DIO EVOLUCIJE

1. hominidi – uspravan hod, lubanja sve veća, oruđe, meso, vatra

2. nastanak modernih ljudi

> širenje po cijelom svijetu

3. razvoj poljoprivrede > sjedilačka društva

4. izdizanje civilizacija

KLASIFIKACIJA

red sisavaca primata:

pared Catarrhini:
superobitelji:
 †Oligopithecidae
 †Propliopithecoidea
 †Pliopithecoidea > obitelj Pliopithecidae > podobitelj Pliopitecine:
izumrli rod Pliopithecus:
 Pliopithecus antiquus
 Pliopithecus bii
 Pliopithecus canmatensis
 Pliopithecus platyodon
 Pliopithecus vindobonensis
 Pliopithecus zhanxiangi
 †Saadanioidea
 †Parapithecoidea
 Cercopithecoidea
 Hominoidea =čovjekoliki majmuni > obitelj Prokonzulide > rod Prokonzuline > rod Prokonzul:
 Proconsul africanus Hopwood [de], 1933
 Proconsul gitongai (Pickford & Kunimatsu, 2005)
 Proconsul major Le Gros Clark & Leakey, 1950
 Proconsul meswar Harrison [de] & Andrews [de], 2009

taksonomska obitelj hominide = veliki čovjekoliki majmuni ili hominidi:

4 roda: pongo (orangutani) << podobitelj pongine, jedino pongo postojeći,
gorila I
 pan (čimpanze I bonobi, subsaharska Afrika), I
rod homo (jedino je moderni čovjek postojeća vrsta, ostale su izumrle)

Podobitelj hominine (afrički hominidi, afrički majmuni): svi hominidi nakon odjeljivanja orangutanske
podobitelji pongine:
pleme hominini: rod homo: moderni čovjek I izumrle vrste
podpleme hominina: barem 2 izumrla roda
podpleme panina (samo rod pan, nekad se smatra I zasebnim plemenom) i
pleme gorilini
izumrlo pleme driopitecini:
 Kenyapithecus
o Kenyapithecus wickeri
 Danuvius
o Danuvius guggenmosi
 Ouranopithecus
o Ouranopithecus macedoniensis
o Ouranopithecus turkae
 Otavipithecus
o Otavipithecus namibiensis
 Oreopithecus
o Oreopithecus bambolii
 Nakalipithecus
o Nakalipithecus nakayamai
 Anoiapithecus
o Anoiapithecus brevirostris
 Dryopithecus
o Dryopithecus wuduensis
o Dryopithecus fontani
 Hispanopithecus
o Hispanopithecus laietanus
o Hispanopithecus crusafonti
 Neopithecus
o Neopithecus brancoi
 Pierolapithecus
o Pierolapithecus catalaunicus
 Rudapithecus
o Rudapithecus hungaricus
 Samburupithecus
o Samburupithecus kiptalami
 Udabnopithecus
o Udabnopithecus garedziensis
 Griphopithecus
o Griphopithecus alpani
o Griphopithecus suessi

Podpleme hominina ili australopitecina: australopiti ili hominijanci:

rod australopitek: (>> rod Homo)
 Australopithecus africanus
 Australopithecus deyiremeda
 Australopithecus garhi
  Australopithecus sediba
 Australopithecus afarensis (=Praeanthropus afarensis)
 Australopithecus anamensis (=Praeanthropus anamensis)
 Australopithecus bahrelghazali (=Praeanthropus bahrelghazali)
rod Paranthropus:
 Paranthropus robustus
 Paranthropus boisei
 Paranthropus aethiopicus
rod Kenyanthropus
 †Kenyanthropus platyops (Leakey et al., 2001)
 †Kenyanthropus rudolfensis? (Alexeev, 1986)
rod raniji Ardipitek (rasprava):
 Ardipithecus ramidus
 Ardipithecus kadabba
rana vrsta Orrorin (vjerojatno): Orrorin tugenensis
vrsta Sahelanthropus (možda): Sahelanthropus tchadensis
vrsta Grekopitek (možda):
 Graecopithecus freybergi
 Graecopithecus macedoniensis
OD PRVIH PRIMATA DO AUSTRALOPITEKA

Evolucija = mnoštvo uzastopnih prilagodbi okolišu > fizičke promjene

PRIMATI = ostali majmuni (+lemuri) + čovjekoliki majmuni (= Pongidae: čimp., gorile, orang.) + čovjek
(sisavci najvišeg reda)

prvi prije 65 milijuna godina (početak tercijara, paleogena, paleocena, baš su izumrli dinosauri)
prije 50 mljn g. već su imali karakteristična obilježja: šake za hvatanje, oči na prednjoj strani glave,
veći mozak

Vremenska traka hominina

> OBITELJ HOMINIDI = čovjek (+čimpanze, gorile, orangutani) i preci, nekadašnji= čovjekolika bića
- prvi čovjekoliki majmuni prije 25 mljn g./prije 30 mljn g. primati evoluirali u prve majmune i
čovjekolike majmune
- čovjekoliki majmuni su veći i snažniji, imaju široka prsa, gipka ramena i snažne ruke
- zubalo obilježavaju golemi kutnjaci i jako debela caklina
- golemi čovjekoliki majmun Gigantopithecus, visok 2.5 m, živio je na tlu jer je bio pretežak za
penjanje

>> prije 22 milijuna godina Pliopithecus (početak neogena - drugog dijela tercijara, miocena)
prije 21 milijun godina Proconsul

> podobitelj HOMININE:

prije 12.5-11 mljn godina Dryopithecus
prije 12.2 mljn g. Sivapithecus, syn: Ramapithecus (lit. 'Shiva's Ape') - genus of extinct apes. Fossil
remains of animals now assigned to this genus, dated from 12.2 million years old in the Miocene,
have been found since the 19th century in the Siwalik Hills of the Indian subcontinent as well as in
Kutch. Any one of the species in this genus may have been the ancestor to the modern orangutans.
Jede čvrstu hranu, npr. sjemenke i savansku travu. << čovjekolikim majmunima zubi postaju kraći i
plosnatiji pa mogu grickati tvrđe bilje i travu s tla
- čovjekoliki majmuni ponekad stanu na dvije noge, ali ne mogu to dugo, to im oslobađa ruke za
nošenje hrane

- prije 10 mljn godina traje proces hominizacije

> podpleme HOMININA= AUSTRALOPITECINE (=afrički južni majmuni): HOMO i

>> nepreživjela čovjekolika bića: tamne kože, dlakavi (rani) – nazivaju ih rani hominidi
- prijelaz sa životinje na čovjeka, nije jasna granica između ljudskog i životinjskog

jedino u Africi (fosili) - prije 8-6 milijuna godina

Sahelanthropus tchadensis – prije 7 milijuna godina, lubanja, velik kao današnje čimpanze, možda
čak prvi dvonožni hominid
Ororin tugenensis - prije 6 mljn godina, središnja Kenija, gorje Tugen, okamenjeni djelići kosti, i zubi i
čeljust, 5 individua, stjecali sposobnost uspravnog hoda (građa natkoljenice)

- čeljust u obliku slova U kao kod čovjekolikih majmuna

- hrane se biljem i sjemenjem
>> ljudsko obiteljsko stablo više sliči širokom grmu različitih grana, velikih i malih

 prije 4.4/prije više od 5 mljn godina – DVONOŽAN HOMINID – U AFRIČKOJ SAVANI

1) <= u razdoblju prije 7-4/8-10 mljn godina klima postala hladnija, + nastala sezonska klima vlažnih i
suhih razdoblja, goleme prašume u I Africi su počele nestajati, a zamjenjivali su ih savanski travnjaci s
pokojim stablom ili malom šumom, majmuni počeli živjeti na rubovima šume, sve teže naći hranu na
stablima, putovanje u potrazi za hranom (travnata prostranstva=savane)
2) +++ Zemljine kontinentalne ploče se premještale > tektonski pomaci >> u I Africi jako velik pritisak
>> otvaranje goleme pukotine duž linije rasjeda duge oko 4000 km >> nastala je Velika rasjedna
dolina koja je razdvojila buduće čovjekove pretke od ostalih majmunskih zajednica
3) Rasjedna dolina djelovala i kao razvođe: kiša s Atlantikala ispadala se zapadno od rasjeda, istočno
je bila momsunska zona s obilnim sezonskim kišama koje su zamjenjivala duga sušna razdoblja
- možda ih je klima prisilila na brzo prilagođavanje
australopitecina ARDIPITHECUS RAMIDUS, Aramis, Afar, Etiopija, kosti, prije 4.4 mljn godina
>> AUSTRALOPITEK: otisci stopala (stope) sačuvani u vulkanskom pepelu Laetoli, sjeverna Tanzanija,
3.6 mil g, Australophitecus afarensis, tri individue: 2 odrasle osobe i 1 dijete, 27 m dugački trag s više
od 69 stopa (1979., Mary Leaky i njena ekipa), +
veliki palac stoji uz ostale nožne prste >> hoda i drži se uspravno i korača (koljena kao naša) -
nedjelotvorno kretanje ≠ manje umara od četveronožnog
=>=> dvonožnost je bio glavni faktor daljnjeg razvoja prema čovjeku, a ne veći mozak ili izrađivanje
kamenog oruđa
(pliocen - zadnji dio tercijara)

bolji nadzor nad grabežljivcima (i lakše se brane) i obrocima < vide dalje
slobodni gornji udovi za nošenje hrane i mladih
mogli sjediti uspravnih leđa i uzdignute glave
čeljust i zubalo oslobađaju se funkcije hvatanja, borbe, otimanja
GRANICA ČOVJEKA I MAJMUNA: DVONOŽNOST, VEĆI KAPACITET MOZGA,
GLASNICE

Australopiteci – u južnoj i istočnoj Africi, samo nekoliko u Čadu u sjevernoj-srednjoj Africi, 4.2-1.9
mljn g. (bez robusnih) rani ljudski rođaci, majmunoliki dvonošci
lubanja velika kao trećina naše, malen mozak u odnosu na čovjeka, zaobljena lubanja > veći mozak u
odnosu na č. majmune/kao kod velikih čovjekolikih majmuna
- puno niži od čovjeka, većinom niži od 1.5 m, lice kao u majmuna, dlakavo tijelo, duge snažne ruke
žive npr. na rubu šume
- u početku ipak više na stablima nego što hodaju dvonožno
- dugi savijeni prsti na rukama i nogama i duge ruke, predmete obuhvaćali palcem i kažiprstom, mogli
uzeti vrlo male stvari preciznim hvatom ruke
- opasnost boravka u savani natjerala ih da žive u skupinama od oko 20 jedinki, za to morali skupljati
hranu na većem prostoru
- grade skloništa u savani za zaštitu npr. od oluje – od velikih grana, na njih vezali lisnate grane, otvor
uza zemlju (danas neka plemena Bušmana grade slične zaklone kod lovačkih pohoda)

velika rijetkost i nepotpuna očuvanost ostataka ≠ znanstvenici stalno pronalaze nove kosti
australopiteka

- najstariji nađeni australopitek je Australophitecus anamensis od prije 4.2 mljn g., Kenija, Etiopija

- LUCY (Australophitecus afarensis kai i vlasnici laetolijskih stopa), prije 3.2 mljn g., kod Hadara, blizu
rijeke Awash, Afarski trokut, SI Etiopija, djelomični kostur, s njom još 7 jedinki, vjer. jedna obitelj,
možda umrli od epidemije, kraće noge od suvremenog čovjeka, prilikom hoda vjerojatno se i dalje
prilično ljuljala u bokovima kao četveronošci, visoka 1.1 m, teška 27 kg, rane 20-te godine ili malo
mlađa (1974., amer. antropolog Donald Johanson),
vjerojatno i dalje spavali u krošnjama i tu se sakrivali od mesoždera
-jeli osim glavne biljne hrane i jaja, termite, male gmazove i ptice
- možda koristili štapove i jednostavne kamene alatke za iskopavanje i otvaranje hrane, većina oruđa
od drveta odn. propadljivog materijala
- A. afarensis živio u grupama koje je predvodio najjači mužjak
(+ Laetoli još jedan 3.8-3.6 mljn godina)
- Taung, North West Province, Južnoafrička Republika, dijete od 2.7-3.7 godina, fosil lica i vilične kosti
i očvrsnuti pijesak u obliku mozga, Australophitecus africanus 3.3-2.1 mljn godina, prilično raširen
Afrikom
+ kompletna lubanja odrasle ženke/žene - A. africanus, 3.4-3.7 mljn g. – Sterkfontein, regija Gauteng
koja se sada naziva Kolijevka čovječanstva
=gracilno građeni (nježno, vitki) su preci čovjeka
australopitek i čovjek su u usporedbi sa životinjama biološki nespecijalizirani (= kombinacija
prosječnih sposobnosti): u pojedinoj funkciji su slabiji od specijalizirane životinje ali su ukupno
probitačni jer su životinje tjelesno prilagođene i usmjerene samo na neke oblasti >> čovjek sebi
stvara umjetne specijalizirane organe koji uspješno nadoknađuju njegove biološke nedostatke
≠ snažnije građeni, robusni= veliki i jaki, 135-155 cm visoki, 40-55 kg teški, vrlo snažna čeljust, jede
tvrdu travu i korijenje, evolucijska slijepa ulica, robusni australopiteci:
Paranthropus robustus, pretežno biljožder, u šumi, 2.27-0.87 mljn godina
Paranthropus boisei = Zinjanthropus, kanjon Olduvai, visoravan Serengeti, sjev. Tanzanija, (?+Kenija)
jedno od najbogatijih arh. nalazišta na svijetu (velik broj fosila ranih hominida, velika zbirka kamenog
oruđa, krug od velikog kamenja – temelj prve kolibe, prije 1 mljn g.), 1.8 mljn godina
i još npr. Paranthropus ethiopicus

Australopithecus africanus
paleantropološka nalazišta JAR (Taung, Makapansgat, Gladysvale, Sterkfontein)

- u početku najviše na stablima < dugi, svijeni prsti na rukama i nogama, duge ruke > hvatanje grana i
zamahivanje kod prelaska s jednog stabla na drugo
<< ponovno suša prije oko 2.5 mljn godina i teški životni uvjeti: robusni imaju snažan aparat za
žvakanje: velike kutnjake i pretkutnjake za mljevenje korijenja, oraha i kore voća ≠ gracilni se
oslanjaju na svestranost i domišljatost

Kao oruđe su vjerojatno koristili lišće i grane, njihove ruke imale su sposobnost klesanja jednostavnog
kamenog oruđa, ali nije poznato jesu li to radili/nisu to radili. ??? Oni uz more ??? (Indijski ocean)
koristili su školjke za rezanje, npr. velikih riba.

<<Lomekwi 3, drevno kameno oruđe datirano na 3.3 mljn g. = najstarije ikad nađeno, starije od roda
Homo 500 000 godina, moglo bi pripadati Australopiteku ili Kenyanthropu (koji je nađen blizu
Lomekwi 3)

-u južnoj Africi ima nalaza australopiteka koji su se možda služili oruđem od kostiju, zubi i rogovlja, a
ne od kamena (osteodontokeratička kultura)

zubi se sve više zaobljuju i otupljuju, caklina je sve tanja, smanjivanje kutnjaka i pretkutnjaka na
veličinu drugih zubiju << biljke i sjemenje zamijenio čvrstom hranom

istovremeno: australopit Kenyanthropus platyops, prije 3.2 mljn godina, Lomekwi kod jezera
Turkana, južna Kenija, dio lubanje

- ostaci ranih hominida nađeni samo u Africi

ROD HOMO
- istraživači su objavili: najstariji poznati fosil roda Homo nazvan ‘Ledi jaw’, iz regije Afar u Etiopiji,
star je između 2.75 i 2.80 mljn g. Lijeva polovica donje vilice ima manje zube od Australopiteka +
druge sličnosti s vrstom roda Homo kao što je H. habilis.

KLASIFIKACIJA VRSTA, VRIJEME

†Homo antecessor
†Homo erectus
†Homo ergaster (grč. radnik)
†Homo floresiensis
†Homo habilis (lat. vješt)
†Homo heidelbergensis
†Homo longi
†Homo luzonensis
†Homo naledi
†Homo neanderthalensis
†Homo rhodesiensis? = Homo bodoensis
†Homo rudolfensis
Homo sapiens
Obuhvaća postojeću vrstu Homo sapiens (modern humans), plus nekoliko izumrlih vrsta koje se
smatraju ili PRECIMA ILI BLISKIM ROĐACIMA modernih ljudi (ovisi o vrsti), ponajviše Homo erectusa i
Homo neanderthalensisa.

HOMO HABILIS, 2.31-1.65 mljn godina, dijelom suvremenik A. robustusa, npr. kanjon Olduvai, sjev.
Tanzanija, jednostavni alat, 1.9-1.6 mljn godina, više jedinki
(HOMO RUDOLPHENSIS, 2 mljn godina) Rani pleistocen
HOMO ERGASTER= RANI AFRIČKI HOMO ERECTUS 1.7 - 1.4 mljn godina – 600 000 godina
HOMO ERECTUS (uspravan čovjek) 2 mljn-108 000 godina (najmlađi: H. erectus soloensis sa Jave)
HOMO ANTECESSOR – pronađen u španjolskom produktivnom nalazištu Sierra de Atapuerca, između
1.2 mljn i 800 000 godina
---------------------------------------------------------------------------------------------------
HOMO HEIDELBERGENSIS (7/600–200 tg), npr. lubanja iz Grčke, prije 450 000 g.
HOMO RHODESIENSIS (300–125 tg) Srednji pleistocen
HOMO NEANDERTHALENSIS (430 ± 25 tg)
ANATOMICALLY MODERN HUMANS pojavljuju se prije oko 300,000 godina u Africi, i prije 70,000
godina (Toba catastrophe theory), postepeno zamjenjujući varijetete arhaičnog čovjeka.

Arhaični ljudi – određeni broj vrsta u rodu Homo grupirano je u ovu širu kategoriju koja se odnosi na
razdoblje prije oko 300 000 g. koje ili prethodi pojavi najranijih modernih ljudi ili je suvremeno s
njima. Obično obuhvaća neandertalca (430 ± 25 tg), DENISOVCE, Homo rhodesiensisa (300–125 tg),
Homo heidelbergensisa (600–200 tg), HOMO NALEDIJA,
??? Homo ergastera, Homo antecessora i Homo habilisa.
Regarding many archaic humans, there is no definite consensus as to whether they should be classified
as subspecies of H. erectus or H. sapiens or as separate species.
 African H. erectus candidates
o Homo ergaster ("African H. erectus")
o Homo naledi (or H. e. naledi)
 Eurasian H. erectus candidates:
o Homo antecessor (or H. e. antecessor)
o Homo heidelbergensis (or H. e. heidelbergensis)
o Homo cepranensis (or H. e. cepranensis)
 Homo floresiensis[40] - prije 18 000 g. I dalje živio na otoku Flores
 Homo sapiens candidates
o Homo neanderthalensis (or H. s. neanderthalensis)
o Denisovans (or Homo sp. 'Denisova' H. sapiens ssp. 'Denisova' or H. sp. 'Altai')
o Homo rhodesiensis (or H. s. rhodesiensis)
o Homo heidelbergensis (or H. s. heidelbergensis)
o Homo sapiens idaltu
the Narmada fossil, discovered in 1982 in Madhya Pradesh, India, was at first suggested as H.
erectus (Homo erectus narmadensis) but later recognized as H. sapiens.[41]

prije 1.8 mljn g. koegzistirali Paranthropus boisei, P. robustus, H. rudolphensis, Habilis i Ergaster u S
Keniji

(H. rudolphensisu zasad nisu definitivno pripisani neki ostaci kostiju tijela. Samo lubanja KNM-ER
1470. (dvostruko veći mozak od Lucy). Nema konsenzusa ni oko klasifikacije ni postoji li stvarno kao
vrsta. Možda je zapravo Australopithecus rudolfensis ili Kenyanthropus kao K. rudolfensis, ili je ista
vrsta s istovremenim i anatomski sličnim H. habilisom.)
Paleolit se obično dijeli na tri perioda:
 Donji/Stariji paleolit (2,5 mil. - 120.000 godina) u kome su živjeli Homo habilis i Homo erectus
 Srednji paleolit (300.000 - 30.000 godina) u kome su živjeli neandertalci
 Gornji/Mlađi paleolit (30.000 - 10.000) u kome su živjeli kromanjonci

Lower Paleolithic (c. 3.3 Ma – 300 ka)

Paleolitik: kameni alat i lovačko-sakupljački način života
Middle Paleolithic (c. 300–50 ka)
DRUŠTVO PALEOLITIKA
Upper Paleolithic (c. 50–12 ka)
Male pokretne skupine koje se kreću u potrazi za hranom
slično nekim današnjim plemenima u nepristupačnim
krajevima
znatno drugačije organizirani od današnjih lovaca skupljača
nalazišta nude malo dokaza o tome kako su bile organizirane skupine u srednjem i mlađem
paleolitiku

Vrste pretpovijesnih društava

4 glavne skupine: horde, podijeljena društva, društva s vođom, države
horde: mala društva lovaca-skupljača, manje od 100 ljudi, njihova mjesta su lovački logori ili mjesta za
mesarenje ili izrađivanje oruđa
podijeljena društva =plemena – farmerska društva na jednom mjestu ili pokretna pašnjačka društva,
do nekoliko tisuća ljudi, naselja od nekoliko sela slične veličine i ravnomjernog rasporeda
društvo s vođom: od 5000 – 20 000 ljudi, prestiž je veza s vođom, vođe se pokapaju s puno pogrebnih
dobara, središte moći naselja s hramovima, bogatim kućama i specijaliziranim obrtnicima
države: npr. država Maya, vladar donosi zakone, ima vojsku, podjela društva na klase, birokracija za
skupljanje i raspodjelu poreza

Planina KARMEL, spilje: Tabun, El-Wad i Skhul (npr. lubanja i ostaci kostura), Kebara, vapnenački
lanac blizu Haife
glavno levantsko pretpovijesno nalazište
od prije 600 000 g. do povijesnog vremena
pretpovijesni ljudski ostaci, rukotvorine od kamena i kosti
Tabun – najdublja razina spilje: najstarije kamene rukotvorine
Tabun, Skhul i Kebara: grobovi iz srednjeg paleolitika
El- Wad i Kebara: u grobovima rukotvorine iz kasnog paleolitika, prekrasne rukotvorine ljudi Natufien
kasnog paleolitika (prije 12 500-10 000 g.) – predmeti od kosti i kamena – dokaz njihovog doprinosa u
prijelazu na poljoprivredu
spilje nastanjivale dvije vrste ljudi iz srednjeg paleolitika: prvo su rani moderni ljudi zakapali svoje
mrtve na malom groblju u spilji Skhul prije 100 000 g., nakon njih su neandertalci ostavili pojedinačne
grobove u Tabunu i Kebari

- H. ergaster se pojavio u savani istočne Afrike prije 1.9 mljna godina, snažne i atletske građe, ???
najraniji lovci, njegov potomak je H. erectus

≠ Još uvijek traje rasprava u paleoantropologiji o tome je li H. ergaster vrsta za sebe ili ga treba
svrstati pod H. erectusa.
Raspon fosila H. ergastera većinom između 1.7 i 1.4 mljn g., ali dolazi u obzir i šire razdoblje. Iako su
poznati fosili širom istočne i južne Afrike, većina fosila je s obala jezera Turkane, Kenija. Nađeni su i
kasniji afrički fosili, neki mlađi i od 1 mljn g., koji upućuju na dugotrajan anatomski kontinuitet, ali nije
jasno mogu li se oni formalno smatrati primjercima H. ergastera. Kao kronovrsta H. ergaster je možda
postojao i do prije 600 000 g., a tada se u Africi javljaju novi sojevi roda Homo.
- nalazi u regiji Koobi Fora, istočna obala jezera Turkana, u Keniji, u Velikoj rasjednoj dolini: Homo
habilis 1.9–1.6 mjng, Homo rudolfensis 1.9–1.6 mjng, Homo ergaster 1.8–1.4 mjng

Dečko s jezera Turkana= Dečko od Nariokotome >> gotovo cijeli kostur mladog H. ergastera (11 g.)
koji je živio prije između 1.5 i 1.6 mljn g. To je dosad najkompletniji nađeni kostur ranog hominina.
Našao ga je 1984. Kamoya Kimeu (legendarni kenijski lovac na fosile) na obali/nasipu rijeke
Nariokotome blizu Z obale jezera Turkana, Kenija. Na njegovoj vilici nađeni su tragovi moguće bolesti
desni od koje je možda umro. Tijelo je dospjelo u močvaru i razgradilo se, a onda su ga pokrili mulj i
vulkanski pepeo. Da je doživio zrelost, bio bi visok 1.82 m. Utvrđeno je da su ljudi današnju visinu
dosegnuli prije najmanje 1,5 mljn godina.

OPĆENITO

kostur prilagođeniji hodanju na dvije noge

Kosti ruke se izdužuju > sposobnost hvatanja i upotrebe predmeta sve bolja
Prsni i trbušni mišići se proširuju > duža crijeva

veći mozak od australopiteka > više oslanjanja na tehniku i kulturu za razvoj novih strategija
preživljavanja: oruđe+vatra+svojevrsni jezik = početak KULTURNE EVOLUCIJE

- rani hominidi: žive u malobrojnim raštrkanim plemenima od nekolicine ljudi koji su razdvojeni
velikim prostorom, život je opasan i kratak, nema pravog govora za izražavanje, komuniciranje,
podučavanje drugog, učenje od drugog ???? (zato je za sve napretke trebalo toliko vremena)

NE-LOV I LOV - PRIVREDA

- prije početka korištenja kamenog oruđa samo se prikupljalo, bralo voće, bobice, divlje plodove,
iskopavalo iz zemlje gomolje i korijenje, otima glodavcima skupljeno korijenje, i otimalo pokoji komad
mesa hijeni i pticama grabljivicama, ljudi su bili malobrojni i takvim načinom mogli su si priskrbiti
dovoljno hrane (npr. Bušmanima na rubu Kalaharija 19 dana prikupljanja omogućuje prehranu 100
dana; slično i narod Kunga u J Africi s obale rijeke Omatako)

- Rudolphensis i Habilis bili vjerojatno strvinari i međusobno se nadmetali za hranu

<< rani ljudi kasapili su velike životinje koje su same umrle ili pokupljeno od onog što su ulovili lavovi i
drugi predatori (scavenging) - prije 2.6 mlijn g. ≠ neki smatraju da je i tada već bilo lova, redovito jeli
meso > hrana bogata proteinima omogućila daljnji razvoj mozga i davala više energije, tijelo je
postajalo jače i više
(H. habilis je npr. jeo pećinare, malene glodavce veličine svisca, ili dinoterije: predak slona od prije 30
mljna godina, visok 5 m, dugačak 6-7 m, u Keniji i Tanzaniji, tragovi u Laetoliju (također i tragovi
antilope), ima snažne kljove svinute prema dolje kojima vadi iz zemlje biljnu hranu ili čupa drveće)

Rekonstrukcija dječaka sa Turkanskog jezera

> veći mozak i sve se više koriste kamenim alatkama kako bi proširili raspon hrane, manja čeljust i
zubi << čeljust se razvila za potrebe sveždera, nije prikladna za trganje mesa pa su potrebne alatke za
to, oruđe se vjer. izrađivalo na licu mjesta

> uzimanje mesa sa strvina prešlo u lov na male životinje (H. ergaster možda lovio mlade, stare i
ozlijeđene životinje po savani) > razvojem komunikacije, društvenih vještina počeli su loviti u
skupinama: čekanje u zasjedi, međusobno upozoravanje, pomaganje (H. erectus u Aziji)
- lov više ovisi o sreći i slučaju (lovilo se kad se ukazala prilika, a ne planirano – prije H. erectusa), a
skupljanje je stabilnije

- kao drugi grabežljivci, čekali lovinu u zasjedi uz pojilišta, pratili migracijske putove i ponašanje
životinja, izabirali jedinke koje je bilo lako odvojiti od krda, i one vrste životinja koje se moglo napasti
bez velike opasnosti, npr. nilskog konja i slona

- lov na šumske životinje: los, jelen, ovan

Skupljačka privreda: štap za rovanje i kopanje ima jednaku vrijednost kao i koplje za lov: žene
skupljanjem pokrivaju između polovine i 2/3 živežnih potreba. Korijenje, bobice, sjemenke (žvakanje
sjemenki divljih biljaka), trave, voće, koštuničavi plodovi, zrnje, ptičja jaja, kukci, njihove larve, mali
gušteri << žene vjerojatno imale prilično znanje o biljkama i prenosile ga
- skupljeno čuvali u košarama od biljnih vlakana (tom tehnikom žene izrađivale i ribarske mreže)
npr. crtež na kamenu u Španjolskoj: žena sakuplja med
- samonikle trave i bobice kasnije korištene i za bojanje predmeta i tkanine

- kanibalizam nije dokazan

- apstraktno se zamišlja stupanj u kojem se upotrebljavalo jednostavno oruđe, privreda bila čisto
skupljačka, bez pravog lova – na visoku divljač, niti je bilo podjele rada među spolovima ni
udruživanja u veliku obitelj odn. kooperacije između muškarca i žene koja učvrćuje njihovu vezu >
obitelj nije očinska nego majčinska – to je koncepcija čopora bez prave obiteljske strukture

Koplja i toljage za ribolov na rijekama, vjerojatno i na moru (tu su skupljali ljuskare - podrazred malih
(1 mm do 2 cm) dugih slatkovodnih i morskih rakova, kojima je tijelo zatvoreno u dvostranoj ljusci,
kao kod školjke)

ZAJEDNICA

- jednoj jedinki vjer. bio potreban prostor od 3 km 2 za priobavljanje hrane, zato ih nije moglo biti više
u skupini (npr. 12 osoba) - morali bi preći prevelike udaljenosti u potrazi za hranom, posebno
neprikladno za trudnice i dojilje

- nije bilo puno mjesta pogodnih za logorovanje, a logorište se moralo često premještati u potrazi za
životinjama koje su se selile, ipak rani čovjek je bio sklon ostati što duže u istom području
(teritorijalnost; tu osobinu imaju i životinje)

- spolni dimorfizam manje izražen nego kod majmuna ≠ ipak muškarci snažniji, žene trudne, doje,
brinu se za malu djecu > obrana i lov stvar muškaraca, a žene i slabiji članovi skupine skupljaju biljne
namirnice i sitne životinje, brinu se za logorište i vatru, vezanost djece uz majke bila duža nego kod
čovjekolikih majmuna zbog produžene mladenačke faze
- podjednak broj muškaraca i žena

- najprikladniji oblik osnovne ljudske zajednice vjerojatno je bila mala obitelj ili obiteljska jezgra: oko
muža i žene ili više žena – djeca, starci i nemoćni, trajno sparivanje muške i ženske jedinke bilo je
prikladno zbog združivanja tih dviju sfera privređivanja zbog osiguranja i olakšanja opstanka, i zbog
dužeg zajedničkog života djece s roditeljima
> one se udružuju u nadobiteljske grupe potrebne radi lova, trebalo se okupiti dovoljno za lov
sposobnih pojedinaca

- teritorijalna pripadnost skupine i kooperacija unutar nje stvorili osjećaj pripadnosti skupini i
drugačiji odnos prema drugoj skupini
- na osnovi poklapanja u izradi oruđa na različitim područjima, širenja oruđa i podjednakog
mijenjanja oruđa na različitim područjima, pretpostavljaju se izvjesni kontakti među skupinama iako
su bile rel. razdvojene

RELIGIJA, MAGIJA

- nije dokazana

- općenito, uvjetno postoji izvjesna veza između privrednog-društvenog i religijskog oblika neke
zajednice, ali određeni oblik društva i privrede ne mora donijeti točno određeni oblik religije

- najprimitivniji oblici religije inače su fetišizam i dinamizam

≠ ne upražnjavaju ga današnji priprosti narodi bliski prirodi, već predodžbu osobnog tvorca
(uzročnika i upravljača) i držaoca svijeta i svjetskog poretka – više supstancijalna i tjelesna predodžba
bliskija takvim narodima od čiste apstrakcije u obliku bezlične iskonske sile

ORUĐE

- kameno oruđe od prije 2.5-1.7 mljna g. vjerojatno služilo za drobljenje kostiju i vađenje koštane srži
(veći komadi kamena – veliki oštri sjekači), i za rezanje mesa s uginulih životinja kako bi se manji
komadi odnijeli i pojeli negdje na sigurnome – kamena strugala oštrih rubova
<< odgovarajuća građa ruke koja omogućuje točno određene zahvate

slobodni gornji udovi za korištenje oruđa zbog bipedalizma >> POČETAK PALEOLITIKA – početak ????
korištenja oruđa, prije 2.5 mljn godina (početak kvartara - prvog dijela pleistocena) -uz ostatke roda
Homo nađu se obično i artefakti

- cilj kod izrade oruđa je dobiti oštre bridove na komadu kamena: dvije osnovne vrste su oruđe za
sječenje (chopping tool) i iveri=kolutasti plosnati komadi oštrih bridova - dobiju se udaranjem po
kamenu na nekoliko usporednih točaka uvijek u istom smjeru, nakon toga su se još dodatno obradili
djelomičnim daljnjim otkidanjem i obradom rubova

OLDOWAN - OLDUVAI INDUSTRIJA – tehnika sjeckanja

Rani Homo, samo Afrika

oruđe od neobrađenog oblutka/veliki obrađeni obluci ili udarači, jednostavne strugalice od kamenih
pločica (male kremene ploče)

- Jedno od najstarijih nalaza oruđa: Gona, Etiopija, blizu rijek Awash, 2.6-2.5 mljn godina, alat sličan
onom u Olduvaiju, olduvai industrija ili Oldovan= najstarije poznato kameno oruđe (materijal je bio
kremen – tvrd i istovremeno dobra lomljivost, može biti smeđ, tamno siv i crn)
<< jednostavna kamena tanka oštra pločica za rezanje otkinuta (odbojak, krhotina) od kamenih
oblutaka (sirova jezgra kamena = core rock) pomoću kamena za udaranje koji se držao u šaci
<< duljim tanjim kamenom, zvanim kamen čekić, udaralo se iz različitih smjerova o veći kamen
pogodnog oblika radi odlamanja/odbijanja oštrijih krhotina (=chip, flake) s tog većeg kamena i
dobivanja oštrog brida na vrhu kamena - udaranje kamena o kamen = mrvljenje kamenja = lithic
reduction
- otkrhnuta površina se dodatno obrađivala dok se nije postigao zadovoljavajući oblik kamene jezgre
(=jezgraško oruđe)
Oldovanski alat stone chopper= sjekač

oldovanski iveri, odbojci, Olduvai

oldowan choppers

S nalazišta Olduvai potječu razni oblici jezgri i odbojci (kosti zebre, svinje, majmuna, antilope dik-
dik...i oruđe za odvajanje mesa od kostiju), a tipični alat je sjekač. Sjekači i sjeckala su s jedne strane
jezgre za proizvodnju jednostavnih odbojaka, ali isto tako i alat za udaranje (oštrica može poslužiti
za razbijanje kostiju kako bi se iz njih izvadila srž, ili oraha, za kidanje voća, otvaranje školjki). Izrađuju
se tako da se oblutak pri rubu udari drugim kamenom, što se ponavlja nekoliko puta kako bi se dobio
oštar rub. Dobiveni odbojci se pak mogu uporabiti za rezanje (iskustveno je pokazano da se pomoću
takvih odbojaka može raskomadati slona). Izrada sjeckala je nešto zahtjevnija.

- oruđe H. habilisa prije 1.9 mljn g.: obli kameni čekići za odvajanje oštrih dijelova kamena od jezgre
oblutka, možda su neki okrnjeni obluci isto rabljeni kao oruđe, no najvažnije su vjer. bile kamene
oštrice koje su služile kao ručni noževi i strugači (= scrapers)
- awls=šilo (with points for boring=bušiti) and burins (with points for engraving, from the French
burin, meaning "cold chisel" or modern engraving burin, a type of handheld lithic flake with a chisel-
like (=sječivo, dlijeto) edge used for engraving (=urezivanje) or for carving (=rezbarenje) wood or
bone)

- abvilijen, klaktonijen
- iveri (<< IVERAŠKO ORUĐE - paleolitičko oruđe izrađeno odlamanjem ivera od kamene jezgre)

OLDUVAI KULTURA
najjednostavnija tehnologija prije više od 2 mljn godina (prije 2.5 mljna godina): na rubovima drevnih
jezera i rijeka < obluci skupljani na obalama rijeka
ponekad životinjske kosti s tragovima od oruđa > ostaci slučajno pronađenih i očišćenih strvina
većinom sakupljanje biljaka
nije sigurno jesu li ovladali vatrom
proširili su se u južnom dijelu Evroazije prije 1.7 mljn godina ????
jednostavno i jezgraško oruđe zadržalo se do prije 300 000 g.: J i JI Azija do Sumatre, možda malo ist.
Balkan i sred. Evropa

AŠELEJEN
Kasniji Homo

Afrika i dijelovi Euroazije (Bliski istok, J Azija – Indija je granica, najzapadnija Evropa - samo JZ
Engleska) rijedak u I Aziji i srednjoj Evropi – češće oruđe od oblutaka
veliko širenje proizvodnje ručnog klina: velika, simetrično oblikovana oruđa naoštrena s obje strane –
zahtjeva više faza izrade
različite namjene, npr. komadanje leševa velikih životinja

prije 1.6 mljn godina

seljenje prema sjeveru u hladniju Evropu < kontrola nad vatrom
prehrana vjerojatno slična olduvajskoj, malo dokaza o lovu na velike životinje

- Acheulean industrija - složenija (jako postojana, široka primjena, prema Saint- Acheul, S Francuske):
ručni klin ili sjekira = šiljati alat s dva lica - komad oblikovan s obje strane, nož za rasijecanje = alat sa
širokim rubom za rezanje
kameni za sječenje, strugala, oštrice obrađeni s dvije strane od kvarca ili bazalta ???? zar to nije Ach.?
uzima se da je ašelejen razvijen prije 1.76 mljn g. i veže se uz H. erectusa (također nađeno na
nalazištu Gona), i kasnije H. heidelbergensisa, od jednostavnije industrije Oldowan koja se veže za H.
habilisa, ašelejen se koristio širom Afrike, u zapadnoj, južnoj i istočnoj Aziji i u Evropi, obuhvaća
barem prvi dio srednjeg paleolitika, traje do prije 130 000 g., negdje je prešao u Sangoanu ili epi-
ašelejen, u Evropi i zapadnoj Aziji rani neandertalci preuzeli su ašelejensku tehniku i postepeno je
razvili u musterijensku do prije 160 000 g.
-Homo erectus izrađivao zaobljene ručne sjekire (dvostrane oštrice) koje je vjerojatno uvijek nosio sa
sobom
Tipični ašelejenski alat je šačnik, obostrano oblikovana alatka klinasta ili bademasta (amigdaloidan,
djelotvoran aerodinamičan oblik, amigdala=krajnik) oblika, koja se ponekad naziva ručna sjekira
(eng. handaxe) ili ručni klin (njem. faustkeil). Načinjen je od kremena ili drugog kamena na kojem se
može napraviti oštrica (pješčenjak, rožnjak, škriljevac, bazalt, ovisno o području). Takav je alat nađen
u Africi, Europi i Aziji. Za odvajanje izdržljivih, oštrih alatki poput sačnika iz sirova kamena potrebna je
velika spretnost i vještina.
- amigdale izrađivali vrlo brzo i odbacivali nakon upotrebe

Napredak u tehnologiji omogućio ljudima da budu manje ovisni o prirodi i da prežive i u zimskim
uvjetima

ašelejenski šačnici

Acheulean hand-axe from Egypt Izgled Ašelejenskog alata

Sometime before 1.8 mya Homo erectus had spread outside of Africa, reaching as far east as
Java by 1.8 mya[15] and in Northern China by 1.66 mya.[16] In these newly colonised areas, no
Acheulean assemblages have been found. In China, only "Mode 1" Oldowan assemblages
were produced, while in Indonesia stone tools from this age are unknown.
By 1.8 mya early Homo was present in Europe, as shown by the discovery of fossil remains and
Oldowan tools in Dmanisi, Georgia.[17] Remains of their activities have also been excavated in
Spain at sites in the Guadix-Baza basin[18] and near Atapuerca.[19] Most early European sites yield
"Mode 1" or Oldowan assemblages. The earliest Acheulean sites in Europe only appear
around 0.5 mya. In addition, the Acheulean tradition does not seem to spread to Eastern
Asia.[20] It is unclear from the archaeological record when the production of Oldowan technologies
ended. Other tool-making traditions seem to have supplanted Oldowan technologies by 0.25
mya.
There is a flourishing of Oldowan tools in eastern Africa, spreading to southern Africa, between
2.4 and 1.7 mya. At 1.7 mya., the first Acheulean tools appear even as Oldowan assemblages
continue to be produced. Both technologies are occasionally found in the same areas, dating to
the same time periods. This realisation required a rethinking of old cultural sequences in which
the more "advanced" Acheulean was supposed to have succeeded the Oldowan. The different
traditions may have been used by different species of hominins living in the same area, or
multiple techniques may have been used by an individual species in response to different
circumstances.
Relative dating techniques (based on a presumption that technology progresses over time)
suggest that Acheulean tools followed on from earlier, cruder tool-making methods, but there is
considerable chronological overlap in early prehistoric stone-working industries, with evidence in
some regions that Acheulean tool-using groups were contemporary with other, less sophisticated
industries such as the Clactonian[12] and then later with the more sophisticated Mousterian, as
well. It is therefore important not to see the Acheulean as a neatly defined period or one that
happened as part of a clear sequence but as one tool-making technique that flourished especially
well in early prehistory. The enormous geographic spread of Acheulean techniques also makes
the name unwieldy as it represents numerous regional variations on a similar theme. The term
Acheulean does not represent a common culture in the modern sense, rather it is a basic method
for making stone tools that was shared across much of the Old World.
Acheulean stone tools have been found across the continent of Africa, save for the
dense rainforest around the River Congo which is not thought to have been colonized by
hominids until later. It is thought that from Africa their use spread north and east to Asia:
from Anatolia, through the Arabian Peninsula, across modern day Iran[31] and Pakistan, and into
India, and beyond. In Europe their users reached the Pannonian Basin and the western
Mediterranean regions, modern day France, the Low Countries, western Germany, and southern
and central Britain. Areas further north did not see human occupation until much later, due to
glaciation. In Athirampakkam at Chennai in Tamil Nadu the Acheulean age started at 1.51 mya
and it is also prior than North India and Europe.[32]
Until the 1980s, it was thought that the humans who arrived in East Asia abandoned the

Map of the distribution of

Middle Pleistocene (Acheulean) cleaver finds

hand-axe technology of their ancestors and adopted chopper tools instead. An apparent

division between Acheulean and non-Acheulean tool industries was identified by Hallam L.
Movius, who drew the Movius Line across northern India to show where the traditions seemed to
diverge. Later finds of Acheulean tools at Chongokni in South Korea and also in Mongolia and
China, however, cast doubt on the reliability of Movius's distinction. [33] Since then, a different
division known as the Roe Line has been suggested. This runs across North Africa to Israel and
thence to India, separating two different techniques used by Acheulean toolmakers. North
and east of the Roe Line, Acheulean hand-axes were made directly from large stone
nodules and cores; while, to the south and west, they were made from flakes (=krhotina,
dobije se kalanjem) struck (=odbijena) from these nodules.[34]

Distribution of the Acheulean cultural tradition as it is currently understood

A map showing the distribution of bi-facial tools during the Acheulean

Distribution of all currently known handaxe-bearing regions in China (namely, Dingcun, Bose,
Luonan and DRR - black circles) (plus IHRB in South Korea) and possible dispersal routes for
spread of the Acheulean techno-complex.

Regionally subdivided end times of the Acheulean show that it persisted long after the diffusion
of Middle Palaeolithic technologies in multiple continental regions and ended over 100,000 years
apart – in Africa and the Near East: 175–166 kya, in Europe: 141–130 kya and in Asia: 57–53 kya.
[13

Osim šačnika u ašelejenskoj kulturi nalazimo, premda rjeđe, sjekire (jedan rub je neobrađena oštrica,
a bočni rubovi su obrađeni, tako da ima oblik slova U – mogle su služiti za komadanje mesa i sječu
drva), strugala (alatka s obradbom na jednom ili više rubova, koja najčešće čini izbočenu, ravnu ili
udubljenu poluoštricu), udupke (alatka s urezom na rubu) i drugo. Dok je namjena različitih
ašelejenskih alatki izrađenih na odbojcima uglavnom jasna, o namjeni šačnika još nema suglasja
među znanstvenicima. Mnogi pak u tom alatu vide višenamjensku alatku korištenu za rezanje,
struganje, sječenje, kopanje i drugo. Pokusi pak pokazuju da je njegov oblik najpogodniji za rezanje
velikih sisavaca, a mikroskopske analize rubova ukazuju na tragove istrošenosti koji pri tome nastaju.

