišljaš, prestani. — Duncan joj je primio
lice, prisilivši ju da ga pogleda u oči. Ovako izbliza, u njima je vidjela tople
žućkaste mrlje.
Svojim čarobnim prstima počeo joj je masirati sljepoočice, tjerajući ružna
sjećanja. Masirao joj je čelo i ukočeni vrat, a onda joj je nježno poljubio golo
rame.
— Na trbuh — rekao je. — Moram ti utrljati mast u leđa.
Učinio je to odlučno i olakšao joj patnju i bol. Postupno, Moira se
potpuno predala njegovim rukama. Osjetila je slabost, ali zbog te slabosti nije
imala osjećaj da je u opasnosti. Činilo se da su prošli sati. Kad joj je Duncan
maknuo kosu i poljubio je u vrat, trgnula se, ali se ponovo opustila.
— Koža ti je poput satena — rekao je prelazeći prstima po njezinim
leđima u velikim krugovima.
Moira osjeti malu grižnju savjesti, misleći da bi trebala činiti nešto da
zasluži njegovu pažnju. No toliko je uživala i prošlo je toliko vremena otkako
joj je neki muškarac tako ugađao.
Točnije, od onoga dana kad ju je Duncan ostavio.
Kad se Duncan nagnuo da ju poljubi, kosom joj se očešao o rame, od čega
je sva zadrhtala. Krupnim rukama uhvatio joj je bokove, putujući usnama niz
njezina leđa. U njoj se probudila dugo potiskivana žudnja kad je usnama stigao
do dna kralježnice.
— Mmmm — otelo joj se iz usta kad joj je rukom obujmio bedro i lagano
ju ugrizao za stražnjicu. Potpuno opuštanje polako se pretvorilo u seksualnu
napetost koja joj je započela između nogu. Htjela je da ju dodiruje kao nekad.
Umjesto toga, izazivao ju je držeći joj bedro svojom krupnom rukom, prelazeći
joj istodobno usnama i jezikom po stražnjoj strani noge.
110
Sjeo je i još ju jednom opustio masirajući joj stopala i nožne prste. Imala
je osjećaj da pluta u jezeru tople tekućine kad je sigurnim rukama krenuo uz
noge. Sad ju je mogao posvuda dodirivati, ne bi se protivila. Iako je
pretpostavljala da ne zna puno toga o muškarcu kakav je postao Duncan,
vjerovala je da ga još uvijek poznaje u krevetu.
Duncan kojega je poznavala želio je više od njezina popuštanja. On bi
htio njezino potpuno sudjelovanje, da im tijelo prožima užitak i da ima odjeka
u njihovim srcima i dušama.
Moira se okrenula na leđa i ispružila ruke prema njemu.
Duncanu se iz grla otme tihi uzdah, a zbog gladnog pogleda kojim ju je
gledao, digle su joj se i ukrutile bradavice. Obuzelo ju je iščekivanje i strepnja
dok ga je čekala. Osim što mu se dizao i spuštao prsni koš, ostao je ukipljen
iznad nje.
— Želim te osjetiti na sebi — rekla je.
— To ne bi bilo pametno — rekao je napetim glasom.
— Zašto?
— Zato što sam rekao da ćemo ići mic po mic, a ja sam čovjek od riječi.
Je li? Duncan nije obećao da će se njome oženiti, ali rekao je da će ju
vječno voljeti, što je prema njezinu mišljenju značilo isto.
Ta bolna sjećanja otplovila su iz njezine glave kad je Duncan spustio
glavu prema njezinim dojkama.
— Da — rekla je u dahu kad je jezikom počeo kružiti po njezinim
bradavicama. Pod njegovim rukama užitak joj se širio cijelim tijelom.
Ruka mu je kliznula uz bedro. Uzdahnula je kad su mu prsti stigli do
središta. Napetost je u njoj rasla dok su mu prsti bez prestanka kružili po njemu.
Počeo joj je jače sisati bradavice. Bila je na rubu orgazma. Sjetila se kako je to
bilo i željela ga je. Željela ga je baš sada.
S druge strane, sjećanje na trenutke provedene sa Seanom zbunile su ju
i osjećala se neugodno što joj je tijelo tako reagiralo, čak i onda kad je,
neiživljena, htjela vrisnuti i lupati nogama.
Duncan se digao na ruke i koljena te puhnuo u njezinu vlažnu kožu,
privukavši svu njezinu pozornost tomu osjećaju. Potom je legao pokraj nje
šapćući joj na uho, prvo riječi utjehe, a potom one koje su je uzbudile.
111
Volim osjetiti tvoju kožu pod prstima. Tako si lijepa, m’eudail. Zlato
moje. Divno je dirati te.
Dok joj je govorio o njezinim strahovima i njezinim željama, prstima joj
je prelazio po licu i vratu, potom po dojkama, od čega ga je željela do bola.
— Želim te čuti kako svršavaš — rekao je. — Znaš da me to izluđuje.
Ljubio joj je kosu i lice kad se rukom ponovo počeo spuštati među njezine
noge. Nakon toliko vremena Duncan je još uvijek točno znao kako ju treba
dirati.
— Vjeruj mi. — U uhu je čula njegovo uzbuđeno disanje, a napetost je
rasla i rasla dok nije imala osjećaj da će puknuti na pola.
— Ah! Ah!
Duncan ju je čvrsto držao dok joj se tijelo grčilo u valovima užitka.
Napokon. Najradije bi zaplakala od radosti. Istodobno, uzdrmale su se sve
ograde, ostavljajući joj srce podložno njemu.
Duncan ju je čvrsto privio na prsa i tako strastveno poljubio da nije bilo
sumnje da ga je jako uzbudilo to što joj je pružio užitak. Da je sad htio s njom
voditi ljubav, Moira sigurno ne bi bila u stanju odbiti ga. No bojala se biti s
njim tako bliska, spojiti se u jedno. Htjela je biti poput muškarca, predati se
požudi a da pritom ne da sebe.
Kad se Duncan odmaknuo i nekoliko puta duboko udahnuo, Moiri je
laknulo, ali je istodobno bila razočarana. Tada joj je gurnuo glavu pod svoju
bradu i prstima joj prošao kroz kosu.
Dok je ležala u njegovu zagrljaju, jedno joj je pitanje poput jeke otkucaja
njegova srca odzvanjalo u uhu, dok ga napokon nije pitala, iako je znala da
griješi.
— Zašto si me ostavio?
Prsa su mu se dignula pa spustila kad je duboko udahnuo. Ležala je vrlo
mirno dok ju je Duncan pustio čekati na odgovor koji je morao imati spreman.
— Tvoj otac saznao je za nas — rekao je jednoličnim glasom. —
Zapovjedio mi je da s ostalima odem u Francusku. Nije mi dao mogućnost
izbora.
Otac joj nije to rekao, a otac joj nikada nije lagao. Nikada. Znala je da
nije smjela pitati.
112
Protiv njezine volje, po glavi joj se počelo motati ono što joj je otac rekao
o Duncanu na dan njezina vjenčanja. Ne zaslužuje te. Taj Duncan nije dobar.
Jednog će se dana to razotkriti. Zar je i otac izigrao njezino povjerenje? Bilo je
to još jedno gorko razočaranje, ali na kraju je ipak prihvatila da je moguće da
joj je otac lagao.
Ipak, ako je Duncanu zapovjeđeno da ode, to nije ništa mijenjalo na
stvari. Riječ je o čovjeku koji se uspio uvući u nepoznati dvorac, maknuti s nje
mrtvo tijelo njezina supruga i odnijeti ju iako ih je progonilo stotinjak ratnika.
Da je Duncan htio, mogao je naći načina da se vrati po nju ili joj poslati poruku
da se nađu. Umjesto toga, on je otplovio i nije se vratio.
— Nedostajala si mi svaki dan — tihim je glasom rekao Duncan. Doimao
se iskreno. Možda mu je nedostajala, ako ništa drugo nedostajalo mu je
spavanje s njom, ali ni to ga nije navelo da se brže vrati. Niti je moglo poništiti
ni jedan dan patnji njezina sina.
Moira je Duncanu bila zahvalna zbog blagotvorna užitka koji je pronašla
u njegovim rukama, i prepustit će se užitku. No nikada mu neće dopustiti da
ju ponovo povrijedi.
113
— Molim? — pitala je Moira veselim glasom, a onda ga upitno pogleda.
— Sastoji li se to učenje od iverja s vrata u stražnjici?
— Moraš li sa mnom uvijek biti tako razuzdana, curo? — pitao je
Duncan.
Moira zakoluta očima.
— Cura mora znati kako se zaštititi — rekao je. — Tvoje je znanje u tom
pogledu jako manjkavo pa ću te naučiti kako nekoga ubiti bodežom.
— To je najbolja stvar koju mi je neki muškarac rekao — rekla je Moira
smrtno ozbiljnim glasom.
Duncan je zabacio glavu i glasno se nasmijao. Kad se Moira počela smijati
s njim, hvala ti Bože, bilo je divno.
— O čemu je razmišljao tvoj otac kad curu kakva si ti nije naučio kako
se koristiti bodežom? — pitao je.
— Curu kakva sam ja? — pitala je nagnuvši glavu.
— Da. Curu koja bez razmišljanja srlja u nevolje. — Duncan uperi prst u
nju. — Pad niz onu guduru nije najgore što se moglo dogoditi dok si sama lutala
brdima.
— Daj, nemoj mi držati dosadne prodike. — Moira je ustala iz kreveta,
gola, i stavila ruku na bok kao da ga namjerava mučiti. — Samo mi pokaži kako
se koristiti bodežom.
Duncan uze njezinu haljinu s mjesta ispred ognjišta na kojem se sušila i
baci joj je. — Odjeni to brzo jer inače ne mogu jamčiti da ćemo početi učiti.
114
DEVETNAESTO POGLAVLJE
115
Duncan se probudio s Moirom u zagrljaju. Položio joj je obraz na tjeme i
promatrao popodnevno sunce koje je prodiralo kroz kapke. Već godinama nije
bio tako zadovoljan.
Posljednja tri dana on i Moira jedva su izlazili iz kolibe. Vrijeme su
provodili naizmjence drijemajući, vježbajući s bodežom i nanovo otkivajući što
se sve zanimljivo može raditi u krevetu, bez potpunog sjedinjenja tijela, što ih
je na kraju prilično zadovoljavalo. Nevjerojatno je uživao u tome kako se
Moirina zatomljena seksualnost budi pod njegovim rukama.
Kuc! Kuc! Kuc!
Duncan je skočio iz kreveta i uzeo mač s mjesta na podu gdje je uvijek
ležao spreman.
— Što je? — viknuo je kroz zatvorena vrata.
— Ja sam, Uilleam.
Duncan odškrine vrata.
— Nisi odjeven, a dan je na izmaku? — reče Uilleam. — Pretpostavljao
sam da vas dvoje još niste vjenčani, ali sad sam siguran da niste.
Duncan se morao nasmijati. — Kakav je to hitni posao zbog kojeg me
dižeš iz kreveta?
— Niall se tako dobro oporavio da su susjedi počeli govoriti o mojoj kćeri
Caitlin — rekao je Uilleam. — Ako ga do jutra ne odvedeš iz kolibe, očekuju
od mene da zatražim da se vjenčaju. Ne kažem da bi se Caitlin s tim složila.
— Moj je brod spreman pa ćemo odmah ujutro isploviti — rekao je
Duncan. — Zahvalan sam tvojoj kćeri. Nadam se da joj Niall nije previše
dodijavao. Čini se da mu se sviđa.
— Nije prvi — rekao je Uilleam odmahujući glavom. — Donesi večeras
svoju sviralu u Caitlininu kolibu. Zabavit ćemo se pijući viski i svirajući.
Duncan je bio raspoložen za zabavu.
116
Kući. Dugo je nije bilo.
Pogleda Duncana koji joj namigne kad je vidio da ga gleda. Nije se mogla
sjetiti kada ga je vidjela tako bezbrižnoga. Tako je uživao u sviranju, a doista je
imao dar za to.
Ostali muškarci prestali su svirati, a Duncan je prebirao po harfi.
— Jao, znam tu pjesmu — rekla je Caitlin i laktom udarila Moiru pod
rebra.
Moiri se koža naježila kad je kolibu ispunio Duncanov snažni glas. Bila
je to jedna stara pjesma, ali ona je imala osjećaj kao da je on izmislio riječi kako
bi ju pjevao samo za nju.
117
Moira je Duncanu pružila ruku i dala mu da ju digne na noge.
Dvojica muškaraca maknula su stol uz zid i mala koliba zapršti od glazbe.
Radost života koju je nekoć svakodnevno osjećala raširi se njezinim
tijelom dok su ona i Duncan poskakivali u maloj sobici, ruku pod ruku u
zbijenom krugu. Duncan je nogama izvodio majstorije, a tijelo mu se skladno
gibalo u ritmu glazbe. Kad ju je zavrtio, Moira je pustila da joj glava padne
otraga, smijući se.
Vrata su se otvarala i zatvarala kako su ljudi iz susjednih koliba dolazili
slušati glazbu i gledati ples. Oni koji nisu svirali, pljeskali su, Moira i Duncan
plesali su dok se nije oznojila i ostala bez daha. Duncan čak nije ni teško disao.
— Molim te — zavapila je — ne mogu više.
Duncan je našao prazno mjesto na jednoj od klupa i povukao je u krilo.
— Mogu sjediti sama — rekla je.
— Nema dovoljno mjesta — rekao je još uvijek smiješeći se. Nije mu
mogla odoljeti kad je bio tako raspoložen; to je bilo tako neočekivano.
Došla je Caitlin s čašama viskija.
— Cha deoch-slàint, i gun a tràghadh! Nema zdravlja ako se čaša ne
isprazni!
Moira vrati čašu. Kad je treći put ponuđen viski, Moira odmahne glavom.
Lagano joj se vrtjelo u glavi.
— Jao, što mi je vruće! — Hladila se rukom.
— Hajdemo se prošetati da se malo rashladimo — reče Duncan. Nije mu
uspjela ni odgovoriti, već ju je vodio van. Kad je zastao skinuti ogrtače s kuka,
Moiri se učinilo da je vidjela kako Uilleam namiguje Duncanu.
Hladan noćni zrak bio je ugodan na vrućim obrazima. Konačno nije ni
puhalo, ni padalo.
— Ah, bilo je krasno — rekla je. Osim što nije bilo Ragnalla, večeras je
sve bilo savršeno.
Moira je bila malo nesigurna na nogama pa je bila zahvalna Duncanu kad
je stavio ruku oko nje. S njim je sve bilo tako jednostavno. Nije morala paziti
što govori, ma uopće nije morala govoriti. Iako je znala da se isto tako osjećala
prije nego što ju je ostavio, za sada je odagnala brige. Večeras je bila sretna i
uživat će u tome.
118
— Ovo je bila kratka šetnja — zadirkivala ga je kad ju je odveo ravno u
njihovu kolibu, zadnju u nizu.
Bila je uzbuđena od iščekivanja dok je Duncan palio svijeću, malo
razmaknuo žar u ognjištu i na nju stavio malo treseta. U kosi mu se presijavao
plamen. Kretao se s lakoćom i sigurnošću čovjeka čije je tijelo bilo izbrušeno i
uvježbano da, poput oružja, učini sve što se od njega traži.
Kad se vatra primila, Duncan je došao do mjesta gdje je stajala i stavio
ruke na zid sa svake strane njezine glave. Bilo joj je teško disati dok ju je dugo
gledao ravno u oči.
— Ima nekoliko stvari koje još nismo pokušali — rekao je prelazeći
prstom po njezinoj bradi. — Stvari koje su ti se nekoć jako sviđale ...
Umjesto da ju odmah poljubi, pustio je da među njima raste napetost dok
nije toliko željela njegov poljubac da ga je zgrabila za tuniku i privukla sebi.
Za tako snažna, postojana muškarca usne su mu bile neobično nježne.
Uzdahnuvši, privila se uz njega. Obavio je ruke oko nje, ne stežući ju nego
okružujući nevjerojatnom toplinom.
119
DVADESETO POGLAVLJE
120
Čula je da ju netko zove, a onda je ugledala Connora kako trčeći ulazi u
vodu dočekati brod dok mu je crna kosa vijorila za njim. Kad je stigao, pružio
je ruke prema njoj. Smijući se, skočila je dolje i bacila mu ruke oko vrata. Sjetila
se svojega voljenog oca i starijega brata Ragnalla, koji nisu bili ovdje, pa se još
čvršće stisnula uz Connora dok ju je nosio na obalu.
— Dobrodošla kući — rekao je Connor i široko joj se nasmiješio spustivši
je na noge.
Držali su se za ruke i naginjali natrag proučavajući jedno drugo. Connor
se nije puno promijenio, bio je vitak i mišićav, ali lice mu je imalo oštrije crte,
a mršavost je zamijenio snažniji stas.
— Lijepo je što si se vratila — reče Connor. Činilo se da je doista sretan
što ju vidi.
— Više nikada neću otići — rekla mu je. — Nikada.
Connor je upitno pogleda, ali onda njegov pogled pade na nešto iza nje.
— Je li to s Duncanom konj ili pas? — pitao je sa smijehom u glasu.
Moira se okrenula i vidjela da je Sàr, izdajica jedan, ostao s Duncanom
na brodu. — To je vučjak mojega sina.
— Niall je ozlijeđen? — pitao je Connor dok je Duncan pomagao Niallu
sići s broda.
— Da — rekla je. — Poginuo bi da nije bilo Duncana.
— Kad si u nevolji, onda je najbolje da je Duncan s tobom — rekao je
Connor i potrčao pomoći mu oko Nialla.
Moira je krenula pozdraviti sve koji su došli na obalu dočekati ju. Po
tome kako su zurili u nju, sigurno se promijenila više nego što je toga bila
svjesna. No žene su joj se srdačno smješkale dok se Moira divila svoj
novorođenoj dječici i onima koji su u njezinoj odsutnosti narasli.
Nakon nekog vremena okretna mlada žena u ružnoj smeđoj haljini
uhvati ju za ruku. — Sigurno si umorna od puta — reče mlada žena. — Želiš li
sada otići unutra?
— Poznajemo se? — upita Moira.
— Pretpostavljam da me ne prepoznaješ jer sam imala samo jedanaest
godina kad si me posljednji put vidjela — rekla je mlada žena smiješeći se toplo.
— Ja sam Ilysa, Duncanova sestra.
Bilo je teško povjerovati da je ova sitna djevojka Duncanova sestra.
121
— Sigurna sam da ćemo pronaći jednu tvoju staru haljinu da se možeš
presvući — rekla je Ilysa.
Moira spusti pogled na uništeni komad odjeće u kojemu je u proteklih
nekoliko dana prošla svakojake nedaće pa se nasmijala. Nije čudo da su svi
zurili u nju. — Čista haljina i kupka jako će mi goditi.
122
Bila je to uobičajena Niallova boljka pa nitko na to nije obratio
pozornost, već su počeli razgovarati o ozbiljnim stvarima.
— Želim znati zašto se moja sestra vratila kući bez svojega muža — rekao
je Connor — i zašto su ona i Niall ozlijeđeni.
Izraz Connorova lica postajao je sve smrknutiji dok mu je Duncan pričao
o tome kako se Sean MacQuillan ružno odnosio prema Moiri te kako je umro.
— To ćemo skupo platiti, ali dobro si učinio što si ju doveo kući — rekao
je Connor.
Duncan ih je tada kratko izvijestio o oluji i njihovu boravku kod
MacCrimmonovih, preskočivši one dijelove kad su on i Moira bili goli. Strogo
je pogledao Nialla, opomenuvši ga tako da drži jezik za zubima o tome da su
boravili u istoj kolibi.
— Jeste li od MacCrimmonovih saznali nešto o MacLeodovima? — pitao
je Connor.
— Ja jesam — javi se Niall. — Cure koje su posjećivale Caitlininu kolibu,
ondje sam ja boravio jer ona je vidarica, svašta su pričale o MacLeodovima.
Duncan je na sebi osjećao Connorov pogled i bojao se da će pitati gdje su
spavali on i Moira. Srećom, Niall je nastavio govoriti.
— Čuli su da je starješina MacLeodovih napustio dvorac Dunvegan s
desetak ratnih brodova — rekao je Niall. — Ne vjeruju da je otišao u svoju
utvrdu na otoku Harrisu jer je u Dunveganu ostavio svoju ženu i kćeri.
— Ljudi će svašta reći mojemu šarmantnome bratu — reče Ian . —
Osobito brbljave djevojke.
— Pitam se kamo se MacLeod zaputio s toliko ratnih brodova — rekao
je Connor stisnuvši oči. — Da nas je htio napasti, već bi bio ovdje.
— Ako postoji pravo vrijeme da napadnemo Trotternish — reče Duncan
— onda je to sada, dok je Alastair MacLeod sa svojih stotinjak ratnika negdje i
zadaje muke nekom drugom klanu.
Ostali su dugo šutjeli razmišljajući o njegovu prijedlogu.
— Najprije moramo zauzeti dvorac — rekao je Ian . — Bez toga nema
nade da ćemo zauzeti poluotok i zadržati ga kad to učinimo.
— Slažem se — rekao je Connor. — Svi smo bili unutar dvorca, ali ne
znamo koliko ljudi MacLeodovi imaju ondje, jesu li dobro uvježbani i kakav je
čovjek njihov zapovjednik. Mogli bismo srljati u krvoproliće.
123
— Šteta što ondje nemamo uhode — primijeti Ian . — To je nešto što
smo trebali naučiti od Hugha.
— Da — primijeti Connor. — Što bih sve dao da znam jesu li
MacLeodovi učvrstili onaj klimavi zid koji moj otac nikada nije popravio.
Niall je pogledavao Duncana otkako je Connor spomenuo dvorskoga
zapovjednika. Duncan je oklijevao reći što zna, ali već je tajio jednu stvar od
Connora pa nije htio tajiti još jednu.
— Znam nešto o dvorcu Trotternishu — reče Duncan.
— Što to? — upita Connor.
— Zapovjednik je moj otac.
124
Jao, ne. Zar je ta sirota djevojka zaljubljena u Connora? To nikada neće
ići. Čak ako se Connor i zagleda u Ilysu, što je bilo malo vjerojatno s tom kapom
kao da je kakva stara baba i u haljini koja joj nikako ne pristaje, Connor to
nikada ne bi iskoristio. Njezin se otac nikada nije ustručavao kad su žene bile
posrijedi, ali Connor se nikada ne bi poigravao sa sestrom svojega najboljeg
prijatelja, a kad se bude ženio, na prvom će mu mjestu biti dobrobit klana pa
će ženidbom sklopiti dobar savez.
— Moram te upozoriti da je Tait najmrzovoljniji od svih stražara —
nastavila je brbljati Ilysa — ali ako treba pomoći, uvijek će prvi priskočiti. Tu
je i... — Ilysa prestane govoriti i pljesne rukama. — Sigurna sam da ne trebaš
moje savjete.
Očito su te dužnosti Ilysi postale iznimno važne.
— Bože dragi — reče Moira — nadam se da Connor ne očekuje da mu
počnem voditi kućanstvo.
— Ne želiš to? — pitala je Ilysa razrogačivši oči.
— Bi li ti smetalo ako to nastaviš raditi? — pitala je Moira. — Toliko sam
opterećena brigom za svojega sina da bi mi to bio nepotreban teret.
— Rado ću nastaviti s tim — rekla je Ilysa.
— Duncan mi je rekao da si kod Floddena izgubila muža — reče Moira.
— Tako si mlada. Sigurno ćeš uskoro poželjeti ponovo se udati i zasnovati
vlastito kućanstvo.
Ilysa spusti pogled na tlo i odmahne glavom.
— Dakle, Connor će se uskoro oženiti, već je trebao — rekla je Moira
tihim glasom i dodirnula ruku mlađe žene. — Znaš da će, kada se Connor
oženi, njegova žena preuzeti tu dužnost?
— Naravno — reče Ilysa.
Connor je uvijek bio dosadno odgovoran. Zapravo, Moira je
pretpostavljala da Connor tako dugo čeka sa ženidbom jer još nije sazrelo
vrijeme da sklopi najbolji mogući savez.
Koliko su se kao djeca ona i Connor razlikovali. Moira je glavom bez
obzira srljala u sve i sva, puštajući uvijek da ju vodi srce, a Connor je uvijek
dobro razmislio o svemu. Život sa Seanom naučio je Moiru da bude oprezna i
proračunana kao i njezin brat.
125
Moira nije mogla pomoći Ilysi da osvoji Connora, ali u dvorcu je bilo
puno dobrih ratnika. Ilysa je bila blijeda djevojka, ali imala je lijepo lice. Kad
barem ne bi nosila tako jednolične boje i te široke haljine koje ni na koji način
nisu isticale njezin stas.
U namjeri da joj da neke upute, Moira ju je odvukla pred stojeće zrcalo,
dar koji joj je otac donio čak iz Edinburgha.
— Smiluj se, Bože! — viknula je Moira vidjevši svoj odraz u zrcalu. —
Pogledaj me!
— Je li ti lice bolno kao što izgleda? — pitala je Ilysa namrštivši svoje
lijepe obrve.
— Bolno? Odvratno je. — Lice joj je bilo ružna hrpa modrica, od
ljubičastih do bolesno žuto-zelenih, a haljina joj je izgledala gore nego što je
mislila.
Očajna, Moira se spustila na obližnju klupu. Jao, sigurno je prije izgledala
još gore. Sjetila se svih onih sati provedenih s Duncanom. Osobito
poslijepodnevnih sati u krevetu dok je bilo svjetla.
Moira se nije pretvarala da ne zna da je lijepa. Muškarci su žudjeli za
njom još od njezine trinaeste godine, stoga je itekako bila svjesna toga da ih
privlači njezin izgled.
No, bez obzira na to što je sada jezivo izgledala, Duncan ju je želio.
Iskreno, nikada se prije ni uz koga nije osjećala tako lijepom, čak ni uz Duncana
kad je imala sedamnaest godina i bila lijepa kao što više nikada neće biti. To ju
je dirnulo. Znači li to da ju doista voli?
Moira nije bila sigurna, ali odjednom je poželjela vidjeti Duncana. Činilo
joj se da su prošli sati otkada je stajala pokraj njega na brodu.
— Ah, ovdje je tvoja kupka — rekla je Ilysa mašući slugama koji su
unosili kacu za kupanje i vjedra s vrućom vodom. — Prije nego što odem,
ostavit ću ti nekoliko tvojih starih haljina da ih probaš.
Moira se na brzinu okupala, a onda se uz pomoć sluškinje uvukla u jednu
staru haljinu od baršuna tamnomodre boje koja je pristajala uz boju njezinih
očiju. Pregledavši dvoranu u potrazi za Duncanom, izašla je u dvorište potražiti
ga. Umjesto njega, našla je Connora.
— Izgledaš malo bolje — rekao je Connor nasmiješivši joj se i poljubivši
je u obraz.
126
— Gdje je Duncan? — pitala je Moira.
— Otišao je kući — odgovori Connor.
— U majčinu kolibu? — Uvijek su je zvali koliba, iako su posrijedi bile
samo dvije sobe sagrađene uz vanjski dvorski zid.
— Ne, ondje živi Ilysa — odgovori Connor. — Duncan često spava u
dvorani s ostalim ljudima, ali ima svoju kuću.
— Gdje? — pitala je.
Connor pokaže prema bijeloj kućici koja se jedva vidjela na vrhu brda
iza dvorca. — Duncan kaže da odonud može vidjeti svakoga tko se približava
Dunscaithu, ali znam da je jednostavno trebao prostor samo za sebe.
— Mora da je pogled lijep — rekla je. — Voljela bih ga vidjeti. Mislim
da ću ga posjetiti.
— Zašto? — pitao je Connor, pogledavši je upitno. — Postoji li nešto
između vas dvoje što bih trebao znati?
— Naravno da ne. — Connora se to nije ticalo.
— Trebala bi pričekati da te pozove — rekao je Connor.
— Zašto? — pitala je Moira smijući se.
— Duncan voli privatnost. Trebala bi...
— Bit će mu drago što me vidi. — Moira preko ramena namigne svojemu
bratu i ode, osjećajući se kao ona stara Moira.
Duncan je otvorio vrata svoje kolibe. Bio je ponosan što ima vlastitu
kuću, mjesto koje pripada njemu. Svježe ju je obojio i obnovio, a sestra mu je
pokraj ulaznih vrata posadila divlju ružu koja je ljeti cvala.
No, dok je stajao pokraj vrata i gledao ju drugim očima, njezinim očima,
vidio je samo skromnu kolibu s dvjema prostorijama. Dva stolca i mali stol
dobro su se uklapali pokraj ognjišta. Ilysa je izjavila da je kućica udobna, ali
sada je vidio da je jednostavno malena.
Sjeo je na jedan stolac i spustio glavu na ruke. Kakva budala je bio. Moira
je cijeli život živjela kao gospodarica otmjenih dvoraca. Nikad neće moći tražiti
127
od nje da živi s njim ovdje. Samo njezine haljine zauzele bi cijelu drugu
prostoriju.
— Duncane, doma si!
Trgnuo se začuvši glas koji je dolazio iz druge sobe i okrenuo se.
Dođavola, što Rhona radi ovdje?
128
DVADESET PRVO POGLAVLJE
rije nego što ju je Duncan uspio spriječiti, Rhona je jurnula prema njemu i
P bacila mu se u zagrljaj. Maknuo je ruke koje mu je obavila oko vrata i
postavio ju na noge.
— Rekla si da nećeš biti ovdje kad se vratim.
— Žena se može predomisliti — rekla je Rhona, nagnuvši glavu na
stranu — a mudar čovjek neće ju podsjećati na to.
Kad je pružila ruku da ga pogladi po obrazu, Duncan ju primi. — Među
nama je gotovo.
— Gotovo? — Rhona raširi oči.
— Bilo je gotovo prije nego što sam otišao.
— Da, dobro, odlučila sam oprostiti ti. — Pogledala ga je ispod trepavica
i blago mu se nasmiješila. — Znam kako ćeš se iskupiti.
— Hoću da odeš — rekao je Duncan. — Odmah.
— Ne misliš ozbiljno — rekla je nasmiješivši se toplo.
Duncan je zastao. Mora biti otvoren. — Moira je ovdje.
— Moira? — Rhona je izgovorila njezino ime gotovo vrišteći, potom je
suzila pogled. — Trebala sam znati. Uvijek si bio lud za njom.
Bio je, ali nije imalo smisla raspravljati o tome.
