Visoka ekonomska škola strukovnih studija,

Peć-Leposavić

Seminarski rad

TEMA: Radni kolektiv preduzeca

PREDMET: Ekonomika preduzeca

Mentor: Student:
Dr Bojan Jokic Stana Vuksanovic
Br. indeksa 139/20
Leposavic, April, 2021.

1
SADRŽAJ

UVOD.........................................................................................................................................1
1.POJMOVNO ODREĐENJE ORGANIZACIJE......................................................................2
1.1.Važnost i uloga organizacije u društvu.............................................................................3
1.2.Oblikovanje organizacijske strukture...............................................................................4
2.ČIMBENICI ORGANIZACIJE...............................................................................................6
2.1.Unutarnji čimbenici organizacije......................................................................................7
2.2.Vanjski čimbenici organizacije.........................................................................................9
3.SUSTAV ORGANIZACIJE..................................................................................................11
3.1.Načela i principi organizacije.........................................................................................12
3.2.Metode organizacije........................................................................................................13
3.3.Ciljevi organizacije.........................................................................................................14
3.4.Vrste organizacije...........................................................................................................16
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................18
LITERATURA.........................................................................................................................19

2
UVOD

Fenomen organizacije, ne samo kao teorije već ponajviše kao uspešne prakse, dugo
zaokuplja paynja naucnosti i stručne javnosti. Organizacija kao znanost definisana je pre više
od stotinu godina, a kao iskustvo i praksa organizacija je stara kao i sam ljudski rod. Pojam
organizacije označava, kako proces organizacije nekih aktivnosti tako i rezultate tog procesa
kojim se oblikuju organizacijske jedinice različitih vrsta, širine i struktura u svim područjima
društvenog života. Značenje organizacije nije ograničen samo na čovekovu privrednu
aktivnost, nego na njegovu celokupnu radnu i životnu aktivnost. Poznavanje organizacije kao
nauku, svakako omogućuje bolje poslovanje poduzeća a samim time i veći profit.

Cilj ovog seminarskog rada je analizirati ciljeve, metode, vrste subjekte i metode
organizacije poslovanja. Organizacija poslovanja omogućava realizaciju najsloženijih
zadataka, proširuje opsege čovekove individualne snage. Organizacijom se dobija društvena
snaga, ubrzava se proces ostvarivanja zadataka odnosno skraćuje se potrebno radno vrieme za
njegovo izvršenje te se relativno smanjuju troškovi postizanja rezultata.

Prilikom opisa poput organizacije korištena je metoda klasifikacije. Takođe u početnoj

fazi rada korištena je i metoda deskripcije kako bi se što jednostavnije opisale činjenice
ključne za ovaj seminarski rad. Pomoću metode analize neki složeniji pojmovi prikazani su na
jednostavniji i razumljiviji način dok su metodom kompilacije citirani autori navedeni u
literaturi.

Svrha ovog seminarskog rada je na sustavan i jasna način razraditi problematiku poslovne
organizacije. Takođe svrha je bila prikazati važnost organizacije u suvremenom poduzeću.
Isto tako i prikazati koje ciljeve ona postavlja, prema kojim načelima i principima deluje te
koje metode poseduje.

Rad je segmentiran u tri dela. Prvim delom napravljen je uvod problematiku seminarskog
rada. Definiran je pojam organizacije kao i njena važnost i karakter. Isto tako prikazano je
oblikovanje organizacijske strukture. U drugom djelu prikazani su činici organizacije. Oni su
podeljeni na unutarnje i spoljasne činioce te su svaki od njih detaljno obrađeni. Trećim delom
ušlo se u problematiku sastava organizacije te su detaljno obrađeni principi, metode i ciljevi
organizacije ali su prikazane i postojeće vrste organizacije.

3
 1. POJMOVI ODREĐIVANJA ORGANIZACIJE

Rieč organizacija potiče od grčke reči „organon“, te označava alat, instrument, spravu ili
napravu.1 Reč organizacija ima različita značenja pa su zbog toga organizacije i procesi
organiziranja važni za suvremenog čovjeka. Organizaciju tvori skupina ljudi koja
koordiniranim radom nastoji ostvariti zajedničke ciljeve, a pritom se služi podjelom poslova i
upravljačkom kontrolom.2 Ljudi najučinkovitije rade zajedno kada su im jasne uloge u
timskom djelovanju i njihov odnos prema ulogama drugih. Također, kako bi organizacija bila
djelotvorna potrebno je da sadrži provjerljive ciljeve, jasnu predodžbu glavnih dužnosti ili
aktivnosti koje ona uključuje te definirano područje slobode djelovanja kako bi zaposleni
mogli provoditi svoje ideje i ostvarivati namijenjenu im poduzetničku ulogu u poduzetničkoj
organizaciji. Organizaciju je najjednostavnije moguće prikazati kao područje ključne snage
menadžmenta.

Organiziranje je druga značajna funkcija menadžmenta koja slijedi nakon planiranja. Da

bi se planirani ciljevi ostvarili, potrebno je odrediti uloge koje će pojedini članovi organizacije
obavljati, a to je zadatak funkcije organiziranja. Funkcija organiziranja ima zadatak: 3
a) uspostaviti i klasificirati sve potrebne aktivnosti u poduzeću
b) grupirati aktivnosti na jednom od principa izgradnje organizacijske strukture
c) dodjeljivati aktivnosti pojedinim organizacijskim jedinicama, menadžerima i
zaposlenima
d) odrediti uloge ljudima koji rade zajedno u poduzećima
e) osigurati koordinaciju u organizacijskoj strukturi poduzeća.

Funkcijom organiziranja, u zavisnosti od utjecajnih čimbenika organizacije, definiraju se

ključne dimenzije organizacije pa se u svakom poduzeću postiže određena razina
formalizacije, složenosti i centralizacije u organizaciji. 4 Zbog toga će neke organizacije biti u
većoj mjeri formalizirane, složene i centralizirane. Te ključne dimenzije organizacije utječu
na lakše ili teže ostvarivanje svih menadžerskih funkcija.

