Professional Documents
Culture Documents
166048387199894
166048387199894
AKADEMSKA: 2021/2022
ORGANIZIRANJE
- seminarski rad -
Mentor : Studenti:
prof. dr. Aleksandra Nikolić Ahmetović Irma
doc. dr. Mirza Uzunović Isanović Medina
Sarajevo, april, 2022.
Organiziranje 2
Sadržaj
1. Uvod........................................................................................................................................................4
2. Organiziranje...........................................................................................................................................7
2.1.Proces organiziranja.........................................................................................................................8
3.Poslovno okruženje...............................................................................................................................10
3.1. Unutrašnji faktori...........................................................................................................................10
3.1.2. Misija, vizija, ciljevi...................................................................................................................10
3.1.3. Strategija..................................................................................................................................12
3.1.4. Tehnologija..............................................................................................................................13
3.1.5. Ljudi (ljudski potencijal)...........................................................................................................14
3.1.6. Lokacija....................................................................................................................................15
3.1.7. Proizvodi..................................................................................................................................15
3.2.1. Faktori opće okoline................................................................................................................16
3.2.2. Faktori specifične sredine........................................................................................................17
4. Zadaci organiziranja..............................................................................................................................19
4.1 Podjela rada i specijalizacija...........................................................................................................19
4.2. Koordinacija...................................................................................................................................19
5. Dimenzije organiziranja........................................................................................................................20
6. Reorganiziranje.....................................................................................................................................21
7. Zaključak...............................................................................................................................................22
Literatura:.................................................................................................................................................23
1. Uvod
Ovaj seminarski rad je namjenjen za objašnjenje samog pojma organiziranja, te koja je svrha
organiziranja, zatim povezanosti organiziranja sa poslovnim okruženjem i njegovim dijelovima, potom
slijedi objašnjenje dimenzija organiziranja te koji su zadaci organiziranja.
Da bi mogli predstaviti pojmove i značenje organiziranja u uvodu ćemo pojasniti prvo planiranje, jer je
planiranje prva funkcija menadžmenta i općenito predstavlja proces kojim se unaprijed utvrđuje smjer
akcija u organizaciji ili preduzeću. (Buble, 2000)
Planiranje je prvenstveno važno jer ne možemo organizirati i koordinirati svaki posao za svakog
zasebnog pojednica ako prvo nismo napravili plan preko kojeg ćemo sve prevoditi u djelo. U poslovnom
kontekstu, radimo na mnogo planiranja, na primjer vodimo zabilješke o idejama koje pomažu pri
usavšavanju našeg posla, ovo vođenje zabilješki može biti fizička radnja, ali i dalje predstavlja fazu
planiranja jer dokumentiramo kako nešto učiniti. Jer još nije poduzeta nikakva akcija koordinacije i
organiziranja bilo kakvih resursa. U svakom smislu, proces planiranja može da uključuje dosta
organiziranja prije nego što se daju instrukcije za donošenje nekog plana. Samim tim plan mora biti
organiziran na uređen način, u suprotnom plan neće biti ni efikasan ni praktičan.
Nakon što smo isplanirali sve zadatke nastojimo i da ih organizujemo na što bolji način. Organiziranje je
također jedna od funkcija menadžmenta koja dolazi poslije planiranja. Ugrubo rečeno, organiziranje je
jedan proces s kojim se grupišu aktivnosti, utvrđuju odgovornosti, postiže koordinacija i stvaraju se
odnosi među radnom snagom. Također, organiziranje u suštini predstavlja raspoređivanje zadataka, ljudi
i drugih resursa za obavljanje posla koji pomažu u realizaciji zacrtanog cilja neke organizacije ili
preduzeća.
Organiziranje je važno zbog toga što postoji razlika između menadžera koji koriste svoje organizacione
sposobnosti i onih koji ne koriste te sposobnosti. Menadžer koji efikasno organizuje svoje zaposlene ima
dobru radnu snagu koja se slaže sa svim njegovim odlukama i može doprinijeti zajedničkom cilju što je
efikasnije moguće. Menadžer koji se ne organizuje efikasno doprinosi tome da se zaposlenici ne slažu sa
njegovim odlukama, što doprinosi posljedicama kao što su zbunjenost i frustriranost osoblja, što dovodi
do smanjenja produktivnosti i negativnom raspoloženju na radnom mjestu. Samim tim funkcija
organiziranja odnosi se na koordinaciju aktivnosti pojedinih zaposlenika i grupa potrebnih za realizaciju
zadatih ciljeva i planova.
Cilj ovog seminarskog rada je da predstavi pojam i važnost organiziranja, objasni osnovne zadatke
organiziranja i objasni na koji način faktori vanjske i unutrašnje okoline utiču na organiziranje.
Kako bi bolje i što bliže objasnili samo organiziranje predstavit ćemo primjer dijagram toka organiziranja.