— Je li ti mala princeza dopustila da ju zadovoljiš u krevetu kao nekad?
— pitala je Rhona. — Moira misli da si dobar samo za to. Nitko ju neće vidjeti
da sjedi s tobom usred bijela dana.
— Prestani — upozori ju Duncan.
— Ne voliš čuti istinu? — Iz Rhoninih očiju sijevala je vatra dok je
upirala prstom u njegova prsa. — Moira nikada nije mislila da si dovoljno dobar
za nju.
— Imaš li nešto ovdje u mojoj kući, uzmi to sa sobom — rekao je Duncan
— jer ovdje se više nećeš vratiti.
129
Kako se Rhona nije micala s mjesta, Duncan je uzeo veliku platnenu
torbu i počeo u nju bacati kojekakve sitnice koje je ostavila u njegovoj kući.
Nikada prije nije ih primjećivao.
— Čim si otišao u Francusku, Moira se počela smucati s onim zgodnim
irskim starješinom — rekla je Rhona. — Rabila je moju odjeću pretvarajući se
da sam ja, baš kao što je činila s tobom.
— Sad je dosta. — Duncan nije htio slušati, nije htio vjerovati u to.
— Dok si ti krvario za njom otišavši preko mora u Francusku, morala
sam slušati Moirine brbljarije o tome kako je njezin irski ljubavnik važna osoba
— nastavila je Rhona mašući rukama po zraku — i što joj sve može priuštiti.
Duncan Rhoni baci torbu i otvori vrata. — Van!
— Zaboravila te u trenu — na odlasku, Rhona pucne prstima ispred
njegova lica — i opet će to učiniti.
130
sedamnaestogodišnja djevojka zaslijepljena prvom ljubavi. Mislila je da ju
Duncan više ne može povrijediti.
Pogriješila je.
Trebala je znati da tako zgodan muškarac kao Duncan neće biti sam.
Nevezano za zgodno lice i tijelo ratnika, Duncan je bio tip muškarca koji je
privlačio žene, barem one hrabre. Privukla bi ih njegova turobnost i šutljivost,
a svaka se nadala da će ona biti ta s kojom će podijeliti svoje tajne.
Prije nego što je Moira uspjela krenuti nizbrdo, otvorila su se vrata i
izašla je tamnokosa žena. Glava joj je bila okrenuta i vikala je u smjeru kolibe.
— Ti si prokleta budala, Duncane Ruadhe! Princeza Moira nije ostala s
tobom prije i nikada neće.
Žena namjesti veliku tešku platnenu torbu na rame i spuštene glave
krene nizbrdo.
Moira se nije imala gdje skriti na otvorenom polju. Nakon nekoliko
koraka, žena je digla glavu i obje su zaustavile dah.
— Rhona! — Moira se nije mogla sjetiti ničega drugoga što bi rekla svojoj
nekadašnjoj služavki.
— Duncan će dopuzati natrag pošto mu ponovo slomite srce — rekla je
Rhona.
Moira je ostala stajati, previše zaprepaštena da bi se mogla pomaknuti,
kad je Rhona projurila pokraj nje. Potom je promatrala Rhonin lik, pognut pod
teškom torbom, kako nestaje nizbrdo. Nakon nekog vremena osjeti na sebi
nečiji pogled. Okrenula se i ugledala Duncana koji je stajao pred vratima svoje
kolibe.
— Nemoj se obazirati na nju — rekao je.
Moira je čekala da joj Duncan objasni što se dogodilo, ali on je šutio. Bio
je to jedan od onih trenutaka kad ju je njegova smrknuta šutnja puno više
uzrujavala nego privlačila.
— Znači, nedostajala sam ti svaki dan, je li? — planula je. — Vidim da
nisi patio zbog toga što si spavao sam.
Duncan slegne ramenima.
— Rhona i ja smo jedno drugom zadovoljavali potrebe, to je sve.
131
— To je sve što imaš reći o tome? — Moira je stavila ruke na bokove. —
Sudeći po tome koliko se Rhona uzrujala, i po teškoj torbi koja joj je visjela
preko ramena, već ste dulje jedno drugom zadovoljavali potrebe.
Jao, govorila je kao kakva rospija. Zar je očekivala da će Duncan tih
sedam godina živjeti kao redovnik? No, iako je znala da nema razloga toliko se
ljutiti, ipak je bila jako ljuta. Moira je okrenula glavu i zagledala se u ovce koje
su pasle na obronku brda.
— Hoćeš li ući? — pitao je Duncan.
Dakle, došla je sve dovde i zanimalo ju je gdje živi. Osim toga, nije
završila ovaj razgovor.
Duncan se maknuo u stranu i pustio je unutra, a onda je za njima zatvorio
vrata.
Sàr, koji je sigurno ušao unutra tijekom ove pomutnje, ležao je ispred
ognjišta zauzevši gotovo pola prostorije. Pogledao ju je dignuvši svoje rijetke
obrve, mašući repom.
— Van — rekao je Duncan, i pas, pokunjena pogleda, prođe pokraj nje.
Moira je sjela na rub jednoga od dvaju stolaca i pogledala sobu koja je
bila mala, ali čista i ugodna. Prstima je lupkala po koljenu i čekala da Duncan
sjedne pa da nastaviti govoriti.
— Zašto Rhona? — pitala je Moira.
— Žao mi je ako si se uzrujala zbog nje — rekao je Duncan, ali to nije
bio nikakav odgovor.
— Ona je jedna ogorčena žena — reče Moira. — Uz to, pogriješila je.
Zauvijek bih ostala s tobom da nisi otišao u Francusku.
Nije spominjala Rhonine optužbe da ne bi sad ostala s njim. Da je Moira
imalo pametna, sad bi otrčala nizbrdo.
— Nisi bila ovdje — rekao je Duncan.
— Molim? — pitala je Moira.
— To je razlog zašto sam bio s Rhonom — rekao je Duncan pogledavši
je ravno u oči. — Ti si jedina žena koja mi je nešto značila. Rhona to zna. Svi
to znaju.
— O shluagh. — Baš kad je namjeravala odjuriti, rekao joj je takvo što.
Još gore, Duncan je vjerovao da je to tako.
132
U nekoliko sljedećih sati i Moira će se uvjeriti da je to tako.
Uzela je harfu s mjesta na kojem je stajala pokraj njezina stolca i pružila
mu je. — Molim te, pjevaj mi onu pjesmu — rekla je. — Onu o crnokosoj
djevojci.
Duncan je prebirao po žicama ugađajući ih. Potom ju je pogledao toplim
očima boje lješnjaka, a njegov zvonki glas ispuni malu kolibu pjesmom o
ljubavi i čežnji.
Duncan joj nije trebao ponovo otpjevati tu pjesmu i tako joj potpuno
ogoliti svoju dušu. Ipak, nije bilo svrhe tajiti svoje osjećaje. Moira je znala da
se prije sedam godina zaljubio u nju, a on nije bio čovjek koji je mijenjao
osjećaje.
Gledajući je ovdje u svom skromnom domu, stvari su mu postale potpuno
jasne. Ipak, kad je Moira stala pred njegov stolac i pogledala ga svojim
ljubičastim očima, nježnima poput baršunaste haljine, Duncan je znao da bi
dao život da ju zadrži.
Uzela je harfu od njega, spustila ju na pod i pružila ruke prema njemu.
— Vodi me u krevet.
133
DVADESET DRUGO POGLAVLJE
134
Moira mu se primicala poput mačke kako bi na grudima osjetila dodir
njegovih prsiju. Stenjao je i čvršće stiskao uz sebe. Poljupci su im postajali sve
strastveniji, a njegov ukrućeni ud koji ju je bockao po trbuhu, probudi u njoj
silnu želju. Čvrsto ga je držala, osjećajući potrebu da mu bude što bliže, dok su
im se jezici micali u složnom ritmu kao nekad.
Kad ju je okrenuo na leđa, ovila mu je noge oko struka, vukući ga
nagonski prema naprijed. Da, to je ono što želi. Nema više čekanja. Prisjetila se
onoga davnoga ljeta, Duncana duboko u sebi kako joj izjavljuje ljubav, kad to
nije mogao reći u drugim prilikama. Kako je željela da opet bude kao nekad.
Glasno je stenjala kad je vrh njegova uda dodirnuo središte. Dugo, jako
dugo, Duncan je mirovao iznad nje. Pod prstima je osjećala napete mišiće na
njegovim leđima. Kad je napetost među njima postala neizdržljiva, zabila mu
je prste u leđa i podignula bokove.
— Molim te, Duncane.
Umjesto da učini što mu je rekla, pokrio joj je grudi svojim žuljevitim
rukama i spustio se niz njezino tijelo. Prstima joj je draškao bradavice, ljubeći
joj vrat i prelazeći jezikom po prsnoj kosti. Dok se toplim usnama i jezikom
spuštao sve niže, u trbuhu je osjetila žitku vrućinu.
Tijelo joj je ključalo od iščekivanja kad joj je prebacio nogu preko svojega
ramena i počeo joj ljubiti unutarnju stranu bedra. Glasno je zastenjala kad je
napokon jezikom prešao preko onog osjetljivog mjesta između njezinih nogu.
Kako je usnama i jezikom izvodio svoju čaroliju, rukama je uhvatila plahtu i
ugrizla se za usnu.
Svršavala je u valovima uz bljeskove bijeloga svjetla.
Bilo je predivno, ali ovaj put to joj nije bilo dovoljno.
135
Ovaj put, kad je ovila noge oko njega, potičući ga da joj se približi,
Duncan joj nije mogao odoljeti. Oboje su glasno uzdahnuli kad se jednim
pokretom zabio duboko u nju. Čelo mu se orosilo znojem i on, na silu, počne
polako i duboko disati, ne mičući se. Tijelo mu je toliko žudjelo za njom i za
opuštanjem da je nagon da ju ne prestane tucati dok ne svrši bio gotovo
neizdržljiv.
Moira mu nije nimalo olakšavala stvar. Bila je uzbuđena i vlažna te se
pod njim migoljila.
Polako, polako, skoro se cijelo vrijeme povlačio. Kad je ponovo kliznuo
u nju, užitak ga je gotovo zaslijepio. Držao joj je lice među dlanovima i zurio u
njezine tamnoplave oči dok se bolno polagano micao unutra-van.
— Je li tako dobro? — pitao je tek toliko.
— Da — odgovorila je i zastenjala kad je ponovo ušao duboko u nju. —
A tebi?
Skoro se nasmijao. — Nikada ni u čemu nisam toliko uživao.
Kad je ubrzao ritam, počela je ispuštati one visoke zvukove od kojih je
gubio glavu. Podignula je bokove kako bi mu se približila dok se on pomicao
sve brže i sve žešće. Više se nije mogao suzdržavati. Želio ju je zauvijek. Kroz
zvuk krvi koja mu je bubnjala u ušima, začuo je kako Moira izvikuje njegovo
ime kad joj se tijelo čvrsto stisnulo uz njega.
Moira je, napokon, ponovo bila njegova. Svršio je, rasprsnuvši se u njoj.
136
Je li ti mala princeza dopustila da ju zadovoljiš u krevetu kao nekad?
Misli da si dobar samo zato ... Moira te je odmah zaboravila i opet će to učiniti.
Duncan je mislio da će mu, ako mu potpuno preda svoje tijelo, dati i svoje
srce. No jednom je imao njezinu ljubav, premda kratko, i znao je u čemu je
razlika.
Osvrnuo se po svojoj maloj spavaćoj sobi, jedva dovoljno velikoj za
krevet. Koliko će dugo Moira pristajati na to da se iskrada iz dvorca kako bi
ovdje s njim tražila zadovoljstvo? Njihov klan treba saveznike i Connor će
sigurno navaljivati da se za dobrobit klana ponovo uda. Connor je znao kako
dobiti ono što želi. Naposljetku, Moira će pristati udati se za jednoga od
muškaraca kojega će Connor pozvati u goste, starješinu koji će joj moći pružiti
sve na što je bila naviknuta.
Duncan joj nije otpjevao zadnju strofu pjesme, onu tužnu, ali sad ju je
čuo u svojoj glavi.
Duncan nije bio siguran hoće li moći preživjeti ako se po drugi put
rastane od nje. Bio je spreman umrijeti tisuću puta samo da sada bude s njom.
Samo što mu to nije dovoljno, prokletstvo. Dok je ležao, gledajući jedinu
ženu koju će ikada voljeti kako spava na njegovim prsima, Duncan nešto
odluči. Neće je se odreći. Ovaj put naći će načina da Moiri pruži sve što treba.
Ovaj će put naći načina da ju zadrži.
Kad je Moira otvorila oči, vidjela je Duncana kako stoji pokraj kreveta
potpuno odjeven i miriše po svježem zraku. U ruci je držao času sa stručkom
vrijeska u njoj. Poljubio ju je u čelo, nagnuo se preko kreveta i stavio vrijesak
na prozorsku dasku.
137
— Nisam znala da vrijesak već cvate. — Sjela je i gurnula nos u njega,
udišući njegov miris.
— Samo moraš znati gdje tražiti — rekao je Duncan i sjeo na rub kreveta.
Moira je shvatila da njezin otpor popušta. Pošto je do besvijesti vodio
ljubav s njom, Duncan joj je sad pokazivao svoju nježnu stranu, od čega joj se
stezalo srce. Kad je bio takav, gotovo da mu je mogla vjerovati. Gotovo.
Moira osjeti grižnju savjesti što mu nije rekla istinu o Ragnallu. Što dulje
bude čekala da mu kaže da je Ragnall njegov sin, to će joj, znala je, teže biti.
I unatoč strastvenom vođenju ljubavi i ljubaznom ponašanju, dio nje još
nije bio siguran zavređuje li da mu to kaže. Nije zaboravila da ju je Duncan
ostavio, ni sve ono što je zbog toga propatila, godine života u strahu, i to što je
njezino tijelo iskorištavao muškarac kojega se gnušala. Nije zaboravila ni to da
se na tisuću lukavih načina morala boriti protiv Seanova utjecaja na njezina
sina. Uspjela je izvojevati bitku za dušu svojega sina, ali sve je to učinila sama.
Duncan je uzeo pramen njezine kose i počeo ga vrtjeti među prstima. —
Još si ljepša nego što si bila.
Frknula je nosom. — Vidjela sam se u zrcalu.
— Mislim da znaš da bih te želio bez obzira na to kako izgledaš — rekao
je Duncan, zbog čega se Moira ponovo rastopila.
Iako Moira nije mogla zaboraviti prošlost, nije htjela da joj gorčina
pokvari trenutačnu sreću. Nevjerojatno, ali bila je sretna.
— Mislim da me neće biti nekoliko dana jer idem obaviti nešto za
Connora — rekao je Duncan.
— Moraš li ići? — pitala je prešavši rukom po njegovim prsima.
— Moram — odgovorio je maknuvši joj kosu s lica. — Prije nego što
odem, moram ti reći da te vo...
Moira mu stavi prst na usta. — Nemoj ništa govoriti.
Besmislene riječi, ništa drugo. Nije htjela da te riječi, koje su zapravo
lažna obećanja, pokvare to što se među njima dogodilo. Prije toliko godina
vjerovala je da te riječi znače da će ostati s njom, da će uvijek biti uz nju, da ju
nikada neće iznevjeriti.
— Iskoristimo najviše što možemo tako dugo dok traje — rekla je.
— Dok traje? — pitao je Duncan oštrim glasom.
138
— Da. To je sve na što mogu računati. Sve drugo samo vodi razočaranju.
— Što misliš, kako dugo će to biti? — procijedio je Duncan kroz zube.
— Ne znam. — Počeo se ljutiti, ali neće mu lagati. Dok joj se ne vrati
sin, ne želi razmišljati o budućnosti ništa više nego o prošlosti. Protrljala je
Duncanovo stegno. — Samo znam da sam sada sretna s tobom.
— Voliš sa mnom dijeliti krevet.
— Volim. — Nije mogla skriti osmijeh koji joj se raširio licem unatoč
Duncanovu prijekom pogledu. — Želim ostati s tobom ovdje u kolibi dok ne
odeš. Možda ću ostati ovdje i kad odeš. Možeš li mi pomoći donijeti neke moje
stvari?
139
— Ne smijemo dopustiti da ljudi misle da si mi se podala, a nismo
vjenčani.
— Ali ja sam ti se podala i nismo vjenčani. — Provukla se pokraj njega
držeći ostatak odjeće u rukama.
— Nije u tome stvar — rekao je Duncan pošavši za njom u drugu
prostoriju. — Zar te nimalo nije briga za tvoj dobar glas?
— Nije — rekla je, okrenula se i pogledala ga ravno u oči. — Nije me
briga.
Odjenula je haljinu i, ostavivši ju raskopčanu na leđima, prebacila ogrtač
preko nje.
— Budeš li se neodgovorno ponašala, ne razmišljajući o posljedicama —
rekao je Duncan mašući joj prstom ispred nosa — onda možeš očekivati da će
ti oni kojima je stalo do tebe, i koji imaju puno više razuma, govoriti što ćeš
napraviti.
— Duncane MacDonalde, ti si bezobrazna svinja! — vikala je Moira. —
Posljednjih sedam godina bila sam pod muškom rukom, nadzirao je i
procjenjivao svaki moj potez, i neću dopustiti da se to više ikada dogodi.
— Ja nisam kao Sean — pobuni se Duncan raširivši ruke — ali neću
dopustiti da pripadnici našega klana imaju loše mišljenje o tebi zbog tvojega
odnosa sa mnom.
— Mislila sam da je to ono što želiš — planula je. — Još nedavno mi se
činilo da ti se to sviđa, ne samo jednom.
— Želim te, doista — rekao je. — Znaš jako dobro da je tako.
Ne obazirući se na njega, krenula je prema vratima. — Ne vjerujem da
ću imati ikakvih poteškoća — rekla je preko ramena kad je otvorila vrata —
pronaći muškarca koji će prihvatiti ovako nedoličnu curu kakva sam ja.
— Nađeš li muškarca koji će te prihvatiti, ubit ću ga.
Vrata su se za njom zalupila.
140
DVADESET TREĆE POGLAVLJE
141
★
142
— Pretvarat ću se da sam gajdaš koji putuje MacCrimmonovima —
objasni Duncan. — Kad se nađem unutra, sve ću dobro pregledati. Ako imaju
slabih točaka, ja ću ih naći.
— Misliš da ih možeš zavarati? — upita Connor.
— Ja sam dobar gajdaš — odgovori Duncan slegnuvši ramenima.
— Sviraš dosta dobro, ali izgledaš kao ratnik — Ian stisne Duncanovu
nadlakticu. — Čovjek ne dobije mišiće pušući u gajde.
— Ljudi vide ono što žele vidjeti — rekao je Duncan. — Ako ću imati
gajde i biti tako odjeven, nitko neće gledati što je ispod.
— Netko te može prepoznati iz koje bitke ili s kakva okupljanja —
primijeti Connor. — Ne sviđa mi se zamisao da ondje ideš sam.
— Manja je vjerojatnost da će jedan čovjek pobuditi sumnju —
dometnuo je Duncan, rekavši zapravo ono što je Connor već znao.
— Osim toga, nijedan od vas ne zna odsvirati nijedan ton pa da mu baš
život ovisi o tome.
— Ni meni nije drago da ide sam — rekao je Ian gledajući Connora —
ali nema drugog načina da saznamo ima li dvorac koju slabu točku.
— Preopasno je — rekao je Connor odmahujući glavom. — Ako
MacLeodovi otkriju tko si, neće ti priuštiti laganu smrt.
Ratnik se izlaže takvim opasnostima.
— Moram oduzeti dvorac Eriku MacLeodu — rekao je Duncan susrevši
Connorov pogled. — Borio sam se za ovaj klan otkako sam dovoljno ojačao da
mogu vitlati mačem. Dugujete mi ovu priliku da se osvetim.
— U redu — Connor je uzdahnuo i položio ruku na Duncanovo rame.
— Ako otkriješ slabosti u obrani dvorca, morat ćemo okupiti sve ratnike koje
možemo poslati u borbu. Poslat ću poruku Alexu na Sjeverni Uist. Kad se vratiš,
on će sa svojim ljudima biti ovdje.
— Naći ću slabu točku — reče Duncan.
— U međuvremenu, ovo mora ostati između nas trojice — rekao je
Connor. — Ako ijedna riječ o tome dođe do MacLeodovih, naći ćemo
Duncanovo slomljeno tijelo u moru ispod stijena dvorca Trotternisha.
Duncan se zavali u stolcu. Ako uspiju zauzeti dvorac Trotternish,
Connor će ga sigurno imenovati njegovim zapovjednikom. Tada će napokon
biti u položaju da se može oženiti Moirom.
143
Sve će biti dobro. Čak su i blizanke prestale vrištati. To je sigurno bio
dobar znak.
144
DVADESET ČETVRTO POGLAVLJE
145
upravo promatraju. Napad s ove strane morao bi biti izveden pod okriljem
mraka po iznimno lošem vremenu.
Dok je Duncan prelazio posljednjih nekoliko metara do dvorca, sa svake
strane nalazio se ponor. Zadnji komad zemlje koji je vodio do mjesta na kojem
je stajao dvorac bio je uzak, okolo je bio iskopan jarak, što je povećavalo
mogućnost obrane dvorca.
Duncan se nije potrudio pozvati ili lupati na vrata s obzirom na to da su
stražari već neko vrijeme pratili njegov spori dolazak. Umjesto toga, otvorio je
torbu i izvadio gajde kako bi ih stražari vidjeli. Imao je osjećaj da je polugol kad
na leđima nije imao pričvršćen mač. Ulazi u neprijateljsku jazbinu bez oružja,
samo s gajdama. Ma, mogao je u ruku staviti i pimpek.
Stražari su mu otvorili vrata ne pitajući ništa. Kad se Duncan vrati u
Dunscaith, pobrinut će se da se MacDonaldovi stražari ne daju tako lako
prevariti nečijim izgledom.
— Nadamo se da si bolji od posljednjega gajdaša koji je ovdje boravio —
rekao je jedan stražar. — Idi u blagovaonicu pa će ti netko dati nešto za jelo.
Duncan je navukao kapu nisko na oči dok je ulazio u kulu. Bio je prilično
poznat po svojim borbenim vještinama. Računao je na to da će MacLeodovi
ratnici unutra, baš kao i stražari na ulazu, vidjeti čovjeka s gajdama, a bez mača,
i neće ga pomno pogledati.
U dvorani je bilo bučno i činilo se da je podnevni obrok upravo završio.
Na stolovima su stajali gotovo prazni pladnjevi s hranom, a otprilike pola ljudi
u dvorani još je sjedilo za stolom, dok su se ostali muvali prije odlaska na
popodnevne zadatke.
Kad je Duncan krenuo prema stolu, nekolicina ljudi znatiželjno ga je
pogledala, ali nitko ga nije pokušao zaustaviti. Zaključi da može i jesti dok bude
proučavao MacLeodove pa pronađe prazno mjesto ispred pladnja na kojemu je
bila još prilično velika količina hrane. Nožem nabode hrgu pečenoga mesa.
Prije nego što mu je sočno meso stiglo do usta, dvoranom se zaori duboki glas.
— Gajdašu, za ručak moraš prvo svirati!
Ipak se našao jedan MacLeod koji je bio toliko pametan iskušati neznanca
koji je stigao u dvorac. Nevoljko, Duncan spusti nož.
Kad se buka u prostoriji stišala, Duncan postade oprezan. Polako, okrene
se u smjeru odakle je došao glas. Problijedio je susrevši pogled muškarca koji je
sjedio za središnjim dijelom stola.
146
Da je starješina MacLeodovih u dvorcu, sjedio bi na ukrašenom stolcu
visokoga naslona u sredini. No Duncan je već prije vidio Alastaira MacLeoda,
šezdesetogodišnjega muškarca zgrbljenih leđa, a to nije bio on.
U odsutnosti starješine, čovjek koji bi imao čast sjediti u tom stolcu bio
bi dvorski nadzornik, i čovjek kojega je Duncan cijeli život tražio. Prvi put
Duncan je gledao lice svojega oca.
Svojega neprijatelja.
Erik MacLeod bio je vjerojatno u četrdesetima, iako je još uvijek izgledao
jak kao bik. Osim građom, između njega i Duncana nije bilo velike sličnosti.
Erik je imao kratko podšišanu čelično sivu kosu i isto takvu bradu. Ipak, u
nepopustljivim očima starijega čovjeka Duncan je vidio sebe.
Svaki djelić njegova tijela žudio je za tim da posegne za bodežom
skrivenim u čizmi i uz bojni poklič napadne svojega neprijatelja. Duncan je bio
brz s bodežom. Mogao ga je zabosti u Erikov vrat prije nego što bi ga netko
uspio zaustaviti. No ovdje je bio zbog obveza prema svojemu klanu pa će
osobna osveta morati još malo pričekati.
Tvoje će vrijeme doći, starče. Uskoro.
Sve te misli u trenu su mu prohujale glavom. Brzo je spustio pogled i na
silu se opustio nagnuvši se i izvadivši gajde iz nauljene kožnate torbe u kojoj ih
je držao.
— Šteta što se ovako krupan baviš sviranjem gajdi — rekao je Erik
gromkim glasom. — Tko si ti, gajdašu?
— Ja sam od MacKayovih. — Duncan je razmišljao o tome da veli da je
od MacArthurovih, još jedne gajdaške obitelji na otocima, ali odlučio se za
MacKayove zato što su njihovi posjedi daleko, gore na sjeveru škotskoga kopna.
— Daleko si od kuće — rekao je Erik sumnjičavo pogledavši Duncana.
— Na putu sam do MacCrimmonovih — rekao je. — Uz vaše dopuštenje,
na povratku ću opet proći ovim putem.
Duncan se nadao da će na povratku jurišati na ulaz, a ne nositi gajde, ali
činilo se mudrim pripremiti si teren bude li opet morao pribjeći ovoj varci.
— Što imaš kod MacCrimmonovih? — upita Erik.
— Čujem da tvrde da su najbolji gajdaši — odgovori Duncan. — Želim
se sam uvjeriti je li to istina i razmijeniti s njima neke pjesme.
147
— Ni ja nisam od onih koji sve povjeruju — reče Erik. — Da čujemo
kako sviraš te gajde.
Erik je kršio pravila o gostoprimstvu tražeći od svojega gosta da svira, ali
počinio je on i teže grijehe.
Duncan po staroj navici postavi prste na prebiraljku. Kad je stavio
puhaljku u usta, sklopio je oči kako bi se usredotočio na glazbu. Ako ne želi
završiti u dvorskoj tamnici, izvedba mora biti uvjerljiva. Kao i uvijek, na
njegovu glazbu utjecalo je raspoloženje pa je svirao kao da nastaje oluja, a vjetar
nosi kišu i susnježicu.
Kad je završio i otvorio oči, u dvorani je vladala potpuna tišina. Tek tu i
tamo začuo se pljesak, ali onda se proširio cijelom dvoranom.
— Nikada prije nisam čuo takvu pjesmu — rekao je Erik kad se klicanje
stišalo. — No, zaslužio si ručak, gajdašu.
Ti si zaslužio smrt od mojega mača. Prije nego sto osjetiš moju oštricu,
pobrinut će se da saznaš tko ti je oteo dvorac.
148
potom po dvokatnoj zgradi naslonjenoj na njezinu desnu stranu. Niža zgrada
protezala se uz rub stijene koja se nadvila nad morem.
U Duncanovoj glavi počela se rađati jedna zamisao.
149
— Reci mi — reče Moira — pokušava li ti tvoj brat reći što da radiš?
— Da — odgovorila je Ilysa i stresla prašinu s ruku.
— Smeta li ti to? — pitala je Moira.
— Ne previše.
— Što napraviš? — pitala je Moira.
— Prvo, nasmiješim mu se, zato što znam da mi želi dobro — odgovorila
je Ilysa i povela Moiru u drugo spremište. — Potom, ako me nije uspio uvjeriti
iznoseći neki razlog na koji nisam mislila, što je rijetko, postupim onako kako
sam u početku naumila.
Moira prasne u smijeh. — To je puno pametnije nego da se svađaš s njim.
— Znaš kakva je bila moja majka — reče Ilysa slegnuvši ramenima. —
Vrlo mlada naučila sam sama donositi odluke.
Dok je Ilysa brojila vreće sa zobi poredane uz zid, Moira je razmišljala o
Ilysinoj i Duncanovoj majci, ljubaznoj, ali plašljivoj ženi. Moiru je pekla savjest
jer se nije obazirala na pokušaje sirote žene da ju nauči što je ispravno. Bila je
previše razmažena i svojeglava za tako popustljivu dadilju.
— Dok sam bila mala, Duncan je obično bio negdje s ostalim mladićima
— rekla je Ilysa kad je završila brojenje vreća sa zobi — a onda nas je ostavio.
Moira nikada nije razmišljala o posljedicama njihove veze na Duncanovu
majku i sestru. U to vrijeme Moira je bila godinu dana mlađa nego što je Ilysa
bila sada, ali nije mogla biti puno drukčija od ove suzdržane, odgovorne mlade
žene. No, premda divlja i neobuzdana, Moira je jako voljela Duncana.
Moira pogleda Ilysine nježne crte lica, nadajući se da zbog ljubavi neće
patiti kao što je ona.
150
objašnjavao koja je laž najbolja u takvim okolnostima. Prije nego što se oženio,
Alex se uvijek šuljao u spavaće sobe i iz spavaćih soba u kojima nije smio biti.
Srećom, činilo se da je zgrada prazna. Tkogod da se sada koristi tim
prostorijama, sigurno je još u dvorani. Duncan baci pogled u veliku sobu koja
je zauzimala cijeli prvi kat. Zid koji je bio okrenut prema dvorištu bio je
pokriven tapiserijama, bez prozora, što je već znao. No tiho je opsovao
ugledavši uske okomite otvore na morskoj strani. Najvjerojatnije će prozori na
katu iznad biti isti takvi, ali htio je provjeriti prije nego što odustane od svoje
zamisli.
Duncan se brzo uspenje stubama, naćulivši uši.
Kad je čuo dječje glasove, pokolebao se. No trebao je samo na brzinu
pogledati, a činilo se da su djeca zaokupljena igrom. Kad se nagnuo sa stubišta
i zavirio iza vrata, ugledao je dječaka i djevojčicu koji su se igrali drvenim
mačevima. Dječak je imao kapuljaču i Duncanu je bio okrenut leđima.