Suvremeni pristup dizajniranju organizacije treba osigurati racionalno i učinkovito

korištenje resursa. Također potrebno je stvoriti uvjete za samoaktualizaciju i
samoorganizaciju zaposlenih, što se u konačnici odražava na efikasnosti i efektivnosti,
odnosno uspješnosti poduzeća u recentnoj dinamičnoj okolini.5

Suvremeno poduzeće obilježava visoki stupanj nestabilnosti i rizika uvjetovanih ubrzanim

tehnološkim razvojem, zasićenjem tržišta, promjenama vrjednota i slično. Upravo to prisiljava
menadžment da bude katalizator organizacijskih procesa orijentiranih na ljude kao osnovni
dinamički element organizacije. U takvim se uvjetima pri organiziranju poduzeća
menadžment treba pridržavati dvaju osnovnih pravila:6
a) formalnu organizacijsku strukturu valja učiniti što elastičnijom kako bi je
postupno mijenjanje interakcija u organizacijskom procesu moglo lakše prilagoditi
ljudskim potrebama
1
P., Sikavica, Organizacija, Školska knjiga, Zagreb, 2011., str. 3
2
V., Srića, inventivni menadžer, Croman MEPConsult, Zagreb, 1994., str. 44
3
P. Sikavica, F. Bahtijarević-Šiber, Menadžment – teorija menadžmenta i veliko empirijsko istraživanje u
Hrvatskoj, Masmedia, Zagreb, 2004, str. 75
4
Ibidem, str. 76
5
Z., Zekić, Menadžment – poduzetnička tehnologija, Sveučilište u Rijeci, Rijeka, 2007., str. 185
6
V., Srića, Principi modernog menadžmenta, Zagrebačka poslovna škola, Zagreb, 1992., str. 102

4
 b) valja utvrditi i aktivno utjecati na evolutivne procese promjena u sustavu
poštujući samoorganiziranu i spontanu interakciju u tim procesima.

Pojam organizacija ne označava samo proces organiziranja nekih aktivnosti, već i

rezultate tog procesa kojim se oblikuju organizacijske jedinice različitih vrsta, širine i
struktura u svim područjima društvenog života. Značenje organizacije nije ograničeno samo
na čovjekovu privrednu aktivnost, nego i na njegovu cjelokupnu radnu i životnu aktivnost.
Ona omogućava realizaciju najsložnijih zadataka, proširuje opseg čovjekove individualne
snage, jer organizacija od tih individualnih snaga stvara društvenu snagu, ubrzava proces
ostvarivanja zadataka odnosno skraćuje vrijeme za njegovo izvršenje. Odgovarajućom
organizacijom relativno se smanjuju troškovi postizanja istih rezultata. Dobra organizacija
pretpostavka je uspješnog poslovanja poduzeća, a projektiranje ili dizajniranje organizacije je
djelatnost menadžmenta.

No također, organizacija ima i negativnu stranu na način da u određenoj mjeri može

sputavati čovjeka te ga dovesti u podređeni položaj jer ponekad nameće zadatke koji nisu
uvijek u skladu s njegovim sposobnostima ili se protive njegovu poimanju rada.7

1.1. Važnost i uloga organizacije u društvu

S razvojem proizvodnih snaga, koje su pratili određeni društveno-ekonomski odnosi,

razvijala se organizacija, povećavao se broj i umnožavali su se oblici organizacije sve dok ona
nije poprimila današnje razmjere.8 Rješavati sva složenija organizacijska pitanja i probleme,
te uspostavljati modernu, fleksibilnu i uspješnu organizaciju danas je nemoguće bez
znanstvenog pristupa.

Značenje organizacije ogleda se u koristima koje čovjek ima od organizacije u

gospodarstvu, zdravstvu, kulturi, obrazovanju i drugim područjima društvenog života. Na
osnivanje, oblikovanje i korištenje organizacije čovjek je upućen iz više razloga. Prije svega
zato što sam ni prije ni još uvijek nije mogao ostvariti mnoge svoje ciljeve, odnosno podmiriti
svoje potrebe. Kako bi ih ostvario, čovjek mora tražiti pomoć drugih ljudi, s njima se
povezivati i udruživati. Cjeloviti odgovor na pitanje zašto postoje organizacije, odnosno zašto
su nam one važne, daje R. L. Daft kada ističe da organizacije postoje:9
a) da objedinjavaju resurse kako bi ostvarile željene ciljeve i rezultate
b) da djelotvorno proizvode robu i/ili usluge
c) da olakšaju inovacije
d) da se koriste modernim proizvodnim i informacijskim tehnologijama
e) da se prilagođavaju promjenjivoj okolini i utječu na okolinu
f) da stvaraju vrijednosti za vlasnike, kupce i zaposlene
g) da nađu rješenja stalnim izazovima raznolikosti, etike, motivacije i
koordinacije.

Svi ti razlozi za postojanje organizacija na najbolji način svjedoče o važnosti i ulozi

organizacija i za suvremenog čovjeka i za cijelo društvo. Također, potrebno je napomenuti da
različite organizacije, vođene svojim ciljevima, imaju različite uloge.

7
Ekonomski fakultet Split, <http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%201.pdf>, 30. listopada 2012.
8
P., Sikavica, op.cit., str. 248
9
Ibidem, str. 21

5
 Organizacije dominiraju društveno-ekonomskim područjem te je njihov utjecaj na
svakodnevni život čovjeka velik. Sastavni su dio modernih društva, te su temeljni modeli
budućnosti i ključni prenositelji kolektivnih akcija.10 Organizacije u društvu istodobno su i
nosioci promjena ali i pružatelji otpora promjenama. No također, organizacije osim dobrobiti
za pojedince i društvo u cjelini mogu biti i pokretači štetnih utjecaja.

1.2. Oblikovanje organizacijske strukture

Ostvarivanje ciljeva poduzeća nužno zahtijeva objedinjavanje svih čimbenika potrebnih za

objavljivanje zadataka čija uspješnost pretpostavlja njihovo strukturiranje u veći broj
parcijalnih zadataka dodijeljenih izvršiteljima na radnim mjestima po cijeloj dubini
organizacije.11 Kako bi organizacija efikasno i efektivno funkcionirala, potrebna je
koordinacija strukturiranja na svim organizacijskim razinama. Drugim riječima potrebno je
upravljanje i rukovođenje organizacijom, odnosno organizirani sustav menadžmenta.
Oblikovanjem organizacijske strukture stvara se podloga i za organizaciju sustava
menadžmenta.

Oblik organizacijske strukture, koji će menadžment razvijati, ovisan je o brojnim

čimbenicima okoline poduzeća (gospodarskim, znanstveno – tehnološkim, institucionalnim,
sociokulturnim) i čimbenicima poduzeća (zadacima, veličini poduzeća, tehnologiji, strategiji).

Oblikovanje organizacijske strukture zadaća je menadžmenta. Taj posao sastoji se od

raščlanjivanja ukupnog zadatka poduzeća na pojedinačne zadatke, od oblikovanja
organizacijskih jedinica kao nositelja obavljanja određenih zadataka te uspostavljanja
mehanizma koordinacije u objavljivanju zadataka. S obzirom na načine, razvijeno je pet
karakterističnih tipova organizacijskih struktura:12
a) funkcijska organizacijska struktura
b) divizijska organizacijska struktura
c) projektna organizacijska struktura
d) matrična organizacijska struktura
e) procesna organizacijska struktura.

Kod funkcijske organizacijske strukture podjela zadataka, te grupiranje i povezivanje

poslova, kao i formiranje organizacijskih jedinica obavlja se prema odgovarajućim poslovnim
funkcijama u poduzeću.13 Poslovi se grupiraju na način da se najprije formiraju podfunkcije
koje se povezuju na funkcionalnoj osnovi u funkcijsku organizacijsku strukturu. Ovo je
ujedno i najčešće upotrebljavani oblik organizacijske strukture poduzeća a naziva se i
tradicionalnom odnosno klasičnom strukturom jer predstavlja najranije razvijeni sustav
strukturiranja organizacije.