Oruđe nije služilo samo primjeni nego i izradi drugog oruđa

<< Osim kamena, Homo erectus je vješto obrađivao i drvo. Kamenom krhotinom su se naoštrili drveni
štapovi za kopanje korijenja i rovanje. U Njemačkoj su pronađeni mnogobrojni dobro očuvani drveni
nalazi, a među njima i ostatci drvenih kopalja stari oko 400 000 godina, što su najstariji poznati
primjerci lovačkoga oružja.
prije 500 000 g. izrađivali su drvena koplja za ubijanje velikih životinja (odmorište lovaca na slonove),
lagana koplja duga 2.5 m za obaranje divljeg konja, šumskog nosoroga, šumskog slona i medvjeda
H. heidelbergensis je bio prvi pračovjek koji se prilagodio na hladnu klimu i redovno lovio velike
životinje (nešto složenije ručne sjekire i oštrice), neandertalci su razvili sofisticiraniju tehnologiju za
lov
- ako ne prije, tad je počeo ribolov

TEHNIKA LEVALLOIS prije 500 000 g.

kasni ašelejen
nije se proširila sve do srednjeg paleolitika= 250 000 – 30 000 g. – neandertalci u Z Evroaziji i preci
suvremenih ljudi u Africi
veliki pomak u tehnologiji
proširila se zapadnom Euroazijom
pažljiva priprema kamena za izradu manjih pločica ili ivera > bolja kontrrola nad veličinom i oblikom
ivera koji se koriste za različite alate, povezano sa stavljanjem alata na drvene drške
industrijama srednjeg paleolitika nedostaju veliki klinovi
različite strugalice i drugo oruđe od ivera
tragovi istrošenosti na oruđu > koristili su se za oblikovanje drvenog alata (nekoliko kasnijih
primjeraka je sačuvano) i bili stavljeni na drvene drške
puno dokaza o ovladavanju vatrom, malo primjera građenih ognjišta ili umjetnih skloništa
lov na velike životinje, meso postalo važan dio prehrane, posebno u hladnim područjima gdje je
dostupno malo jestivih biljaka

VATRA I SKLONIŠTA

Iako nedostaje neosporni dokaz za to, H. ergaster mogao je biti najstariji hominin koji je ovladao
upravljanjem vatrom
- korist od vatre (nužna za preživljavanje): toplina (evropske tundre u ledeno doba bile bi
nenastanjive bez vatre), zaštita od divljih životinja, tjeranje lovine u stupicu ???, priprema hrane –
lakše probavljiva hrana (pridonijelo većem kapacitetu mozga) + dimljeno sušeno meso,
osvjetljavanje: npr. dubine špilja za slikanje – nošena kao zublja od smole + zaklon na ulazu u pećinu –
tu je ognjište, ne mora se lijegati sa zalaskom sunca – može se nastaviti raditi, okupljanje zajednice
oko ognjišta: razvija se socijalizacija, komunikacija, nastankom govora razmjena priča i iskustava ->
društveni razvoj, dobiti koplje od komada grane tako da šiljak grane otvrdne u vatri – kaljenje
kamenih i drvenih oruđa – kamenje se lakše oblikuje kad se ugrije
>> zbog prehrane termički obrađenom hranom snažno razvijena čeljust hominida prilagođena
žvakanju vrlo tvrde hrane, smanjuje se
- vatra se pali štapom od tvrdog drveta čiji se jedan kraj umetne u rupu na mekšem drvetu i prvi štap
se onda vrlo brzo okreće na obje strane, drvena prašina se počne žariti, dodaju se sitne grančice
dušice da bi se vrući žar rasplamsao
- prenošenje znanja o vatri: paljenje, održavanje goruće/tinjajuće žeravice od jedne vatre do druge
(žena će postati čuvarem vatre?), pravljenje krijesova za obrede posvećene bogovima
- Neandertalac: dobro uređena kamena ognjišta, smatrao ih je društvenom vrijednošću, zahvaljujući
vatri preživio u tundrama i tajgama zadnjeg ledenog doba, vjerojatno vatra ne samo da se čuvala
nego su bila poznata i sredstva za umjetno paljenje vatre po volji (ali možda je to bilo i ranije)
- sjećanje na strah od vatre održalo se u obredima, mjesta posvećena vatri
- paljenje vatre: dobiti iskru: udaranjem kamena o kamen (kresivom - ono čime se udara, kreše o
kremen da se izazove iskra; ocilo, ognjilo - o kremen ili trenjem dvaju komada drveta – kružnim ili
usporednim trvenjem
- Neolitik: vatrom se dobiva keramika, a u njoj se čuva na suhom sjeme za sljedeću sjetvu
Metalno doba: vatra za rad s bakrom (predmeti za lov i rad, ukrasi i ogrlice)

Moguća najranija kontrola vatre od strane roda Homo seže čak do prije 1.7 - 2.0 mljn g. Znanstvenici
priznaju mikroskopske tragove pepela drveta pronađene s H. erectusom počevši od prije oko 1 mjn g.
kao dokaz za ovladavanje vatrom. Jedan od najranijih dokaza vatre je kod mosta Daughters of Jacob
Bridge, Izrael, datiran na prije 790,000 mljn g.

-najstarija nađena ognjišta:

najstariji nedvosmisleni nalaz, pećina Qesem, Izrael, prije 300,000 - 400,000 g, moderni čovjek i
neandertalac
npr. Homo erectus/heidelbergensis u Europi - logorišta na obali Terra Amata u Francuskoj (na
padinama brda Mont Boron u Nici) prije 400 000 – 200 000 g. – tragovi nekih od najranijih
ovladavanja vatrom u Evropi

H. habilis vjerojatno živio u taborima od koliba od pruća, H. erectus je prije 500 000 g. boravio u
spiljama, npr. nastambe od debla učvršćenih kamenjem i pokrivenih granjem, napravljene ispod
svoda stijene, u njima vatra oko koje se skupljaju – npr. obronci planine Boron, iznad Nice
prije 400 000 g. H. heidelbergensis podizao je sezonske (proljeće) tabore na plažama Sredozemlja >
Terra Amata, J obala Francuske: velike ovalne kolibe od svinutih grana, na zemlji učvršćenih
kamenjem, neke kolibe široke do 7.5 m, u njima su palili vatru
+ koristili su drvena koplja za lov i ribolov

-vjerojatno su se oruđa za rezanje i guljenje rabila za oblikovanje drva i gradnju prvih skloništa

- rani čovjek nije bio spiljski: najranija nalazišta gotovo isključivo na otvorenom, u Olduvaju umjetna
kružna koncentracija kostiju i kamenja, vjerojatno međa ili nasip, vjerojatno bila oko nekog
vjetrobrana, kolibe od granja, ali bez ognjišta ≠ srednji paleolit: s ognjištem
+ srednji paleolit: počinje prebivanje – logorovanje i stanovanje- ispod zakloništa na ulazu u spilju
(izbočeni svod pećine) (nekad su morali prvo otjerati medvjede koji su kao i ljudi tu tražili utočište) ili
u spiljama, npr. u Kini H. erectus, tamo su i ognjišta, negdje posebno prigotovljena, obložena
kamenjem ili smještena na nekakvom opločenju, kao i sama nastamba, pećina ima ujednačenu
temperaturu 15-12⁰C, ograničene na vapnenačke predjele u kojima su vode rastvarajući stijene
izlokale prirodne otvore, ljudi nadograđuju pećine nadstrešnicama i kamenim zidićima

Depiction of a Terra Amata hut in Nice, France as postulated by Henry de Lumley dated to 400
thousand years ago - na kolibi je iznad jednostavnog ognjišta otvor za dim

sezonske kolibe manyata (used during dry season for moving grazing cattle to suitable areas) afričkog
naroda Masai constructed of acacia scrub and dung kojima su možda sličile prve kolibe roda Homo

NAČIN ŽIVOTA

Pratili riječne tokove i potoke kako bi bili blizu izvora pitke vode

RAZVOJ ČOVJEKA

- evolucijske promjene utječu na razvoj čovjeka:

- aktivnosti izrade oruđa, skupljanja plodova, lova, gradnje skloništa, paljenje vatre, obrane vjerojatno
su doprinjele uspostavi bližih veza među skupinama hominida

- planiranje lovačkih pohoda (H. erectus), ulov se donio u logor i dijelio > skupna kohezija i solidarnost
sve važniji
> potiče strateško razmišljanje i komunikaciju

- usavršavnje lovačke taktike pridonijelo razvoju mentalnih sposobnosti

- što je mozak bio veći, djeci je trebalo više vremena da sazriju, žene posvećuju više vremena
podizanju djece, djeca prolaze dulje razdoblje učenja i vježbanja prije nego sazriju (produžena faza
mladenačkog razvoja), uloga muškarca je preživljavanje skupine lovom

- društvena interakcija u skupini sve je složenija i raste potreba za razvojem jezika

- smatra se da se puna sposobnost govora razvila prije 500 000 godina, H. erectus vjerojatno imao
neki oblik nerazvijenog govora

- iako prije mlađeg paleolita nema likovne umjetnosti, ne znači da nije bilo nikakve umjetnosti

- prvi pronalasci najteži, lakše je dalje graditi na već određenom napretku nego počinjati ispočetka,
novi pronalazak je rijetkost, puno je češće usavršavanje već poznatog

-nije bilo razmjene iskustava: ograničeni dodiri među malim skupinama u velikim prostranstvima

- u malim skupinama na priprostoj privrednoj razini nije moguća socijalna diferencijacija ili poticanje
osobito nadarenih, ali kad se prag jednom prekorači, može doći do eksplozivnog razvoja

MIGRACIJA-ŠIRENJE IZ AFRIKE

Vjerojatno su veći mozak i izrada oruđa omogućili ranim ljudima širenje izvan afričke domovine.
+ zbog mesne prehrane nisu morali stalno biti u blizini biljaka i voća, i imali su više energije, pa su
mogli putovati, i vatra: << budući da ih je štitila od životinja, manje je ljudi pogibalo i bilo ih je sve
više, zato su se morali širiti u potrazi za hranom

=skupine hominida postepeno se šire u potrazi za hranom (ne pojedinci koji prelaze velike
udaljenosti), polako su se kretali prema istoku, npr. (??? prva) migracija trajala 100 000 godina

Homo ergaster (afrički H. erectus) mogao je biti prva ljudska vrsta koja se proširila iz Afrike i
kolonizirala Evropu i Aziju.

Otkrića u Gruziji i Kini pomiču unatrag najkasnije moguće vrijeme za to, na vrijeme prije 2 mljn g.,
dovodeći u sumnju da je to bio H. ergaster: Jedna teorija predlaže da su hominini migrirali iz
Afrike prije nastanka H. ergastera, možda prije 2 mljn g., prije najstarijih pojava H. erectusa u
Aziji. To su onda mogli biti australopitecine, ili što je više vjerojatno, neka nepoznata vrsta
Homo, po izgledu nalik H. habilisu. Po toj teoriji populacija iz Dmanisija predstavlja kariku
koja nedostaje u evoluciji H. erctusa/H. ergastera. Možda se, isto tako, evolucija H. ergastera
dogodila izvan Afrike i došlo je do znatnog protoka gena između afričke i azijske populacije. Ta
teorija dobila je veću podršku zadnjih godina zbog DNA istraživanja. Dokaz iz jedne genetičke
studije ukazuje na širenje iz Afrike prije oko 1.9 mljn g. i na genetski protok između azijskih i
afričkih populacija prije oko 1.5 mljn g. Potrebno je više fizičkih dokaza iz ključnih područja u
Euroaziji kao što su Iran, Afganistan, Pakistan, politika to sad jako otežava.

Vrlo je malo konkretnih informacija o tome kada se i koja to vrsta Homo prva pojavila u Evropi i Aziji,
od ranog pleistocena vrlo je malo fosila hominina na oba kontinenta, i ostaje u sferi nagađanja da je
to bio H. ergaster („rani H. erectus“) i na koji način se to odvilo.
https://australian.museum/learn/science/human-evolution/the-first-migrations-out-of-africa/#:~:text=Homo%20ergaster
%20(or%20African%20Homo,by%201.75%20million%20years%20ago.
≠ Fosilni ostaci pokazuju da se H. ergaster (afrički H. erectus) proširio u JI Euroaziju prije oko
1.75 mg, preko Bliskog istoka. Možda su došli i do južne Evrope. Njegov potomak, azijski H.
erectus, proširio se istočno i utvrdio u JI Aziji najkasnije do prije 1.6 mljn g. / Prisustvo fosila H.
erectusa u I Aziji znači da je ljudska vrsta, najvjerojatnije H. ergaster, napustila Afriku prije 1 mljn g.,
pretpostavka je povijesno bila da su oni prvi put migrirali iz Afrike između 1.9 i 1.7 mljn
godina.
=> znak da je H. erectus bio prilično prilagodljiv različitim životnim sredinama

- na tlo južne Z Evrope došli iz S Afrike iako nije bilo kopnene veze, prevlaka između Evrope i Azije nije
bila važna < imali neka plovila
- Druga migracija je bila prije 800 000 g. ??? Prilagodili su se različitim klimama i okolišima i razvile su
se podvrste i rase: javanska, pekinška, u Evropi heidelberški i neandertalac
Podvrste H. erectusa
 Homo erectus erectus (Java Man, 1.6–0.5 Ma)
 Homo erectus ergaster (1.9–1.4 Ma)
 Homo erectus georgicus (1.8–1.6 Ma)
 Homo erectus lantianensis (Lantian Man, 1.6 Ma)
 Homo erectus nankinensis (Nanjing Man, 0.6 Ma)
 Homo erectus pekinensis (Peking Man, 0.7 Ma)
 Homo erectus soloensis (Solo Man, 0.546–0.143 Ma)
 Homo erectus tautavelensis (Tautavel Man, 0.45 Ma)
 Homo erectus yuanmouensis (Yuanmou Man)

Homo erectus

Homo georgicus = Dmanisi hominins, Dmanisi people, Dmanisi man = hominini ranog pleistocena iz
Dmanisija, Gruzija, fosili i kameno oruđe, 1.85–1.77 mljn g. Najraniji dobro-datirani fosili
hominina u Euroaziji i najbolje sačuvani fosili iz roda Homo sa jednog jedinog nalazišta iz tako davnog
vremena. Ali postoje raniji fosili i artefakti roda Homo u Aziji. Preko 100 bezlubanjskih
(postkranijalnih) fosila i 5 slavnih dobro očuvanih lubanja. Precizna klasifikacija ovih fosila je
kontroverzna i osporavana, ali oni su ipak jako važni u okviru istraživanja migracije ranih hominina iz
Afrike.
Javanski čovjek, Indonezija, za najvećih zaleđenja dijelovi Indonezije kopnom povezani s kontinentom
(Pithecanthropus erectus, "uspravan čovjek-majmun") primjer Homo erectusa, – lubanja: nisko čelo i
izražene arkade, obala rijeke Solo, Trinil, 2 mljn – 700,000 g. + kod sela Sangirana
+ dijete Mojokerto (grad u Pokrajini Istočna Java, Indonesia), 1.66-1.81 mljn godina (???),
najkontroverzniji od fosila ranih hominina nađenih u Indoneziji. Široko osporavana datacija, i čak i
točna lokacija otkrića. Najprije se mislilo da je mlađi od 1 mljn g., 1994. nakon datiranja metodom
argon-argon koja je tada bilo nova metoda iznesena je starost od 1.81 mjn g. i autori tvrdili da ovaj
datum ima široke implikacije na migraciju prvih ljudi iz Afrike, rane 2000-te: novo arhivsko i
znanstveno istraživanje utvrdilo je točan sloj iz kojeg je fosil iskopan 1936.: zaključak- najranije
moguće vrijeme za datiranje fosila je 1.49 mljn g.

+ Homo erectus soloensis kraj Ngadonga, Java => Solo Man: podvrsta H. erectusa koja je živjela duž
rijeke Solo, Java, Indonezija, 117,000-108,000 mljn g. Najmlađi poznati primjerak vrste H. erectus.

Ime Pekinški čovjek (Sinanthropus pekinenses) odnosi se na pitekantropa iz Kine, iz arheološkog

nalazišta Zhoukoudian (Ču-ku-tijen), spilje blizu Pekinga. Prije 680.000-780.000 godina. Ostali
su tu sljedećih 250 000 godina. Ostaci kostiju i jako puno kamenog oruđa > jedno od najvažnijih
arheoloških nalazišta na svijetu. Jeli su meso velikog jelena i obrambeno sposobne divlje svinje, konja,
možda su ih lovili. Koštice ploda sličnog rešnji. Oruđe su izrađivali klesanjem jelenjim rogovima, od
kjelenjih lubanja izrađivali su posude za piće. Nalazi većinom lubanje, u sloju bez kamenog oruđa i
životinjskih kostiju > znači da su namjerno odvojeno položene, + u zatiljku probijene rupe > ritualno
polaganje (≠ izlaganje lubanja, ili nošenje sa sobom u znak veze s mrtvima – kod nekih prirodi bliskih
današnjih naroda)
Neki znanstvenici pretpostavljaju da je upravo ova grana azijskog Homo erectusa poveznica između
modernog čovjeka i njegovih predaka, dok većina znanstvenika drži da je to Homo erectus pronađen
u Africi (vjerojatno Homo ergaster).
- sinantropi su živjeli uglavnom sakupljačkim načinom života, ali su se bavili i lovom

Homo erectus je u Evropu počeo dolaziti prije 8/500 000 godina . Značajnije zauzimanje
prostora događa se tek prije 500 000 godina. Selili su se od mjesta do mjesta, lovili, ribarili i skupljali
bilje za prehranu. Najdalje su dospjeli zapadno i sjeverno do Španjolske i Engleske.
Neandertalci se sele u istočnija hladnija područja sjeverne Euroazije prije 130 000 godina.
- Until 1994, it was known that there were no ancient human species in Europe until 500,000 years
ago. Now we’re talking about 1.4 million years ago. In other words, we pushed back the
evolution of humans in Europe 1 million years – caves of the Sierra de Atapuerca excavation site near
Burgos, Španjolska, facial bones

Potomci Homo erectusa su – nekoliko ljudskih vrsta, kao što su H. heidelbergensis i H. antecessor

H. antecessor smatra se pretkom neandertalaca, denisovanaca i modernih ljudi zamjenjujući na tom

mjestu konvencionalnijeg H. heidelbergensisa. Nakon toga reinterpretiran je kao ogranak linije
modernog čovjeka, iako se vjerojatno od nje odvojio neposredno prije nego što su se razdvojili
moderan čovjek i neandertalac. ????

H. heidelbergensis je rani evropski hominid. Naziv je dobio prema nalazu neobično robusne donje
vilice/čeljusti pračovjeka koja je 1907. slučajno otkrivena u selu Mauer kraj Heidelberga (Njemačka)
od prije 600 000 g. U Europi su nalazi fosilnih hominida iz toga razdoblja iznimno rijetki (Atapuerca u
Španjolskoj, Boxgrove u Engleskoj, Crepano u Italiji). Danas se općenito smatra da svi oni, uključujući i
vilicu iz Mauera, pripadaju vrsti Homo erectus ????.
H. heidelbergensis, arhaični čovjek, srednji pleistocen, je li vrsta za sebe ili podvrsta H. erctusa?, da li
se svodi samo na Evropu ili treba uključiti i primjerke iz Azije i Afrike? H. heidelbergensis smatra se
kronovrstom, koja se razvila iz H. ergastera. Konvencionalno smješta ga se na mjesto najmlađeg
zajedničkog pretka H (s.) s. i H. (s.) n. Mnogi primjerci pripisani H. heidelbergensisu vjerojatno su
postojali još dugo (well) nakon razdvajanja modernog čovjeka i neandertalca.
Homo rhodesiensis, Kabwe, S Rodezija, danas Zambija, 324 000- 274 000 g., srednji pleistocen, danas
se većinom smatra istom vrstom sa H. heidelbergensisom
>> zbog tih nedoumica Srednji Pleistocen=Chibanian (770 000 – 126 000 g.)
se naziva „muddle in the middle“
Interpretation of "Rhodesian Men" by Amédée Forestier (1922)

https://australian.museum/learn/science/human-evolution/homo-heidelbergensis/
#:~:text=Culture,by%20about%20500%2C000%20years%20ago
Homo heodelbergensis evolved in Africa but by 500,000 years ago some populations
were in Europe.
Homo heidelbergensis people spread out of Africa and had established populations in
Europe and possibly also in southern Asia by about 500,000 years ago.
This species lived between 600,000 and 300,000 years ago. The African fossils tend to be
older than those from Europe. Fossils from Gran Dolina in Spain date to 800,000 years old, and
may be Homo heidelbergensis or a different species, Homo antecessor.

Fossils of this species have been found scattered across Africa and Europe. A fossilised skullcap
discovered in northern India’s Narmada Valley may also be Homo heidelbergensis and if so, currently
represents the easternmost occurrence of this species. Important sites include Lake Turkana, Bodo,
Ndutu, Kabwe, Elandsfontein, Petralona, Mauer, Steinheim, Arago, Boxgrove, Swanscombe and
Narmada.
Most fossils now known as Homo heidelbergensis were previously known as either Homo erectus,
Homo neanderthalensis or ‘archaic’ Homo sapiens. With the discovery of many more fossils over the
last few decades, many researchers now accept Homo heidelbergensis as a separate species,
although the designation of some fossils is still debated since they possess features that are
transitional between earlier and later species.

By about 300,000 years ago, regional differences began to develop as H. heidelbergensis adapted to
their new environments. Homo heidelbergensis
began to develop regional
differences that eventually gave rise to two species of humans. European
populations of Homo heidelbergensis evolved into Homo neanderthalensis
(the Neanderthals) while a separate population of Homo heidelbergensis in
Africa evolved into our own species, Homo sapiens.
Some European fossils have features that indicate they were intermediate between earlier Homo
heidelbergensis and the later Neanderthal people. Their classification is therefore debated – are they
Homo heidelbergensis or are they early Homo neanderthalensis?

The tools made by Homo heidelbergensis were mostly used for hunting and butchery. Most of their
tools were of the type previously used by Homo ergaster. These were large stone tools with flakes
removed from two sides to produce the bifacial stone hand axes, cleavers and carvers classified as
Mode 2 technology. Some later populations are known to have also made tools from deer antler,
bone and wood. These materials were modified into scrapers, hammers and sophisticated wooden
throwing spears (s kamenim vrhom).
Fire was used, although further evidence is needed to establish whether this was a controlled use of
fire.
Animal hide clothing may have been worn, especially by populations living in the cooler European
areas. However, direct evidence of clothing is difficult to obtain since it is non-durable and tends to
quickly perish. No direct evidence of clothing currently exists.
Environment and diet: Between 600,000 and 200,000 years ago, the climates of Africa and
Europe experienced a series of warm and cool phases and the move from Africa to Europe
subjected these people to generally colder climates. About 300,000 years ago, a
severe cold, dry period began and the Sahara became a barrier to movement between Africa and
Eurasia, although movement may have been possible between Europe and northern Asia. At this
time, populations in Africa and in Europe were isolated from one another and regional differences
began to appear.

ledena doba

Pleistocen se dijeli na četiri doba:

1. gelasij: prije 2,58 milijuna godina – prije 1,80 milijuna godina

2. donji pleistocen: prije 1,8 milijuna godina – prije 0,781 milijuna godina
3. srednji pleistocen: prije 781 000 godina – prije 126 000 godina
4. gornji pleistocen: prije 126 000 godina – prije 11 700 godina
Homo heidelbergensis hunted large animals for food although the hides (=koža, krzno) may also
have been useful, especially in colder areas (za odjeću i pokrivače). The fossilised bones of these
animals have shown that large animals including rhinos, hippopotamus, bears, horses and deer were
targeted. These animals were skilfully hunted then butchered in an orderly fashion that suggests that
these people were working in co-operative groups.
npr. nalazište Torralba i Ambrona, Španjolska, visoravan stare Kastilje (prije 350 000 g.), jedno od
najstarijih kopalja, lovci na slonove, ne zna se jesu li se obarali kopljima ili tjerali u stupicu
(ašelejenska ind.+ostaci slonova, konja i veliki bovines) npr. to nekad bila močvara, muljevita i drevni
ljudi su kricima, zubljama i šiljcima natjerali slonove u močvaru, tražili stupice ili ih sami radili,
potreban je zajednički napor i za kopanje jama i za hajku, prethodi pravom lovu, npr. kolci zabijeni u
jamama za stupicu na stazi prema močvari

Suvremeni dokazi i od fosila i od DNA upućuju da su se linije neandertalca i modernog

čovjeka odijelile najmanje prije 500 000 godina. Neka genetska
mjerenja/baždarenja/kalibriranja smještaju njihovo razdvajanje u vrijeme prije 650 000 g. Problemi I
oko datacije i oko anatomije fosila znače da znanstvenici trenutno nisu sigurni je li zadnji zajednički
predak neandertalca i modernog čovjeka H. heidelbergensis ili H. antecessor ili neka druga vrsta.

It is unclear when the line of Neanderthals split from that of modern humans; studies have produced
various intervals ranging from 315,000 to more than 800,000 years ago. The date of divergence of
Neanderthals from their ancestor H. heidelbergensis is also unclear. The oldest potential Neanderthal
bones date to 430,000 years ago, but the classification remains uncertain. Neanderthals are known
from numerous fossils, especially from after 130,000 years ago.

Comparison of Neanderthal and modern human DNA suggests that the two lineages
diverged
from a common ancestor, most likely Homo heidelbergensis, sometime
between 350,000 and 400,000 years ago – with the European branch leading to
H. neanderthalensis and the African branch (sometimes called Homo
rhodesiensis) to H. sapiens.
NEANDERTALCI

Bone Tool Made By Neanderthals Found in France

Počeli se razvijati u Z Evropi prije 500 000 g., razvijaju se postepeno kroz razdoblje od nekoliko stotina
tisuća g. (pojavili se tijekom ledenog doba ?? u Evropi i Z Aziji)
SREDNJI PALEOLITIK 250 000 – 30 000 g.
u Evropi i zapadnoj Aziji rani preuzeli ašelejensku tehniku i postepeno je razvili u musterijensku do
prije 160 000 g., vješti u izradi kamenog oruđa, nisu puno zaostajali za Homo sapiensom, oruđe za
lov, rezanje hrane i oblikovanje drva, guljenje i pripremu životinjskih koža, kamen se pažljivo
oblikovao i rezbario kako bi se proizveli klinovi unaprijed određene veličine i oblika, klinovi se
dorađivali u strugalice/strugaljke, noževe/oštrice, šiljke i sjekire, obrada se odvijala u nekoliko stadija
– možda je sudjelovalo više članova radeći u lancu, neke su pričvrstili na drvene drške za veću snagu
pri radu, sačuvano i malo drvenog alata
na cijelom širokom području istovrsni oblici oruđa, nema značajnijeg prilagođavanja okolnim
prilikama
- čeljustima odvajali meso od kostiju, čistili životinjske kože
- u drugim pogledima tehnologija neandertalca zaostajala za čovjekovom: nema dokaza o umjetnim
skloništima, stupicama za sisavce, kopljima (≠ na drvena koplja pričvrstili bi oštre vrhove od kamena),
podstavljenoj odjeći...
- Neandertalci su isto bili lovci-skupljači
proširili su se Evropom, na Bliski istok i u središnju Aziju
-najstarija nađena ognjišta: najstariji nedvosmisleni nalaz, pećina Qesem, Izrael, prije 300,000 -
400,000 g, moderni čovjek i neandertalac
- ostaci raštrkani čitavom Evropom – vrlo prilagodljivi novom okolišu (više od ostalih vrsta Homo) koji
im je odgovarao zbog klime i obilja hrane
sele se u istočnija hladnija područja sjeverne Euroazije prije 130 000 godina.
+ zahvaljujući vatri i prehrani koja se temeljila na mesu (slično današnjim skupljačima u polarnim
područjima) preživio u tundrama i tajgama zadnjeg ledenog doba, vjerojatno vatra ne samo da se
čuvala nego su bila poznata i sredstva za umjetno paljenje vatre po volji (ali možda je to bilo i ranije)
<< u snježno-ledenom krajoliku i kraju nije bilo lako pronaći jestivo bilje, ali ipak su sakupljali i
plodove (skupljačka privreda),
nalazište kod Weimara: lješnjaci, gljive, šumske jabuke, ptičja jaja
jedno nalazište u I Africi (možda nije iz ovog vremena): plodovi slični šljivi, datule, plod lepezastih
palmi (+drveni pribor)
- razvili sofisticiraniju tehnologiju za lov, lovili velike životinje: bizona, crvenog jelena, konja???, ali i
gulili meso s pronađenih strvina, lovili su nosoroge i mamute (=slon krznaš ledenog doba, težak 6-10
t) tako da su ih sa zapaljenim granama i vikanjem otjerali u provaliju ili u močvaru na rubu hladne
tajge i nepregledne tundre
jedno nalazište na rubu sjevernonjemačke ravnice (vegetacija slična tundri): većina kostiju od soba,
izvjesna lovčka specijalizacija – još nije grupna lovačka specijalizacija mlađeg paleolita
možda blatom mazali tijelo da budu zemljane boje da su slabije uočljivi životinjama koje love, ili se
prerušavali u leoparda

The Würm glaciation (in the north: the Weichselian) in comparison with the Riss (in the north:the
Saale). The glacial advances were interrupted by warmer periods during which ancient European
man (the Neanderthals, as successors of Homo heidelbergensis) spread out from the mountain
zones and over the permafrost boundary to the north and northeast. From about 40,000 BC modern
Cro-Magnon man settled these regions.
- ledena doba počela su se izmjenjivati sa interglacijalima prije 2 mljna godina:
paleolitik se otprilike podudara s pleistocenom: velike klimatske promjene – smjenjivanje glacijala ili
ledenih doba i interglacijala ili međuledenih doba
velika područja svijeta prekrivena su debelim slojem leda: vrlo hladna područja gdje je tlo uvijek
zaleđeno=tundre,
na početku ledenog doba neke se životinje sele južnije, a neke ostaju u tundri, njima je izraslo debelo
krzno, jeli su mahovinu, lišajeve (rasli po kamenju), sitno busenje ili su bile mesojedi,
u Sibiru u ledu nađena tijela mamuta: upali bi u baru i ne bi mogli izaći, bara bi se zaledila, tijelo ne bi
istrunulo, neki nađeni mamuti još su imali dlaku na tijelu i u želucu im je još ostao posljednji obrok,
kad bi nastupilo zatopljenje, na mjestu tundri bi narasle guste šume, životinje navikle na hladnoću
selila su se sjevernije, u toplija područja se doseljavaju vodeni konji i lavovi;
životinje ledenog doba: arktički zec, arktička lisica, dlakavi mamuti, sob, mošusno govedo, dlakavi
nosorog, medvjedi
- vjerojatno se oblačili u jednostavne tunike od životinjske kože koje su zavezali oko struka, nosili i
krzna
- sklanjali su se u spilje, ali možda su na otvorenom gradili skloništa od šiblja i životinjske kože
- pokapa mrtve (povremeno, možda su to činili i ranije vrste Homo, ali se nije sačuvalo) npr. u
stražnjem dijelu spilje, takvi nalazi poznati dosad samo iz spilja (u njima jedino dokazi o boravku ljudi,
možda su boravili i na otvoenom, ali se nije sačuvalo) – prvi koji su to činili umjesto da ih prepuste
raspadanju (spilja Kebara, Izrael: The most significant discovery made at Kebara Cave was Kebara 2 in
1982, the most complete postcranial Neanderthal skeleton found to date. Nicknamed "Moshe" and
dating to circa 60,000 BP, the skeleton preserved a large part of one individual's torso (vertebral
column, ribs and pelvis.)), sa predmetima npr. sjekirama-kam. oruđem, životinjskim rogovima ili
cvijećem (pronađeni tragovi peludi), ili namirnicama, npr. prsten izrađen od roga divokoze, kopali
jamu štapovima i kamenjem
- npr. spilja Shanidar, gorje Zagros, Irak, prije 80-60 000 g. pokopano 7 odraslih osoba i 1 dijete, u
jednom grobu nađena velika količina peludi=tijelo položeno na sloj cvijeća
- npr. Teshik-Tash, Uzbekistan, prije 70 000 g., adolescent pokopan unutar pstena od rogova
-- ritualno polaganje ljudskih lubanja, npr. Monte Circeo, Italija, spilja, nalaz lubanje: ležala na
kamenom vijencu optočenom životinjskim kostima
- nije poznato je li motiv pokapanja bila ljubav i briga za mrtvaca ili strah od njega << vjerovanje o
nastavku života poslije smrti u nekom obliku
+ pohranjivanje životinjskih lubanja i dugačkih kostiju
dobro uređena kamena ognjišta smatrao društvenom vrijednošću ≠ socijalni i duhovni život još
nepoznati
organiziraniji način života od prethodnika, radili zajedno u obiteljskim skupinama, njegovali i štitili
potrebite članove < poznati nalazi bolesnih ili kljastih jedinki koje su preživjele do starosti iako nisu
doprinosile gospodarski zajednici
- dogovaranje o načinu lova dovodi do začetka jezika: samo jednostavne riječi, mnogo
sporazumijevanja rukama, mogli su se međusobno upozoravati na opasnost
stvara prve obrede ???
otkriveni jednostavni ornamenti i mogući umjetnički predmeti, ali su i dalje sporni, pretpostavlja se
da su izrađivali privjeske
možda su tijelo bojali okerom odn. kupali se u rijeci koja je nakon oluje puna okera (oker=vrlo gusta
vrsta gline s visokim udjelom željeza koja se javlja u različitim nijansama crvene, žute i smeđe boje,
nužna sirovina za umjetnost, za slike na sijenama i za ukrašavanje tijela)
- snažno građeni, 150-165 cm visoki, debele kosti, jaki mišićni spojevi, ravna lubanja šira od
čovjekove/nisko, koso čelo s ispupčenim očnim lukovima/koštanim grebenom iznad očiju, veliki
mozak, čeljust i zubi izbočeni prema naprijed, čeljust veća i robusnija, nije imao bradu, jagodične
kosti jače i istaknutije, istaknuti nos, zdepasta građa i kratki udovi pogodni za hladnu klimu, niži od H.
sapiensa
- prije 40 000 g. današnji čovjek u velikom broju dolazi u Evropu > unutar sljedećih
10 000 g. neandertalci nestali (prije oko 27 000 g. ≠ noviji zaključak: Neanderthal culture and
purebred Neanderthals all died out 35,000-30,000 years ago), vjerojatno zbog borbe za životne
resurse (hranu i skloništa) s tehnološki nadmoćnijim Afrikancima, H. sapiens vjerojatno počeo
zauzimati teritorij neandertalaca, njegova populacija se povećavala, istjerao neandertalca iz najboljih
lovnih područja, mnogi neandertalci umrli od gladi, ili oslabjeli i umrli od bolesti
- neandertalac i H. sapiens živjeli istodobno u Evropi 16 000 g. (43 000-27 000 ???), u JZ Aziji
vjerojatno dulje, negdje su živjeli zajedno i moralo je doći do kontakta ali vjer. se nisu lako
sporazumijevali jer su se neandertalci vjerojatno teže služili jezikom od H. sapiensa
Neanderthals had a characteristic "bun head" shaped skull which allowed for expanded visual
processing in the back of the brain. That left them less head space for the frontal lobe, which governs
social cognition.
- živjeli u malim skupinama od 12 odraslih osoba i stalno se kretali u potrazi za hranom i skloništem (u
otvorima spilja i ispod nadsvođenih stijena, tu se odmaraju)
- npr. nalazište La Ferrassie, Francuska, bivše sad urušeno stjenovito sklonište, 7 grobnica
neandertalaca, 2 odrasla i 5-ero djece, dokaz da su neandertalci promišljeno pokapali mrtve – nije
nužno dokaz vjerovanja u zagrobni život nego samo da su bili svjesni prolaznosti, naslage zemlje i
kamena mnogo govore o klimatskim promjenama dok su ljudi i neandertalci zajedno nastanjivali
zapadnu Evropu, tehnika obrade kamenog oruđa La Ferassie: jako skladno struganje i obilna
upotreba tehnike Levallois kod izrade jezgre, oruđe neandertalske kulture Chatelperron i kulture
suvremenog čovjeka Orinjasijen
- npr. oruđe od kosti iz spilje u Francuskoj
- npr. Altamura, Italija, podzemna vapnenačka pećina, jako teško prohodna, lubanja i kostur jako
dobro očuvan, najstariji i najvažniji nedirnuti ljudski kostur u Evropi, neka obilježja neandertalca, 200
000-400 000 g.
- pitekantopi i neandertalac možda bili dovoljno jaki i izdržljivi da mogu preplivati Gibraltar, tjesnace
Mesine ili Bospora, pri tome bi se mogli služiti stablom koje bi zajahali, može se doplivati do Tarife na
krajnjem jugu Španjolske i blizu afričke obale, prapovijesni je čovjek vjerojatno rano počeo plivati

Geographical range of Neanderthals.The previously known Neanderthal range based on the

morphology of fossils is indicated in dark grey; the Neanderthal range based on mtDNA is indicated in
light grey. Sites where mtDNA sequences of the Neanderthal type were detected previously are
shown as open circles, and the two sites presented in this study are indicated by black dots.
- doprinjeli čovjekovom genetskom naslijeđu, a izgleda i ljudi njihovom

The Lagar Velho site is a rock-shelter in the Lapedo valley, a limestone canyon ca. 140 km north of
Lisbon, in the District of Leiria, central Portugal. A 24 000-year-old early modern human child burial
known as The Lapedo child was discovered here. In 1998, the discovery of an early Upper Paleolithic
human burial in this site has provided evidence of early modern humans from southern Iberia. The
remains, the largely complete skeleton of an approximately 4 year old child buried with pierced shells
and red ochre, is dated to ca. 24 500 years B.P. The cranium, mandible, dentition, and postcrania
appear to present a mosaic of European early modern human and Neanderthal features, although
this interpretation is disputed. If the child was indeed a hybrid of anatomically modern humans and
Homo neanderthalensis, there could be significant implications regarding the Neanderthal
interaction with Cro-Magnons and the taxonomical classification of these (possibly sub-) species.
Known Neanderthal range with separate populations in Europe and the Caucasus (blue), the Near
East (orange), Uzbekistan (green), and the Altai region (purple)

However, in 2016 researchers published a new set of Neanderthal DNA sequences from Altai Cave in
Siberia, as well as from Spain and Croatia, that show evidence of human-Neanderthal interbreeding
as far back as 100,000 years ago -- farther back than many previous estimates of humans’ migration
out of Africa (Kuhlwilm et al., 2016). Their findings are the first to show human gene flow into the
Neanderthal genome as opposed to Neanderthal DNA into the human genome. These data tells us
that not only were human-Neanderthal interbreeding events more frequent than previously thought,
but also that an early migration of humans did in fact leave Africa before the population that survived
and gave rise to all contemporary non-African modern humans.
DENISOVANCI
hominini iz pećine DENISOVA – izumrla vrsta ili podvrsta arhaičnog Homo-a koja je bila proširena
širom Azije u starijem i srednjem paleolitiku. Postoji malo fizičkih ostataka pa većina poznatog o
njima potječe od DNA istraživanja. Nije utvrđeno formalno ime za vrstu, u iščekivanju boljih fosilnih
nalaza.
Prva identifikacija denisovanske individue 2010. - na temelju mtDNA izuzete iz kosti prsta mlade
ženske individue iskopane 2008. u pećini Denisova u Altajskom gorju u Sibiru. Nuklearna DNA
pokazuje blisko srodstvo s neandertalcem, ali ostaje nejasno jesu li te dvije vrste ikad živjele
istovremeno u pećini. Nakon toga identificirani i drugi primjerci iz pećine, kao i jedan primjerak iz
krške pećine Baishiya na Tibetanskoj visoravni u Kini. DNA upućuje na tamnu put, oči i kosu, i građu i
crte lica slične neandertalcu. S druge strane veći kutnjaci podsjećaju na arhaične ljude iz srednjeg do
kasnog pleistocena i australopitecine. Based on artifacts also discovered in the cave, hominin
occupation (most likely by Denisovans) began 287±41 or 203±14 ka.
Spread of Denisovans and Neanderthals after 500,000 years ago

Očito su se križali s modernim ljudima, najveći postotak (oko 5%) imaju ljudi u Melaneziji, Aboridžini,
filipinski negritosi. Distribucija upućuje na to da je bilo denisovanskih populacija širom Euroazije,
Filipina, Nove Gvineje i/li Australije, ali to se ne može potvrditi. Introgresija (introgression - the
transfer of genetic material between species following hybridization and backcrossing to the parental
species) prema modernim ljudima mogla se dogoditi prije oko 30 000 g. u Novoj Gvineji, što ako je
točno može značiti da je ta populacija postojala sve do prije 14 500 g. Postoji dokaz o križanju s
altajskim neandertalcem koji je sudjelovao s oko 17% u denisovanskom genomu iz pećine Denisova.
Pronađena je hibridna jedinka prve generacije rođena iz križanja denisovanskog oca i neandertalske
majke. Na kraju, 4% denisovanskog genoma potječe od nepoznate vrste arhaičnog čovjeka koja se
odvojila od modernih ljudi prije više od 1 mljn godina.

ČOVJEK – HOMO SAPIENS SAPIENS

PRAPOVIJESNI ČOVJEK SRASTAO S PRIRODOM I ŽIVIO TEŠKO I STALNO U POKRETU

Neki znanstvenici vjeruju da su se razvili na više mjesta u približno isto vrijeme, a drugi da su se razvili
u Africi i lako se proširili po čitavom svijetu

Prije 800 000 – 200 000 pradavni H. sapiens

prije 200 000 g. ???? počeli se razvijati od H. erectusa
prije 160-130 000 suvremeni H. sapiens u Africi

Nach der neu errechneten Mutationsrate lebte der letzte gemeinsame Vorfahre aller
menschlichen mitochondrialen DNA-Linien vor etwa 160.000 Jahren. Anders ausgedrückt
tragen alle heutigen Menschen mitochondriale DNA in sich, die von einer einzigen Frau
stammt, die vor etwa 160.000 Jahren lebte.
zadnje ledeno doba prije 115 000 – 10 000 g. – u tom se razdoblju razvio čovjek
MLAĐI PALEOLITIK prije 45 000 – 10 000 g.
<< Rani Homo Sapiens je možda imao današnji izgled kostiju, ali potpuno suvremeno ponašanje
pojavilo se ne ranije od prije 40 000 godina , kada se pojavljuju prva umjetnost, rituali, korištenje
simbola. < prije mlađeg paleolitika odnosna bića u ovom ili onom smislu nisu još ljudi u potpunosti
- ljudi počeli oblikovati okoliš u kojem žive

=>> SVE ŠTO DALJE SLIJEDI (OSIM MIGRACIJE) VJEROJATNO SE VEĆINOM ODNOSI NA EVROPSKOG
TZV. KROMANJONCA, A NE NA SVE H. SAPIENSE PO SVIJETU ???