Djevojčica, koja je bila za pola glave niža, imala je plave oči i svijetle nemirne
uvojke.
Prostorija u kojoj su se igrali protezala se cijelom širinom uske zgrade,
kao i soba ispod, ali imala je prozore s obje strane. Jedni su gledali na more i
stijenu, a oni na suprotnom zidu gledali su u zidine dvorca i travnata polja ispod
njega.
Kvragu. Kvragu. Kvragu. Svi prozori bili su uži od jedne stope. Morat će
smisliti drugi način.
Duncan je znao da bi trebao otići prije nego što ga djeca spaze, no nešto
ga je navelo da zastane na vratima i gleda ih.
— Ne tako, ti mala glupačo! — rekao je dječak.
Duncan se htio uplesti, ali onda je na djevojčičinu licu vidio da se ona
zabavlja.
— Drži ga tako da ti ne mogu zabiti mač u trbuh. — Dječak je primio
djevojčicu za ruku i pokazao joj kako da drži drveni mač. — To ti se ne bi
svidjelo, je li tako?
Djevojčica odmahne glavom, od čega su joj uvojci zaplesali. — Ne bi mi
to učinio.
— Naravno da ne bih — rekao je momčić — ali jednoga dana netko bi
mogao, a ja neću biti ovdje da te zaštitim.
151
Djevojčica spusti vrh mača na pod. — Zašto ne?
— Već sam ti rekao — rekao je momčić. — Vraćam se u Irsku.
Djevojčica napući donju usnu. — Ne želim da odeš, Ragnalle.
Ragnall. Duncanu je stalo srce. Zar je naletio na Moirina sina?
— Moram se vratiti — rekao je momčić. — Moja me majka treba.
152
DVADESET PETO POGLAVLJE
153
Kako mu je to mogla učinit? Nije se radilo o tome da nije imala priliku
reći mu istinu. Duncan se sjetio svih trenutaka kada je spominjala svojega sina,
još gore, svih sati kada je ležala u njegovu zagrljaju, odlučna da mu ništa ne
kaže.
Kako je Moira mogla dopustiti da s njom bude tako intiman, a da i dalje
od njega skriva tu tajnu? Dok su vodili ljubav, bio je uvjeren da su im se duše
sjedinile, ali sad je vidio da je samo on ogolio svoju dušu.
— Kako se ti zoveš? — pitao je Duncan djevojčicu.
— Ja sam Sarah — odgovorila je djevojčica veselo se smiješeći.
— Netko te je dolje zvao? — upita Duncan.
— Ma, to je moja dadilja — rekla je Sarah i zakolutala očima.
Duncan bi se okladio da je Sarah izluđivala sirotu ženu. — Bilo bi
najbolje da odeš do nje.
— Čekaj tu — rekla je Sarah Ragnallu istrčavši kroz vrata. — Vratit ću
se čim budem mogla.
Ragnall je zurio u njega kao da je Duncan zagonetka koju pokušava
riješiti.
— Ja sam MacDonald — reče Duncan — i prijatelj sam tvoje majke.
— Gdje je ona? — upita Ragnall širom rastvorenih očiju. — Je li na
sigurnom?
Činilo se da je Ragnall toliko zabrinut da je Duncan nagonski spustio
ruku dječaku na glavu. Tijelo mu prožme neočekivana toplina. To je njegov
sin, dar koji mu Moira više ne može uskraćivati.
— Tvoja je majka na sigurnom kod našega klana u dvorcu Dunscaithu
— rekao je Duncan.
Ragnall ga je proučavao. — Možda lažeš.
Za tako malenog dječaka, bio je jako nepovjerljiv. To je bilo Seanovo
maslo.
— Dođi, pogledaj kroz prozor pa ću ti pokazati da govorim istinu. —
Duncan je poveo dječaka do jednog od prozora koji je gledao na prostrana polja
iza dvorca i dignuo ga na koljena.
154
— Dobro pogledaj tamo na jugoistok, na rub polja. — Duncan se nagnuo
bliže tako da su im se, dok je pokazivao, doticale glave. — Vidiš ga? Ondje je,
sjedi u travi.
Dječak je šutio i škiljio pretražujući pogledom udaljeno polje, potom
zadrži dah.
— Sàr! — Ta jedna jedina riječ bila je puna osjećaja da je Duncan osjetio
da mu se steže grlo.
Bez obzira na to je li posrijedi doista bilo priviđenje ili nešto drugo kad
mu je Ilysa savjetovala da sa sobom uzme psa, Duncan joj je bio zahvalan na
tome.
Ragnall se okrenuo prema njemu pa su se sad gledali u oči, lica udaljenih
samo nekoliko centimetara jedno od drugoga. — Jesi li došao da me odvedeš
mojoj majci?
Ragnallovo dječje lice bilo je tako puno nade da je Duncana zaboljelo
srce. Htio je isti tren odvesti svojega dječaka iz dvorca, ali nije mogao. Stražari
mu neće dopustiti da odvede sina starješine MacQuillanovih, a da ga pokuša
izvući boreći se, bilo bi ludo. Ne samo da ne bi obavio zadatak za svoj klan nego
bi dječaka doveo u opasnost. Podsjeti se da Ragnall uživa zaštitu starješine
MacLeodovih i da je na sigurnom.
— Možeš li čuvati tajnu? — pitao je Duncan, znajući da se izlaže velikoj
opasnosti ako tako malenomu dječaku povjeri tako važan podatak. — Čak i
pred svojom prijateljicom Sarah?
Ragnall kimne. — Dobar sam u čuvanju tajni.
Duncan bi se kladio na svoj život da je tako.
— Sad to ne mogu učiniti — rekao je — ali uskoro ću se vratiti s mnogo
MacDonaldovih ratnika da preotmemo ovaj dvorac MacLeodovima. Tada ću te
odvesti kući tvojoj majci.
Ragnall ga znatiželjno pogleda. — Napad? — pitao je doimajući se
uzbuđeno. — Kako ćete to izvesti?
— Nadao sam se da ću naći prozor koji gleda na more koji je dovoljno
širok da se kroz njega provuče čovjek — rekao je Duncan.
— No svi prozori su preuski.
Ragnall je kratko vrijeme šutio, a onda mu se lice ozari. — Prozor u
tornju je veći.
155
— Na kojem tornju?
— Ne može se vidjeti s prednje strane dvorca — rekao je Ragnall.
— Nitko onamo ne zalazi jer je uklet, ali Sarah mi ga je pokazala.
Ponekad se ondje igramo.
Duncan je pokušavao ne polagati previše nade u to. — Možeš li mi
pokazati?
— Onuda se ide — rekao je Ragnall pokazavši niska vrata u udaljenom
kutu sobe.
Duncan sagne glavu slijedeći Ragnalla kroz niska vrata pa uz tri stube u
malu okruglu sobu. Izrezbareni prozor činio se šezdesetak centimetara širok i
pola metra visok. Duncan se nagnuo van i niz strmu stijenu bacio pogled na
more.
Možda bi se moglo.
— Sarah kaže da je dadilja bacila dijete kroz taj prozor — reče Ragnall.
— Zato se ne može smiriti.
Duncanu je bilo žao i djeteta, i dadilje, ali priča o duhu mogla bi biti
korisna. Ragnall je ozbiljna izraza lica slušao dok mu je Duncan objašnjavao
svoju zamisao.
— Otići ću odmah ujutro — rekao je Duncan. — Kad se vratim, i dalje
ću se pretvarati da sam gajdaš. Moraš paziti da me ne odaš.
Ragnall kimne.
— Vodit će se bitka za dvorac — rekao je Duncan — ali ja ću te sigurno
izvesti.
Bilo je to prvo obećanje koje je Duncan dao svojemu sinu, a namjeravao
je biti otac koji ispunjava obećanja.
U međuvremenu, mora dječakovoj lažljivoj majci reći nekoliko biranih
riječi.
156
Slušajući ga kako svira, Erik je morao priznati da je čovjek pravi
glazbenik. Zapravo, gajdaš je bio toliko zaokupljen svojom glazbom da se činilo
da uopće nije svjestan djevojaka koje su zbog njega uzdisale. Ipak, gajdaš nije
imao tako široka mišićava leđa od puhanja u gajde. Kretao se skladno kao lav
ili kao ratnik s Visočja.
Došlo je vrijeme da ga iskuša. Erik je s pladnja ispred sebe uzeo jednu
jabuku i pričekao da bude usred divnog napjeva.
— Gajdašu! — pozove ga Erik te mu snažno i brzo baci jabuku u glavu.
Gajdaš je jednom rukom uhvatio jabuku, ali nije ispustio glazbalo,
odgrizao je zalogaj i nastavio svirati a da nije propustio ni jedan takt, na što se
prolomio pljesak. Erik ga sumnjičavo pogleda. Baš kao što je sumnjao, ovaj
gajdaš imao je brze reflekse čovjeka koji ih je trebao da ostane živ.
Možda to nije ništa značilo, ali uz ovakvu ratničku građu, Erik bi se
kladio da se taj gajdaš zna boriti. Bilo je to isto kao da raskalašeni čovjek ode u
svećenike. Iako bi svećenik znao dobro moliti, djevojke bi ga i dalje zanimale.
Gajdaš je rekao da ujutro odlazi i Eriku će biti drago da mu vidi leđa.
157
DVADESET ŠESTO POGLAVLJE
oira se još uvijek čudno osjećala dok je sjedila na svome starome mjestu
M za glavnim stolom kad se sve ostalo promijenilo, osobito ona. Pogledala
je Connora koji je sjedio pokraj nje u očevu stolcu. Među njima vladala je
nekakva nelagoda, i to ne samo zato što se još nije naviknula da je on starješina,
kao ni zbog toga što su sedam godina bili razdvojeni. Bilo to pošteno ili ne,
Moira mu još nije do kraja oprostila što je tako dugo čekao da pošalje nekoga u
Irsku vidjeti je li ona dobro.
Rastužila se kad je pogledala mjesto uz Connora, gdje je uvijek sjedio
njihov stariji brat, kao tànaiste, starješinin nasljednik. Ragnall je bio jako sličan
njezinu ocu: smion, neustrašiv i pun života.
Connor uhvati njezin pogled i reče. — I meni nedostaje.
Connor je uvijek sve primjećivao, nikada mu ništa nije promaknulo. Dok
su bili mladi, imala je osjećaj da joj neprestano nešto zamjera i da misli da nije
odveć pametna. S druge strane, otac ju je razmazio i mislio je da nema nijednu
manu.
Sjetila se da je i Connor bio blizak s Ragnallom, iako su bili potpuno
različiti, pa mu je položila dlan na ruku.
— Drago mi je da si kod kuće — rekao je Connor i nasmiješio joj se.
Moira se suzdržavala da ga ne pita gdje je Duncan. Nije joj se sviđao
Connorov ton kad ju je onaj prvi dan gnjavio s tim ima li što između nje i
Duncana, ali, budući da je njezin brat bio tako srdačan, zaboravila je na oprez.
— Kamo si poslao Duncana? — pitala je.
Izraz Connorova lica nije se promijenio, tek mu se oko usta pojavila neka
napetost, ali nestala je toplina koju je malo prije osjetila kod svojega brata.
— Mislio sam s tobom razgovarati o tvojoj budućnosti — rekao je
Connor potpuno zanemarivši njezino pitanje. — Idemo porazgovarati u četiri
oka.
158
Ustao je i ispružio ruku tako da nije imala izbora. Lagano spustivši prste
na Connorovu ruku, prošli su dvoranom do nadsvođenih vrata koja su vodila
u starješininu spavaću sobu.
Osjećaji su navrli kad je Moira ušla u očeve privatne odaje. Gotovo da je
čula njegov zvonki glas kako ju doziva. Zaprepaštenje je potisnulo drage
uspomene kad se osvrnula po nekoć veličanstvenoj prostoriji. Connor ju je
potpuno ogolio.
Nije bilo prekrasnih tapiserija, izrezbarenih stolića, baršunastih jastuka i
golema kreveta s baldahinom. Na njihovu su mjestu stajali grubo tesani stolci,
mali stol, oštećena škrinja koja je izgledala kao da je izvađena iz mora i krevet
koji je prepoznala kao onaj u kojem je Connor spavao kao dječak.
Bila je povrijeđena, ali ujedno znatiželjna zašto je njezin brat iz spavaće
sobe izbacio svaki podsjetnik na njihova oca. Prije nego što je uspjela nešto reći
o tome, Connor je zatvorio vrata i prvi progovorio.
— Moraš biti opreznija o tome što govoriš i gdje govoriš — rekao je
Connor gledajući je netremice svojim srebrno-plavim očima. — Netko je
mogao čuti da pitaš kamo sam poslao Duncana.
— Kamo si ga poslao? — upita.
— Ne slušaš me, Moira — reče Connor. — Hugh u dvorcu ima doušnike.
Možeš ugroziti i Duncana i klan kad javno govoriš o tim stvarima.
— Da mi je netko rekao kamo je otišao i zašto — rekla je prekriživši ruke
— ne bih trebala pitati.
Connor uzdahne kao da je glupa. — Na važnom je zadatku za klan i to je
sve što trebaš znati.
— Pomagala sam ocu tijekom važnih pitanja za klan dok ste vas četvorica
bili u potrazi za pustolovinama — rekla je — zato me nemoj gledati kao da
ništa ne razumijem.
— Da je otac htio da mu ja pomognem, ja bih to učinio. — Connor je
govorio glasom lišenim bilo kakvih osjećaja dok si je točio viski iz vrča na stolu.
Popio je malo pa rekao: — Poslao sam Duncana samog u dvorac Trotternish.
Moira se uhvatila za srce. — Što si...?
Kad joj je Connor ispričao ostatak, Moira se spustila na jedan od stolaca.
Jedva je došla do daha pomislivši na Duncana u dvorcu punom neprijatelja, a
život mu ovisi o toj lukavštini.
159
— Ne smiješ zucnuti ni riječ o tome — rekao je Connor. — Ako Duncana
razotkriju, MacLeodovi će ga živoga oderati.
— Zašto si ga onda poslao? — upita Moira. — Cijeli život bio je tvoj
najbolji prijatelj.
— Bila je to njegova zamisao — odgovori Connor.
— Kako možeš biti tako miran? — pitala je. — Zar ti nije stalo ni do koga
od nas?
— Stalo mi je do svakog pripadnika našega klana, zato sam ga pustio da
ode — rekao je Connor tako smirenim glasom da bi ga Moira najradije
pljusnula. — Kad već govorimo o Duncanu, što točno namjeravaš s njim?
— Ne znam o čemu govoriš — rekla je Moira dignuvši se na noge.
— Ah, kad si imala sedamnaest, bolje si prikrivala tragove. — Connor
otpije još malo viskija. — Želiš li se udati za njega?
— Više se nikada neću udavati — rekla je Moira, stavivši ruke na bokove.
— Ni za Duncana ni za bilo koga drugoga.
— Znači opet se samo poigravaš s njim? — rekao je Connor.
— Poigravam se s njim? — rekla je povisivši glas. — Što misliš, tko si ti
kad tako razgovaraš sa mnom, Connore MacDonalde? Ne tiče te se što radim.
— Ja sam starješina ovoga klana, što znači da me se sve tiče — rekao je
Connor sad već pomalo razdraženim glasom — a budući da si mi sestra, sve što
radiš odražava se na mene.
— Ako te predstavnici našega klana ne poštuju zbog toga kakav jesi,
štogod ja učinila, neće to promijeniti. — Budući da je bila ljuta, dodala je. —
Čak pošto mu je naša majka učinila to što je učinila, našega oca poštovali su svi
klanovi na otocima. Zato nemoj mene kriviti ako tebe ne poštuju.
— Pretpostavljam da imaš pravo što se toga tiče. — Connor je teško
uzdahnuo, okrenuo se i pogledao kroz uzak prozor. Moira je odjednom
primijetila da njezin brat izgleda iscrpljen od briga i shvatila da mu je voditi
klan jako težak teret. Njihova oca to nije mučilo.
— Ako zauzmemo dvorac Trotternish, pretpostavljam da će neki
MacLeodovi postati naši zarobljenici — rekao je Connor. — Pokušat ću ih
zamijeniti za tvojega sina.
— Hvala ti — rekla je.
160
— To je također Duncanova zamisao — rekao je Connor gledajući i dalje
kroz prozor. — Rekao je da ti je nešto obećao.
— Uza sve planove za zauzimanje Trotternisha, bojala sam se da je
zaboravio — rekla je Moira tihim glasom.
— Duncan ne zaboravlja obećanja — rekao je Connor kad se okrenuo i
zagledao u nju prodornim pogledom — i ne sjećam se da neko nije ispunio.
Malo prije Moira se ne bi složila s tim. No Duncan je samo rekao da će
ju vječno voljeti. Ona je pomislila da to znači da joj je obećao da će se njome
oženiti i da će do kraja života ostati zajedno.
— Još uvijek ću morati nagovoriti MacQuillanove da nam dopuste
dječaka odgajati ovdje — rekao je Connor trljajući čelo.
— Bojim se da to neće biti lako — rekla je Moira.
— Jedno je sigurno — Connor se hladno nasmiješio i zatresao glavom.
— Ako ne želim svu silu mrtvih MacQuillanovih, neću poslati Duncana i tebe
da s njima razgovarate.
161
Čim je to sam učinio, ugledao je Moiru. Stajala je nasred sobe, a svjetlo s
dugačkoga uskog prozora titralo je po njezinu tijelu.
Bijes koji je Duncan potiskivao otkako je saznao istinu o Ragnallu sad je
izbio na površinu. U glavi mu je bubnjalo i činilo mu se da mu je koža
pretijesna. U najskrovitijem dijelu svoga uma vječito oprezni ratnik primijetio
je da je netko za njim zatvorio vrata. Krenuo je prema Moiri dok nije došao
dovoljno blizu da joj svojom vrelom naravi oprži kožu.
Moira je raskolačila oči, ali nije se micala. Nikad joj nije nedostajalo
hrabrosti, samo osjećaj za vjernost i iskrenost.
— Zašto mi nisi rekla da je Ragnall moj? — pitao je Duncan stišćući šake
kako je ne bi dohvatio i dobro prodrmao.
Moira zine, a ruka joj poleti na grudi. — Vidio si Ragnalla?
— Jesam — izvali Duncan — i dječak ima šest i pol, a ne pet kako si mi
rekla. Ima jarko crvenu kosu, Moira!
— Gdje je on? — Moira se nagnula u stranu i pogledala iza njega. — Jesi
li mi doveo mog sina?
Duncan ju povuče pred sebe kako bi zaokupio svu njezinu pozornost. —
Ragnall je u dvorcu Trotternishu... i nije samo tvoj sin.
— Nisi bio ovdje da ga priznaš — rekla je uputivši mu bijesan pogled. —
Zato, da, Ragnall je moj sin.
— Kako sam ga mogao priznati kad nisam znao da postoji? — vikao je
Duncan. — Nisi mi rekla da si trudna.
Moira se otrgnula od njega. Prsa su joj se dizala i spuštala od uzbuđenja,
a pogledom je pržila rupe u njemu. — Nisi se potrudio ostati da saznaš, je li
tako?
162
DVADESET SEDMO POGLAVLJE
163
— Ja jesam tvoj starješina — rekao je Connor zapovjedničkim glasom —
i kažem ti da ispravno postupiš.
Moira je stisnula usta i bijesno gledala brata.
— Kad muškarac odlazi boriti se za svoj klan, nikada ne može biti siguran
hoće li se vratiti — nastavi Connor. — Nemoj da ostane ovako.
Ma, nije pošteno što je Connor upotrijebio taj razlog protiv nje.
— Gdje je on? — ispalila je.
Connor je uzeo piće i iskapio ga. — Pretpostavljam da je otišao u svoju
kolibu.
Moira se popela na brdo, blato joj se uhvatilo za rubove haljine kao
krivnja i ogorčenje što su ju mučili. Kad je došla do kolibe, otvorila je vrata.
Nije se potrudila pokucati. Duncan je stajao nasred sobe. Njegov bijes kao da je
bio živo biće koje je ispunilo cijelu malu kolibu.
— Ponovo ću te pitati — rekao je. — Zašto mi nisi rekla da imam sina?
— Možda bih ti rekla prije nego što si otišao u dvorac Trotternish —
rekla je — da si našao vremena reći mi novost da odlaziš u posjet
MacLeodovima.
— Bila je to stvar klana — rekao je Duncan. — Nisam mogao reći
nikomu, a nisam ti htio lagati.
— Kladim se da si tu vijest povjerio Ianu — rekla je — Alexu također,
ako si ga vidio.
— Ti si meni lagala za sina — rekao je Duncan stišćući šake. — Želim
znati zašto.
— U redu, reći ću ti. — Došlo je vrijeme da položi sve karte na stol i vidi
što će se dogoditi. — Nisi zaslužio saznati istinu.
Moira je bila tako bijesna da su je u očima počele peckati suze.
— Svukla si odjeću zbog mene, a nisi mi mogla reći istinu o Ragnallu? —
pitao je Duncan sve glasnijim tonom.
— To što sam s tobom išla u krevet sasvim je nešto drugo — rekla je.
— Sasvim nešto drugo? — vikao je.
— Zašto bih ti rekla za sina koji mi znači više od bilo čega na ovome
svijetu kad si me ostavio samu i trudnu?
164
— Pitao sam te onu posljednju noć prije nego što me tvoj otac otpravio
— zaključi Duncan — ali rekla si mi da ne nosiš dijete.
— Saznala sam to tek kad si otišao — prasne Moira.
Duncan je mahao rukama po zraku ushodavši se po maloj prostoriji, zbog
čega je izgledala još manja nego što je bila. — Kako onda mene možeš kriviti
za to što nisam znao?
— Zar ti nije palo na pamet da sam možda otkrila da sam trudna tek kad
si otišao? — pitala je Moira napetim glasom. — Zar si tako neuk?
Duncan je prestao hodati. Dugo joj nije odgovorio, a kad je zaustio, činilo
se kao da mu netko čupa riječi iz grudi. — Nisam mislio da jesi. Ali, da, znao
sam da je moguće.
Ona je cijelo vrijeme znala. — Samo što ti nije bilo dovoljno stalo do
mene ili djeteta da ostaneš — primijeti ona susprežući riječi. — Ostavio si me
da se sama suočim sa svime.
Duncan je okrenuo glavu od nje, ali po napetoj bradi i divljem kucanju
žile na vratu vidjela je da je shrvan osjećajima.
— Zašto si me ostavio? — Moira mu je prišla i čvrsto ga zgrabila za
košulju. — Zašto, Duncane, zašto?
Među njima zavlada mukla tišina dok je čekala da joj napokon kaže.
— Već sam ti rekao. Tvoj otac saznao je za nas — tihim glasom rekao je
Duncan. — Bio je moj starješina i zapovjedio mi je da s ostalima odem u
Francusku. Bilo je poslušaj ili umri.
Moira se zagledala u njegove oči tražeći istinu. Duncan je nešto tajio.
— Ti si najtvrdoglaviji i najodlučniji čovjek kojega poznajem — rekla je.
— Da si me stvarno želio, našao bi načina.
Duncan je toliko stisnuo usta da su se pretvorila u tanku crtu.
— Duguješ mi istinu, Duncane.
— Bilo mi je stalo do života — procijedio je kroz zube.
— Ne — rekla je. — Nije ti bilo toliko stalo.
— Misliš li da mi je bilo lako otići? — viknuo je jer se više nije mogao
suzdržati. Primio ju je za ruke i prislonio uz vrata. — Misliš li da sam htio da
te uzme neki drugi muškarac?
— Ti si taj koji je otišao — rekla je muklim glasom.
165
— Radije bih bio umro nego te ostavio — rekao je divlja pogleda.
— Zašto si to onda učinio? — sad je vikala ona.
— Zato što bismo morali napustiti klan — odgovorio je — a nisam ti to
mogao učiniti.
— Ne vjerujem ti — rekla je. — Čak i da je moj otac zaprijetio da će nas
protjerati, to ne bi bio dovoljan razlog.
Sijevao je očima, bilo mu je bubnjalo u sljepoočicama, ali ništa nije
govorio.
— Sedam godina čekala sam istinu — rekla je Moira. — Sve mi reci,
Duncane MacDonalde.
— Dobro — rekao je Duncan odlučnim glasom. — Volio sam te svim
srcem, ali poznavao sam te kao razmaženu djevojku, što si i bila. Bilo ti je
prirodno da do svega dođeš lako i da sve bude onako kako si htjela. Voljela si
nakit i svilu, sluge koji su ti uvijek pri ruci, mjesto za glavnim stolom. Nisam ti
mogao dati ništa od toga.
— Ostavio si me zato da mogu imati svilene haljine i sluge? — Moira nije
mogla vjerovati u to što čuje. — Zato si me napustio?
— Nijedan dan u životu nisi ništa trpjela — rekao je. — Ostavila bi me
za tjedan dana.
— Nikada te ne bih ostavila.
— Ne bi mogla živjeti tako kako bismo živjeli, prognani iz klana, odlazeći
s jednoga na drugo mjesto dok bih se ja borio za onoga tko bi najviše platio. —
Duncan položi ruke na vrata sa svake strane njezine glave i nagne se bliže
njezinu licu. — Kažem ti, nisam imao drugog izbora.
— Ne, Duncane. Ti si izabrao — rekla je lupkajući ga prstom po prsima.
— To što sam te ostavio bilo mi je najgore što sam ikada morao učiniti
— rekao je Duncan potresenim glasom. — Gotovo me uništilo.
— Živjela bih bilo gdje, otišla bilo kamo samo da budem s tobom. Toliko
sam te voljela — rekla je susprežući suze. — Samo što ti nisi vjerovao u mene.
— Nisam vjerovao u tebe i nisam pogriješio — rekao je Duncan vatrena
pogleda. — Promijenila si se, Moira. Možda bi danas bila spremna podnijeti
sve te žrtve, ali onda nisi bila.
— Nisi mi pružio priliku — rekla je — a trebao si.
166
— Samo sam htio da budeš sretna. — Duncan joj dlanom obujmi lice. —
Nisam htio biti odgovoran za tvoju patnju.
— Učinio si upravo to — rekla je slomljenim glasom.
— Otac te silno volio — dodao je Duncan. — Vjerovao sam da će te udati
za dobra čovjeka kad za to dođe vrijeme.
— E, nije. — Odgurnula ga je objema rukama i otvorila vrata.
167
DVADESET OSMO POGLAVLJE
168
da se nije žalila i njezina ludog, ali hrabrog pokušaja da dođe do dvorca
Dunvegana pješačeći sama cijelu noć.
— Rekla si da sam tvrdoglav čovjek i imaš pravo — rekao je Duncan. —
Promijenila si se, a meni je dugo trebalo da to prihvatim.
— Ozbiljno mislim, Duncane — rekla je gledajući ga oštro. — Ne želim
da me smatraš neodgovornim djetetom koje će pobjeći kad mu postane teško.
Duncanu je bilo drago kad je vidio da je tako puna života. Tako mu svega,
bila je prekrasna kad se ljutila, ali nije bio tako lud da joj to kaže.
— Znam da si jaka i hrabra kao što si lijepa — rekao je i privukao ju k
sebi. — Vjeruj mi, ne mislim da si dijete.
Duncan je spustio usne na njezine i poljubio je sa strašću koja je bujala u
njemu. Nakon kratkog vremena obavila mu je ruke oko vrata i uzvratila tako
vatrenim poljupcem da bi ju najradije bio polegnuo na pod i uzeo ju baš tu.
Kad se odmaknula, bio je bez daha. Duncan nije vjerovao da bi Moiru
mogao voljeti više nego onda kad je bila čarobna sedamnaestogodišnja
djevojka, ali ovu strastvenu ženu u svom zagrljaju volio je čak i više.
— Ako me opet ostaviš — rekla je — kunem se, ubit ću te.
S obzirom na to što je učinila bivšemu suprugu, Duncan nije ni trenutka
dvojio da misli ozbiljno.
Dok su vodili ljubav, Moira mu je najzad predala svoje srce.
Bila je uvjerena da je Duncan, budući da je bio muško, mislio da mu je
svoje srce dala kad su prvi put vodili ljubav pošto su se ponovo sreli. No predati
mu svoje srce bio je puno veći korak nego predati mu svoje tijelo.
Nakon svega što je prošla, nije bilo lako potisnuti strah da će ju brak
ugušiti. No Duncan je uvidio da su je ožiljci na duši učinili jačom, a on ju nije
trebao slabu. Neće pokušavati od nje učiniti nešto drugo, njezinu sjenu, kao što
je pokušavao Sean.
Dopustila je da se svi zaštitni slojevi koje je stvorila oko sebe otope u
njegovim rukama.
— Volim te — neprestano je ponavljao Duncan dok se pomicao u njoj
brišući posljednje tragove sumnje. — Vječno ću te voljeti, bez obzira na to što
se dogodilo.
Bez obzira na to što se dogodilo.
169
— Volim i ja tebe — rekla je držeći mu lice među dlanovima. — Sada i
zauvijek.
Prvi put od svoje sedamnaeste godine Moira se predala Duncanu
potpuno i bez suzdržavanja.
Moira je stajala pred kolibom. Vjetar joj je nosio kosu na lice. Došla je
potražiti Duncana. Od njegova jučerašnjeg povratka iz Trotternisha njezini su
osjećaji bili burni kao i vrijeme, krećući se od brige za sina preko straha za
Duncana i ostale ratnike koji će uskoro otići u borbu do beskrajne sreće zbog
ljubavi između nje i Duncana.
Da, baš ga voli.
Bez obzira na to, imala je osjećaj da je povjerenje u Duncana isto kao da
je zatvorila oči i skočila sa stijene. No to je za nju bio skok povjerenja.
170
— Duncane! — pozvala ga je mahnuvši rukama kad ga je vidjela da se
uspinje stazom. Potrčala je prema njemu, a on ju je digao na ruke.
— Ne bi me trebala čekati vani na hladnoći — rekao je Duncan, ali po
tome kako se smijao znala je da mu je bilo drago. — Žao mi je što nemam više
vremena, ali Ian je poslao poruku da je Alex stigao u dvorac Knock. Connor i
ja ćemo popodne odjahati onamo.
Unatoč tomu što je Duncan rekao da nema puno vremena, završili su u
njegovu krevetu. Moira je ležala u njegovu zagrljaju, bilo joj je ugodno i toplo,
slušala je kako vjetar udara po prozorskim kapcima i razmišljala kako je sretna.
Iako nije sumnjala u to da se Duncan želi njome oženiti, počela se pitati zašto
to ne spominje.