Divizijska organizacijska struktura javlja se kao posljedica rasta i razvoja poduzeća koja
su, zbog diverzifikacije proizvodnje i širenja asortimana proizvoda ekspanzijom na nova
tržišta, nužno primorana mijenjati svoju staru funkcijsku organizacijsku strukturu novim
oblicima i modelima organizacije. 14 Kod ove vrste organizacijske strukture grupiranje poslova
se ne obavlja temeljem srodnosti i neposredne zavisnosti poslova, nego prema proizvodu.
10
Ibidem, str. 39
11
Z., Zekić, op.cit., str. 187
12
Ibidem
13
Ibidem, str. 188
14
Ibidem, str. 190

6
 Projektna organizacijska struktura u pravilu predstavlja privremeni oblik organizacije,
razvijen za realizaciju određenog zadatka.15 Vrlo je fleksibilna jer omogućava brzo
prilagođavanje promjenama tehnologije i zahtjevima okoline. Projektna organizacijska
struktura gotovo je uvijek dopunska i razvija se za timsko upravljanje projektnim procesima u
situacijama kada se slični projekti realiziraju kontinuirano. Ona je orijentirana na zadatak,
odnosno realizaciju projekta u okviru predviđenog financijskog plana i vremena realizacije.

Matrična organizacijska struktura prikladna je za poduzeća koja istodobno realiziraju

veći broj projekata.16 U toj vrsti organizacijske strukture osnovnu strukturu čine funkcijske
organizacijske jedinice za obavljanje procesnih djelatnosti, a njihovi zaposleni istodobno rade
za potrebe pojedinih projekata. Uspješna primjena matrične organizacijske strukture zahtjeva
da se matrica shvati kao proces čiju infrastrukturu čine informacijski tokovi vođeni
organizacijskom kulturom kao katalizatorom procesa.

Procesna organizacijska struktura u osnovi je funkcijska, a strukturiranje se obavlja

prema fazama proizvodnje proizvoda, odnosno usluga za kupca.17 Ona sugerira delegiranje
ovlasti i odgovornosti procesnim timovima potičući participativno upravljanje procesima,
odnosno poduzećima.

15
Ibidem, str. 194
16
Ibidem, str. 196
17
Ibidem, str. 198

7
 2. ČIMBENICI ORGANIZACIJE

Brojni čimbenici organizacije utječu na oblikovanje bilo koje organizacije odnosno

njezine strukture. Iako različiti čimbenici utječu na izbor organizacijske strukture
organizacije, utjecaj sviju nije isti. Utjecaj nekih čimbenika presudan je za oblikovanje
pojedine organizacijske strukture, dok je utjecaj drugih čimbenika sekundaran. Čimbenici čiji
utjecaj prevladava u pojedinoj organizaciji određuju i izbor određene vrste organizacijske
strukture, primjerena baš toj organizaciji.

Pod čimbenicima organizacije podrazumijevaju se svi oni čimbenici koji utječu na izbor
određene vrste organizacijske strukture organizacije te određuju i ključne dimenzije
organizacije kao što su dubina podjele rada i specijalizacije, broj hijerarhijskih razina u
organizaciji, raspon kontrole, razina ovlasti i odgovornosti, stupanj centralizacije i
decentralizacije te koordinacije u organizaciji.18 Projektantu organizacije važno je prepoznati
kako pojedini čimbenik organizacije utječe na oblikovanje organizacijske strukture pojedine
organizacije.

Čimbenike organizacije proučavaju brojni autori te se većina njih slaže u tome da se

čimbenici organizacije svrstavaju u dvije osnovne skupine. U prvu skupinu spadaju unutarnji
čimbenici organizacije dok su u drugoj vanjski čimbenici organizacije ili čimbenici okoline. 19
Sa stajališta organizacije sasvim je svejedno djeluju li na organizaciju utječu unutarnji ili
vanjski čimbenici jer je najvažnije njihovo djelovanje. No ipak je podjela čimbenika važna sa
stajališta mogućnosti utjecaja organizacije na njih. S obzirom na stupanj kontrole koji
organizacija ima nad čimbenicima može se reći da:20
a) unutarnji čimbenici oblikovanja organizacijske strukture su pod kontrolom
poduzeća
b) vanjski čimbenici djeluju nenajavljeno, te traže da se poduzeće njima
prilagođava.

Neosporno je kako je organizacijska struktura svake organizacije određena njezinim

unutarnjim, ali još više vanjskim čimbenicima. Zbog različitog utjecaja čimbenika
organizacije na izgradnju i oblikovanje organizacijske strukture svake organizacije, razlikuju
se organizacijske strukture ne samo jedne organizacije od druge već i organizacijska struktura
jedne te iste organizacije koja se promatra u različitim vremenskim razmacima. 21 Upravo zbog
toga čimbenicima organizacije je potrebno obratiti veliku pozornost. Njihov utjecaj na
organizacijsku strukturu nije jednokratan već stalan. U današnje vrijeme moguće je primijetiti
kako su organizacije pod utjecajem relativno stalnog procesa promjena i dosta skokovitih faza
razvoja. Utjecaj čimbenika na oblikovanje organizacije je kontinuiran i stalan te je tome
potrebno posvetiti veliku pažnju. Oni se u svom utjecaju na oblikovanje organizacije ne mogu
promatrati izolirano jedno od drugoga jer zbog međusobnog utjecaja i povezanosti čimbenika.
Također utjecaj jednog čimbenika određuje izbor organizacijskog modela poduzeća, dok
drugi čimbenik potiče organizacijsku strukturu.

18
P., Sikavica, op.cit., str. 209
19
Ibidem
20
Ekonomski fakultet Split, < http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%202.pdf>, 30. listopada 2012.
21
P., Sikavica, op.cit., str. 215

8
 2.1. Unutarnji čimbenici organizacije

Unutarnji čimbenici organizacije su oni na koje organizacija može, u većoj ili manjoj
mjeri, utjecati, odnosno njima upravljati. 22 Pri tome oni ne djeluju izolirano jedan od drugoga.
Oni su međusobno povezani i nemaju uvijek jednosmjerno djelovanje na organizaciju, pa ih
ne treba analizirati u njihovom međusobnom utjecaju. U najvažnije unutarnje čimbenike
organizacije spadaju ciljevi i strategija, zadaci i tehnologija, veličina organizacije, kadrovi,
životni ciklus organizacije, proizvod, lokacija.