PROJEKTOVANJE
ORGANIZACIJE
PODJELA
ORGANIZACIJSKIH
ZADATAKA
PROJEKTOVANJE
SISTEMA
NE
KOREKTIVNA AKCIJA
KONTROLA
DA
STVARANJE
MEĐUSOBNIH ODNOSA
NE
KOREKTIVNA AKCIJA
KONTROLA
DA
OSTVARIVANJE ZAJEDNIČKOG
CILJA Dijagram toka 1: Projektovanje organizacije
Seminarski rad je podijeljen na četiri veća poglavlja koja će čitaocu ukazati na lakši pristup i razumjevanje
teme seminarskog rada to jeste organiziranja.
Prvo poglavlje se odnosi na pojam organiziranja, na kojem se i zasniva čitava tematika ovog seminarskog
rada. Također će moći razumjeti pojmove organiziranja, historiju organiziranja, procese organiziranja i
njihovu povezanost.
Drugo poglavlje se odnosi na poslovno okruženje. U ovom poglavlju će biti predstavljeni svi faktori
poslovnog okruženja kao što su specijalizacija, hijerarhijske razine, kontrola, ovlast, centralizacija i
decentralizacija i na kraju ovog poglavlja će se predstaviti i koordinacija jedna od glavnih faktora kako
poslovnog okruženja tako i samog organiziranja.
Treće poglavlje se odnosi na dimenzije organiziranja. Tu ćemo predstaviti različite dimenzije koje
predstavljaju osnovu za utvrđivanje željenog načina rada organizacije ili preduzeća. Također ćemo
pojasniti koje su to dimenzije i pojasniti svaku pojedinačno. Tu će biti dimenzije kao što su poslovne
funkcije, outputi ili ishodi, poslovni procesi i vrijeme rada.
I četvrto poglavlje će omogučiti čitaocu da spozna koji su to zadaci organiziranja i da ih zna pvezati, kroz
razne primjere iz svakodnevnog života ovaj seminarski rad će približiti sam koncept zadataka
organiziranja i njihovu međusobnu povezanost.
Očekivani rezultati ovog seminarskog rada su da čitaoc shvati važnost organiziranja kao jedne od funkcija
menadžmenta, shvati pojam i karakteristike procesa organiziranja i unaprijediti znanje o istom.
2. Organiziranje
Organizianje se može definirati kao proces sa kojim pokrećemo čitavu implementaciju planova tako što
razjašnjavamo poslove, radne odnose i efektivno raspoređujemo resurseza postizanje željenih ciljeva.
Samim tim je to proces s kojim koordiniramo ljudski rad, okupljamo resurse i sjedinjujemo oboje u jednu
cjelinu koja će se koristiti za postizanje određenih ciljeva. Organiziranje je upravljačka funkcija i kao takva
je poznata kao proces organizacije. Organizirati znači uskladiti, koordinirati ili organizirati na logičan i
uredan način, nekad čak i nesvjesno organizujemo neke stvari iz privatnog života. Organiziranje je
također funkcija menadžmenta i predstavlja pravljenje racionalne raspodjele poslova na grupne
aktivnosti i povezivanje pozicija koje predstavljaju grupisanje aktivnosti za postizanje željenih ciljeva.
Riječ organiziranje ima porijeklo iz grčkog jezika (organon), a označava alat, instrument i napravu. 1
Najbolji primjer samog organiziranja je ljudski organizam, jer se „organon“ tokom vremena mjenjao dok
nije došao na značenje organizma. Ljudski organizam je skup organa koji su raspoređeni tako da svaki
obavlja svoju funkciju a zajedno funkcionišu kako bi ostvarili svoj cilj, a to je da nas održavaju u životu.
Stoga organiziranje ljudi rade zajedno da bi sve zadatke obavili, jer kao pojedinci ne bi mogli samostalno
obaviti, a sve to rade radi postizanja zajedničkih ciljeva.
Organiziranje također obilježava dizajniranje pojedinačnih poslova unutar jedne organizacije ili
preduzeća. Tako da se moraju donijeti odluke o dužnostima i odgovornostima pojedinih poslova, kao i o
samom načinu obavljanja tih poslova. Odluke koje se donose o poslovima unutar organizacije ili
preduzeća nazivaju se odlukama o dizajnu posla. Organiziranje na nivou preduzeća uključuje i odluku o
tome kako najbolje grupisati i podijeliti poslove u odjele kako bi efikasnije koordinirali ljudskim radom i
sredstvima.