— Je li Connor bio neugodan u pogledu davanja dopuštenja da se
vjenčamo? — Moira je zabacila glavu i nasmiješila se Duncanu. — Rekla sam
mu da se više nikada neću udavati, pa možda mora od mene čuti da sam se
predomislila.
— Nisam još razgovarao s Connorom — rekao je Duncan, pri čemu mu
je bilo prilično neugodno.
Moira se naslonila na lakat kako bi ga bolje pogledala. — Zašto nisi?
Budući da joj Duncan nije odgovorio na pitanje nego je stisnuo usta,
Moira je imala osjećaj da joj izmiče tlo pod nogama.
— S obzirom na to kakva sam budala — rekla je — mislila sam da ćemo
se ovaj put doista vjenčati.
— Ništa na svijetu ne želim više. — Duncan posegne za njezinom rukom,
ali ona ju istrgne.
— Što onda čekaš? — upita.
— Moram za tebe naći ljepši dom od ovoga — odgovori Duncan.
— Oženit ćeš se mnome kad budeš imao ljepši dom? — pitala je
zajedljivim glasom. — Što ako se to nikada ne ostvari?
— Hoće.
— To ne možeš znati — rekla je.
— Vjenčat ćemo se čim postanem nadzornik dvorca Trotternisha —
rekao je Duncan. — To će biti uskoro. Danas ćemo skovati plan za napad.
— Želiš reći da se nećemo vjenčati ako ne osvojite dvorac i ako te Connor
ondje ne postavi za nadzornika?
171
— Samo hoću reći da moramo još malo pričekati — rekao je.
— Zašto? — Bijes joj se toliko počeo nakupljati u želucu i širiti cijelim
tijelom da je imala osjećaj kako će se raspuknuti od jada.
— Tako dugo dok imam tebe i Ragnalla i dok imamo krov nad glavom,
bit ću sretna.
— Prokletstvo, ženo — reče Duncan. — Zar nemaš ni malo poštovanja
prema muškom ponosu?
— Mislim da ti je više stalo do tvog ponosa nego do mene — rekla je
tihim, osjećajima opterećenim glasom. — Želiš me uzeti za ženu onda kad ti
bude odgovaralo pošto obaviš sve što ti je važnije od toga.
— Želim čekati zato što mi je toliko stalo do tebe — rekao je.
— Ostavio si me i otišao u Francusku isto zato što ti je bilo jako stalo do
mene — rekla je boreći se protiv osjećaja koji su prijetili da će je ugušiti.
— Zar ti nije jasno da ti moram osigurati odgovarajući dom? — pitao je
Duncan.
— Zašto? — uzvratila je. — Ako je meni svejedno, zašto je tebi to važno?
— Ne mogu ti bolje objasniti. — Obujmio joj je lice rukama. — Važno
mi je. Jednostavno, tako je.
— Istina je da mi ne vjeruješ da poznajem svoje vlastito srce, i nikad nisi
ni vjerovao — rekla je.
— To nisam rekao — pobuni se on.
— Misliš da ću se predomisliti ako mi ne osiguraš lijep dvorac u kojem
ću živjeti — rekla je. — Zato si me onda ostavio i zato me sad nećeš uzeti za
ženu.
— Moira, samo želim biti u mogućnosti usrećiti te — rekao je tihim
glasom.
— Još uvijek ne vjeruješ da sam u stanju voljeti te bez svega ovoga? —
rekla je. — Nakon svega što sam prošla ti misliš da mi je stalo do haljina i slugu?
— Ja…
— Neću se udati za muškarca koji ima tako loše mišljenje o meni. —
Zbacila je pokrivač, skočila na pod i počela se odijevati. — Možeš postati i
škotski kralj, ali neću te htjeti!
— Mislim sve najbolje o tebi — rekao je Duncan.
172
— Nije točno — rekla je. — Sedam godina živjela sam s muškarcem koji
se prema meni odnosio kao da sam nitko i ništa, i neću to ponoviti.
Duncan je izašao iz kreveta i zgrabio ju za ruku kad je htjela izaći iz
spavaće sobe.
— Makni s mene te svoje proklete ruke! — Bila je tako bijesna da joj se
pogled zamaglio. — Vjerovala sam ti! Kako mi to opet možeš učiniti?
— Želim ti dati sve što moraš imati, stvari koje zaslužuješ — odgovorio
je.
— Još uvijek misliš da sam lakoumna, razmažena djevojka — rekla je. —
Nikada nisam bila baš takva, a sad sigurno nisam takva.
Zgrabila je ogrtač s kuke i otvorila vrata ne gubeći vrijeme da ga odjene.
— Nemoj tek tako otići — rekao je Duncan. — Volim te, Moira.
— Nisi drukčiji od ostalih muškaraca koji su me samo htjeli odvesti u
krevet — rekla je preko ramena. — Ne voliš me. Za Boga miloga, Duncane,
uopće me ne poznaješ.
173
DVADESET DEVETO POGLAVLJE
Oira je bila tako zbunjena i uzrujana da nije znala što da radi sama sa
M sobom. Kako je Duncan mogao vjerovati da ju voli, a imati tako loše
mišljenje o njoj? Obrisala je suze prije nego što je ušla u dvorac i posjetila Ilysu.
Možda će joj Duncanova sestra moći pomoći da ga shvati.
Pošto je pretražila kulu i nije našla Ilysu, Moira je prešla na drugu stranu
dvorišta do onoga što je bio dadiljin dom.
— Imaš li nešto protiv malo društva? — pitala je Moira kad je Ilysa
otvorila vrata.
— Ne, dapače — odgovorila je Ilysa. — Nešto šijem.
Moira je pretpostavljala da bi Ilysa obavljala neki posao u kuli da je
Connor bio kod kuće.
— Predosjećam da si ovamo došla s nekim razlogom? — rekla je Ilysa
kad su ona i Moira sjele. — Je li riječ o mome bratu?
Moira je cijenila otvorenost mlade žene.
— Duncan veli da ga je moj otac prisilio da ode — rekla je Moira koja je
odlučila početi s tim. — Voljela bih znati je li to istina.
— Moj brat ima svojih mana, ali ne laže — odgovorila je Ilysa svojim
tihim, sigurnim glasom.
— Ja također nisam mislila da bi mi moj otac lagao — rekla je Moira.
— Ne mogu reći kakav je to osjećaj s obzirom na to da nikada nisam
upoznala svoga oca — rekla je Ilysa, što je Moiru podsjetilo da je i Ilysa, premda
je izgledala jako mlado, proživjela svoj dio patnji i muka.
— Gubitak majke sigurno ti je teško pao. — Moira se okrenula, pogledala
kroz maleni prozor i uzdahnula. — Da je ona ovdje, pitala bih ju što se taj dan
dogodilo između Duncana i mojega oca.
— Bila sam ovdje i sve sam vidjela — rekla je Ilysa. — Što želiš znati?
— Ti? — upita Moira. — Kako, pa još si bila dijete.
174
— Bila sam dovoljno stara — odgovori Ilysa. — Uh, tvoj je otac to jutro
bio strašno ljut.
— Možeš li mi reći što se dogodilo? — pitala je Moira.
— Starješina i tvoj brat Ragnall probudili su moju majku i mene dok je
još bio mrak. — Ilysa je prestala šivati, ali je pogled i dalje zadržala na košulji
u svojim rukama. — Znam da si ih voljela, ali oni su bili grubi muškarci i bili
su bijesni. Kad su pitali gdje je Duncan, majka je počela plakati.
— Žao mi je što su vas prestrašili — rekla je Moira.
— Pokušala sam majku utješiti, ali bila je očajna — rekla je Ilysa. —
Rekle smo starješini da ne znamo gdje je Duncan, ali danas pretpostavljam da
je majka naslutila da je s tobom.
— Što su moj otac i brat učinili kad su vidjeli da Duncan nije ovdje?
— Sjeli su na ove stolce za našim malim stolom — rekla je Ilysa kimnuvši
prema njemu. — Činilo se da će se zidovi naše kolibe raspuknuti od njihova
bijesa.
Moira si je to mogla jako dobro predočiti. Njezin otac i stariji brat bili su
moćni ratnici, navikli da ih svi u klanu slušaju.
— Kad je Duncan otvorio vrata — Ilysa je zastala i obliznula usne —
mislila sam da će ga tvoj otac ubiti, ovdje u ovoj sobi.
— Ne bi to učinio — rekla je Moira.
— Rekao je da je jedini razlog zašto to nije učinio taj što je Teàrlag
pretkazala da će Duncan Connoru spasiti život — Ilysa pogleda Moiru u oči ne
odvraćajući pogled. — Vjerovala sam mu tada i još uvijek mu vjerujem.
Moira se nagnula i dotaknula Ilysinu ruku. — Žao mi je što sam tvojoj
majci i tebi priuštila takvu patnju.
— Što se može, voliš koga voliš. — Ilysa se nakašlja. — Tvoj brat Ragnall
rekao je Duncanu da će isti dan otploviti u Francusku, odmah poslije bitke za
dvorac Knock. Tada su on i starješina odveli Duncana ne dopustivši mu ni da
majku poljubi za zbogom.
Moira i Ilysa dugo su sjedile u tišini.
— Moj otac mogao je Duncana prisiliti da napusti klan, ali nije ga mogao
prisiliti da ode u Francusku, ili da ostane ondje — rekla je Moira. — Duncan
mi je mogao poručiti da ćemo se negdje naći, ali nije imao povjerenja u mene.
175
— Mislim da to nije bio razlog — rekla je Ilysa tihim glasom. — On nije
vjerovao u sebe.
— Kako to misliš? — pitala je Moira.
— Duncan je otišao zato što je vjerovao da tvoj otac ima pravo što ga šalje
odavde — rekla je Ilysa. — Mislio je da te ne zavređuje.
Moira je tupo zurila kroz maleni prozor. Iako tada nije na to obraćala
previše pozornosti, sjetila se kako su se ljudi, dok su bili djeca, rugali što
Duncan ne zna tko mu je otac. Možda ima nešto istine u tome što je Ilysa
govorila zašto ju je napustio.
— To ne objašnjava zašto sada nema vjere u mene — rekla je Moira. —
Duncan je zapovjednik straže našega starješine, a prati ga glas neustrašiva i
velikog ratnika.
— Tako ga drugi vide — nastavila je Ilysa — ali Duncan se još uvijek
trudi samomu sebi dokazati da vrijedi.
Njihov razgovor prekine oštro kucanje po vratima. Ne čekajući odgovor,
unutra upadne Tait, nizak, vižlast pripadnik straže.
— Posvuda vas tražim — reče Ilysi.
— Što je? — upita Ilysa.
— Prema nama se kreće flota borbenih lađa — reče.
Moiri se niz leđa proširi ledeni strah. Mislila je da će ovdje u Dunscaithu
biti sigurna.
— Jesi li rekao Connoru? — upita Ilysa.
— On i Duncan odjahali su na suprotnu stranu poluotoka do dvorca
Knocka — rekao je Tait. — Poslao sam jednoga čovjeka za njima, ali te borbene
lađe stići će prije njih.
— Prepoznaješ li te brodove? — pitala je Ilysa što je mirnije mogla.
— Znam zastavu — odgovori Tait. — Pripada Alexanderu od Dunivaiga
i Glena.
Moirine ruke postale su hladne kao led. Alexander je bio starješina
moćnijega ogranka MacDonaldovih i potomak gospodara Otočja, zbog čega je
bio njihov dalji rođak. Osim što je imao zemlju na Zapadnim otocima
Škotskoga visočja, vladao je i Glenom u Irskoj, gdje je bio saveznik
MacQuillanovih.
176
— Dolazi po mene — rekla je Moira.
— Netko nas napada? Što se događa? — vikale su žene Moiri i Ilysi dok
su iza Taita trčale dvorištem prema dvorskim zidinama.
— Još ne znamo — odgovori im Ilysa. — Budite mirne i odvedite djecu
u kulu.
U dvorištu je vladala strka, muškarci su vikali i trčali po oružje. Moira je
podigla skute, pa se ljestvama popela uz dvorski zid. Prolaz koji se protezao
vrhom zidina bio je krcat ratnicima tako da se morala probijati kroz njih kako
bi pogledala.
Kad je spazila desetak borbenih lađa koje su plovile ravno prema dvorcu,
Moiri se oduze dah. Prve su bile tako blizu da je iznad štitova mogla vidjeti
opasna lica ratnika. Osjetila je da su joj se pridružili Ilysa i Tait, ali pogled joj
je bio prikovan za lađe koje su punile zaljev.
— Ona pripada njihovom starješini — rekao je Tait pokazavši prema lađi
na čijem je jedru bio ratnički križ, a na pramcu zmaj.
Visoki muškarac zagasite zlatne kose stajao je na sredini broda, malo
dalje od ostalih ratnika, i poput jastreba motrio brda. Kad je lađa u pratnji
jednoga broda sa svake strane doplovila do obale, on je bio prvi koji je preskočio
preko ograde.
— Idem dolje na obalu — rekla je Moira i okrenula se da siđe ljestvama.
— Ne, ne smiješ! — rekla je Ilysa uhvativši je za ruku.
— Nema smisla žrtvovati živote naših ljudi kad žele mene — rekla je
Moira. — Ako postoji cijena koju treba platiti zbog oduzimanja života mojemu
bijednomu suprugu, onda ču je platiti ja.
177
TRIDESETO POGLAVLJE
178
— Ovaj posjet sigurno ima veze sa smrću Seana MacQuillana — viknuo
je Connor dojahavši svojim konjem do Duncana.
Obojica su, naravno, odmah prepoznala brodove kao vlasništvo moćnoga
MacDonalda od Dunivaiga i Glena, koji su bili saveznici manje moćnih
MacQuillanovih. Prije pobune su njihova dva ogranka MacDonaldovih
također bili saveznici.
— Nisu još napali — nastavio je Connor — pa su možda voljni
pregovarati.
— Vrijedi pokušati — vičući uzvrati Duncan.
— Pozvat ću starješinu da mi bude gost — reče Connor.
Običaji Visočja vezani za gostoprimstvo bili su svetinja. Ako drugi
starješina prihvati Connorovu ponudu, danas neće biti napada. Naravno,
suzdržavanje traje tako dugo dok gosti ne odu.
— Što to radi moja sestra? — viknuo je Connor.
Duncan je preusmjerio pogled s ratnih brodova na dvorac i vidio kako
jedan lik silazi s mosta dvorca. Bože, pomozi, bila je to Moira!
Duncanova prva dužnost bila je štititi starješinu, ali morao je zaustaviti
Moiru.
— Pošalji je natrag unutra! — viknuo je Connor. — Vide li je, pokušat
će ju ugrabiti!
Duncan skrene konja prema dvorcu, jureći preko visoke trave. Moira je
razrogačila oči kad je jurnuo prema njoj, Nagnuvši se na stranu s konja, uhvatio
ju je oko struka i dignuo pred sebe. Nastavio je prema mostu koji je vodio u
dvorac, a potom je sjahao, zajedno s njom.
— Htjela si im olakšati da te ugrabe? — vikao je, drmajući je za ramena.
— Poznajem ga — rekla je Moira. — Samo sam htjela razgovarati s njim.
Duncan je ispalio salvu psovki od kojih bi se i sam vrag zacrvenio. —
Dovela si u opasnost sebe i sve druge. Ulazi unutra, odmah!
179
TRIDESET PRVO POGLAVLJE
180
Kad je u dvorani iznenada nastupila tišina, Duncan se okrenuo da vidi
tko je privukao pozornost svih nazočnih, u strahu da će na ulaznim vratima
ponovo ugledati Teàrlag kako jauče i krši ruke.
Umjesto toga, u dvoranu je ušla Moira. Izgledala je kao vilinska kraljica,
odjevena od glave do pete u srebrnu pelerinu s kapuljačom, a uz nogu joj je išao
vučjak. Pelerina je lepršala oko nje dok je hodala prostorijom i stala ispred
sredine glavnoga stola.
— Tisuću puta dobrodošao, Jamese, sine Alexandera od Dunivaiga i
Glena i praunuče Johna, prvoga gospodara Otočja — rekla je Moira službeno
ga pozdravivši. — Čast je i zadovoljstvo vidjeti vas opet. Nismo se vidjeli jako
dugo.
James je skočio na noge i obišao stol. Duncan se napola digao i već je
držao ruku na bodežu prije nego što ga je Connor zaustavio.
— James joj neće nauditi u mojoj nazočnosti — rekao je Connor tihim
glasom, držeći Duncanovu ruku čeličnim stiskom. — Moira je sama izabrala.
Da vidim kako će to završiti.
Duncan je škripao zubima kad je James došao do Moire i poljubio joj ruku
kao kakav dvorjanin.
— Ovo nisu okolnosti pod kojim sam se nadao da ćemo se ponovo sresti
— rekao je James. — Ovamo me, naravno, dovodi nesretna smrt vašega
supruga zbog koje moram razgovarati s vama.
James joj nije puštao ruku.
— Vidim da ste doveli psa kojega sam darovao vašemu sinu — rekao je
James.
— Jako sam vezana za Sàra — rekla je Moira prešavši vitkim prstom po
vučjakovoj glavi. — Nisam ga mogla ostaviti.
— Moira ga drži u šaci — šapnuo je Connor Duncanu, doimajući se
pretjerano zadovoljnim.
— Ako ste imali opravdanje za ono što ste učinili, niste trebali pobjeći
— rekao je James. — Meni... i mojemu ocu uvijek ste bili dragi, ali mogli smo
misliti samo najgore.
— Nažalost — rekla je Moira gledajući ga ispod trepavica — Seanovi
ljudi tu večer nisu bili spremni poslušati nikakvo objašnjenje.
181
— Hajde, Moira — rekao je James odveć prisnim glasom — recite mi što
se dogodilo.
Moira se odmakne od Jamesa. Polako je skinula kapuljaču i odriješila
pelerinu, koja joj je bila čvrsto vezana ispod brade. Pustila je da pelerina padne
na tlo i ostala pred njim stajati u duboko izrezanoj haljini, koja je otkrivala
modrice na njezinu vratu.
Nekoliko ljudi za stolom uzdahnulo je, a Connor je opsovao sebi u bradu.
Čuti da ju je vlastiti muž htio ubiti nije bilo isto kao vidjeti za to dokaz na
njezinu vitkom vratu.
— Isuse! — Jamesu su se raširile nosnice i napeli mišići kad je stisnuo
usne. Prošlo je puno vremena prije nego što je pitao: — Sean vam je to učinio?
— Pokušao me je zadaviti — rekla je. — Vidite otiske njegovih prstiju.
Okrenula je glavu u stranu i odmaknula kosu. Većina se modrica na
njezinu licu izgubila zahvaljujući Caitlininoj i Ilysinoj vještini te smrdljivim
pomadama, ali na lijevoj strani lica još su se vidjeli tragovi ozljeda koje joj je
Sean nanio.
— Žao mi je što vas je ozlijedio — rekao je James.
— Puno mi je bolje — rekla je Moira pomalo drhtavim glasom. —
Možete zamisliti kako sam izgledala tu noć kad sam pobjegla. Da ja nisam ubila
Seana, on bi ubio mene.
— No, zašto vam je Sean htio nauditi? — James je digao njezinu pelerinu,
obavio je oko nje i položio joj ruke na ramena. — Kako vas i jedan muškarac
može povrijediti?
Duncan je škrgutao zubima kako čovjeku ne bi viknuo da makne ruke s
nje.
— Sean se bojao ozlijediti me dok sam imala moćne zaštitnike. Nisam
bila sigurna od trenutka kada ste vi i vaš otac otišli iz Irske. — Svrnula je pogled
na Connora. — Sean nije vjerovao da se pripadnici mojeg klana brinu zbog
moje dobrobiti.
Connor je tako jako stiskao čašu da su mu članci na prstima pobijeljeli.
On se toliko trudio zaštititi svoj klan da je Duncan znao da su Moirine riječi za
njega veliki udarac.
182
— Vjerujem vam, Moira — rekao je James i ispuhnuo zrak. — No, nije
to tako jednostavno. MacQuillanovi se osjećaju poniženima zbog toga što je
njihova starješinu ubila jedna žena, i to u njihovoj utvrdi. Žele se osvetiti.
— Što ako je moj brat spreman MacQuillanovima platiti skromnu
naknadu? — upita Moira. — Da im nadoknadi... gubitak.
Takve su se naknade katkada isplaćivale u slučaju silovanja ili ubojstva
kako bi se izbjegla krvna osveta.
— To je pametno — rekao je Connor Duncanu ispod glasa, prije nego što
se i sam upleo u Moirinu igru. — Jamese, spreman sam ponuditi skromnu
naknadu kao što je predložila moja sestra.
— To bi pomoglo umiriti njihov ponos — rekao je James.
— Iako bih ja to trebao očekivati od njih s obzirom na zlo koje je njihov
starješina učinio mojoj sestri — doda Connor.
— Ja sad idem, a vi muškarci raspravite o tome — rekla je Moira kao da
je ona sve to zakuhala. — Hvala vam, Jamese, što ste me saslušali otvorena srca.
— Vi ste hrabra žena — rekao je James i, potpuno nepotrebno, ponovo
joj poljubio ruku. — Uvijek sam vam se divio.
Duncan bi Jamesu najradije začepio usta ili, još bolje, iščupao jezik.
183
— Možemo li razgovarati? — pitao je.
Kad je kimnula, ušao je i za sobom zatvorio vrata.
— Cijenim to što si učinila — rekao je Connor. — Pretpostavljam da si
puno pomagala ocu dok je bio starješina, nisam bio ni svjestan koliko.
Barem je njezin brat, iako kasno, počeo shvaćati njezinu vrijednost.
— Žao mi je što Duncana nisam ranije poslao u Irsku. — Connor je došao
do kreveta i primio ju za ruku. — Vjerovao sam da si dobro, a naš klan bio je
suočen s brojnim opasnostima da sam ... Ma, nema opravdanja za to. Trebao
sam pronaći načina.
Connorov je pogled bio tako tužan da se i njoj paralo srce. — Hvala ti što
si to rekao. Mislila sam da ti uopće nije stalo do mene.
— Nikada nije bilo tako — rekao je Connor i maknuo joj uvojak kose s
čela. — Dok smo odrastali, uvijek mi se činilo da oko sebe imaš neku posebnu
čaroliju i da ti se ne može dogoditi ništa loše.
Moira se gorko nasmiješila. — Ono što ti vile daju, dvostruko ti oduzmu.
— Duncan te voli i on je dobar čovjek.
— Hmmm. — Moira je prekrižila ruke i pogledala na drugu stranu.
— Pruži mu priliku, Moira.
— Je li to zapovijed mojega starješine? — pitala je.
— To je savjet brata koji te želi vidjeti sretnu — rekao je Connor. — A
sada, smili mi se. Očajnički trebam tvoju pomoć oko našega gosta.
— Postoji još nešto o čemu sam htjela razgovarati s Jamesom — rekla je
Moira smiješeći se bratu. — Osim toga, uživat ću ako Duncana još malo
razljutim.
184
TRIDESET DRUGO POGLAVLJE
185
Pokazalo se da je Kruni puno lakše davati kraljevske povelje, u stvari bilo
je poznato da su suparnički klanovi dobivali povelju za istu zemlju, nego
otjerati klan s njegove zemlje.
— Trebao bih pomoći sestri oko gostiju — rekao je Connor prebacivši
pogled na Moiru, koja je na suprotnom kraju dvorane još uvijek jako prijateljski
razgovarala s Jamesom. — Znam da je prerano pitati, ali pitam se bi li Jamesa
uzela u obzir za svojega sljedećeg supruga.
Duncan je čvrsto stisnuo čašu zamišljajući si da je to Jamesov vrat.
U dvoranu je iz kuhinje ušla Rhona noseći vrč vina i čaše. Kad je
poslužila Moiru, Jamesa i Connora, došetala se do mjesta na kojem je sjedio
Duncan.
— Vidim da je ovaj put još brža u pronalaženju novog muškarca — rekla
je Rhona nagnuvši se da mu kaže na uho. — Rekla sam ti da će se to dogoditi.
Odlazeći, Rhona mu preko ramena uputi veseli pogled. Duncan je
promatrao kako su Moira i James približili glave i gledali jedno drugo u oči dok
su razgovarali sam Bog zna o čemu.
No, prekipjelo mu je kad je nekoliko trenutaka poslije začuo njezin
smijeh. Kad joj se lice ozarilo, osjetio je kako mu bilo tuče u sljepoočicama.
Sjajna, crna pletenica pala joj je preko ramena kad se nagnula bliže Jamesu i
nasmijala se. Onu posljednju noć, prije nego što je bio prisiljen otići u
Francusku, Duncan ju je gledao kako se tako smije s muškarcem koji je postao
njezin suprug.
Narav koju je kao mladić naučio obuzdavati zapalila se. Prostrujala je
krvnim žilama, bubnjala u ušima i toliko mu zamutila vid da je vidio samo njih
dvoje kako se smiju.
Duncan je krenuo prema suprotnom kraju dvorane, svjestan da će
uzrokovati nevolje, iako mu je bilo potpuno svejedno. Bilo mu je dosta. Kad se
približio paru, neki Jamesovi ljudi počeli su se dizati sa svojih mjesta.
— Ostanite gdje jeste! — rekao je Duncan sijevajući pogledom prema
njima. — Ne zanima me James.
Barem ne još. James je bio samo pijun u Moirinoj igri.
Kad je Duncan došao do Moire, zgrabio ju je za ruke i digao sa stolca.
— Što misliš, što radiš, Duncane MacDonalde? — pitala je kad ju je
odvukao dalje. — Connore! Učini nešto!
186
— Stanite! — viknuo je James i krenuo za njima, ali predomislio se kad
su svi MacDonaldovi sa Sleata počeli zviždati i pljeskati.
Duncan je bio previše ljut da bi ga klicanje oraspoložilo.
— Zadavit ću te u snu! Zapalit ću ti kolibu! — Moira je ispaljivala
isprazne prijetnje.
Izvukao ju je kroz nadsvođena vrata do stubišta, onda ju je prebacio
preko ramena i krenuo uza stube. Udarala ga je po leđima i nazivala ga
kojekakvim pogrdnim imenima, što je u njemu, iz nekoga čudnog razloga,
izazivalo prilično zadovoljstvo.
Duncan je otvorio vrata nepovredive spavaće sobe koja je pripadala
starješininoj voljenoj kćeri, prostorije koju čak ni kao dijete nikada nije smio
oskvrnuti svojim bezvrijednim podrijetlom. Kao mladić bi gadno bio nastradao
da su ga uhvatili kako ulazi na to sveto mjesto.
E, pa, sad je ovdje.
Duncan je nogom zatvorio vrata za sobom. Čim je spustio Moiru, zgrabio
ju je za ruke prije nego što mu je pokušala iskopati oči. Sudeći po plamenu u
njezinim očima, htjela je učiniti baš to.
Dobro. Bio je raspoložen za svađu.
— Kvragu, što si to radila dolje u dvorani? — vikao je na nju.
— Što sam ja radila? — pitala je. — Uživala sam u razgovoru s kulturnim
čovjekom prije nego što si nas ti prekinuo kao kakav luđak.
— Neću trpjeti tvoje igre, Moira. Podnosio sam ih kad sam imao
devetnaest godina, ali sad neću — rekao je pritisnuvši ju na vrata. — Neću
stajati po strani dok ti budeš očijukala, nabacivala se i tko zna što još nekom
drugom muškarcu!
— Imamo važnoga gosta — procijedila je kroz zube. — Samo sam bila
dobra domaćica, a osim toga, to se tebe uopće ne tiče.
Potpuno mu se smračilo pred očima. — Podrazumijeva li se pod tim „biti
dobra domaćica“ da moraš visokoga gosta odvesti u krevet?
Pustio joj je ruke i pogriješio je. Moira ga je pokušala pljusnuti, ali godine
vježbanja s mačem učinile su ga puno bržim od nje. Uhvatio ju je za zglavke i
pritisnuo na vrata.
— Kako to misliš da me se ne tiče? — rekao je nekoliko centimetara
udaljen od njezina lica. — Mislio sam da smo se sporazumjeli.
187
— Sporazumjeli? — ljutito je pitala sijevajući pogledom. — O kakvom
sporazumijevanju je riječ?
— Da si moja.
Duncan ju je poljubio u usta, ne zaljubljeno i nježno, već grubo. Rekla je
da nije krhak cvijetak i svesrdno se nadao da je tako, zato što nije bio raspoložen
za oprez. Njegova potreba za njom bila je snažna kao oluja koja je uništila
njihov brod.
Otkako ju je ponovo našao, susprezao je svoju strast, prisilio se da bude
nježan ljubavnik jer joj je takav trebao. No više se nije mogao suzdržavati.
Izgubio je nadzor nad sobom. Glad za njom bila je neizmjerna.
Htio ju je do kraja svući i učiniti ju svojom, potpuno i nepovratno.
Moira mu je gurnula ruke u kosu i čvrsto ga držala kad joj je gurnuo jezik
u usta, proždirući je poljupcima. Kroz odjeću mu je zarinula nokte u leđa. Kad
ju je uhvatio za stražnjicu i prislonio ju uz ukrućen pulsirajući ud, besramno je
obavila noge oko njega. Očajnički ju je želio uzeti odmah, brzo i žestoko,
naslonjenu na vrata. No previše je noći kao mladić proveo sanjareći o njoj u
tom krevetu.
Ne mičući usne s njezinih, odnio ju je do kreveta. Kad je prekinuo
poljubac kako bi odmaknuo zastor oko kreveta i spustio ju, pogledala ga je
svojim ljubičastim očima, zamućenima od strasti.
— Čini se da te više ne muči što se priliči, a što ne — rekla je promuklim
glasom, nakrivivši usta u lagani osmijeh. Kad je vrškom jezika prešla preko
svojih natečenih usnica, sva mu se krv iz glave slila u ud.
Bila je to ona stara Moira. Nije bio svjestan toga, ali čekao ju je, divlju i
slobodnu Moiru u koju se nekad zaljubio. S druge strane, sad je bila puno više
od toga. Volio je tu izgrađenu, potpunu ženu još više nego što je volio onu
bezbrižnu djevojku.
— Samo zato što te želim zaštititi — rekao je u stankama uzbuđenog
disanja — ne znači da o tebi imam loše mišljenje.