- poklapanje pojave nove kulture i novog oblika čovjeka dosada moguće dokazati jedino u dijelovima
Evrope i nekoliko susjednih područja
- presmiono određenom anatomskom obliku automatski pripisati određene psihičke sposobnosti
- stanje H. sapiensa pokazuje da tehnička jednostavnost ne mora značiti opću primitivnost ili manju
inteligenciju (npr. nalazi iz 3. tisućljeća prne iz Huace Prieti u Peruu tehnički nisu na višem stupnju od
najstarijeg kamenog oruđa, ali ta je kultura znala plesti, izrađivati mreže, i uzgajala je tikve, grah i
pamuk > primitivnost kamenog oruđa mogla dovesti do krivog zaključka)
vrhunac ledenog doba – prije 20 000 g. – veliki djelovi SZ Evrope i Sjeverne Amerike i dijelovi
središnje Azije ispod golemih ploča leda, sva vegetacija i klimatske zone južnije neo danas, razina
mora 120 m niža od današnje > zemljani mostovi: Engleski kanal, Beringija, JI Azija-Australija,
tundrom lutali: dlakavi mamut, dlakavi nosorog, špiljski medvjed – izumrli kad jer zatoplilo pred kraj
ledenog doba
The Last Glacial Maximum (LGM), also referred to as the Late Glacial Maximum, was the most recent
time during the Last Glacial Period that ice sheets were at their greatest extent. Ice sheets covered
much of Northern North America, Northern Europe, and Asia and profoundly affected Earth's climate
by causing drought, desertification, and a large drop in sea levels. Based on changes in position of ice
sheet margins growth of ice sheets commenced 33,000 years ago and maximum coverage was
between 26,500 years and 19–20,000 years ago. All over the world, climates were cooler and almost
everywhere drier. In extreme cases, such as South Australia and the Sahel, rainfall could have been
diminished by up to 90% compared to the present, with flora diminished to almost the same degree
as in glaciated areas of Europe and North America. Even in less affected regions, rainforest cover was
greatly diminished, especially in West Africa where a few refugia were surrounded by tropical
grasslands.

velika okrugla lubanja, ravno čelo, izraženija brada od neandertalca, mala čeljust, mozak velik i
složen, veći od svih ranijih vrsta Homo
ruke s čvrstim hvatom i preciznom kontrolom pokreta
hod na 2 noge –odgovarajući kostur i mišići za to
malo dlaka
komunikacija govorom i pismom, simbolični i apstraktni pojmovi
izrada alata
tehnologija za život u različitim prebivalištima
vješti lovci, izrađivači oruđa i umjetnici (spiljski crteži)

prilagođavanje putem specijalizacije=saživljavanje s određenim prilikama > postalo izvjesna

neelastičnost i ovisnost kad se trebalo prilagoditi nekim novim uvjetima
- skupine od nekoliko malih obitelji
- ZNAČAJAN NAPREDAK U PRIVREDNO-TEHNIČKOJ SFERI, ali nije postignut istovremeno na svim
područjima

Four Flint Tools, Upper Paleolithic Period, 35 000-10 000 BC

ORUĐE
industrije mlađeg paleolita prije 45 000 do 10 000 g.
jasnije se izdvajaju prostorno i vremenski omeđeni kompleksi – tehnička i tipološka specijalizacija i
diferencijacija
povećana proizvodnja kamenih oštrica (suprotno iverima) i nekameni alat – šiljci i igle s ušicom od
kostiju
usavršili tehniku odbijanja komada kremena i dobili vrlo oštra kamena sječiva, noževe, vrške kopalja
+ kamena dlijeta, različita strugala
igla izazvala preokret u svakodnevnom životu, omogućila mnoštvo izuma << odjeća-koža do tada bila
samo prekrivalo koje se prebacilo preko ramena > odjeća (lakše spajanje odjeće: životinjske kože se
šivaju kožnim vrpcama i remenima i koža za šatore + oštrijim oruđem se lakše reže i oblikuje odjeća)
< prije 16 000 g. kosti, rogovi i bjelokost više se koriste nego ranije za oružje i alat, nakit i
umjetnine, naprave za ceremonije < hladnoća manje utječe na te materijale nego na kamen i drvo
grubo i glomazno oruđe povlači se u korist užih i tanjih sječiva, brušenje u izradi lijepih i izduženih
šiljaka za oružje, šila- vrsta alata za bušenje rupa u koži, gumi i sl., lončića za svjetiljke, sitne plastike –
koštano, te se kasnije primijenilo i na kamen: sjekire i bradve (tesarska sjekira široke oštrice)
oštreni kameni nož, prema kraju mlađeg paleolitika, tehnologija oštrenja kamena s kraja mlađeg
paleolitika

magdalenijenski harpun
SPECIJALIZIRANI LOVCI MLAĐEG PALEOLITA
U početku čista lovačko-skupljačka privreda: akumulacija kulturnih dobara i specijalizacija i
diferencijacija u raznim područjima života – to više nije nespecijalizirano hvatanje divljači
- bolje oružje i bolje metode lova
- žive od lova na životinje i od prikupljanja bilja > lovci skupljači (hunter gatherers), vođa plemena
organizira lov
- jedna od glavnih lovnih životinja je bizon
- Evropa i Sibir: lov više napreduje nego skupljanje (skupljanje bi moglo postati djelotvornije samo uz
konzerviranje i stvaranje zaliha), ističe se Moravska kao i u umjetnosti
sele se od mjesta do mjesta u potrazi za hranom, neki se vraćaju u isto doba godine na isto mjesto i
tu ostaju dok ne ponestane hrane, a onda idu dalje
- od prije 40 000 g. izrađuje se oruđe s drškom: oštri komadi kamena stavljaju se na vrhove dugačkih
motki,
(<< različitim oštricama i šiljcima – manja složenija oruđa- rezbare se kosti i rogovi i drvo koji služe za
izradu složenog oruđa (ili šiljci od kostiju i rogova služe za izradu još oštrijih komada kremena)): npr.
za nešto kao sjekire: štap na koji je nataknut kameni pločasti okrugli zaobljeni oblutak – kao disk- s
rupom u sredini - za kopanje, izdužena oblikovana kamena oštrica utaknuta je u komad roga koji je
kožnim trakom pod pravim kutem spojen s drvenom drškom, slično prethodnom samo u kost je
utaknut vrlo oštri šiljak za rezanje od kremena; ili za koplja, drška je omogućavala čvršći stisak i jaču
snagu poluge (The Handle NOT the Wheel Was Our Most Revolutionary Invention, Study
https://www.ancient-origins.net/news-history-archaeology/handle-0016539 )

izrezuju se nazubljene oštrice od kostiju i pričvršćuju na štapove = harpuni za hvatanje riba i tuljana
(od magdalenijena, harpun danas je dugo koplje koji se koristi za ribolov ili za lov na morske životinje
kao što su kitovi. Harpun se ispaljuje u životinju, a zatim se konopcem ili lancem vezanim za kraj
harpuna lovina privlači na brod)
prije 15 000 g. harpun od nazubljene kosti koji se koristio i za ribolov i za izbacivanje iz bacača koplja
za gađanje velikih životinja
kosti služe i za izradu udica
- vršci koplja od kosti stari 30 000 g.
oružje: bacač koplja, možda sačuvano samo ukrasno-ceremonijalno (ukrašeni rezbarijama, Franc. I
Španjol.), za koplja s perjem (nađeno: S Amerika prije 7000 g.), bacanje koplja sa sigurne udaljenosti
(pojačava zamah ruke, završetak koplja oslonjen na kukicu bacača)
luk i strijela od prije 16 000 g. (≠ špiljski crteži stari 30 000 g. prikazuju upotrebu luka i strijele), (tetiva
luka od životinjskog crijeva, kameni šiljak na strijeli, perje na krajevima strijele omogućuje pravocrtni
let strijele?? odmah na početku ili kasnije?) omogućio lov na dotad neuhvatljive vrste, S Njemačka ( >
mezolitik), na početku S Evroazija, kasno izumljeni u Americi i južnim krajevima (u većini Australije do
nedavno bio samo bacač koplja), opće širenje Afrikom i Evropom – s mikrolitom
rani lukovi od tise, jasena, bora ili brijesta nategnuti biljnim vlaknima, životinjskim tetivama ili
ispletenim crijevima, vršci strijela od kamena, štap strijele od drveta
- prije 12 500 g. šiljci od kostiju, sofisticirani, za ribolov, spilja Courbet kraj rijeke Aveyron u
Francuskoj
oblačenje životinjskih maski, složene stupice, kavezi, lov uz pogon
Sulica ili džilit je lagano koplje koje se koristi za bacanje
sve su važnije manje brze životinje: konj, sob
- napretkom lova čovjek se uspio nametnuti grabežljivcima kao što su vuk i lisica
prava i rasprostranjena specijalizacija: čitave regionalne skupine opredjeljuju se za jednu divljač,
npr. stepe i tundre I Evrope, od prije 30 000 g. (S rub nastanjenosti je rijeka Desna) – mamut > bogat
lov dopuštao skoro sjedilački način života u stalnim nastambama udubljenima u zemlji, dugačkim do
40 m i širokim do 12 m s više ognjišta /ukopanima u zemlji radi zaštite od vjetra i iskorištavanja
zemljine topline, prekrivene brezovim prućem obrađenim na vatri, a zatim zemljom, npr. nastambe
lovaca iz Ukrajine ili Sibira - Timonovka
< najradije doline rijeka i kotline s drvom za gradnju nastambi i ogrjev, visoravni nisu privlačne, skoro
sve što im je trebalo izrađivali od mamuta:

- na ledenim ravnicama ledenog doba nije bilo puno brda ni špilja, a nije bilo ni drva za materijal, zato
su izgrađivali nastambice od mamutove kosti i kože za izolaciju (Poljska, Ukrajina, Bjelorusija, Rusija),
većina stara 13-15 000 g., na nalazištima nađene kosti i kljove mamuta, ognjišta, rupe u zemlji od
zabijenih mamutskih kljova, okrugle ili dugačke pravokutne, središte ognjišta ptomjera 6-9 m,
napunjeno ogrjevom od kostiju i pepelom, oko kuća kopane su duboke jame za spremanje ogrjeva od
kostiju ili mesa. U Mezinu u Ukrajini ili u Judinovu u Rusiji velik broj nastambi grupiranih po 4. Možda
nisu mamuti ubijani radi materijala za kuće već su ih donosile riječne struje. 70 t kostiju za jednu ili 4
kuće ??. Jedna nastamba za 30-60 osoba. U Mezinu jedna lubanja mamuta ukrašena ornamentima
od crvenog okera.. Temelji kuće su od velikih mamutovih kostiju – lubanje, zdjelične kosti i lopatice;
kljove su okosnica
npr. Mežirič, Ukrajina, tabor od prije 15 000 g., kolibe od mamutovih kljova, čudna skulptura duha
- zadivljujuće stambene građevine I Evrope, skupine od najviše 100 osoba, i do 9 ognjišta u jednoj
nastambi, dugačke građevine bile pregrađivane i dograđivane: skupina se raščlanjivala u matične ili
male obitelji, sezonski se skupine udruživale radi lova na određenu omiljenu divljač, možda je to bila
prilika i za kultne obrede i svečanosti proglašenja zrelosti
zimi su nosili toplu kožnu odjeću od čvrsto zašivenih mamutovih koža, i kožne čizme i krznene
rukavice, npr. anorak s kapuljačom – crtež u pećini Gabillou, Gironde, Francuska

- ukrašavanje: možda za vjerske obrede - na odjeću nekad prišivali školjke ili perje, od školjaka radili
ogrlice, od mamutovih kljova narukvice, možda su vođe plemena nosili posebne ukrase
- nekad svirali i plesali oko vatre: svirala od izbušene kosti, bubanj od lubanje mamuta, na odjeću
prišivali perje
npr. I Njem. i Švicarska: tundre obrasle šumom i šikarama: raznovrsna divljač, najviše sob i konj,
boravište se mijenjalo unutar manjeg područja, opet niži predjeli
npr. S Njem. – tundra bez drveća, jako negostoljubivo: samo ljeti i sobovi i skupine lovaca koji stanuju
u prenosivim šatorima s motkama sa šatorskim krilima od sobova krzna = prezimljavanje na jugu gdje
ima drva i lov ljeti na sjeveru, sporno je li sob već bio dijelom pripitomljen za nošenje
> pravila za podjelu plijena (današnji lovački narodi: kako komadati životinju i kako se dodjeljuju
komadi: tko je prvi pogodio životinju ili tko je najzaslužniji – oružje u osobnom vlasništvu

- vješanje mesa da se suši jer se sušeno meso može dugo čuvati bez kvarenja, meso se jelo sirovo ili
pečeno na otvorenoj vatri
- kamenim-kremenim strugačem čistila se životinjska koža - odvajala od masnoće, potom su je
vjerojatno štavili pomoću životinjskog moždanog tkiva ili neke druge tvari
- sakupljanje školjki i rakova za hranu
- praćke za ubijanje ptica
- kolci premazani smolom za lovljenje ptica snježnica (ispred pećine, npr. La Vache, Francuska,
magdalenijen, important for the complete camp of Magdalenian hunters found, 12 000 to 15 000
years ago, weapons, tools, typical game and artworks have been recovered)
- the Solutrean - the peak of stone tools workmanship
https://www.donsmaps.com/solutrean.html
During all the upper Paleolithic, Solutré was a site which specialised in the hunting of horses (npr.
na krajevima kožnog remena vezano kamenje, remen zavitlaju prema konjskim nogama, i on se
obavije oko njih, i životinjama se slome noge), where prehistoric men returned periodically. It does
not include living areas occupied for long periods, but there are specialised areas of activity,
especially the processing of game after the hunt. Some tools - pointes à face plane, laurel leaves,
shouldered points - were made by a sophisticated retouch that was obtained by a new technique
called pressure flaking, on flint which had been heat treated to make it much more workable.
To make these lanceolate (leaf-shaped) points, the Solutrean people developed an exceptionally
deft technique of pressure flaking – pressing with a soft tool such as an antler tine or bone point –
instead of striking directly with a soft or hard hammer. There are other examples of this technique in
prehistoric implements but the Solutrean people raised this technique to an artform where their
arrowheads and spearpoints were as efficient as possible and like many optimum designs - an
aircraft's wing, say – they also exhibit a form of beauty.
The Solutrean technology is largely isolated in the prehistoric record. It was preceded by an industry
based on Acheulian bifaces and scraper tools and it was succeeded by the widespread adoption of
microlith technology in the Upper Palaeolithic and Mesolithic periods. It was the dominant
technology for the relatively short space of time 21 000 - 15 000 ya.

30 000 – 10 000 prne= doba sobova

Sob je težak 200 kg, i daje 100 kg ukusnog mesa, živi u stadima od po nekoliko stotona životinja
Magdalenijen: kultura nazvana po nalazištu u spilji La Madelaine, Dordogne u Francuskoj, traje
približno prije 17 000 - 12 000 godina te kroz epimagdalenijen i do kraja paleolitika
U to vrijeme ukupno 50 000 magdalenijenskih lovaca u cijeloj Evropi
(kao danas Laponci) sobovi rogovi i kosti za izradu oružja i oruđa (šiljke, igle), tetive i živci za
dobivanje jakih uzica
čuvaju meso soba tako da mu izvade utrobu i na njeno mjesto stave teško kamenje i zavežu prednje i
stražnje noge i tako ga stave da visi sa balvana u potok
lovcima pomažu vukovi kad love krdo sobova
rijetko ga slikaju na zidovima pećina, a često urezuju i klešu na koštanim glačalicama, na
potiskivačima, na bušenim štapovima radi uspomene na dobar lov << sobovi su tako mnogobrojni i
lak plijen da ga nije trebalo zazivati ≠ često crta bizone (trećina prikazanih životinja), češće nego konje
<< impresioniran snagom bizona (težak 1.5 t) i brzinom konja
bizon je bio svestrano upotrebljiv, i meso, i mast pohranjena u grbi

An excellent book about Paleolithic harpoons is Les Harpons Magdaléniens par Michèle Julien,
Éditions du CNRS (1982) from which all the information and photos below are drawn.
This engraving on the cover of the book is from 1882, and is titled L'homme des cavernes. The
signature is hard to read, but looks like F.Peganu. Note the harpoons are depicted in the engraving as
being for some sort of spear for hunting, or perhaps something between an arrow and a spear.

Mikroliti- malene kamene, kremene, rukotvorine, obično alat, nožići, strugala, šiljci i dr., duljine
manje od 4 cm. Mogu biti čak manji od 2 cm. Tendencija mikrolitizacije oruđa osobito je izražena
krajem mlađeg paleolitika i u mezolitiku i neolitiku i usko je povezana s tehnološkim inovacijama koje
se tada javljaju. Mikroliti se dijele na laminarne i geometrijske. Laminarni mikroliti karakteristični su
za kasni gornji paleolitik, dok su geometrijski mikroliti kronološki indikativno oruđe u mezolitiku i
neolitiku. Napravili su ih ljudi prije otprilike 35.000-3.000 g., širom Evrope, Afrike, Azije i Australije.
 mikrolit

RIBOLOV
prije 70 000 g. H. sapiens lovio ribu duž obale južne Afrike
prije 25 000 g. riblji grkljan obješen o nit uglavljen u čeljust ribe= mamac
npr. losos
još i danas, lov i ribolov: nasađeni koštani šiljci, kremeni šiljci na dugim drvenim motkama ili trski,
harpuni sa zupcima za paranje, bodljikavi harpun ??? – od prije 16 000 g.
magdalenijen: ravni koštani iverci će se zavinuti i fino ušiljiti u udice, harpun sa dva šiljka, zupčasta
koplja
10 000 g. prne velika prekretnica: stanovnici s obala jezera i mora izrađuju vrše (koriste se kad je
vodeni tok preširok i predubok da se pregradi), brane ili stupice za ribu od raznog drveća, npr. lijeska,
vrbovina, npr. treset močvare, Maglemose, Danska, sačuvalo se
kasnije se javljaju mreže
npr. zaljev Pindal, Asturija, Španjolska, oslikana pećina gleda na Atlantik, lovili harpunima tunja s
nesimetričnom repnom perajom
oko 8000 prne. sušenje ribe za zalihu
planinska jezera ???, udica: užlijebljeni oblutak je uteg, komadi izbušene kore su plovci, udice su
probušene da se mogu privezati
pirenejski brzaci Vicdessosa, rukama se love pastrve, kralješnice pastrve za izradu ogrlica
Niaux: u glini pećine urezan lik pastrve
sjeverne ravnice: okrugle kolibe, živi se od ribolova i lova vodenih životinja
za ribolov daleko od obale: kajak od drvene okosnice ili od dugih kitovih kostiju na što se razapinju
sašivene kože, npr. Eskimi i danas koriste kajak, putne zalihe stavljaju u kožne mješine koje nakon
ukrcavanja pričvrste za čamce,
npr. na Aranskim otocima u Irskoj, u Bretanji u Cornouaillesu, ribari idanas rade takve čamce –
curraghs=čamci od vrbovine ili pruća, ili coracles=čamci od prepletena šiblja presvučenog kožom
(šivene goveđe kože zamijenilo katranizirano platno)

Neolitik: bodeži u obliku ribljeg repa od kremena, sužena drška za lakše rukovanje

Kuhanje: pečenje izravno nad vatrom, grijanje vode za kuhanje: izdubljena jama obložena kožom i u
nju se ulije voda i ubaci užareno kamenje (i stalno se mijenja) i voda će uzavrijeti, otkad je izumljena
igla za šivanje, od komada kože se sašije mješina, može se objesiti na tronožac – ukrštene i na vrhu
zavezane tri grane ili kosti i tako se u njoj kuha, npr. juha od sobovih kostiju
u priobalnim područjima školjke su bile posude za kuhanje

RAZNO -NAČIN ŽIVOTA

- izrađivanje košara od trske

- skloništa od granja i jelenje kože
- dolina Vezere, skup prapovijesnih nalazišta u 25 milja doline, Dordogne, Akvitanija: polu-kuće
dograđivanjem na stijenu, gledaju prema dolini

- magdalenijen – podzemne nastambe (mjesecima sniježi nad ravnicom + oluje), vatra, lojanice
od kože također rađene mješine u kojima se prenosila voda
ako se mješina napuni zrakom, postaje plutača koja omogućava dugotrajno plivanje
- privjesci za ogrlice od životinjskog zuba – očnjaci lisica, zubi vukova, medvjeda, lavova, školjke – s
obala Atlantika ili Sredozemlja u spiljama Francuske i Španjolske, ili koštane pločice, ili kuglica od
bjelokosti od mamutovih kljova, od kostiju, rogova, ili oblutaka (sve probušeno zašiljenim oruđem, pa
nanizano i zašiveno za odjeću ili nošeno zasebno), privjesak od očnjaka ubijenog medvjeda za lovca
ima čudotvornu moć

- Thüringen, prije 30 000 g., kremene alatke u obliku lista

- koriste igle od kostiju za spajanje životinjskih koža radi izrade odjeće i za posude, tanke kožne trake,
osušena crijeva i tetive, omekšane u ustima, koriste kao konac- prije 12 000 godina izrada šila i igle od
životinjske rožine
- oko 7000 prne u danskim močvarama Maglemose ljudi žive na postoljima od balvana, šumske kolibe
pokrivaju brezovom korom, love ribu, glavna privreda im je skupljanje milijuna i milijuna školjaka
(Kokkenmodding=kuhinjsko smetlište)
- oko 6000 prne sakupljači iz asturijena na atlantskoj obali skidaju priljepke kremenim šiljkom
- oko 5000 prne žetva busenja samonikle trave s klasjem, stabljike se režu srpom ispod klasa, srp je
zupčasti kremen umetnut u jednostavnu drvenu dršku, zrnje se odvaja tako da se snopovi odrezane
trave mlate na rešetki
- od prije 5000 g. jednu od spilja Klasies koristili ljudi kasnog paleolitika za bogate pokope

- mogli govoriti kao i današnji ljudi < zaobljeno gornje nepce i spušteni grkljan, i pjevali
> zajednički rad u velikim skupinama ili plemenima, svako pleme imalo vođu/teško prosuditi je li bilo
vodećih i istaknutih ličnosti odn. poglavica, ili starješina sa sakralnim funkcijama
> ljudi iz različitih plemena izmjenjuju iskustva i pričaju o novim područjima
> stariji pričaju mladima svoje doživljaje
- lutali od mjesta do mjesta, međusobno trgovali oruđem i drugim vrijednim predmetima npr. trampa
školjki za kamene oštrice
- nalazi u grobištima: pogrebni običaji kao u srednjem paleolitu, ali zbog većeg bogatstva materijalne
kulture ima više priloga, posebno nakita, grobovi išarani crvenom bojom, bogatiji nakit u muškim
grobovima= povlašten položaj muškarca ili osoba višeg društvenog položaja

Early modern human (EMH) ili anatomically modern human (AMH) termini sa svrhom razlikovanja H.
sapiensa (jedine živuće homininske vrste) - koji je anatomski u skladu s nizom fenotipova kod
sadašnjih ljudi – od izumrlih vrsta arhaičnog čovjeka. Razlikovanje je posebno korisno za vremena i
područja u kojima su oni postojali istovremeno, npr. u paleolitskoj Evropi.

-neki od najranijih ostataka H. sapiensa:

nalazište Omo-Kibish I (Omo I) u JZ Etiopiji (233,000 - 196,000 g.),
ostaci Jebel Irhoud u Maroku (oko 315 000 g.)
Florisbad u JAR (259 000 g.).
Early Eurasian Homo sapiens fossils have been found in Palestine and Greece, dated to
194,000–177,000 and 210,000 years old respectively. These fossils seem to represent failed
dispersal attempts by early Homo sapiens, who were likely replaced by local Neanderthal
populations.
---------------------------------------------------------------------------
- jedan nalaz Laetoli: lubanja Ngaloba, 150 000 godina
- prije 130 000 – 80 000 g.: priobalne spilje rijeke Klasies, Istočna Cape Provincija, JAR, dijelovi ljudske
kosti od prije 125 000 g., srednji paleolitik, (gotovo) moderni homo sapiens, ljudski fosili, oruđe,
ostaci hrane, podupire pretpostavku da su se moderni ljudi razvili u Africi , neke kosti mogle bi
imati tragove kanibalizma, upitno moderno ponašanje: koristili školjkaše ali nisu ribarili, nema
umjetnosti ni koštanih rukotvorina, ali koristili su male oštrice tipa Howieson Port Industry (male
oštrice, oruđe u obliku polukugle, materijal sitnog zrna ??? nalik kasnom paleolitiku) i imali su
ognjište
+ Skhul i Qafzeh (91 000 g.), Izrael
- Cro-Magnon, Francuska, 30 000 g.
At the base of the Solutré Rock, the "Crot-du-Charnier" outcrop (Solutre-Pouilly, Saone-et-Loire
France) contains thousands of prehistoric horse fossils, along with many artefacts, engraved silex and
stones, dated back to civilisations ranging from the Aurignacian era to the Magdalenian era (28,000
to 10,000 B.C.), and notably during the period referred to as the "Solutrean era"

MIGRACIJA EMH-a
veća sposobnost za tehnička otkrića > lakše širenje u nove sredine: splav za plovljenje do Australije
prije 40 000 g., subpolarni krajevi u SI Aziji i Aljaska, do Novog svijeta prije 13 000 g.
širenje suvremenih ljudi možda potakao razvoj jezika

- na kraju će naseliti cijeli svijet < postepeno su zamjenjivali sve ostale (vrste Homo) koji su do
njihovog dolaskaživjeli na nekom području
<< veće mentalne sposobnosti i složenije jezične vještine u odnosu na ostale hominide i vrste roda
Homo
Early humans survived and flourished thanks to their uncanny ability to adapt to extreme places and
climates. Homo sapiens conquered all four corners of the world, from mountainous landscapes of
Siberia and the rainforests of South america

- prvi pokušaji naseljavanja na Bliskom istoku prije 100 000 g. – neuspjeh zbog promjene klime,
postala jako nepovoljna

Die Lebenszeit des letzten gemeinsamen Vorfahren von Afrikanern und Nicht-Afrikanern
bestimmten die Wissenschaftler über die mitochondrialen DNA-Linien auf 62.000 bis 95.000
Jahre vor heute. Das entspricht dem frühesten Zeitpunkt, den man bisher für die
Auswanderung der anatomisch modernen Menschen aus Afrika angenommen hat. Die
Ergebnisse stimmen mit früheren archäologischen und anthropologischen
Studienergebnissen überein.

The exact geographic distribution of anatomically modern human populations at the time of
the Toba eruption that occurred around 74,000 years ago is not known, and surviving
populations may have lived in Africa and subsequently migrated to other parts of the world.
Analyses of mitochondrial DNA have estimated that the major migration from Africa
occurred 60,000–70,000 years ago, consistent with dating of the Youngest Toba eruption to
around 75,000 years ago.

Within Africa, Homo sapiens dispersed around the time of its speciation, roughly 300,000 years
ago.[note 1] 
The recent African origin paradigm suggests that the anatomically modern humans outside of
Africa descend from a population of Homo sapiens migrating from East Africa roughly 70–50,000
years ago and
=> spreading along the southern coast of Asia and

to Oceania (Oceaniji u širem smislu pripada i kontinent Australija i često se navodi pod nazivom
„Australija i Oceanija”: Polinezija, Melanezija, Mikronezija) by about 50,000 years ago:

ne zna se kako su točno ljudi došli na australsko kopno ni zašto: tijekom posljednjeg ledenog
doba, razina mora bila je puno niža i bilo je puno malih otoka gdje su se moreplovci mogli zaustaviti i
odmarati, neki čamci bili su izrađeni od bambusovih stabljika povezanih tankim bambusovim trakama
(drvena vesla), za kraća putovanja koristili su kanue izdubljene u deblu
otisnuli se čamcima iz JI Azije, možda u potrazi za hranom ili za zemljom ili su htjeli istraživati ili je
nekog u čamcu slučajno otpuhao vjetar: u Australiju došli prije 40 000 g. ili prije
<= Sumatra i Borneo bili povezani s azijskim kopnom, Celebes ne; Australija s Tasmanijom i Novom
Gvinejom bila jedno kopno; mora oko Australije bila puno plića nago što su danas
<= moralo se preploviti 70 km do Australije

Za ledenog doba još nije naseljen cijeli kopneni most današnjih Filipina i Bornea i Celebesa.???

Isušeno JEZERO MUNGO, Z dio Novog južnog Walesa, Australija, u Nacionalnom parku Mungo, dio
Regije Jezera Willandra, Mungo Lady, najstarije kremiranje na svijetu, 23 000 prne, vraćena lokalnim
Aboridžinima
spaljene kosti na dinama jezera Mungo
mlada žena, možda 19 godina
u blizini mnoga nalazišta i grobovi
ritualno kremirana – najstariji primjer toga, pa njene kosti sakupljene i zgnječene, te zakopane u
maloj jami
u blizini: plitak grob, tijelo 50-god. muškarca prekriveno crvenom zemljom, nedavna istraživanja
kostiju i okolnih sedimenata – možda oko 50 000 g., stariji od 30 000 g.

i dalje se pronalaze ljudski ostaci, kosti izmrlih životinja i brojna nalazišta

> slika prilagođavanja Aboridžina promjenjivom okolišu u proteklih 40 000 g.
- Aboridžini se u malim skupinama proširili kontinentom i živjeli kao lovci-skupljači sa sezonskim
migracijama do dolaska Evropljana u 18. st.=nije bilo poljoprivredne revolucije < možda nije bilo
autohtonih životinja i biljaka za uzgoj, a možda Aboridžini nisu imali potrebu promijeniti način života
prije 20 000 g. izumili bumerang-manji svinuti štap za bacanje koji je bio oruđe za lov (npr. na vodene
ptice; za tjeranje životinje u klopku) i ceremonijalni predmet – do prije 10 000 g., doseg 50 m
koristili su koplja od akacije ili eukaliptusa – najvažnije oružje, i za ribolov, na nekima kameni vršci
smolom pričvrščeni za štap
škrti resursi u unutrašnjosti kopna
život u nomadskim skupinama od 20-50 osoba, kreću se od jednog pojilišta do drugog
>> s vremenom se razvilo 500-600 plemena, u jednom plemenu 100-1000 osoba
svako pleme ima svoj teritorij, može prijeći na tuđi samo ako je opušteno
muškarci lovci savršeno oponašali glasanje ptice i životinjski zov, jako izražen i snažan njuh za
otkrivanje životinje-plijena
lovili tobolčare-biljoždere (klokan- neki bili visoki 3 m, vombat-veličine magarca), tada postojali i
rođaci emua (mnogo veći od današnjih) >> zadnje divovske životinje nestale prije 15 000 g. zbog
klimatskih promjena, ali izbog izlova, možda diprotodon – divovski tobolčar nalik vombatu težak 1.5
tonu >> nastat će nove vrste - Australija će postati najsuši i najvrući dio Zemlje
- vatrom krčili teren i obnavljali tlo << travnjaci se jako brzo oporave od požara > spriječili nastanak
pustinje (to se radi i danas)
- izrađivali jednostavne stožaste kolibe od grana prekrivene korom ili travom za zaštitu od kiše i
hladnoće

VJEROVANJA ABORIDŽINA
svako pleme jako vezano za teritorij na kojem živi – Aboridžini neraspletivo povezani sa zemljom na
kojoj žive, iz nje crpe svoj identitet i poštuju je
nikad nisu nasilno upadali na tuđi teritorij, krađa zemlje je nešto nezamislivo
> legende koje su se prenosile predajom na sljedeće generacije: odnos čovjeka i okoline, prirodna
obilježja terena i životinje
vrijeme nastanka svijeta i života odn. mitološko vrijeme je Vrijeme snova
vjerovali da su svu prirodu nekad davno stvorili mitski preci, kad je stvaranje završeno, ti preci postali
dio krajolika i još uvijek žive na svetim mjestima prožetim duhovnim moćima (u to vjeruju Aboridžini i
danas), npr. najveći pješčenjački monolit (pješčenjak=srednjozrnata klastična sedimentna stijena od
slijepljenih zrnaca pijeska (kremena), zajedno s laporom gradi fliš, vezivo povezuje zrna, koja su vrlo
dobro vidljiva golim okom, u tvrdu masu) na svijetu Uluru u sredini kontinenta, štovalo ga nekoliko
plemena, danas sveto mjesto
plemena se moraju brinuti za sveta mjesta kakvima su ih odredili mitski preci i izvoditi obrede kojima
obnavljaju duhovnu energiju koja je stvorena u Vremenu snova: npr. muškarci oponašaju simbolične
životinje u ritualnim plesovima, glume aktivnosti i život bića koja su stvorila svijet i traže njihovu
zaštitu i pomoć
sveta mjesta povezana putevima kojima su u mitsko vrijeme prolazili preci
vjerovanje da se nakon smrti čovjekov duh ponovno rađa u tijelu drugog živog bića ili neke nežive
pojave u prirodi
sve je međusobno povezano i sve se vraća u ciklusima
dio njihove duhovnosti su crteži, jedan oblik prenošenja mitova, pored usmene poredaje i plesa (nije
bilo pisma),
oznake na stablima i stijenama su šifrirane poruke: istovremeno putokaz i mitološka informacija na
putu koji povezuje sveta mjesta
time se bavili povlašteni muški članovi plemena: čin crtanja ili obnavljanja slike odvijao se u
obrednom/ritualnom kontekstu, važna uloga u ritualnom životu Aboridžina
crteži diljem kontinenta: raznolikost, vjerovanje da su mitski preci stvorili različite motive za svaku
regiju > kopiraju se: npr. na jugu apstraktne slike: spirale, rombovi, zmijoliki uzorci, na sjeveru
figurativni prikazi,
najstarijie slike: otisci prstiju u vapnenačkim stijenama u špiljama grebanjem ili dlijetom prije 20 000
g., a možda i prije 40 000 g.
npr. Nacionalni park Kakadu, sjeverna Australija, prikaz rađanja u špilji
prevladava crvena i žuta oker boja, npr. prikaz puno lica, crna boja od ugljena, bijela od gipsa
u ritualima najviše se koristio crveni oker > velike ekspedicije u potrazi za njim, nekad i mjesecima
preko čitavog kontinenta, glavna ležišta okera imala veliko religijsko značenje, a nastanak element
aboridžinske mitologije

naseljavanje H. sapiensa u Evropu

=>Modern humans spread across Europe about 40,000 years ago /naseljavanje Evrope prije
50 000 - 10 000 g., u Evropu ušli preko Bliskog istoka ???, a drugi preko crnomorskog kraja uz Dunav
došli do današnje Austrije i Švapskih Alpa - prije 40 000 g. stigli u srednju Evropu, i na sredoz. obalu
Franc. I Španj.
evropski H. sapiens nekad se naziva kromanjonac, bio je snažan i mišićav, neki bili visoki do 1.8 m,
izduljena uska lubanja, koža rel. svjetla pa/da bolje apsorbira slabu Sunčevu svjetlost (v.D)
doživio uspon na Sredozemlju??? ljetne temperature 15⁰C, najviše u Evropi tada
živjeli u spiljama, jednostavnim šatorima, zaklonima ispod pripećaka u stijenama
hrana: mnogo različitih lovnih životinja+riba uz rijeke, školjke uz more (većina kalorija iz mesa) +
lukovice, bobice, voće, orašasto voće, možda divlje žitarice mljeli i miješali s vodom da bi dobili nešto
nalik tijestu pa to pekli na vrelom kamenju ili na vrućem pepelu logorske vatre da dobiju plosnati
kruh
J Franc i S Španj – puno vapnenačkih spilja ali rijetko ih koristili kao stalne nastambe – samo zaklon i
zaštita zimi
J Francuska prije 20 000 g. – populacija od 2-3000 ljudi, do kraja ledenog doba utrostručili se

Landscape and the areas and types of vegetation during the Würm/Weichsel glaciation.

Glavne evropske kulture mlađeg paleolitika nazvane po nalazištima u Francuskoj (spilja Aurignac,
špilja La Gravette kraj Bayaca na rijeci Dordogni, nalazište Solutr é kraj Mâcona u Burgundiji, nalazište
La Madeleine, pripećak na desnoj obali rijeke Vézère, Dordogne): aurignacien-orinjasijen-orinjaško,
gravettien-gravetijen-gravetsko, solutréen-solitrejen-solitrensko, magdalénien-magdalenijen-
magdalensko:

1. Orinjasijen: 40-28 000 g., Z, sred. i JI Europa, više regionalnih inačica, prvi koštani šiljci za koplja;
izrada sječiva, njuškolikih i kobiličnih grebala, koštanih šiljaka s rascijepljenom i punom bazom, na
zapadu, na stijenama špilja, prva umjetnost: otisci ljudskih ruku, pojava figurativne umjetnosti u
Europi: crteži i gravire shematiziranih životinja pretežito u profilu, steatopigni ženski kipići od kamena
pješčenjaka i bjelokosti (najstarija figurativna umjetnost - Venera iz špilje Hohle Fels kraj
Schelklingena u Baden-Württembergu), životinjski kipići od bjelokosti i dr. ,

2. Gravetijen: 28-22 000 g., klasični oblik razvio se u Z Europi, srodan tzv. istočni gravettien u lesnim
područjima sred. i I Europe, igle od kostiju s rupicama, kuglice od bjelokosti kao ukras, figure od
pečene gline, ukrašena koplja. Kremeno oruđe sa strmo retuširanim hrptom, tzv. gravetijenski šiljak =
oštri kameni šiljak s hrptom, koštane izrađevine, često ukrašavane urezivanjem i rezbarenjem, te
osobito špiljske gravire i reljefi (Laussel) i kipići/figurice Venerâ od kamena, gline =keramike, kosti,
bjelokosti (Willendorf, Dolní Věstonice, Kostienki, Gagarino). gravetica=gravetijenski šiljak malih
dimenzija izrađen na malome sječivu ili pločici; gravetijenski polušiljak=gravetijenski šiljak s djelomično
obrađenim ili tankim hrptom ili izrađen na širokome sječivu; gravetijenski šiljak=oštar šiljak na uskome
tankom sječivu s ravnim ili blago zakrivljenim hrptom
orinjasijen

gravetijen
 the Mediterranean backed industries
(Ahmarian, Lagaman, Dabba) of the Near East and the Gravettian of Europe.

3. Solitrejen: 22-18 000 g., Francuska, Španjolska i Portugal. Elegantna oruđa. Tipični tanki listoliki
poput lista lovora, obostrano oblikovani/obrađeni šiljci. Toplinski postupak pri obradbi rožnjaka,
koštana igla s ušicom, tj. igla za šivanje, i potiskivač/bacač koplja (palica s kukom).  Solitrejenski šiljak
s usjekom= šiljak s plitkom solitrejenskom obradbom postignutom pritiskom s usjekom za nasad na
proksimalnome dijelu jednoga bočnog ruba

4. Magdalenijen: 18-10 000 g., u Z Europi i u Z dijelovima srednje Europe, povećana upotreba malih
kamenih ljusaka i šiljaka za izradu bodljikavih harpuna od kostiju i rogova; lukovi i strijele; zlatno doba
ledenodobne umjetnosti. Mikrolitizacija kamenih izrađevina kao prilagodba na hladnu klimu, vrhunac
koštanih rukotvorina - figurice, harpuni i udice, ukrašenih bogatim rezbarijama. Slike iz špilja Altamire
i Lascauxa. Magdalenski šiljak s produžetkom= izduženi trokutasti šiljak s kratkim produžetkom
postignutim strmom obradbom.
European LGM refuges, c. 20,000 BP: solitrejen i epigravetijen

(širenje prema sjeveru Evrope i Azije oko 15 000 prne, Z Skandinavija i I Azija prije oko 6000 g. – tada
se već u središnjoj Maloj Aziji i na jordansko-izraelsko-obalnosirijskom području i na S Perzijskog
zaljeva počinje uzgajati bilje)

- prije 30 000 godina ostali jedina ljudska vrsta na Zemlji ≠ NIJE TOČNO zbog H. floresiensisa

The migrating modern human populations are known to have interbred with earlier local
populations, so that contemporary human populations are descended in small part (below 10%
contribution) from regional varieties of archaic humans.

=> After the Last Glacial Maximum, North Eurasian populations migrated to the Americas about

20,000 years ago. / U Ameriku preko okopnjenog Beringovog prolaza (tuda su lutala krda životinja s
jednog kontinenta na drugi i ljudi ih slijede u Ameriku) prelaze prije 18/15 000 - 13 000 godina (tolika
je bila niska razina mora) ≠ nove teorije procjenjuju dolazak u Amerike prije 40 000 g.
kretali se Arktičkom nizinom, iskoristili nezaleđene koridore i riječne doline, npr. na Aljasci
< najveći dio današnje Kanade prekrivale 2 ledene ploče između kojih prolazio uzak koridor koji je bio
 put pema jugu, i u područjima koja nisu bila pod ledom nije bilo stabala: niske breze, vrijes, trava –
slično današnjoj sibirskoj tundri – uspjeli su u velikom broju: mamuti, stepski bizoni, divlji konji i SA
sobovi, tundra do današnjih ravnica američkog Srednjeg zapada, istočno i zapadno od toga šume,
kratka ljeta i duge zime

ledeno doba u Sjevernoj Americi

male skupine od nekoliko osoba lutale naokolo i prehranjivale se lovom i skupljanjem divljeg bilja,
živjeli u spiljama, ispod pripećaka u stijenama ili u logorima uz obale rijeka ili jezera, skloništa od
jednostavnih okvira u obliku kolibe prekrivenih mamutovim ili bizonovim kožama, omiljene lovine:
mastodont – veliki sisavac sličan slonu, mamut, SA sob i bizon, možda divlji konji koji su lutali
naokolo, meso koje nisu odmah pojeli, sušili na zraku ili dimu za kasnije, život. Kože i kosti za odjeću,
oružje, vjetrobrane…
za lov potrebno iskustvo i hrabrost, lovci morali dobro poznavati migracijski ciklus stada: nekoliko njih
privlači pažnju životinje ispred nje, a drugi se prišuljaju straga i netko probode životinju u donji dio
trbuha

> postepeno se premještaju sve južnije > naselit će obje Amerike

neki vjerojatno na putu pema jugu prošli današnjim Oregonom i ostavili crteže

- nakon prvih doseljenika, u sljedećim stoljećima novi valovi doseljavanja:

=> Arctic Canada and Greenland were reached by the Paleo-Eskimo expansion around 4,000
years ago.

Neki tvrde da je npr. oruđe iz Meadowcroft Rocksheltera iz Pennsylvanije starije od Clovisa.

Nekoliko arheoloških otkrića bacila su značajnu sumnju na teoriju Clovis-first, uključuju nalazišta:
Cactus Hill, Virginia, Paisley Caves - Summer Lake Basin, Oregon, nalazište Topper, Allendale County,
South Carolina, Meadowcroft Rockshelter, Pennsylvania, nalazište Friedkin, Texas, Cueva Fell u Čileu,
nalazište White Sands, New Mexico, i posebno Monte Verde u Čileu. Navodno najstarije arheološko
nalazište u Amerikama je Pedra Furada hearths u Brazilu, s kontroverznom datacijom na 19,000 -
30,000 g. prije najranijih nalazišta kulture Clovis.

Oregonski crteži, Ginko State Park, Collumbia Hills State Park

Archaeologists have discovered tens of thousands of prehistoric paintings of animals and humans in a
remote area of Colombia. Some now-extinct animals are depicted, meaning the art is likely more than
12,500 years old. Stretched across almost 12 kilometers (8 miles) of cliff face, there are geometric
shapes along with tens of thousands of images of animals and humans, including fish, turtles, lizards
and birds, people dancing or holding hands, figures with masks, and lots of handprints.The site is
located in the Serrania de la Lindosa mountain range in the middle of the Colombian jungle, about 400
kilometers southeast of the capital, Bogota.

MONTE VERDE – jug Južne Amerike, jedno od najranijih naselja u Novom svijetu
prije najmanje 14 700 g., možda i do 33 000 g.
< mit da je Novi svijet naseljen prije 11 000 ili 12 000 g. od strane skupina lovaca na mamute i drugu
veliku divljač impresivnim oružjem s kamenim vrhovima
Monteverdeanci nisu živjeli od velike divljači
+ kosti velikih životinja (mastodont, paleoljama od prije 12 000-13 000 g.) iz ledenog doba s
tragovima pokolja u potoku
> drveno oruđe, ostaci 70 vrsta biljaka (prožvakano lišće), komadi mesa i kože
kameno oruđe od prije 14 700 godina
=> napredno društvo lovaca-skupljača živjelo uz potok u 12 ili više pravokutnih drvenih kolibica
(iskopani i okviri prozora, na nekima još visjeli komadi kože), radili kućanske poslove i jeli vrlo
raznoliku hranu, puno više biljke (sjemenke, orasi, bobice, voće, gomolji) i male životinje nego velike
životinje, kuće imale male jame obložene glinom u kojima se držao vruć ugljen, vjerojatno za kuhanje
i grijanje, jedna čudna struktura u obliku rašljaste kosti odvojena od ostalih kuća sadržavcala je biljke
s ljekovitim svojstvima – možda čak s ritualnom funkcijom
kultura koja je bila starija od lovaca na veliku divljač kulture Clovis najmanje 2000 g.

More than 20,000 drawings of animals and humans were also found in Chibiriquete, the largest protected area
in Colombia, is the confluence point of four biogeographical provinces: Amazon, Andes, Orinoco and Guyana.
One of the defining features of Chiribiquete is the presence of tepees (table-top mountains), sheer-sided
sandstone plateaux that outstand in the forest and result in dramatic scenery that is reinforced by its
remoteness, inaccessibility and exceptional conservation. Over 75,000 figures have been made by indigenous
people on the walls of the 60 rock shelters from 20,000 BCE, and are still made nowadays by the uncontacted
peoples protected by the National Park. These paintings depict hunting scenes, battles, dances and ceremonies,
as well as fauna and flora species, with a particular the worship of the jaguar, a symbol of power and fertility.
The indigenous communities, which are not directly present on the site, consider Chiribiquete as a sacred place
that cannot be visited and that should be preserved unaltered.

Tradicionalno je kultura Clovis u državi New Mexico najstarija u Americi, stara 12 500 godina
(najtočnija trenutna određenja arheologa kažu da je radiokarbonsko vrijeme oko 13,200 -12,900).
Pojavila se na kraju glacijalnog razdoblja. Dobila ime po nalazištu Clovis u Novom Meksiku. Obilježava
je proizvodnja/izrada tzv. "Clovis points" (vršci kopalja) i osebujno oruđe od kosti i slonovače.
Strugala oštra poput britve, noževi za deranje kože i rezanje.