Ciljevi i strategija. Ciljevi određuju što organizacija želi postići a strategija kako će se
ciljevi ostvariti.23 Glavni cilj organizacije često se naziva misijom ili svrhom. Misija je razlog
postojanja organizacije. Bez ciljeva nema ni smišljenog djelovanja, odnosno svrsishodne
organizacije rada. Opći bi ciljevi trebali biti što preciznije određeni. Organizacije već po
naravi i važnosti svog posla, mogu imati i posebne ciljeve, također razrađene u pojedinosti. S
druge strane strategija je plan za međusobnu interakciju poduzeća s konkurentskom okolinom
radi postizanja ciljeva organizacije.

Zadaci obuhvaćaju poslove kojima se realiziraju postavljeni ciljevi, a tehnologija strojeve

i radne postupke uz pomoć kojih se ispunjavaju zadaci. 24 Zadaci se definiraju iz ciljeva
poduzeća s namjerom da ciljevi poduzeća budu jasno formulirani. Zadatak je dodijeljen
posao, odnosno dio posla koji treba obaviti. Klasificiraju se u tri kategorije, a to su zadaci
vezani uz rad s ljudima, uz rad sa stvarima i uz rad s informacijama. Zadaci poduzeća
ostvaruju se raznim tehnologijama.

Shema 1: Međusobni odnos ciljeva, zadataka i organizacijske strukture

Izvor: Ekonomski fakultet Split, <http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%202.pdf>, 30.

listopada 2012.

Veličina organizacije dijeli se na malu, srednju ili veliku. Ona je važna u oblikovanju
organizacijske strukture bilo koje organizacije. 25 Uobičajeno je da se veličina organizacije
mjeri na različite načine i s pomoću više parametra kao što su broj zaposlenih, veličina
22
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, Organizacija – drugo, dopunjeno i izmijenjeno izdanje, Tiva – Tiskara
Varaždin, Varaždin, 2004., str. 150
23
Ibidem, str. 151
24
Ibidem, str. 151
25
P., Sikavica, op.cit., str. 248

9
ostvarenog prihoda, veličina ostvarenog profita, vrijednost imovine organizacije, udio
organizacije na tržištu ponude određenih proizvoda ili usluga. No međutim, nema sigurnog
kriterija prema kojem ili kojima bi se mogla povući čista granica između malih, srednjih i
velikih organizacija. Mala i srednja poduzeća obično su organizirana drugačije od velikih,
iako im ciljevi i zadaci mogu biti slični.

Kadrovi, odnosno ljudski potencijali utječu na oblikovanje organizacije svojim znanjem i

sposobnošću.26 Oni svojim djelovanjem oživotvoruju postavljenu formalnu organizaciju, ali
isto tako oblikuju i neformalnu organizaciju. Ključni su dio svake djelatnosti te utječu na
organizacijsko strukturiranje poduzeća svojom kvalitetom, stručnom i općom radnom
sposobnošću. Kako je važna razina znanja koje posjeduje menadžer, također su važna i znanja
radnika.

Životni ciklus organizacije. Organizacije u svom rastu i razvoju prolaze kroz različite faze
koje čine životni ciklus organizacije. Možemo ga definirati kao način na koji razmišljamo o
rastu organizacije i promjenama.27 Prema koncepciji životnog ciklusa organizacije se rađaju,
žive i eventualno umiru. Svaka životna faza organizacije ima svoje specifičnosti glede
oblikovanja organizacijske strukture. Mnogi autori ciklus su podijelili u četiri faze, a to su:28
a) poduzetnička faza ili izgradnje organizacije
b) faza rasta ili kolektivnog duha
c) faza formalizacije ili faza diferencijacije
d) faza elaboracije ili usavršavanje.

Sve faze imaju i svoje značajke te u svakoj od njih prijeti opasnost od kriza koje
organizacija mora prebroditi jer u slučaju da ne uspije njegov životni vijek završava.

Shema 2: Životni ciklus poduzeća

Izvor: Ekonomski fakultet Split, <http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%202.pdf>, 2.

studenog 2012.

Proizvod. Obilježja proizvoda određuju tip, odnosno način proizvodnje, a time i

organizaciju sredstava za rad.29 O načinu proizvodnje (pojedinačna, serijska i masovna
proizvodnja), o toku odnosno ritmu proizvodnje (kontinuirana i diskontinuirana), te o mjestu
26
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, op.cit., str. 152
27
P., Sikavica, op.cit., str. 256
28
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, op.cit., str. 153
29
Ibidem

10
rada odnosno tipu industrijske proizvodnje (obrtnička, radionička, grupna i lančana
proizvodnja) ovisi izbor koncepcije organizacije, ne samo poduzeća u cjelini nego i pojedinih
njegovih funkcija.

Lokacija je za razliku od ostalih unutarnjih čimbenika relativno stabilan čimbenik. Njen

izbor u okviru zemljopisno-gospodarskog područja ocjenjuje se zemljopisnim i gospodarskim
mjerilima, a položaj i raspored njegovih dijelova u izabranom smještaju topografskim i
tehničkim kriterijima.30 Prema tome razlikuju se makrolokacija i mikrolokacija. Faktori
makrolokacije mogu biti ekonomski i neekonomski, dok mikrolokaciju organizacije uvjetuju
faktori poput topološko-ekonomske i funkcionalno-organizacijske naravi. Lokacija indirektno
utječe na optimalnu strukturu ljudi u organizaciji jer društvo koje je locirano na atraktivnom
području ima veće prednosti od društva koje je locirano na neatraktivnom području.

2.2. Vanjski čimbenici organizacije

Vanjski su čimbenici organizacije, ili čimbenici okoline, za razliku od unutarnjih

čimbenika takvi da njih organizacija može samo donekle utjecati, ali im se zato mora
prilagođavati ako želi opstanak i razvoj.31 Dok bi se za unutarnje čimbenike moglo reći da
organizacija njima upravlja, za vanjske čimbenike organizacije vrijedi suprotno, odnosno oni
upravljaju organizacijom. U takvu vrstu činitelja svrstavaju se institucionalni uvjeti,
integracijski procesi, tržište i razvoj znanosti i tehnologije.

Institucionalni uvjeti određeni su društveno-ekonomskim sustavom i ekonomskom

politikom društva, a sadržani su u pravnoj regulativi. 32 Oni određuju uvijete funkcioniranja ali
i uvjete organizacije poduzeća. Zbog toga, za pravilno rješavanje organizacijskih problema
moraju se dobro i detaljno poznavati načela gospodarskog sustava i konkretnih pravnih
propisa koji se odnose na organizaciju poduzeća.

Integracijski procesi odnosno procesi udruživanja, imaju veliki utjecaj na organizaciju

poduzeća koja su postala članovi određenih grupacija.33 U takvim uvjetima dolazi do bitnih
organizacijskih promjena i do izgradnje nove organizacijske strukture cijele grupacije i svake
članice pojedinačno. Integracijski se procesi provode kako bi se postigao efekt sinergije.
Integracijska kretanja u gospodarstvu imaju znatan, iako posredan, utjecaj na organizaciju i
onih poduzeća koja nisu članovi neke integracijske grupacije.