Moira ga je zgrabila za košulju i privukla k sebi. Pali su na krevet
isprepletenih ruku i nogu, očajnički trgajući odjeću jedno s drugoga. Duncan
se nije obazirao na zvuk paranja njezine haljine kad ju je povukao dolje i ruke
ispunio njezinim punim okruglim dojkama. Dok joj je palčevima trljao
bradavice, usnama se spuštao niz njezin vrat, ostavljajući na njemu tragove jer
ju je istodobno sisao i ljubio. Stenjala je i savijala leđa potičući ga.
188
Njegova, bila je njegova.
Lizao je sol s njezine kože, udisao miris njezine želje. Dok je ispod njezine
odjeće tražio još gole kože, ljubio joj je grudi i pritiskao joj ud uz bedra.
Očajnički je žudio za njom.
— Požuri se, Duncane, požuri se — preklinjala je Moira isprekidano
dišući, podižući haljinu u nastojanju da mu pomogne riješiti je se. — Želim te
odmah.
Ta će ga cura ubiti. Jednim trzajem dignuo joj je haljinu iznad struka.
— Jako te volim — rekao je — i poznajem te.
Moira je stisnula noge oko njega i dignula bedra prema njemu da ga
dočeka. Kad je uronio u nju, čvrsto je stisnuo oči jer ga je preplavio užitak.
Zastao je, duboko u njoj uživajući u tom osjećaju. Bio je ondje gdje mu je
mjesto. Njegova je, a sam Bog zna da je i on njezin. Oduvijek je bio njezin.
— Da, da — stenjala je kad se počeo micati u njoj.
Samo nju je htio, njezino tijelo i njezinu dušu. Bacala je glavu s jedne na
drugu stranu i čvrsto se držala za njega, ispuštajući kratke mahnite zvukove
dok se on opetovano zabijao u nju.
— Nemoj prestati — preklinjala ga je kad je došao na rub izdržljivosti.
Istodobno su uzviknuli ime onoga drugog kad su zajedno svršili u
eksploziji užitka, tako snažnoga da se raspametio.
Naslonio je čelo na krevet pokraj nje, hvatajući zrak. Nastojao je da ju
previše ne pritišće, ali jedva se uspio suzdržavati. Napokon je odustao i srušio
se pokraj nje. Ležali su jedno uz drugo, teško dišući, kože ljepljive od znoja.
Duncan je zurio u prekrasne zastore koji su visjeli oko njezina kreveta.
To nije ništa riješilo, ali on se osjećao puno, puno bolje.
— Sad odlazim zauzeti dvorac Trotternish — rekao je — a tebi je najbolje
da me ovdje čekaš.
— Što ako neću? — rekla je Moira pogledavši ga upitno.
— Naći ću te. — Dlanovima ju je uhvatio za obraze i zagledao joj se u
oči. — Ti i ja smo jedno i to ćemo zauvijek ostati.
189
TRIDESET TREĆE POGLAVLJE
190
Connor mu čvršće stisne rame i nagne se bliže. — Znaš jako dobro što
pitam.
Connor, Ian i Alex uvijek su se prema Duncanu odnosili kao prema sebi
ravnome, ali ostali nisu jer se nije znalo tko mu je otac. Duncan je marljivo
radio, više od drugih, dok nije postao ratnik takve snage i vještine da su ga svi
poštovali zbog toga.
Ipak, tražiti da se oženi starješininom sestrom bilo je izvan njegova
dometa.
— Znam da to nije ono što želiš za Moiru i klan — rekao je Duncan —
ali ne mogu živjeti bez nje.
— To je malo nejasno — rekao je Connor, a Duncan je u mraku osjećao
kako ga Connor probada pogledom. — Što točno namjeravaš učiniti s tim u
vezi?
— Poštujem te kao svojega starješinu i blizak si mi čak i više od brata —
reče Duncan — ali ne mogu dopustiti da Moiru udaš za nekog drugog
muškarca. Treba li, zbog nje ću se boriti čak i s tobom.
Mogućnost gubitka Connorova prijateljstva bila mu je kao da mu netko
užarenim mačem probada srce. Izgubi li tu cjeloživotnu vezu, Duncan će
izgubiti dio sebe. No, koliko god bi ga to strašno boljelo, odabrao bi Moiru.
— Ovaj se put namjeravam njome oženiti — izjavio je Duncan, spreman
suočiti se s Connorovim bijesom.
— Bila bi šteta da te moram ubiti — rekao je Connor, a u mraku se
zabijelješe njegovi zubi jer se nasmijao. — S obzirom na to kako se vas dvoje
ponašate, cijeli klan govori o vama, a to je bilo prije nego što si ju danas pred
Bogom i svima ostalima odnio na kat.
— Hoćeš reći da imam tvoje dopuštenje? — Duncan je bio zaprepašten.
— Mislio sam da želiš da se Moira uda kako bi klan dobio saveznika.
— Jao, opasno je udati Moiru za nekoga izvan klana — rekao je Connor.
— Ako Moira u tebe zabije bodež kao što ga je zabila u bivšega muža, ne moram
se brinuti da će time izazvati rat među klanovima.
— To je to — rekao je Duncan nasmijavši se kiselo.
— Uvijek si podcjenjivao koliko vrijediš meni i klanu — rekao je Connor
ozbiljnim glasom. — Ako si ti taj za koga se Moira želi udati, meni je drago.
— Dakle — nastavi Duncan nakašljavši se — Moira još nije pristala, baš.
191
— Nije baš? — pitao je Connor.
— Hoće. Mora. Rekao sam joj da se ne možemo vjenčati prije nego što
zauzmemo dvorac Trotternish i ne postaviš me ondje za nadzornika.
— Moira je bila spremna udati se, a ti si ju odbio i postavio neke uvjete?
— Connor je zabacio glavu i počeo se smijati, što je u posljednje vrijeme bila
rijetkost. — Pitao sam se u čemu je stvar. Ah, oboje ste tvrdoglavi kao mazge.
— Uvijek je živjela u otmjenom domu — rekao je Duncan braneći se.
— Ako zauzmemo dvorac Trotternish, trebat će mu nadzornik — reče
Connor — a ti si jedini čovjek kojemu bih to povjerio.
— Uspjet ćemo — reče Duncan.
— Jesi li pitao Moiru o čemu je razgovarala s Jamesom kad si ih prekinuo?
— pitao je Connor.
— Ne želim znati.
— Govorila mu je da je Ragnall tvoj sin, a ne Seanov — rekao je Connor.
— Zamolila ga je da MacQuillanovima prenese tu vijest kako ne bi tražili da
im vratimo dječaka pošto ga dovedemo kući u Dunscaith.
Duncan je u prsima osjećao pritisak. Nije mu bilo žao što ju je odnio u
njezinu spavaću sobu, ali osjećao se kao svinja jer je vikao na nju.
— Trebali bismo krenuti — viknuo im je Alex. Kad su se Duncan i
Connor vratili na brod, Alex reče: — Nakon tvojega ispada u dvorani,
Duncane, neki su se od nas kladili kad ćete se ti i Moira vjenčati.
— Što ste ...? — pitao je Duncan.
— Nemoj me tako mrko gledati — reče Alex. — Čini mi se da se sjećam
da si se ti kladio prije nego što sam se ja oženio.
Točno je da je Duncan tom prigodom zaradio lijepu vrećicu kovanica.
— Tvoj se starješina kladio u srebrnjak da ćeš se vjenčati u roku od tri
tjedna — rekao je Connor prebacivši ruku Duncanu oko ramena. — Mudar
čovjek to bi zapamtio.
— Vidjet ćemo se s tobom i Ianom pred ulazom u dvorac Trotternish —
Duncan je rekao Connoru i popeo se na brod.
— Napast ćemo MacLeodove i s kopna i s mora — viknuo im je Connor,
a oni podigoše stisnute šake i uzvratiše mu krilaticom MacDonaldovih.
— Air muir, s air tìr! S kopna i s mora!
192
★
193
— Dotad će se ljudi u dvorcu naviknuti da me viđaju, pa neće baš paziti
na mene. — Barem se Duncan tomu nadao.
— Kladim se da će te neke žene i dalje gledati — rekao je Alex veselim
glasom. — Obično se ne obazireš na djevojke koje ti se nameću, ali ovaj bi put
trebao biti oprezan. Savjetujem ti da čim dođeš, odabereš jednu kako bi druge
odustale.
— Uskoro ću se oženiti — rekao je Duncan, uvrijeđen.
— Ne kažem da djevojku moraš odvesti u krevet — rekao je Alex.
— Očijukaj s njom, uvjeri druge da je ona ta koju želiš, pa ostale neće
trčati za tobom.
— Pobrinut ću se da nitko ne trči za mnom — rekao je Duncan i
promijenio temu. — Uz malo sreće, opkolit ćemo MacLeodove još dok budu
spavali u dvorani i bitka će biti brzo gotova.
— Možemo se nadati — rekao je Alex, doimajući se sumnjičavo.
— Inače će sigurno biti puno krvi.
— Zapamti — rekao je Duncan zgrabivši Alexa za ruku — dvorski je
nadzornik moj.
— Ti zapamti — rekao je Alex — da su nam MacLeodovi kao taoci puno
vrjedniji od mrtvih MacLeoda.
Ali ne i taj MacLeod. Duncan je uzeo torbu u kojoj je držao gajde i
pripremio se skočiti preko ograde u plićak.
— Sve će proći glatko kao kad sjekira padne u med — rekao je Alex, ali
obojica su znala da je to laž, i stavio ruku Duncanu na rame. — Svejedno,
prijatelju, ondje ćeš biti sam, zato budi oprezan.
194
TRIDESET ČETVRTO POGLAVLJE
oira je vidjela svoj dah kad je zastala i promatrala oblake kako putuju
M preko raskošnih zelenih brda mokrih od kiše. Duncan to nije vjerovao,
ali radije bi živjela ovdje na poluotoku Sleatu otoka Skyea u maloj kolibi nego
u dvorcu bilo gdje drugdje. To je za nju bio dom i nikada neće postojati mjesto
koje će toliko voljeti.
Okrenula se i preko široke uvale pogledala prema maglovitim vrhovima
Cuillina. Iza njih, u najdaljem kutu otoka, ležao je poluotok Trotternish.
Duncan i Alex već su trebali stići onamo. Trotternish je bio suroviji, ne tako
zelen kao Sleat. Dvorac, smješten na vrhu odbojne stijene, previše ju je
podsjećao na MacQuillanove.
Moira je satima lutala brdima sa Sàrom. Od Duncanova odlaska prije dva
dana imala je o čemu razmišljati. Bilo joj je jasno da Duncan mora postati
nadzornik dvorca Trotternisha. Kad ga otmu iz lopovskih ruku MacLeodovih,
klan treba najljućega ratnika koji će dvorac štititi i braniti. No, hoće li i ona
poći s njim?
Da, znala je da hoće. Možda bi mogla živjeti bez njega, ali nije htjela.
Vjerovala je da će Duncan zauzeti dvorac Trotternish, ali bilo bi joj drago
da joj toliko vjeruje da se njome oženi i bez toga. Barem više nije mislio da je
krhka. Nasmije se u sebi. Način na koji je prije odlaska strastveno s njom vodio
ljubav to joj je zorno pokazao.
Kad je počelo kišiti, iznenada se sjetila da večeras Connor s većinom
ratnika odlazi prema Trotternishu. Dan joj je proletio. Krenula je natrag,
nadajući se da će na vrijeme doći u Dunscaith ispratiti Connora i ostale.
Dok je trčala blatnom stazom na vjetru izloženom vrhu brda, Moira je u
maloj uvali na obali ispod sebe primijetila brod i dva lika. Cijeli poluotok Sleat
bio je čvrsto u rukama MacDonaldovih, tako da su to sigurno pripadnici
njezina klana. Doploviti do Dunscaitha bilo bi puno brže, a padao je mrak.
Odlučila je iskoristiti to što je starješinina sestra i zamoliti ih da ju svojim
brodom odvedu do Dunscaitha.
195
Kiša je sve jače padala. Sišla je sa staze pa se posrćući i kližući počela
spuštati nizbrdo kroz visoku mokru travu sa Sàrom za petama. Kad je došla do
gustoga grmlja blizu obale, morala je usporiti korak.
Moira je bila dovoljno blizu da vikne dvojici, ali zaustavila se kad je
prepoznala ženu. Što Rhona radi ovdje?
— Tiho, stari — rekla je kad je pokraj sebe čula Sàrovo tiho režanje.
Kleknula je i obavila ruku oko njega kako bi ga zadržala. Dok je gledala,
Rhona je čovjeka zagrlila i dala mu strastveni, dugački poljubac.
— Hmmm. Rhoni nije dugo trebalo da se utješi zbog gubitka Duncana
— šapnula je Sàru. — Sad se barem ne moram bojati da će mi otrovati hranu.
Moira se pomirila s tim da će ostatak puta do Dunscaitha pješački po jakoj
kiši i da neće stići pozdraviti se s Connorom. Nije namjeravala prekinuti
sastanak na obali. Uzdahnuvši, digla se spremajući se otići. Upravo tada, čovjek
koji je bio s Rhonom prekinuo je poljubac pokazavši se iz profila. Moira se
smrznula. Dugo je mislila da vidi duh svojega oca.
Ma ne, njezina sjećanja poigravala su se s njom na tom slabom svjetlu u
kišno zimsko poslijepodne. Moira osjeti silnu bol. Čovjek na obali samo je bio
krupan i imao je tamnu zlaćanu kosu kakvu je imao njezin otac dok je Moira
bila mlada djevojka.
Njezin otac bio je mrtav.
Dok se Moira penjala uzbrdo, zaključila je da ju je na oca još više od
tjelesne građe i boje kose podsjetilo to što ga je vidjela da grli ženu. Njezin otac
uvijek je oko sebe imao žene. Neki su govorili da je njegova nevjera njezinoj
majci slomila srce. Drugi su govorili da ga je proklela, što je moguće. Unatoč
svim tim ženama, Moira mu je bila posljednje dijete. Barem nije znala za druge.
Kad je došla do Dunscaitha, Moira je bila promrzla i mokra do kože i nije
stigla pozdraviti se s Connorom.
196
Prolazeći dvorištem dvorca, čovjek koji je dolazio prema njemu zaobiđe
ga u širokom luku i Duncan shvati da hoda kao što je obično hodao. Iako je to
bilo u suprotnosti s njegovim nagonom, zgrbio je leđa i pognuo glavu.
Kad se našao u kuli, ispod kapuljače promotri dvoranu, nagonski brojeći
ljude i oružje kojih nije bilo ništa više nego prošli put. Pogled mu se naglo
zaustavi na glavnome stolu. Ragnall je sjedio pokraj svoje prijateljice Sarah,
samo nekoliko mjesta dalje od Erika. Duncan nije trebao biti iznenađen što
Ragnall sjedi za glavnim stolom, iako prošli put nije bio ondje. Uostalom,
MacLeodovi su vjerovali da je Ragnall sin jedinac starješine MacQuillanovih.
No Duncan je osjećao zlo koje se širilo od Erika MacLeoda i nije mu bilo drago
što se njegov sin nalazi u njegovoj blizini.
Ragnall je imao glavu naslonjenu na bradu i mrštio se. Kad je ugledao
Duncana, lice mu se ozarilo i on se uspravi. Koliko god je Duncanu bilo toplo
pri srcu što je dječaku bilo drago što ga vidi, to bi moglo izazvati slom. Bude li
se Ragnall prema njemu ponašao previše prijateljski ili mu se jako približi,
postojala je mogućnost da netko uoči da su slični.
Kad je Duncan lagano odmahnuo glavom, Ragnall se odmah prestao
smiješiti i okrenuo se na drugu stranu. Ragnallov brzi odgovor na Duncanov
znak bio je pravi pokazatelj da je Ragnall nešto naučio živeći pod stalnom
prijetnjom Seanove nepredvidljive naravi. Iako je to u ovom trenutku bilo
korisno, Duncana je to ipak mučilo. Morat će puno toga nadoknaditi svojemu
sinu.
— Vidim da si se vratio jesti moju hranu, gajdašu — viknuo je Erik
privukavši Duncanovu pozornost prema središtu glavnoga stola. — Da čujemo
nešto veselo.
Erikova nepristojnost bila je neizmjerna. Duncan se prisilio spustiti
pogled kako Erik u njegovim očima ne bi vidio da bi ga najradije ubio. Kad je
jedna sluškinja Duncanu donijela stolac i značajno mu namignula, sjetio se
Alexova savjeta.
— Kako se zoveš, djevojko? — pitao je glasno da oni u blizini čuju.
— Morag — rekla je zabacivši kosu preko ramena — ali tebi ću se
odazvati na bilo koje ime.
Srećom, djevojku nije trebalo puno poticati. Ako ga sada netko i zatekne
u dijelu dvorca u kojem ne bi trebao biti, može reći da je mislio da mu je Morag
rekla da će se tu naći.
197
Duncan je osjećao kako ga Erik strijelja pogledom kad je počeo svirati.
Neka ide kvragu sumnjičava narav toga čovjeka. Kad mu je Erik zadnji put
bacio jabuku, trebao je pustiti da ga pogodi u glavu. Duncan ju je vidio
krajičkom oka i nagonski ju je uhvatio.
Više si ne smije dopustiti takve pogreške.
198
TRIDESET PETO POGLAVLJE
199
Čak i bez mača, Duncan je sredio šestoricu MacLeoda koji su navalili na
njega. No bilo ih je previše, pa su ga napokon uspjeli dovoljno dugo držati da
mu svežu ruke na leđima. Tijekom okršaja gdje su se muškarci grabili i gurali,
a žene vriskale, Duncan je načas spazio Ragnalla. Na licu njegova sina nije se
moglo ništa pročitati, ali činilo se da mu pogled nije ništa propustio, a njegova
mala prijateljica Sarah držala ga je za ruku.
Kad je Duncan drugi put pogledao, djece više nije bilo.
200
— Što ima Rhona raditi sa šesnaestogodišnjim stražarom? — Ledeni
strah uvuče se u Moirinu utrobu. — Idemo se razdvojiti i pretražiti dvorac u
potrazi za njima dvoma.
— Nema potrebe uzbunjivati cijelo kućanstvo — upozori ih Ilysa.
Pola sata poslije našli su se prema dogovoru u Connorovoj sobi.
— Nijedno od njih nije u kuli — izvijesti Moira.
— Pregledala sam sva spremišta duž zida — rekla je Ilysa.
— Ni ja ih nisam našao, ali čovjek koji je sinoć bio s Fergusom vidio je
da se on i Rhona fukaju ... — Tait je zastao usred rečenice i pocrvenio. —
Oprostite.
— Sveca mu, Taite, samo nam reci — rekla je Moira.
— Dakle, kad su ostali stražari vidjeli da se Fergus i Rhona ... hm, da su
zauzeti uza zid, otišli su se prošetati — nastavi Tait.
— Ostali stražari „otišli su se prošetati“? — pitala je Ilysa pogledavši
začuđeno.
— Ma, to se događa — odgovorio je Tait vrpoljeći se pod Ilysinim
pogledom. — Noćna je straža dugačka i naporna, a ako je djevojka voljna...
— Reci nam samo o Fergusu i Rhoni — prekine ga Moira.
— Kad su se ostali stražari vratili, para više nije bilo — reče Tait. — Ljudi
su pretpostavili da su Rhona i Fergus našli skrovitije mjesto pa su ondje
nastavili svoju zabavu.
— Stražari nisu prijavili da je Fergus napustio stražarsko mjesto? —
pitala je Ilysa držeći ruku na boku.
— Ljudi jedan drugoga pokrivaju kad su takve stvari posrijedi, očekujući,
barem se nadajući, da će im usluga biti vraćena. — Tait se premještao s noge
na nogu jer mu je očito bilo neugodno što te stvari objašnjava Ilysi mila lica. —
Ne bi se to usudili da je Duncan ovdje jer bi se bojali da će ih žive odrati kad
sazna, a saznao bi, ali Duncana u posljednje vrijeme često nema.
— Bez obzira na sve, njih su dvoje otišli — rekla je Moira. — No, ako su
oni uhode, zašto su se sada iskrali iz Dunscaitha? Prekasno je da sada upozore
MacLeodove. Connor je sa svojim ratnim brodovima otišao prije dva dana.
— Ne mogu vjerovati da bi nas Fergus izdao — rekla je Ilysa. — Ako je
upleten u to, onda ga je sigurno Rhona nasamarila da joj pomogne.
201
— Fergus nije baš najoštriji nož u kuhinji, ako razumijete što hoću reći
— rekao je Tait pogledavajući Moiru.
— Rhona je bila ovdje u Dunscaithu kad je Hugh držao dvorac — reče
Ilysa. — Nisam bila sigurna, ali sumnjala sam da je ona jedna od žena koje su
tada bile Hughove prijateljice. No kad su se njih četvorica vratili iz Francuske,
Rhona se poput pijavice zalijepila za mojega brata.
Dok je Tait lupetao o tome kako opasna može biti prezrena žena, kao da
je on to znao, Moira je pokušavala odgonetnuti o čemu je riječ.
— Vidjela sam Rhonu koja se sastala s jednim muškarcem podalje od
dvorca malo prije nego što je Connor isplovio — rekla im je. — Mislila sam da
je dogovorila sastanak s ljubavnikom, ali pretpostavljam da su se možda sastali
zbog drugog razloga.
— Tko je bio taj čovjek? — pitala je Ilysa.
— Na trenutak sam pomislila da je to duh mojega oca. — Moira se počela
smijati zbog svoje ludosti, ali onda je zgrabila Ilysu za ruku. — Misliš li da je to
mogao biti moj stric? Nisam ga vidjela otkako sam bila dijete i uopće ga se ne
sjećam.
— Da razlika između vašega oca i Hugha nije bila petnaest godina —
rekao je Tait — bili bi jako slični.
— Onda može biti da je čovjek kojega sam vidjela s Rhonom bio Hugh
— rekla je Moira. — No, ako je ona Hughova doušnica, zašto bi otišla sada, dva
dana pošto je Connor isplovio prema Trotternishu?
— Ne znam, ali slutim nevolje — reče Ilysa.
— Moramo pronaći Rhonu i Fergusa i zaustaviti ih — rekla je Moira.
— Ja ću otići za njima — rekao je Tait.
— Ne, Connor te ostavio da braniš dvorac — rekla je Ilysa. — Ne znamo
predstavlja li Rhona opasnost, a budući da je većina ratnika odsutna, Connor
ne bi volio da odeš.
— On je uzeo većinu sposobnih muškaraca — rekao je Tait.
— Voljela bih pouzdano znati kojemu od preostalih ratnika možemo
vjerovati... — razmišljajući, Ilysa se namršti. — Moramo biti veoma oprezni
komu ćemo ovo ispričati.
— Da — složi se Moira. — Treba nam čovjek kojemu ćemo sto posto
vjerovati.
202
U tom trenutku netko pokucao na vrata, a njih troje skočiše kao da su
krivi za urotu. Trenutak poslije, šepajući, uđe Niall, koristeći se debelim štapom
za potporu.
— Popravio sam Duncanov brod. Sad je kao nov — reče. — Hoće li koja
od vas na kratko jedrenje da ga iskuša?
Niall je bio savršen.
— Ovo je naš čovjek — rekao je Tait pljesnuvši Nialla po leđima.
Nikomu nisu mogli više vjerovati, a Niall je bio jak i dobro uvježban.
Ipak, Moirin pogled neprestano je prelazio s njegova mladenačkog, iskrenog
lica na ozlijeđenu nogu. Dok mu je drugo dvoje pričalo o Rhoni i Fergusu, ona
je skupljala hrabrost.
— Ja idem s Niallom — rekla je Moira i ustala.
— Ti? — Ilysa ju pogleda trepćući očima.
— Pogledaj ga — rekla je Moira pokazujući Niallovu nogu. — Ne može
sam upravljati brodom.
Uz to, Niall je bio premekan kad su posrijedi žene. Ne bi se mogao
suprotstaviti Rhoni.
Moira s tim neće imati poteškoće.
203
Hugh nije znao ni približno toliko koliko se pretvarao da zna. — Ja
moram saznati zašto je tvoj nećak ovamo poslao zapovjednika svoje straže.
— Poslao ga je u izviđanje jer se priprema za napad. — Hugh se nagnuo
natrag i ispružio noge kao da je njegovo pravo biti u Erikovu dvorcu. — Zašto
bi inače došao ovamo?
— Jesi li vidio da su MacDonaldovi brodovi isplovili? — pitao je Erik.
— Nisam, ali rečeno mi je da ljudi pripremaju brodove. — Hugh je uzeo
haringu s pladnja koji je ostao na stolu i počeo ju jesti. — Očekujem da će svaki
čas stići ovamo.
Hugh je nagađao. Ali bilo je moguće. Erik će udvostručiti stražu.
— Connorov rođak Ian također je pripremao svoj brod u dvorcu Knocku.
— Dok je govorio, Hugh je bodežom čačkao zube kao kakav nevjernik.
— No, ništa ne znaš o tome kako namjeravaju napasti? — upita Erik.
— Ne, ali u tamnici držiš zapovjednika Connorove straže — rekao je
Hugh pogledom slijedeći djevojku s jamicama na obrazima i širokom
pozadinom. — Izvuci to iz njega.
— Moji ljudi pokušavali su već cijelu noć i dan — rekao je Erik. — Nije
rekao ni riječ i ne vjerujem da hoće.
Nije imalo svrhe da Duncan MacDonald i dalje šuti sad kad je
razotkriven. Kakav god bio njegov zadatak ovdje, nije bilo šanse da ga provede,
a napad će sigurno propasti. Erik pomisli kako je njegova čast besmislena, ali
divio se njegovoj upornosti.
— Nahrani ga slanom svinjetinom, ali nemoj mu dati vode — rekao je
Hugh ponovo punih usta. — Čovjek koji umire od žeđi, progovorit će ... ako
prije ne poludi.
— To predugo traje — rekao je Erik.
Uz to, Duncanu MacDonaldu vjerojatno je bilo poznato to lukavstvo.
Iako se većina ljudi ionako ne može suzdržati da ne jede slanu svinjetinu, Erik
je pretpostavljao da je ovaj MacDonald tako čvrst da bi odbijao jesti bez obzira
na to koliko ga dugo izgladnjivali.
— Razotkrio sam uhodu i donio ti korisne obavijesti — rekao je Hugh
prekinuvši Erikova razmišljanja — Sad mi daj dječaka.
— MacDonaldovi nemaju dovoljno ratnika da bi zauzeli ovaj dvorac —
rekao je Erik. — No, ako imaš pravo pa MacDonaldovi doista napadnu, onda
204
možeš dobiti dječaka. Nitko me neće kriviti bude li ubijen ili nestane u
borbenoj strci.
Erik je jako malo razmišljao o MacQuillanovu dječaku, ali sad si ga
predoči u glavi. Bio je ljepuškasti dječak, visok za svoju dob i iznenađujuće
miran za nekoga s tako jarko crvenom kosom.
Crvena kosa ... Ne, to je nemoguće. Po cijeloj Škotskoj i Irskoj bilo je
crvenokosih muškaraca i dječaka. Ipak, što je Erik više razmišljao o tome, to
mu se više činilo da postoji sličnost između uhode MacDonaldovih i toga
dječaka, a dječakova majka bila je Moira MacDonald.
— Kažeš da je naš uhoda od djetinjstva bio prijatelj sa starješinom
MacDonaldovih? — pitao je Erik. — Je li bio prijatelj i sa starješininom
sestrom?
— Duncanova majka bila je dadilja Connoru i njegovoj sestri Moiri —
rekao je Hugh slegnuvši ramenima. — Svi su zajedno odrasli u Dunscaithu.
Znači, moguće je ... Dječak je trebao biti MacQuillanov, ali sam Bog zna
da su žene sklone varanju. Erik ne bi za sina stavio život na kocku, ali puno
muškaraca bi. Činilo mu se da je Duncan MacDonald ta vrsta ljudi.
— Prema onome što čujem, između Duncana i Moire postoji nešto više
od uspomena iz djetinjstva — rekao je Hugh nagnuvši se naprijed kako bi na
bodež nabio još jednu haringu. — Kažu da je Moira rijetka ljepotica kao i
njezina majka i da je ona jedina Duncanova slaba točka.
Erik se nasmije u sebi. Ako ima pravo, znao je kako iz uhode
MacDonaldovih izvući plan napada.
Činilo mu se gotovo prejednostavno.
205
TRIDESET ŠESTO POGLAVLJE
206
Erik je hodao ispred Duncana, ali izvan njegova dosega. Nekoliko
centimetara bliže i Duncan bi mu omotao lanac oko vrata i zadavio ga.
— On je tek dijete — reče Erik. — Nemoj me tjerati da mu učinim nešto
nažao.
— Ne bi se usudio. — Duncan se prisilio govoriti smireno. — Tvoj ti je
starješina povjerio svetu dužnost da ga štitiš.
— Njegova obveza odnosi se na MacQuillanove — reče Erik — ali
Ragnall nije MacQuillan, je li tako?
— Koji čovjek može točno znati je li dijete njegovo? — Duncan slegne
ramenima. — MacQuillanovi vjeruju da je Ragnall sin njihova starješine, kao i
Alastair MacLeod, i to je jedino važno.
— Točno da moj starješina osjeća obvezu prema dječaku. — Erik prekriži
ruke i zavrti glavom. — No jedan dječak može doživjeti svakakve nesreće, a
bude li išta sumnjivo, uvijek mogu za to okriviti Hugha Dubha. Budala kakva
je, rekao je mojemu starješini da Ragnalla želi mrtvog.
Duncan je vjerovao da je Erik u stanju nauditi djetetu, a nedvojbeno je
znao da Hugh to doista i može. Zajedno su bili poput dvoglave zmije.
— Ako želiš spasiti svojega sina, moraš mi reći stvari koje trebam znati.
Bože, smiluj se. Kako bi dobio na vremenu, Duncan reče: — Trebao sam
izvijestiti ako vidim neke slabosti, to je sve.
— Možda je to bio tvoj zadatak kada si prvi put ušao u moj dvorac—
rekao je Erik, a onda je nabrojio što sve je želio znati. — Zašto te je tvoj
starješina poslao ovamo drugi put? Kako me namjerava napasti? I gdje u ovom
trenutku čekaju njegovi ljudi?
Duncan se očajnički trudio smisliti laži koje bi Eriku bile uvjerljive. S
druge strane, znao je da to ne bi ništa promijenilo. Eriku se ne može vjerovati
da će održati riječ. Čak i da Duncan bude dovoljno glup pa Eriku kaže istinu i
tako žrtvuje ostale, Erik ne bi poštedio Ragnalla.
