KOMISIJA ZA RAČUNOVODSTVO I REVIZIJU

BOSNE I HERCEGOVINE

ISPIT ZA STICANJE PROFESIONALNOG ZVANJA

OVLAŠTENI REVIZOR
(ISPITNI TERMIN: MAJ 2009.GODINE)

PREDMET:
STRATEGIJSKI MENADŽMENT

1. Organizacijska misija

3. (str. 62-66)
Organizacijska misija
Definicija misije (2 boda)
Načini definiranja misije (četiri načina) 8 bodova
Obavezni elementi misije (6 bodova)
Abell-ov okvir definiranja biznisa (4 boda)

2. Interesno-uticajne grupe (stakeholders-i) na koje je organizacija upućena

4. (str. 66-70)
Interesno-uticajne grupe (stakeholders-i) na koje je organizacija upućena
Definicija (2 boda)
Identifikacija interesno-uticajnih skupina (4 boda)
Opis interesa i načina uticaja svake interesno-uticajne skupine (6 bodova)
Koraci u postupku analize uticaja interesno-uticajnih skupina ( 4 boda)
Slika rangiranja interesnih grupa (2 boda)
Usporedba američkih i zapadnoevropskih kompanija sa pozicije interesnih grupa (2 boda)

1
3. Predviđanje i planiranje
a) Šta je to predviđanje?
b) Koje su karakteristike predviđanja?
c) Koje su razlike između predviđanja i planiranja?

a) Predviđanje je istraživanje budućnosti, s ciljem da se dođe do pouzdanih planskih pretpostavki

odnosno stavova o relevantnosti i prirodi dejstva eksternih i internih faktora na buduće poslovanje
preduzeća.

b) Bitne karakteristike predviđanja su:

 Predviđanje podrazumjeva istraživački napor, što znači da treba da uvažava naučno
fundirane metode istraživanja.
 Predviđanje se bavi budućnošću u smislu otkrivanja šansi, odnosno ukazivanja na opasnosti
koje se formiraju u budućnosti.
 Predviđanje vezuje budućnost za poslovanje preduzeća s ciljem da se olakša proces
donošenja i realizacije planskih odluka.
 Predviđanje podrazumjeva zauzimanje stava o anticipiranim tokovima budućih događaja,
što znači da rezultati predviđanja figuriraju kao ključne premise planiranja.
 Osnovni smisao predviđanja jeste minimiziranja rizika i neizvjesnosti u poslovanju.

c) Iako su i planiranje i predviđanje orijentisani na budućnost, te se ponekad čak koriste i kao

sinonimi, postoji dovoljno elemenata po kojima se oni razlikuju, a to su:
 Planiranje je proces donošenja planiskih odluka, dok je predviđanje anticipiranje budućeg
toka događaja tj. stvaranje predstave unaprijed o mogućem ishodu događaja u budućnosti i
zauzimanja stava o njihovoj relevatnosti za poslovanje preduzeća u budućnosti. S tim u
vezi, kao rezultat procesa planiranja nastaju planske odluke, a kao rezultat procesa
predviđanja planske premise.
 Planiranje podrazumjeva preduzimanje akcija, dok predviđanje uključuje istraživanje. Isto
tako planiranje uključuje konkretizaciju ponašanja preduzeća, dok predviđanje uključuje širi
krug opcija, jer operiše sa budućnošću koja uglavnom uključuje neizvjesnost. S tim u vezi,
predviđanje inicira i izmjenu planova.
 Budući da za rezultat ima planske pretpostavke, predviđanje nužno podrazumjeva
operisanje sa informacijama iz prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, dok planiranje uključuje
vrednovanje i izbor alternativa. U tom pogledu predviđanje uključuje istraživačku, a
planiranje kreativnu fazu tzv. fino programiranje.
 Time što anticipira tokove događaja uključujući i spoznaju mogućih reakcija okruženja na
akcije dotičnog preduzeća, predviđanje omogućava da se preuzme pravi rizik i na taj način
unaprijedi proces planiranja.
 Predviđanje odgovara na pitanje gdje bi moglo da se nađe preduzeće, imajući u vidu
anticipiranu konstelaciju budućih šansi i opasnosti u razvoju događaja, dok planiranje
odgovara na pitanje gdje bi trebalo da ide preduzeće (utvrđivanje ciljeva i strategije) kao i
na pitanje kako to postići (koncipiranje programa, postupaka i stvarno preduzimanje akcija)
Prema tome, predviđanje i planiranje treba tretirati kao dvije nerazdvojne komponente na kojima se
predominantno zasniva proces upravljanja poslovanjem savremenog preduzeća.