Samim tim organiziranje pomaže u sistemskoj klasifikaciji poslova među ljudskim radom i time daje
prednost u poboljšavanju produktivnosti. I zbog toga će radnici u skladu sa svojom kompetencijom
redovno obavljati određene poslove što preduzeću daje odličnu specijalizaciju. Definicija radnih odnosa
predstavlja tok komunikacije i određuje odnos šef – zaposlenik, i time uklanja zbunjenost i haos u
dobijanju instrukcija, zadataka i naređenja. Organizovanje kao funkcija također osigurava najbolje
moguće iskorištavanje resursa bili oni ljudski, materijalni, financijski ili tehnički. To je zbog toga što se
poslovi dodjeljuju uposlenicima čime se izbjegavaju gomilanja i preklapanja poslova. Organizacija ili
preduzeće je kao živo biće, teži da preživi, to jeste da preživi na tržištu, zbog toga organiziranje kao jedna
od funkcija koja pridodaje tome teži prilagođavanju svih promjena. Prevazilazi te promjene tako što
pravi suštinske promjene u strategiji, hijerarhiji i ostalim poslovnim odnosima. Također jedna od bitnijih
stavki je i kreativnost koju potiče organiziranje kod rukovodioca. Delegiranje ovlasti smanjuje radno
opterećenje kod rukovodioca dajući mu time više vremena da identifikuje nove metode za obavljanje
poslova. Čak im omogućuje da istraživaju nova područja za rast i razvoj organizacije ili preduzeća.
Ukratko, organiziranjem menadžer unosi red iz nereda, uklanja zbunjenost u pogledu posla i
odgovornosti i stvara idealno okruženje u kojem svi zaposlenici organizacije ili preduzeća mogu raditi u
zajedništvu.
1
Sikavica, P. (2011), Organizacija, Školska knjiga, Zagreb, Hrvatska
2.1.Proces organiziranja
Proces organiziranja je način sa kojim se upravlja i realizira zadatak među zaposlenicima i odjelima u
organizaciji ili preduzeću i određuju se politike koje treba slijediti.
ODREĐIVANJE
CILJEVA
ORGANIZIRANJE ODREĐIVANJE
AKCIJA RADNJI
PROCES
ORGANIZIRANJA
FORMIRANJE
ORGANIZACIONIH KOORDINCIJA
ŠEMA I AKCIJA
PRIRUČNIKA
RASPODJELA
DODJELA
DUŽNOSTI I
OVLAŠTENJA
ODGOVORNOSTI
Proces organiziranja se sastoji iz sedam koraka koji su prikazani u šemi broj 2, a detaljnije o njima ćemo
pisati u nastavku.
1. Određivanje ciljeva: to je prva faza procesa organiziranja i u toj fazi se treba odrediti cilj koji se treba
ispuniti. Na prirodu posla se oslanjaju zaposleni, proizvodi,tržište, i samim tim dolaze na red i financijski i
socijalni ciljevi, i sve bi to trebali u skladu odrediti na planiran način. Zatim trebamo tim ciljevima
upravljati prema njihovom prioritetu i podijeliti ih na primarne, sekundarne, dugoročne i kratkoročne
ciljeve.
2. Određivanje radnji: kao što i sam naziv drugog koraka nalaže, trebamo pronaći i sastaviti listu
potrebnih radnji za postizanje zacrtanog cilja organizacije ili preduzeća. Takve radnje podrazumjevaju
pripremu računa, kontrolu kvalitete, računanje prodaje, vođenje evidencije, kontrola zaliha i tako dalje.
Sve ovakve radnje moraju biti dogovorene i razvrstane u zasebne jedinice.
3. Koordinacija akcije: nakon što smo utvrdili radnje potrebno je potom koordinirati te iste radnje,
odnosno, organizirati te radnje u jedinstvene radne jedinici, segmente ili odjele u organizaciji ili
preduzeću. U svrhu samog grupisanja se mogu koristiti različite grupe kao što su teritorijalne, procesne,
funkcionalne, proizvodne i potrošačke, što će nam kasnije pomoći u zaštiti specijalizacije.
4. Raspodjela dužnosti i odgovornosti: korak koji slijedi poslije koordinacije treba da bude raspodjela
dužnosti i odgovornosti zasebno za svakog pojedinca na osnovu njegovih ili njenih sposobnosti. Dužnosti
i odgovornosti trebaju i moraju biti eksplicitnopodjeljeni i delegirani svakom uposleniku kako bi se
izbjeglo dupliranje posla, jer će onaj zaposlenik koji ima sposobnosti za neki posao dati sve od sebe u
svom konkretno određenom poslu.
7. Organiziranje akcija: usklađivanje svih radnji i pokušaja svih uposlenika je neophodna da bi se utvrdila
sama efektivnost specijaliziranih funkcija. Odnos između uposlenika i zadataka mora biti unaprijed
definisan kako bi svi to znali, samim tim da bi znali kome odgovaraju i od koga moraju primati naređenja.
3.Poslovno okruženje
Kako bi proces organiziranja bio sproveden potrebno je obratiti pažnju na poslovno okruženje, odnosno
njegove faktore. Pod faktorima poslovnog okruženja podrazumijevaju se svi faktori koji utiču na proces
organiziranja, kao i ključne dimenzije organiziranja, raspona kontrole, ovlasti, koordinacije te nivo
centralizacije i decentralizacije. Kada se govori o poslovnom okruženju veoma je bitno naglasiti da se u
njega ubrajaju faktori vanjske, te unutrašnje sredine. Prema M.L. Tushman-u postoje četiri osnovne
stavke faktora organiziranja: inputi, outputi, procesi transformacije, komponente organiziranja.