Duncan je susreo nepokolebljiv pogled svog neprijatelja pa mu padne na
pamet da bi mu mogao reći da je on njegov sin. Zamislio je da će Eriku to reći
pošto zauzmu dvorac i dok mu bude držao oštricu na vratu. Priznati istinu da
izazove samilost dok je okovan lancima bila je posljednja stvar koju je Duncan
želio učiniti.
207
Sumnjao je da će mu Erik povjerovati, a ako se to i dogodi, Duncan se
nije zavaravao da će ga Erik poštedjeti. No Duncan se morao zapitati postoji li
mogućnost da istina potakne toga hladnog, bezdušnog čovjeka da spasi svojega
unuka.
— Razmisli noćas o tome — rekao je Erik. — Ujutro ću se vratiti s
dječakom, a onda ćemo vidjeti što ćeš imati reći.
208
Moira je s Niallom pošla za njom unutra, nadajući se da će biti
dobrodošla. Niall joj je tijekom plovidbe rekao kako je Teàrlag prvi put nakon
mnogo godina napustila kolibu kako bi rekla svoje pretkazanje u vezi s Moirom
te kako bi potaknula Duncana da, ne čekajući ni časa, ode u Irsku.
— Ostavite svoju životinju vani. Ne želim da mi preplaši krave — rekla
je Teàrlag smjestivši se za mali stol i upalivši svjetiljku.
U maloj kolibi ionako nije bilo mjesta za Sàra.
— Oprostite što vam nisam došla zahvaliti. — Moira na mali stol odloži
košaru hrane koju su donijeli i polako se smjesti na stolac nasuprot Teàrlag.
Otkako se Moira sjećala, vidovnjakinja je izgledala užasno stara. Osim
što se još više naborala, nije se puno promijenila.
— Znala sam da krv u mojem priviđenju nije bila tvoja. — Teàrlag su se
dizala i spuštala ramena dok je proizvodila zvuk koji se jedino mogao nazvati
kokodakanje. — No znala sam da trebaš pomoć, pa sam natjerala toga krupnog
momka u njegov brod.
Jedino je Teàrlag Duncana mogla nazvati „taj krupni momak“. Moiri je
laknulo jer se činilo da je stara vidovnjakinja prihvatila njezinu ispriku. Teàrlag
nije prezala pred tim da na nekoga baci prokletstvo zato što je bio nepristojan.
— Pretpostavljam da ste me došli pitati za onu napasnu curu Rhonu —
nastavila je Teàrlag vireći u košaru s hranom, koja je najvjerojatnije bila razlog
zašto je Moira dobila oprost. — Zar vam to nije mogla reći Ilysa?
Moira se okrenula i upitno pogledala Nialla, koji im se pridružio za
malim stolom.
— Ilysa od Teàrlag uči stare običaje — šapne Niall udarivši ju koljenima
kad se nagnuo naprijed. — Neki kažu da je vidovita.
Mirna, oprezna Ilysa je vidovnjakinja? Moira nije mogla zamisliti da
lamata rukama kao Teàrlag kad ima priviđenja. No, s druge strane, Teàrlag je
dobro iskoristila svoj dar.
— Ilysa malo ima, malo nema tu sposobnost — rekla je Teàrlag vrteći
glavom. — Nema vjeru u sebe.
Teàrlag to nije mučilo.
— Možeš li nam reći zašto su Rhona i Fergus otišli iz dvorca? — upita
Niall. — Predstavljaju li opasnost za klan?
209
— Rhona ne predstavlja opasnost — odgovorila je Teàrlag — ali postoji
opasnost za naše ratnike na povratku, i Rhona zna o čemu je riječ.
— Onda ju moramo naći — reče Moira. — Znaš li gdje su ona i Fergus?
Teàrlag izvrne oči i počne nešto nerazgovijetno mumljati zibajući se na
stolcu. Nakon nekog vremena je prestala i nekoliko puta zatreptala.
— Onda? — upita Niall.
— Ne vidim njihovo odredište — reče Teàrlag — ali plove na jug duž
obale Sleata prema vrhu poluotoka.
— Možeš li nam išta drugo reći? — upita Moira.
— Rhona u srcu nosi osvetu — reče Teàrlag — i traži Hugha Dubha.
210
TRIDESET SEDMO POGLAVLJE
211
spava u jednoj od spavaćih soba, a ne u dvorani ili u kuhinji. Vjerojatno ju ovdje
odgajaju kao i Ragnalla.
— Ja ne idem u krevet — rekla je Sarah. — Ostajem ovdje s vama i
Ragnallom.
— Večeras će biti nevolja i moraš biti na sigurnom u krevetu sa ženama
iz svojega klana — rekao je Duncan. — Da čujem sad, koja je tvoja soba?
— Neću reći.
Aha, tako je tvrdoglava da je sigurno curica MacDonaldovih. —
Ragnalle, gdje je? Preopasno je da bi išla s nama.
— Dva kata iznad dvorane — rekao je Ragnall.
Sarah je ispustila nekakav zvuk sličan režanju, ali Duncan se nije
obazirao. Kad su to riješili, Duncan je njih dvoje poveo kroz željezna vrata, pa
uz nekoliko kamenih stuba i onda kroz uzak prolaz. Na njegovu je kraju kroz
rubove niskih drvenih vrata koja su vodila u podrum prodiralo svjetlo. Duncan
stavi uho na vrata. Sigurno je bilo jako kasno jer se iz kuhinje nisu čuli ni
glasovi ni zveckanje posuđa.
— Kamo vodiš Ragnalla? — pitala je Sarah.
— Njegovoj majci — šapnuo je Duncan gubeći strpljenje. — Sad tiho,
Sarah. Ni riječi ako ne želiš da me vrate natrag u tamnicu.
Duncan je otvorio vrata i provjerio ima li koga na vidiku, potom su njih
troje na prstima prošli pokraj kuhinje pa stubama koje su vodile na gornje
katove kule. Prolazeći pokraj ulaza u dvoranu pa dalje uz stube, Duncan je čuo
hrkanje i dahtanje usnulih ljudi.
Duncan je potapšao Sarah po glavi i ostavio je ispred vrata spavaće sobe
koju je najvjerojatnije dijelila sa ženama iz klana. Laknulo mu je kad je to
obavio. Sad je mogao otići u sobu u tornju. Nadao se da ju obitelj neće jako
kazniti kad se sazna da im je Sarah pomogla, no, s druge strane, nikada neće
saznati osim ako ne prizna, što mu se činilo malo vjerojatno.
Duncan je primio Ragnalla za ruku i požurio se natrag u prizemlje, cijelo
vrijeme moleći Boga da su stražari već završili posljednju provjeru zatvorenika
prije noći. Stalno je očekivao da će čuti povike i vidjeti kako ljudi sa svih strana
trče prema njemu.
Veoma oprezno otvorio je vrata koja su vodila u zgradu koja se držala
kule. MacLeodovi nisu očekivali prijetnju iznutra, pa na tim unutarnjim
212
vratima nije bilo straže. On i Ragnall odšuljali su se stubama do velike sobe u
kojoj je našao djecu kako se igraju drvenim mačevima.
Kao što je očekivao, bila je prazna. Saznao je da tu spava Alastair
MacLeod kad dođe u dvorac. Ako duh žene stvarno postoji, očito je dovoljno
milostiv da ostane u svom tornju i ne ometa starješinin san.
Prije nego što je otvorio vrata na suprotnom kraju sobe, provjerio je
nalazi li se grančica na istome mjestu na kojem ju je ostavio kad je prvi put
došao ovamo. Laknulo mu je kad je vidio da je još tu. Nitko nije ulazio u sobu
u tornju pošto je on bio tu.
Čim je za njima zatvorio vrata, Duncan se spustio na koljena kako bi
izvadio uže, kremen i svjetiljku koje je skrio ispod uskoga kreveta. Tada je
otvorio prozorske kapke moleći Boga da Alex još uvijek čeka znak.
— Ako nekim slučajem stražari vide svjetlo koje se pojavljuje i nestaje
— rekao je Ragnallu upalivši lampu — mislit će da je to duh. — Barem se tomu
nadao.
Držao je svjetiljku na prozoru, izbrojio do sto i zatvorio kapke. Potom je
sve ponovio još triput.
— Hoćeš li me sad odvesti mojoj majci? — pitao je Ragnall.
— Ostali ratnici MacDonaldovih i ja prvo moramo vratiti ovaj dvorac od
MacLeodovih — rekao je Duncan čučnuvši i položivši ruke na ramena svojega
sina. — Moraš me ovdje čekati dok borba ne završi. Ti se ne bojiš duhova, zar
ne?
Ragnall odmahne glavom. Budući da se većina stanovnika dvorca bojala
ući u sobu u tornju, Ragnall je ovdje trebao biti siguran.
— Čim preuzmemo dvorac, vratit ću se po tebe — rekao je Duncan. —
Bit ćeš na prvom brodu koji će isploviti natrag u Dunscaith.
Duncan je zavezao jedan kraj užeta za nogu od kreveta, a onda se nagnuo
kroz prozor da baci uže. Dok je promatrao kako uže nestaje u tami, uši mu
ispuni zvuk valova koji su se pedesetak metara niže razbijali o stijene. Crnilo
mora narušavale su samo bijele krijeste.
Duncan je stajao kraj prozora i čekao. Satima je kasnio dati im znak. Ljudi
su mogli zaključiti da je nešto pošlo po zlu, što je donekle i bilo točno, pa su
otišli.
Hajde, Alexe.
213
Duncanu se činilo da je proteklo puno vremena prije nego što je ispod
sebe ugledao obrise brodice. Po tome kako je klizio nevjerojatno blizu stijena,
to je sigurno bio Alex. Duncan zatrese uže kako bi ga ljudi u brodici lakše
vidjeli. Malo poslije osjetio je da se uže napelo.
— Ovdje su — rekao je Duncan okrenuvši se i kimnuvši Ragnallu.
Alex je bio prvi na užetu. Njegova svijetla kosa vidjela se i u mrklome
mraku. Uspon je bio dugačak, a puhao je jak vjetar. Kad je Alex bio udaljen
nekoliko metara, a opet dovoljno blizu da ga može čuti, Duncan se tiho oglasi
poput golubice kako bi mu dao do znanja da je zrak čist.
Kad je Alex napokon stigao do vrha, Duncan ga je primio za ruku i
povukao ga kroz mali prozor. Tada je trznuo uže i tako drugom čovjeku dao
znak da može krenuti. Duncan nije mogao naći dovoljno dugačko uže koje bi
dosegnulo do stijena pa je morao zavezati tri užeta jedno za drugo. Budući da
je zbog uzlova bilo slabije, ljudi su se penjali jedan po jedan kako bi bili sigurni
da će uže izdržati njihovu težinu.
Kad je Alex ugledao Ragnalla, razrogačio je oči, potom je upitno pogledao
Duncana. Duncan se pravio da ništa ne vidi.
— Ja sam Alex MacDonald, rođak tvoje majke — rekao je Alex.
Ragnall je proučio Alexa, ali ništa nije odgovorio.
— Dječak je škrt na riječima i osmijesima. — Alex se počeše po vratu. —
Podsjeća me na nekoga ...
Duncan mu je uputio pogled koji je značio da je razgovor završen. Alex
je bio dobar prijatelj, ali nikada nije znao kad treba zašutjeti.
Alex se leđima okrenuo Ragnallu i pitao tihim glasom: — Jesi li rekao
dječaku?
Duncan odmahne glavom. — To mu mora reći njegova majka.
— Ne treba čekati. Bolje da mu kažeš prije nego što netko nešto ne lane
— Alex preko ramena pogleda Ragnalla — a hoće, vjeruj mi.
Duncan nije ništa odgovorio, ali razmišljao je o Alexovu savjetu dok je
drugog čovjeka vukao kroz prozor. Mala je prostorija ubrzo bila puna
MacDonaldovih ratnika, tako da je dignuo Ragnalla i postavio ga na krevet.
Kad se posljednji čovjek popeo užetom, Alex ga ponovo zatrese kako bi
onima koji su ostali u brodici dao znak da odu. — Svesrdno se nadam da neće
moju brodicu ogrepsti o stijene.
214
— Na glavnim se vratima nalaze šestorica stražara, a još ih toliko obilazi
zidine — rekao je Duncan te brzo dodao važan podatak: — Ne spavaju, zato
moramo biti oprezni.
— U redu — rekao je Alex dok su ostali kimnuli.
— Ti MacLeodovi ratnici dobro su uvježbani — nastavio je Duncan. —
Pričekat ćemo da Ian i Connor stignu pred vrata. Ako se nešto dogodi i oni ne
dođu, možemo pobjeći tim putem. Nema smisla da uzalud ginemo.
Duncan će se, međutim, prvo morati vratiti ovamo po Ragnalla.
— Moram nakratko ostati sam s dječakom — rekao je Duncan Alexu. —
Odvedi ljude u prostoriju ispod.
— Požuri se — reče Alex izvodeći ljude.
Duncan stavi ruku na uska Ragnallova ramena.
— Jesi li i ti moj rođak? — upita Ragnall.
Duncan pogleda sina u oči i obeća samomu sebi da mu nikada neće lagati.
— Sean nije bio tvoj otac — rekao je. — Ja sam.
Ragnall je nekoliko puta zatreptao očima, a onda je polako kimnuo.
— Donedavno nisam ni ja znao — rekao je Duncan, nadajući se da će
mu jednoga dana i Ragnall i Moira oprostiti što su tolike godine morali provesti
sa Seanom. — Jako mi je drago što sam tvoj otac.
Alex se naviri iz druge prostorije. — Duncane, moramo ići!
Što muškarac govori sinu kad odlazi u bitku? Duncan nikada nije imao
oca koji bi ga tomu podučio.
— Sad moram ići i boriti se za dobrobit našega klana — rekao je Duncan.
— Činim to za tebe, za tvoju majku i za sve pripadnike našega klana.
Ah, kakve banalne i nevažne stvari govori šestogodišnjem djetetu.
Duncan je smatrao da su potpuno neprimjerene, ali nije znao što bi drugo
rekao.
— Moja majka kaže da to radi častan čovjek — rekao je Ragnall.
— Majka te je dobro naučila — rekao je Duncan i prvi put shvatio koliko
je Moiri bilo teško odgajati Ragnalla pod Seanovim krovom. — Vratit ću se po
tebe čim budem mogao.
— Čuvaj se! — reče Ragnall.
215
Duncan promrsi sinu kosu. — Brzo ću srediti te MacLeodove i za čas ću
se vratiti.
Ragnall je iznenadio Duncana kad mu je bacio ruke oko vrata. Dok je
Duncan držao sina, shvatio je koliko mu je stalo do toga djeteta, krvi njegove
krvi, začetoga u ljubavi. Duncan je tisuću puta za druge stavljao život na kocku
zato što je to zahtijevala čast i dužnost. Međutim, bio je potpuno siguran da
nema toga što ne bi učinio da zaštiti ovo dijete.
216
TRIDESET OSMO POGLAVLJE
iho kao sjenke, Duncan i Alex šuljali su se dvorištem prema glavnom ulazu
T dok su ostala četvorica MacDonaldovih ratnika otišla na bedem
onesposobiti stražare. Na ulazu je bilo više stražara nego što ih je Duncan prije
izbrojio, ali nisu očekivali napad iznutra. Prije nego što su ljudi shvatili da su u
opasnosti, Alex i Duncan su ih ušutkali i vezali.
Duncan je maknuo prečku koja je stajala preko drvenih vrata. Čim su im
se pridružili MacDonaldovi ratnici koji su se uspeli po zidinama, Duncan je
dvojicu uputio u stražarsku kučiću da podignu rešetku na ulazu. Teška željezna
rešetka sa šiljcima na dnu, koji bi proboli napadače, brzo se spuštala, ali ju je
bilo teško dignuti.
Dok je željezni lanac škripio i cvilio, stvarajući neizdrživu buku, Duncan
je stao pokraj Alexa, leđima okrenut ulaznim vratima, s isukanim mačem,
napet i spreman. Sa svakim okretom kotača čekao je da MacLeodovi navale iz
kule.
Napokon je rešetka dignuta. Duncan i ostatak ljudi pazili su na dvorište,
a Alex je izašao upozoriti Iana i Connora da budu spremni. Da je na njihovoj
strani nešto pošlo po zlu, Duncan i Alex bi to sada saznali. Duncan prepozna
Alexovo glasanje golubice. Malo poslije čuo je u daljini slabo glasanje golubice.
— Jesu li to oni? — šapne pokraj Duncana jedan ratnik MacDonaldovih.
— Jesu — odgovori Duncan. — Budi spreman.
Krv mu je bubnjala u venama od iščekivanja kad je začuo prigušene
korake stotinjak MacDonaldovih ratnika koji su trčali prema glavnim vratima.
Napokon je došlo vrijeme. Ove noći MacDonaldovi će vratiti dvorac
Trotternish od MacLeodovih.
Noćas će ga Duncan uzeti Eriku i umjesto njega postati nadzornik.
Iako je bio mrak, Duncan prepozna poznate obrise Connora, Iana i Alexa
kad su, predvodeći ljude, ušli kroz vrata. Connor pozdravi Duncana i stisne mu
ruku.
— Ne znam je li Hugh još uvijek tu, ali bio je — tihim mu glasom reče
Duncan.
217
— Hugh? — začudi se Connor. — Bila bi sreća da ga ovdje uhvatimo.
Već je vrijeme da izravnam račune sa svojim stricem.
— MacLeodovi će nas uskoro čuti — reče Duncan. — Trebali bismo brzo
otići do kule.
— Vodi nas — šapne mu Connor. — Zaslužuješ tu čast.
Duncan visoko digne mač i počne mahati njime kako bi ga u mraku ljudi
vidjeli, a onda potrči prema kuli. Prema dogovoru, nisu to činili uz bojni poklič.
Noćas pobjeđuju iznenađenje i lukavstvo.
Duncan je upao u kulu pa kroz vrata dvorane. Neki MacLeodovi ratnici,
koji su spavali po podu i klupama, skočili su na noge s oružjem u rukama, a
drugi uopće nisu shvatili da su napadnuti. Pripadnici Duncanova klana u trenu
su zauzeli prostoriju.
— Odložite oružje i ništa vam se neće dogoditi! — viknuo je Duncan.
Prostoriju ispuni zveket mačeva i povici upozorenja kad su se neki
MacLeodovi ratnici počeli boriti. Tek ih je nekolicina shvatila da je većina
njihovih ratnika uhvaćena nespremna da bi pobijedila pa je spustila oružje.
Ostali su jurnuli prema vratima kako bi pobjegli. Duncan je znao da
MacDonaldovi neće uhvatiti sve, a puno zarobljenika također je određena
opasnost i uglavnom od toga ima više štete nego koristi.
Nakon kratke borbe Duncan je uvidio da je pobjeda na vidiku. Čvrsto
držeći držak svojega mača, Duncan, bijesan, baci pogled po prostoriji. Gdje je
Erik?
Kraj njega se stvorio Connor i viknuo nadglasavajući buku. — Jesi li vidio
Hugha?
— Ne vidim ni njega ni Erika — reče Duncan. — Možda je Hugh već
ranije napustio dvorac, ali Erik je ovdje negdje. Idem ga pronaći.
218
Ipak, zapovjednik straže MacDonaldovih nije bio tako opasan kako je
trebao biti. Duncan je poštedio svakog ratnika MacLeodovih koji je položio
mač. Bila mu je važna čast, što bi se moglo upotrijebiti protiv njega.
Erik se sjeti dječaka.
Uz taoca će imati veće izglede za bijeg, a koji bi talac bio bolji od
nasljednika starješine MacDonaldovih. Bude li dječaku držao nož pod vratom,
pustit će ga izaći. Poslije će odlučiti hoće li dječaka predati Hughu Dubhu ili
će mu sam prerezati vrat. Kad sljedeći put sretne Duncana MacDonalda, uživat
će pričajući mu o tome.
Erik će se pobrinuti da se ponovo sretnu.
Erik je sigurno spavao kad je počeo napad, ali Duncan se pitao zašto nije
sišao kad je čuo borbu. No, dobro, Duncan će borbu donijeti k njemu.
Kao nadzornik, Erik je sigurno imao sobu odmah iznad dvorane. Duncan
je gurao ljude u stranu dok je trčao prema nadsvođenim vratima koja su vodila
na stubište. Pretrčavši nekoliko kružnih kamenih stuba, zaustavio se pred
vratima spavaće sobe na sljedećem katu. Za razliku od nadzornika, ljudi koji su
stražarili ispred njegove spavaće sobe napustili su položaj i sišli su boriti se.
Još u žaru borbe Duncan polako stisne kvaku. Napokon će se osvetiti za
sramotu koju je Erik MacLeod nanio njemu i njegovoj majci. Sve godine borbe
dok je dokazivao svoju vrijednost i dok se u svome klanu napokon nije uzdigao
do ugledna položaja završit će Erikovom smrću u ovoj prostoriji.
Duncan otvori vrata. Njegov je mač tiho fijuknuo kad je zamahnuo njime
i ušao. S druge strane vrata nitko nije čekao. Uz snažno lupanje srca, Duncan
je pričekao da mu se oči ne priviknu i on razabra krevet s baldahinom.
Bez obzira na to što Erik nije zaslužio umrijeti časno, Duncan ga neće
ubiti u njegovu krevetu. Duncana u tome nije toliko sprečavala njegova čast
koliko njegov ponos. Duncan se želio boriti sa svojim neprijateljem, kao ratnik
s ratnikom, i nadvladati ga.
Kad je čuo šuškanje posteljine, ukipio se. Mač je držao spreman, čekajući
da se iza zastora pojavi Erik s mačem u ruci.
No ništa se nije dogodilo.
219
— Dajem ti vremena da uzmeš svoj mač — rekao je Duncan — a onda
ću te ubiti.
— Nemam mač!
Glas je bio ženski. Duncan ustukne, okrećući glavu sjedne na drugu
stranu, tražeći Erikovu sjenu.
— Nemoj me ubiti!
Činilo se da je djevojka prestravljena. Duncan vrhom mača makne zastor
u stranu. Bila je plavokosa, zgodna i premlada da bude ovdje, i bila je sama u
krevetu.
— Došao sam po Erika — reče Duncan. — Gdje je on?
— Ne znam — rekla je. — Otišao je kad smo čuli viku iz dvorane. Tada
se vratio, bijesan, i rekao da traži dječaka.
Duncanu se sledila krv. — Kojega dječaka?
— Onoga tihoga crvene kose — rekla je. — Sarina prijatelja.
Bože, molim te, ne daj da Erik nađe Ragnalla prije nego što ja dođem do
njega. Erik se sigurno neće sjetiti da ga potraži u tornju.
Duncan se sjurio kružnim kamenim stubama preskačući po tri
odjednom. Kretao se tako brzo da se zamalo zaletio u sitno stvorenje prije nego
što ga je ugledao. Na vrijeme ju je digao. Odnio ju je preko nekoliko stuba prije
nego što se uspio zaustaviti.
— Sarah — rekao je kad ju je ponovo spustio na noge — za ime Božje,
zašto lutaš dvorcem?
— Vas sam tražila — rekla je gurnuvši svoju malu ruku u njegovu. —
Erik ima Ragnalla, zato morate brzo doći.
Ne! Sotona ima njegova sina. — Gdje je, Sarah?
— Slijedila sam Erika u drugu zgradu pa gore u toranj.
— Vrati se u svoju spavaću sobu i ostani ondje! — viknuo je i u jednom
skoku prešao ostale stube.
220
Kad je stigao do dugačke prostorije iz koje se išlo u toranj, Duncanu je
tako lupalo srce da je mislio da će mu se raspuknuti. Otvorio je vrata sobe u
tornju i smrznuo se.
Soba je bila prazna.
221
TRIDESET DEVETO POGLAVLJE
222
No u ovako uzburkanom moru dječaku to neće uspjeti. Osim toga, ako Ragnall
padne, bilo je malo vjerojatno da će ga Duncan naći prije nego što nestane u
crnim morskim valovima.
Pomisli koliko će Moira patiti ako ne uspije spasiti njihova sina i shvati
da se to jednostavno ne smije dogoditi.
— Pusti ga, Eriče — rekao je Duncan nadglasavajući vjetar kad se
udaljenost među njima još malo smanjila. — On je samo malo, nevino dijete.
— Nema nevinih! — viknuo je Erik.
— Ne mogu te uhvatiti i istodobno spasiti dječaka — vikao je Duncan.
— Daj da ga uzmem, a ti možeš pobjeći.
— Kako da znam da ćeš odabrati njegov život, a da nećeš radije uzeti
moj? — Erik uzvrati vičući, spuštajući se i dalje niz uže.
— On je moj sin! — Duncanu se srce paralo od straha.
Duncan je bio dovoljno blizu da uhvati Ragnalla. Ispružio je ruku, moleći
Boga da Erik ne baci dječaka u more prije nego što njegovi prsti zgrabe
Ragnallovu košulju.
Erik je maknuo jednu ruku s užeta kako bi bodežom nasrnuo na
Duncana. Kad se Erik zanjihao na jednu stranu, Ragnall je viknuo. Duncanu je
srce stalo kad je njegov sin udario u strmu stijenu.
— Drži se, Ragnalle! — viknuo je Duncan.
Jednim pokretom Duncan je Erika čizmom udario u lice i spustio se niže
da Ragnalla uhvati straga za košulju. Osjetio je kako se košulja para kad je
dječaka povukao gore. Prije nego što je pao, stisnuo je maleno sinovo tijelo
između sebe i užeta.
— Imam te. — Duncan je držao sina na prsima nastojeći doći do zraka.
— Grrr! — Erik se počeo penjati mašući bodežom oko Duncanovih nogu.
Prokletstvo, zašto se Erik ne spušta i spašava život dok još može? Erik je
kao luđak nasrtao na njega. Duncan ga je udario u glavu, dovoljno jako da ga
ošamuti. Ovaj put, Erik je pao kao kamen. Kad je pljusnuo, zvuk se izgubio u
vjetru i hučanju u Duncanovim ušima.
Duncan se bojao da su Ragnallove ručice možda preslabe da se drže za
njegov vrat pa se počeo penjati držeći se samo jednom rukom za uže. Išlo je
polako: trebao je povući njih dvojicu jednom rukom gore pa nogama uhvatiti
uže kako bi se odgurnuo i ponovo primiti uže nešto više.
223
Duncanova ruke sklizne s užeta. Ragnall je vrisnuo kad su pali pola metra
prije nego što se Duncan uspio zadržati nogama i spriječiti njihov daljnji pad.
— Sve je u redu — rekao je. — Sve je u redu.
Kvragu. Dlan mu je bio ljepljiv od krvi. Sigurno ga je Erik porezao
bodežom. Sad je Duncan svaki put kad se dizao, morao obrisati krv u košulju
kako bi se mogao ponovo primiti za uže.
Kad su napokon stigli na vrh i kad se naslonio na prozor, Duncan je teško
disao. Dobrodošlicu u sobi u tornju poželjelo mu je svjetlo koje je još gorjelo u
svjetiljci. Kad je spustio pogled kako bi Ragnalla dignuo unutra, vidio je da
dječak ima čvrsto stisnute oči i da se prstima čvrsto drži za njegovu košulju kao
priljepak za kamen. — Sad me možeš pustiti, sine — rekao je Duncan. —
Uspjeli smo.
Erik je prikovao pogled na dvorac koji je izgubio dok ga je Hughov brod
nosio sve dalje i dalje. Dok je promatrao kako se obrisi dvorca gube na
jutarnjem svjetlu, pomisli na sve izgubljene godine. Potpuno se posvetio tomu,
žrtvujući sve ostalo da ostvari svoj cilj da se iz siromaštva i bijede uzdigne do
visokoga položaja nadzornika jedne od utvrda svojega klana.
U jednoj jedinoj noći taj prokleti Duncan MacDonald sve je upropastio.
Erik je uspio spasiti samo svoj život, ništa više. Sad kad je izgubio dvorac
Trotternish, više ga nikada neće cijeniti, ni njegov starješina ni njegov klan.
Raspoloženje mu nije popravila ni spoznaja da za bijeg mora zahvaliti
ovomu prevrtljivom vragu koji je stajao pokraj njega. Bio je u napasti da ubije
Hugha Dubha za tu nesretnu uslugu.
— Htjet ćeš se osvetiti — rekao je Hugh.
— Osvetiti — ponovi Erik, a ta mu se riječ na jeziku činila tako slatka.
— Znam kako to možeš učiniti — rekao je Hugh.
Iz pepela njegove propasti počeo se rađati novi smisao života. Erik će
nemilosrdno raditi na tome kao što je bio nemilosrdan u svojoj ambiciji da se
uzdigne u svom klanu.
Uništit će Duncana MacDonalda i sve do kojih mu je stalo.
ČETRDESETO POGLAVLJE
224
oira nije bila najbolje raspoložena. Nije bila naviknuta na to da spava s
M kravama, a Teàrlag je cijelu noć stenjala. Potom su se, kad su ujutro
isplovili podno njezine kolibe, na nebo nadvili crni kišni oblaci. Satima su
pretraživali obalu, ali nije bilo ni znaka nestaloga para niti brodice koju su
ukrali.
Moira je bila mokra i promrzla. Barem je kiša s nje isprala miris krave, a
uz to učila je jedriti.
— Vrijeme postaje sve gore — rekao je Niall promatrajući nebo na
zapadu. — Možda bismo se trebali vratiti.
— Ne.
— Onda gledaj hoćeš li uz obalu vidjeti vatru — reče Niall uzdahnuvši.
— U malom su brodu. Izaći će na obalu i pričekati da se vrijeme popravi.
Dva sata poslije približavali su se vrhu poluotoka, a oluja je bila u punoj
snazi.
— Teàrlag je sigurno pogriješila kad je rekla da su otplovili na jug —
rekao je Niall. — Trebali bismo se vratiti u Dunscaith.
— Samo još malo. — Dok je promatrala obalu, Moira je brisala kišu s
očiju. — Nialle! Pogledaj ondje, je li to vatra?
Stup dima jedva se nazirao kroz kišu i sivo svjetlo zimskoga popodneva.
— Da, je — reče Niall. — Kad pristanemo, pusti mene da razgovaram s
Fergusom. On i ja smo gotovo vršnjaci i zajedno smo vježbali.
Kad je Niall doveo brod do obale, Moira je pokraj vatre, stisnute ispod
ogrtača, uspjela razabrati dvije osobe. Preplavi ju olakšanje. Napokon su našli
Fergusa i Rhonu.