2
4. Implementacija strategije
a) Navedite kako se dijele pristupi implementaciji strategije, zavisno od veličine preduzeća i
stila upravljanja?
b) Objasnite šta podrazumjeva svaki od pristupa implementaciji strategije

a) Zavisno od veličine preduzeća i stila upravljanja govori se o pet manje ili više različitih pristupa
implementaciji strategije:
1. Komandni pristup
2. Pristup organizacionih promjena
3. Pristup saradnje
4. Kulturni pristup
5. Pristup odozdo na gore

b) Komandni pristup se zasniva na tome da se definisana strategija jednostavno stavlja u dužnost

nižeg sloja rukovodilaca da je izvršavaju. Zadaci strategijskog upravljanja se razdavajaju na
«misleću» i « djelujuću» fazu. Ovaj pristup je svojstven manjim preduzećima ili situacijama
kada implementacija strategije ne uključuje puno promjena.
Pristup organizacionih promjena, uvažava potrebu anticipiranja i sprovođenja raznih
organizacionih i drugih promjena za impelemtaciju strategije. U tom pogledu, od strane top
menadžmenta, temeljnije se sagledavaju i projektuju potrebne promjene u organizaciji, sistemu
planiranja, nagrađivanja i kontrole.
Pristup saradnje podrazumjeva da se u planiranje implamentacije uključuju rukovodioci
poslovnih funkcija i jedinica sa očekivanjem da će se tako doći do realnijih procjena zadataka
na planu implementacije, rukovodioci motivisati i učiniti odgovornijim za izvršavanje
strategije.
Kulturni pristup se bazira na još širem uključivanju nosilaca implementacije u proces njenog
osmišljavanja. Svi oni na koje se strategija odnosi nastoje se, kroz proces komuniciranja,
indokrinirati misijom i vizijom preuzeća i ohrabriti ih da, shodno tome, operacionalizuju
strategiju.
Pristup odozdo na gore stimuliše inicijative i predloge od najnižih izvršilaca. Menadžment se
pojavljuje u ulozi ocjenjivača predloga, a ne komandanta koji nameće rješenja. Sa nivoa
preduzeća se emituju samo osnovne premise i vizija promjena, a ideje za njihovu realizaciju
očekuju se da dođu odozdo.

3
5. Proizvodna funkcija
a) Šta je osnovni cilj proizvodne funkcije u preduzeću?
b) Navedite faktore koje je nužno sagledati prilikom opredjeljivanja strategije proizvodnje?
c) Kakva je uloga proizvodne funkcije u definisanju generalne strategije preduzeća?

a) Osnovni cilj proizvodne funkcije jeste da se obezbijedi ekonomična i blagovremena izrada

proizvoda i usluga koji će po količini, kvalitetu i drugim karakteristikama odgovarati
zahtijevima marketinga.
U tom smislu, od proizvodne funkcije se očekuje da optimizira veličinu, razmještaj i režim
korišćenja kapaciteta, definiše nivo kvaliteta inputa, izabere tehnologiju, te da kroz adekvatnu
organizaciju proizvodnog procesa osigura traženi kvalitet autputa.

b) U opredjeljivanju strategije proizvodnje nužno je, između ostalog, sagledati značaj simplifikacije,
specijalizacije i standardizacije proizvodnje, na jednoj, i potrebe obezbjeđivanja interne i
eksterne fleksibilnosti preduzeća, na drugoj strani.

c) Za potrebe definisanja generalne strategije preduzeća, od proizvodne funkcije se očekuje da

asistira u razrješavanju sledećih strategijskih pitanja:
1. Opredjeljivanje veličine kapaciteta
2. Lokacija kapaciteta
3. Prerađivati dalje ili prodavati
4. Proizvoditi ili kupovati
5. Ostvarivanje sinergije u proizvodnji
6. Usaglašavanje karakteristika proizvoda i tehnoloških koncepcija
7. Opredjeljivanje strukture proizvodnog asortimana