Tržište ima veliki utjecaj na organizaciju poduzeća, širenje poduzeća utječe na povećanje
kapaciteta, odnosno na povećanje proizvodnje, nabave i prodaje, iako ni druge djelatnosti ne
mogu biti izvan tog utjecaja. Ukoliko poduzeće želi participirati u povećanoj potražnji,
potrebno je modernizirati i rekonstruirati proizvodni proces, te se pritom njegova
organizacijska struktura mora prilagoditi novim zahtjevima. Veličina i specifični zahtjevi
tržišta uvjetuju i druge izmjene u sustavu organiziranja poduzeća.

Razvoj znanosti i tehnologije donosi nove proizvode, nove potrebe, proizvodne procese, a
također i povećanje proizvodnje i proizvodnost rada te sniženje troškova. 34 Na organizaciju
snažan utjecaj imaju nova dostignuća i spoznaje koje poduzeće mora prihvatiti ili će doživjeti

30
Ibidem
31
P., Sikavica, op.cit., str. 278
32
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, op.cit., str. 154
33
Ibidem, str. 155
34
Ibidem

11
eliminaciju s tržišta zbog nekonkurentnosti. Svako pa i najmanje tehnološko zaostajanje može
prouzročiti katastrofu za poduzeće.

12
 3. SUSTAV ORGANIZACIJE

Promjene koje su se događale u posljednjih stotinu godina na čitavom nizu područja

ostavile su posljedice na proizvodne i društvene odnose. Svakako su te promjene zahvatile i
područje organizacije u najširem smislu riječi, pa tako i područje organizacije rada i
poslovanja i to ne samo u proizvodnim organizacijama nego i u neproizvodnim.35

U svijetu je organizacija prisutna i priznata kao znanost, pa je i njeno proučavanje danas

već opća pojava. To ne iznenađuje jer dugotrajno povijesno iskustvo i izučavanje
organizacijskih fenomena pokazuje da u razvoju društva primarnu ulogu ne igraju resursi
nego sposobnosti da se oni i drugi čimbenici optimalno iskoriste, odnosno da nisu u razvoju
društva primarni prirodni uvjeti nego organizacija tog društva.

Prije svega organizator mora poznavati teoriju i pratiti njezin razvitak, ali i primjenu
teoretskih zasada, odnosno poznavati i tehniku. Organizacija ima predmet promatranja i
proučavanja, vlastite metode istraživanja, svrhu, ciljeve i načela. Organizacijska je znanost
otkrila, skupila i sredila, a velikim djelom i objasnila mnoge nove spoznaje o organizacijskim
sustavima. U prvom redu to se odnosi na organizacijske strukture, a posebno na čimbenike
koji utječu na njih i na mogućnost njihove primjene u današnjim uvjetima. Također tu isu i
procesi i njihove komponente.

Organizacija je danas toliko prisutna u društvu i važna za njegov daljnji razvoj da je

praktički nemoguće rješavati probleme gospodarske prakse bez znanstvenih istraživanja
organizacije. Njom se bavi sve veći broj znanstvenih i stručnih radnika u poduzećima,
školama, fakultetima, specijaliziranim institutima i drugim organizacijama.

Može se reći da je svaka organizacija rezultat koordinirana napora više ljudi koji uvijek
imaju neki zajednički cilj, a o se može ostvariti podjelom rada u organizaciji kako bi se znalo
tko treba što raditi, uz poštovanje hijerarhije ovlast, s obzirom na menadžerska i izvršna radna
mjesta.36

Suvremeni pristup projektiranju organizacije zasniva se na koncepciji projektnog

menadžmenta i sustavom pristupu rješavanju organizacijskih problema. Stalnim praćenjem
promjena eksterne i interne okoline koje imaju utjecaj na organizaciju poduzeća i
utvrđivanjem jaza između postojećih organizacijskih performansi i potrebnih organizacijskih
performansi sukladnih promjenama okoline, dijagnosticiraju se organizacijski problemi.37
Njihovo rješavanje pretpostavlja definiranje ciljeva koje treba ostvariti organizacijskim
promjenama te formuliranje strategije koja osigurava najefikasniju implementaciju promjena
uz minimalne otpore. Provedene promjene kontinuirano se prate da bi se dobile informacije o
eventualnim daljnjim devijacijama i potrebi pokretanja novog ciklusa organizacijskih
promjena.

Organiziranje je stalna aktivnost menadžmenta jer jednom projektirana organizacije nije

trajna, nego je ona, pod utjecajem brojnih čimbenika interne i eksterne okoline poduzeća,
podložna povremenim promjenama. Početno oblikovana organizacijska struktura
kontinuirano se preoblikuje i prilagođava razvojnim potrebama i mogućnostima poduzeća.

35
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, op.cit., str. 22
36
P., Sikavica, op.cit., str. 31
37
Z., Zekić, op.cit., str. 186

13
 3.1. Načela i principi organizacije

Organizacijom se treba upravljati određenim općim načelima. Brojni su autori koji se bave
definiranjem i podjelom načela, no u praktična ili opća načela ubrajaju se:38
a) načelo uklanjanja štetnih razmaka i hodova
b) načelo predviđanja
c) načelo pripremanja
d) načelo ujednačavanja
e) načelo spajanja jednakih elemenata ili jednakih procesa.

Načelo uklanjanja štetnih razmaka i hodova zahtjeva da tehnološki proces teče

neprekidno. Rad valja organizirati na način da između pojedinih operacija ne bude razmaka ni
u vremenu ni u prostoru. Korištenjem ovog modela postiže se maksimalna neprekidnosti i
izjednačenost toka procesa u jednom smjeru, smanjenje gubitka vremena i prostora, povećanje
stupnja iskorištenja kapaciteta, veća uspješnost rada i drugo.

Načelo predviđanja ili planiranja zahtjeva da se unaprijed utvrde svi faktori koji bi u
budućnosti, a ne samo u sadašnjosti, mogli utjecati na tok proizvodnog, odnosno poslovnog
procesa poduzeća. To znači da nije dovoljno predvidjeti samo ono što se odnosi na proizvodni
proces već i sve one okolnosti koje su u direktnoj vezi s njim.

Načelo pripremanja u uskoj je vezi s načelom predviđanja. Pripremom rada mora se

ostvariti sve ono što je predviđeno. Pripremanje se ne odnosi samo na izvršavanje tehničkih
predradnji nego i svih drugih predradnji koje se odnose na sve faktore proizvodnje. Prema
tome, pripremanje se odnosi i na mjere sigurnosti, istraživanje tržišta, pripremanje
dokumentacije i rokova, osposobljavanje radnika za posao i slično. Uspješna priprema
označava pripremu koja je obavljena na vrijeme.