— Ferguse! — viknuo je Niall. — To sam ja, Niall.
Rhona i Fergus digli su se na noge. Činilo se da se svađaju. No tada je
Fergus zagrlio Rhonu i mahnuo Niallu.
Čim je brod zagrebao dno, Moira je iskočila u visoki val. Iako je
Duncanov brod bio mala lađa, nije bilo lako da ga njih dvoje sami izvuku jer je
Niall imao ozlijeđenu nogu. Dok je Moira vukla, okrenula je glavu i pogledala
Fergusa pokraj vatre, nadajući se da će im pomoći.
225
Baš kad je pogledala, Fergus se srušio na pijesak. Potom se Rhona dala u
bijeg. Moira je grozničavo pokušavala shvatiti što se upravo dogodilo na obali.
Sigurno je znala samo to da ne želi da Rhona pobjegne.
— Drži je, Sàre! — vikne.
Uz glasan pljusak, vučjak je skočio u vodu, a onda poput srne počeo trčati
obalom u smjeru u kojem je otišla Rhona. Čim su izvukli brod na sigurno,
Moira se uzverala do Fergusa, koji je još uvijek ležao ispružen pokraj vatre.
Niall joj se pridružio i pao na koljena s druge strane čovjeka koji je
stenjao. Vidjevši krv koja je tekla iz Fergusova vrata, dlanom mu pritisne ranu.
— Ferguse, što se dogodilo? — upita Niall.
— Probola me — rekao je Fergus, očiju raširenih u nevjerici. — Zašto je
to učinila? Rekla je da me voli.
Niall pogleda Moiru. Bilo joj je jasno da Fergusu nema spasa. Iako je Niall
imao samo sedamnaest godina, bio je iskusan ratnik i dovoljno je često bio
suočen sa smrću, tako da je znao.
Moiru preplavi mješavina tuge i bijesa. Uzela je Fergusovu ruku i stavila
ju na svoj obraz. Šteta za tako mladi život!
— Možeš li nam reći kamo vas je Rhona vodila? — pitala je tihim glasom.
— Rekla je da još nikada nije plovila pokraj dvorca Maola — rekao je
Fergus slabim glasom.
Moira i Niall pogledaše se još jednom. Dvorac Maol bio je utvrda
MacKinnonovih, koji su bili bliski saveznici MacLeodovih.
— Rhona me preklinjala da ju odvezem. — Fergusov glas sada je bio tako
tih da se Moira morala nagnuti sasvim blizu da ga čuje.
— Znao sam da ne smijemo otići iz Dunscaitha, ali ona je rekla ...
Moiri se zamaglio pogled od suza dok je gledala kako iz Fergusovih očiju
nestaje svjetlo.
— Nikada ne bih mislila da je Rhona u stanju učiniti takvo što — rekla
je Moira obrisavši nos u rukav.
— Pitam se što je u dvorcu Maolu — rekao je Niall — što je prema
Rhoninu mišljenju vrijedno umorstva.
Zrakom se prolomio lavež i ženski krici.
— Namjeravam doznati — rekla je Moira i skočila na noge.
226
— Čekaj mene — Niall je iskrivio lice pokušavajući ustati. — Ona je
opasna.
Moira je primila Nialla za ruku i pomogla mu ustati. Zajedno su slijedili
lavež i krikove preko nepristupačnog terena do gustoga grmlja uz obalu. Kad
su se probili kroz gustiš, Moira je vidjela da je Sàr pritisnuo Rhonu uz veliki
kamen. Vučjak je bio tako visok da su mu razjapljene čeljusti bile u visini
Rhoninih prsiju. Očito ju je prestravio.
— Sàre, uz nogu! — vikne Moira.
Kad je Moira primila pasju ogrlicu načinjenu od užeta, on se odmaknuo,
ali iz grla mu je još uvijek dopiralo tiho režanje.
— Trebali smo pustiti da te pas razdere svojim zubima zbog onoga što si
učinila Fergusu — reče Niall.
Rhona posprdno odmjeri Nialla. — Nisi ti takav da bi ubio ženu.
— Ja jesam — rekla je Moira jedva susprežući bijes.
Rhona pogleda Moiru u oči. Nju nije gledala posprdno. — Duncan je
uvijek podcjenjivao tvoju žestinu.
— Reci mi, zašto si krenula u dvorac Maol? — upita Moira.
— Namjeravala sam posjetiti neke znance — reče Rhona.
— Ti nisi nekakva dama iz nizine koja „posjećuje znance“ — rekla je
Moira koraknuvši prema njoj. — Znam da si nas uhodila na račun mojega strica
Hugha zato što sam te vidjela s njim.
To otkriće zaprepastilo je Rhonu. — Ti si za sve kriva — rekla je Rhona.
— Da nisi ostavila svojega muža i otela mi Duncana, nikada ne bih otišla
Hughu.
— Nikada nisi bila ni trunku odana — rekla je Moira i odjednom joj je
postalo jasno što je Rhona učinila prije sedam godina. — Ti si mom ocu rekla
za Duncana i mene, je li tako?
Rhona se nasmije. — Znači, napokon si shvatila.
— Koje si podatke dala Hughu?
— Nisam mu puno toga mogla reći, osim da se Duncan ponovo izgubio
— rekla je Rhona slegnuvši ramenima. — Hugh je već znao da Connor okuplja
ljude i priprema brodove za isplovljavanje. Zaključio je da će napasti dvorac
Trotternish pa je rekao da odlazi upozoriti MacLeodove.
227
— Jasno mi je kako si mogla iznevjeriti mene — rekla je Moira — ali
kako si mogla iznevjeriti svoj klan i ubiti sirotog Fergusa? Mislio je da ga voliš.
— Volim? — Rhona se podrugljivo nasmije. — To muškarci ne žele.
— Što si htjela od Hugha? — upita Moira. — Sigurno ti je nešto obećao.
— Kad Hugh postane starješina, mene će učiniti gospodaricom
Dunscaitha — rekla je Rhona dignuvši bradu. — Možda ću ti dopustiti da mi
budeš služavka.
— Ti si budala ako misliš da će Hugh to učiniti — rekla je Moira.
— Ako je Hugh otišao u Trotternish — reče Niall — zašto si ti išla u
dvorac Maol?
Rhona je pogledavala malo Nialla, malo Moiru. Očito su joj postavili
pitanje na koje nije htjela odgovoriti.
— Učinit ću sve što treba da zaštitim ovaj klan. — Moira izvadi bodež.
— Duncan me naučio kako ovim ubiti čovjeka. Ako imaš srce, pretpostavljam
da ti je na istome mjestu.
— Vas dvoje sami ne možete zaustaviti Hugha — rekla je Rhona, ali
pogled nije micala s Moirina bodeža.
— Reci nam odmah! — zatraži Moira i krene korak naprijed, zajedno sa
Sàrom.
Rhona digne ruke. — Makni tu zvijer od mene!
— Ako želiš živjeti — reče Moira — najpametnije ti je da mi što prije
kažeš ono što želim znati.
— Hugh je rekao da će Connorove snage biti znatno oslabljene nakon
napada na dvorac Trotternish, bez obzira na to pobijede li ili izgube — rekla je
Rhona prebacujući pogled s Moirina bodeža na Sàrove zube. — Namjerava ih
dočekati u zasjedi sjeverno od dvorca Maola dok se budu vraćali kući.
Dvorac Maol gledao je na uski tjesnac između Skyea i kopna.
MacDonaldovi brodovi morat će proći kroz njega na povratku kući iz
Trotternisha.
— Žao mi te jer sam mislila da doista voliš Duncana — rekla je Moira.
— Dopustila bi da ga ubiju, zajedno sa svim našim ljudima.
— Hugh kaže da želi samo Connora — rekla je Rhona. — Obećao je da
Duncanu neće nauditi.
228
— Ti mu vjeruješ? — pitala je Moira u nevjerici podigavši glas.
— Ti i Hugh zavređujete jedno drugo. Oboje ste lažljivci, izdajice i
ubojice.
— Prije nego što odemo, trebali bismo pokopati Fergusa — reče Niall, pa
mahne glavom prema Rhoni — ali što ćemo s njom?
229
— Ragnall je umoran ... nakon svega što se dogodilo — odgovori Duncan.
— Trebala bi biti sa svojim klanom.
Sarah slegne ramenima. Očito se nije zabrinjavala zbog toga što je sama
i napuštena u prostoriji punoj ratnika iz neprijateljskoga klana. Duncan
uzdahne. Sad neće biti jednostavno vratiti je MacLeodovima. Vjerojatno će
morati ostati ovdje dok se ne riješi pitanje talaca.
— Tormonde — Duncan mahne mladomu ratniku koji kod kuće ima šest
mlađih sestara. — Brinut ćeš se za Sarah dok ovamo ne dovedemo nekoliko
naših žena.
Kad se činilo da će se Tormond pobuniti, Duncan ga oštro pogleda i
mladić zatvori usta.
Duncan se uputio uz stube i našao Connora, Iana i Alexa usred rasprave
u sobi koja je još prije nekoliko sati bila Erikova.
— Odlučio sam ostati ovdje i Trotternish učiniti svojim domom — rekao
je Connor kad se Duncan spustio na prazan stolac za malim stolom.
Duncan je ukočeno sjedio.
— Ostati ovdje? Zašto?
— Time što će Trotternish postati dvorac starješine šaljem
MacLeodovima, Kruni i našim ljudima poruku da namjeravam zadržati ovaj
dvorac i vratiti cijeli poluotok Trotternish našemu klanu — rekao je Connor.
— To će biti samo dodatni poticaj MacLeodovima da ponovo zauzmu
dvorac — primijeti Ian .
— Samo nek’ MacLeodovi dođu — reče Connor — neću bježati od te
bitke niti ću dopustiti da drugi stanu ispred mene. Ja sam starješina i ja sam
tako odlučio.
Duncan je shvatio da nema svrhe upozoriti na pitanje Connorove
sigurnosti. Prema njihovim licima, vidio je da su se Ian i Alex već usprotivili,
ali da im nije uspjelo.
— Duncane, tebe trebam da preuzmeš Dunscaith — reče Connor.
U Duncanovoj glavi stvori se slika Dunscaitha, smještenoga na
stjenovitom otoku, s morem i brdima u pozadini. Bio je to dvorac u kojem je
Scáthach, mitološka kraljica-ratnica imala svoju poznatu školu za junake. Na
svijetu nije bilo mjesta koje je Duncan više volio.
— To je za mene prevelika čast — reče Duncan.
230
— Ne, to je čast koju zaslužuješ — uzvrati Connor.
— Kunem ti se — rekao je Duncan udarivši se šakom u prsa — dok sam
ja nadzornik Dunscaitha, nitko ga neće oduzeti našemu klanu.
— Postoji samo jedan uvjet — rekao je Connor dignuvši prst. — Moraš
se unutar četrnaest dana vjenčati s mojom sestrom, a ja ću se tada vratiti u
Dunscaith kako bih se uvjerio da si to učinio.
Olakšanje i sreća preplaviše Duncana. Bude li mogao Moiri dati
Dunscaith, nikada ga neće ostaviti.
— Ako će ti Moira praviti bilo kakve poteškoće, možeš joj reći da sam ja
to zapovjedio — reče Connor.
— Kažeš li to Moiri, kladim se da se neće udati za tebe još šest mjeseci,
bez obzira na to koliko to želi — rekao je Alex i svi su se nasmijali.
— Bojim se da mi to ne bi išlo u prilog — složi se Duncan.
— Isplovimo kući — reče Ian i stavi ruku Duncanu na rame. — Obrana
poluotoka Sleata ovisi o nama... i nedostaje mi moja žena.
231
ČETRDESET PRVO POGLAVLJE
232
— Ono naprijed je dvorac Maol — pokaže Niall jednom rukom dok je
drugom držao kormilo.
Moiri je srce sišlo u pete gledajući utvrdu MacKinnonovih, koja je stajala
na rtu koji je gledao na tjesnac između otoka Skyea i kopna.
— Tjesnac je tako uzak da je savršena stupica za naše brodove — rekla
je Moira. — Možda smo trebali dovesti Rhonu. Možda bi nam mogla pokazati
gdje je Hugh postavio zasjedu.
Ostavili su Rhonu ondje gdje su ju našli, a mali čamac koji je ukrala
gurnuli su u more.
— Ma, ja znam da sam prošlu noć bolje spavao budući da se nisam morao
brinuti hoće li mi prerezati vrat — veselo reče Niall.
— Osim toga, kad stignemo, pokušala bi izazvati nevolje i upozoriti
Hugha.
— Imaš pravo — rekla je Moira. — Bolje je što smo ju ostavili
kilometrima daleko.
— Naši ljudi neće očekivati napad s MacKinnonove zemlje — nastavi
Niall. — Imali smo malo poteškoća s MacKinnonovima nedugo pošto su se njih
četvorica vratila iz Francuske, ali poslije više ne.
— Hoće li MacKinnonovi dopustiti Hughu da s njihove zemlje napadne
naše brodove? — pitala je Moira.
— MacKinnonovi ne žele rat među našim klanovima, ali nisu nam
prijatelji — odgovori Niall. — Pretvarat će se da ne vide Hughove brodove, a
poslije će se praviti da nisu znali da je Hugh bio ondje niti zašto je bio.
Moiri je srce počelo brže kucati kad se njihov brod približio dvorcu
MacKinnonovih. Nekako je očekivala da će stražari na zidinama dignuti
uzbunu.
— Jesi li čula za Drsku Mary? — upita Niall.
— Pričaj mi o njoj — Moira je znala priču, ali bilo joj je drago što će se
zaokupiti nečim drugim.
— Kažu da su dvorac Maol davno sazidali norveški osvajači, a
MacKinnonovi su ga dobili ženidbom svojega starješine za norvešku kraljevnu
poznatu kao Drska Mary. Kraljevna i njezin suprug MacKinnon brodovima su
uzimali daću za prolaz kroz ovaj tjesnac. Neki kažu da su to činili tako što su
između dvorca Maola i kopna zavezali brodove, a drugi pak da je posrijedi bio
233
željezni lanac. U svakom slučaju, mornari su rado plaćali. Kad su predali novac,
pogledali bi prema dvorcu, a Drska Mary nagradila bi ih pokazujući im svoje
bujne grudi.
Šaljiva priča činila se u suprotnosti s mračnom i zlokobnom kulom koja
se dizala iznad tjesnaca.
— Ako nas MacKinnonovi pokušaju zaustaviti — reče Niall — možeš im
odvratiti pozornost na isti način kako je to radila Drska Mary.
— Drska Mary nije morala paziti na to da joj se bujne grudi ne smoče —
rekla je Moira i navukla ogrtač preko glave da se zaštiti od kiše.
— Nemoj reći Duncanu da sam to predložio — reče Niall. Moira se
spremala reći da se nikoga ne tiče što ona radi osim nje same, ne da je htjela
neznancima pokazivati grudi, ali zaustavila se. Duncan joj nije govorio što da
radi zato što je kao Sean htio imati nadzor nad njom nego zato što ju je htio
zaštititi. Naravno, to ne znači da nije zbog silne brige koji put pretjerao, a ni
ona ne bi svaki put postupila prema njegovoj želji.
Možda je Moira mogla nešto naučiti od Drske Mary. Kad Duncan sazna
što je sad radila, ne bi bilo loše da ogoli grudi kako bi zaboravio na to.
Sad su bili točno pokraj dvorca, ploveći tek nekoliko metara od zidina te
goleme utvrde. Moira zadrži dah. Kad su prošli bez teškoća, odahnula je i brzo
izmolila zahvalu. Tada je pogledala duž obale tražeći Hughove brodove.
— Što misliš, gdje je Hugh postavio zasjedu? — upita Moira. Tjesnac je
ovdje bio tako uzak da bi gotovo mogla baciti kamen s broda i pogoditi jednu
ili drugu stranu.
— Da sam ja Hugh, bio bih ovdje — Niall pokaže drvećem obraslo mjesto
koje se izbočilo u tjesnac malo ispred njih. — Mogli bi skriti svoje brodove s
ove strane gdje ih naši brodovi, kad bi sa sjevera uplovili u tjesnac, ne bi vidjeli,
a na drugoj strani postaviti stražare koji bi gledali kad će se pojaviti jedra naših
brodova.
Moira si je zamislila ubojito mnoštvo strijela odapetih između drveća
koje iz blizine zasipaju brodove u prolazu. Da, to je mjesto doista savršeno za
zasjedu.
— Sada nam je veliki problem to što Hugh poznaje ovaj mali Duncanov
brod — reče Niall.
Bio je to neobičan brod, manji od ratnoga broda, posebno sagrađen da
bude brz i pokretljiv.
234
— Hughovi ljudi sada vjerojatno čekaju na tome mjestu — rekla je
Moira. — A mi moramo proći pokraj njih kako bismo naše ljude upozorili da
plove u zasjedu. A kako?
— Ili ćemo čekati da padne mrak kako bismo prošli...
— Tek je jutro — pobuni se Moira. — Noćas može biti kasno.
— Ili ćemo ovdje izaći na obalu i pješice straga obići Hughove ljude —
rekao je Niall. — Možemo se popeti na ono brdo koje se diže iznad toga mjesta
i spustiti se niže uz obalu, gdje možemo dočekati naše brodove i upozoriti ih.
— Morat ćemo to učiniti — reče Moira.
Niall usmjeri njihov brod prema malom zaljevu. Kad je skočio iz broda,
Moira je primijetila da je zgrčio lice; znala je da ga boli noga. Kad su izvukli
brodicu pod grmlje da ju skriju, Niall je sjeo na kamen.
— Da vidimo tu nogu. — Moira je kleknula pokraj njega i, prije nego što
se mogao pobuniti, podignula mu tuniku koja je sezala do koljena.
— Dobro je — reče Niall. — Samo se moram malo odmoriti prije nego
što krenemo uzbrdo.
— Ah, krv je probila kroz zavoj. — Moira odmota zavoj i ostade bez daha
ugledavši ranu. — Jao, Nialle, nećeš ti nikamo s ovakvom nogom.
Rana se potpuno otvorila i izgledala je loše.
— Samo ti nju lijepo ponovo zamotaj — rekao je Niall gledajući je
napeto. — Moramo naše ljude upozoriti na zasjedu.
— Mogu to učiniti sama. — Kad je Niall počeo prosvjedovati, rekla je:
— To je šetnja šumom, neću dopustiti da umreš samo da bi mi pravio društvo.
— Idem s tobom — rekao je Niall i počeo se dizati.
Moira mu stavi ruke na ramena. — Bit ću puno brža bez tebe. Ako ih
želiš spasiti, ostat ćeš ovdje.
235
ČETRDESET DRUGO POGLAVLJE
236
sigurno najsretnija žena u cijeloj Škotskoj i nitko i ništa neće ju spriječiti u
tome.
Pozornost joj privuče zvuk muških glasova koji ju vrati u sadašnjost. Dala
je znak Sàru da ostane u blizini i bude tiho. Potom se pužući spustila nekoliko
koraka nizbrdo i zagledala se kroz čistinu među drveće.
O shluagh! Hughovi ljudi bili su ni tridesetak metara niže od nje. Činilo
se da se zabavljaju, bacali su kocke i pili oko logorske vatre kao da nešto slave,
a ne da čekaju ne bi li ubili svojega rođaka. No, s druge strane, Hughovi gusari
bili su grubi ljudi bez svojega klana, koji su harali obalom i od siromašnih ljudi,
čija će djeca gladovati, krali zimske zalihe, i koji su silovali svaku ženu koju su
uhvatili.
Hugh je imao puno više ljudi nego što je Moira očekivala, zbog čega je
bilo još važnije da na vrijeme upozori pripadnike svojega klana koji su se vraćali
kući.
Moira se popela još malo više kako bi u većem luku zaobišla njihov logor.
Kad se našla iznad drveća, proučila je more prema sjeveru. Daleko na obzorju
nebo se razvedrilo, a Sunčeve zrake obasjavale su jedra triju brodova. Bili su
predaleko da bi Moira prepoznala čiji su, ali znala je da su to brodovi
MacDonaldovih koji se vraćaju iz Trotternisha.
Dolje među drvećem ljudi još nisu mogli vidjeti brodove, ali ubrzo će
njihove izvidnice zasigurno spaziti. Moirino srce snažno je tuklo. Mora stići do
obale sjeverno od zasjede i dati znak brodovima svojega brata.
Trčala je što je brže mogla niz padinu brijega sa Sàrom za petama. Peklo
ju je u plućima, dahtala je, ali nastavila je trčati. Stalno je selila pogled s
Hughova logora na dolazeće brodove, pokušavajući procijeniti kad će biti
sigurno da se spusti na obalu. Morala je sići da na vrijeme upozori brodove
MacDonaldovih, ali morala je paziti da ne siđe prerano pa da je Hughovi ljudi
uhvate i odvedu prije nego što ih stigne upozoriti.
237
Zato je on bio jedini koji je vidio tamnokosu ženu koja se šulja između
drveća iznad njih. Prošla ga je jeza kad je vidio životinju koja je išla za njom.
Na trenutak je pomislio da su psi iz pakla došli po njega, ali bio je to ipak samo
jedan od onih velikih irskih pasa.
Žena je vjerojatna bila mjesna cura koja je išla za nekim poslom. No,
hodala je tako brzo da mu je to bilo sumnjivo, a taj se pas ovamo uopće nije
uklapao. Ratnik koji zanemaruje svoje šesto osjetilo neće dugo živjeti, zato je
pošao za njom. Svojim ljudima nije dugovao nikakvo objašnjenje, pa im ga nije
ni dao.
Kad je djevojka prošla šumoviti predjel, počela je trčati. Erik je trčao
usporednom stazom, niže od nje, držeći se drveća. Otprilike nakon jednoga
kilometra teško prohodna područja, a da nije usporila, spustila se između
drveća. Skrio se iza jednoga kamena kako ga ne bi vidjela.
Tiho režanje odvrati Erikovu pozornost od nje. Dok se okretao, uzeo je
jedan veliki kamen. Pas je bio nekoliko metara od njega, keseći zube. Prije nego
što je uspio skočiti na njega, Erik baci kamen. Pogodio je psa između očiju, od
čega se pas srušio na tlo.
Kao jednom od najvećih MacLeodovih ratnika koji je dosad živio, Eriku
valjda nije bilo suđeno da ga ubije jedan vražji pas, bez obzira na to kako velik
bio.
Okrenuo se na vrijeme da vidi kako je djevojka, silazeći nizbrdo,
protrčala pokraj njega. Ostao je bez daha. Bila je to najljepša djevojka koju je u
životu vidio. Oči su joj bile neobične ljubičaste boje, usne pune i crvene, a kosa
crna kao ugljen. Nevjerojatna ljepota njezina lica bila je razlog što je uspio
odvratiti pogled od njezinih zanosnih oblina.
Prošla je kraj njega i nije usporila korak kad je došla do obale. Unatoč
prljavoj haljini, to nije bila kći seljaka. U njezinu se držanju vidjelo
samopouzdanje kraljevne. Erik bi dao glavu da je ta djevojka bliska rođakinja
nekoga starješine. Veoma bliska rođakinja, žena, sestra ili kći. Obično je žena
bila sve troje.
Dakle, što ova zanosna žena visokoga roda radi ovdje? Slijedeći njezin
pogled, ugledao je MacDonaldove ratne brodove koji su plovili prema tjesnacu
i odmah je shvatio tko je ona. Starješina MacDonaldovih nije imao ženu. To je
zasigurno njegova sestra Moira MacDonald, žena poznata na Otočju kao
ljepotica.
238
Eriku je bilo gotovo žao što će joj prerezati vrat.
239
— Gdje je Connor? — Nije se mogla prisiliti da pita je li joj brat ubijen.
— Je li ranjen?
— Connor je na sigurnom i dobro je — rekao je Duncan i stisnuo joj
rame. — Ispričat ću ti što se sve dogodilo kad riješimo Hugha i njegove gusare.
— Možeš li nam još nešto reći o toj zasjedi? — pitao ju je Ian .
Moira im je rekla gdje je točno vidjela tabor Hughovih ljudi i koliko ih
prema njezinu mišljenju ondje ima.
— Majko!
Vrijeme je stalo kad je Moira začula sinov glas koji ju je dozivao. Kad se
okrenula, ugledala je Ragnallovu žarkocrvenu glavu nagnutu s broda na kojem
je plovio Duncan.
A thighearna bheannaichte! Blagoslovljen budi, Bože!
— Nemoj skakati, ja ću doći po tebe — vikne Duncan i ode spustiti
Ragnalla s broda.
Moiri su klecnula koljena kad joj je Duncan donio sina. Napokon je
Ragnall bio u njezinu zagrljaju.
— Duncan mi te donio živa i zdrava — rekla je čvrsto ga grleći. — Jako
si mi nedostajao!
— Trebali bismo krenuti — ubrzo reče Ian .
— Ti i ti — reče Duncan pokazujući na dvojicu ratnika. — Ostanite
ovdje i štitite ih svojim životima.
Duncan promrsi Ragnallovu kosu, a onda povuče Moiru i još ju jednom
poljubi.
Moira je držala sina za ruku gledajući kako Duncan vodi MacDonaldove
ratnike uzbrdo. Podsjetili su je na vukove koji spretno i u tišini trče između
drveća.
Molim te, Bože, čuvaj moju ljubav. Sve ih čuvaj.
240
Ah, osveta će biti slatka, doista.
241
ČETRDESET TREĆE POGLAVLJE
242
U daljini, spazi na obali nekakvo kretanje. Poznati po tome da su
izbjegavali pasti u zarobljeništvo, neki od gusara trčali su prema svojim
brodovima budući da je ishod bitke bio izvjestan. Prvi među njima bio je Hugh
Dubh.
Duncan je režao od jada gledajući kako Hugh gura svoj brod u more.
Usmjerivši ponovo svoju pozornost na ratnika MacLeodovih na čijim je prsima
sjedio, u čovjekovu pogledu prepozna silan strah.
— Ne znam kamo je otišao Erik — rekao je čovjek. — Kroz šumu je
otišao uzbrdo kao da prati srnu.
Duncanu je počelo treperiti srce u grudima.
— Ilane! — viknuo je skočivši na noge. — Vraćam se do naših brodova.
Moira i Ragnall su u opasnosti!
Ian digne pogled s gusara kojemu je vezao ruke klečeći jednom nogom
na njegovim leđima. — Idi! Doći ću za tobom čim budem mogao!
Duncan je već trčao. Preskočio je dvoje ljudi koji su se hrvali na tlu i
gurnuo dvojicu drugih s puta na odlasku iz tabora.
Činilo se da mu srce udara jednako brzo kao i njegovi koraci dok je trčao
natrag prema mjestu gdje je ostavio Moiru i Ragnalla. Iako je odabrao dvojicu
svojih najboljih ratnika da ih čuvaju, nije se mogao oteti dojmu da ih je ostavio
nezaštićene i u pogibelji.
Dok je trčao, molio je Boga i sve svece kojih se mogao sjetiti da ih zaštite,
a potom je zazvao i vile.
Erik je bio strpljiv čovjek. Čekao je dok nije bio siguran da su svi
MacDonaldovi ratnici stigli na poprište i uključili se u bitku, pa neće čuti
vriskove i povike u pomoć.
Usredotočio je pogled na tamnokosu ženu i njezina sina koji su sjedili na
pokrivaču, naslonjeni jedno na drugo i razgovarali. Duncan MacDonald
napravio je veliku pogrešku. Tako dobar ratnik trebao je znati da čovjek postaje
ranjiv kad se veže za ženu i dijete. Erik će se pobrinuti da Duncan skupo plati
svoju slabost.
243
Svi MacDonaldovi će platiti. Erik će iskoristiti lijepu, tamnokosu ženu i
njezina sina da vrati ono što mu pripada. Tada će ih ubiti, polako, tako da će
spoznaja o tome kako su umrli proganjati Duncana MacDonalda dok je živ.
244
poznate. Očito da je Duncan prirodne vještine ratnika naslijedio od svojega
oca.
Zrakom je odzvanjao zveket mačeva koji su udarali jedan o drugi dok je
Erik sve više potiskivao ratnika MacDonaldovih. Na trenutak se činilo da je
MacDonaldov ratnik u prednosti jer mu Erik nije blokirao mač. No Erik se
spustio i pustio da protivnikova oštrica prereže prazan zrak iznad njega. Tada
je Erik skočio na noge i zabio oštricu svojega bodeža čovjeku pod prsni koš.
Erik je oštricu obrisao u košulju čovjeka kojega je upravo ubio. Tada je
dignuo glavu i pogledao je. Moiri se sledila krv vidjevši kako se njegove oči
zadovoljno smiju.
Gurnula je Ragnalla iza sebe.
245
ČETRDESET ČETVRTO POGLAVLJE
246
— Baš, mogu učiniti što god hoću — rekao je Erik. — Uskoro ćemo
saznati što je Duncanu važnije, ti i dječak, ili želja da postigne ono što je
naumio.
Erik je razmišljao hoće li curi izbiti bodež iz ruke. Ma, samo ga je trebao
zgrabiti.
— Ne znaš tko je Duncan, je li? — pitala je Moira kad je Erik koraknuo
prema njoj. Zaustavio ga je žar u njezinim očima. — Nije ti rekao.
— Znam tko je — reče Erik i pljune na pod. — On je MacDonald koji
mi je oteo dvorac Trotternish.
— On ti je više od toga. — Moira zastane. — On je tvoj sin.
Erik je bio obučeni vojnik, pa je uspješno skrivao svoje osjećaje, ali sad je
imao osjećaj kao da ga je netko udario u trbuh.
— Lažeš — reče.
— Oteo si njegovu majku s obale u blizini dvorca Dunscaitha — rekla je
Moira. — Njezin otac bio je MacDonald, ali njezin djed s majčine strane bio je
gajdaš MacCrimmonovih.
Kako je znala za unuku gajdaša MacCrimmonovih? Bilo je to prije puno,
puno godina. Je li moguće da govori istinu? Nije, a da i je, kakve to veze ima?
— Zbog te sam cure imao bezbroj nevolja — procijedio je Erik kroz zube.
— Šteta za tebe, ali ja nisam slab na ljubavnice i rođake kao Duncan.
— Duncan je tvoj sin! — Moira ga je gorljivo gledala svojim ljubičastim
očima, kao da je mislila da njezine riječi mogu nešto promijeniti. No prevarila
se.
