Pesma govori o pesnikovom licnom iskustvu rata I razdoblja posle rata. Ipak, on joj daje naslov “Covek peva posle rata” I time govori da se pesma ne odnosi samo na njega nego na sve ljude koji u ratu ucestvuju I koji ga prezive. Pesma je napisana u ispovednom tonu koji zbog svoje jacine izraza na mestima nalikuje na protest. Velike stvari za koje se pesnik borio ispale su laz ali je ta borba u njemu probudila ljubav prema malim zivotnim stvarima. Pesmom dominiraju osecanja bunta I razocaranja, nastali kao posledica boli izazvane stradanjem, koje nije dotaklo samo njega vec I njegove najblize, ciju bol oseca kao svoju. Pesma zbog toga nije elegicna, vec naprotiv, ona je brza, energicna, dinamicna, bez rime, ali su misli u njoj povezane. Pesnik prikazuje rat kao krivca, dok su svi ostali njegove zrtve. Sve sto pesnik zeli jeste ono lepo od normalnog zivota. Ne zeli ni osvetu, samo “…šaku zraka i malo bele, jutarnje rose – ”. Sve ostalo ostavlja drugima “Ostalo vam na čast”.
2. DO KAKVOG SAZNANJA JE PESNIK DOSAO?
Pesnik je dosao do saznanja da su samo porodica, dom, ljubav i mir prave zivotne vrednosti. On za sebe samo zeli prociscenje, a sve ruzne stvari neka drugima sluze na cast.
3. UPOREDI OSECANJA COVEKA ZA VREME I POSLE RATA.
Covek posle rata gubi snove, odnosno, veru, ljubav I nadu. Gubi cast I dostojanstvo. Time sto gubi cast I dostojanstvo, gubi sebe I svoju licnost, on je iznutra mrtav covek a spolja prividno ziv, a kao takav, gubi mogucnosti da iskusi sve epitete zivota. Takodje gubi osecaj da stvarnost proceni na realan nacin. Tokom rata, covek je hrabar I neustrasiv.
4. ZASTO JE REC COVEK U PESMI NAPISANA VELIKIM SLOVOM?
Rec covek u pesmi napisana velikim slovom naglasava coveka koji je uspeo da pored muka ocuva I zadrzi svoje dostojanstvo. Kako je lirski subjekt u pesmi pod uticajem rata predao svoje dostojanstvo, izgubio veru, nadu I volju da promeni svet oko sebe, on mora pronaci motivaciju u samome sebi kako bi to dostojanstvo I povratio.