Vršak koplja kulture Clovis za ubijanje mamuta, SAD, Colorado, prije 11 000 g., nađeni diljem SA,
vjerojatno se učvrščivali za drške nitima od bilja i smolom, izrada bacača koplja od drveta ili kosti jako
povećala doseg i probojnost tog oružja
npr. vršak iz Sandije

Sandia points. USA, Desert Culture, c. 12.000 years old. Sandia

(site), New Mexico. Chert (=crnjak???), h = 6 & 7 cms.

- južni rt Amerike dosegnut najkasnije oko 8000 prne.

=> Northern Eurasia was peopled after 12,000 years ago, in the beginning of Holocene/ širenje
prema sjeveru Evrope i Azije oko 15 000 prne, Z Skandinavija i I Azija prije oko 6000 g. – tada se već u
središnjoj Maloj Aziji i na jordansko-izraelsko-obalnosirijskom području i na S Perzijskog zaljeva
počinje uzgajati bilje

- evropska i azijska plemena slijede čitavu godinu lutajuća krda životinja, sobova, bizona, to ih dovodi
na nova mjesta
=> Finally, Polynesia was populated within the past 2,000 years in the last wave of
the Austronesian expansion.

- rijekama se plovilo na jednostavnim splavima

- možda ljudi magdalenijena od kože šivali plutače na kojima se moglo ploviti, na S Evrope ribolovci
izumili plovila od sašivenih koža razapetih na okosnici

RANA GLAZBA
najstariji prepoznatljivi instrumenti su frule izrezbarene u kosti=cjevčice od prošupljenih ptičjih
kostiju (uklonili krajeve kosti sa zglobovima, izbušili ih i ulaštili) ≠ neki smatraju da su njima samo
upozoravali svoje suplemenike na divljač u blizini
- glazba tijekom obreda i kod okupljanja oko vatre kao zabava
npr. Dordogne, Francuska, 1 primjerak
najkasnije ledeno doba prije 30 000 – 10 000 g.
Putative migration waves out of Africa and back migrations into the continent, as well as the locations of
major ancient human remains and archeological sites (López et al.2015).

Overview map of the peopling of the world by early humans during the Upper Paleolithic, following to the
Southern Dispersal paradigm.
LIKOVNA UMJETNOST POSLJEDNJEG LEDENOG DOBA
možda najstarija umjetnost: pećina Blombos,
Blombos Private Nature Reserve, 300 km I od
Cape Towna, Obala Southern Cape, JAR - nine
red lines drawn on the rock from an ochre
crayon (=kreda u boji boje okera) dating back
73,000 years, the oldest known abstract rock
drawing. In 2002 the recovery of two finely
engraved ochre pieces – both deriving from the
Still Bay units (M1 phase) – was reported in Science
Magazine. The surfaces of both pieces were
intentionally modified by scraping and grinding,
and the engraved pattern formed a distinct cross-
hatched design in combination with parallel incised
lines. In 2009, six additional pieces of engraved
ochre – this time recovered from entire Middle
Stone Age sequence dated to between 70,000 and
100,000 years old – were announced.
<<= Geometric or iconographic representations
have traditionally been archaeological categories
associated with modern human behaviour and
cognitive complexity. Evidence for abstract
representations is well documented in Europe after
40,000 years ago, and for a long time it was
therefore thought that the earliest form of art
originated there. The evidence from Blombos Cave
– and from sites like Klasies River, Diepkloof Rock
Shelter, Klein Kliphuis and Wonderwerk cave –
implies that abstract representations were made in
southern Africa at least 30,000 years earlier than in
Europe and that stylistic elaboration and symbolic
traditions were common in southern Africa
70,000–100,000 years ago. The incised ochre
pieces recovered from Blombos Cave and various
other Middle Stone Age sites indicates that there
was a spatial and temporal continuity in the
production and use of conventional symbols in the
region.

Bizon od gline, Tuc d'Audobert, francuski Pireneji

prvi neosporni dokazi za umjetnost: graviranje, skulpture, oslikavanje spilja

istodobno plastika, crtež, slika, ornament
- nova dimenzija ljudskosti, iznenađujuće savršenstvo
≠ Ni neke prethistorijske grupe H. sapiensa ni neke današnje zajednice ne bave se likovnom
umjetnošću
nema nikakvih dokaza o nekom postepenom razvoju= iznenadni procvat, duhovni prodor prema
eksplozivnom razvoju (nađeni samo iz ranijeg vremena ostaci boja, kojima se vjerojatno bojalo tijelo:
npr. ukrašavanje tijela umrlih prije pokopa)
brzo nakon početka mlađeg paleolita, prije 35 000 – 10 000 g.
broj djela dramatično porastao tijekom posljednjeg ledenog doba
na svim kontinentima, najbogatija u Evroaziji
- još uvijek nije definitivno utvrđena svrha ove umjetnosti: magija ili vjera ili lovački obredi: osigurati
dobar lov - naslikana životinja ima magićnu moć koja će donijeti sreću u lovu ili promicati plodnost i
obilje
možda imala simboličko značenje autorima, način izražavanja osjećaja i vjerovanja,
- da li samo specijalizirani obrtnici koje je podupirala i hranila njihova zajednica imali vremena za ta
djela?
- paralelno s umjetnošću razvija se ljubav prema nakitu i ukrašavanju, ogrlice i privjesci sudjelovali u
trampi

Prema vrsti
1) prenosivi predmeti – od rezbarenog kamena do ureza na jelenjem rogu ili slonovači
urezi – npr. urezivanje na malim pločicama,
npr. rezbarijama ukrašeno oruđe i oružje, npr. koplja
dijelovi kostiju i rogova s izrezbarenim sitnim oznakama koje možda predstavljaju Mjesečeve mjene u
jednom mjesecu
reljefi: npr. glineni bizoni na izbočenom kamenu iz špilje Tuc d'Aubert, J Francuska, French Pyrénées,
oko 15 000 prne
na stijeni: hijena koja čuči spremna na skok, spilja La Madeleine
puna plastika - slobodna sitna plastika, klesanje oblika i figura od kamena, kasnije od mamutove
bjelokosti, kostiju i rogova, od kamena i drveta, najstarije rezbarije životinje: mamuti, vunasti
nosorozi, konji, bizoni, kasnije Venere
> postepeno složenije: realističniji prikaz
npr. rezbarija sićušne ženske glave u slonovoj kosti iz Brassempouya, Francuska, prije 29-22 000 g.,
jedan od najranijih prikaza ljudskog lica
npr. kipić/figurica Löwenmensch u obliku ljudskog tijela s glavom lava od mamutove bjelokosti od
prije 30 000 g., jedna od najstarijih skulptura na svijetu, Njemačka, Geopark Schwäbisch Alb in Baden-
Württemberg, to the south of Stuttgart, a cave Hohlenstein-Stadel, korišten kremeni nož, visoka 31
cm
???skulpture ???- skulpturalno oblikovanje upotrebnih predmeta: prve skulpture bile od gline...
(+ i glineni modeli ljudi i životinja u I Evropi)
nepredmetna ornamentika predložaka iz prirode - izrazito apstraktno geometrizirana ornamentika
(kićenje predmeta- ukrasa, ali možda je i više od toga + kićenje tijela), npr. Mezin, rijeka Desna,
Novgorod Seversky, Černihivska regija, Ukrajina: ornamenti cik-cak i meandar urezani na narukvici i
figurama ptice i žene od bjelokosti i na različitim životinjskim kostima, npr. mamutova lopatica

2) urezi, npr. u vapnencu, i crteži i slike na zidovima i svodovima špilja i kamenih skloništa:
za slikanje korištene glatke površine, sjenčanje za postizanje dubine prikaza, osnovna boja crna – od
mangana ili ugljena, i crvena – od spaljenog okera (željezni oksid pomiješan s glinom ili pijeskom) koji
je nudio spektar boja od tamno crvene do svjetlo žute, zelena i plava od minerala < minerali strugani i
mljeveni u prah žrvnjevima pa miješani s vodom/s vezivnim tvarima s masnoćom u pastu, kasnije
dodane bjela glina ili kreda, bijela boja od vapnenca + biljni pigmenti, pigmenti se nanosili prstima ili
lopaticama ili pomagalima od biljnih vlakana ili četkicama od pruća ili krzna/dlaka < prvo prstima
slikali skicu, zatim je bojali umakanjem komadića krzna u boju i pritiskanjem na zidove spilje
- najprije ruke, pa životinje, pa kasnije rijetko ljudi
- jako ljupki i elegantni, različiti stilovi, čvrsti i meki obrisi, - tobože izuzetno visok stupanj naturalizma
u slikama, fotografsko oponašanje prirode ≠ težnja za izrazitom stilizacijom u oblikovanju, površine
popunjavane na različite načine, neke životinje u više boja

Najviše u JZ Francuskoj i S Španjolskoj + spilja Kapovaja, J Ural: izumrle životinje, npr. slika mamuta

oslikavaju samo duboke, mračne pećine, skriveni prikazi – religiozna motivacija (≠na otvorenom), u
udaljenim dijelovima spilja, tamnim, teško pristupačnim, u kutcima u stijenama, rijetko blizu mjesta
gdje se logorovalo/ stanovalo, nekad ulaz zatvarali suhozidom, slike su se mogle promatrati samo s
mukom, do nekih se može doći samo kroz složeni sustav podzemnih prolaza
- umjetnik je često morao slikati ležeći na leđima, umjetnik stajao na izbočini u stijeni ili na
odrezanom deblu s podrezanim granama, satima, možda su koristili neki rani oblik skele

trebalo je proći vrijeme da se znanstvenici uvjere da su slike iz tog davnog doba

danas se tlo tih spilja za prikaz posjetiteljima iskopava radi podizanja svoda

- bogatstvo izraza i siromaštvo motiva: ljudi su rijetki i to često sa životinjskim atributima ili kao bića
čovjek-životinja
stilizirani prikazi ljudi – rijetko, nefigurativni motivi i znakovi

nije u funkciji zidnog ukrasa niti čisto umjetničko, niti samo kultno-magijsko > radost stvaranja i
estetskog i težnja k oblikovanju

npr. špilja Pech-Merle, blizu Cahrosa u JZ Francuskoj, Lot departement, Midi-Pyrenees region,
točkasti konj, sitna stilizirana glava na dijelu kamena koji ima oblik konjske glave, iznad konja otisak
ruke. in France. The cave walls are decorated with paintings and engravings, from the Gravettian
culture some 25,000 BC, through the Solutrean roughly 18,000 BC, to the Magdalenian era, about
15,000 BC.
spilja Altamira, Španjolska, prije 14 000 g., rezbarije i crno obojeni obrisi bizona, konja, divljih volova,
divokoza, jelena, divljih svinja + geometrijske šare, niski svod spilje
pećina Chauvet, Francuska, prije 32 000 g., slike nosoroga, lavova, mamuta, konja, bizona, medvjeda,
sobova, divljih goveda, divokoza, jelena, jedne crvene pantere i jedna rezbarija s prikazom sove +
jedan polučovjek-polubizon. The dates have been a matter of dispute but a study published in 2012
supports placing the art in the Aurignacian period, approximately 32,000–30,000 years ago. A study
published in 2016 showed two periods of habitation, one 37,000 to 33,500 years ago and the second
from 31,000 to 28,000 years ago, with most of the black drawings dating to the earlier period.
pećina Trois Freres, Ariege, Pireneji: this area is filled with some 280 often-overlapping engraved
figures of bison, horses, stags, reindeer, ibex, and mammoths. The great majority probably date to
the mid-Magdalenian Period (about 14,000 years ago)
Les Combarelles, cave, Les Eyzies de Tayac, Dordogne, France, inhabited by Cro-Magnon people
13,000 to 11,000 years ago. More than 600 prehistoric engravings of animals and symbols, the two
galleries in the cave were crucial in the re-evaluation of the mental and technical capabilities of these
prehistoric humans around the turn of the last century.

3) umjetnički prikazi na kamenu na otvorenom, duboko utisnute i ugravirane skulpture,

npr. brežuljak Piedras Blancas, JI Španjolska, izolirani crtež konja ugraviran u kamenu, ne može se
datirati ali je zaključeno da pripada paleolitiku

Prema motivu
česti prikazi životinja – neustrašive: sobovi, konji, mamuti, bizoni, jeleni, tur (divlja stoka), divokoze,
izumrli dugorogi divlji volovi
špilja Lascaux (Dordogne) nedaleko od Montignaca u dolini rijeke Vézère u Francuskoj s paleolitskim
zidnim slikama (Sikstinska kapela prapovijesnog doba) otkrivena kada je osamnaestogodišnji Marcel
Ravidat krenuo u potragu za psom koji je bio upao u rupu. Slike + 1500 rezbarija, ukupno sedam
komora. Na stijenama i stropovima špilje dobro sačuvani naturalistički likovi životinja, (konja, jelena,
bikova, krava, medvjeda, bizona i drugih), simbolično-magičnoga značenja. Cijela površina stropa
oslikana je likovima životinja i ljudi, ali tako da između pojedinih likova nema međusobnog odnosa.
Oni se kreću u različitim smjerovima, nalaze se u različitim položajima, slikani su jedan iznad drugoga
ili čak jedni preko drugih. Ne postoji nikakva prostorna organizacija podloge, već samo niz
individualno shvaćenih tijela oblikovanih velikim obojenim površinama s tamnim obrisima./jedan
konj – uspjelo dočarana dubina i pokret. Autori imali oko za anatomske detalje. Slike prekrivaju
zidove do 6m u visinu.
A network of caves. Najpoznatija je Dvorana bikova s nekoliko prikaza tura, crnom linijom, neki su
dugački oko 5 m – najveće slike ledenog doba. Također zagonetne figure nazvane jednorozi. Također
čovjek s ptičjom glavom kojeg napada ranjeni bizon, ptica na štapu možda je bacač koplja, dugodlaki
nosorog. Over 600 parietal wall paintings cover the interior walls and ceilings. Slike tura (divlje
govedo), konja, jelena i znakova, i 1500 rezbarija, većinom konja. The paintings represent primarily
large animals, typical local contemporary fauna that correspond with the fossil record of the Upper
Paleolithic in the area. They are the combined effort of many generations. With continued debate
dated at around 17,000 years (early Magdalenian). The cave contains nearly 6,000 figures, which can
be grouped into three main categories: animals, human figures, and abstract signs. The paintings
contain no images of the surrounding landscape or the vegetation of the time. Most of the major
images have been painted onto the walls using red, yellow, and black colours from a complex
multiplicity of mineral pigments...Where the rock surface is softer, some designs have been incised
into the stone. Many images are too faint to discern, and others have deteriorated entirely. The Hall
of the Bulls presents the most spectacular composition of Lascaux. Pronađeno mnogo svjetiljki, jedna
vješto obrađena u pješčenjaku s ugraviranim motivima. U zoni za rezbarenje nađeno kameno oruđe.
Nađeno 158 dijelova pigmenta s bojom i smrvljenom opremom. Možda nikad nije bila nastamba
nego mjesto umjetnosti i obreda.
npr. suptilni prikaz jelena, spilja Font-de-Gaume, JZ Franc, prije 14 000 g.
npr. konj: sitna plastika Vogelherd, Njemačka, skulptura konja, 4.8 cm duga, 30,000 – 29,000 ya
+ slike iz francuskih spilja Le Portel (Pirineji), Niaux (Pirineji, svetilišna spilja, nasuprot stambena spilja
La Vache, magdalenijen, 10 000 prne), Lascaux, Dorogne (pri tadašnjim mogućnostima osvjetljavanja
– uljanica/kamena posuda ispunjena životinjskom mašću koja se zapali, baklja, luč, slikarija životinja
na vertikalnom zidu nije se mogla promatrati kao cjelina): višebojno slikanje, jednostavno šatiranje,
škrto: naturalističko-realističko ili stilizirano, poporcioniranje prema veličinama u prirodi +
umanjivanje i uvećavanje pojedinih dijelova
Spilja Rouffignac, Rouffignac-Saint-Cernin-de-Reilhac, Dordogne, over 250 engravings and cave
paintings. Because of the general lack of artifacts (a single blade found) and occupation traces, the
Rouffignac cave could not be dated directly so far. According to André Leroi-Gourhan the style of the
representations can be attributed to his style IV and belong therefore into the Middle Magdalenian,
about 13,000 ya. Urezivanje u tvrdi vapnenac, stijena se obrađuje dlijetom.
Spilja Covalanas, Kantabrija, Španjolska, prije 19 000 g. It has two galleries linked by a common
exterior shelter. A set of rock paintings, featuring a series of red figures located in the right-hand
gallery. They are of a considerable size; 18 of the paintings are of deer, and there is also a stag, a
horse, an auroch, a hybrid-type figure, three rectangular symbols and various small dots and lines.
The figures are distinctive for their technique, with a stippled outline made with the fingers. Jastučić
od čupe za točkanje > perigordijen
Kameno sklonište Cap Blanc, Dordogne, Franc., the frieze depicts a number of animals, some in haut-
relief, dating back 15,000 years. These include ten horses (one measuring 2.20 m long), at least three
bison, ibex (=kozorog) and several incomplete figures.
prizori iz lova, npr. Some of the Bhimbetka rock shelters (archaeological site in central India, Madhya
Pradesh) feature prehistoric cave paintings and the earliest are about 10,000 years old (c. 8,000 BCE),
corresponding to the Indian Mesolithic. These cave paintings show themes such as animals, early
evidence of dance and hunting from the Stone Age as well as of warriors on horseback from a later
time (perhaps the Bronze Age). The Bhimbetka site has the oldest-known rock art in India, as well as
is one of the largest prehistoric complexes.

ženski likovi – paleolitske Venere Evrope nađene diljem Evrope - ornamentika i plastika – malene
figurice, mamutska bjelokost, kamen, glina, više od 100 pronađenih, kasno ledeno doba
potopuno zanemarivanje lica, ruku i stopala, prenaglašeni ženski atributi=trudne žene, rođenje
djeteta, shematizirane/vrlo stilizirane, ponegdje lice, kosa, odjeća, velika raznolikost stilova
=>> možda obredni predmeti u kultu plodnosti s magijskim moćima > možda predstavljaju prirodne
sile koje daju život i osiguravaju plodnost i rast, možda vjerovanje u božicu-majku/Majku Zemlju koja
vlada plodnošću svega živoga i u čarobne moći figura u vezi s plodnošću ili majčinstvom
a možda znače da su žene tada bile povlaštene u društvu ili dominantne
≠ ruski znanstvenici smatraju istočnoevropske kipiće prikazima majke, pretka ili gospodarice
kućanstva
zapadnoevropske skrivene unutar kamenja i pećina i stjenovitih skloništa, istočnoevropske u rupama
podova baraka ili polegnute u zemlju

većinom na I Evrope = rani kipići u Sibiru su vitki, s odjećom, neki imaju lice, od prije 20 000 g., and
stem from the Gravettian. Around 30 female statuettes of varying shapes were discovered at Mal'ta,
at the Angara River, and near Lake Baikal in Irkutsk Oblast in Siberia. The wide variety of forms,
combined with the realism of the sculptures and the lack of repetitiveness in detail, are definite signs
of developed, albeit early, art. Slični zapadnosrednjoevropskima ili različiti od njih?
npr. Kostjonki (Костёнки) blizu Voroneža, Rusija, od slonovače, prije 25 000-20 000 g., gravetijen

+ sred. i Z Evropa – različiti stupnjevi naturalističnosti i stiliziranosti, likovi sa salastim/pretilim

izobličenjima (steatopigija) u reljefu
npr. urezani crtež, Predmost, Moravska, geometrijska tendencija
npr. spilja Laussel, dolina Beune, Perigord, Francuska, vapnenački bareljef=plitki reljef nage žene, 46
cm visoka
npr. vilendorfska Venera, Willendorf in der Wachau, Austrija, dunavska ravnica blizu Beča,
Gravettien, od prije 25-30 000 g. u oolitičkom vapnencu, visoka 11 cm
npr. The Venus of Lespugue, Grotte des Rideaux, Lespugue (Département Haute-Garonne), a
statuette of a nude female figure of the Gravettian, dated to 26,000 - 24,000 ya. Die Figur wurde aus
einem Stoßzahnfragment eines Wollhaarmammuts geschnitzt und ist 147 mm hoch.
Venus Figurines of the European Paleolithic:
Symbols of Fertility or Attractiveness?
Figure 1
Images of figurines and their geographic
origins. Images are shown in the same
(random) order and numbered, as they were
for the questionnaire study. (1) Willendorf’s
Venus (Rhine/Danube), (2) Lespugue Venus
(Pyrenees/Aquitaine), (3) Laussel Venus
(Pyrenees/Aquitaine), (4) Dolní Věstonice
Venus (Rhine/Danube), (5) Gagarino no. 4
Venus (Russia), (6) Moravany Venus
(Rhine/Danube), (7) Kostenki 1. Statuette no.
3 (Russia), (8) Grimaldi nVenus (Italy), (9)
Chiozza di Scandiano Venus (Italy), (10)
Petrkovice Venus (Rhine/Danube), (11)
Modern sculpture (N. America), (12)
Eleesivitchi Venus (Russia); (13) Savignano
Venus (Italy), (14) The so-called “Brassempouy
Venus” (Pyrenees/Aquitaine), (15) Hohle Fels
Venus (SW Germany).
 sibirski kipići

Lausselska Venera

>> ODJEĆA NA FIGURAMA: Venera iz Lespuge-a - Oberflächige Gravuren, die als senkrechte Linien
vom Gesäß an abwärts auf der Rückseite der Figur angebracht sind, sollen dagegen wahrscheinlich
eine Bekleidung aus Stoff darstellen. Es könnte sich um einen Umhang handeln, der um die Hüften
getragen wurde. Ähnliche, stilisierte Textilien sind auch auf anderen Figurinen des Gravettien
bekannt: Auf einem Tonfigurentorso aus Pavlov I (Mähren) ist ein Gürtel dargestellt, der in sich
verdreht ist und daher einen Hinweis auf die Herstellung aus Pflanzenfasern liefert. Sehr ähnliche
Ornamente zeigen einige der zeitgleichen Venusfigurinen von Kostenki am Don (Russland), auf denen
ebenfalls geflochtene Gürtel dargestellt sind. Mehrere Venusfigurinen von Malta (Russland, Sibirien)
weisen oberflächige Muster auf, die als Pelzbekleidung interpretiert werden.
Venera iz sela Dolní Věstonice (i drugi kipići od lapora sličnog glini– najstarija poznata
keramika=IZUM KERAMIKE, možda se nije peklo kao keramika nego samo zagrijano na visoku
temperaturu), nalazište near the village of Dolní Věstonice, South Moravian Region, Czech Republic
<<= Approximately 25,000 years ago, during the Upper Paleolithic period of the Stone Age, a small
settlement of mammoth hunters consisting of huts built with rocks and mammoth bones was
founded on the site of what is now Dolní Věstonice. This is the oldest permanent human settlement
that has ever been found. Numerous other archaeological discoveries point to extensive human
habitation of the area in prehistoric times. The archaeological site is also known for finding Venus of
Dolní Věstonice, one of the most important archaeological discoveries in Europe and one of the
oldest and most famous art in the world. Ona poznatija je od gline visoka 11 cm, druga koja je
svedena na grudi je od bjelokosti, visoka 8.6 cm.
slike ljudi su rijetke i to često sa životinjskim atributima ili kao bića čovjek-životinja

≠ Tanum, Švedska, BRONČANO DOBA, carved thousands of images into the smooth rocks of the
landscape, there are approximately 600 rock-carving sites, together containing tens of thousands of
images, the range of motifs provides rare evidence of many aspects of life in the European Bronze
Age. Slike brodova češće nego drugdje. Slike masivnog oružja (mačevi i sjekire). Psi, prve udomaćene
životinje.= sažetak postignuća jedne kulture.
dlanovi- ruke: možda znak posjedovanja ako se nalaze pokraj slika životinja
The oldest known cave painting is a red hand stencil (šablona crvene ruke) in Maltravieso cave,
Cáceres, Spain. It has been dated to older than 64,000 years and was made by a Neanderthal.

In El Castillo cave, hand stencils join a red disk (not

pictured) that may be Earth's oldest cave art. Možda su to bili Neandertalci. A red disk painted in
Spain's El Castillo cave is at least 40,800 years old according to the same dating method, making it
the oldest known cave art, and a hand stencil there is 37,300 years old. The El Castillo cave contains
the oldest known cave painting: a large red stippled disk in the Panel de las Manos was dated to
more than 40,000 years old in a 2012 study. This is consistent with the tradition of cave painting
originating in the Proto-Aurignacian, with the first arrival of anatomically modern humans in Europe.
A 2013 study of finger length ratios in Upper Paleolithic hand stencils found in France and Spain
determined that the majority were of female hands, overturning the previous widely held belief that
this art form was primarily a male activity.

Možda, the hand stencil was how our ancestors discovered that a three-dimensional object could be
represented with a two-dimensional line.

npr. Cueva de las Manos, cave and complex of rock art sites, province of Santa Cruz, Patagonija,
Argentina, 163 km south of the town of Perito Moreno. It is named for the hundreds of paintings of
hands stenciled, in multiple collages, on the rock walls. The art was created in several waves between
7,300 BC and 700 AD, during the Archaic period of pre-Columbian South America. Tamni pigment oko
bijelih ruku i obrnuto.

Klanac Carnarvon, Queensland, Australija, prije barem 10 000 g., 646 otisaka šaka i podlaktica,
bumeranga i sjekira, pljuvanjem pigmenta pomiješanog s vodom pomoću pomagala prislonjenih na
površinu za slikanje

od prije 12 000 g. aboridžinski umjetnici u Australiji ostavljali su otiske ruku prskajući pigment na i
oko dlana naslonjenog na kamen (JI vrh Australije)
otisak šake mladog kromanjonca, autor je pljuvao pigment oko šake djeteta
otisci prstiju???
Prema području

Namibia, Apollo 11, kamena pločica

A team of Griffith University archaeologists has shared in the discovery of what may be the world’s
oldest known cave painting, dating back to at least 45,500/35 400 years ago, in South Sulawesi (in the
Maros-Pangkep caves on Indonesia), the cave painting consists of a figurative depiction of a Sulawesi
warty pig/pig-deer, a wild boar that is endemic to this Indonesian island. Next to this painting is a
human hand stencil, at least 39,900 years old.
The oldest african images scientifically dated are in Namibia (the Apollo 11 caves) the ǁKaras Region
of south-western Namibia, from about 24-27,000 ya, yet most experts agree that Africa's rock art
may date to more than 50,000 years ago.
Twyfelfontein (Afrikaans: uncertain spring), officially known as ǀUi-ǁAis (Damara/Nama: jumping
waterhole), is a site of ancient rock engravings in the Kunene Region of north-western Namibia. The
rocks containing the art work are situated in a valley flanked by the slopes of a sandstone table
mountain. The indentations were created over the course of thousands of years. The oldest
engravings might be as old as 10,000 years, and the creation of new works probably ended by the
arrival of pastoral tribes around 1000 AD. Three different types of engravings can be distinguished at
Twyfelfontein: iconic imagery (images of animals, humans, and fantasy creatures); pictograms
(geometric rock art like pecked circles, rows of dots); indentations for or from everyday use (grinding
hollows, board games, gong stones). Additionally, the site contains rock paintings at 13 different
locations, with depictions of humans painted in red ochre in six rock shelters, i životinje u crvenom i
crnom pigmentu. The similar occurrence of rock paintings and rock engravings is very rare. The
hunter-gatherers made most of the iconic engravings and probably all the paintings. The carvings
represent animals such as rhinoceroses, elephants, ostriches and giraffes as well as depictions of
human and animal footprints.
- prvo kompleks u Z i S Evropi, središte u JZ Francuskoj i S Španjolskoj (Frankokantabrija)
- drugi kompleks široka prostranstva I Evrope i granična područja srednje Evrope, rano se pomiče
prema zapadu i plodno sučeljavanje s frankokantabrijskim stilom – plastika, reljef, ornament

veza s kompleksnom mitologijom, nema jednostavnog objašnjenja koje bi dobro objasnilo

korištenje već postojećih prirodnih oblika kao sastavnog elementa djela, npr. jelenji rog s dva ogranka
predstavlja dva konja, slike u špiljama koriste oblike zidova (konj, spilja Le Portel?)

kad se povežu povoljniji okolišni uvjeti s tehničkim napretkom, stalnost i sigurnost, razvija se i
umjetnost: Moravska: neobično fine i diferencirane koštane i kamene rukotvorine npr. brušeno i
bušeno krupnije kameno oruđe > bogatstvo nakita i umjetnina, pečena sitna plastika od gline
(pomalo nalik neolitskom)
RELIGIJA
Pokapanje mrtvih
moderni čovjek počeo pokapati preminule prije 80 000 g. – jednostavno, kasniji pokopi postali
složeniji – možda prije 35 000 g.: odjeća i predmeti za zagrobni život, ukrasi, oruđa i oružje, ali neke
grobnice su puno jednostavnije << razlike u statusu i značenju pokojnika << društvena podjela između
vođa i sljedbenika, npr. kameno sklonište Cap Blanc, Francuska: The skeleton known as Magdalenian
Girl (or sometimes Magdalenian Woman) dating 13-11 000 BCE during the Magdalenian period. It is
the most complete Upper Paleolithic skeleton in Northern Europe. Large stone blocks were found
over her head and feet, although no cultural items were recovered with the skeleton.
rituali: grobni prilozi: pokapali mrtve s raznim predmetima ako su vjerovali da će im koristiti <<
vjerovanje u život nakon smrti = dokaz ranog vjerskog izražavanja
- u mnogim ranim grobnicama tijela pokopana položena na bok, s nogama priljubljenima uz trup
tijela jednostavno polagana u plitke jame, neki grobovi prekriveni kamenim pločama

npr. Sungir, blizu Vladimira u Rusiji, (evidence of only surface dwellings on the site led the team to
conclude it was likely used seasonally) 4 grobnice: tijela pokopana u plitke rake iskopane u
smrznutom tlu (premazane crvenim okerom jer glina konzervira??): Graves 1 and 2 at Sungir are
described as "the most spectacular" among European Gravettian burials. Prije 34 000 g. (28 000
g.???) The adult male (60 g.) was buried in Grave 1 (i zubi polarne lisice) and the two adolescent
children in Grave 2, aged 8 (djevojčica) and 13 (dječak, i 2 izravnane kljove mamuta), placed head-to-
head, together with an adult femur filled with red ochre. Tijela položena na leđa, s rukama
prekriženim na trbuhu. Kosturi u kožnoj odjeći (i kapa), na koju su našivene kuglice izrađene od
mamutovih kljova/bjelokosti. More than 13,000 beads were found (which would have taken 10,000
hours to produce, pretpostavlja se 1 sat za 1 kuglicu). Red ochre, an important ritual material
associated with burials at this time, covered the burials.
The remains in graves 1 and 2 are particularly well-preserved, and the nature of the rich and
extensive burial goods suggests they belonged to the same class. The three people were all adorned
with elaborate grave goods that included ivory-beaded jewelry, clothing, and spears, rezbareni
privjesci: npr. privjesak u obliku konja od mamutove kljove – sječeni obrisi smatraju se neobičnim za
taj rani period, narukvice, ogrlice od školjaka. Npr. na ostacima dječaka pronađena pribadača od
bjelokosti.
The children burial is thought to have ritual purpose, possibly sacrifice. The findings of such complete
skeletons are rare in late Stone Age, and indicate the high status of the male adult and children. The
children had the same mtDNA, which may indicate the same maternal lineage.
Two other remains at the site are partial skeletons. A skull and two fragments of human femur were
also found at the settlement area, and two human skeletons outside the settlement area without
cultural remains.
The site is one of the earliest examples of ritual burials and constitutes important evidence of the
antiquity of human religious practices. The extraordinary collection of grave goods, the position of
the bodies, and other factors all indicate it was a burial of high importance.
Les Eyziens, Francuska, prije 32-30 000 g., 5 kostura: 3 odrasla muškarca, 1 odrasla žena i jedno
dojenče, tijela ukrašena prije pokopa
Predmosti, Češka, prije 30-25 000 g., ostaci desetero djece i osmero odraslih, velika ovalna jama
prekrivena kamenim pločama i kostima mamuta, ukrasi i zagrobni predmeti
npr. grobnica u Češkoj, Dolni Vestonice, Moravia– troje mladih pokopano jedno pored drugog prije
26 000 g. ???
pretpovijesni ljudi vjerovali da duhovi borave u prirodnim pojavama, npr. u Sunčevoj svjetlosti ili u
kiši

Umjetnost za onostrano
velik dio umjetnosti povezan s religijom i magijom (slike životinja i lova, plastika, apstraktni simboli,
amajlije)
magija (magijski obredi, npr. za plodnost zemlje, npr. kao kontrola nad životinjama i lovom)=
posredstvom određenih postupaka nadzemaljsko zbivanje iznuditi i nadvisiti i udovoljiti duhovima ≠
religija – čovjek se približava višim bićima moleći => početne religije izrasle iz magije, kasnijim
religijama magija je kočnica i ona se razvija tamo gdje religija slabi >> ne može se reći jesu li
pretpovijesni fenomeni bili religijski ili magijski
slike kao dobro znamenje za klan, možda naslikane mitske zvijeri
≠ slike prikazuju stvorenja koja izgledaju kao dijelom ljudi, dijelom životinje, možda su to prvi
svećenici-šamani ili vračevi (bili su navodno u dodiru sa svijetom duhova, odjeveni u životinje (npr.
nosi vučji rep, jelenje rogove, perje << možda su u oslikanim spiljama održavali/predvodili prve
obrede (teško dostupna spilja ili dio spilje služi kao svetište), možda su za te obrede ukrašavali tijelo
bojom – npr. zemljom crljenicom, ili okerom)
lovačko čaranje: životinje nacrtane s kopljima i strijelama: unaprijed osigurati uspjeh u lovu
slikanje životinje je zapravo stvaranje same životinje i time uspostavljanje nadzora nad njom
šamanizam= običaji i predodžbe povezani s ekstatičkim stanjima, vjerom u duhove zaštitnike-
pomagače i vodiče u zagrobnom životu i pretvorbom i seljenjem duša > tijesna veza čovjeka s
onostranošću putem ekstatičkog putovanja šamana u nebo ili u podzemni svijet ili putem šamanove
opsjednutosti duhovima, ekstaza i vjera u dobre duhove << šamanizam je u to vrijeme mogao biti tek
u začetku
- u spilji Lascaux osim slika životinja i neki zagonetni znaci i simboli
- vjerovali da svijetom-svim oblicima života upravljaju moćni duhovi/čarobne sile ili bogovi > vjerskim
obredima htjeli stupiti u kontakt s tim bogovima, molili za pomoć u lovu, za zaštitu mrtvih u
zagrobnom životu
- dubok unutrašnji/osobito prisan odnos prema životinji i interes za nju kao glavnog životnog
partnera=animalizam ili teriocentriam > u umjetnosti i religiji i magiji, npr. prožimanje ljudskih i
životinjskih oblika vezano uz kult, nisu strogo odvojeni životinjsko-ljudsko-nadljudsko
životinje su kao ljudi, imaju dušu i posjeduju nadnaravne moći > zbog ubijanja traži se oprost i
pomirenje
npr. medvejeđi obred – osobiti postupci s kostima: da životinje ožive i njihova se vrsta održi
npr. životinja kao duh zaštitnik i drugo ja
npr. ljudski lik se lako i često preobražava u životinjski i obrnuto
> viša bića koja vladaju životinjama, lovcima i lovištima ili duhovi divljači i guštara, u obliku životinja ili
polu-čovjek-polu-životinje ili nekad čovjek nekad životinje
- otjelovljenje ženskog principa u figuricama žena – možda religijsko-magijsko značenje – suprotni pol
frankokantabrijskim životinjskim likovima, brzopleto povezivanje s magnom mater kasnijih agrarnih
kultura, simboli i prebivališta viših bića – zaštitnika i pomagača ili gospodarica nastambe ili pomoćnica
pri lovu ili majka i gospodarica divljači ili vladarica zemlje ili prirodnih sila
- I umjetnost i religija i magija u međuzavisnosti s privrednim i društvenim uvjetima

Vračevi iscjelitelji
od orinjasijena oko 30 000 prne poznata ljekovita svojstva gline i okera: glina sadrži mikroorganizme i
alge s moći ublažavanja i zacijeljivanja - to se iskorištavalo (i danas postoje blatne kupke)
+ glina čuva tijelo i sprječava truljenje pa su stijene grobova premazivali okerom (koji sadrži glinu) više
da bi se očuvali ostaci preminulog nego da bi se obavio krvni obred crvenim okerom

- pećina u Gargasu (Haute-Pyrenees, Francuska): ruke s jako kratkim prstima < možda su to bile šake
na kojima su otpali članci od promrzlosti, i premazivali su ih okerom radi ublažavanja bol i iscjeljivanja
<< The paintings have numerous negative hand stencils made by the stencil technique. The hands are
red (ochre) or black (manganese oxide), using a mixture of iron oxide and manganese crushed with
animal fat, and sprayed around the hand against the wall. Some have one or more fingers absent
which leads to hypotheses of diseases, frostbite and ritual amputation, but most researchers prefer
the symbolism of bending one or more fingers.

Doba špiljskih umjetnika završava 10 000 g. prne i prestaje nomadski život starijeg kamenog doba
 neolitik: zemljoradnja, stočarstvo i trajno naseljavanje

Rano i dugo doba utemeljivanja kulture > supostojanje naprednog lovstva i jednostavnog
poljodjelstva i stočarstva > brži uspon do visoke kulture
KARTE PODRUČJA VRSTA OD 800 000 DO 12 000 PRNE
 Map of the potential distribution of archaic
hominins, including H. erectus, H. floresiensis,
H. neanderthalenesis, Denisovans and archaic
African hominins, in the Old World at the time
of the evolution and dispersal of H. sapiens
between approximately 300 and 60 thousand
years ago.
https://www.eurekalert.org/news-releases/48
5154

admixture=dodatak, primjesa,
inferred=zaključen

A map detailing the subspecies of humans and where they resided

A model of the phylogeny of H. sapiens over the last 600,000 years (vertical axis). The
horizontal axis represents geographic location; the vertical axis represents time in thousands
of years ago. Homo heidelbergensis is shown as diverging into Neanderthals, Denisovans and
H. sapiens.
With the expansion of H. sapiens after 200 kya, Neanderthals, Denisovans and unspecified
archaic African hominins are displayed as again subsumed into the H. sapiens lineage.
Possible admixture events involving certain modern populations in Africa are also shown.
Three views of a flint cleaver from Griquatown, Northern Cape Province, South Africa
 NAKON PALEOLITIKA: MEZOLITIK, NEOLITIK, METALNO DOBA

MEZOLITIK

Prije 12 000 g. počinje zatopljavanje, otapanje leda, proces do prije 10 000 g.: toplija i suša
klima≠podneblje postaje blaže i vlažnije ????, tundra ostaje samo na dalekom sjeveru, i sobovi se
povukli na sjever, zamjenili su ih jeleni
izrasle šume tamo gdje je nekad bio led, crnogorica i breze povlače se u područje između 60. i 40.
paralele pred širenjem nepreglednih listopadnih stabala brijesta, hrasta i lipe u miješanoj hrastovoj
šumi od Urala do Atlantskog oceana: obilna divljač – jeleni i veprovi
< izumrle životinje, npr. mamut
>> ljudi moraju loviti više manjih životinja, npr. jelene, divlje svinje
>> neki stalno u potrazi za hranom, svake sezone na drugom mjestu

>> neki uspjeli naići na mjesta gdje mogu čitave godine loviti životinje i ribu, skupljati plodove =>
nastanjivanje na jednom mjestu, npr. pleme lovaca koji žive u šumi uz rijeku/jezero
ribarska mreža napravljena od vitica vinove loze

- pripitomljavanje životinja:
konje se možda počelo pripitomljavati još za zadnjeg ledenog doba (rezbarija iz ledenog doba koja
možda prikazuje konja s uzdama)
psi: << vučja mladunčad donesena u logor, ljudi se brinu o njima, vukovi postaju pitomi, njihova
mladunčad odrasta među ljudima >> radni psi: pomažu u pronalaženju i ubijanju divljih životinja
(jelena i vepra), u čuvanju stada i u borbi s vukovima
< pas pripitomljen od 17 000 prne u sibirskoj šumi
npr. figurica psa iz Egipta prije više od 5000 g.

The oldest boat depictions in rock art from northern Europe have previously been dated to about
5500–5000 BC. A recent discovery of rock art boat depictions at Valle in Nordland County, northern
Norway, made in the ground technique, pre‐dates the earlier known boat depictions by more than
3000 years. The rock art at Valle is dated by shoreline dating to be between 10,000 and 11,000 years
old. The find has implications for the rock art material record, is likely to alter current views and have
an impact on the research history of rock art in northern Norway. The boat is depicted in outline, life
size, measuring more than 4 m in length. The closest parallels are the Arctic skin boats found in the
ethnographic record. The settlement record from northernmost Europe during the Early Mesolithic
supports a maritime and highly mobile strategy that would require boats and an advanced maritime
technology. It would not be possible to settle the numerous islands along the coast without
seaworthy boats. The boat find has implications for the appreciation of the maritime colonization of
seascapes in northern Norway during the Early Mesolithic, being part of the pioneer settling of
northernmost Europe after the Ice Age.

Maglemosian (c. 9000 – c. 6000 BC) is the name given to a culture of the early Mesolithic period in
Northern Europe. Danish archeological site Maglemose, situated near Gørlev and Høng on western
Zealand, southwest of lake Tissø. Here the first settlement of the culture was excavated. When the
Maglemosian culture flourished, sea levels were much lower than now and what is now mainland
Europe and Scandinavia were linked with Britain. The cultural period overlaps the end of the last ice
age, when the ice retreated and the glaciers melted. It was a long process and sea levels in Northern
Europe did not reach current levels until almost 6000 BC, by which time they had inundated large
territories previously inhabited by Maglemosian people. Therefore, there is hope that the emerging
discipline of underwater archaeology may reveal interesting finds related to the Maglemosian
culture. The Maglemosian people lived in forest and wetland environments, using fishing and hunting
tools made from wood, bone, and flint microliths. It appears that they had domesticated the dog.
Some may have lived settled lives, but most were nomadic. Huts made of bark have been preserved,
in addition to tools made of flint, bone, and horn. A characteristic of the culture are the sharply
edged microliths of flintstone, used for spear and arrow heads. Another notable feature is the leister,
a characteristic type of fishing spear, used for gigging (=the practice of hunting fish or small game
with a gig or similar multi-pronged spear). Ribar na rubu Baltičkoga mora u blizini močvara
Maglemose u potrazi za tunom plovi niz rijeku jašući na deblu, nosi luk i tobolac sa trelicama.

The Kongemose culture (Kongemosekulturen) was a mesolithic hunter-gatherer culture in southern

Scandinavia ca. 6000 BC–5200 BC and the origin of the Ertebølle culture. It was preceded by the
Maglemosian culture. In the north it bordered on the Scandinavian Nøstvet and Lihult cultures. [1]
The Kongemose culture is named after a location in western Zealand and its typical form is known
from Denmark and Skåne. The finds are characterised by long flintstone flakes, used for making
characteristic rhombic arrowheads, scrapers, drills, awls, and toothed blades. Tiny micro blades
constituted the edges of bone daggers that were often decorated with geometric patterns. Stone
axes were made of a variety of stones, and other tools were made of horn and bone. The main
economy was based on hunting red deer, roe deer, and wild boar, supplemented by fishing at the
coastal settlements. [2]

The Ertebølle culture (ca 5300 BCE – 3950 BCE) (Danish pronunciation: [ˈɛɐ̯təˌpølə]) is the name of a
hunter-gatherer and fisher, pottery-making culture dating to the end of the Mesolithic period. The
culture was concentrated in Southern Scandinavia. It is named after the type site, a location in the
small village of Ertebølle on Limfjorden in Danish Jutland. In the 1890s the National Museum of
Denmark excavated heaps of oyster shells there, mixed with mussels, snails, bones, and artefacts of
bone, antler, and flint, which were evaluated as kitchen middens (Danish køkkenmødding), or refuse
dumps. Accordingly, the culture is less-commonly named the Kitchen Midden. As it is approximately
identical to the Ellerbek culture of Schleswig-Holstein, the combined name, Ertebølle-Ellerbek is
often used. The Ellerbek culture (German Ellerbek Kultur) is named after a type site in Ellerbek, a
community on the edge of Kiel, Germany.

