Professional Documents
Culture Documents
Alternativne Škole
Alternativne Škole
UNIVERZITET U BEOGRADU
SEMINARSKI RAD
ALTERNATIVNE ŠKOLE
Mentor: Student:
Prof. Mirsada Zukorlić Amra Aličković
2019/813
1
SADRŽAJ
UVOD..................................................................................................................................................2
1. ALTERNATIVNE ŠKOLE...........................................................................................................4
1.1. Osnivanje i finansiranje alternativnih škola..................................................................................6
1.2. Pedagoške ideje i koncepti alternativnih škola.............................................................................8
2. PREDNOSTI ALTERNATIVNIH ŠKOLA................................................................................9
2.1. Mane alternativnih škola...........................................................................................................9
ZAKLJUČAK..................................................................................................................................11
LITERATURA.................................................................................................................................13
2
UVOD
3
1. ALTERNATIVNE ŠKOLE
Bilo da se radi o užem ili širem razumevanju koncepta alternativnih škola, možemo
reći da i jedni i drugi u definisanju pojma polaze od pedagoškog pristupa. Shodno tome,
možemo reći da su alternativne škole „one koje razvijaju partnerski pristup učenicima i
poštuju njihove individualne percepcije, bez obzira na vrstu škole (javnu ili privatnu).“
(Milutinović, Zuković, 2012: 258). Pedagoški gledano, ova nova škola je autonomna i sklona
uvođenju inovacija u metodičko-pedagošku osnovu. (Matijević, 2001).
5
1.1. Osnivanje i finansiranje alternativnih škola
Osnivanje alternativnih škola koje mnogi smatraju tzv. „Slobodne“ škole se odnose na
demokratizaciju društva u kome je dozvoljeno uspostavljanje različitih odnosa i vrednosti, a
samim tim i osnivanje alternativnih škola. U pogledu osnivača, škole se dele na javne i
privatne. Državne škole su, kako to kaže, u vlasništvu države, koja organizuje sav rad na svim
nivoima obrazovanja. Privatne škole se, pak, razlikuju po značenju i obimu, ali im je
zajedničko to što ih osnivaju crkve, pojedinci ili različite organizacije. Alternativne škole se
mogu svrstati u privatne škole, ali za razliku od privatnih, one svoj rad zasnivaju na glavnim
idejama koje proističu iz reformskog pedagoškog pokreta i ideji alternativnih pedagoških
koncepata. 2Njihovo osnivanje postalo je aktuelno nakon kritika državne škole kada je počeo
da se preispituje obrazovni sistem (Vrcelj, 2001). Tadašnji tradicionalni sistem, njegova
organizaciona i unutrašnja struktura prestaju da budu funkcionalni i efikasni upravo zbog
nemogućnosti da zadovolje potrebe i zahteve savremenog društva. Kao reakcija na
tradicionalno obrazovanje javlja se potreba za reformama i promenama koje su uglavnom
usmerene na približavanje prirodi i potrebama dece, promociju pedagogije aktivnog učenja i
sticanja korisnih znanja i veština, razvijanje demokratije u društvu, itd. nove promene koje
neminovno čine. utiču na oblast obrazovanja, potrebno je ponovo tražiti nove načine za
unapređenje i unapređenje obrazovnog sistema. (Milutinović, Zuković, 2012).
2
Bosnić, Z. (2014). Začeci reforme obrazovanja s početka 20. veka. Pregled: časopis za društvena pitanja, 55(2), 17-25
6
bira državne (javne) ili neke od brojnih alternativnih škola koje su zasnovane na
pedagoškim konceptima ili su rezultat aktivnosti nastavnika, roditelja i učenika. (Matijević,
2009). „Delovanje države se tako sužava na one oblasti u kojima je država neophodna i
delotvorna, ostavljajući širok prostor za autonomiju svih društvenih segmenata i inicijativu i
kreativnost naroda.“ (Bognar, 1994: 47). Važno je naglasiti da u većini zemalja Evropske
unije država kontroliše osnivanje privatnih škola za obavezno obrazovanje. Uslovi za
otvaranje škola utvrđeni su zakonima koji propisuju standarde i funkcionisanje obrazovnog
sistema. Privatne škole moraju da ispune neke minimalne uslove, a da bi dobile što više
sredstava od države, moraju da ispune određene uslove koji se odnose na kvalifikacije
nastavnika, prostor u kome se odvija nastava i obrazovno-pedagoške sadržaje. (Rajić, 2008).
Iako alternativne škole pokazuju dobre i hvale vredne rezultate, mnogi kritičari njihov
rad i dalje smatraju „izolovanim pokušajima koji su vredni, ali nepodesni za širu primenu“
(Vrcelj, 2001: 34). Ovo se donekle može pripisati činjenici da još uvek ne postoji alternativni
školski sistem koji bi ponudio svoj rad na svim nivoima obrazovanja. Alternativne škole se
uglavnom osnivaju na osnovnim i srednjim nivoima, a da bi učenici ovih škola nastavili
školovanje često su prinuđeni da neko vreme provedu u državnim školama u kojima se
procenjuje njihovo znanje. Tek tada studenti dobijaju sertifikat ili javnu ispravu koja im
omogućava nastavak školovanja na nekoj od visokoškolskih ustanova. Uprkos činjenici da su
alternativne škole „besplatne” škole koje nude drugačiji vid obrazovno-vaspitnog rada koji po
svom kvalitetu može konkurisati državnoj, one i dalje ne uživaju potpuno pozitivan status.