— Čovjek uvijek može napraviti drugoga sina — rekao je Erik. — Puno
je teže doći do dvorca.
247
na tlu u čudnom položaju, što je značilo da su mrtvi. Moira i Ragnall stajali su
sami na obali s čovjekom koji je ubio dvojicu stražara.
Duncan je pronašao Erika MacLeoda.
Moira i Ragnall stajali su leđima okrenuti boku jednoga broda i gledali
Erika koji je stajao nekoliko stopa od njih, leđima okrenut Duncanu. Budući da
ih Erik nije još ubio, Duncan zaključi da ih želi uzeti za taoce. Duncan je bio
predaleko, morao je biti oprezan. Ugleda li ga Erik, mogao bi odlučiti ubiti ih
kako bi pobjegao prije nego što Duncan dođe do njih.
Sagnuvši se, Duncan se probijao kroz grmlje i visoku travu koja je rasla
iznad kamenite obale dok se nije približio trojcu na obali a da ga oni ne vide.
Moira je govorila Eriku. Valjda ga je pokušavala smiriti. Duncan se na
laktovima polako primicao kroz visoku travu. Htio je čuti što govore kako bi
bolje procijenio kada da krene.
— Gadiš mi se! — rekla je Moira. — Bezvrijedan si kao i ti gusari.
Duncan nije mogao sve staviti na kocku i čekati. Prokletstvo, Erik je bio
preblizu Moiri i Ragnallu. Morat će biti veoma brz jer bi inače Erik mogao
jedno od njih iskoristiti kao štit.
— Duncan će te poslati ravno u pakao gdje ti je i mjesto! — vikala je
Moira. U trenutku kad je Erik krenuo naprijed zamahnuvši rukom prema njoj,
Duncan je skočio na noge. Dok je letio zrakom, čuo je Moirin vrisak i Ragnallov
povik. Prije nego što je Erik uspio zabiti bodež Duncanu u bok, Duncan se
otkotrljao s Erika i ponovo digao na noge.
— Diži se! — grmio je Duncan stojeći iznad svog neprijatelja. — Sad
ćemo to završiti.
Erik je polako ustao, pogleda prikovana za Duncana, i podigao svoj mač.
— Moira mi je rekla da si ti sin one dosadne cure koju sam onaj dan
pokupio na obali — rekao je Erik kad su počeli kružiti jedan oko drugoga. —
Bila je zgodna, plava i vitka kao dijete neke vile.
Duncan je tako jako zamahnuo da mu se od siline udarca, kad su se
mačevi sudarili, titranje proširilo cijelom rukom.
— Neko sam vrijeme uživao spavati s njom — rekao je Erik — ali postala
je naporna.
248
— Moja majka bila je dobra žena. — Duncan je zamahnuo mačem, ali
Erik je i ovaj put zaustavio njegov udarac. — Životom ćeš platiti zbog sramote
i patnje koju si joj nanio.
Duncanu je smetalo što su bili veoma blizu Moiri i Ragnallu. Dok su im
mačevi zveketali, pokušao je odmaknuti Erika što dalje od njih kako bi se
mogao boriti a da ne mora paziti na njih.
— Znao si da je trudna kad si ju poslao MacCrimmonovima, nisi li? —
reče Duncan.
— Moglo je biti bilo čije — odvrati Erik.
Duncan je znao da ga Erik pokušava navesti da napravi pogrešku. No,
Duncanov bijes bio je kao i njegov mač: hladan, oštar i smrtonosan.
— Tvoja majka bila je slaba — reče Erik. — Nisam očekivao da će mi
roditi sina koji će biti dovoljno dobar da ga priznam.
— Jedina dobra stvar koju si u životu učinio upravo je ta što me nisi
priznao.
Duncan je sada to znao. Na neki način bio je slobodan što nije imao oca.
Kao dječak, osvrtao se oko sebe, promatrao je i dobre i loše muškarce iz svojega
klana razmišljajući kakva bi oca želio.
— Da sam znao da ćeš biti na mene, priznao bih te — rekao je Erik.
— Nisam na tebe ni u čemu što je bitno.
Duncan je neprestano udarao, pazeći jednim okom na Moiru i Kagnalla,
koji su bili uhvaćeni između njihovih razmahalih mačeva i bočne strane broda.
— Takav si ratnik zato što u sebi imaš moju krv — rekao je Erik, a potom
zastenjao snažno zamahnuvši prema Duncanovu bedru.
Duncan je zaustavio udarac i prisilio Erika da odstupi još jedan korak.
Napokon se Duncan dovoljno odmaknuo od Moire i Kagnalla, pa se mogao
boriti bez straha da bi u žaru borbe mogli stradati. Okretao se i izmicao,
neprestano napadajući u neobuzdanu bijesu.
Potom je Duncan krenuo ravno na Erika. Naprijed-natrag, naprijed-
natrag, držeći mač s dvije ruke vitlao ga je u smrtonosnom luku. Iako je njegov
protivnik odbio svaki udarac, Duncan ga je prisilio na neprestano povlačenje.
Erik je bio snažan, ali umorio se od nesmiljenog jurišanja Duncanove
oštrice. Duncan je osjetio da se približava kraj njihove borbe. Prvi se put
249
zapitao može li ubiti vlastitoga oca. Da, bude li potrebno, ubit će ga bez
premišljanja.
Erik nije zaslužio milost. No, ako će ga moći samo razoružati, učinit će
to.
Erik je pokušao Duncanu zadati udarac u prsa, mačevi su im se ukrižali,
ruke su im se napinjale, a lica bila udaljena samo nekoliko centimetara. Dok su
se naslanjali jedan na drugoga, bili su tako blizu da je Duncan na Erikovu licu
vidio kapljice znoja.
— Ti si MacLeod — rekao je Erik dok su mu se mišići na licu i vratu
napinjali od napora da zadrži Duncanov mač. — Zatraži svoje nasljedstvo i
dvorac Trotternish za MacLeodove!
— Živjet ću i umrijeti kao MacDonald — procijedio je Duncan kroz zube
i mačem odgurnuo Erika.
— Onda dobro — reče Erik.
Duncan je svom snagom zamahnuo mačem prema Erikovu boku. No,
Erik je bio brz za svoje godine, pa je u posljednji trenutak izmaknuo
Duncanovoj hitroj oštrici. Duncan je znao što će Erik učiniti i prije nego što je
to Erik znao. Milost više nije dolazila u obzir. Kad je Erik htio izvući bodež,
Duncan je već svoj držao u ruci, spreman zabosti ga u Erikov vrat.
No, baš kad ga je Duncan htio udariti, krajičkom oka primijetio je
nekakvo kretanje. Bio je to Ragnall koji je trčao ravno na Erika.
Sve se dogodilo tako brzo da je Duncan postupio potpuno nagonski.
Skočio je prema sinu i uhvatio ga u zraku baš kad se bacio na Erika. Otkotrljali
su se na tlo, ali Duncan je brzo skočio na noge postavivši se između Ragnalla i
mjesta na kojem je do malo prije stajao Erik. Uspio je sve to učiniti a da
nijednoga nije zahvatila Erikova oštrica.
No, neprijatelj je također bio brz.
Erik je ispred sebe držao Moiru s nožem ispod vrata. Duncan je umirao
od muke vidjevši strah u njezinim očima.
— Učini joj nešto — reče Duncan — i ubit ću te prije nego što drugi put
udahneš.
— Vidiš gdje mi je ruka, pa ču je povesti sa sobom — rekao je Erik vukući
je prema brodu. — Učiniš li jedan pokret koji mi se neće svidjeti, curi ću
prerezati vrat.
250
— Nemoj pobjeći kao kukavica — reče Duncan. — Bori se sa mnom.
— Bilo je dana kad sam te mogao pobijediti — rekao je Erik — ali sada
se ne moram boriti s tobom kad imam nju.
— Zar ti nije ni malo stalo do vlastitog života? — pitao je Duncan. —
Ako ju odvedeš, slijedit ću te i ubiti. Nisi me mogao pobijediti ni dok si bio u
naponu snage, a danas me sigurno ne možeš pobijediti.
Duncan se suzdržavao, ali svi su mu mišići bili napeti od želje da ubije
ovoga čovjeka koji se usudio prijetiti ženi koju voli. No Erik je Moiru iskoristio
kao štit, a bodež mu je bio samo za dlaku udaljen od njezina vrata boje
slonovače.
— Težiš još više nego što sam ja težio kad si se uvukao u krevet
starješinine kćeri i napravio joj dijete — rekao je Erik. — Šteta da se nisi uspio
dobro oženiti kao što si se nadao, ali zamisao ti je bila dobra. Možda i ja to
pokušam.
— Nećeš joj nauditi — reče Duncan tresući se od jada.
Moira se otimala Eriku kad ju je počeo vući prema brodu. Duncana
uhvati panika. Mora ih zaustaviti. Ako se Erik popne na brod, bojao se da ju
više nikada neće vidjeti živu.
Duncan spusti mač na tlo. — Uzmi mene umjesto nje.
Erik nije popustio stisak niti je spustio mač, ali stao je i zagledao se u
Duncana.
— Ja sam taj koji ti je oduzeo dvorac Trotternish — rekao je Duncan
izvadivši bodeže iz čizama i onaj koji mu je bio pričvršćen uz bedro i baci ih u
stranu. — Osveti se na meni.
— Učinio bi to za jednu ženu? — upita Erik.
— Bih — odgovori Duncan i krene prema Eriku. — Nema toga što ne
bih učinio za nju.
251
ČETRDESET PETO POGLAVLJE
252
— Kad joj je umrla majka, njezina obitelj zaprijetila je da će otići mojemu
starješini, pa sam je morao uzeti — Erikov glas bio je sve slabiji. — Nisam htio
biti slab na nju, ali...
— Brinut ću se za nju. Uvijek — rekao je Duncan i ocu stisnuo ruku u
trenu kad su mu se oči ugasile.
Duncan je bio ganut otkrivši da je njegov otac ipak bio barem trunku
plemenit. Iako za života nije pridavao važnost svojoj djeci, Erik je iskoristio
svoj posljednji dah da svojoj maloj kćeri osigura budućnost.
253
— Hoću — odgovori Duncan, susrevši ozbiljan pogled svojega sina. —
Dužnost je muškarca s Visočja štititi svoj klan i svoju obitelj, i zato ću te naučiti
da budeš veliki ratnik.
No Duncan se nadao da će ga naučiti puno više, a ne samo kako se vitla
mačem. Htio je s njime ići na plovidbu, u lov, ali i sjediti pokraj ognjišta i slušati
seannachieja kako priča drevne priče o njihovu klanu. Možda će Ragnall htjeti
naučiti svirati harfu.
Duncan je završio zatrpavanje groba, pa je stavio ruku Moiri oko ramena
i ona se kratko pomolila.
Potom je svojega oca prepustio Bogu.
254
— Bila si jako hrabra što si nas došla upozoriti — Duncan ju privuče bliže
i poljubi u kosu. — Danas si spasila mnogo života.
Moira je cvala od ponosa što ju je pohvalio. Pokušavala je smisliti koji je
način najbolji da povede razgovor o gubitku dvorca Trotternisha, jer je znala
da je sigurno veoma razočaran zbog toga. Njegova opaska bila je uvod koji je
tražila.
— Prijetila sam jednoj ženi da ču je ubiti, prepirala sam se s muškarcem
koji je mene htio ubiti, plovila sam bezbroj sati po ledenoj kiši i čak sam spavala
s Teàrlaginom kravom — rekla je Moira. — Zato se nadam da ti je sad jasno da
nisam nikakva vražja princeza.
Duncan se nasmijao. — Ti si, m‘ eudail, zlato moje, princeza ratnica.
Moiri se svidjelo kako to zvuči.
— Želim reći da mi ne moraš dati fine stvari da me zadržiš — rekla je
Moira gledajući ga u oči. — Za sreću trebam samo tebe i Ragnalla.
— Sada to znam — reče Duncan. — Blagoslovljen sam što imam ljubav
najsnažnije i najhrabrije žene na svim otocima.
— Žao mi je što nisi uspio MacLeodovima oduzeti dvorac Trotternish.
— Moira položi ruku na Duncanovo bedro. — Znam koliko ti je to važno, ali
rado ću živjeti u kolibi na brijegu.
— Uspjeli smo zauzeti dvorac — rekao je Duncan.
Moira prešuti razočaranje što će morati napustiti Sleat. Njezin dom bit
će ondje gdje je Duncan. Zbog Duncana se osjećala sigurno, ne zbog zidova
Dunscaitha.
— Tako sam ponosna na tebe. — Moira ga je povukla k sebi kako bi ga
mogla poljubiti u obraz a da ne uznemiri Ragnalla. — Zašto onda sad nisi u
Trotternishu? Ako moj brat nije odabrao svojega najboljeg ratnika za
dvorskoga nadzornika, ja ću ga pozvati na red.
— Connor je odlučio pretvoriti Trotternish u svoj dom — reče Duncan.
— Ja ću biti nadzornik Dunscaitha.
Dunscaitha! Moira je bila toliko zaprepaštena da dugo nije ništa rekla,
onda je zabacila glavu i nasmijala se. Nakon sedam godina mučenja, vile su joj
se napokon nasmiješile i ostvarile sve njezine skrivene želje.
— Preuzmi kormilo, a ja ću Ragnalla poleći tamo gdje će bolje spavati —
rekao je Duncan i ustao.
255
Duncan joj je uzeo Ragnalla iz naručja i odnio ga na pramac, gdje mu je
od pokrivača složio postelju. Tada je pucnuo prstima, Sàr se digao s Moirinih
nogu i došao leći pokraj njihova sina.
Kad se Duncan vratio, kleknuo je pred njom na jedno koljeno i uzeo
njezinu ruku.
— Znam da kasnim sedam godina, i svaki ću ti dan pokušati to
nadoknaditi, ali, Moiro MacDonald, a chuisle mo chroí, čežnjo srca moga,
hoćeš li se udati za mene?
— Naravno da ću se udati za tebe — rekla je Moira smiješeći mu se. —
Sad kad znam ploviti, nećeš se moći maknuti od mene čak i da pokušaš.
— Volim te svim srcem — rekao je Duncan položivši dlan na njezin
obraz. — Oduvijek.
— Veselim se nadoknađivanju propuštenoga — reče Moira povukavši
svog ratnika u dugački poljubac. — Mislim da je prije sedam i pol godina…
Kad je brod jako skrenuo, Duncan je prekinuo poljubac i uhvatio kormilo
koje je ona pustila. Potom ju je ponovo počeo ljubiti.
— Čim dođemo kući u Dunscaith — rekla je Moira, jedva dišući, između
poljubaca — sve iz dvorca pozvat ćemo u dvoranu, izreći pred njima svoje
zavjete i imati veliku proslavu.
— Volio bih da možemo — reče Duncan — ali to je malo prerano.
— Molim? — Moira se nagnula natrag i oštro ga pogledala. — Bolje ti je
da nađeš jako dobar razlog što ćeš me ponovo pustiti čekati, Duncane Ruadhe
Mòre MacDonalde.
256
ČETRDESET ŠESTO POGLAVLJE
257
— Van iz kreveta, vi grešnici! Došao sam izdaleka na vjenčanje!
Moira se počela smijati prepoznavši Alexov glas.
— Connorov brod već je gotovo došao do dvorca. — Ovaj put glas koji
je vikao kroz kapke bio je Ianov. — Sileas i Ilysa su nas poslale da dovedemo
mladu kako bi joj pomogle odjenuti se.
— Ovome je tu kraj. — Moira se nasmijala Duncanu i na brzinu ga
poljubila. — Od sada ću voditi ljubav samo sa svojim mužem.
258
on i Moira vratili u Dunscaith i bilo mu je drago što je Uillean primio poruku
na vrijeme i došao.
Duncan gurne mač u tok koji mu je bio pričvršćen na leđima, a onda se
okrene i pruži ruku svojoj mladenki. Kao i uvijek, Moira mu je oduzela dah.
Bila je zanosna u tamnoplavoj baršunastoj haljini koja je pristajala uz njezine
blistave oči te naglašavala njezinu tamnu kosu i kožu boje bjelokosti, pripijenu
uz njezine obline poput ljubavnika.
No njemu je bila lijepa zbog onoga žara koji se širio oko nje, kao i onda
kad se prvi put zaljubio u nju. Njegova ljubljena Moira ponovo je bila
neustrašiva i puna radosti.
Moira dotakne grančicu bijeloga vrijeska u kosi, istu kao ona koja je bila
pričvršćena na njegov plašt i namigne mu. — Čujem da u ovo doba godine nije
lako naći vrijesak — šapnula mu je uz glazbu gajdi — osim ako ne znaš gdje
treba tražiti.
Bijeli vrijesak, koji se stavljao za sreću u braku, bilo je posebno teško
naći.
Duncan kimne Alexu i Ianu kada su stigli i stali Connoru svaki sjedne
strane. Ragnall, Sarah i Alexova kći Sorcha stajali su ispred mnoštva, odakle su
mogli sve vidjeti. S njima je bila Ilysa, kao i Ianova žena Sileas te njihova djeca.
Alexova žena, koja je Duncanu bila osobito draga, bila je trudna, pred porođaj
i nije mogla putovati.
Kad je Uillean završio svoju pjesmu, Duncan i Moira okrenuli su se jedno
prema drugome.
Njihov brak blagoslovit će i Crkva, kao i sve ostale sklopljene u
posljednjih godinu dana, kad otac Brian dođe u svoj godišnji posjet otoku.
Budući da je bračni ugovor već bio potpisan, preostalo im je samo da izreknu
zavjete pred svjedocima. Prema ugovoru, Duncan je Moiri darovao svoju
kolibu, što je bilo jedino što je imao. Moira je bila nevjerojatno sretna, iako je
njezin tochar, miraz, vrijedio puno više.
Duncan i Moira prvo razmijeniše prstene, beskonačne kolute koji su
predstavljali vječnu ljubav. Potom su podignuli desnu ruku, spojili dlanove i
isprepleli prste. Moira ga je gledala u oči dok im je on oko zglavaka triput
omotao dugačku vrpcu žućkasto-bijele tkanine.
— Ja, Duncan MacDonald, uzimam tebe, Moiru Catrionu, prapraunuku
gospodara Otočja, praunuku Hugha... — počeo je Duncan. Puno je dulje
259
trebalo da on izgovori njezino ime nego ona njegovo, jer ona je imala sjajno
podrijetlo. U njezinu je pogledu vidio da se zabavlja, budući da se jako
usredotočio da sve kaže ispravno. Napokon je stigao do bitnog obećanja — da
će biti vjeran i odan suprug dok ih smrt ne rastavi.
Duncan je izgovorio uobičajene riječi, premda je vjerovao da njih čak ni
smrt ne može rastaviti. Njihove duše bile su isprepletene i povezane kao sada
njihove ruke.
— Ja, Moira MacDonald — rekla je jednostavno preskočivši pravila, što
je često voljela činiti — uzimam tebe, Duncana Ruadha MacDonalda, za
svojega muža, pred Bogom, našim starješinom i svim pripadnicima našega
klana. Obećavam da ću ti biti vjerna i odana žena dok nas smrt ne rastavi.
Duncan osjeti spokoj. Napokon je Moira bila doista njegova. Kad se
sagnuo poljubiti svoju ženu, dvoranom se prolomi klicanje. Zbog poljupca mu
se činilo da je iz hladne zime, što je bio njegov život bez nje, došao na vruće
ljetno sunce.
Kad su ih okružili ljudi iz njihova klana, želeći im sreću uz tradicionalne
blagoslove, Uillean MacCrimmon ponovo je uzeo svoje gajde.
— Guma fada beò sibh. Neka vam je dug život. Guma slàn dhuibh. Neka
vam je zdravlja. Móran làithean dhut is sìth. Neka vas Bog blagoslovi dugim
životom i mirom. Le do mhaitheas is le do nì bhith fas. Dao Bog da ostarite u
zdravlju i bogatstvu.
Pod Duncanovim strogim pogledom muškarci su bili oprezni dok su
prema običajima ljubili mladenku, pa su Moiru samo ovlaš poljubili u obraz.
— Uzela si mi najboljeg čovjeka — rekao je Connor kad je na njega došao
red i poljubio svoju sestru.
— Jesam — odvratila je Moira smiješeći se Duncanu tako da se sav
rastopio.
Connor se okrene njemu, pa su se uhvatili za podlakticu, što je bio stari
pozdrav među ratnicima i prijateljima.
— Ne znam što ću bez tebe — rekao je Connor strogo gledajući Duncana
— ali lakše mi je kad vidim da si sretan. Nitko to nije više zavrijedio od tebe.
Pridružili su im se Ian i Alex upotpunivši četvorku.
260
— Dakle, Connore, svima nam je jasno što moraš učiniti — rekao je Alex,
a oči su mu se veselo caklile. — Vrijeme je da si nađeš dobru djevojku i skineš
taj turobni izraz s lica.
— Kao starješina, ne obavljaš svoju dužnost jer nemaš potomke — doda
Ian .
— Ako si zaboravio — reče Alex — aktivnost koju spominjemo puno je
zabavnija ako imaš partnera.
Connorov smijeh bio je usiljen. — Vrijeme je još uvijek nesigurno i ne
znam koji bi ženidbeni savez bio najbolji za naš klan.
Nastavio je govoriti o pobuni i borbi raznih struja na dvoru, ali već su
čuli Connorove razloge zašto čeka i nitko ga nije slušao.
— Nigdje ne piše da, kad odabereš ženu — reče Ian pljesnuvši Connora
po leđima — ne možeš služiti klanu i ujedno uživati.
— Moj otac i moj djed uživali su, pa vidiš do čega je to dovelo — primijeti
Connor.
Odnosi prijašnjega starješine s brojnim ženama doveli su do neprestanih
sukoba u klanu i patnje. Connor je čvrsto odlučio da neće ići tim putem.
— Mislim da sam dobio okladu — nastavio je Connor promijenivši temu.
— Dečki, platite.
— To i nije pošteno kad si rekao Duncanu kad se mora vjenčati — reče
Alex.
— Jedna od rijetkih prednosti kad si starješina — rekao je Connor i
ispružio ruku.
Duncanu je bilo drago što je Connor opet bio dobro raspoložen.
— Ne znam zašto si uzeo Sarah sa sobom, budući da nisi znao da je
Duncanova sestra — rekla je Moira i položila dlan na bratovu ruku — ali drago
mi je da jesi.
— Teško je reći ne maloj djevojčici — odgovorio je Connor tresući
glavom. — Sarah je jaukala i plakala dok nisam popustio.
Duncan je pretpostavljao da će Moira i Sarah povremeno vikati jedna na
drugu budući da su obje bile tvrdoglave, a Sarah nije bila naviknuta na čvrstu
majčinu ruku. No bio je čvrsto uvjeren da će između njih biti dovoljno ljubavi
koja će izgladiti sve moguće nesuglasice.
261
— Svadbena svečanost je pripremljena — rekla je Ilysa kad im se tiho
približila s leđa. — Svi čekaju da zauzmete svoja mjesta.
Duncan je umirao od gladi.
— Ilysa namjerava otići u Trotternish i ondje srediti Connorovo
kućanstvo — šapnula je Moira Duncanu dok su išli prema glavnome stolu.
— Neću to dopustiti! — Kad mu je Moira zabola prste u ruku, Duncan je
stišao glas. — Ako će voditi njegovo kućanstvo, a da ondje nema obitelj, svi će
misliti da mu je ljubavnica.
— Nađi joj muža i problem će biti riješen — rekla je Moira tihim glasom.
— Hmmm. To prepuštam tebi — rekao je Duncan. — Moram Connoru
pomoći odabrati pouzdana čovjeka za novog zapovjednika njegove straže. Tait
je odan i dobar borac, ali nije vođa.
Duncanu se nije svidjela zamisao da Connor boravi u dvorcu
Trotternishu okružen MacLeodovima. Tu je bio i Hugh koji ga je, po običaju,
namjeravao ubiti. Alex je donio vijest da Hugh već okuplja ljude s Vanjskih
otoka i obećava im veliki plijen, a čak se priča da je Rhona s njim.
Sutra će njih četvorica razgovarati o Hughu i o tome kako prisiliti
MacLeodove da odu sa zemlje koju su ukrali. No danas je Duncanov vjenčani
dan, dan za slavlje.
— Hajdemo sjesti i uživati u našoj svadbi — rekla je Moira smiješeći mu
se.
Gozba je bila izvrsna, s puno zdravica i smijeha.
— Sretna sam što imam nezasitnoga muža — rekla je Moira i namignula
mu kad je uzeo još jedan komad pečene svinjetine.
Ispod stola joj je stisnuo bedro, poželjevši da dođe vrijeme svadbe kad
mladenci odlaze u krevet. No, kad je jelo bilo odneseno, počela je glazba i ples.
Prije nego što je Caitlin MacCrimmon pristala plesati s Niallom, tražila
je da digne tuniku kako bi se uvjerila da je rana dobro zarasla. Budući da je rana
bila prilično visoko na Niallovu bedru, to je izazvalo dosta komešanja.
— Sve tri MacNeilice izgledaju prilično razočarano — rekla je Moira
Duncanu na uho kad ih je majka izgrdila što bulje i odvela.
Duncan je nestrpljivo čekao da prođu tri tona dok najzad nije uhvatio
pogled Uilleama MacCrimmona. Uilleam mu je kimnuo i svirajući gajde došao
262
u sredinu dvorane. Kad je zadobio svačiju pozornost, prestao je svirati i najavio.
— Mladoženja želi svojoj mladoj otpjevati pjesmu.
Duncan je ostao stajati gdje je bio i zapjevao bez pratnje.
263
oiraje začula glas svojega muža koji je dolje iz dvorišta ulazio kroz
M prozor, pa je stala i slušala.
— Zar nisi slušao što sam ti govorio? — pitao je Duncan. — Dopustit ćeš
da te netko ubije zbog malo kiše u očima?
To je bilo baš čudno. S jedne strane, Moira je mogla zamisliti da se
Duncan koristi ovakvim riječima dok uvježbava svoje ljude, ali s druge strane,
glas mu je bio tih i smiren.
Moira gurne glavu kroz prozor pitajući se jesu li vile ukrale njezina muža
ratnika. Kad je vidjela da je s Ragnallom i Sarah, nasmiješila se. Dvoje djece
škiljilo je kroz kišu prema Duncanu, držeći u rukama svoje drvene mačeve.
Duncan je također imao drveni mač, zbog kojega je, radi njegove veličine,
strašno smiješno izgledao.
— Mislite li da će MacLeodovi čekati dan bez kiše da nas napadnu? —
pitao je Duncan ukriživši mač prvo s jednim, a onda s drugim. — Ili
MacKinnonovi? Ili Macleanovi? Ili...
— Duncane — pozove ga Moira — sad već jako pada.
Duncan je pogleda i počne se smijati. — I meni se čini.
— Smijem li sada obrisati kišu s očiju, tata? — pitala je Sarah kisela izraza
lica.
Sarah je odlučila da će ih zvati mama i tata, što se njima činilo u redu.
Iako je Duncan bio sklon tomu da na drugi način razmazi Sarah i njihove
buduće kćeri, oboje su odlučili da njihove kćeri moraju naučiti kako će se
obraniti. Bude li djevojkama to ikada potrebno, naučit će kako ukrasti brodicu
i upotrijebiti bodež.
— Daj da ti pomognem — rekao je Duncan Sarah i obrisao joj lice u svoj
rukav.
Moira potapša Sàra pokraj sebe. Duncan je bio kao vučjak, krajnje odan
i nježan prema svojoj obitelji, a najopasniji ratnik dok ih je branio.
— Danas ste oboje bili dobri. — Duncan je stavio svako dijete na jednu
ruku i naizmjence s njima trljao nosove. — Što kažete na to da potražimo majku
u kuhinji i nađemo si neke poslastice?
Moira je potrčala niz stube, a Sàr ju je u stopu slijedio. Malo poslije ona i
Duncan stajali su na vratima kuhinje i gledali djecu kako jedu orahe s medom
264
i brbljaju s kuharicama. Svaki put kad se Ragnall nasmijao nečemu što bi rekle,
Moiri je bilo lakše oko srca. On će uvijek biti ozbiljniji od Sarah, ali tamni
oblaci koji su visjeli nad njim razišli su se.
— Za nas imam na umu jednu drugu poslasticu. — Duncanov topao dah
draškao joj je uho kad se nagnuo i to joj šapnuo. — Što kažeš na to da se
iskrademo do tvoje kolibe, princezo?
— Znaš da me možeš nagovoriti na sve, ako ćeš mi prvo pjevati — šapne
mu ona na uho.
Satima poslije, Moira je ležala u naručju svojega ratnika, razmišljajući o
svojoj sreći.
— Teàrlag mi je rekla da će naše drugo dijete opet biti dječak — rekla je
položivši ruku na novi život u sebi — a da će sljedeće biti djevojčica.
— Onda je to sigurno točno — rekao je Duncan i rukama joj obujmio
lice. — Vjerujem staroj vidovnjakinji jer mi je ona rekla da će mi vjera u ženinu
ljubav promijeniti sudbinu.
Moira mu se nasmiješila. Njezin suprug imao je iskreno srce na koje se
uvijek mogla osloniti. Obećao joj je da će sve biti bolje kada se vjenčaju, a bio
je čovjek koji je održao obećanja.
265
POVIJESNA CRTICA
266
MacLeodovi s Dunvegana i MacDonaldovi sa Sleata dugo su bili krvni
neprijatelji. Priznajem da sam njihovu borbu pomaknula za nekoliko godina
na poluotok Trotternish. Mogu samo reći da MacDonaldovi nisu zauzeli dvorac
Trotternish prije nego što su zauzeli ostatak poluotoka.
Na kraju, promijenila sam ime toga dvorca, Duntulm, u Trotternish kako
bi čitateljima bilo lakše razlikovati ga od Dunvegana, Dunscaitha i svih ostalih
dvoraca koji počinju s Dun. Dvorac je ruševina, ali položaj je predivan. Onoga
dana kad smo ga moja kći i ja posjetile, sjalo je sunce i činilo se da se s visoke
strme stijene pruža beskonačan pogled. (Fotografije su na mojoj mrežnoj
stranici www.margaretmallory.com.)
Starješina MacLeodovih, Alastair Crotach, kasno se oženio i živio je
neuobičajeno dugo. Nadam se da će čitateljima ta stvarna povijesna osoba biti
jednako tako zanimljiva kao što je bila i meni, zato ćete opet čuti za njega u
Starješini.
267