Ertebolle pottery

-The first settlers to Ireland, known as ‘hunter-gatherers’ arrived approximately 10,000 years ago
during the Mesolithic period (8000 BC – 4000 BC). With the end of the ice age the climate had
improved, resulting in dense woodland cover and increasing populations of birds, fish and animals
such as pigs and deer. The first settlers hunted animals and gathered or foraged food such as nuts
and fruit to survive. As they moved from place to place, they built temporary huts with wood and
animal skins, close to rivers or lakes. Tools made from stone were used for hunting, preparing food
and skins and wood-working. Around 4000 BC, there was a transition from the hunter-gatherer
lifestyle to a farming one, with the advent of the first farmers of the Neolithic period (4000 BC – 2500
BC). Npr. zaljev Galway: ribari na obali skuplaju ??? rijetke komade doplutalog drva jer u tim
krajevima nema drveća, gradde kostura velikih plovila koje će presvući goveđim kožama

- Vingen (možda mezolitik) is one of the largest rock carving sites in Northern Europe (along the
Frøysjøen strait in Bremanger Municipality in Vestland county, Norway). The site contains at least
2,000 different carvings and prints dating back to 4000–2000 years BC. The figures are mostly of
deer. There are also some other animal carvings, many other abstract geometric patterns and human
figures.

nastamba Lepenskog vira

Skulpture Lepenskog vira koje možda predstavljaju

ribe, druga se zove Vodena vila (inače= mitsko biće iz đerdapskog predanja, zmijolikog izgleda koje
može da leti i koje živi u dunavskim dubinama iza Grebena)

LEPENSKI VIR MEZOLITIK-NEOLITIK

nalazište na desnoj obali Dunava u Đerdapskoj klisuri, istočna Srbija.
Središte je jedne od najznačajnijih i najsloženijih pretpovijesnih kultura, nazvane po dunavskom viru
— „Lepenski vir.“ Jedna od prvih sela u Europi, između 6000. i 5000. g. prne. Ljudi su naselili te
prostore jer je ondje uvijek bilo mnogo ribe, pa su se tako mogli nastaniti na jednom mjestu
tijekom cijele godine. Ispod naselja starčevačke kulture (Lepenski vir IIIa i IIIb) otkriveni su ostatci 7
slojeva naselja mezolitičkih ribara i lovaca (Protolepenski vir, Lepenski vir Ia-e, Lepenski vir II) prema
kojima je definirana mezolitička, odnosno protoneolitička kultura Lepenskoga vira, raširena na
području Đerdapa. U naselju su se nalazila staništa u obliku trapeznoga kružnog isječka. Na čvrstoj
zemljanoj podnici premazanoj crvenkastim vapnencem bilo je pravokutno ognjište od kamenih
blokova i popločani ulaz. Uz ognjište su se nalazili kameni žrtvenici i velike figuralne (ljudski lik, ribe)
ili apstraktne skulpture izrađene od riječnih oblutaka. Staništa su sva bila okrenuta prema rijeci tako
da su u sredini tvorila slobodan prostor – trg. Glavni voditelj istraživanja ovog lokaliteta bio je
profesor Dr. Dragoslav Srejović, poznati arheolog, akademik i profesor Sveučilišta u Beogradu. Kultura
Lepenskog vira rasprostire se duž Đerdapa na lokalitetima: Lepenski vir, Vlasac, Razvrata, Ikoana,
Hajdučka vodenica, Alibeg, Padina.

Sredozemni pastir i dunavski seljak ne upotrebljavaju često kremen jer u rijekama ima dovoljno
oblutaka za izradu sjekira za drvosječe i tesare.

Campignien-Kampinijen - mezolitička kultura (lokalitet Campigny, SZ Francuska), 4000 prne, raširena

na području Pariškoga bazena, u isto vrijeme kada su se na istom prostoru razvijale kulture srednjega
i mlađeg neolitika. Većina nalazišta nalazi se se u blizini bogatih ležišta kremena. Rani razvojni stupanj
obilježava izrada oružja od okresana kamena (masivne motike, sjekire, šiljci), a kasni razvojni stupanj
izrada sjekira od glačana kamena te keramičkih posuda. Vatrom i sjekirom krče šumu stvarajući prve
proplanke za uzgajanje biljaka. Novo oružje: sjekač s kosom oštricom pogodnom za obradu drva,
pijuk sa sjekirom od velikih komada kremena. Selo od okruglih stožastih koliba, ograda od oblica
(zašiljenih na jednom kraju) dobivenih od debala štiti od veprova, čuva prvu stoku, svinje i goveda s
tresetišta, pas pomaže. Tanji drveni dijelovi su za krovnu građu. Sva kućanska oprema je od drva. I
stablo se obara sjekirama, nakon što se podnožje stabla zapali. Tesarskom sjekirom drvosječa dubi
deblo da napravi pojilo ili korito za ovce. Njome se i izrađuje piroga ili ladva ili monoksil (plovilo od
jednog komada drveta).

- ribari na obali Sredozemlja nemaju dovoljno široka debla za ladvu, pa plovila rade od velikih
snopova čvrsto povezane trske, njima oblažu oblice koje povezuju, na kraju naprave čamac s dva
uzdignuta kljuna. Takvi čamci se i danas koriste na Sardiniji, obali Nila, Čadskog jezera, jezera Titicaca
u Andama na 4000 m nedmorske visine.
NEOLITIK

U ovom periodu stvaraju se prva stalna naselja, javlja se nova obrada kamena glačanjem i razvijaju se
zanati.

SEOSKI ŽIVOT

početak uz rijeke: nužne za uzgajane biljke i životinje i same ljude

ĐERAM=shadoof or shaduf (from the Arabic word šādūf) is an irrigation tool. It is highly efficient, and
has been known since 3000 BCE. S jedne strane pokretnog štapa oslonjenog na veliku drvenu praćku
je uteg/kamen, a s druge visi konopac s vedrom (poluga)

Map of the world showing approximate centers of origin of agriculture and its spread in prehistory.
eastern USA (4000-3000 BP), Central Mexico (5000-4000 BP), Northern South America (5000-4000
BP), sub-Saharan Africa (5000-4000 BP, exact location unknown), the Fertile Crescent (11000 BP), the
Yangtze and Yellow River basins (9000 BP) WAP and the New Guinea Highlands (9000-6000 BP). A
proposed centre of origin in Amazonia (Lathrap 1977) is not shown.
The beginning of the process of Neolithic revolution in different regions has been dated from 10,000
to 8,000 BCE in the Fertile Crescent, and perhaps 8000 BCE in the Kuk Early Agricultural Site of
Papua New Guinea in Melanesia.

Plodni polumjesec: luk preko područja Bliskog istoka koji je pogodan za zemljoradnju i stočarstvo =
od Palestine i sredozemne obale preko Sirije i južne turske do dolina Eufrata i Tigrisa (današnji Irak).
Posebno povoljan za ljudsko naseljavanje. Nakon kraja ledenog doba sve obilnije oborine omogućile
bogatu vegetaciju i time isto takav životinjski svijet. Velika područja Bliskog istoka koja su danas sušna
tada bila prekrivena šumama i navodnjavale su ih rijeke.
Rasle vrste divlje pšenice i ječma i mahunarke grašak i leća. Životinje kao ovce, koze, goveda, svinje
koje su se moglke pripitomiti. Bilo je i životinjaza lov: gazela i crvenih i crnih jelena. Anatolijska
visoravan imala ležišta opsidijana, vulkanskog minerala nalik staklu koji je bio prikladan za korištenje
u obliku alatki za rezanje.
Area of the fertile crescent, circa 7500 BC, with main Pre-Pottery Neolithic sites

Prijelaz s lovaca-skupljača na zemljoradnju trajao 2-3 tisuće godina. Na početku tog razdoblja vjer. bili
lovci-skupljači u Palestini i Siriji koji su uglavnom živjeli od lova ali su prehranu nadopunjavali žetvom i
preradom divljih žitarica. Jedn. kružne kolibe od drveta i kamena u kojima su živjeli barem jedan dio
godine. Vjerojatno podizali kamene ograde da ograniče kretanje divljih ovaca i koza - prvi korak u
pripitomljavanju.

npr. JI Turska, GÖBEKLI TEPE, kameno svetište iz 8500 prne, široko 100 m sa stupovima do 3 m
visokim ukrašenim reljefima koji prikazuju zmije, lavove, bikove, lisice, ždralove; okruženo kružnim
zidom, izgrađeno prije sjedilačke poljoprivrede u regiji >> možda su takvi pothvati potakli lovce-
skupljače da s jednostavnog ubiranja divljih žitarica prijeđu na njihov namjeran uzgoj kako bi mali
stalan izvor hrane >> poljoprivredna revolucija i velika stalna naselja nusproizvod nagona ljudi da se
ujedine i da grade
<<= Nije ga se moglo sagraditi bez velikog i zajedničkog napora << najmanje 500 radnika radilo
mjesecima: samo kamenim alatkama izrezali i oblikovali kamene blokove od 10-20 t pa prevezli do
gradilišta = moralo ih se nekako prehraniti, a lovačko-skupljačkim načinom to bi bio velik problem
oko 9000 prne – skupina lovaca počela živjeti sjedilački = trajno naseljavanje - na Bliskom istoku
8000 prne- plemena lovaca-skupljača na Bliskom istoku (engl. Middle East)/Mezopotamija i drugdje/
počela skupljati sjeme divljih žitarica npr. pšenicu i ječam i sijati ga i uzgajati usjeve

= oko 8000 prne prvi poljodjelci=ratari=zemljoradnici u Mezopotamiji =POKRENULI NEOLITIČKU-

RATARSKU REVOLUCIJU
>> način života nepovratno promijenjen
>> početak neolitika ili mlađeg kamenog doba

Bliskom istoku pripadaju

Turska, Sirija, Libanon, Cipar, Izrael, Jordan, Egipat, Irak i sve države Arapskoga poluotoka (Bahrein,
Jemen, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati). Katkad se u zonu Bliskog
istoka ubrajaju još i Iran i Afganistan.

Do 7500 prne neolitička promjena zahvatila većinu Bliskog istoka = regijom se širi mreža sela koja žive
od hrane dobivene zemljoradnjom i stočarstvom
Npr. na S Mezopotamije suha obrada zemlje
- nastaju poljodjelska sela nakon 7000 prne duž Eufrata i Tigrisa, jednostavne kuće od ćerpiča
≠ poljodjelske neprilike u J Mezopotamiji s rijekama Eufratom i Tigrisom: u proljeće kad su polja
zasađena poplave, kad biljke rastu suša
> prije 7000 g. počelo kopanje rovova i gradnja nasipa kako bi se kontrolirala voda rijeka + za
cjelogodišnje iskorištavanje rijeka: kanali za natapanje (prvi kanali za navodnjavanje iskopani S od
dan. Bagdada u 6. tisućljeću prne), spremnici za skladištenje vode
>> i tu niču sela
neka sela okružena zidom od zemljanih cigala i obrambenim jarkom
Oko 6000 prne na Bliskom istoku pripitomljavanje prvih goveda, gazele, u Mezopotamiji ovce i koze,
u Anatoliji svinje >> lov sve više gubi na važnosti = poljoprivreda je sve pouzdanija i sve bolji izvor
hrane
-5500 prne okrugle stožaste kuće kulture Halaf u S Siriji
-5000 prne kultura Ubaid u Mezopotamiji – poljodjelstvo pomoću natapanja tla
= poljoprivreda i navodnjavanje šire se regijom > sve više hrane se proizvodi > moguće uzdržavati sve
više stanovnika,
> sela od nekoliko obitelji prerastaju u male gradove od nekoliko tisuća stanovnika
>> život se vrti oko zemljoradnje i stočarstva???
>> sustav skladištenja hrane, nadziranje zaliha hrane, čuvanje viška plodova za nuždu

How the First Farmers Colonized the Mediterranean

=> nastanjivanje u skupinama blizu polja s usjevima = grade kolibe - stabilnije trajnije kuće =>
poljodjelska sela < žetva i sjetva zahtjeva radnu zajednicu
jedna obitelj djeli jedno boravište, kuće blizu jedna drugoj, najbolje da je selo blizu vode, i za
ribarenje, blizu šume radi divljači, i blizu polja koje treba nadzirati i štititi od ovaca i veprova
nastamba postaje seljačko gospodarstvo
uništava se korov koji šteti plemenitim travama
tlo se ravnalo tako da se po njemu povlačio nečim opterećen drveni okvir

materijal za gradnju koliba ovisi o klimi i dostupnom materijalu: cigle od blata u toplim riječnim
dolinama (od drva i gline – lako se upotrebljavaju, ima ih mnogo, štite od hladnoće, vrućine i vlage) ili
kamene ploče u hladnijim krajevima (gdje ima vapnenca):
npr. šume sredozemnih krajeva nestaju u požaru izazvanom gromom ili ga je zapalio pastir da bi
došao do mladica za stado > šikare i ledine – nema dovoljno drveta za stambeni objekt
npr. na obali Atlantika snažni zapadni vjetar sprječava rast šume
=> tehnika za gradnju kamenom – izbočinska ili konzolna: vapnenac sastavljen od vodoravnih tanih
slojeva – pločica > slaže se jedna pločica na drugu tako da donja bude nešto duža od gornje + sve
pločice su malo nagnute van da bi se kiša slijevala, pri gradnji se potpomažu potpornjima – drvenim
trupcima koji se maknu kad je kuća gotova: kapiteli pastira=kolibe od suhoziđa (ovčje kože suše se
izvana na svodovima nastambi), stožaste seoske kamenice trulli u Apuliji, bee hives huts – kuće
košnice- na irskoj obali: nisu čvrste, ali se lako ponovno naprave kad se sruše
=> tehnika za gradnju glinom – tehnika brvana: zabiju se prvo stupovi koji će držati zid od
prepletenog granja oblijepljenog glinom, npr. podunavska kuća u Pomoravlju
- okrugle kolibe od pruća

Dva grada na rubu Plodnog polumjeseca:

- oko 8000 prne Jerihon (palestinski grad na Zapadnoj obali, u dolini Jordana) - neolitičko naselje;
najstarije gradsko naselje, utemeljeno 8350. – 7350. prne u periodu predlončarski neolit A. Naselje je
od 7500 prne bilo okruženo bedemima od sitnog kamena visokima 6 m s kulama/jednim kamenim
tornjem – kad je iskopan, još je bio visok 8 m (upućuje na čvrst obrambeni element zbog straha od
nekog napada nekih neprijatelja), a unutar bedema je živjelo između 1000 – 1500 stanovnika. Kuće su
bile od ćerpiča (sušena opeka: mješavina mokre zemlje i narezane slame stavlja se u drvene kalupe i
to se ostavlja na suncu da se osuši, prije sušenja napravljeni su urezi u svakoj opeci koji olakšavaju
povezivanje opeke i žbuke). U blizini izvora, okružen žitnim poljima
npr. jezovita tvorevina: lubanja prekrivena gipsom oblikovanim u lice živog čovjeka, na mjestu očiju
su školjke, možda portret preminulog kakvi su se čuvali i javno prikazivali
Jerihon

Čatalhijik
Çatalhöyük [čαtα'lhøjyk] (=rašljasto brdo) jedno od najvećih neolitičkih nalazišta, jugoistočno od Konye
u Anatoliji, na jugu današnje srednje Turske, J Turska. Na ravnici u podnožju gorja, na vrhu brežuljka
usred ravnice uz obalu rijeke, između dva brda, na površini od oko 170 000 m² (450X300m). Sastoji se
od dvaju velikih višeslojnih naselja - sela, od kojih je istraživano samo istočno; utvrđeno je 13
sukcesivnih faza naseljavanja. Stariji slojevi (sredina VII. tisućljeća pr. Kr.), pripadaju pretkeramičkomu
neolitiku, a keramički predmeti pojavili su se tek u sloju VI a.  The bottom layer of buildings can be
dated as early as 7100 BC while the top layer is from 5600 BC. Naselje su činile četverokutne kuće
od ćerpiča (nepečena opeka, opeka od blata, proizvodila se miješanjem gline i vode uz dodatak
granularnog (pijesak) i organskog (slama) materijala, nakon čega je ostavljana na suncu da se suši) ili
nabijene zemlje i drvenih greda. Način gradnje: wattle and daub (pletena rešetka-pleter premazana
ljepljivim materijalom od kombinacije npr. mokre zemlje, gline, pijeska, životinjskog izmeta i slame) is a
composite building method used for making walls and buildings, in which a woven lattice (=pletena
rešetka) of wooden strips called wattle (=pleter) is daubed with a sticky material usually made of some
combination of wet soil, clay, sand, animal dung and straw. Wattle and daub has been used for at
least 6,000 years and is still an important construction method in many parts of the world. Many
historic buildings include wattle and daub construction.
Kuće oslonjene jedna na drugu/gusto zbijene, sa nekoliko prostorije, bez dvorišta i ulica, a
komunikacije su se odvijale preko ravnih krovova, na kojima su bili ulazi u kuće (nisu postojala
klasična ulazna vrata), od kojih se unutra ulazilo silazeći ljestvama. Taj gornji ulaz bio je jedini otvor na
kući i služio je i za izlazak dima iz ognjišta i krušne peći. Različite razine na kućama bile su povezane
ljestvama. Bijelom glinom premazivali kuće izvana i iznutra i to redovito obnavljali, možda čak jednom
godišnje.
Zidovi objekata ukrašavali su se reljefima (božica koja rađa, bikovi, rogovi), u zidne reljefe - možda
svetišta i hramova - nekad ugrađene lubanje strvinara, lisica, jazavaca, i višebojnim slikama (tekstilni
uzorci - geometrijski uzorci koji možda oponašaju uzorke na tkanini, različiti simboli, prikazi ruku,
životinja, ptica grabljivica koje kruže oko obezglavljenih ljudi – možda pogrebni ritual, plan
grada/shematizirani prikaz grada s vulkanom u pozadini – možda sam Čatal Hijik, prizori lova.
Uglavnom oker, ali i crveni, smeđi, plavi, zeleni i žuti pigment dobiven iz različitih minerala. Stambeni
objekti imaju geometrijske motive, a kultni prizore lova. Gipsani modeli bikovih glava s golemim
rogovima visjeli s oslikanih zidova
Mnogobrojni su bili kipovi od pečene zemlje i različitih vrsta kamena, neki vrlo shematizirani, neki
realistični poput ženskih likova koji naglašavaju grudi, kukove i bedra, u stojećem ili sjedećem položaju
- puno malih figurica od vapnenca, kamena plovučca, alabastra, pečene gline, s djetetom ili
životinjama – možda povezani s kultom božice plodnosti, ili muških likova koji jašu na životinjama.

Çatalhöyük, ženska figura, možda predstavlja Božicu Majku koja donosi plodnost i ženama i poljima i
životinjama. Porađa se dok sjedi naga na tronu, a sa svake strane joj je leopard. 6000 prne.16.5 cm
visoka bez glave.Možda je povezana s drugim sličnim figurama, kao što su paleolitske venere. Glava i
jedan leopard su nadomješteni. Možda je figura bila talisman.
.
rekonstrukcija crteža Pillars with horn cores, možda simboli nekog kulta plodnosti

6000 prne, detalj zidne slike

sićušni ljudi zajednički nastoje uloviti jelena

Bez ikakvog vanjskog zida. A tell of a very large Neolithic and Chalcolithic proto-city settlement in
southern Anatolia, which existed from approximately 7500 BC to 6400 BC (razdoblje kada
pretkeramička faza neprimjetno prelazi u keramičku), and flourished around 7000 BC. The
prehistoric mound settlements were abandoned before the Bronze Age.The population of the eastern
mound has been estimated to be around 10,000 people, but the population likely varied over the
community's history. An average population of between 5,000 and 7,000 is a reasonable estimate.
Više od 1000 kuća, možda 2000.
Izgled kuća neke arheologe naveo na pretpostavku da su graditelji naseobine nekad prije toga živjeli u
spiljama.
Uzgajali su pšenicu, ječam, leću i grašak.
Skladištenje hrane: velike košare ili štavljene kože u kojima držali žito i pohranjivali ga u središnjim
skladištima.
Vunu od ovaca preli u konac, bojali ga i tkali u tkanine za izradu tople odjeće i čvrstih pokrivača.
Izrada nakita i drugih osobnih ukrasa. Maštoviti, umjetnički izrađeni lančići, privjesci i orsteni od
različitih vrsta kamena, od bjelokosti, kosti i školjaka. Zrcala od opsidijana.
Nepoznat društveni ustroj ranih gradova. Je li bilo svećenstva, bilo kakvog elitnog staleža? U ovom
razdoblju nije bilo velikih graditeljskih pothvata kao u Evropi.
Nađeni pečati od pečene gline: možda bilo osobne imovine, i nekakvog raslojavanja.Ukrašeni
gemetrij. uzorcima, utiskivani u vlažnu glinu.
<< veliko trgovačko središte: izvoz opsidijana izvađenog iz vulkana Hasandagija 135 km istočnije, vrlo
tražen za izradu zrcala, noževa, nakita > trgovina na velike udaljenosti kroz čitav neolitik.
Poslije 6500 prne prvi put metal – bakar. Svestrani metal. Brzo se proširio Bliskim istokom u sljedećih
1000 godina=halkolitik. Kamen brzo izgubio središnje mjesto u izradi oruđa.

Kuk Swamp is an archaeological site in Papua New Guinea, that lies in the Wahgi Valley of the
highlands. The swamp developed in a former lake basin, as it was filled by an alluvial fan or deposits
of water-transported material. Evidence for early agricultural drainage systems was found here,
beginning about 9,000 years ago. Features such as pits, postholes, and runnels have been found at
the site, indicating evidence of early agriculture. Such features are consistent with planting, digging
and tethering of plants. In addition, evidence has been found of irrigation draining ditches, dating
back to 9,000 years ago. A number of plants, including taro were grown, at what would have been
the edge of its cultivable limit in the highlands.
<< došli do toga tisućljetnim opažanjima, prvo čovjek prikuplja samonikle trave i primijećuje da daju
sitno hranjivo zrnje, pažljivo promatranje, razmišljanje i shvaćanje da zrnje posijano u zemlju daje u
proljeće tanahnu zelenu travu sitnih cvjetića koji početkom ljeta nabubre i daju novo zrnje, vjerojatno
je zapazio da jednom zrnu treba više od trideset mjesečevih mijena da bi urodio novim zrnjem
(dimenzija vremena -dugotrajno čekanje i nadanje kao novina, prostorne dimenzije: udaljenost od
šume ili rijeke, dubina tla u kojem je korijenje), naučio da zdrobljeno zrnje daje kašu ili brašno za
pogaču
ratarenje iziskuje sasvim novo stanje svijesti
kod svake žetve ostavljaju sjeme najboljih žitarica za sljedeću sezonu sijanja > razvijanje i
poboljšavanje usjeva
u razdoblju žetve svi članovi porodice pomažu u poslu
alat: zašiljeni štapovi za kopanje tla za pripremu zemlje za sijanje,

Zemlja je tada obrađivana ručno, alatkama načinjenim od raspoloživih materijala: zašiljenim

kolčevima ili motikama od kamena, prirodnih grana (savinuti štapovi koji su služili kao motike),
rogova kostiju. Pretpostavlja se da su prva rala nastala upravo od savijenih grana koje su ljudi vukli i
na taj način parali zemlju.
U početku je smišljeno uzgajanje biljaka bilo jedva značajnije od sakupljanja plodova i kao takvo,
pored lova i pripitomljavanja životinja, bilo jedan od izvora egzistencije tadašnjeg stanovništva.

Klasje/snopovi žita se žanju srpom koji je zakrivljeni komad drva u koji je utaknuto puno kremenih
ivera, poput zubi u ovčjoj čeljusti (na staroegipatskom Ma znači i čeljust i srp)/zaobljeni komad drveta
ili rožine na koju su s unutrašnje strane borovom smolom zalijepili oštricu nakon žetve ovce pasu
slamu

žito se vrši na gumnu tako da se preko njega vuku velike ploče, nazvane tribulum (vršilo za žito,
vršaća daska - dikanja), opremljene kamenim zupcima (koji se zabiju batom u vršilo) koji skidaju
pljevu i oslobađaju zrnje

Threshing sledge image on a

cylinder seal stamp imprint from Arslantepe, Turkey, 4. millenium BC
https://www.researchgate.net/publication/320417293_Ethnographic_and_prehistoric_threshing_sle
dges_Evidence_from_Bulgaria

treshing sledge (=treshing board), Palestina, 1937. (saonice, daska za vršidbu)

woman pounding stone flakes into a threshing bord https://en.wikipedia.org/wiki/Threshing_board
treshing sledge

gumno (= (guvno, arman) mjesto za vršidbu ili mlaćenje žita, zaravnjene, glatke površine, kružna ili
pravokutna oblika. Nalazi se na otvorenome prostoru, rjeđe u gospodarskoj zgradi. Uglavnom je
zemljano, a u krškim je predjelima popločano kamenim pločama i okruženo kamenim zidićem. Na
gumnu se žito ručno mlati (cijepom) ili se vrši stokom (konji, volovi, mazge i dr.), koja može biti
vezana za stup u sredini gumna (stožer). U selima jadranskoga zaleđa gumno je bilo i mjesto za
društveno okupljanje, a koristilo se, među ostalim, i za ples.)
Cijep, mlat ili mlatilo je poljoprivredno pomagalo za ručno vršenje žita. Sastavljen je od dvaju prutova
nejednake dužine povezanih konopcem ili kožom. Kraći prut služi kao držak, a dužim se, u kružnoj
vrtnji, udara po snoplju razastrtom na tlu. Upotrebljavao se u prilici kada se, pri izdvajanju zrnja iz
klasja, željelo sačuvati slamu neoštećenom.

Pripitomljavanje životinja: pojedine životinje odvajane od divljih krda (mlada izgubljena ovca ili tek
okoćeno janje ili nekoliko teladi koje su pošteđene ili ranjena životinja) > drže ih živima i uzgajaju -
čovjek im gradi skloništa = pripitomljavanje životinja kako bi mogle biti blizu naseobina = stada ovaca,
koza, goveda
>> stalno meso i mlijeko umjesto odlaska u lov + lov se nastavlja: divlje govedo, srna, jelen, jelen
lopatar, vepar, konj, gazela
ako stoka zbog suše ugine, mogu ljudi postati i krivolovci
korisne i za vuču i nošenje tereta
npr. drvosječe ulove malog vepra, npr. mrežom, kojeg drže u ogradi zajedno s već pripitomljenom
šarenom svinjom i hrane ih kestenjem, ako će oni imati praščiće, bit će malo pitomiji
npr. Châteauneuf-lès-Martigues, Bouches-du-Rhône department, southern France, 6000 prne, 40%
jestivog mesa od ovaca, 2. tisućljeće: ¾ mesa
npr. Tassili n'Ajjer, Sahara desert, a vast plateau in SE Algeria. The site of Tassili was primarily
occupied during the Neolithic period by transhumant pastoralist groups whose lifestyle benefited
both humans and livestock (golema stada šarenih goveda s rogovljem poput lire, naslikali ih na
stijenama: The rock formation is an archaeological site, noted for its numerous prehistoric parietal
works of rock art, that date to the early Neolithic era at the end of the last glacial period during
which the Sahara was a habitable savanna rather than the current desert. Although sources vary
considerably, the earliest pieces of art are presumed to be 12,000 years old). The local geography,
elevation, and natural resources were optimal conditions for dry-season camping of small groups.
The wadis within the mountain range functioned as corridors between the rocky highlands and the
sandy lowlands. The highlands have archaeological evidence of occupation dating from 5500 to 1500
BCE, while the lowlands have stone tumuli and hearths dating between 6000 to 4000 BCE. The
lowland locations appear to have been used as living sites, specifically during the rainy season. There
are numerous rock shelters within the sandstone forests, strewn with Neolithic artifacts including
ceramic pots and potsherds, lithic arrowheads, bowls and grinders, beads, and jewelry.
npr. ispod Montpelliera, u podnožju vrha Saint-Loup, pastiri, dugi zakrivljeni štap za hvatanje i
vođenje ovaca uklesan na nadgrobnom kamenju u kamenjarima

=> prirodna ravnoteža narušena, u Sredozemlju ovce i koze uništavaju šumarke > kamenjari s niskim
kržljavim raslinjem > olujne kiše isperu zemlju i ostaju gole ploče vapnenca

Od životinja i krzno i koža i vuna za izradu tople odjeće i pokrivača: ovce se strižu, vuna se pere u
potoku, oprana vuna se prede rukama i namotava na vreteno s utegom od pečene gline= vuna se
prede u konac koji se boji i tka u tkanine:
The earliest evidence of spindle whorls dates back about 7000 years in the Mid-East where spindle
whorls have been found. (spindle whorl=mali plosnati kotač-disk na vretenu koji služi tome da se
održi i poveća brzina sukanja, sukati=upredati u jednu nit)

vreteno (alat), u tekstilstvu i rukotvorstvu, alatka za ručno predenje kratkih vlakana (vune, kudjelje, lana,
pamuka) u čvrstu dugačku nit (pređa). Pri predenju se očišćena i poravnana (paralelizirana) vlakna najprije
privežu na preslicu, a osoba koja prede postupno ručno izvlači vlakna s preslice te ih okretanjem vretena
(drveni štapić zašiljen na obama krajevima) uvija u neprekinutu nit i namata na njega. Radi povećanja
proizvodnosti i potrebe za dobivanjem što finije pređe, vreteno je potkraj 18. stoljeća postalo sastavnim
dijelom kolovrata, na kojem je zadržalo istu ulogu, ali se, umjesto rukom, pogoni kotačem. Ručno predenje s
pomoću vretena najstarija je tehnika predenja, a za predenje vune ponegdje se zadržalo i do današnjih dana.
https://djaka-city.info/2019/02/19/u-desnici-vreteno-a-u-livoj-kudilja/ hercegovački portal

Kad se prede, kudilja se zadjene za pas (struk) pregače (traverce), lijevom rukom se čupa vuna, a desnom se
okreće vreteno i tako se dobiva konac, predivo, predivo se omotava oko vretena sve dok se ne oprede cijela
kudilja vune.
Ovaj konac zvali su prteni konac. U našem kraju prele su isključivo žene.
U nekim krajevima naše zemlje kudilje za prelo su izrađivali posebni seoski majstori, čak bi se drvo rezbarilo,
a prodavale bi se na pazarima i mjesnim dernecima. Dobiveno predivo od vune nije još bilo gotovo za
pletivo, njega je trebalo premotati u klupka da bi se mogla vršiti daljnja obrada. Kad se pređa premota u
klupko, to je tek prva faza u postupku prela vune.
Kad se vuna oprede, dobiju se dosta tanke niti, i takova se ne može upotrebljavati za pletivo. Slijedi druga
faza koja se naziva pripredanje. Za ovu obradu vune trebalo je imati pribor pripredalo (ili prepredalo) koje se
pravilo obično od suhog drveta, veliko je oko 40 cm, okruglo, na sredini je promjera do 3 cm, a prema
krajevima se sužava, da bi na krajevima promjer iznosio jedva 1 cm. Centimetar od krajeva pripredalo je malo
zasječeno i zadebljano da pređa ne bi mogla spasti dok se primotava (pre-motava). Osoba koja pripreda
stavila bi 2 – 3 (kluka) pređe u jednu posudu da joj pređa ne bježi dok obavlja posao, potom po jednu nit od
svakog klupka zaveže za pripredalo i sve te niti spoji u jednu deblju nit, zatim uzme pripredalo u desnu ruku,
(ako nije ljevoruka) i okreće pripredalo u ruci, kad dobro splete te niti u jednu nit, primota oko sredine
prepredala i tako se radnja obavlja dok svu pređu od pojedinačnih klupaka ne primota u jednu deblju nit.
Kakva će novodobivena nit biti, ovisi o tome koliko se pojedinačnih niti premotalo u jednu cjelinu i što će se
ovim koncem plesti, kljičati ili tkati. Pripredena pređa prije upotrebe za daljnju obradu ponovo se primotaje
u novo klupko, da bi se s njom moglo lakše rukovati. Tako dobiveno predivo primotano u klupko prije
pletenja potrebno je razmotati na kančila u macete.
Primotavanje pređe u macete vršeno je s pomoću alatke zvane rašak (=motovilo, naprava za namatanje
pređe). Predivo se obvezatno primotavalo u kančila kad ga je trebalo tangati (bojadisati). Rašak se pravio
od drvenih letava (jelovih ili od nekog drugog čvršćeg drveta). Ustvari postoje tri letve od kojih se sastojao
rašak. Glavna letva dužine je do 80 cm, a širine oko 6 cm. Sa svake strane te glavne letve pričvršćena je po
jedna letva po sredini, tako da postoje dva kraka na svakoj strani, te se na taj način može s obje strane
premotavati pređa i na taj način dobivaju se macete, koje su nazivali kančila pređe. Ponekad je pređu
trebalo obojati. Pređa se bojala u kančilima.
Poslije bojanja pređa bi se ponovo premotavala u klupka. Da bi se od dobivene pređe moglo plesti, bile su
potrebne igle i kanila. Igle su mogle biti raznih dimenzija, ovisno o tome, što se i kako trebalo plesti. Igle za
pletenje su se pravile od žice, dok danas postoje igle od plastike. Pored igala za pletenje potrebno je bilo
imati još jednu malu spravu, koja se nazivala kanilo. Kanilo se pravilo od suhog, tvrdog drveta. Kanilo se
sastojalo od dva dijela. Gornji je bio širi, često i izrezbaren. Na gornjem širem dijelu bilo je probušeno, da se
u njega može zadjenuti igla kojom se plete.
Donji dio kanila bilo je tanji oblog oblika i taj donji dio bi se stavljao (zadjenjivao) za pas. U našem kraju
pletenjem su se bavile isključivo ženske osobe. Pri pletenju većim iglama nije se upotrebljavalo kanilo.

vreteno iz antičkog Egipta

preslice preslica i vretena

vreteno iz Kopra, 19. st.

II. https://hrcak.srce.hr/file/210319 Predenje (sukanje) vlakana kudjelje, lana ili vune izvodilo se pomoću
preslice i vretena. Pripremljena pačica (količina vlakna koja se stavlja na preslicu) lagano se namatala
na širi, plosnati dio preslice i vezala pouzom (vrpcom od ovčje kože). Tanji kraj preslice (štap) zaticao
se za pojas. Sa dva prsta jedne ruke (palac i kažiprst) iz pačice učvršćene na preslici izvlače se vlakna,
a istovremeno se drugom rukom drži i rotira vreteno kojim se prvo uvijaju (s drugom rukom izvučena)
vlakna, a kad se stvori dovoljna količina pređe, onda se na to isto vreteno namota. Pređa se s vretena
premota na rašak. Rašak je sprava u obliku štapa s rašljama na jednoj strani i prečkom na drugoj, a
upotrebljavala se za premotavanje i mjerenje duljine pređe (veličina raška je oko 1,5 m). Ako je pređu
trebalo bijeliti ili bojadisati, onda je prije skidanja pređe u obliku vitice s raška potrebno viticu na tri
mjesta provezati podvezima u pasme (da se niti ne zamrse). Ovisno o namjeni (je li za osnovu ili
potku) vitica pređe stavi se na vitlo i pomoću čekrka (kolovrata) premota na cijevku u namotak
određene veličine. Pređa za osnovu često se prepredala (končala). To je postupak spajanja i
zajedničkog uvijanja dviju ili više niti u jednu radi dobivanja deblje i čvršće niti ili efekta dviju
raznobojnih niti, a izvodilo se pomoću velikog vretena – kulenika.

tkalački stan iz željeznog doba, Požeška kotlina tradicionalni čunak

tkalački stan
- jednostavan TKALAČKI STAN ILI RAZBOJ, od prije 5000 g.: drveni okvir, za gornju vodoravnu prečku
okvira obješene niti/vlakna koja čine osnovu i na dnu zategnuta utezima - oblucima s dvostrukim
urezom ili od pečene gline, između njih se prepletanjem provlače vlakna potke namotana na čunku
(Čunak ili lađica je donedavno bila drvena alatka vretenaste forme, na koju se namotavaju niti potke
na razboju, drveni dio s namotom potke, kojim se ona amo-tamo provlači kroz zjevove među
osnovnim nitima na tkalačkom stanu ili stroju.)

- prva poznata TKANINA je platno iz Çatal Hüjüka iz 6500 prne

oko 3500 prne laneno platno u Egiptu

Prve alatke za obradu zemlje bile su manjih dimenzija. Korištene su za iskopavanje jestivog korjenja,
uništavanje korova, prekopavanje zemlje prije sjetve i slično. Prijelaznu fazu ka prvim oraćim
spravama čine motike paralice. Za razliku od ručnih riljeva one imaju specijaliziraniju funkciju, koja se
prvenstveno odnosi na paranje zemlje prije sjetve. Od običnih motika razlikuju se po tome što imaju
šiljast vrh i više liče na pijuk. Vjerojatno su nasađivane na dugačka držalja, pomoću kojih su ih ljudi
vukli i tako parali, "orali" zemlju. Da su ove male koštane alatke imale upravo ovu funkciju, svedoče
pretpovijesni crteži sa stijena u sjevernoj Evropi.

jednoručno ralo: (1) ručka za upravljanje (plaz), (2) rudo, (3)

koljeno (oje), (4) željezni lemeš, (5) dvije simetrične oštrice

Tri velika komada drveta spojena su u ralo koje vuku ujarmljeni volovi, raonik je veliki klesani kremen
koji reže zemlju praveći brazde, to je veliki napredak jer se žito može sijati u redovima. Ralo je
jednostavnija i primitivnija sprava za obradu zemlje od pluga. Razlika između rala i pluga je u tome
što se ralom zemlja samo razrijedi, vrlo plitko razroji, dok sječivo pluga ide mnogo dublje i plug zemlju
prebacuje, što omogućava da se sije dublje.
Plug se razvio iz ručnoga rala i motike već u neolitiku u Mezopotamiji. Smatra se da se to odvilo vrlo
brzo. Glavni dijelovi pluga: lemeš ili ralo, koje služi za vodoravno rezanje brazde; crtalo ili nož, za
okomito rezanje brazde, i odgrnjača ili daska, za prevrtanje i drobljenje brazde. Između ruda i
(volovske ili konjske) zaprege nalaze se i plužna kolica, ornice, s dva nejednaka kotača.
>> prvi jednostavni plugovi za preokretanje zemlje oko 4500 prne (do 3000 prne brončani plug koji
ostavlja dublje brazde u tvrdom tlu koje nije natapano). U 2. tisućljeću prne upotrebljavao se u S Italiji
i J Švedskoj, a u 1. tisućljeću prne na cijelom području Sredozemlja, u I Europi i Kini. Amerika, južna
Afrika, Australija i Oceanija nisu poznavale plug sve do europske kolonizacije. Prvi plugovi bili su
izrađeni od drva; za vuču je služila stoka/tegleće životinje (vol, bivol, deva, jak, konj). Njima se moglo
orati većinom samo rahlo, nizinsko tlo, jer su bili lagani i krhki.
npr. figurica volovske zaprege iz doline Inda od terakote (=zajednički naziv za najrazličitije predmete
od pečene gline (cigle, crijepovi, cijevi, vaze, sarkofazi); u užem značenju, figuralna plastika od pečene
gline (kipovi, reljefi))

I dalje se izrađuje oruđe i drugi predmeti od kamena, drveta i kosti kao i u starijem kamenom dobu i
mezolitiku, ali su postupke izrade tehnološki doradili, od kremena izrađivali noževe, bodeže, vrške
kopalja, svrdla i vrške strelica; od kosti i dalje igle i šila; od drveta zdjele; izrada malenih kutija
koristeći osnovna stolarska znanja. Oštrice sjekire uglačali=brusili ih na kamenim pločama (prije samo
oblikovali dlijetom) – puno brže posjekli stablo uz mnogo manje napora
Evropa (?): bušenje rupe na čekićima i sjekirama za dršku, brzo se proširilo: Austrija, Mađarska,
Češka.

Dobre žetve i uspješno skladištenje hrane=osigurane osnovne životne potrebe (fizičke potrebe)
>> otvaraju se nove mogućnosti, novi pogled na svijet, ostaje vremena za bavljenje drugim stvarima,
poriv za novim izumima:
npr. diljem Bliskog istoka izrađuju se kipovi ljudskih i životinjskih likova, u Jordani kipovi ljudi gotovo
prirodne veličine (bogovi ili preci: The ʿAin Ghazal Statues are a number of large-scale lime plaster
and reed (=vapnena žbuka i trska) statues discovered at the archeological site of ʿAin Ghazal in
Jordan, made 7200-6250 BCE in the Pre-Pottery Neolithic C period. A total of 15 statues and 15 busts
were discovered in two underground caches, created about 200 years apart)

Jordan
npr. IZRADA NAKITA ILI LONČARIJE = izrađivanje korisnih predmeta koje bi nekadašnji lovci-skupljači
smatrali preteškim ili krhkim, glinene posude idealne za pohranjivanje hrane i pića:

Pottery is one of the oldest human inventions, originating before the Neolithic period, with ceramic
objects like the Gravettian culture Venus of Dolní Věstonice figurine discovered in the Czech Republic
dating back to 29,000–25,000 BC, and pottery vessels that were discovered in Jiangxi, China, which
date back to 18,000 BC. Early Neolithic and pre-Neolithic pottery artifacts have been found, in Jōmon
Japan (10,500 BC), the Russian Far East (14,000 BC), Sub-Saharan Africa (9,400 BC), South America
(9,000s–7,000s BC), and the Middle East (7,000s–6,000s BC).

North Africa together with East Asia is one of the first places where pottery was developed
probably under the influence of increased availability of resources during the AHP. 10 000 prne.
The humid period also favoured its development and spread in West Africa during the 10th
millennium BC; the so-called "wavy line" or "dotted wavy-line" motif was widespread across
Northern Africa and as far as Lake Turkana. It was first made by semi-sedentary hunter-gatherers,
raising questions as to what this early pottery was used for.
A team of Israeli, Chinese, and American scholars says it has found ceramic remains in a cave in
China's Hunan province that are from 15,400 to 18,300 years old. That's at least 1000 years earlier
than other pottery fragments from the same region, which were previously thought to be the oldest
in the world.
≠ prve poznate KERAMIČKE POSUDE: Japan 8500 prne, kultura Jomon: lončari gnječili i mijesili
komade vlažne gline i oblikovali ih u posude, zaglađivali stranice, pekli glinu na otvorenoj vatri da
postane tvrda i suha ≠ Some of the oldest known pottery from Japan's Jomon culture is 18000 yo

Jomon, prva keramika

keramičke posude na Bliskom istoku oko 7000 prne, za skladištenje hrane i kuhanje,
npr. pehar iz Mezopotamije od prije 4000 prne
jednostavno oblikovanje grumena ili traka od gline u neki oblik i sušenje na suncu,
- okruglim oblutkom valja se po unutarnjoj stijenci grubo oblikovane posude da se stanji stijenka

- prve posude su okrugle jer oponašaju kožnu lovačku mješinu, šavove oponašaju ubodima šila
- osuše se na suncu, pa se peku na vatri: poslaže se granje za potpalu, zatim se na njega pažljivo
poslažu posude u više redova jedan na drugom odijeljenih redovima granja, zatim ih pokriju zemljom
i potpale vatru, neke posude će popucati
- prije 4. tisućljeća izumljeno lončarsko kolo, a posude se peku u pećima za keramiku > mnogo čvršći
predmeti
rana keramika ukrašena urezanim crtama u obliku crteža, obojenim pigmentima – okerom ili
malahitom >> nove mogućnosti umjetničkog izražavanja
toliko važno da je ušlo u mitologiju: neki bliskoistočni mitovi o stvaranju pripisuju podrijetlo čovjeka
božanskom lončaru koji je ljude stvoro tako da ih je oblikovao iz grumena gline i udahnuo im život
I Azija: ledeno doba se povlači > toplo i vlažno razdoblje 7500-3000 prne > idealno za nastanak
neolitičkih kultura: na tlu gusta vegetacija, obilje hrane, bezbrojne rijeke i jezera – mnoštvo riba i
drugih životinja, ribari s harpunima i čvrstim merežama lovili šarane i morsku ribu, nekad i iz čamaca,
u prehranu ulazile i vodene biljke: lopoč, vodeni orašac, rogoz, divlja riža > topla klima pogodovala
ranom razvoju poljoprivrede: tragovi peludi uzgojene riže iz 8000 prne
S Kina uz Huang Ho (Žuta rijeka) – proso oko 7000 prne ≠ dolina Yangtze-a (Jinsha Jiang) – riža < rasla
nekultivirana u JI Aziji
do 6000 prne naseljeni poljodjelci u I Aziji
oko 6000. i u Kini-ljudi drže svinje i pse

S Kina
-prije 12000 g. u Kinu stiže val doseljenika iz srednje Azije gdje je klima bila sve suša i nastajala je
stepa: lov, ribolov, skupljanje biljaka i plodova, vješti u izradi kamenog oruđa od odbijenih komada
kamena (sačnik, strugalo, svrdlo), što su bili vještiji, sve više koristili pješčenjak, ahat, opal i žad za
izradu fino obrađenih alatki, oštrica i vršaka strelica: složene tehnike kalanja kamena pod pritiskom,
kod oblikovanja kamena podlagali komade od drugog materijala za ublažavanje udarca
slično pronađeno u Sibiru= većina S Azije jedno kulturno područje
- mezolitik: oruđe i oružje od nekoliko elemenata snažnije i stabilnije od starih šačnjaka, i od kosti i
rogova (noževi, vršci koplja)
lovci skupljači počinju se naseljavati
prva poljoprivreda 6000 prne
> kultura i razdoblje Yangshao (selo Yangshaocun) 5000-3000 prne SI Kina u dolinama Žute rijeke i
pritoka – jako plodna naplavna laporasta zemlja nanesena iz pustinje Gobi u područje oko rijeke:
proširene obitelji-klanovi u malim neovisnim samodostatnim seoskim naseljima,
i dalje lov i skupljanje i ribolov
npr. keramička crvena maska (razdoblje Yangshao, pokrajina Shaanxi), ukrasi obojeni crveno i crno
Diorama on the Yangshao

Yangshao house

House of the Banpo, Neolithic Period, Yangshao Culture

 Banpo

raščišćavanje tla- krčenje i paljenje šume, zemlja obrađivana motikama, lopatama i štapovima za
kopanje, dvije vrste prosa želi kamenim srpovima i pohranjivali u podzemnim jamama
svinje, ponekad ovce i koze
> nakon nekoliko godina zemlja bi se iscrpila – nedovoljna za svo stanovništvo i stoku > napuštaju
naselje i počinju iznova > nekad bi se potomci vratili na staro naselje i ponovno živjeli u starim
kućama svojih obiteljskih klanova
The Yangshao culture (pinyin: Yǎngsháo wénhuà): along the middle reaches of the Yellow River.
Some sites uses foxtail millet and others proso millet, though some evidence of rice has been found.
Middle Yangshao settlements such as Jiangzhi contain raised-floor buildings that may have been used
for the storage of surplus grains. Grinding stones for making flour were also found. The Yangshao
people kept pigs and dogs. Sheep, goats, and cattle are found much more rarely. Much of their meat
came from hunting and fishing with stone tools. Their stone tools were polished and highly
specialized. They may also have practiced an early form of sericulture (=silk farming - the cultivation
of silkworms to produce silk).
npr. drevno selo Banpo, uz rijeku Wei, pritoku Žute rijeke, 4 razdoblja naseljenosti
u 5. tisućljeću na 6 hektara, 500 ljudi
selo okruženo zaštitnim jarkom (neprijatelji i divlje životinje), u središtu sela velika zajednička zgrada
veličine 160 m2 nepoznate svrhe, kuće za stanovanje manje-kružne ili kvadratne, od nabijene zemlje
≠zidovi od smjese blata i slame, djelomično ukopane u tlo, krovovi na drvenim gredama (zidovi
poduprti drvenim stupovima) – takve kuće u cijelom Yangshou (okrugle)
ukopi izvan sela, uključuju hranu i oruđe
lončarenje isto izvan sela da se izbjegne požar, posude pekli na 1000⁰C
možda tu počinje običaj štovanja predaka koji i danas postoji
nađene figurice žena i androgenih bića > obred plodnosti i žrtvovanje životinja, ceremonije vode
šamani (posrednici između ljudskog i duhovnog svijeta), pomažu preminulima u njihovom putovanju
k precima, čest grobni prilog crvene keramičke posude ukrašene kosturima
Banpo is the type site associated with Yangshao Culture: archaeological sites with similarities to the
first phase at Banpo are considered to be part of the “Banpo phase” (5th millennium BC) of the
Yangshao culture. The remains of several well organized Neolithic settlements, like Jiangzhai, carbon
dated to 4700–3600 BC.
Za Yangshao je karakteristična keramika, npr. zdjele i lonci- izrada od namotanih glinenih traka

Coils of clay can be used to build bowls, vases and other forms in various shapes and sizes. Keeping
the fingers flat, form the clay into sausage shapes, then roll into ropes 1/4 to 1/2 inches thick. Make a
shallow dish with the pinch pot method and turn up-side down to serve as a foot of base. Place a coil
along the edge of the foot. Dampen the fingers and join the next coil to it, with a little pressure. Keep
adding coils. Coils may be pressed with the fingers or a tool on both the inside and outside to create
interesting textures.