Faktorima organiziranja potrebno je davati posebnu pažnju jer od njih zavisi cjelokupan proces. Shodno
tome, nad njima se vrše detaljne analize.
Kada se govori o viziji, pod tim se podrazumijeva budućnost tj. buduća slika kompanije kao i putevi
kojim će se vizija ostvariti. Etimologija riječi vizija potiče od latinske riječi ''visio'', koja označava viđenje,
budućnost. Vizija mora biti jasna, prezicna, realna i ostvariva. U narednoj slici su prikazane faze razvoja
vizije, o kojima treba voditi računa prilikom uspostave iste.
Vizija prodrazumijeva stanje kojem se teži.Satkana je od realnih očekivanja tj. slike kompanije u
budućnosti koja ''leži'' na stvarnim temeljima.
Za razliku od vizije koja se odnosi na budućnost, misija podrazumijeva sadašnje stanje. Misija definiše
razlog postijanja kompanije. Ona odgovara na pitanje ''Zašto postojimo?''. Smatra se da je misija
najvažniji faktor poslovanja koja je usredotočena na kupce, odnosno tržište. Njom se definiše sve u čemu
je kompanija najbolja. U misjiji su sadržani ciljevi koji se organiziranjem trebaju ispuniti. Ostvarivanjem
misije, postiže se ostvarivanje vizije.
Misija se može nazvati i motivacijskom porukom, odnosno, djeluje kao oruđje za komunikaciju i uspijeh.
Sikavca et al. navode kako je misija ''srce'' kompanije, koje traje sve dok kompanija postoji. Osnovni
dijelovi misije su opisi: poslovanja, proizvoda, kupaca, ciljeva.
Cilj ili krajnja tačka koja se želi postići, predstavlja buduće stanje kojem se teži. Ciljevi se provode
postavljanjem misije kao i vizije. Ciljevima se definišu ''putevi'' po kojima se teži postići željeno stanje
kopanije. Obilježja ciljeva se ogledaju u tome da su oni dobro postavljeni, mjerljivi, imaju određene
vremenske rokove, da su izazovni ali ostvarivi. Kako bi se to postiglo koriste se kriterii poput: SMART i
5C. SMART ciljevi označavaju akronim (specific, measurable, achievable, realistci, time-bound) gdje
svaku sekvencu treba posebno razrađivati.
3.1.3. Strategija
Prema M.E. Porteru strategija predstavlja način pronalsaka konkurenstske pozicije na tržištu. Riječ
strategija potiče od starogrčke riječi stratēgos što u prijevodu označava ''vođenje vojske''. S određenim
vremesnkim etapama, riječ strategija poima nova značenja. Nova značenja su predstavljena u pogledu
pristupanja prema ostvarivanju određenih ciljeva. Ona za cilj ima održavanje profitabilne funkcije, zbog
djelovanje okruženja koje utiče na konkurentnost kompanije. Strategijom se teži ostvarivanje ciljeva,
mada i strategija posjeduje svoje ciljeve. Ciljevi strategije su pridobijanje kupaca/korisnika, stvaranje
komptivne prednosti. Kako bi strategija bila uspješna, neophpdno je analizirati stanje u kojem se se
kopmanija nalazi, kao i vizije prema kojoj teži.
3.1.4. Tehnologija
Tehnologija u današnjem vremenu podrazumijeva osnovu poslovanja. Pomoću nje ostvaruju se
promjene u poslovanju, ali i u cjelokupnom društvu. Kako Sikavica (2014) navodi tehnologija je proces
pretvaranja inputa u outpute. Ona podrazumijeva osnovu transformacije u kojem se uključeni načini
proizvodnje, tok poslovanja i oprema. Smatra se da tehnologiju možemo posmatrati sa dva aspekta:
posao koji obavlja neka kompanija i kao alate, materijale, znanja koja se koriste kak bi se posao obavio.
Kako se tehnologija mjenja u korak s vremenom, menadžeri moraju biti informisani, odnosno u toku sa
najnovijim tehnološkim inovacijama. Sa novim saznanjima tj. informacijama postiže se kvalitetnije
donošenje odluka o upotrebi pravilne tehnologije za određenu kompaniju. Primjene savremene
tehnologije stvara bolje, odnosno uspješnije poslovanje. Tehnologijom se uslovljava način poslovanja, a
kompanija svojim radom određuje razvijenost tehnologije i znanje zapolenika koje moraju imati.
Postoje dva osnovna oblika tehnologije: uslužna i proizvodna. Usluge karakterizira istovremena
potrošnja i proizvodnja, dok je kod proizvodnje potrošnja višekrtatnog karaktera. Pod višekratnim
karakterom se podrazumijeva da se potrošnja dešava s određenim vremesnkim razmakom od procesa
proizvodnje. Kod uslužne tehnologije klijent je direktno uključen u proces, a kod proizvodnetehnologije
to nije slučaj. Takođe, u proizvodnoj tehnologiji zatupljena je opipljivot proizvoda dok su uskuge
neopipljive. Danas postoji veliki broj kompanija koje nude istovremeno uslužne i proizvodne tehnologije.