Načelo ujednačavanja zahtjeva da poslovni proces poduzeća bude u svim svojim

dijelovima što ujednačeniji, odnosno da bude sastavljen od što ujednačenijih elemenata. To
znači da ujednačavanje obuhvaća sve od pripreme proizvodnje, preko izrade, pa do
podnošenja zaključnog računa. Najjednostavnije rečeno ono obuhvaća sredstva za rad,
predmete rada i kadrove. Ovo načelo podiže proizvodnost rada s najmanjim utroškom energije
i materijala te omogućuje masovnu proizvodnju.

Načelo spajanja jednakih elemenata ili jednakih procesa sastoji se u tome da se dva
materijalna elementa proizvodnje ili radnih procesa, ili više njih, što potpunije zbliže u
prostoru i vremenu. Primjenom ovog načela olakšava se primjena mehanizacije i
automatizacije, što ima za rezultat povećanje proizvodnosti, ekonomičnosti i rentabilnosti u
poduzeću.

Ova načela potvrdila i praksa, a ona pospješuju koordinaciju te racionalno i skladno

spajanje svih elemenata u procesu rada.

Osim predočenih općih načela organizacije važni su i principi organizacije kojih se

potrebno pridržavati u oblikovanju organizacije rada odnosno poduzeća. kao najvažniji
principi navode se:39
38
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, op.cit., str. 94
39
Ibidem, str. 95

14
 a) princip povezivanja činitelja proizvodnje
b) princip podjele rada i specijalizacije
c) princip koordinacije
d) princip dragovoljnog uključivanja u organizaciju.

Princip povezivanja činitelja proizvodnje obuhvaća sve radnje s kojima se stalno

međusobno usklađuju činitelji proizvodnje, kao i usklađivanje unutar svakog pojedinačno. U
gospodarskim se organizacijama neprestano događaju promjene unutar pojedinih činitelja
proizvodnje koje imaju i neposrednog utjecaja na promjene prije uspostavljenih veza i odnosa.
Te se promjene veza i odnosa moraju prije organizacijski izraziti da ne dođe do smetnji u
realizaciji proizvodnih zadataka.

Princip podjele rada i specijalizacije jedan je od najvažnijih principa organizacije. podjela

rada se razvijala od prirodne preko društvene podjele rada do tehničke. Društvena podjela
rada nastaje razdvajanjem društvene proizvodnje na pojedine njene dijelove. Ona je dovela do
teritorijalne podjele rada. Pod tehničkom ili pojedinačnom podjelom rada razumije se podjela
rada u okviru jedne radionice ili jedne tvornice, odnosno podjela unutar jednog poduzeća.

Princip koordinacije. Za uspješno izvršavanje i postignuće očekivanih rezultata potrebno

je koordinirati rad svih koji su angažirani u njihovoj realizaciji. Tu ulogu trebaju preuzeti
menadžeri na svim organizacijskim razinama. Koordinacija može biti horizontalna, odnosno
na istoj organizacijskoj razini, i vertikalna, od vrha do dna piramide.

Princip dragovoljnog uključivanja u organizaciju potrebno je koristiti prilikom

organizacije ljudskih potencijala. Taj se princip ostvaruje na različite načine i u različitim
stupnjevima. U oblikovanju organizacije trebalo bi, u skladu s uvjetima i mogućnostima,
osmisliti takva rješenja koja osiguravaju što viši stupanj dobrovoljnog uključivanja jer se time
postiže u pravilu čvršće uzajamno djelovanje svih zaposlenih u poduzeću.

3.2. Metode organizacije

Metode organizacije područje je koje se uvijek usputno i sporadično rješavalo, te mu se

nije poklanjalo dovoljno pažnje, te se svodi na iskustvo. Organizatori u svojim istraživanjima
koriste iste metode koje se koriste i u drugim znanostima, te se stoga te metode nije posebno
izdvajalo ili isticalo. Univerzalne metode poput indukcije, dedukcije, analize i sinteze koriste
se u svim znanstvenim disciplinama pa tako i u organiziranju. 40 S druge strane posebne
metode kao što su anketa metoda i metoda intervjua koriste se u nekoliko znanstvenih
područja. Svaka od ovih metoda u pojedinoj znanstvenoj disciplini koristi se na poseban način
i s posebnim ciljem, pa su se tako neke od njih počele prilagođavati potrebama ispitivanja i
ocjenjivanja organizacije poduzeća, pa se zbog toga nazivaju analitičke metode.

Svaka se od tih metoda u pojedinoj znanstvenoj disciplini koristi na poseban način i s

posebnim ciljem, pa su se tako neke od spomenutih počele prilagođavati potrebama
ispitivanja i ocjenjivanja organizacije poduzeća, pa se stoga nazivaju analitičke metode.
Nakon nekog vremena došlo je do spoznaje da je za kvalitativno oblikovanje nove
organizacije, neophodno pored analitičkih metoda, prilagoditi, odnosno pronaći odgovarajuće
metode za oblikovanje kvalitete poslovne organizacije.

40
Ekonomski fakultet Split, < http://www.efst.hr/nastava/90/Vjezbe%201.pdf>, 2. studenog 2012.

15
 Kompleksna analitička metoda predstavlja svojevrsnu kombinaciju analitičkih metoda što
je čini elastičnom u pogledu primjene. Postupak ocjenjivanja razine organizacije po ovoj
metodi počinje s raščlanjivanjem ukupnog poslovanja poduzeća ili njegovog dijela na
poslovne funkcije. Poslovne funkcije zatim se raščlanjuju na određeni broj elemenata te se
utvrđuje njihova međusobna povezanost te se ustanovljuju neophodni organizacijski
potencijali po organizacijskim jedinicama. Na temelju toga utvrđuje se stvarni organizacijski
potencijali. Dobivene vrijednosti pokazuju kakva je organiziranost cjelokupnog poduzeća,
odnosno kakva je razina organiziranosti po organizacijskim jedinicama.

Metoda ocjenjivanja organizacije prema procesnim funkcijama približno je ista

kompleksno analitičkoj metodi, s time što su kod ove metode osnova procesne funkcije.
Ocjenjivanje organizacije pomoću metode procesnih funkcija je kraće, a ipak dovoljno
kvalitetno i pouzdano. Postupak započinje izborom i definiranjem procesnih funkcija.
Svakom području rada i svakoj procesnoj funkciji potrebno je dodijeliti određene pondere
koji izražavaju pojedinu vrijednost. Dobivene prosječne ocjene pokazuju stvarni stupanj
organiziranosti, koji je uvijek niži od potrebnog.

Kompleksno-matrična metoda za projektiranje organizacije započinje raščlanjivanjem

cjelokupnog poslovanja do takve razine zadatka koji omogućava da se za njihovo izvršavanje
zaduže konkretno sektori, odjeli, pogoni, pojedinci i slično. Zatim slijedi grupiranje koje se
sastoji u određivanju izvršnih radnih mjesta na najnižoj organizacijskoj razini, te se izdvajaju
rukovodna mjesta te na kraju ako je potrebno i stožerni organi. Sljedeći korak je oblikovanje
organizacijskih jedinica koje su prikladne za uspješno obavljanje povjerljivih zadataka kao i
uspostavljanje međusobnih veza između organizacijskih jedinica i veza sa organizacijom u
okolini. Na kraju se odvija projektiranje organizacijskog modela s odgovarajućom
dokumentacijom kojom se regulira ustrojstvo i funkcioniranje organizacije.