Jednostavni predmeti ukrašavani utisnutim crtama ili isprepletemnim uzorcima, a ambiciozniji

geometrijskim likovima ili stiliziranim ribama i pticama. Ili jednostavni vrpčasti motivi. Crveno i crno.

Jiangzhai (pinyin: Jiāngzhài) is a Banpo phase Yangshao culture archaeological site in the east of Xi'an,
where the earliest copper artifacts in China were found. 4700 prne. It is the largest and most
complete Neolithic village site discovered so far in the Yellow River basin. The discovery of 600
tombs and 10,000 objects of interest, most of them being utensils such as pottery and bone utensils.
Some brass artifacts were also found, the oldest copper artifacts found in China. The total area of the
site is estimated at 50,000 m2, and consisted of a village with 100 homes.

-Oko 4500 prne S Kina, kultura Hongšan, a Neolithic culture in the West Liao river basin in northeast
China. Hongshan sites have been found in an area stretching from Inner Mongolia to Liaoning, and
dated from about 4700 to 2900 BC., npr. glineni prikaz božice
The Yangshao culture of the Yellow River existed contemporaneously with the Hongshan culture (see
map). These two cultures interacted with each other.
Hongshan Culture, a representative of the Neolithic Age culture some 5,000 to 6,000 years ago,
derived its name from the Hongshan site located in Chifeng, Inner Mongolia. The period of Hongshan
Culture saw rather developed religious activities and the jade ware during this period featured a kind
of art dominated by animals made with round carving techniques, which were used to serve the
primitive religious activities.

Jade ware of Hongshan Culture played a crucial role in the progress of Chinese civilisation. The
Hongshan Culture period witnessed the transition of humans from a primitive period to a civilised one.
With the increasing number of clan tribes, there was an urgent need to unite the scattered forces within
the tribes, and such kind of cohesion was achieved mainly through sacrificial activities paying respects
to heaven and ancestors. Jade ware of Hongshan Culture helped connect humans with heaven and their
ancestors at sacrificial ceremonies. Combined with primitive beliefs and totem worship, the jade ware at
the time was shaped into animals like birds, pigs, dragons and tortoises that were stitched on witches'
robes that would be worn when such major events as a foreign invasion and sudden natural calamities
happened. At that point, the witches began to pray, communicating with the gods and ancestors and
listening to their orders, and the jade ware on their robes became the ties linking the gods, ancestors
and humans.
So, those who owned jade ware had the privilege of communicating with the gods, which further
transformed into accumulating the the great power of conveying orders of the gods and deciding the
fate of tribes. The primitive people in the Hongshan period devoted lots of effort to jade making and
applications as they considered jade extremely sacred. It was the presence of jade ware that helped the
tribes bravely face wars and disasters. This helped promote the integration of tribes and the
development of a civilized society. Jade ware of Hongshan Culture, therefore, was seen as the catalyst of
human civilisation.
Most of the jade materials in this period were tremolites that were mainly produced in jade mines
located in Xiyugou, Xiuyan of Liaoning. Although jade mines were mostly exposed on the top of the
mountains, exploitation was not an easy job at that time and required extremely advanced exploitation
techniques. Primitive people first found cracks in jade mineral deposits, inserted a piece of wood and lit
it, then cooled the wood with water when it was heated to a high temperature. This process, known as
thermal expansion and contraction, made jade materials split and exploited. Though primitive, the
extraction was very practical.

predmeti od žada kulture Hongšan

Kultura i razdoblje Longshan (selo Longshan u pokrajini Shandong): od sredine 3. tisućljeća prne
stalno naselje/from about 3000 to 1900 BC – kultura kasnog neolitika
keramika: upotreba lončarskog kola > izrada tanke keramike; tamna glina; posude vrlo ulaštene pa
sjajne
drugi napreci:
> u poljoprivredi: nove metode uzgoja žitarica, možda počeli koristiti i stajsko gnojivo za povećanje
prinosa > polja ostaju plodna i nakon korištenja, mogu ih neprekidno obrađivati, žetve i više nego
dostatne za potrebe seljana; i pšenica uz proso: ima veće zrno pa se lakše pohranjuje, a njena slama
je krmivo za stoku ili materijal za izolaciju << sjeme pšenice i spoznaje o uzgoju izgleda došli iz
Plodnog polumjeseca
goveda, ovce, koze, perad, možda i konje
psi i svinje sve važniji
> u gradnji: sela zaštićena masivnim bedemima od nabijene zemlje, ne samo jarkom
zidovi kuća isto od nabijene zemlje, ali blato se nije samo raznmazivalo po okviru od isprepletenog
šiblja, već se nanosilo u slojevima u drveni okvir, a onda čvrsto nabijalo
> stjecanje novih znanja: zbog potražnje za trajnim nastambama nastaje zanimanje tesar
obrtnici koji su obrađivali kosti osmislili filigranske tehnike izrade lijepih kopči za kosu i češljeva
> proširilo se ručno vreteno, preslicama i vretenom izrađivali čvrste i otporne niti za izradu lakih
tkanina koje su se mogle dobro osušiti ako bi ih kiša smočila za razliku od krzna i kože
> podjela rada > prva društvena hijerarhija – klasne razlike: npr. ukopi: grobovi su mali i gotovo bez
grobnih priloga, osim kod malog broja srednjeg staleža (?možda zemljoradnici i obrtnici) gdje imaju
obojene drvene lijesove, keramičke lonce i ukrase od drveta i kamena

≠ elita=šamani pokapana u velikim pogrebnim kompleksima – pronađeno nekoliko,

jako bogato opremljeni: slike na zidovima, prilozi: zvona i glazbala od drveta i krokodilske kože za
zabavu na putovanju u zagrobni život, ritualni kotlovi spremni za upotrebu,
grobni prilozi od jako cijenjenog žada
što je šaman imao više žada, to je bio viši njegov položaj
1.The Longshan (or Lung-shan) culture, also sometimes referred to as the Black Pottery Culture.
Researchers recognized the diversity within the Yellow River valley by distinguishing regional variants
in Henan, Shanxi and Shaanxi from the Shandong or "classic" Longshan.
2. The jade figurine dating from the Neolithic Longshan Culture about 6000 ya was used as an
amulet.

Zadržali kultove plodnosti kulture Yangshao, + novi običaji

žene izgubile raniji kultni status, sve veće bogatstvo jača položaj muškaraca: npr. muški potomci
imaju prednost kod nasljeđivanja
iskaz poštovanja preminulim dobročiniteljima kultom predaka
tehnike čitanja proročanstava budućih događaja

šamani su osim vođenja vjerskog života bili i plemenski poglavice zaduženi za politička i vojna
zbivanja u svojem klanu, oni su vladajuća elita, nadzirali susjedna naselja iz svoje baze, poneki šaman
kontrolirao područje od nekolio stotina km2 > u 2. tisućljeću te male tvorevine („10 000
kraljevstava“) natjecale se za prevlast u S Kini

J Kina
druga kolijevka kineske civilizacije
isto mezolitičke i neolitičke zajednice, religija i politika nalik sjeveru
riža, ne proso, na navodnjavanim poljima uz rijeku Jangce i u njenoj delti
uz životinje kao na sjeveru još i vodeni bivoli
zajednice uz obalu – kuće na stupovima, nad vodom
poznati po obradi žada (Kina se nekad nazivala „Zemljom žada“): najbolji- obrtnici iz kulture Liangzhu
oko delte Jangcea -nakon duge tradicije
> najstariji predmet od žada iz područja Liangzhu iz 5000 prne
npr. rana skulptura od žada: lice od žada
Mineral jadeit i njegov amfibolski par nefrit nazivamo žadom. Žad se ponekad upotrebljavao za izradu
oružja i oruđa. Najcjenjeniji je žad tamnozelenih nijansi, sastavljen od vlaknastih i prutićastih agregata
minerala jadeita, iako je u Kini tradicionalno vrlo vrijedan bijeli žad, gdje je bio cjenjeniji od
plemenitih metala. Kinezi žad smatraju simbolom pet najvećih vrlina: skromnosti, moralne čistoće,
pravednosti, pristojnosti i hrabrosti. U najstarije doba je bio i simbol moći. Trenutno je najpopularniji
"carsko zeleni žad", a obilježava ga smaragdno zelena boja te visok stupanj prozračnosti.
sitnozrnat mineral, neke njegove vrste tvrđe su od čelika > teško se obrađivao: tehnike obrađivanja
ostale iste do danas: ne može se jednostavno oblikovati, prvo se ispili u komade, na kraju se polira
npr. u kulturi Liangzhu: obrađivanje svrdlom od kamena, drveta, bambusa, kosti koji se okretao
pomoću malenog luka; gotov predmet polirao se finim kvarcnim pijeskom da se dobje meki sjaj
šamani za obrede upotrebljavali predmete od žada

crveno=kultura Hemudu

Diorama of a neolithic Chinese village, Hemudu Culture (5500 to 3300 BCE)

Kineski pojas žada spajao obalno područje istočno od Pekinga s pokrajinom Guangdong (S od otoka
Hainana): između kineskog kamenog i brončanog doba koje je drugdje bakreno doba, u Kini je doba
žada.

Kultovi-obredi-vjerovanja
za žad se smatralo da sadrži mističnu silu i čarobne moći iz koje su šamani crpili svoju moć
> šaman ih koristili u obredima: dva osnovna obredna predmeta: cong – kvadratnog presjeka s
cilindričnom rupom u sredini – simbolizira zemlju, bi- ravni disk s cilindričnim otvorom – simbolizira
nebo, šamani vjerojatno pri obredu pjevali i zazivali kako bi uskladili zemaljske i nebeske sile
- arheološka nalazišta u obalnoj pokrajini Zheijang, obredi i kojima su šamani nastojali doći u dodir s
nebeskom sferom: na glavi ukrasi od žada, oko bokova i gležnjeva zavezani bijevi i congi, u rukama
držali čarobne sjekire od žada (čak su i drvene drške sjekira usađeni komadići žada, a i vrhovi držaka
prekriveni žadom, a s drški visjeli maleni congi).
- oko žada razvio se čitav obredni sustav koji je pratio složen etički okvir
zmajevi simbolizirali snagu Yanga, to je muška plodnost, npr. zdjela iz kulture Longshan iz 2500-2200
prne: zmaj duguljast kao zmija u oštrim zubima drži palmin list
- današnji Pakistan, Mehrgarh - a Neolithic archaeological site (dated c. 7000 BCE – c. 2500/2000 BCE)
nizina Kacchi, Beludžistan, blizu rijeke Bolan, one of the earliest known sites that shows evidence of
farming and herding in South Asia, the earliest settlement was a small farming village dated between
7000 BCE and 5500 BCE. Oko 6000 prne gradili i skladišta od zemljanih cigala. The earliest farming in
the area was developed by semi-nomadic people using plants such as wheat and barley and animals
such as sheep, goats and cattle. The settlement was established with unbaked mud-brick buildings
and most of them had four internal subdivisions.

- do 6000 prne naseljeni poljodjelci u dolini Inda

-oko 4500 prne poljodjelstvo u dolini Gangesa

-oko 6000 prne poljodjelska sela na Sredozemlju

oko 6000 prne stočarstvo na Egeji - goveda
If radiocarbon dates are to be trusted, agriculture was being practiced in some parts of the Aegean
area as early as the 7th millennium.

Neolithic farmers originating from Anatolia who brought agriculture to Europe

When the First Farmers Arrived in Europe, Inequality Evolved

Greece and the southern Balkans: the primary beach-head (=pomorski mostobran) of the European
Neolithic. The map shows known Early Neolithic settlements, with the greatest density in the Plain of
Thessaly and other plains facing the Aegean:
Europe in the period c.5500 to 4100 BC, showing the two principal routes by which the Neolithic way
of life spread to Europe from the southern Balkans – overland via the Danube and the North
European Plain, and by sea, leapfrogging down the Mediterranean coast from the Adriatic to the
Atlantic.

https://the-past.com/feature/the-land-between-the-oceans-europes-neolithic-revolution-revisited-
part-one/
the Neolithic colonists had come by sea. As early as 11,000 BC, Mesolithic cave-dwellers on the
mainland had obtained obsidian for making tools from the island of Melos, 120km away. Now, it
seems, boat-loads of ‘economic migrants’ – as we must assume them to have been – were moving in
search of land to establish pioneer farming colonies. They went first to Cyprus, Crete, and Thessaly.
Slowly, the new system spread across the Balkans, and then, from about 5500 BC, when it reached
the Hungarian Plain, it swelled into a great tide of change, sweeping across Middle and Western
Europe, establishing a more or less uniform LBK culture which eventually extended from the Paris
Basin to the Dnieper. The pioneers had spread down the Danube and the Middle European Corridor.
Probably, the LBK farmers were the colonisers of virgin forest. They created clearances and began to
cultivate the rich loëss soils of Middle Europe, constructing settlements on upper terraces of valleys,
clear of marsh and flood-water, but close to the resources of the rivers. Their settlements were
formed of groups of massive long-houses, 30-40m in length, 5m wide, evidence no doubt for a
kinship-based social system of extended-family groups.
What drove them? At first, perhaps, population pressure, and then, as forest was cleared and people
had fields, food-stores, and herds to protect, war may have driven the weak further into the
wilderness. At Talheim in south-west Germany, a ‘death-pit’ of Early LBK date was found to contain
34 individuals, 16 of them children, and most of the bodies bore the marks of violence, mainly from
axe-blows to the back of the head, though three had been shot from behind by flint-tipped arrows.
Ethnic cleansing is not new, it seems.

A different pattern in the Mediterranean. Here, ‘it was the sea that set the pace’ in what was ‘a time
of exploration, seafaring, and island colonisation’. The Neolithic pioneers seem to have leapfrogged
from place to place along the seaboard, carrying their cultural package 2,500km from Greece to
Portugal over a period of about 500 years. They were at Grotta dell’Uzzo in Sicily by about 5700 BC.
Overlying the Mesolithic layers among the deep prehistoric occupation deposits that survive in this
cave are Neolithic layers characterised by the remains of wheat, barley, lentils, vetchlings, beans,
peas, cattle, sheep/goat, and pig. Soon afterwards, pottery appears. The change was gradual. Wild
animals and foods were still represented; but the cultivates and domesticates became steadily more
dominant.

‘It can fairly be said,’ Cunliffe concludes, ‘that in the two thousand years or so, from the time that the
pioneer farmers from south-western Asia unloaded their animals and seed corn on the flower-
decked coasts of eastern Greece until a very different crew made a precarious landfall on the remote
islands of Shetland, to set up their homesteads in what by any standards was a marginal environment
verging on the hostile, the very foundations of European society were established. Throughout the
peninsula and its islands, farming now underpinned human existence, offering a new stability.
Communities became sedentary, enmeshed in networks of gift exchange that were soon to drive
technology and lead society to greater heights of complexity.
‘The rapidity of the spread of the Neolithic way of life was remarkable. While there can be no doubt
that the indigenous Mesolithic populations played an active role, contributing massively to the gene
pool of the emerging farming societies and providing an ambience of mobility, there was also an
inbuilt ethic of pioneering that drove the early farmers inexorably forwards to the limits of Europe,
by land, through the deciduous forests of the north, and by sea, land-hopping through the
Mediterranean to the Atlantic.’
Early European Farmers (EEF), First European Farmers (FEF), Neolithic European Farmers, Ancient
Aegean Farmers, or Anatolian Neolithic Farmers (ANF) are names used to describe a distinct group of
early Neolithic farmers who brought agriculture to Europe. Although the spread of agriculture from
the Middle East to Europe has long been recognised through archaeology, it is only recent advances
in archaeogenetics that have confirmed that this spread was strongly correlated with a migration of
these farmers, and was not just a cultural exchange.
In archaeogenetics, the term Western Hunter-Gatherer (WHG), West European Hunter-Gatherer or
Western European Hunter-Gatherer names a distinct ancestral component of modern Europeans,
representing descent from a population of Mesolithic hunter-gatherers scattered over Western,
Southern and Central Europe, from the British Isles in the west to the Carpathians in the east.
Since 2014, further studies have refined the picture of interbreeding between EEF and WHG. In a
2017 analysis of 180 ancient DNA datasets of the Chalcolithic and Neolithic periods from Hungary,
Germany and Spain, evidence was found of a prolonged period of interbreeding. Admixture took
place regionally, from local hunter-gatherer populations, so that populations from the three regions
(Germany, Iberia and Hungary) were genetically distinguishable at all stages of the Neolithic period,
with a gradually increasing ratio of WHG ancestry of farming populations over time. This suggests
that after the initial expansion of early farmers, there were no further long-range migrations
substantial enough to homogenize the farming population, and that farming and hunter-gatherer
populations existed side by side for many centuries, with ongoing gradual admixture throughout the
5th to 4th millennia BCE (rather than a single admixture event on initial contact).[25] Admixture rates
varied geographically; in the late Neolithic, WHG ancestry in farmers in Hungary was at around 10%,
in Germany around 25% and in Iberia as high as 50%.

Nakon završetka ledenog doba temperature se relat. brzo popele na današnju razinu. Ledenjaci se
otopili, visina mora porasla, nizine poplavljene. Britanija se odvojila od kontinenta, oko 7750 prne
more se iz Sredozemlja probilo kroz Bospor u Crno more.
Obala Crnog mora pomakla se prema unutrašnjosti za više od 1 km i pastiri i stada na obali se morali
malo preseliti > uz Dunav prema srednjoj Evropi sa spoznajama o poljoprivredi
<< prvi tragovi poljoprivrede i prvih naseobina na JI Evrope: rane uzgajane biljke nisu domaće kao ni
životinje-ovce i koze s Bliskog istoka
novo doba počinje 8000 prne, napušta se nomadski stil života.
ostaci prvih sela – kuće od opeke sušene na zraku, 50-300 ljudi u jednom selu
- do 6000 prne naseljeni poljodjelci u J Evropi

The Neolithic package: square houses, ceramic containers, and fat ladies.
Pottery from Early Neolithic sites in Greece: Europe’s earliest ceramics.
Figurines of clay and marble from Early Neolithic sites in Greece

Plan of a house of Early Neolithic date from Slatina in western Bulgaria. It was built of timber and
mud.

The Slatina Neolithic Settlement is the earliest human settlement on the territory of the Bulgarian
capital city Sofia. It was settled in the Early Neolithic by farmers and stock-breeders who came from
Asia Minor on the territory of Southeast Europe- the Eastern Balkans, Thessaly and the Central
Balkans at the end of the 7th and the beginning of the 6th century BC. Later, they gradually
advanced from the south and southeast to the north deeper into Europe. The Slatina Neolithic
Settlement had a total territory of 20 acres. It was inhabited for over 500 years. Back then the
ancient people used to move in different parts of this area, because their houses were built of wood
and clay and lasted for a maximum of 60 to 70 years. The people usually burnt or buried their houses
and then built their new house nearby. One of the ancient houses was studied in 1985. It was quite
impressive in size- it had an area of 117 square meters. Later, archaeologists found a bigger house
which has an area of 147 square meters. Currently the archaeologists are exploring a house which
has an area of nearly 300 square meters. These houses had several rooms. Usually each room was
equipped with a domical furnace which was used for heating and cooking. The ancient people also
had granaries in their houses. They used stone hand mills, looms, wooden beds and other
equipment. The larger buildings had fireplaces as well. The livestock was kept outside of the
settlement. The houses were quite solid-they were made of wattle plastered with clay and had gable
roofs.

One impressive find was discovered under one of the houses-a frog-like swastika made of nephrite. It
was probably placed in a ritual pit in the foundations of the house. We discovered many finds in the
past two years, but three separate parallel moats which encompassed the whole Neolithic
settlement attracted our attention the most. The number 3 apparently had a symbolical meaning to
these people. The external moat was used for rituals. It is full of broken ceramic pots and remains of
sacrificial food. We found almost no remains of objects in the middle moat. However, we discovered
traces of wooden fence which was built on its outer side which makes us believe that the second
moat was not used for defense, but for various rituals. The inner moat is the narrowest one. We
exposed holes in the ground that once supported a wooden construction. Such remains were found
in several settlements in Southeast Europe only. It is very difficult to determine what this old
construction was used for...

-5000 prne poljodjelstvo u srednjoj Evropi: vegetacija se prilagođava novoj klimi: šuma hrasta, breze i
brijesta, lješnjaci + trave čije se sjemenje može skupiti i ponovno posaditi
sjetve i žetve ovisile o vremenskim prilikama i njima prilagođavane << važno poznavanje godišnjih
doba i kretanja Sunca nebom >> nalazište Goseck, Njemačka, dolina Saale, možda najstariji
astronomski opservatorij u Evropi (5000-4800 prne): 2 koncentrične drvene palisade (i koncentrični
jarak s nasipom) na kojima su ulazi usklađeni sa smjerom izlaska i zalaska Sunca za ljetnog i zimskog
suncostaja

Goseck
Služio za određivanje zimskog suncostaja: izlazak i zalazak Sunca 21. 12. mogu se promatrati točno iz
središta kruga, širina vratiju s druge prema prvoj palisadi sužava se kao ciljnik na pušci i time
omogućava točno promatranje kretanja Sunca
i kultno okupljalište: središnji prostor za prinošenje žrtava, među njima i ljudi (nalazi kostiju)
Izrađivali piroge od drveta za ribolov

rani neolitik
5500 prne (=rani neolitik) u srednjoj Evropi primitivna skloništa od zemlje zamjenjuju se čvršćom
konstrukcijom od pletera na koju se nanosi zemlja (= wattle and daub (=Flechtwerkwand) technique
common for houses of Linear pottery and Rössen cultures of middle Europe)
u obalnim područjima i uz rijeke: većinom velike i dugačke pravokutne zajedničke nastambe=“duge
kuće“
ili masivni kameni zidovi, krov od trske, npr. rekonstrukcija- Provansa, J Francuska,
ili kao obične kuće od pletera: 5 redova stupova kao potporanj, zidovi od isprepeltenih štapova ili od
raskoljenih debala i grana lijeske, breze ili jablana, konstrukcija (valjda zidova) se pokrivala vlažnom
glinom ili kravljom balegom što bi se stvrdnulo kad bi se osušilo. Krov je vjerojatno bio od trske.
40mX5-8m, nekad i 2 kata
Kad je građevina imala 2 kata, gornji kat je možda bio zimsko skladište za žetvu i krmu za stoku. Peći
za kuhanje kupolastog oblika na kamenoj ili zemljanoj podlozi. Pod prekriven grubo istesanim
daskama.
okvir od pletera mogao se podići za nekolioko dana
kuće mogle trajati do 40 godina
u jednom selu 30-40 zajedničkih nastamba=dugih kuća
selo okruženo jarcima, zidovima i palisadama – prvo štitili od životinja, poslije i od ljudi

Od poljoprivrednih životinja prvo pripitomljene svinje jer su se mogle same hraniti rujući po šumama
oko naselja, zatim goveda, ovce i koze
psi udomaćeni od vukova ili čagljeva – prvo se koristili dalje u lovu, kad je lov izgubio na važnosti – za
čuvanje stada ili kao psi čuvari

Keramika najvažniji izum neolitika

Izrada keramike proširila se s Bliskog istoka po Evropi oko 4000 prne: tada kućanstva već imala
glinene posude za držanje hrane, spremnike za vodu, vrčeve, lonce za kuhanje
prve posude napravljenje gnječenjem navoja gline u željeni oblik > tehnika nanošenja gline oko
„kalupa“ dobivenog od obloga kamena odgovarajuće veličine pa je unutrašnjost posuda bila jednaka,
neravni rubovi se naknadno izravnaju rukama
S od Dunava u srednjoj Evropi keramičke posude ukrašene urezanim ukrasom u obliku traka =>
poljoprivredne zajednice od 5800.-4500. prne =kultura linearno-trakaste keramike
Skandinavija i Baltik: ukrasi na keramici u obliku češljastih traka + mali ubodi, naselja uz obalu, hrana
više od lova i ribolova nego poljoprivrede

The Linear Pottery culture (LBK) is a major archaeological horizon of the European Neolithic period,
flourishing c. 5500–4500 BC. Derived from the German Linearbandkeramik, it is also known as the
Linear Band Ware, Linear Ware, Linear Ceramics or Incised Ware culture, falling within the Danubian I
culture of V. Gordon Childe.

Linear Pottery LBK

Die Linearbandkeramische Kultur, auch Linienbandkeramische Kultur oder Bandkeramische Kultur,

Fachkürzel LBK, ist die älteste bäuerliche Kultur der Jungsteinzeit Mitteleuropas (fachsprachlich
„Neolithikum“) mit permanenten Siedlungen. Die LBK fällt in das Frühneolithikum. Die Träger der
Linearbandkeramischen Kultur brachten eine Vielzahl technisch-instrumenteller und wirtschaftlicher
Neuerungen mit, so die Keramikproduktion, verbesserte Werkzeug- und Arbeitsmittelherstellung,
Sesshaftigkeit, Ackerbau und Viehzucht, Haus- und Brunnenbau sowie den Bau von Grabenwerken
(=Grubenwerken). Es war eine Zeitspanne des wirtschaftlichen Wandels von der extraktiven
Wirtschaft (=Jäger und Sammler) zur nahrungsproduzierenden Wirtschaftsweise, die mit dem
Aufkommen immobilen Besitzes und der Vorratshaltung für die Gruppenmitglieder einherging.

Britisches bzw. kontinentales Erdwerk

Im Neolithikum waren Kreisförmige Grabenanlagen verbreitet, die ihre Blütezeit mit den
monumentalen Anlagen des Jungneolithikums fanden. Ihre genaue Funktion bleibt häufig spekulativ,
wobei die drei konkurrierenden Ansätze von einer Fortifikation (d. h. militärischen Befestigung), der
Nutzung als Viehpferch sowie einer kultischen Funktion ausgehen. Die Frage nach dem Zweck einer
Anlage lässt sich hierbei allenfalls für den Einzelfall beantworten.
Kreisgrabenanlagen, auch Ringgrabenanlagen oder Rondelle genannt, sind Bauwerke prähistorischer,
insbesondere neolithischer Kulturen in Mitteleuropa, die heute ausschließlich als archäologische
Befunde erhalten sind. Diese ringförmigen Graben- und Wallkonstruktionen stellen vorgeschichtliche
Erdwerke dar. Die ältesten waren kreisförmig oder elliptisch angelegt, kombinierten ausgehobene
Gräben mit aufgeworfenen Wällen, und stammen aus dem Kontext der Linienbandkeramik
(Altneolithikum, 5500–4900 v. Chr.). Die Blütezeit der Anlagen war das Mittelneolithikum (4900–
4500 v. Chr.). Frühere, C-förmige Anlagen wurden in Süditalien (Passo di Corvo) gefunden. Spätere
Anlagen zeigen veränderte Strukturen und stammen als unterbrochenes Erdwerk aus der
Trichterbecherkultur (TBK) und der Michelsberger Kultur (um 3500 v. Chr.), also aus dem
Endneolithikum und der Bronzezeit.

- Windmill Hill, early neolithic causewayed enclosure in the English county of Wiltshire, part of the
Avebury World Heritage Site. The site was first occupied around 3800 BC, although the only evidence
is a series of pits apparently dug by an agrarian society using Hembury pottery. Selo pastira i seljaka,
kružno, okruženo opkopom iz kojeg se opskrbljuju komadima kremena za izradu oruđa, od iskopanog
vapnenca je zidić na kojem je drvena ograda za čuvanje velikog stada, cestama koje presijecaju jarak
pastiri i stada ulaze u strništa, a seljaci dolaze do čestica zemlje za obrađivanje (strnište=
poljoprivredna površina na kojoj nakon žetve usjeva ostaje kratak donji dio stabljike. Pod strništem se
najčešće razumijeva površina (njiva) nakon žetve strnih žitarica (pšenica, ječam, raž, zob, tritikale).

The causewayed enclosure at Windmill Hill (Wiltshire) lies on a commanding height in the midst of a
huge ritual landscape that includes Avebury and Silbury Hill. But virtually all of the numerous barrows
and circles around it are later, often by as much as 2,000 years. Windmill Hill is a monument of the
Early Neolithic: it was built around 3700 BC and used intensively for the next 350 years. It is the
‘founder monument’ of the entire prehistoric complex.
Above Windmill Hill causewayed camp near Avebury, excavated in the 1920s, became a ‘type-site’
for the Early Neolithic in Southern Britain.
Below The distinctive worked flint and pottery types found at the site became the basis for
archaeological recognition of a ‘Windmill Hill culture’ in Southern Britain.
At 8.5ha, Windmill Hill was one of the largest causewayed camps in England. It comprised three
roughly concentric rings of interrupted ditches flanked by internal banks. The ditches were filled with
domestic rubbish, and appear to have been periodically cleared out and re-cut. Infants were found
buried on the ditch floors, and other human remains were recovered from the ditch fills.
Excavated in the 1920s by Alexander Keiller, the site yielded an abundance of flint tools, pottery
fragments, and animal bones, such that ‘Windmill Hill culture’ is the name often given to Early
Neolithic assemblages in Southern Britain.
The animal bones are overwhelmingly from domesticates (60% cattle, 24% sheep, and 16% pig), and
cut-marks reveal that flint tools were used to skin cattle, presumably to make clothes and other
items from the hides.
The distinctive worked flint and pottery types found at the site became the basis for archaeological
recognition of a ‘Windmill Hill culture’ in Southern Britain.
Debate continues about the function of causewayed enclosures. Probably they were multi-purpose,
being places of political assembly, ritual and funerary activity, and occasionally community defence.
What seems certain is that they represent a new economic and social order based on farming, one in
which people were grouped into sizeable kinship-based units for control of territory, with enclosures
like Windmill Hill acting as central places for forging political unity and creating a common cultural
identity.

causewayed enclosure (=nasipni ograđeni prostor/nasipno kućište)= a type of large prehistoric

earthwork (=zemljani radovi) common to the early Neolithic in Europe. It is an enclosure marked out
by ditches and banks (=jarak, nasip), with a number of causeways crossing the ditches. More than
100 examples are recorded in France and 70 in England, while further sites are known in Scandinavia,
Belgium, Germany, Italy, Ireland and Slovakia.

a reconstruction of the Whitehawk

causewayed enclosure in the South Downs, Sussex

The Stroke-ornamented ware (culture) or (German) Stichbandkeramik (abbr. STK or STbK), Stroked
Pottery culture, Danubian Ib culture of V. Gordon Childe, or Middle Danubian culture is the
successor of the Linear Pottery culture, a major archaeological horizon of the European Neolithic in
Central Europe. The STK flourishes during approximately 4900-4400 BC. Centered on Silesia in
Poland, eastern Germany, and the northern Czech Republic, it overlaps with the Lengyel horizon to
the south and the Rössen culture to the west.

STK

(The Funnel(-neck-)beaker culture, in short TRB or TBK (German: Trichter(-rand-)becherkultur , Dutch:

Trechterbekercultuur; Danish: Tragtbægerkultur; c. 4300–2800 BC) was an archaeological culture in
north-central Europe.) It developed as a technological merger of local neolithic and mesolithic
techno-complexes between the lower Elbe and middle Vistula rivers. These predecessors were the
Lengyel-influenced Stroke-ornamented ware culture (STK) groups/Late Lengyel and Baden-Boleráz in
the southeast, Rössen groups in the southwest and the Ertebølle-Ellerbek groups in the north. The
TRB introduced farming and husbandry as a major source of food to the pottery-using hunter-
gatherers north of this line.

TBK früh

TBK

Pit-Comb Ware

The Comb Ceramic culture or Pit-Comb Ware culture, often abbreviated as CCC or PCW , was a
northeast European culture characterised by its Pit–Comb Ware. It existed from around 4200 BCE to
around 2000 BCE.[dubious – discuss] The bearers of the Comb Ceramic culture are thought to have
still mostly followed the Mesolithic hunter-gatherer lifestyle, with traces of early agriculture.
4,600–4,300 BC, srednji neolitik

npr. na obali jezera Neuchatel, Švicarska, gradnja sela na platformi na močvari=selo sojenica (pile
dwellings, Pfahlbauten), kolima punih kotača dovoze zemlju i šljunak za nasipavanje i uređenje obale,
od drvenih debla napravljena konstrukcija s koje visi težak kamen kojim se stupovi platforme zabijaju
u tlo močvare, grade pravokutno naselje prema nacrtu, s ulicama, kuće imaju 2 prostorije, krušna peć
od gline na kamenom postolju izvan nastambe jer su požari česti, npr. vatra uništila selo na
Bodenskom jezeru (The dwellings in France, Switzerland, Germany, Austria, Italy and Slovenia lie
deep in lakes or buried in sand on lake shores. Yet for Unesco, the pile-dwelling sites constitute some
of the most important archaeological evidence of the ascent of man between the Neolithic and
Bronze Ages.)
Prehistoric pile dwelling (or stilt house) settlements in and around the Alps built from about 5000 to
500 BC on the edges of lakes, rivers or wetlands. Sites located variously in Switzerland (56), Italy (19),
Germany (18), France (11), Austria (5) and Slovenia (2).

Reconstructed bronze age pile dwellings village at the Pfahlbau Museum Unteruhldingen on Lake
Constance in Germany

Die Rössener Kultur ist eine mitteleuropäische Archäologische Kultur der mittleren Jungsteinzeit und
wird nach Radiokarbondaten aus Holzkohle zwischen 4790 und 4550 v. Chr. datiert

- obale alpskih jezera, 4. i 3. tisućljeće, vrlo napučeno, ribolov, lov, obalni nasadi, uzgoj životinja,
iskorištavanje šume, jezersko naselja sojenica, ribari stoje na dugim ladvenim pirogama i vuku široku
mrežu potegaču, ulovljenu ribu čiste i suše na rešetkama, čuvaju je u brvnarama na visoravni uz
jezero

Skara Brae

- naseobina-selo poljodjelaca i ribara Skara Brae na Mainlandu, jednom od otoka Orkney, blizu SI
obale Škotske, dobri pašnjaci, malo drveća/nema drveća pa se gradi od kamena, njime se i opremaju
objekti: krevet, ormar s policama, ognjište..., dobro štiti od hladnoće i vlage, ali naselje na kraju
napušteno zbog snažnih oluja. Nastambe se ukopavale u zemlju kako bi se zaštitili od vjetra. The site
was occupied roughly 3180 - 2500 BC and is Europe's most complete Neolithic village. npr. ogrilca od
izrezbarenih kostiju

Sela postaju sve mnogobrojnija > da bi se zemlja odmorila, krčenjem, paljenjem šume stvaraju se novi
proplanci, više proplanaka se spaja > postepeno nastaju velike ogoljene obradive površine kao
Beauce ili Ukrajina, u kojima puše suhi vjetar

Ötzi – mumificirano tijelo pronađeno u ledenjaku koji se topio u alpskom području na granici Austrije
i Italije. Star 5000 g. Kasniji neolitik. Umro s oko 30 godina. Bio odjeven u krzno i kožu. Na glavi kapa…
Među stvarima bodež s oštricom od kremena i čvrstim drvenim drškom uz 12 cm duge korice od
vlakana lipe koje su mu bile pričvršćene za pojas tankom kožnom trakom. Krznene čizme potstavljene
slamom koja je izolirala, zavezane vezicama od trave ili kože. Kapa na glavi od traka krzna. Ogrtač od
isprepletene trave duži od 1m. U torbi: sjekira, luk i tobolac od srneće kože, kožna torba, bodež s
drškom omotanom u životinjske tetive. Nekoliko sati prije smrti sukobio se s nekim i bio pogođen
strijelom u lopaticu u kojoj je nađen pred smrt zabijen vršak strijele
RUDNICI KREMENA

Some of the
European flint (=kremen), chert (=crnjak) and obsidian sources used during the Neolithic period and
the approximate areas of distribution of artefacts from the sources

Trgovina kremenom: po boji i sastavu može se utvrditi odakle potječe pa se lako mogu rekonstruirati
trgovački putovi koje su prelazile alatke. Kamenolm blizu Maastrichta koristili naručitelji unutar
radijusa od 400 km. Skandinavski kremen završavao u srednjoj Evropi.
Do 4000 prne većina živi u stalnim naseljima. Radili organizirani u skupinama. Spremni za velike
građevinske pothvate.

podzemni rudarski objekt (→ podzemni kop: rudarski objekt i sustav rudarskih radova kojima se
iskorištavaju mineralne sirovine u podzemnim rudnim ležištima. Iskorištavanje ležišta podzemnim
kopom obuhvaća: otvaranje, razradbu, pripremu, otkopavanje te prijevoz i izvoz). Otvaranje ležišta
naziv je za izradbu jamskog objekta koji povezuje površinu s podzemnim dijelom rudnika unutar
rudnoga ležišta, a način otvaranja ovisi o konfiguraciji terena. U brdovitim krajevima, kada se ležište
nalazi iznad dna doline, otvara se potkopom (horizontalnim rovom); kada se ležište nalazi u
ravničarskom kraju, ispod dna doline, otvara se oknom (šahtom), koje je najčešće okomito ili vrlo
strmo, a može biti i koso te se naziva niskop. Okno se izrađuje u ravnomjernom profilu, a služi za
dopremu materijala u jamu, prijevoz ljudi, izvoženje iskopanoga materijala (iskopine) iz jame,
provjetravanje i odvodnjavanje. Okna blizanci okna su koja se nalaze jedno pokraj drugoga; jedno od
njih obično služi za izvoženje, a drugo za provjetravanje, odn. u većih rudnika oba za izvoženje. Okno
koje se kopa u jami radi otvaranja dijelova rudnoga ležišta iznad ili ispod određene razine, a koje ne
dopire do površine, naziva se slijepim oknom. Navozište je mjesto u jami gdje se izvozne posude pune
iskopinom i otpremaju na površinu, otvor okna na površini naziva se ušćem, a odvozište je mjesto
gdje se izvozne posude prazne i iskopina odvozi.
Drvosječe kampinjijena trebaju mnogo kremena za sjekače, sjekire, motike. Nije dovoljno prikupiti
površinsko kamenje > počinju kopati jame kako bi dosegli vapnenačke slojeve u kojima su pravilno
poredani slojevi kremena.
Npr. Spiennes, pokrajina Hainaut, Francuska: vodoravni hodnici u obroncima uz dolinu gdje izbijaju
slojevi kremena > hodnici prerdaleko u brdo postaju opasni > otkriće da mogu doći do plemenitih žila
najbolje kvalitete kopajući okomita okna do 15 m dubine, ako su naslage vapnenca tvrda, kopaju
kremenium pijucima, ako su mekane, pijucima od jelenjeg roga, u jednom oknu pronađeno 1500
pijuka > kad predugački hodnici postanu opasni, kopaju novo okno. Dolazili trgovci po kremen. U
Hainautu okno iskopano 3390. prne zatrpano 3270. prne=korišteno 120 godina.
Jedan radnik odvaljuje kremene gromade, drugi ih otprema. Pri tome su u gustoj vapnenačkoj prašini.
Već hara silikoza, rudarska bolest:

Silikoza je trajno ožiljkavanje pluća uzrokovano udisanjem prašine silicijeva dioksida (kremena).
Silikoza, najstarija plućna profesionalna bolest, nastaje u ljudi koji su mnogo godina udisali prašinu
silicijeva dioksida. Silicijev dioksid je glavni sastojak pijeska pa je česta izloženost među rudarima
metala, sjekača kamena i granita, radnika u talionicama i u proizvodnji porculana. Simptomi se
obično javljaju nakon 20-30 godina izloženosti prašini. Međutim, u zanimanjima kao što su
pjeskarenje, kopanje tunela i proizvodnja abrazivnih sapuna, u kojima se proizvodi visoka razina
prašine silicijeva dioksida, simptomi se mogu javiti i prije 10 godina.
Udahnuta silicijeva prašina prolazi u pluća gdje je stanice čistačice kao što su makrofagi progutaju.
Enzimi koje otpuštaju stanice čistačice dovode do ožiljkavanja plućnog tkiva. U početku su ožiljkasta
područja sitne okrugle nakupine (jednostavna čvorasta silikoza), ali se konačno mogu sažimati u
velike mase (konglomerirana silikoza). Takva ožiljkasta područja ne mogu normalno prenositi kisik u
krv. Pluća postaju slabije elastična i disanje zahtijeva veći napor.

npr. Grimes's Graves, Norfolk, Engleska, 400 unakrsnih okana.