7
1.2. Pedagoške ideje i koncepti alternativnih škola
Već u KSIKS. veka vidimo prve pokušaje odstupanja od koncepta intelektualne škole,
pre svega kroz pokret za umetničko obrazovanje sredinom devetnaestog veka. Čak i tada, od
nosilaca obrazovanja se zahteva da posebnu pažnju posvete emocionalnom aspektu života i
umetničkom obrazovanju. Sredinom KSIKS. veka, tačnije 1859. L.N.Tolstoj u Jasnoj Poljani
otvara školu za seljačku decu koja se danas smatra pretečom alternativnih škola u istoriji
škola. (Dik, 1979 u Matijević, 2001). Novootvorena besplatna škola u potpunosti zagovara
besplatno obrazovanje koje polazi od potreba deteta, a to se pre svega vidi u svakodnevnom
pohađanju nastave. Ideja o slobodnom vaspitanju deteta poslužiće kao uzor drugim
pedagoškim konceptima zagovornika reformske pedagogije i nove škole. U prvoj polovini 20.
veka u Evropi i Americi bilo je pokušaja da se iz korena transformiše unutrašnja organizacija
škole, pokreta
„Reformska pedagogija“ 1, a sinonim za novu školu nazvan je „novo vaspitanje i
obrazovanje“. Većina ovih pokušaja delovala je samostalno kao pedagoški projekat, a neki od
njih su opstali do danas kao uzori alternativnih škola.
8
2. PREDNOSTI ALTERNATIVNIH ŠKOLA
U svim školama koje sam ranije pomenuo, striktno poštuju ritam svakog deteta. Bez
pritiska, pritiska ili stresa. Ali to je moguće jer je njegov odnos mnogo manji nego u javnim
obrazovnim centrima. Na ovaj način vaspitači i nastavnici u alternativnim školama mogu da
se fokusiraju na ovaj koncept jer ne moraju da budu svesni petnaestoro dece odjednom, a sve
je to jednostavnije. Istina je i da je broj učenika po odeljenju u javnom obrazovanju prevelik
za pojedinog stručnjaka u odeljenju.
Sve alternativne škole koje sam ranije pomenuo slažu se oko jedne stvari: ostavljajući
po strani submisivno podučavanje i učenje. Ovi centri odlučuju da prate nastavnike i
vaspitače, ostavljajući po strani koncept ciljanog sticanja znanja. Na ovaj način deca i mladi
imaju priliku da eksperimentišu, prave greške (i budu ti koji to razumeju), otkrivaju i pre
svega uče radeći.
Uglavnom iz razloga koji sam ranije pomenuo: cena. Većina nas zna da je španski
obrazovni sistem odavno zastareo i da mu je potrebno dobro poboljšanje. Iako se branim da je
moguće i drugačije obrazovanje, ne verujem da će otvaranje centara i više centara privatne
alternativne pedagogije biti rešenje da se stvari menjaju. Upravo sada (i nadam se da će se
nastaviti) imamo neke fantastične javne škole koje su neverovatno nedovoljno iskorišćene.
Ovde sve treba da se transformiše.
3
Bosnić, Z. (2014). Začeci reforme obrazovanja s početka 20. veka. Pregled: časopis za društvena pitanja, 55(2), 17-25
10
ZAKLJUČAK
11
mogu implementirati u školski sistem, bez obzira na stepen obrazovanja. Primer Holandije
kao zemlje alternativnog obrazovanja i sama obrada alternativnih pojmova ostvarila je
prvobitno postavljeni cilj. Obradom alternativnih koncepata dobijene su dragocene
informacije koje pokazuju koliko su različiti pogledi na obrazovanje sve prisutniji u
obrazovnoj stvarnosti i da korisne ideje treba implementirati u nastavne planove i programe.
12
LITERATURA
4.Bosnić, Z. (2014). Začeci reforme obrazovanja s početka 20. veka. Pregled: časopis za
društvena pitanja, 55 (2), 17-25.
6.Centre for Educational Research and Innovation (CERI), OECD (2012). Inventory case
study: The Jenaplan School of Jena.
10. Gotovac, B. (2009). Mogućnost primjene nekih ideja iz alternativnih škola. Školski
vjesnik-Časopis za pedagoška i školska pitanja, 58 (1), 81-87.
11. Hinz, A. (2011). Što znači prepustiti se pedagogiji Marije Montessori u školi. U:
Hicela, I., Krolo, L. i Mendeš, B. Pedagogija Marije Montessori – poticaj za razvoj
pedagoškog pluralizma. Split: Dječji vrtić Montessori dječja kuća
13
12. Hrvatsko Montessori Društvo, (2010). Maria Montessori: Rad.
14
15
17