Komentar o banalnosti zla

Banalnost zla pojam je koji u filozofiju uvodi Hannah Arendt pišući knjigu o suđenju
njemačkom nacistu Eichmannu za zločine počinjene tijekom Drugog svjetskog rata. Ukratko,
Arendt banalnost zla opisuje kao čin čiji je izvršitelj banalan, a koji je zao i koji rezultira zlom.
Ono što činitelja čini banalnim upravo je činjenica da je on prosječan čovjek. Nije uvrnuti
pojedinac s psihopatskim tendencijama, potpuno se razlikuje od monstruma kojeg bi zamislili
kada govorimo o strašnom zločincu, on je sasvim običan čovjek s kakvim se susrećemo
svakodnevno. Ne obilježava ga nikakva mentalna bolest čiji je simptom zlodjelo niti neka
nadnaravna zloća. Upravo je takav bio i Eichmann o kojem je riječ u Arendtičinoj knjizi. Ne
razmišljajući i ne djelujući suprotno sasvim nemoralnoj nacističkoj ideologiji te želeći
nastaviti živjeti svoj život kao i prije, bez ikakvih problema i u miru s državom, on čini zlo
nezapamćenih razmjera i sudjeluje u ubojstvu 6 milijuna ljudi iako ih ne ubija izravno svojom
rukom. Ona iznosi činjenicu koja plaši najveći broj ljudi, a koju osobno smatram istinitom;
baš zato što zlo nije izolirano u maloj količini ljudi koji su anomalija, ono je u svakome od nas
i u scenariju u kojem se pojavljuje nekoliko olakotnih okolnosti, poput ozakonjenog nemorala
čije izvršavanje pojedinca vodi do uspjeha ili samo spokojnog suživota s tijelima vlasti, svi
smo mi u mogućnosti postati baš kao neki vojnik u nacističkoj Njemačkoj samo zato što ne
promišljamo o krajnjim posljedicama naših postupaka, nego usko gledamo samo na vlastitu
ugodu koja u uobičajenim situacijama ne donosi nikome zlo. Sasvim se slažem s Arendtinom
filozofijom banalnosti zla jer vjerujem da svaki čovjek u sebi nosi zlo koje se može pokazati u
bilo kojem trenutku, a pravi je primjer koji mogu uočiti u svakodnevnom životu djelovanje
ljudi u političkim izborima. Nažalost, mnogi ljudi vrlo često biraju neku političku opciju zato
što pogoduje isključivo njima ili skupini u kojoj se oni nalaze na štetu društva. Njihova
skupina, koja je u sustavu u kojem vlada određena stranka na bilo koji način povlaštena, svoj
glas daje toj stranci iz sebičnih razloga poput lagodnog života, a izabire potpuno ignorirati ili
uopće ne promišljati o učincima koje ta njihova povlaštenost uzrokovana radom stranke ima
na ostatak društva i koliko može poput parazita iscrpljivati državne resurse. Vrlo često takvi
ljudi ignoriraju nemoralne postupke osoba na vlasti poput korumpiranosti i krađe te im
unatoč njima i dalje zbog vlastite ugode daju svoj glas. Gledajući svakodnevno takve situacije,
mogu povući paralelu između takvog postupanja i Eichmannova djelovanja.

Mia Momčilović, 4.d