Na zaj način postižu obostrano zadovoljstvo, kako kupaca/klijenata tako i njih samih. Iz toga proizlazi
nastanak programskih paketa, u kojima se nealzi veći broj proizvoda i usluga. Kao primjer toga najčešće
se navode paketi osiguranja. Na sljedećoj slici su prikazane pecifičnosti i kombinacije uslužnih i
proizvodnih tehnologija.
Slika 3.
Uslužna i proizvodna
tehnologija
(specifičnosti, kombinacije)
Izvor: Avdić, A.
(2017), Osnovi
organizacije,
Fakultet za
menadžmenti poslovnu ekonomiju, Travnik, Bosna i Hercegovina
Tehnologija se može posmatrati na nivou pojedinca, grupe, kao i ukupne kompanije. Kada se govori o
pojedincima tehnologija ke predstavljena kao skup znanja, vještina, sposobnosti vezena za obavljanje
zadataka. Na nivou grupe predstavlja procedure, tehnike rada poslovnog procesa kojima se postiže
koordinacija obavljanja zadataka. Na cjelokupnom nivou kompanije tehnologija se smatra ključnom za
postizanje pretvaranja inputa u outpute, odnosno vrijednsoti za kupce/korisnike.
S obzirom da se uposlenici razlikuju (demografski), znanjem, vještinama, sastav radne snage je veoma
bitan za (ne)uspije kompanija. Danas je često zastupljen pristup usklađivanja radnih mjesta znanjima i
sposobnostima, kao i željama, odnosno potrebama.
Kompanije koje broje više upslenika sa znanjem, vještinama imat će manju podjelu rada, odnsno bit će
jednostavnije i pliće. U suprotnom, zaposlenici sa manje znanja bit će raspoređeni na jednostavnija radn
mjesta, sa manjim rasponom kontrole. Naime, svi poslovi ne odgovaraju svima. Zbo toga, menadžment
mora donositi ispravne odluke kako bi pravilno rasporedio ljudski potencijal. Ukoliko nije moguće
uspostaviti vezu između zaposlenika i radnog mjesta, potrebno je izvršiti ostvaraivanje sklada pomoću:
''Konji za vuču'' su zaposlenici sa velikim znanjem, vještinama, s dostignućem profesinoalne reputacie, ali
bez ambicija za napredovanjem na viši nivo. Najznačajniji dio kompanije, izuzetno vrijedan.
''Zvijezde'' zaposlenici visokog razvoja, relativno mladi, s manje radnog iskustva, ali posjedjuju ambiciju,
motivisanost za napredovanem. Potrebno ih je voditi, motivisati kako bi se usavršili i postigli viši nivo.
''Klade'' smatra se da su to najlošiji uposlenici, skoro pa beskorisan dio kompanije koji ostvaruje
minimalni učinak.Menadžeri moraju iz njih ''izvlačiti'' učinak, odnosno njihov maksimum. Zbog njihovog
neinteresovanja, kao i veoma lošeg učinka oni bivaju među prvima kada su u pitanju gubici radnih
mjesta.
''Upitnici'' drugim imenom problematični uposlenici, posjeduju visok potencijal, a nisku radnu
uspješnost. Problemetični uposlenici su oni koju visoki potencijal ne upražnjavaju u svrhu ostvarivanja
ciljeva organizacije. Menadžeri moraju obezbijediti upslenicima mogućnost za ostavrivanjem
kreativnosti. Ukoliko se radi o razlozima lične prirode, takvim uposlenicima se mora ponuditi neki drugi
posao u kojem će iskoristiti svoj potencijal.
3.1.6. Lokacija
Lokacija je jedan od bitnijih faktora poslovanja. Odabirom lokacije postižemo nemogućnost promjene
izbora. Iz tog razloga veoma je bitno izvršiti detaljnu analizu, te izabrati pravu lokaciju za rad kompanije.
Na lokaciju utiče izbor makro i mikrolokacije. Osim toga, lokacija utiče na izbor nabavne i prodajne
fukcije kompanije. Nabavna funkcija zavisi od blizine tržišta nabave, dobavljača, dok prodajna zavisi od
blizine tržišta prodaje i kupaca.
3.1.7. Proizvodi
Proizvodi ili usluge su razlog postojanja kompanije. O vrsti proizvoda zavisi način organiziranja
poslovanja. Proizvodi utiču na način organiziranja poslovanja putem količine proizvoda, načinu
proizvodnje, namjeni. Shodno tome stvaraju se različize kompanije, koje će poslovati na osnovu tih
podataka. Svaki proizvod ima svoje karakteristike, pored osnovnih karakteristike postoje karakteristike
koje potrošači traže (zahtjevaju), cijene.
- kvalitet proizvoda,
- cijena,
- asortiman,
- ambalaža,
- savremensot proizvoda,
- usluge potoršačima,
- garancija.