Napušteno okno zatrpa se iskopanim materijalom, tako se izbjegavaju zarušavanja.
Obiteljsko rudno ležište na visoravni Oise.
Promjer mnogih okana iz 4. i 2. tisućljeća je 80 cm pa se rudari penju i spuštaju tehnikom
kamina=ljestve im nisu potrebne, naslone se leđima na stijenku okna i noge podignu i odupru se o
suprotnu stijenku okna i tako se podižu. ≠ okna iz 3. i 2. tisućljeća u Norfolku su šira, u Grime's Graves
promjer okna je 5 m pa se penju i spuštaju po hrastovim deblima s urezanim stepenicama za noge.
Hodnici kopani pri svjetlu uljanice.
Moderniji rudnik, npr. soli, halštat, oko 900. prne: hodnici koji prodiru u planinu obloženi su
oblicama, rudari na nosilima s drvenom posudom iznose sol koja jeznačajan trgovački proizvod

-Oko 6000 prne u J Americi lame i zamorci

u Sred Americi: kukuruz oko 5000 prne u dolini Tehuacan u Meksiku (npr. obojena lončarska figura,
Tehuacan) >> oko 3400 nicanje sela s po 10-tak okruglih izdubljenih kuća, kasnije grah i tikve +
paprika i krumpir
- oko 3600 prne krumpir i quinoa u Andama u J Americi na terasastim poljima,
J Amerika – prva stalna naselja uz obalu Tihog oceana u Peruu – pamuk se uzgaja od 3500 prne,
oko 2500 prne naseobine u riječnim dolinama koje vode iz Anda do obale
- Oko 2800 prne sela oko rijeke Amazone u J Americi
- oko 1150 prne velika sela u dolini Oaxaca u Meksiku
- Adenska kultura gradnje humaka: a Pre-Columbian Native American culture that existed from 500
BCE to 100 CE, in the Early Woodland period. probably a number of related Native American societies
sharing a burial complex and ceremonial system. centered on the location of the modern state of
Ohio, but also extended into contiguous areas of northern Kentucky, eastern Indiana, West Virginia,
and parts of extreme western Pennsylvania. a number of similar cultures in eastern North America
that began mound building ceremonialism at the end of the Archaic period. considerable influence
on other contemporary cultures and cultures that came after it. seen as the precursor to the
traditions of the Hopewell tradition, which are sometimes thought as an elaboration, or zenith, of
Adena traditions. the Adena were notable for their agricultural practices, pottery, artistic works, and
extensive trading network, which supplied them with a variety of raw materials, ranging from copper
from the Great Lakes to shells from the Gulf Coast. The population was dispersed in small
settlements of one to two structures. A typical house was built in a circle form from 15 to 45 feet in
diameter. The walls were made of paired posts tilted outward, that were then joined to other pieces
of wood to form a cone shaped roof. The roof was then covered with bark and the walls may have
been bark and/or wickerwork.

- Olmeci, priobalje Meksičkog zaljeva, velike isklesane kamene glave, visoke do 3-4 m, otkriveno ih je
17 << transportirali stijene od bazalta s planina udaljenih 80 km; možda predstavljaju poglavice ili
vladare. The heads date from at least 900 BC. Obredno središte San Lorenzo na vrhuncu 1200-900
prne.
 San Lorenzo Head 1, Museo de Antropología de
Xalapa (Veracruz, Mexico)

SPOMENICI – MEGALITI U PRINCIPU= DIVOVSKE KAMENE KONSTRUKCIJE => MEGALITSKE KULTURE

Jedna teorija: zaokupljeni prolaznošću ovime se opiru smrti, stvaraju građevine za vječnost
Većinom se govori o evropskima:
ništa se ne zna o ljudima koji su ih podigli, nije to bio jedan homogeni megalitski narod, već različite
kulture koje su svoje religijske ideje izražavale na različite načine, ali u gradnji megalita ima sličnosti

u Evropi najpoznatiji
- oko 4500 prne početak megalita – velikih kamenih spomenika: gromade od 20, 40 i više tona
<< kad nema pećina, mora ih se sagraditi
- u Evropi: Malta, Korzika, atlantska obala Španjolske i Portugala, Bretanja (npr. Carnac), Engleska,
otoci Orkney, škotski I irski grobovi uz prolaz jako su slični sredozemnim grobljima
megaliti bili dio brzog gospodarskog I kulturnog uspona izazvanog trajnim naseljavanjem
poljoprivrednih zajednica,
> u Sjevernonjemačkoj nizini, Skandinaviji I Istočnoj Evropi narodi kulture linearno-trakaste keramike
(cik-cak I zaobljeni urezi krase keramiku) prihvatili megalitske graditeljske projekte izm. 4300. I 2700
prne.

- najstariji u Evropi služili kao zajedničke grobnice (za poglavicu i njegovu obitelj ili bližnje), i drugi po
svijetu isto
- za one poslagane u redove ili krugove ne zna se još točno čemu su služili, možda za proslavu
uspješne žetve ili slavljenje plodnosti zemlje, možda za obilježavanje smjena godišnjih doba
npr. malo selo Carnac, Bretanja, Francuska, redovi pojedinačnih uspravnih megalita – menhira, 4500.-
2500. prne, oko 3000 uspravnih kamena različitih oblika I veličine postavljeno u 13 redova duž 6.5
km, postavljeni po veličini, najveći visoki 7 m, najmanji 50 cm, možda čuvaju stražu uz selo poput
vojske kamenih vojnika postrojenih u paralelne linije, redovi vode do kamenih krugova od kojih su
mnogi uništeni I do daljnjih grobova. Nisu definitivno obješnjeni. Po nekima čine divovske linije duž
kojih su promatrali Sunce I druge zvijezde, ili pak kameni označavaju položaj nebeskih tijela. Nedavna
teorija: astronomi kamenog doba osmislili kalendar od 16 mjeseci. Sve to pretpostavlja napredna
znanja o astronomiji, možda ih nisu imali nego samo poznavali solarni I lunarni ciklus. Vjerojatnije je
da su htjeli napraviti mjesto za obrede I proslave. Možda uz redove kamenja prolazile procesije na
putu prema grobovima I kamenim krugovima na kraju redova. U kompleksu se moglo okupiti
nekoliko tisuća ljudi.
Megalithic alignments at Carnac

menhir =megalitski spomenik u obliku okomito postavljena kamenoga bloka ili stupa (monolita)

Le Menec Alignments

Stones in the Kerlescan alignments

Model of the Kermario alignment

Menhir in Senapati District, Manipur, India

dolmen=megalitski spomenik sastavljen od kamenih blokova usađenih u zemlju na kojima kao

pokrov leži jedna kamena ploča ili više njih, velebni portal
nekoliko nadvoja postavljenih jedan za drugim tvore natkriveni prolaz
=megalitske grobne konstrukcije koje liče na divovske stolove, neke skrvene ispod zemljanih humaka,
a neke stoje slobodno, npr. dolmen iz Pedra Gentila, kraj Barcelone, Španjolska

A dolmen (/ˈdɒlmɛn/) or portal tomb is a type of single-chamber megalithic tomb, usually consisting
of two or more upright megaliths supporting a large flat horizontal capstone or "table". Most date
from the early Neolithic (4000–3000 BCE) and were sometimes covered with earth or smaller stones
to form a tumulus (burial mound). Small pad-stones may be wedged between the cap and
supporting stones to achieve a level appearance. In many instances, the covering has eroded away,
leaving only the stone "skeleton". The Korean Peninsula is home to the world's highest
concentration of dolmens, including "cemeteries" consisting of 30–100 examples located in close
proximity to each other; with over 35,000 dolmens, Korea alone (for unknown reasons) accounts for
approximately 40% of the global total.
Dolmen at Ganghwa Island, South Korea, 1st millennium BC
Kermario Dolmen, Carnac

<<= A tumulus (plural tumuli) is a mound of earth and stones raised over a grave or graves. Tumuli
are also known as barrows, burial mounds or kurgans, and may be found throughout much of the
world. A cairn, which is a mound of stones built for various purposes, may also originally have been a
tumulus. Tumuli are often categorised according to their external apparent shape. In this respect, a
long barrow is a long tumulus, usually constructed on top of several burials, such as passage graves.
A round barrow is a round tumulus, also commonly constructed on top of burials. The internal
structure and architecture of both long and round barrows has a broad range; the categorization only
refers to the external apparent shape. The method of inhumation (the act of burial) may involve a
dolmen, a cist, a mortuary enclosure, a mortuary house, or a chamber tomb (može se sastojati od
dolmena, kosturnice (cista), grobne kuće, i dvoranske grobnice). Examples of barrows include
Duggleby Howe and Maeshowe.
npr. tumul Saint-Michel, Carnac, širok 58 m, dugačak 115 m, visok 10 m (ili 125x60m, visok 12m),
grobna komora prekrivena kamenjem: nalazi sjekira od jadeita I nakita od perli, gradilo ga 400 ljudi
godinu dana, nekoliko sela se ujedinilo, za vjerskog ili svjetovnog poglavicu < dobro organizirano
društvo

Tumul (latinski naziv za humak ili manje brdo), još i gromila i mogila (engleski: barrow; njemački:
Hügelgrab; ruski: kurgan; irski: cairn; velški: carnedd; škotski: càrn; portugalski: mamoas) je veći ili
manji zemljani ili kameni humak pod kojim se nalazi jedan ili više grobova. U Hrvatskoj za tumule
postoji više narodnih imena, humcima se u pravilu nazivaju u sjevernoj Hrvatskoj, dok u krškim
krajevima, te u primorju i na otocima najčešće imaju ime gomile ili gromile. Ponegdje su sačuvani i
toponimi, kao što su primjerice "Knežev grob" ili "Kneževo brdo", koji upućuju na mjesto gdje se
uistinu i nalazi (ili se nalazio, do uništenja) tumul (poput tumula u Budinjačkom polju u Žumberačkom
gorju).

tumul (latinski tumulus), umjetno nasut humak od zemlje ili/i kamenja, podignut nad grobom jednog
ili više pokojnika. Tumuli su katkad okruženi jarkom, koji je nastao iskopavanjem zemlje za
nasipavanje, ili vijencem kamenja. Mogu biti pojedinačni ili u sklopu manje ili veće nekropole.
Veličina tumula i grobovi pod njima vrlo su različiti, a njihov oblik ovisi o društvenom položaju
pokojnika i eshatološkim shvaćanjima zajednice kojoj je pripadao. Ukopi pod tumulima mogu biti
inhumacijski, tj. kosturni, ali i paljevinski. Pod tumulima se nalaze jednostavne grobne rake, grobovi
od kamenih ploča, kamene ili drvene komore te složene građevinske konstrukcije poput mikenskih
tolosa, etruščanskih grobnica-kuća, megalitskih grobova, kurgana stepskih naroda ili monumentalne
grobnice u obliku hrama Filipa Makedonskoga u Vergini (Grčka). U nekim su tumulima zabilježeni
ukopi pokojnika na kolima ili na saonicama. Najstariji se tumuli vežu uz pojedine kasnoneolitičke
kulture zapadne Europe (megaliti) i ranoeneolitičke kulture istočne Europe (kultura grobova u jami,
kultura kurgana). Njihova pojava u Podunavlju i na Balkanu rezultat je prodora nomada i ratnika iz
pontskih stepa tijekom eneolitika. U početku tumul je bio statusna oznaka (badenska kultura,
vučedolska kultura), a tijekom srednjeg brončanog doba postao je uobičajen način pokapanja za sve
pripadnike zajednice (kultura grobnih humaka). U Europi su tumuli osobito česti u željezno doba,
kada su pod njima pokapani plemenski poglavari, kraljevi i ostali moćnici. Osobitim se bogatstvom
ističu skitski grobovi VI. do III. st. pr. Kr. (Soloha, Sedmero braće), trački (Duvanli) te halštatski i
ranolatenski u srednjoj i zapadnoj Europi (Wix, Klein-Klein, Hochdorf). Ukop pod tumulima poznat je i
izvan Europe (Bliski istok, Afrika, Azija, pretkolumbovska Amerika). Tumul je karakterističan grobni
oblik mnogih ilirskih plemena (u Istri, Lici, Dalmaciji, BiH, zapadnoj Srbiji, Sloveniji). Među istraženim
tumulima ističu se bogatstvom grobnih priloga oni u Atenici kraj Čačka i u Novom Pazaru (Srbija), na
Glasincu (BiH), Martijanec i Jalžabet u Podravini, Kaptol u Požeškoj kotlini, Budinjak na Žumberku,
Stična i Novo mesto u Dolenjskoj (Slovenija) itd. Običaj pokapanja pod tumulima zadržao se i u
Rimskom Carstvu u razdoblju od početka I. do početka III. st. Zemljani humci kružna tlorisa i ovalna
oblika najbrojniji su u pojedinim dijelovima provincija Norik i Panonija pa se taj tip rimskoga tumula
naziva noričko-panonskim. Grobovi su pod njima paljevinski. Područje njihova rasprostiranja
omeđeno je na sjeveru Dunavom kraj Vindobone (Beča), a na jugu Savom i Odrom kraj Siscije (Siska).
Nekoliko skupina noričko-panonskih tumula zabilježeno je oko Zagreba, u Turopolju, Podravini i
Međimurju.
A passage grave or passage tomb consists of one or more burial chambers covered in earth or with
stone, and having a narrow access passage made of large stones. These structures usually date from
the Neolithic Age, and are found largely in Western Europe. When covered in earth, a passage grave
is a type of burial mound which are found in various forms all over the world. When a passage grave
is covered in stone, it is a type of cairn.

A cutaway view model of a passage tomb

- megalitska grobnica s komorama u Newgrangeu, Irska, 3200 prne: (Irish: Sí an Bhrú) a prehistoric
monument in County Meath, Ireland, located on a rise. It is an exceptionally grand passage tomb
built during the Neolithic Period, around 3200 BC. It is aligned on the winter solstice sunrise:
središnja grobna komora u zimskom solsticiju svakog 21. prosinca 17 minuta osvijetljena svjetlom
izlazećeg Sunca: 8:58-9:15h, zrake prolaze kroz uski prorez iznad ulaza I obasjavaju prolaz koji vodi u
grobnu komoru; The main monument in the Brú na Bóinne complex, a World Heritage Site that also
includes the passage tombs of Knowth and Dowth, henges, burial mounds and standing stones.
Kupolasti grobni humak, vjerojatno napravljen za ukop članova kraljevskog klana.
Unutrašnje stijenke groba I uspravno kamenje oko njega ukrašeni koncentričnim krugovima,
spiralama I simbolima oka I sunca I jako podsjećaju na ukrase na malteškim nalazištima.
 Newgrange as it most likely looked after it was built

Orthostat-lined passage leading towards tomb chamber – središnja, nadsvođena konzolno; Corbelled
ceiling (=spušteni strop) of end-chamber
An orthostat is a large stone with a more or less slab-like shape that has been artificially set upright
(so a cube-shaped block is not an orthostat). Menhirs and other standing stones are technically
orthostats although the term is used by archaeologists only to describe individual prehistoric stones
that constitute part of larger structures. Common examples include the walls of chamber tombs and
other megalithic monuments, and the vertical elements of the trilithons at Stonehenge.

A cist (/ˈsɪst/ or /ˈkɪst/) from Greek: κίστη, Middle Welsh Kist or Germanic Kiste) is a small stone-built
coffin-like box or ossuary used to hold the bodies of the dead. Examples can be found across Europe
and in the Middle East. A cist may have been associated with other monuments, perhaps under a
cairn or long barrow. Several cists are sometimes found close together within the same cairn or
barrow. Often ornaments have been found within an excavated cist, indicating the wealth or
prominence of the interred individual. This old word is preserved in the Nordic languages as "kista" in
Swedish and "kiste" in Danish and Norwegian, where it is the word for a funerary coffin. In English it
is related to "cistern".

Kistvaen on the southern edge of Dartmoor in

Drizzlecombe (England) showing the capstone and the inner cist structure.

Transport i dizanje: tešku kamenu ploču podižu polugama – drvenim deblima, ispod ploče se još
podmetne klin od bazalta, jer bi se vapnenac zdrobio, koji će držati kamen podignut, radi se staza od
oblica ili kamenih stupova po kojoj se vuče megalit užadima dobro vezanim za njega tako da se
stražnje oblice preko kojih je kamen prešao stalno uzimaju i stavljaju na početak staze, npr. dolmen
iz Proleeka, na sjeveru Dublina, 40 t, premještalo ga 200 ljudi, za podizanje gornje ploče dolmena
napravi se kosi nasip koji je još učvrščen potpornim stupovima zaglavljenima kamenjem po kojem se
jednako vuče megalit
npr. Causses, Bretanja, mnogobrojni ribari-seljaci i pastiri okupljeni u jaka plemena
možda se plemena natječu tko će sagraditi veći megalit (za svoga poglavicu)
dolmeni: La Ferte-Bernard, Bagneux, Saint-Fort-sur-le-Ne (ploča iz kamenoloma udaljenog 30 km), La
Freboucher: pokrovne ploče dolmena 90, 85, 70 i 60 tona
menhir iz Goze-a, Hainut težak 25 t

- gradnja: prvo se od velikog kamenja napravi temelj, zatim se slaže manje kamenje jedan na drugi,
od 4. tisućljeća se i teše, kamen se razbije tako da se u njemu po ravnoj crti izdube jamice u koje se
onda zabiju velikim batom drveni klinovi, žene obilato zalijevaju klinove vodom, oni bubre i stijena će
puknuti, završna obrada je izravnavanje površine
npr. menhir iz Kerloasa, Plouarzel, departman Finistere, Bretanja (možda brončano doba), visok 9.5
m, najviši u Evropi koji još stoji, u temelju ima dvije nasuprotne izbočine koje su služile vezanju užadi
za vuču kamena
+ cairn Bernanez, Plouezoc'h, Finistere, 4. tisućljeće/sagrađen oko 4700. prne (u rasponu između
5010. i 4400. prne), jedan od najvećih u Evropi, dugačak 85 m, sadrži 10 grobnih komora, 8 građeno
suhoziđem i konzolno nadsvođeno

Bernanez

<<za izgradnju potrebna suradnja mnogo ljudi < klanovi i sela morali se udružiti pod nadzorom
iskusnih graditelja – bilo moguće samo kod sjedilačkog i poljoprivrednog stanovništva koje je moglo
odvojiti vrijeme i trud za takve aktivnosti na jednom mjestu, npr. Bretanja, 5. tisućljeće prne, broj
stanovnika naglo porastao = uz prijelaz na poljoprivredu desio se kulturni uspon, najgušća
koncentracija megalitskih spomenika u Evropi < povoljan položaj na Atlantiku: mornari koji su plovili
obalom Sredozemlja prenijeli umjetničke i religijske koncepte egejskog područja, trgovci doplovili u
potrazi za sjekirama od zelenog kamena koje su bretonski majstori izrađivali od lokalnog dolerita,
zelenkastog bazalta kojim su trgovali do J Francuske, Alsacea i Britanije
prvi veliki grobni spomenici u Bretanji podignuti 3900-3000 prne u nekoliko vrsta: najjednostavniji je
dolmen, unutar njega je grobna komora s obično jednim ukopom
neki domeni prošireni za više ukopa u komorama uz središnji prolaz koje su se mogle ponovno
upotrebljavati i širiti kroz naraštaje, npr. posebno dojmljivi dolmeni na groblju u Locmariaqueru:
Neolithic constructions in Locmariaquer, Brittany, comprise the elaborate Er-Grah tumulus passage
grave, a dolmen known as the Table des Marchand and "The Broken Menhir of Er Grah", the largest
known single block of stone to have been transported and erected by Neolithic people.
Veliki menhir (Grand menhir) Er Grah/Brise iz Locmariaquer-a, Morbihan, Bretanja, dugačak 20.6 m i
težak 330 t, erected around 4700 BC at the same time as another 18 blocks nearby, is thought to
have been broken around 4000 BC (srušio se I slomio na 4 dijela), the largest known single block of
stone to have been transported and erected by Neolithic people, moralo ga je vući 1750 ljudi ili 250
goveda; da bi postavili takve spomenike, ljudi su morali biti dobro uvježbani, vodio ih je nadzornik
gradilišta, i to je trajalo mjesecima i godinama: npr. iskopana je okomita jama, napravljena je prilazna
rampa i preko nje je menhir iskrenut u jamu: Vilinski kamen podignut isključivo uz pomoć oblica I
užadi < dovlačen centimetar po centimetar uz zemljanu rampu, odlučujući trenutak je kad se kamen
polako spuštao preko uzdignutog kraja rampe > kad je donji dio kamena bio na svome mjestu, ljudi I
tegleći volovi postavljaju ga u okomit položaj (promatraju ih okupljeni gledatelji I uzvikuju s
odobravanjem kad je posao završen)

Artistic reconstruction of the Grand Menhir Er Grah with the 18 other menhirs in a row. c. 4500 BC.
nedaleko od Velikog menhira je:
The Table des Marchand is a large dolmen containing a number of decorations. The main capstone of
the chamber includes a large carving on its underside depicting an axe, and part of a carved depiction
of a plough, apparently pulled by oxen. This fragment indicates that the capstone was originally part
of the broken menhir, since the design matches up with carvings on the broken remains across the
breaks. Other parts were used in the tumulus and in the nearby dolmen of Gavrinis, on a nearby
island. The stone at the back of the chamber contained an engraved stele with whorls and arched
decorations which may represent fields of crops. The dolmen was fully exposed and above ground
until it was excavated and rebuilt inside a cairn in 1993, reconstructing its original appearance and
protecting its contents.

Table des Marchand

Le dolmen du Mané-Rethual, Locmariaquer, France, 4200-4000 prne

pogled na ulaz u dolmen Grabkammer des Dolmen von Mane Rethual

možda se u dugom natkritom hodniku održavala posmrtna

svečanost
Dolmen na nenastanjenom otoku Gavrinisu jedan je od najdojmljivijih grobova uz prolaz u Bretanji.
Prolaz dug 13 m vodi do pravokutne grobne komore ukrašene urezanim dekorativnim uzorcima.

Tumulus Mamé-er Hroëk/Du Ruyk, Bretanja + ogrlice od sitnih oblika od zelenog kamena variscita

Entrance to the Mané-er-Hroëk burial chamber

Variscite pendant (=privjesak) and beads from burial sites in Mané-erHroëk, Brittany, France (4500-
4000 BC). British Museum collection, with permission.
- megalitski hramovi u Tarxienu, Malta, 3500.-2500. prne, golemi vanjski i unutarnji zid, kroz vrata u
zidovima ulazi se u dvorište, na Malti čest dekorativan element na kamenim konstrukcijama je
spirala, u hramovima su označavale svete prostorije u koje smije ući samo svećenik, labirint prostorija
i prolaza, životinjski reljefi, šareni ukrasi
- Malta i susjedni otok Gozo spadaju u najstarija središta megalitske kulture (3800-2800 prne) –
hramski kompleksi, najveće kamenje teško do 57 t, uloženi trud u gradnju=snaga religijskih vjerovanja
štovali Veliku Majku čiji kult se proširio iz Palestine i Anatolije Sredozemljem poslije 5. tisućljeća
npr. rekonstrukcija: svećenik žrtvuje životinje, zaklane nožem od kremena, krv skupljena u posudu na
žrtveniku, spaljeno truplo prineseno na velikim okruglim prijenosnim žrtvenicima
svećenik se iz susjedne prostorije kroz rupu u zidu obraća stočaru koji je došao u hram po božičino
proročanstvo, stočar na odlasku ostavlja glinenu posudu s hranom kao poklon
kip Velike božice visok 2.5 m, s izraženim oblinama

Tarxien ulaz u južni hram

oltar u JZ hramu front terrace

 Malta, Comino I Gozo

kult božice Velike Majke povezan sa štovanjem predaka: stanovnici Malte puno se trudili oko
pokapanja svojih mrtvih - kopali grobove u stijenama kako bi mrtvi bili pokopani u krilu Zemlje i na taj
ih način simbolično vratili Velikoj Majci, npr. divovska nekropola kraj Vallette imala nekoliko katova
grobnih komora, dvorane, prolaze, stube koje su išle 10 m u dubinu, ondje tijekom više stoljeća
pokopano 7000 osoba u malim grobnim komorama usječenim u tlo
npr. u pogrebnim obredima sudjelovale svećenice koje su nastojale stupiti u kontakt s preminulima,
noću spavale u posebnim prostorijama uz grobove i u snovima tražile savjet ili obavijest od predaka =
obred inkubacije, npr. figurica zaspale svećenice od gline iz nekropole u Hal Saflieniju na Malti, ? to
mogli učiniti I drugi ljudi
slični kompleksi nađeni na Sardiniji

- pretpovijesni lokalitet San Agustin, Kolumbija, megalitski spomenici i grobnice, monolitske

antropomorfne i životinjske figure štite dolmenske grobnice, možda pretstavljaju svećenike ili
božanstva, npr. antropomorfna figura s čeljusti mačke koja drži oruđe u obje ruke. The San Agustín
culture is one of the ancient Pre-Columbian cultures of Colombia. The origins of San Agustín culture
go back to 3300 y. BCE. A radiocarbon date of 3300±120 B.C. has been obtained for the Lavapatas
site.
- kameni krug Avesbury, Engleska, od 2600 prne
- Plemenske zajednice koje su predvodili kraljevski klanovi nastanile su se prije 3. tisućljeća prne u
području Wessexa, JZ Engleska. Najveći kružni kompleksi koje su stvorili nastali nakon 2500. prne,
npr. Stonehenge:
Stonehenge, Salisburyjska nizina, Wiltshire, Z Engleska – neki kameni blokovi postavljeni usporedno s
crtom izlaska i zalaska sunca u određene dane u godini; sunce u ljetnom suncostaju izlazi u velikom
vijencu u osi spomenika, u osi najvećeg trilita; kameni blokovi vjerojatno uspravljeni pomoću užadi,
za postavljanje poprečnih blokova na stupove možda koristili skele; prvotno krug od masivnih
uspravnih blokova s poprečnim kamenim blokovima na njima, unutar kruga dodatni blokovi u obliku
potkove; sve je bilo omeđeno nasipom i jarkom; najveći blok dug 9 m i težak 40 tona. Podizan u
fazama tijekom nekoliko stotina godina. Najstariji dio je vanjski dio: zemljani nasip I jarak promjera
115 m s glavnim ulazom do staze poslije nazvane Avenija. Poslije, vjerojatno oko 2000. prne,
podignuta unutar njih dva koncentrična kruga od plavih kamena. Golemi blokovi dolerita I riolita
plavkaste nijanse dopremljeni iz kamneoloma u Walesu udaljenih više od 200 km. Posljednja faza
gradnje je vanjski krug od 30 velikih stupova od pješčenjaka povezanih kamenim nadvratnicima.
Ostali masivni triliti postavljeni su usredište kruga u obliku potkove. Radiocarbon dating suggests that
the first bluestones were raised between 2400 and 2200 BC. The ancestors of the people who built
Stonehenge were Neolithic farmers originating from Anatolia who brought agriculture to Europe.
Gradnja jednog trilita: potporni stupovi od 50 t imaju na gornjoj površini čepove, da bi postavili
nadvojni kamen na njih, morali su podići nasip do vrha potpornih stupova, u nadvojnim kamenima
iskopane su udubine da nalegnu na te čepove.
Gotovo je sigurno da je od početka imao neko astrološko značenje. Glavni ulaz I avenija koja od njega
kreće položeni su u smjeru u kojem Sunce izlazi 21. lipnja, na dan ljetnog suncostaja. Može se reći da
su I drugi kameni blokovi orijentirani prema različitim drugim postajama u solarnom I lunarnom
ciklusu > graditelji se nadovezivali na razvijenu tradiciju astronomskih promatranja.

Stonhenge overall site, computer

rendering

Takvo tumačenje Stonehengea povezano s Kulturom zvonastih pehara: raspršena evropska

arheološku kulturu iz doba eneolita u periodu od oko 2800.-1800. pne. U zapadnu Evropu stigli u 3.
tisućljeću prne I proširili se duž obala Atlantika I Sjevernog mora I duž riječnih dolina u S I Z Evropi.
Doveli sa sobom konje, mobilniji od megalitskih kultura poljoprivrednika koje su zatekli. Osim znanja
o metalurgiji znali I tkati. Ratoborni. S vremenom zamijenili prethodne megalitske kulture I nastavili
oblikovati daljnji razvoj Evrope.
Stonehenge's lintel stones forming a trilithon

A henge is a prehistoric circular or oval earthen enclosure, dating from around 3000 BC to 2000 BC,
during the Neolithic (also known as the new Stone Age) and early Bronze Age.
The key feature of every henge is a ring-shaped bank (=nasip) on the outside and a ring-shaped ditch
(=jarak) on the inside that mark out a central, circular area. Some henges have multiple rings of bank-
and-ditch, and some have additional structures (like standing stones or timber posts=drveni stupovi)
inside the henge earthwork. They all have openings, or ‘causeways’ that pass through the earthwork
circuits into the central circle. If there are two causeways, they often face one another across the
circle.
There are fewer than 100 henges still surviving across Britain and Ireland, although it’s very likely that
there were originally more.
Most henges are somewhere between 20m and 100m in diameter, but there are a few monster
exceptions known as ‘superhenges’, like Durrington Walls and Avebury, both in Wiltshire.
The term ‘henge’ actually derives from Britain’s most famous prehistoric monument, Stonehenge, in
Wiltshire, where lintel (=nadvratnik) stones balance across pairs of verticals, forming what are known
as trilithons (tri- three, lith- stone). ‘Henge’ is possibly an Old English word for ‘hanging’ or
‘suspended’, and the common interpretation is that the name means ‘the Hanging Stones’, referring
to the huge lintels suspended in space.I
ronically, even though Stonehenge has an earthwork circle around it (the earliest phase of the
monument), it isn't officially a 'proper' henge, as the main ditch is external to the main bank. It has
to make do with being a ‘proto-henge’.
What were henges for? We don’t really know. Because the ditch sits inside the bank, it seems pretty
clear that they weren’t defensive structures, designed to keep people out. Perhaps they were
designed to keep things in, but whether that’s for practical purposes or something more mystical and
spiritual, we can’t be sure. The effort to hand dig these structures is significant, so they must have
been important.
Archaeological excavations often reveal deposits in the henge ditches, particularly at the ‘terminals’ –
where the ends of the ditches meet the causeways. Archaeologists have found deer antlers that have
been used as pick axes (probably to dig the ditch itself), animal bones, pottery, flint tools and pottery
– both complete vessels and broken pieces. These might not all be intentional ‘offerings’ but some of
them certainly are.
It seems most likely that henges were ceremonial spaces. Maybe the earthwork marks out a special
area, perhaps where spirits or ancestors reside, or where only certain people can go. Perhaps we
should imagine the henge as a site for ritual or ceremonial performances – dancing, dispensing
justice, conducting sacrifices, initiation or death rites. Or perhaps we should imagine bawdy get-
togethers where people got drunk and had feasts, as well as performing important rites.
The relationship with the wider landscape is important too. Woodhenge in Wiltshire has a fascinating
relationship with its more famous cousin, Stonehenge, two miles away. Concrete posts now indicate
where rings of vast timbers stood, encircled by a modest henge earthwork. At the centre of the site,
the remains of a three-year-old child were buried. Woodhenge isn’t a perfect circle – it’s a slight oval,
with its axis aligned to the sunrise and sunset. Next door, there’s the Durrington Walls ‘superhenge’.
Durrington enclosed similar timber monuments aligned with sunrise.
If you follow the River Avon from Woodhenge, you reach the Avenue earthwork that leads to
Stonehenge. The stones at Stonehenge are aligned perfectly for midwinter sunset. We can’t be sure,
but it’s possible that people began ceremonies and rituals at Durrington Walls and Woodhenge at
midwinter’s dawn, then travelled along the river, and concluded their rites at Stonehenge at
midwinter sunset.

It’s intriguing to imagine that this essential relationship between summer and winter, day and night,
light and dark, life and death, may be the underlying logic to all henge monuments.

- dolmen iz Antequerre=Dolmen de Menga, near Antequera, Málaga, Spain, a megalithic burial

mound called a tumulus, a long barrow form of dolmen, dating from 3750-3650 BCE approximately.
One of the largest known ancient megalithic structures in Europe. It is 27.5 metres (90 ft) long, 6
metres (20 ft) wide and 3.5 metres (11 ft) high, and was built with 32 megaliths, the largest weighing
about 200 tons. After completion of the chamber (which probably served as a grave for the ruling
families) and the path leading into the center, the stone structure was covered with soil and built up
into the hill that can be seen today. When the grave was opened and examined in the 19th century,
archaeologists found the skeletons of several hundred people inside.

ulaz unutrašnjost komore

 Dolmen de Menga
npr. ispred dvostrukog trijema grobnice okupili se naseljani za pokop poglavice i njegove družice

-Like the Dolmen de Menga, Dolmen de Viera is built with an orthostatic technique: large stones
standing upright. It consists of a long corridor formed by 27 stones, leading to a rectangular chamber.
This is presumed to be a burial chamber, although only silica and bone tools and ceramics were
discovered there. Like most Iberian tombs, it is oriented slightly south of east (96°), situated precisely
so that at the summer solstices the sunlight at daybreak illuminates the burial chamber. Built in the
Copper Age, 3510-3020 BCE approx.

unutrašnjost komore, Dolmen de Viera

- uspravni kameni obilježavali su mjesta važnih grobova, smatralo se da imaju magićne moći jer se
vjerovalo da u njima stanuju duše umrlih > neki ukrašeni religijskim simbolima, slikama predaka ili
slikama Velike božice
Megalitske grobove?? I goleme humke koji su prekrivali grobne komore moglo je izgraditi samo
društvo sa značajnim društvenim raslojavanjem jer se toliki trud mogao uložiti samo za nekoliko
istaknutih pojedinaca ????????
Znanstvenici premalo znaju o megalitskim društvima da bi mogli odrediti jesu li preminuli svoj elitni
položaj zadobili rođenjem, bogatstvom ili religijskim položajem.
Religijski pogrebni obredi vjerojatno su se izvodili blizu mjesta ukopa.
Beskonačna nagađanja o namjerama graditelja megalita:
npr. položaj spomenika ukazuje na Sunčev kult, npr. Newgrange, u najmračnije doba godine bilo
osobito važno da Sunčeve životne zrake stignu do prebivališta mrtvih
Nije razjašnjen odnos između starijih tradicija koje su štovale pretke i božicu Veliku Majku I novijeg
štovanja Sunca - povezanog s Kulturom zvonastih pehara. Dolmene s vremenom zamijenile kružne
konstrukcije s nasipima I jarcima.

- moaiji na Uskršnjem otoku, najudaljenijem naseljenom mjestu na svijetu – oko 1000 njih, isklesali su
ih između 1500. i 1000. prne polinezijski stanovnici, počivaju na kamenim nosačima, najveći visok 20
m, neki okrenuti prema otoku, neki prema moru, njihova svrha nije odgonetnuta, ali možda
predstavljaju pretke otočana >> kultura počela propadati kad na otoku više nije bilo dovoljno hrane i
drvene građe za svakodnevne potrebe>> kipovi prevrnuti u 18. st. > mnogi ponovno uspravljeni

KOLA S KOTAČIMA

oko 3000 prne

- i za lončarsko kolo i za seljačka kola

LIJEČENJE i slično
otvaranje lubanje=trepanacija od 3. tisućljeća (pri kraju neolitika) prne i često je bila uspješna, npr.
glava u Antropološkom institutu Cluja u Rumunjskoj otvorena je prvi put vjerojatno zbog tumora, i
nakon toga i drugi put, i bolesnik je sve to preživio (vidar dlijetom omeđuje bolno područje, probija
kost i skida okruglu pločicu...)
možda i duševne bolesti navodile na trepanaciju
- dolmeni u dolinama Seine i Oise na šumskim visoravnima, oruđem od kremena utaknutog u jelenji
rog užarenim na vatri obredničar utiskuje slovo T na glavu mlade žene (liječenje ili inicijacija ili
posvećenje?)

- prije 3000 prne stanovnici obala Baltičkog mora skupljaju na obali komade jantara riđeg odsjaja za
izradu ukrasnih kuglica i ogrlica, zamijenit će ih za kamenu sol koju vole njihova stada koju im donose
pirogama rijekom Vislom gorštaci s Karpata – to je trampa, začetak trgovine

Neolitik završio oko 4500 prne, već postavljeni temelji za nastanak prvih naprednih civilizacija.
METAL

Obrada metala dalekosežno utjecala na društvo i kulturu < bakar imao golemo značenje za budućnost
čovječanstva – svestrani metal

BAKAR, ZLATO I SREBRO PA BRONCA

<< bakar vjerojatno prvi put upotrijebljen u Mezopotamiji prije 10 000 g.

- oko 5500??? prne pojavljuju se kao novi materijali samorodni metali zlato, srebro i bakar,
meteorsko ili telurno „željezo“
koriste se kakvi se nađu – u prirodnom stanju – nalazili su ga kao grumenje u kamenu
kovanjem postaju tanki poput lista
> čovjek naučio lakše oblikovati metal tako da ga zagrije pa kuje, pri tom se ne trga
bakar mekan, mogao se lako oblikovati udaranjem, primijetilo se da bakar kovanjem očvršćava, a
zagrijavanjem omekšava
za oruđe i ukrase, npr. bakrene figurice dugorogih volova iz I Evrope prije 6000 g. ili sjekire od bakra
Zlato kovanjem slabo očvršćava, pa je bilo nepodesno za izradu alata. Upotrebljavao se zbog svoje
ljepote i postojanosti. Grumenčići zlata sakupljeni na obalama rijeka prerađivali su se i oblikovali
najčešće u ukrasne predmete. (U starom Egiptu neko vrijeme bakar i srebro bili skuplji od zlata.)
Srebro se također upotrebljavalo za izradu nakita, ali u mnogo manjim količinama od zlata.

Smatra se, da su kovači zlata bili prvi “metalurzi”, kao što pokazuju najstariji arheološki nalazi iz
Egipta, Iraka i s otoka Krete ??? -najraniji začeci metalurgije mogu se naći na području slivova triju
rijeka: Nila, Tigrisa i Inda ???
≠ Početna faza metalurgije veže se uz bakar
=>> upotrebom bakra i bakrenih predmeta započelo je novo doba kulturnih, društvenih i ekonomskih
promjena
Prvo dobivanje metala iz ruda vezano je najvjerojatnije uz dobivanje bakra: prvi predmeti od
samorodnih metala, uglavnom bakra, ali katkad i zlata, pojavljuju se već na Bliskom istoku u 9. i 8.
tisućljeću prne, Iranu u 7. tisućljeću prne, na Kreti u 6. tisućljeću prne, na prostoru Turske i Kavkaza u
5. tisućljeću prne i JI Europi u 4. tisućljeću prne, srednja Evropa oko 2200 prne, engleski Cornwall???
3200-3000 prne. Oko 4000. prne bakar se dobivao iz svojih ruda u cijeloj zapadnoj Aziji.
Jedan od prekrasnih minerala bakra, zelenkasti malahit, mogao se reducirati u bakar na temperaturi
od oko 700 - 800 ºC, koja se postizala u primitivnim lončastim pećima. Temperatura logorske vatre od
oko 600 - 650 ºC za tu svrhu nije bila dovoljna. Ova pretpostavka je potvrđena odgovarajućim
nalazima na području gorja Elbrus u Armeniji, datiranim negdje oko 4300. pr. Kr. ???
>> Nakon 5000 prne dobivanje metala iz rudače taljenjem: To date, the earliest evidence of copper
smelting is found at the Belovode site near Pločnik, belonging to the Vinča culture. This site produced
a copper axe from 5,500 BC. The earliest use of lead is documented from the late neolithic
settlements of Yarim Tepe and Arpachiyah in Iraq. The artifacts suggest that lead smelting predated
copper smelting.
(<< umijeće taljenja stiže s Istoka, tamo poznato oko 6000-5000??? prne ≠ U 1. polovici 20. stoljeća u
arheologiji je prevladavala difuzionistička teorija i učenje da je većina naprednih znanja i tehnologija
došlo s istoka. Početkom 60–ih godina 20. stoljeća dolazi do revolucije u arheološkom razmišljanju,
stavlja se naglasak na multidisciplinarni pristup rješavanju problema i pitanja u arheologiji. Stara
teorija o istočnom podrijetlu znanja se napušta i prihvaćaju se nova stajališta o autohtonim počecima
kultura, metalurgije i ostalih novina koje se javljaju u prapovijesti, no ne isključuju se ni kulturni
utjecaji i migracije)
rude bacali u visoke peći (visoke 2 m), zagrijavane drvima, na dnu peći otvor iz kojeg istječe taljena
kovina, kad se rude rastale na 1100⁰C, lijevaju ih u kalupe od pješčenjaka: kamenim dlijetom u ploči
od pješčenjaka izdubi se šupljina u obliku polovice predmeta koji se treba dobiti > spoje se dva takva
polukalupa okrenuta jedan prema drugom i zavežu i tako se dobije čitav kalup, taljena kovina se ulije
u glineni talionički lonac koji se uhvati dvjema savitljivim drvenim motkama i kovina se izlije u kalup
(na kalupu bio odušnik- otvor za izlazak plinova koji nastaju kod lijevanja) > kad se kovina ohladi, s
odlivenog predmeta skine se kalup > šavovi na dobivenom nožu koje je napravio kalup uklanjaju se
klepljenjem na babici ??? kamenom (to se i danas radi u završnoj obradi???)
= Da bi dobio korisnu sirovinu, to jest bakar iz karbonatnih i oksidnih ruda, čovjek je prvo morao
iskopanu rudu usitniti batovima na manje komadiće, transportirati je do talioničke peći, u njoj
izdvojiti metal od ostatka rudne smjese. Sama tehnologija i tradicija takvih peći najvjerojatnije ima
korijene u tehnologiji i postupcima potrebnim za proizvodnju kasne neolitičke bojane keramike i crne
glačane keramike. Osim načina dobivanja potrebne temperature u tim pećima, trebali su biti poznati i
redukcijski principi koji se odvijaju u peći tijekom gorenja. Kao ishodišta ovih tehnologija navode se
Bugarska, Srbija i Bliski istok, gdje su ujedno bila i rudna ležišta te se vjerojatno radi o zasebnom
razvoju. Iz ovih "centara" kasnije se znanje širi po ostatku Europe. Ove prve peći bile su polukružnog
oblika sa skoro jednakom visinom i promjerom kruga i zaobljenog dna te su služile za izvlačenje čistog
bakra iz rude koji se kasnije skupljao i ponovno zagrijavao te potom lijevao u glinene kalupe da bi se
dobio i napravio željeni predmet. Redukcijski proces koji se odvijao u takvoj peći koristio je kisik koji
bi se vezao uz ugljik pri visokim temperaturama te tako oslobodio bakar koji bi se skupljao pri dnu
peći.

Pyrgos-Mavroraki, an early 2nd millennium BC proto-industrial settlement, is an excellent case-study

on which to apply experimental archaeometallurgy because it presents many different elements
connected to the chaine-operatoire of copper metallurgy, typical of Early/Middle Bronze Age Cyprus.
The combination of the metallurgical evidence of the entire copper processing (crucibles, moulds,
anvils, stone tools), the huge presence of non-tapping slags all over the site and the identification of
several structures interpretable as furnaces, suggested that some sort of smelting process took place
at Pyrgos-Mavroraki. Some pilot experiments have been preliminarily carried out to test the
construction technique, shape and thermal behaviour of the furnaces during a smelting process using
different fuels.

Kultura zvonastih pehara ili Narod pehara (njem. Glockenbecherkultur, engl. Bellbeaker culture),
predstavlja raspršenu evropsku arheološku kulturu iz doba eneolita u periodu od oko 2800-1800.
pne. U zapadnu Evropu stigli u 3. tisućljeću prne I proširili se duž obala Atlantika I Sjevernog mora I
duž riječnih dolina u S I Z Evropi.
Naziv je dobila po okrenutom peharu u obliku zvona. Izraz "zvonasti" (Glockenbecher) u nauku je
uveo njemački historičar Paul Reinecke 1900. godine, iako su ga opisujući pojedine nalaze italijanski i
češki arheolozi već koristili. U engleskom jeziku, samo četiri godina kasnije, naziv "Bell-Beaker" (pehar
u obliku zvona) uvodi John Abercromby.
Rasprostranjenost: Pripadnici ove kulture bili su nomadi, i u svom kretanju najviše su se koristili
pomorskim i riječnim putevima. Stvorili su jednu kulturu raširenu od Irske do Karpata, duž Atlantske
obale do Portugala, sjeverne Afrike, Sicilije i u dijelovima Italije. Nalazišta su pronađena i u Njemačkoj
između Elbe i Rajne, I duž Dunava u bečkom bazenu. Istraživanja iz Poljske pokazuju da su svoj uticaj
širili ka severoistoku i Baltiku. Iako je kultura potekla iz sjeverne Afrike i procvat imala u zapadnim
dijelovima Evrope, prema arheološkim nalazima stigli su i do područja Srbije i Mađarske na područje
Vučedolske kulture, do današnjih granica Rumunije i Bjelorusije, pa čak i do obala Jadranskog i
Jonskog mora, na područje Makedonije, Albanije i Grčke. Na lokalitetu Ostrikovac-Đura u Pomoravlju
nađeni su fragmenti keramike tipične za ovu grupu (prikazani su 1998. godine na arheološkoj
konferenciji Riva del Garda). Ovi nalazi za nekoliko stotina kilometara prevazilaze najjužnije nalazište
njihove Čepel-grupe (Bell Beaker Csepel-group) u Mađarskoj.
Smatra se i da su bili osnivači nekih kultura u brončanom dobu na britanskim otocima, u Nizozemskoj
i Skandinaviji.
Keramika: Kulturu pehara odlikuje česta upotreba keramičkih posuda profila izvrnutog zvona, bez
ručke, pronađene u grobovima. Posude su kvalitetno izrađene, obično su crvene ili crvenkasto-braon
boje, sa ukrasima u vidu horizontalnih traka - ravnih I cik-cak. U prvo vrijeme dekoracije su bile slične
na cijelom području kulture pehara, dok su se kasnije razvili regionalni stilovi. Postoji teorija po kojoj
su se pehari pojavili kada je alkohol ušao u upotrebu kao piće u Evropi. Na nekim primjercima
keramike nađeni su tragovi piva ili medovine. Svi pehari nisu korišteni kao čaše. Postoje i oni koji su
služili kao posude za topljenje rude bakra, neki su služili kao zdjele za hranu, a postoje i oni koji su
služili kao urne za sahranjivanje. Jake zvonaste posude su se izrađivale i od bakra.
Narod zvonastih pehara uglavnom je uspostavljao svoja naselja na uzvišenim dijelovima obala rijeka,
ponekad ih dodatno utvrđujući kružnim zemljanim bedemima.
Društvo koje je iznimno cijenilo gostoljubivost.
Izrazita podjela po materijalnom položaju.
Veći individualisti od ranijih megalitskih klanova koji su se usredotočivali na zajednička postignuća.
Doveli sa sobom konje, mobilniji od megalitskih kultura poljoprivrednika koje su zatekli.
Osim znanja o metalurgiji znali I tkati.
Ratoborni: štitnici za zapešća, bodeži, vršci strijela.
S vremenom zamijenili prethodne megalitske kulture I nastavili oblikovati daljnji razvoj Evrope.
Jezične veze: Mnoge teorije o jezicima Evrope sugeriraju da se ovom kulturom, prvenstveno njenom
velikom rasprostranjenošću, može objasniti i teorija o indoevropeizaciji Evrope. Naročito se to odnosi
na Proto Kelte, ali i neke druge indoevropske dijalekte (njemački, talijanski, baltičko - slavenski). U
toku XXI vijeka rađene su mnoge genetičke studije o vezi populacija Jamna kulture, Kulture vrpčaste
keramike i Kulture zvonastih pehara.