Matematičke metode u zadnje se vrijeme vrlo često koriste uz uporabu računala. Napredak
u tehnici, tehnologiji i znanosti omogućava da se pri oblikovanju organizacije uspješno koriste
kvantifikacije znatno većeg broja utjecajnih faktora pomoću suvremenih računala i modernijih
organizacijskih metoda. Povećana kvantifikacija omogućuje stalno vršenje inovacija,
anticipaciju pojedinih rješenja, oblikovanje fleksibilnijih rješenja te znatno plićih organizacija.

3.3. Ciljevi organizacije

Najvažnija obilježja svake organizacije njezini su ciljevi. Ciljevi su putokaz, smjer u

kojem organizacija treba ići, a organizacije postoje da bi ih ostvarile. Interesantno je
Magyarevo proučavanje pojma cilja, kod čega on utvrđuje da se kod cilja radi:41
a) o unaprijed stvorenoj predodžbi (zamisli) o stanju koje mu treba težiti
b) o namjeri i volji da se pokrenu akcije
c) o duhovno spoznatoj i prihvaćenoj vrijednosti objekta postavljanog ciljem
d) o nagovještaju smjera kojim treba ići i o podacima o stanju kojeg želimo
postići ili o već prijeđenom putu.

Hijerarhija ciljeva obrađivana je i prikazivana u mnogobrojnim radovima na različite

načine. Pomoću sljedeće sheme prikazan je Drescher-Magyarov prikaz hijerarhije ciljeva.

41
M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, op.cit., str. 86

16
Shema 3: Drescher-Magyarov prikaz hijerarhije ciljva

Izvor: M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, Organizacija – drugo, dopunjeno i izmijenjeno
izdanje, Tiva – Tiskara Varaždin, Varaždin, 2004., str. 87

Ciljevi organizacije rada usko su povezani s ciljevima privređivanja poduzeća. Opći cilj
organizacije rada je povećanje proizvodnosti rada i opće povećanje djelotvornosti poslovanja
poduzeća usklađivanjem svih čimbenika proizvodnje. Posebni ciljevi organizacije rada
proizlaze iz ciljeva privređivanja poduzeća za određeno vremensko razdoblje, dakle, iz
politike privređivanja poduzeća. U tom slučaju organizacija rada služi kao sredstvo za što
bolje i uspješnije postizanje ciljeva konkretiziranih poslovnom politikom poduzeća.
Organizacija rada, kao i sve druge djelatnosti koje se obavljaju u poduzećima, ima svoje
ciljeve koje mora ostvariti. Upravo ti ciljevi predstavljaju najvažnije obilježje svake
organizacije. Bez ciljeva nema ni smišljenog djelovanja, odnosno svrsishodne organizacije
rada. Pri odlučivanje u poduzeću moraju se u najvećoj mjeri poštivati ciljevi i zadaci
poduzeća.

Cilj predstavlja definiranje kamo poduzeće želi ići i ima tri osnovna elementa:42
a) mora definirati početnu točku ili postojeće stanje
b) mora utvrditi konačnu točku
c) mora naznačiti vrijeme u kojem se konačna točka želi postići.

Ciljevi organizacije služe kao kriterij za izbor alternativa odluka. Što su oni točnije
formulirani i određeni, to je lakše izabrati sredstva za njihovo dostizanje. Ukoliko ciljevi nisu
točno određeni, u organizaciji bi moglo doći do sporova.

42
Ibidem, str. 89

17
 3.4. Vrste organizacije

Vrstama organizacija smatraju se različite klasifikacije organizacija kao institucija. S

obzirom na različite kriterije klasificiranja organizacija, jedna te ista organizacija može biti
klasificirana u različite vrste, po većem broju kriterija. Najizraženije vrste organizacije su:43
a) prema intenzitetu strukturiranja
b) prema odnosu pojedinca i organizacija
c) prema odnosu na ciljeve osnivanja.

U odnosu na intenzitet strukturiranja organizacije mogu biti formalne i neformalne. No

teško je očekivati da će neka organizacija biti čisto formalna ili čisto neformalna.

Shema 4: Formalna i neformalna organizacija

Izvor: M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, Organizacija – drugo, dopunjeno i izmijenjeno
izdanje, Tiva – Tiskara Varaždin, Varaždin, 2004., str. 109

Formalna organizacija je organizacija koja je propisana i službeno utvrđena, a nalazi se

zapisana u organizacijskim sredstvima poduzeća. Sastoji se od ciljeva, ljudi, sredstva i oblika
organizacijskog povezivanja ujedinjenih radi postizanja trajnih pozitivnih rezultata.44
Organizacijsko jedinstvo formalne organizacije sastoji se u preciznom rasporedu ljudi na
radne zadatke, jasnom razgraničenju funkcija, normativno utvrđenim pravima na koordinaciju
i kontrolu, mogućnosti izdavanja naredbi i uputa radi obavljanja poslova i zadataka. Također
ona obuhvaća osnivanje poduzeća, organizacijsku strukturu, funkcioniranje organizacije,
međusobne odnose zaposlenih i pojedine organizacijske dijelove. Javlja se kao rezultat
procesa organizacijske izgradnje.

Neformalna organizacija sastoji se od manjeg ili većeg broja neformalnih grupa. Ona se
vezuje za ljude i njihovo djelovanje.45 Proučavanje neformalne organizacije ima veliku
važnost radi dobivanja prave i cjelovite slike o organizaciji. Brojni autori na različite načine
definiraju neformalnu organizaciju. Prema Milleru i Formu neformalna je organizacija sustav
osobnih i društvenih odnosa koji se razvijaju među ljudima u tijeku njihovih interakcija u
formalnoj strukturi. Moglo bi se reći kako je neformalna organizacija onaj dio organizacije
koji normativno nije reguliran, ali činjenično postoji.

Odnos formalne i neformalne organizacije je kompliciran, odnosno često vrlo zamršen.