Proizvodi na tržištu izgledom, kvalitetom koji je za svakog potrošača subjektivan pojam, zadovoljavaju
potrebe kupaca. Veoma je bitno razlikovati kategorije potrošača: aposlutni nepotrošači, koji iz bilo kojeg
razloga neće kupiti određeni proizvod, relativni potrošači koji mogu a i ne moraju kupiti proizvod, te
stvarni potrošači koji zaista kupuju proizvod. Bitno je sprovesti analizu, kako plasman proizvoda ne bi bio
uzaludan, odnsno kako bi se stekao očekivani rezultat a ne gubitak.
Svaka kompanija je dio ekonomske okoline određene države. Kako bi poslovanje kompanija bilo
uspješno, menadment mora poznavati ekonomsku situaciju okruženja u kojem posluju. Stabilnost
ekonmske okoline izravno utiče na stabilnost kompanija. Pomoću analiza ekonomske okoline, sprovode
se poslovi na određenim tržištima. Među najvažnije ekomoske pokazatelje ubrajaju se: bruto domaći
proizvodi, godišnja stopa rasta bruto domaćeg proizvoda, kupovna moć stanovništva, stopa
nezaposlenosti, kamatne stope..
- poslovni ciklus,
- globalna ekonomija,
- upravljanje ograničenim resursima,
- unapređenje proizvodnje.
Društvena okolina podrazumijeva stavove, želje, ambicije, očekivanja, obrazovanje, vjerovanje i običaje.
Društvena okolina se najčešće spominje kao skup vrijednosti određenog društva. Taj sistem vrijednosti
uslovljava načine ponašanja kompanija. Društvena okolina poima termine društvene odgovorosti ,
menadžesrke i poslovne etike. Društveno odgovorno ponašanje je preventivno, a ne korektivno. Ono
pronalazi puteve za rješavanje društvenih problema.
Politička okolina je povezana sa ruštvenom i pravnom okolinom. Prema S.E. Jacksonu politička okolina
podrazumijeva politički sistem, odnosno govori nam da li u nekom društvu vlada demokratija, onarhija,
diktatura i sl. Demokratija pogoduje načinu organiziranja, jer uposlenicima odobrava moć kreativnsti,
vlastitih izbora, komunikacije kao veoma bitne stvake u ispunjavanju ciljeva. Postoje nacionalne,
subnacionalne i i nadnacionalne politike. Kompanije trebaju imati na umu sve navedene politike,
prilagođavati im se zbog toga što je svaka kompanija smještena u takvim okolinama. Menadžment se
nosi sa različitim izazovima politike, te kupcima obezbjeđuje siguran proizvod/uslugu. Veoma je bitno
spomenuti i političku nesigurnost, koja nastaje kao posljedica političkih rizika.
Pravna okolina je u međusobnoj vezi sa političkom i društvenom okolinom. Pod njom se podrazuijevaju
zakoni, propisi, obaveze, zakosnki i podzakonski akti koje uređuje zakonodavna vlast svake države.
Najvažnije zakone donosi parlament, te svi poslovni subjekti moraju raditi u skladu sa njima. Pravna
okolina se još naziva i institucionalni uslovi, na koje kompanije ne mogu uticati, nego im se prilagđavati.
Od pravne okoline se očekuje stabilnost, kako bi kopmanije imale jasne uslove za poslovanje. S gledišta
organiziranja, bilo bi veoma poželjno da se pravna okolina što manje mijenja, kako bi osigurala
dugoročno poslovanje u kojeg se ulažu resursi. Stabilni pravni okviri doprinose rad sa inostranim
investitorima, što značajno utiče na poslovanje.
Kako bi poslovanje bilo istrajno u cilju, potrebno je poznavati kulturu lokalne, internacionalne zajednice.
Kultura se definiše kao sistem vrijednosti, shvatanja, etike, životnog stila. Kulturne vrijednosti se uče od
rođenja, odnosno tokom cijelog života. Zbog toga kompanije moraju poznavati sve vrijednosti i značaje
kultura. Organizacijska kultura utiče na zajedničko polovanje, po kojem će se ona razlikovati od ostalih.
Organizacijska kultura podrazumijeva skup vrijednosti, normi, razumiijevanja između članova
organizacije. Pri donošenju odluka u obzir se uzimaju navedeni pristupi:
- individualistički pristup,
- moralno-pravni pristup,
- pristup pravde,
- utilitarni pristup.
Konkurencija je vanjski faktor koji se ne može kontrolisati. On se iznenadno pojavljuje, mimo naše volje.
MenadžemnT je odgovoran za pronalaženje odgovrajuće strategije kojom će se suprostaviti konkurenciji.
Konkurencija je najčešće kompanija koja se bavi istom djelatnošću. M.E. Porter smatra da je svaka
kompanija izložena djelovanju pet snaga konkurencije, a to su: posotojeća konkurencija, nadolazeća
konkurencija, zamjenska roba/usluge, pritisak dobavljača, pritisak kupaca.
Svih pet snaga od kompanija zahtjeva promjene u organiziranju, kako bi se riješili konkurencije. Kao
najčešće strategije koje komapnije sprovode podrazumijevaju se: strategija diferencijacije, strategija
niskih troškova, strategija fokusiranja.
Dobavljači služe za nabavu svega onoga što je potrebno kako bi se proizvodni proces nesmetano
odvijao. Broj dobavljača kao i dinamika nabave utiču na fukcije kompanije koje moraju izvravati obaveze
prema dobavljačima. Na odnos kupaca i dobavljača utiče pregovaračka moć, kako kupaca tako i
dobavljača. Iako je kupovna moć kupaca izraženija, postoje proizvodi/usuge nad kojima je pregovaračka
moć nadjačana od strane dobavljača. Veliku ulogu imaju dobavljači, naročito kad je riječ o JIT-u (engl.
Just in time) sistem nabave upravo na vrijeme. S njim se unapređuje odnos između kupaca i dobavljača,
te se postiže obostrano zadovoljstvo.
4. Zadaci organiziranja
Za ostvarivanje ciljeva kompanija potrebno je izvršenje određenih zadataka, te njihovim ostvarivanjem
stvaraju se oblici ostvarenih ciljeva. Orhaniziranjem se postiže stvaranje organizacijske strukture,
utvrđivanje organizacijskih postupaka, te primjena organizacijskih sredstava. Stavaranjem organizacije
osigurava se ostbarivanje oprimalnih rezultata, pomoću sklađenosti resursa, također se ostvaruju
interesi uposlenika te shodno tome postiže se efektivno i efiksasno poslovanje. Da bi se izvršenje
zadatka ostvarilo, potrebno je izvršiti podijelu zadazka na manje sekvence. Kakako bi se to izvršilo u obzir
se uzimaju četiri vrste zadataka: određivanje kritičnih zadataka, određivanje vremena koje potrebno za
izvođenje istih, procjena očekivanih rezultata, odabir tima za ispunjnjene rezultata. Među najvanijim
4.2. Koordinacija
Koordinacija je veoma važan zadatak organiziranja. Pomoću nje se integrišu ciljevi i aktivnosti
kopmanija. Nedostatak koordinacije dovodi do gubitka osjećaja za cjelinu, ulogu organizacije za
ispunjenjem postavljenih ciljeva. Razine koordinacije zavise od povezanosti organizacijskih dijelova.
Koordinacija zavisi o prikupljanju, procesiranju, organizacijskih dijelova koji se rješavaju koordinacijskim
mehanizmima.
Koordinacija zahtjeva korištenje adekvatnih raspona konrole, hijerahije, zapovjednog lanca. Veoma
korinso je postavoto standarde, pravila kojim se olakšava rješavanje zadataka.
Centralizacija i decentralizacija
Pod centralizacijom se podrazumijeva podređenost rada prema višim nivoima organizacije, dok je
decentralizacija obrnut proces. U modernom dobu teži se ka ostavrivanju decentralizacije, odnsono
slobode izbora, kreativnosti kao i uključenosti svih zapslenika kako bi poslovanje bilo ekefektnije.
5. Dimenzije organiziranja
Postoje različiti oblici dimenzija organiziranja kojima se nastoji izbršiti određeni rad. Od njih zavisi način
poslovanja. Među njih se ubrajaju:
- poslovne funkcije,
- poslovni procesi,
- vrijeme rada,
- kupci/potrošači,
- projekti,
- obim poslovanja,
- lokacija poslovanja,
- outputi poslovanja.
Sve navedene dimenzije međusobno su povezane i sastavni su dio svake organizacije. One određuju
način prema kojem će funkcionisati organizacija kao sistem, kao i ponašanje uposlenih. One su
zastupljne na razičitim nivoima organizacije. Mogu biti ravnopravne i hijerarhijski uspostavljene. Svaki
zapolenik treba voditi računa o svim dimenzijama tokom poslovanja, u najvećem broju slučajeva
organizacije će dati važnost hijerahijskoj dimenziji nad drugima. Iako je to tradicionalan pritup, uveliko je
zastupljen u našoj regiji. Određivanje primarne dimenzije predtsavljaju jedan od najvažnijih
menadžerskih oruđja, od koje zavisi proces organiziranja a ujedno i poslovanja.
6. Reorganiziranje
Pojam reorganiziranja označava sve forme procesa planiranih promjena u kompaniji, odnosno procea
prilagođavanja na promjene u internom i eksternom okruženju koje mogu voditi rastu, padu, stagnaciji u
kompaniji.
Stanja u kojima se posao ne odvija u željenom pravcu, u kojem se između odjela javljaju sukobi,
nesuglasice, u kojima su menadžeri preopterećeni zahtjevaju potrebu za reorganiziranjem.