Može se dogoditi da između formalnih i neformalnih grupa postoji viši ili niži stupanj
suglasnosti, sklada i jedinstva ili pak nejedinstva i suprotnosti. Bez obzira kakav je taj odnos,
on direktno utječe na opću klimu, radni moral, proizvodnost i uopće rezultate poslovanja
organizacije.
43
Ibidem, str. 109
44
Ibidem
45
Ibidem, str. 110

18
 U odnosu na emotivnu svrstanost pojedinca organizacija može biti primarna i sekundarna.
Niti ovdje ne postoje isključivo čisti tipovi organizacija u kojima su članovi potpuno
osjećajno uključeni, sa svim ljudskim odnosima i očekivanjima.46

Shema 5: Primarna i sekundarna organizacija

Izvor: M., Žugaj, J. Šehanović, i M., Cingula, Organizacija – drugo, dopunjeno i izmijenjeno
izdanje, Tiva – Tiskara Varaždin, Varaždin, 2004., str. 111

Pojedinac ulazi u organizaciju očekujući kako će lakše postići svoje individualne ciljeve.
Organizacija u kojoj se zaposlio ili učlanio pri tome mu pomaže na način da se aktivnostima u
organizaciji nastoje ostvariti kako individualni tako i zajednički ciljevi. Razlozi zbog kojih
pojedinac ulazi u organizaciju mogu biti vrlo različiti, od socijalnih do financijskih, pri čemu
se uvijek očekuje sinergijski efekt kao posljedica zajedničkih napora. U načelu, pojedinac se
posvećuje organizaciji. Primarna i sekundarna organizacija određena je emocijama pojedinca.
U tijeku zaposlenja odnosno članstva u nekoj organizaciji, pojedinac može mijenjati svoju
emotivnu svrstanost od jedne krajnosti (primarne) do druge krajnosti (sekundarne).
U odnosu na temeljne ciljeve zbog kojih se osnivaju i djeluju organizacije mogu biti
klasifikacije u više skupina:47
a) uslužne organizacije stoje pojedincima na usluzi, bez zahtjeva da korisnik
podmiri potpune troškove za ono što dobiva od organizacije
b) ekonomske (gospodarske) organizacije proizvode neke proizvode ili pružaju
usluge, u zamjenu za neki oblik plaćanja
c) vjerske organizacije zadovoljavaju duhovne potrebe svojih članova
d) zaštitne organizacije čuvaju pojedince od različitih oblika nanošenja štete
e) vladine organizacije zadovoljavaju potrebu očuvanja rada i poretka u
kontinuitetu
f) društvene organizacije služe da zadovolje potrebu pojedinca za kontaktnom s
nekim drugim osobama, osiguravajući pri tom identifikaciju obostranu podršku.

Jedna od čestih podjela organizacija u odnosu na ciljeve osnivanje jest podjela na profitne
i neprofitne organizacije. U proizvodnim organizacijama menadžment donosi odluke radi
stjecanja profita te se sa toga gledišta one mogu nazvati profitnima. Neprofitna organizacija je
ona čiji cilj nije profit nego nešto drugo. Ona svoju uspješnost poslovanja mjeri kroz svoje
diferencirane performanse.

46
Ibidem, str. 111.
47
Ibidem, str. 112

19
ZAKLJUČAK

Organizacija je još uvijek nedovoljno istraženo područje znanstvenog i stručnog rada koje
svakodnevno pruža nove izazove i teoretičarima i praktičarima. Česte i korjenite promjene u
suvremenom društvu zahtijevaju velike napore za postizanje planiranih ciljeva u svim
djelatnostima a posebno u gospodarstvu. Iz tog je razloga važnost organizacije za svaku
ljudski djelatnost prijeko potrebna.

Organizaciju tvori skupina ljudi koja koordiniranim radom nastoji ostvariti zajedničke
ciljeve, a pritom se služi podjelom poslova i upravljačkom kontrolom. Ljudi najučinkovitije
rade zajedno kada su im jasne uloge u timskom djelovanju i njihov odnos prema ulogama
drugih. Kako bi organizacija funkcionirala i bila djelotvorna potrebno je da sadrži provjerljive
ciljeve, jasnu predodžbu glavnih dužnosti ili aktivnosti koje ona uključuje te definirano
područje slobode djelovanja kako bi zaposleni mogli provoditi svoje ideje i ostvarivati
namijenjenu im poduzetničku ulogu u poduzetničkoj organizaciji. Organizaciju je
najjednostavnije moguće prikazati kao područje ključne snage menadžmenta.

Brojni čimbenici organizacije utječu na oblikovanje organizacije odnosno njezine

strukture. Iako različiti čimbenici utječu na izbor organizacijske strukture organizacije, utjecaj
sviju nije isti. Utjecaj nekih čimbenika presudan je za oblikovanje pojedine organizacijske
strukture, dok je utjecaj drugih čimbenika sekundaran. Pod čimbenicima organizacije
podrazumijevaju se svi oni čimbenici koji utječu na izbor određene vrste organizacijske
strukture organizacije te određuju i ključne dimenzije organizacije kao što su dubina podjele
rada i specijalizacije, broj hijerarhijskih razina u organizaciji, raspon kontrole, razina ovlasti i
odgovornosti, stupanj centralizacije i decentralizacije te koordinacije u organizaciji.
Čimbenici organizacije dijele se na vanjske i unutarnje.

Promjene koje su se događale u posljednjih stotinu godina na čitavom nizu područja

ostavile su posljedice na proizvodne i društvene odnose. Svakako su te promjene zahvatile i
područje organizacije u najširem smislu riječi, pa tako i područje organizacije rada i
poslovanja i to ne samo u proizvodnim organizacijama nego i u neproizvodnim.

U svijetu je organizacija prisutna i priznata kao znanost, pa je i njeno proučavanje danas

već opća pojava. To ne iznenađuje jer dugotrajno povijesno iskustvo i izučavanje
organizacijskih fenomena pokazuje da u razvoju društva primarnu ulogu ne igraju resursi
nego sposobnosti da se oni i drugi čimbenici optimalno iskoriste, odnosno da nisu u razvoju
društva primarni prirodni uvjeti nego organizacija tog društva.

Organiziranje je stalna aktivnost menadžmenta jer jednom projektirana organizacije nije

trajna, nego je ona, pod utjecajem brojnih čimbenika interne i eksterne okoline poduzeća,
podložna povremenim promjenama. Početno oblikovana organizacijska struktura
kontinuirano se preoblikuje i prilagođava razvojnim potrebama i mogućnostima poduzeća.

20
LITERATURA

Sikavica, Pere. Organizacija. Zagreb: Školska knjiga, 2011

Sikavica, Pere, i Bahtijarević-Šiber, Fikreta. Menadžment – teorija menadžmenta i veliko
empirijsko istraživanje u Hrvatskoj. Zagrwb: Masmedia, 2004
Srića, Velimir. Principi modernog menadžmenta. Zagreb: Zagrebačka poslovna škola, 1992
Srića, Velimir. Inventivni menadžer. Zagreb: Croman MEPConsult, 1994.
Zekić, Zdravko. Menadžment – poduzetnička tehnologija. Rijeka: Sveučilište u Rijeci, 2007
Žugaj, Miroslav, Šehanović, Jusuf, i Cingula, Marijan. Organizacija – drugo, dopunjeno i
izmijenjeno izdanje. Varaždin: Tiva – Tiskara Varaždin, 2004

Ekonomski fakultet Split, http://www.efst.hr

21