Reorganiziranje je plasnki osmišljena funkcija, koja će dovesti do poboljšanja slike kompanije. Prva faza
reorganiziranja podrazumijeva utvrđivannje potreve za promjenama u organizaciji. U drugoj fazi se ulazi
analizu i dijagnozu stanja u organizaciji, gdje ključnu ulogu preuzima agens promjena, koji predlaže
metodologiju prikupljanja podataka i strategiju koju sporvodi menadžment. U trećoj fazi definišu se
ciljevi organizacije koji mou biti povećanje profita, osvajanje tržišta, izgradnja međisobnih odnosa. U
finalnoj fazi se vrši revizija ciljeva i planova.
7. Zaključak
S ovim krajem seminarskog rada na temu organiziranje možemo zaključiti da je organiziranje zapravo dio
našeg svakodnevnog života, neke zadatke radimo bez i da smo primjetili, da smo se prethodno
organizovali da bi ih izvršili. Pomoću organiziranja također usavršavamo vještine vođenja tima kako bi na
kraju došli do zadatih ciljeva, ali ne samo u poslovanju nego i u životu. Organiziranje kao funkcija
menadžmenta donosi mnoge prednosti kao što su oblikovanje strukture i koordinacija aktivnosti u
funkciji dolaženja do krajnjih ciljeva. Dobro organiziranje je ključan element u menadžmentu o kojem
ovisi zadovoljstvo ljudi kako na radnom mjestu tako i izvan njega. Uzimanjem u obzir svih faktora
poslovanja, stvara se harmonična radna atmosfera kojom se postižu efikasni ciljevi. Osim toga, stvaraju
se međusobni odnosi kojima se svakako utiče na proces poslovonja. Dokazano je da organiziranjem,
odnosno podjelom zadtaka skraćujemo vrijeme poslovanja, odnsno za manje utrošenog vremene
postižemo željene rezultate. Ukoliko nam proces organiziranja nije uspješan, uvijek postoji mogućnost za
reorganiiranjem kojim nastojimo ispuniti zacrtane ciljeve.
Literatura:
1. Aleksin, S. ( 2020), Strateija i mendžment, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Novi
Sad, Srbija
2. Antolović, N. (2013), Organizacija i kultutra, ,,HADRIAN'' d.o.o. Zagreb, Zagreb, Hrvatska
3. Avdić, A. (2017), Osnovi organizacije, Fakultet za menadžmenti poslovnu ekonomiju, Travnik,
Bosna i Hercegovina
4. Brabić, S. (2015), Organizacija poslovanja poduzeća „Sunčani Hvar hotels“ Ekonomski fakultet
sveučilišta u Splitu, Split, Hrvatska
5. Fayol, H. (1949). General and Industrial Management (C. Storrs, Trans.). London: Sir Isaac Pitman
& Sons
6. Lela, N. (2018), Organizacija posolovanja na primjeru d.d, Ekonomski fakultet Sveučitlišta u
Splitu, Split, Hrvatska
7. Aleksin, S. ( 2020), Strateija i mendžment, Fakultet za ekonomiju i inženjerski menadžment, Novi
Sad, Srbija
8. Mikić , T., Ikonić M. (2008), Oranizacija psolovnih sustava, ''Graphis d.o.o'' Zgreb, Zagreb,
Htrvastka
9. Sikavica P., Novak M. (1999), Poslovna organizacija, ''Informator'' Zgreb, Zagreb, Hrvatska
10. Tominić, Đ. (2017), Organizacija financijske poslovne funkcije u poduzeću "Kamen" d.d. Pazin,
Fkultet ekonomije i turizma Sveučilište Jurja Dobrile u Puli, Pula, Hrvatska
11. Štimac, I. (2018), Organizacijska struktura u industriji, Veleučilište Nikola Tesla u Gospiću, Gospić,
Hrvatska
12. Vuković, D. (2008) Organizacija i reorganizacija, ''INKUS d.o.o.'', Velika Gorica, Hrvatska
13. V., Šimović, (2017) Zaprešić, Priručnik osnova menedžmenta
14. Anonymous (2005.) Elementi organizacijske strukture
http://organizacija.awardspace.biz/poglavlje_2/glava_2_1.htm?
fbclid=IwAR2n0W63tTyDrFKAvoaa_IpIdgmIiZZFOic5IAXwj1sCT5Z9yfHMomqOquA
15. Strenghtscape (2021) How to Measuring Organizational Effectiveness & Strategies to Improve
Organizational Effectiveness https://strengthscape.com/how-to-measuring-organizational-
effectiveness-strategies-to-improve-organizational-effectiveness/
16. CliffsNotes (2017) Principles of management
https://www.cliffsnotes.com/study-guides/principles-of-management/creating-organizational-
structure/the-organizational-process
17. CliffsNotes (2017) Factors Affecting Organizational Design https://www.cliffsnotes.com/study-
guides
18. Jeffery Garten. (2001), “Jack Welch: A Role Model for Today’s CEO,” Business Week
19. Jason Gordon (2021) Organizing Function of Management – Explained
https://thebusinessprofessor.com/en_US/management-leadership-organizational-behavior/
what-is-the-organizing-function-of-management
20. Prachi Juneja (2015) Organizing Function of Management
https://www.managementstudyguide.com/delegation_decentralization.htm