> bakrena sjekira brzo otupi > od kraja kasnog neolitika razne kulture počinju eksperimentirati s
lijevanjem slitina: u toku taljenja miješaju bakar s drugim rudama: olovom u Anatoliji, kositrom na
zapadu
kasnijim razvojem slijedi arsenska bronca i prava bronca:
> tvrda kovina koja bolje reže >> bronca=slitina od 10 dijelova bakra i 1 dijela kositra
npr. talioničarsko središte u Anatoliji, početak brončanog doba (2. tisućljeće prne???)
No brončano doba se ne javlja u cijelom svijetu u isto vrijeme te postoje različite kronologije za
pojedine dijelove svijeta. Tako se na Bliskom istoku bronca javlja oko 3200. prne, na egejskom
prostoru oko 3000. prne, JI Europi oko 2500. prne, a u Z Europi oko 2300. prne. Iako je ovo samo
okvirna periodizacija, ona nipošto nije potpuna te se konstantno polako mijenja. Ne
smije se zaboraviti ni pojava bronce na britanskom otočju, posebno u predjelu Cornwalla gdje
se bronca javlja relativno rano oko 3000. prne i to nakon neobično kratkog perioda
bakrenog doba koje traje samo dvjestotinjak godina, za razliku od europskog bakrenog doba koje,
ovisno o regiji, traje s manjim ili većim odstupanjima od 4. do 3. tisućljeća prne. Brončano doba se
javlja oko 1800. g. prne u središnjoj Europi.
>> procvat brončanodobne metalurgije i upotrebe predmeta od bronce
bronca i bakar za sjekire i noževe
< potraga za rudama: ladve krstare La Mancheom u potrazi za kositrom u Cornwallu

This two part mould for casting bronze axeheads was one of two found at Stittenham in Easter Ross
along with remains of a smelting furnace. It is made of steatite, and dates to the late Bronze Age, c.
950-800 BC. The moulds would have been used to produce socketed axeheads, with decoration on
both sides and a loop for tying the axehead to its haft. The channel for pouring molten metal is visible
at the top, as are the holes for pegging the mould closed.

Around 3000 BC, the manufacture of bronze spread from the early Mesopotamian cities to Persia
where it was commonly used to create weapons, ornaments and fittings for chariots. One of the
earliest well dated bronze objects, a knife, was found in the Gansu province of China which had been
cast in a mold.
The first true Bronze Age swords appeared between 1700 and 1600 B.C and remained in use until
600 A.D. and were tapered and lightweight like an elongated dagger. But Dolfini says that the
damage patterns on those early swords, known as rapiers, shows that they were too soft to sustain
repeated blade-to-blade contact. Compared with later iron weapons, their metal is soft, easily
damaged and hard to repair. The physical properties of these bronze blades would have dictated
how they were used on the battlefield.

Bronze tools and weapons, often interchangeable, included axes, swords, knives, daggers,
spearheads, razors, gouges, helmets, cauldrons, buckets, horns and many other useful objects.

UTVRĐIVANJE, GRADIĆI

poljodjelska sela povećanjem populacije postepeno prerastaju u gradiće=urbane sredine

<< širenje poljoprivrede > višak poljoprivrednih proizvoda > pohranjene zalihe žita > dio godine ne
moraju raditi na polju => mogu iskopavati kanale za navodnjavanje ili graditi hramove koji su imali
važnu ulogu u razvoju urbanih zajednica
na sličan način nastaju gradovi u različitim vremenima i dijelovima svijeta: npr. oko 2500 prne
gradske sredine su već formirane u Mezopotamiji, dolini Inda i Egiptu, a drugdje su ponegdje
razvijene poljodjelske sredine ili se tek prelazi se na poljoprivredu

> oko 4500 prne nastaju gradići od poljodjelskih sela GDJE????

oko 3300 prne u Egiptu niču gradovi ograđeni zidinama
sela se okružuju jarcima, ogradama, jakim opkopima, stražarskim tornjevima, pokretnim mostovima
sela se podižu na brežuljcima, otocima, izbočinama
npr. oko 3000 prne kineski seljani počinju za obranu svojih naseobina podizati zemljane zidove
npr. malo naselje na otočiću Biskupin, Poljska koje postoji od neolitika, izgrađeno slično Windmill
Hillu, u 6. st. prne posve urbanizirano, drvene nastambe pravilno poredane i odijeljene paralelnim
ulicama, sve okruženo opkopom i pred njim golemim bedemom (od sanduka-kesona od hrastovih
ukrštenih greda koji su ispunjeni zenljom i ograđeni na vrhu), uz bedem u vodi zabijeni ukoso šiljati
kolci u širokom pojasu za zaštitu od jezerskih valova ili napadača
graditelji postaju stratezi, npr. utvrda Dún Aonghasa, the Aran Islands of County Galway, Ireland, at
the edge of a 100-metre-high cliff. It is now thought that most of the structures date from the Bronze
Age and Iron Age. The fort consists of a series of four concentric walls of dry stone construction, built
on a high cliff. At the time of its construction sea levels were considerably lower and originally it was
1000 metres from the sea. Surviving stonework is four metres wide at some points. The original
shape was presumably oval or D-shaped but parts of the cliff and fort have since collapsed into the
sea. Outside the third ring of walls lies a defensive system of stone slabs, known as a cheval de frise,
planted in an upright position in the ground and still largely well-preserved. These ruins also feature
a huge rectangular stone slab, the function of which is unknown. Impressively large among
prehistoric ruins, the outermost wall of Dún Aonghasa encloses an area of approximately 6 hectares
(14 acres).
Sela se zbijaju da zaprime što manji prostor, a polja i pašnjaci se šire,
polja su jasno odijeljena, vlasnici su pojedinci ili zajednice i ljubomorno ih čuvaju
znatno smanjena površina šuma,
definitivno završeno vrijeme kad je bilo prostora koliko je čovjek želio, započinje vrijeme neizvjesnosti
kovine će služiti češće za izradu mačeva nego plugova > posjedovati mač ili koplje znači imati premoć
nad seljakom i pastirom koji ima samo drveni štap

Npr. željezno doba, irski crannog (=drvena utvrda na jezerskom ili močvarnom otoku , uobičajena u
Irskoj i Škotskoj) u Craggaunowenu (pokrajina Clare), utvrđeno selo, napadaju ih bolje naoružani i
zaštićeni napadači iz Engleske
AFRIKA

Pleistocene was marked by repeated glacial-interglacial changes that manifested in Africa as

alternating arid-cool and humid-warm phases.

It is believed that repeated ice ages over the last few million years made Central Africa cooler and
drier, while areas further from the Equator froze. Most of Africa’s tropical forests/rainforest gave
way to drier savannahs and grassland vegetation, although the Sahara Desert was sometimes less
arid…

Humans evolved in Africa, but where and how remains unclear...Sometime between 195,000 and
123,000 years ago, the global climate entered a period of cold and dry conditions, a phase called
Marine Isotope Stage 6. In interior Africa, this shift triggered drought conditions so severe that much
of the continent would have become uninhabitable. At some point during this period, African Homo
sapiens populations plummeted, from more than 10,000 breeding individuals to as few as 600.
Homo sapiens became a highly endangered species; we almost went extinct. This “population
bottleneck” means that all humans alive today are descended from this tiny group of survivors. The
result: our species has less genetic diversity than a single troupe of West Africa chimpanzees. The
southern coast of Africa (the southern coastal plain (SCP) of South Africa) would have been one of
the few spots where humans could survive during this climate crisis (it may have served as a
geographical point of origin - through periodic expansion and contraction (isolation) in response to
glacial/interglacial changes in sea level and climate) because it harbored an abundance of shellfish,
mammals and edible plants. Excavations of a series of sites in this region have recovered items left
behind from this possible progenitor population. The discoveries confirm the idea that advanced
cognitive abilities evolved earlier than previously thought—and may have played a role in the survival
of the species.

About 130,000 years ago, a warm phase moister than the present began, and this lasted until about
115,000 years ago, with greater rainforest extent and the deserts almost completely covered with
vegetation.

Around 100,000 years ago Heinrich events (fluxes associated with ice sheet surges into the North
Atlantic which occurred episodically throughout the last glacial cycle) lead to the southward shift of
the intertropical convergence zone over Africa. Combined with the overall increased aridity in the
cooler mean climate, it leads to abrupt changes in African climate and substantial changes in African
vegetation cover, particularly in the Sahel - large parts of North, East, and West Africa became
unsuitable for hominin occupation, thus compelling early Homo sapiens to migrate out of Africa.
(The Sahel (/səˈhɛl/, Arabic: "coast, shore") is a region in North Africa defined as the ecoclimatic and
biogeographic realm of transition between the Sahara to the north and the Sudanian savanna to the south.
Having a hot semi-arid climate, it stretches across the south-central latitudes of Northern Africa between the
Atlantic Ocean and the Red Sea.)

People in Ethiopia did not live in low valleys during the last ice age but high up in the inhospitable
Bale Mountains where they had enough water, built tools out of obsidian and relied mainly on giant
mole rats for nourishment. Our African ancestors??? had already settled in the mountains about
45,000 years ago.

The new genetic thread confirms a previously held hypothesis that after modern humans first left
Africa, somewhere between 100,000 and 50,00 years ago, a group of early Europeans from southeast
Europe decided to head back and migrated through west Asia to north Africa, around 45,000 years
ago.
During the glacial period the Sahara desert zone extended hundreds of kilometres further south
than at present, compressing the other vegetation and climate zones equatorwards. However, in a
restricted area of the north-west Sahara, greater winter rainfall seems to given moister conditions,
with a belt of semi-desert appearing to the south of the present-day desert margin.
The LGM itself may have been a slightly moister phase separating two extremely arid phases, though
still very arid and seems to have been generally much more arid than present.
The maximum aridity may have occurred slightly after the global LGM, at around 17,000-15,000
14C years ago.

The Middle Stone Age (or MSA) was a period of African prehistory between the Early Stone Age and
the Late Stone Age. It is generally considered to have begun around 280,000 years ago and ended
around 50–25,000 years ago.
Current archaeological research in Africa has yielded much evidence to suggest that modern human
behavior and cognition was beginning to develop much earlier in Africa during the MSA than it was in
Europe during the Middle Paleolithic. MSA sites such as Blombos Cave and Pinnacle Point.
There have been a number of theories proposed regarding the development of modern human
behavior, but in recent years the mosaic approach has been the most favored perspective in regards
to the MSA, especially when taken in consideration with the archaeological evidence. Some scholars
have argued for discontinuity, while others have argued that cognitive advances can be detected in
the MSA and that the origin of our species is linked with the appearance of Middle Stone Age
technology at 250–300 ka. The earliest remains of Homo sapiens date back to approximately 300
thousand years ago in Africa. In the archaeological record of both eastern Africa and southern Africa,
there is immense variability associated with Homo sapiens sites, and it is during this time that we see
evidence of the origins of modern human behavior.
The MSA is associated with both anatomically modern humans (Homo sapiens) as well as archaic
Homo sapiens, sometimes referred to as Homo helmei.
The stone tool technology in use during the Middle Stone Age shows a mosaic of techniques.
Beginning approximately 300 kya, the large cutting tools of the Achuelian are gradually displaced by
Levallois prepared core technologies, also widely used by Neanderthals during the European Middle
Palaeolithic. As the MSA progresses, highly varied technocomplexes become common throughout
Africa and include pointed artifacts, blades, retouched flakes, end and side scrapers, grinding
stones, and even bone tools. However, the use of blades (associated mainly with the Upper
Palaeolithic in Europe) is seen at many sites as well. In Africa, blades may have been used during the
transition from the Early Stone Age to the Middle Stone Age onwards. Finally, during the later part of
the Middle Stone Age, microlithic technologies aimed at producing replaceable components of
composite hafted tools are seen from at least 70 ka at sites such as Pinnacle Point and Diepkloof Rock
Shelter in South Africa.
Artifact technology during the Middle Stone Age shows a pattern of innovation followed by
disappearance. This occurs with technology such as the manufacture of shell beads, arrows and hide
working tools including needles, and gluing technology. These pieces of evidence provide a
counterpoint to the classic "Out of Africa" scenario in which increasing complexity accumulated
during the Middle Stone Age. Instead, it has been argued that such technological innovations
"appear, disappear and re-appear in a way that best fits a scenario in which historical contingencies
and environmental rather than cognitive changes are seen as main drivers".
Possible cultural complexes: As early Homo sapiens began to diversify the ecological zones that they
inhabited during the MSA, the archaeological record associated with these zones begins to show
evidence for regional continuities. These continuities are significant for a number of reasons. The
expansion of Homo sapiens into various ecological zones demonstrates an ability to adapt to a
variety of environmental contexts including marine environments, savanna grasslands, relatively arid
deserts, and forests. This adaptability is reflected in MSA artifacts found in these zones. These
artifacts display stylistic variability depending on zone. During the Acheulian, which spanned from 1.5
million years ago to 300 thousand years ago, lithic technology displayed incredible homogeneity
throughout all ecological niches. MSA technologies, with their evidence for regional variability and
continuity, represent a remarkable advance. These data have been used to support theories of social
and stylistic development throughout the MSA. In southern Africa, we see the technocomplexes of
Howiesons Poort and Stillbay, named after the sites at which they were first discovered. Several
others have not been dated or have been dated unreliably; these include the Lupemban
technocomplex of central Africa, the Bambatan in southeast Africa, 70–80ka, and the Aterian
technocomplex of northern Africa, 160–90ka.

MSA Sites: Blombos Cave, South Africa

Aterian stone tool
Klasies River Caves, South Africa
Sibudu Cave, South Africa
Diepkloof Rock Shelter, South Africa
Pinnacle Point, South Africa
Border Cave, South Africa
Bambata Cave, South Africa
Mossel Bay, South Africa
Mumba Cave, Tanzania
Mumbwa Caves, Zambia
Laminia and Saxomununya, Senegal

The transition from the Middle Stone Age to the Late Stone Age is thought to have occurred first in
eastern Africa between 50,000 and 39,000 years ago. It is also thought that Later Stone Age peoples
and/or their technologies spread out of Africa over the next several thousand years.
Originally, the Later Stone Age was defined as several stone industries and/or cultures which lacked
Middle Stone Age stone tools other than those recycled and reworked.
LSA peoples were directly linked with biologically and behaviorally modern populations of
hunter/gatherers, some being directly identified as San "Bushmen."
LSA sites also greatly outnumber MSA sites in Africa, a trend that could indicate an increase in
population numbers. The greater number of LSA sites could also result from bias towards better
preservation of younger sites which have had fewer chances to be destroyed. ???
The LSA is characterized by a wider variety in stone artifacts than in the MSA period. These artifacts
vary with time and location, unlike MSA technology which appeared to have been relatively
unchanged for several hundreds of thousands of years. LSA technology is also characterized by the
use of bone tools.
Lithic Technology: Differences in stone tool technologies are often used to distinguish between the
Middle Stone Age and the Later Stone Age. The larger prepared platform flake-based stone tool
industries of the Middle Stone Age, such as Levallois were increasingly replaced with industries that
focused on producing blades and bladelets on cores with simple platforms.
African stone tool technologies are divided into modes as proposed by Grahame Clark in 1969 and
outlined by Lawrence Barham and Peter Mitchell as follows:
Mode 1: Oldowan tool industries, also known as pebble tool industries
Mode 2: Tools made through bifacial reduction produced from large flakes or cores
Mode 3: Flake tools from prepared cores
Mode 4: Punch-struck blades that are adapted into a variety of different tools
Mode 5: Microlith portions of composite tools that may include wood or bone, often abruptly
retouched or backed

The lithic technologies of the Later Stone Age often fall into Modes 4 and 5. They have been further
broken into four stages:
1. Microlithic industries dated to between ca. 40,000 and 19,000 B.P. labeled early LSA (ELSA), or as
late MSA, or as MSA/LSA transitions or interfaces.
2. Nonmicrolithic, bladelet-poor industries with dates between ca. 40,000 B.P. and 19,000 B.P.
3. Microlithic industries with bladelets dated between ca. 18,000 and 12,000 B.P.
4. Nonmicrolithic, bladelet-poor industries dating between 12,000 and 8000 B.P.

African bifaces (1. spear point, 2. scraper/cutting tool) dated to the Later Stone Age.

- Afrika prije nego što se Sahara pretvorila u današnju pustinju:

Around 14.5 thousand years ago ≠ prije 12 000 g. na kraju posljednjeg ledenog doba, a change in the
Earth’s orbit caused a strengthening of the annual monsoon of West Africa, which brought the so-
called African Humid Period upon the continent (14 600,14 500-6000,5000 prne). With more
precipitation directed to the Sahara region, dry sands became grasslands (=travnjak), and low-lying
basins filled up with water to become vast lakes. Lake Chad is a remnant of one such Pleistocene
lake, Lake Mega-Chad, which was so big it was practically a freshwater sea. It was over a million
square kilometres in area. Chad today continues to evaporate. Klima S Afrike se jako promijenila,
puno kiše pretvara većinu današnje Sahare u plodno zeleno područje > povoljno za život nekoliko
tisuća godina
Conditions and resources were ripe for first hunter-gatherers, fishermen and, later, pastoralists,
which arrived in the Sahara at the time where lakes developed. They may have come either from the
north (Maghreb or Cyrenaica) where the Capsian culture (which may have expanded into previously
dry areas at the beginning of the AHP) was located ???? (Kapsijska kultura bila je mezolitička i
neolitska kultura sa središtem u Magrebu koja je trajala od oko 8.000 do 2.700 prne), the south (Sub-
Saharan Africa), or the east (Nile Valley).
The human population in the Sahara increased at the beginning of the AHP. Traces of human activity
have been found in the Acacus Mountains (a mountain range in the desert of the Ghat District in
western Libya, part of the Sahara) where caves and rock shelters were used as basecamps for
humans, such as the Uan Afuda cave and the Uan Tabu and Takarkori rock shelters. The first
occupation in Takarkori took place between 10,000 and 9,000 years ago; about 5 millennia of human
cultural evolution are recorded there. At Gobero in the Ténéré desert a cemetery has been found,
which has been used to reconstruct the lifestyle of these former inhabitants of the Sahara, and at
Lake Ptolemy in Nubia humans settled close to the lake shore, using its resources and perhaps even
engaging in leisure activities. At that time, many humans appear to have depended on water-bound
resources, seeing as many of the tools left by the early humans are associated with fishery; hence
this culture is also known as "aqualithic" although substantial differences between the cultures of
various places have been found. The greening of the Sahara led to a demographic expansion and
especially in the Eastern Sahara human occupancy coincides with the AHP. Conversely occupation
decreased along the Nile valley, perhaps due to wetlands expanding there.
Humans were hunting large animals with weapons that have been found in archaeological sites and
wild cereals occurring in the Sahara during the AHP such as brachiaria, sorghum and urochloa were
an additional source of food. Humans also domesticated cattle, goats and sheep; cattle
domestication occurred especially in the more environmentally variable Eastern Sahara. Animal
husbandry (=stočarstvo) picked up in earnest around 7,000 years ago when domestic animals came
to the Sahara, and a population boom may be linked to this change in cultural practice; cattle and
goats spread southwestwards from northeasternmost Africa from 8,000 years before present.
Dairying has been demonstrated in some locations and cattle-husbandry is supported by the
frequent depiction of cattle in rock paintings. The Dufuna canoe, one of the oldest known ships in the
world, appears to date to the Holocene humid period and implies that the waterbodies of that time
were navigated by humans. The cultural units "Masara" and "Bashendi" existed in Dakhleh Oasis
during the AHP. In the Acacus Mountains, several cultural horizons known as Early and Late Acacus
and Early, Middle, Late and Final Pastoral have been identified while in Niger the Kiffian culture has
been related to the beginning of the AHP. (The Kiffian culture - a prehistoric industry, or domain, that
existed approximately 8,000 BC-6,000 BC in the Sahara Desert, during the African humid period
referred to as the Neolithic Subpluvial. Human remains from this culture were found at a site Gobero
in Niger in the Ténéré Desert. It is the largest and earliest burial place of Stone Age people in the
Sahara desert.) Ancient civilizations thrived, with farming and animal husbandry taking place in
Neolithic settlements. Possibly, the domestication of plants in Africa was delayed by the increased
food availability during the AHP, it only took place around 2,500 BC.
Humans created rock art such as petroglyphs and rock paintings in the Sahara, perhaps the largest
density of such creations in the world. Scenes include animals and everyday life such as swimming
which supports the presence of past wetter climates. One well-known such petroglyph location is the
Cave of Swimmers in the Gilf Kebir mountains of Egypt; other well known sites are the Gabal El
Uweinat mountains also of Egypt, Arabia and the Tassili n'Ajjer in Algeria where rock paintings from
this time have been discovered. Humans also left artifacts such as Fesselsteine and ceramics in what
today are inhospitable deserts. North Africa together with East Asia is one of the first places where
pottery was developed probably under the influence of increased availability of resources during
the AHP. The humid period also favoured its development and spread in West Africa during the 10th
millennium BC; the so-called "wavy line" or "dotted wavy-line" motif was widespread across
Northern Africa and as far as Lake Turkana.

petroglif, Balho, Djibouti

Djibouti lies on the eastern edge of the Sahara desert, which has not supported foliage-dependent
animals like giraffes for approximately 10,000 years. This image informs us that the Sahara was once
a grassland that contained plant life similar to that of modern sub-Saharan Africa.

These populations have been described as Epipaleolithic, Mesolithic and Neolithic and produced a
variety of lithic tools and other assemblages. In West Africa, the cultural change from the African
Middle Stone Age to the Late Stone Age accompanied the beginning of the AHP. Genetic and
archaeological data indicate that these populations which exploited the resources of the AHP Sahara
probably originated in Sub-Saharan Africa and moved north after some time, after the desert got
wetter; this may be reflected in the northward spread of Macrohaplogroup L and Haplogroup U6
genomic lineages. In return, the AHP facilitated the movement of some Eurasian populations into
Africa. These favourable conditions for human populations may be reflected in paradise myths such
as the Garden of Eden in The Bible and Elysium and the Golden Age in Classical Antiquity, and in the
spread of the Nilo-Saharan languages.
The AHP ended about 6,000–5,000 years ago; an ending date of 5,500 years before present is often
used. After vegetation declined, the Sahara became barren and was claimed by sand. Wind erosion
increased in northern Africa, and dust export from the now-desert and from dried up lakes such as
the Bodélé Basin grew; Bodélé today is the largest single source of dust on Earth. The lakes dried up,
mesic vegetation disappeared, and sedentary human populations were replaced by more mobile
cultures. Today almost no precipitation falls in the region. Drying extended as far as the Canary
Islands and southeastern Iran, and there is evidence of climate change on São Nicolau, Cape Verde.

- do 6000 prne naseljeni poljodjelci u S Africi, oko 6000 prne stočarstvo u S Africi – goveda
- 6000 prne nomadski narodi Sahare uzgajaju proso, kasnije sirak i rižu
planina Hoggar, visoravan u J Alžiru, središte Sahare: Prehistoric settlement is evident from extant
rock paintings dating to 6000 BC????. Kiše omogućuju život slonovima, nosorozima i vodenkonjima. I
omogućuju vadije (privremeni vodotokovi u bezvodnim krajevima).
Uzgoj žitarica: prvo sjetveno zrnje od 6100 prne. Žito se vršilo tako da ga se stavilo na jedno mjesto i
onda drvenim vilama okretalo na vjetru koji odnosi slamu. Žito se drobilo tako da ga se stavilo na
pločasti kamen i po njemu prelazilo drugim valjkastim kamenom.
- oko 4500 prne ječam i pšenica (<= donešene iz Z Azije) u dolini Nila > poljodjelska sela oko 4000
prne – na početku oko 50 stanovnika u jednom selu, ubrzo 1000
- 500 prne stožaste kolibe prekrivene travom u J Africi

SAHARA I TASSILI N'AJJER, JI ALŽIR

arheološki ostaci: kameni krugovi, grobovi pod humcima, nalazišta drevnih naselja
prvi oblici umjetnosti vjerojatno bili pjesme i plesovi čije je prenošenje s naraštaja na naraštaj ovisilo
o sjećanju => ≠ crtežom se prenose znanja, vještine i ideje trajno???
- nađeni vršci harpuna i nazubljene udice za ribolov
- nađen elegantni višenamjenski drveni srp
SLIKE NA STIJENAMA U SAHARI
> bujna fauna zabilježena u slikama na stijenama u Sahari: krda slonova, antilopa, bivola, vrebali ih
lavovi; krokodili, vodenkonji, ribe u rjekama i jezerima
velika vještina i profinjenost slikanja
zabilježen i prijelaz na poljoprivredu???
prikazi ljudi su iz kasnijih razdoblja

- Oko 8000 prne klima u većini Sahare opet postajala suha,

≠viša područja i dalje su imala obilnu kišu i ostala su plodna,
npr. VISORAVAN TASSILI N'AJJER, JI ALŽIR: national park in the Sahara desert, located on a vast
plateau in southeastern Algeria. Has one of the most important groupings of prehistoric cave art in
the world, and covers an area of more than 72,000 km2 (28,000 sq mi)
brojna mala jezera, drevna riječna korita koja se napune kad nastupe obilne kiše, drevne riječne
doline, stabla akacije i trave

akacija
- nalazi: kameni alati, komadići keramike
>> središte umjetnosti na stijenama ostalo sljedećih 8500 godina: nađeno sačuvano oko 500 000 slika
na više od 400 lokaliteta: prikaz života u kasno kameno doba
prikazi na kamenim površinama glatkih pješčenjačkih stijena u prevjesima (prirodno nastali erozijom
u donjem dijelu stijena, zaštita ljudima od atmosferilija, pomogli da se tisuće slika sačuvaju od erozije
zbog atmosferilija) i pećinama
- ta mjesta vjerojatno imala isto značenje ljudima kao kasnije hramovi i katedrale, možda mjesta za
razmišljanje i komunikaciju s božanstvima << veliki trud uložen u izradu slike
- neke slike se ne mogu datirati, neke se datiraju preko drugih nalaza (ostaci hrane, peludi,
životinjskih kostiju), negdje su slike u različitim stilovima naslikane jedne preko drugih i moguće je
utvrditi kronološki slijed slikanja

5 GLAVNIH STILSKIH SKUPINA SLIKA NA STIJENAMA IZ CIJELE S AFRIKE:

1. stil bubalus od prije barem 10 000 do 7500 g. (rod divljeg goveda u koji se danas svrstavaju divlji
vodeni bivol i planinski i močvarni bivol) po ondašnjem Bubalusu antiquusu, divovskom bivolu koji je
izumro, bio omiljen motiv, ljudi žive kao lovci -skupljači, u malim skupinama prate lovne životinje u
krdima samo s kamenim oružjem, nemaju još luk i strijelu
- samo urezani prikazi
- samo pojedinačne životinje
- kasnije počeli oruđem urezivati slike u stijenu, malim kamenim čekićima odbijali obrise u stijeni ili
ostružu nekim drugim alatom,
velike slike moralo raditi više ljudi, i pored toga izrada jedne slike mogla trajati i više godina !!!???
- morala ih podupirati njihova zajednica jer nisu mogli sudjelovati u lovu dok su slikali ???
neke slike sačuvane na otvorenom zbog tzv. pustinjskog laka- prirodnog pigmenta koji izlučuju ležišta
željeza i mangana i koji potpuno prekrije površinu stijene: žirafe, nosorozi, slonovi, npr. oriks, vrsta
antilope

Rock carving depicting a lying antelope or gazelle, located at Tin Taghirt on the Tassili n’Ajjer

Poznata rezbarija krave duge oko 5 m, oči blizu jedno drugom, tijelo krave prekriveno spiralama i
osmicama koje možda simboliziraju plodnost, ali zapravo se ne zna

>> za vrijeme 2. i 3. stila prijelaz sa djelomično shematiziranih linijskih prikaza na složene, šarene i
nevjerojatno živopisne prizore iz svakodnevnog života:

2. razdoblje okruglih glava, 9500-7500-3000 prne

- pojavljuju se slike ljudi
glave na ramenima bez vrata, nije ucrtano lice, možda je prikaz lica bio tabu
The Round Head rock art of Tassili and the surrounding mountainous areas bear considerable
similarity with traditional Sub-Saharan African cultures.
smatra se da su bili negroidni u zadnjoj fazi ???: Based on examination of the Uan Muhuggiag child
mummy and Tin Hanakaten child, the results verified that these Central Saharan peoples from the
Epipaleolithic, Mesolithic, and Pastoral periods possessed dark skin complexions. Soukopova (2013)
thus concludes: “The osteological study showed that the skeletons could be divided into two types,
the first Melano-African type with some Mediterranean affinities, the other a robust Negroid type.
Black people of different appearance were therefore living in the Tassili and most probably in the
whole Central Sahara as early as the 10th millennium BP."
detaljni prikazi, glavnu ulogu imaju ljudi
slike rituala i duhovnog svijeta
negdje naslikani glazbenici i plesači
prikaz izrade i nošenja maski
nadrealni prizori, fantastična stvorenja, čudovišta, duhovi
U kasnijem dijelu razdoblja likovi naturalistički s više pojedinosti,
nepravilnosti u površini stijene koristili za dojam trodimenzionalnosti
dosad se služili crvenkastim, smeđim i bijelim nijansama, sad dodaju i žute, modroljubičaste i
zelenkaste
boje se dobivale mljevenjem kamena i miješanjem dobivenog praha s gumom akacije i mliječnim
proteinom kazeinom > nanose se na stijenu prstom ili štapom < porozni pješčenjak idealan jer upija
vlagu iz paste

Slika koja je promatračima najzagonetnija, veliki lik je visok 3 m, jedan ženski lik u blizini rađa dijete,
u špilji u obliku školjke, podsjeća na naivnu i dječju umjetnost, možda bog koji pleše, s maskom, iz
oblaka na trbuhu pada kiša i iskače antilopa, manji ženski likovi iskazuju poštovanje, zazivanje kiše ili
kult plodnosti
1. Visible in this reproduction of the original rock painting are two groupings in red ochre of small human figures
superimposed onto the horned goddess or a dancer. Based on  Running Horned Woman, 6,000–4,000 B.C.E.,
pigment on rock, Tassili n’Ajjer, Algeria
2. Two women with chignon hairstyles engaging in what may have been choreographed African dance movements.
Složene frizure ili ukrasi za glavu s pojedinostima, ruke I gornji dijelovi tijela obojani ili ukrašeni tetovažama, oko
ručnih zglobova trake od tkanine ili narukvice. Ispod žena ovan s golemim rogovima. Plesačice okružuju manji
likovi okruglih glava, kišni oblaci I životinje => obred radi umirivanja duhova životinja ubijenih u lovu

The region was initially peopled by gatherers and hunters in 10,000 BP, and then, peopled by
cattle herders in 7500 BP, which gave rise to pastoralism in the region. The cattle and sheep
pastoralists, who once occupied higher elevated areas (e.g., mountainous refugia) in 7500 BP,
due to increased desertification, likely migrated into lower elevated areas (e.g., near lakes) for
part-time settlement prior to 5000 BP. As late as 2500 BP in the Central Sahara, groups from
the Round Head period may have continued to persist as hunters:

3. govedarsko ili stočarsko razdoblje, 6300-700 prne:

slike prikazuju narode mediteranskog i negroidnog etničkog porijekla jedne pored drugih=šarolika
mješavina naroda, razlikuju se po odjeći: negroidni ljudi goli ili s tkaninom oko prepona, a svjetliji ljudi
imaju ukrašenu odjeću i široke ogrtače, ti svjetli su možda došljaci sa sjevera ili istoka, možda od
doline Nila koju su napustili jer su zbog širenja zemljoradnje ostali bez pašnjaka, a tamni su prvobitni
stanovnici,
stočari živjeli nomadski: ljeti napasaju stoku u plodnim dolinama, a zimu provodili na tada izdašnim
saharskim travnjacima ???
stoka prikazana s velikim osjećajem za pojedinosti, npr. pjegava goveda (možda nastala križanjem)
(domaća goveda se prepoznaju po točkastoj koži) prikazana s njihovim prepoznatljivim rogovima i
kopitima
prikazano kako su stočari vezali telad prije više od 5000 g. tehnikom koju i danas koriste Fulani (ili
Fulbe) nomadski narod uzgajivača stoke južno od Sahare
- od jednostavnih linijskih crteža do složenih prizora poput stočarske zajednice koja okuplja svoja
goveda, na rubu slike zaobljene linije koje možda prikazuju nastambe
- oko 1500 prne isušivanje, uvjeti za život sve teži, na slikama se uz goveda vide i guske i ovce koje se
bolje nose sa sušom od većih životinja
- u nekom trenutku stočari su morali napustiti područje Tassilija???, nepoznato kamo su otišli

correlates with the arrival of domesticated cattle into the Sahara and the gradual shift to
mobile pastoralism. As cattle pastoralism had endured in the Sahara since 7500 BP, Central
Saharan hunters and herders may have lived together in a common area for a long period of
time. Desertification may have resulted in migrations from the Central Saharan region, where
the Round Head paintings are located, toward Lake Chad and the Niger Delta. While some
migrated south of the Sahara, other Central Saharan hunter-gatherers may have taken on
the custom of pastoralism (e.g., herding tamed cattle and goats). Given the opportunity to
become socially distinguished, to develop food surplus, as well as to acquire and aggregate
wealth, this led to the adoption of a domestic cattle pastoral economy by some Central
Saharan hunter-gatherers. In exchange, cultural information regarding use of vegetation (e.g.,
Cenchrus, Digitaria) in the Central Sahara (e.g., Uan Tabu, Uan Muhuggiag) was shared by
Central Saharan hunter-gatherers with incoming Early Pastoral peoples.
Archaeological evidence for domesticated cattle is limited for the Early Pastoral Period
(dated to the early 6th millennium BCE), increases to established cattle pastoral economy
for the Middle Pastoral Period (dated to the 5th millennium BCE), and decreases by the
Garamantian period (e.g., classical period, late period).
Di Lernia et al. theorized: In 10,000 BP, black African hunter-gatherers may have
migrated northward, along with the tropical monsoon rain system, from Sub-Saharan western
Africa into the Central Sahara, particularly the Acacus region of Uan Muhuggiag; thereafter, in
7000 BP, pastoralists from the Near East (e.g., Palestine, Mesopotamia) and Eastern
Sahara are believed to have migrated into the Central Sahara, along with their pastoral
animals (e.g., cattle, goats). Based on the view that some rock art from the Acacus region of
Libya portrayed persons with the phenotype (e.g., style and profile of the face) of white people,
Savino Di Lernia characterized the Central Saharan pastoral culture that produced the child
mummy of Uan Muhuggiag as mixed race. Pastoral rock art is thought to portray
Mediterranean and Sub-Saharan African peoples. Most rock art is thought to
predominantly depict Mediterranean peoples and depict fewer Sub-Saharan African
peoples by 4000 BP. However, other scholars have contested this as Joseph Ki-Zerbo argues
this view reflected modern, racial theories which "give prominence to influences from outside
Africa [which] are based on flimsy foundations" and rather all African physical types are
reflected in the rock iconography.
Round Head rock art portrays human artforms with additional attributes (e.g., occasionally
wielding bows, body designs, masks) and untamed animals (e.g., Barbary sheep, antelope,
elephants, giraffes); the final period of the Round Head rock art portrayals have been
characterized as Negroid (e.g., dominant mandible, big lips, rounded nose). Pastoral rock art,
as distinct (e.g., technique, themes) from Round Head rock art, portrays situations from
pastoral life and tamed cattle; its portrayals have been characterized as Europoid (e.g., thin
lips, pointed nose).
Some rock art from the Pastoral period seem to portray Africans with Caucasian phenotypes
residing among other African ethnic groups and also seem to portray some women with
yellow-colored hair. While this may be the case, the uncertainty of whether or not the rock art
portrayals actually reflect the phenotypic differences found among the African ethnic groups
that occupied the region of ancient Libya has resulted in caution about the opinions formed
regarding these rock art portrayals.
The earliest pastoralists, who brought tamed sheep, goat, and cattle along with them
to the Central Sahara, amid the Pastoral Period (8000 BP – 7000 BP), have been characterized
as Proto-Berbers. At Gobero, in Niger, hunter-gatherers dwelled amid the early period of the
Holocene and ceased doing so by 8500 BP; after one thousand years of vacancy, pastoralists
began dwelling by 7500 BP; these phenotypically (e.g., tall and robust compared smaller and
tiny) and culturally (e.g., hunter-gatherer compared to pastoralist) distinct peoples are viewed
as being similar to what occurred in the Acacus region of Libya and Tassili region of Algeria.
After having dwelled among one another in the Central Sahara, by 4000 BP, some of the
hunter-gatherers, who created the Round Head rock art, may have associated with, admixed
with, and adapted the culture of incoming cattle pastoralists.
Neolithic agriculturalists, who may have resided in Northeast Africa and the
Near East, may have been the source population for lactase persistence variants, including –
13910*T, and may have been subsequently supplanted by later migrations of peoples. The Sub-
Saharan West African Fulani, the North African Tuareg, and European agriculturalists,
who are descendants of these Neolithic agriculturalists, share the lactase persistence
variant –13910*T. While shared by Fulani and Tuareg herders, compared to the Tuareg variant,
the Fulani variant of –13910*T has undergone a longer period of haplotype differentiation. The
Fulani lactase persistence variant –13910*T may have spread, along with cattle pastoralism,
between 9686 BP and 7534 BP, possibly around 8500 BP; corroborating this timeframe for the
Fulani, by at least 7500 BP, there is evidence of herders engaging in the act of milking in the
Central Sahara.

Dancing figures, Jabbaren, Tassili n’Ajjer, Algeria, dio donje slike

There is a notable and visual difference between the Pastoral period and the earlier two periods,
coinciding with the aridification of the Sahara. There is increased stylistic variation, implying the
movement of different cultural groups within the area. Domesticated animals such as cattle, sheep,
goats, and dogs are depicted, paralleling the zooarchaeological record of the area. The scenes
reference diversified communities of herders, hunters with bows, as well as women and children,
and imply a growing stratification of society based on property.
At Takarkori rockshelter, between 5000 BP and 4200 BP, Late Pastoral peoples herded goats,
seasonally (e.g., winter), and a millennia-long tradition of creating megalithic monuments began,
which were utilized as funerary sites where individuals were buried in stone-covered tumuli that
were usually away from areas of dwellings. After 5000 BP intense aridity began to set in throughout
the region of the Sahara and a plant landscape similar to a steppe and desert region may have
developed.
The Final Pastoral Period (1500 BCE – 700 BCE) was a transitory period from nomadic pastoralism
toward becoming increasingly sedentary (≠Oko 3500 prne narodi Sahare počeli živjeti više
sjedilačkim načinom života) The environment became increasingly dry and oases began to develop.
Final Pastoral peoples were scattered, semi-migratory groups who practiced transhumance. Burial
mounds (e.g., conical tumuli, v-type) were created set apart from others and small-sized burial
mounds were created closely together. Final Pastoral peoples kept small pastoral animals (e.g.,
goats) and increasingly utilized plants. At Takarkori rockshelter, Final Pastoral peoples created burial
sites for several hundred individuals that contained non-local, luxury goods and drum-type
architecture in 3000 BP, which made way for the development of the Garamantian civilization.

Among thousands of archaeological sites, which usually have several different periods of rock art
traditions (e.g., Wild Fauna, Round Head, Pastoral, Horse, Camel) present at a single site, almost 80%
of sites that are found in rockshelters and the most common form of Saharan rock art is the engraved
and painted Pastoral rock art. Central Saharan cattle herders, such as those of the Acacus region, had
a sense of monumentality. Pastoral rock art, which are of latter times, are frequently found covering
the Round Head rock art of earlier times. Between 7000 BP and 4000 BP, the Pastoral rock art
tradition may have persisted, and, based on excavated evidence and samples of paint from the
Tadrart Acacus region, may have reached its pinnacle during the 6th millennium BP. Round Head rock
art is distinct from engraved and painted Pastoral rock art. While Pastoral rock art is largely
characterized by pastoralists and bow-wielding hunters in scenes of animal husbandry, with various
animals (e.g., cattle, sheep, goats, dogs), Round Head rock art may be characterized as being rather
celestial. Various kinds of monumental stone structures (e.g., alignments, arms, crescents, heap of
stones, keyholes, platforms, rings, standings stones, stone cairns/tumuli) have existed in the
Central Sahara, spanning from the Middle Pastoral Period among cattle pastoralists to the
Garamantes. Cattle sculptures, which may have served as religious symbols, were also created during
the Pastoral Period.
In the late period of the Pleistocene as well as the early and middle periods of the Holocene in West
Africa and North Africa, peoples with Sudanese, Mechtoid, and Proto-Mediterranean/Proto-Berber
skeletal types (which are outdated, problematic physical anthropological concepts) occupied these
regions, and thus, occupied the Central Sahara (e.g., Fozziagiaren I, Imenennaden, Takarkori, Uan
Muhuggiag) and Eastern Sahara (e.g., Nabta Playa). There are various types of stone constructions
(e.g., Keyhole: 4300 BCE – 3200 BCE; Platform: 3800 BCE – 1200 BCE; Cone-Shaped: 3750 BCE;
Crescent – 3300 BCE – 1900 BCE; Aligned Structures: 1900 BCE – Beginning of Islamic Period; Crater
Tumulus: 1900 BCE – Beginning of Islamic Period) in Niger. Adrar Bous, in Niger. The earlier “black-
face rock art style” of Tassili rock art has been viewed as sharing cultural affinity with the Fulani
people. Proto-Berbers, who have been viewed as having migrated into the Central Sahara from
Northeast Africa, have been associated with the latter “white-face rock art style” (e.g., pale-skinned
figures, beads, long dresses, cattle, cattle-related activities) that emerged in Tassili N’Ajjer in 3500
BCE. In 3800 BCE, the most early of platform tumuli developed in the Central Sahara, which has been
viewed as a cultural practice that was brought into the Central Sahara by Proto-Berbers. The
inconsistencies within the view that Proto-Berbers migrated from Northeast Africa and brought the
platform tumuli tradition into the Central Sahara is that the measurements for the skeletal types of
the Central Sahara do not begin to match the skeletal types of Northeast Africa until after 2500 BCE
and the constructing of platform tumuli at Adrar Bous, in Niger, began in 3500 BCE. In the Western
Sahara, the pastoralist-associated hearths, pottery from the Late Neolithic, and the most common
type of Western Saharan tumuli – cone-shaped tumuli (which emerged earliest in Niger by 3750
BCE and has connections with the Mediterranean), are probably associated with Protohistoric
Berbers. At Gobero, in Niger, the period that has been characterized as pastoral is based on only two
cattle remnants and an absence of sheep/goat remnants; until the end of the mid-Holocene, there is
limited evidence for nomadic lifeways; there is also anatomical evidence that is indicative of general
population continuity amid the mid-Holocene at Gobero. The tumuli tradition of the Central Sahara
likely developed as a result of interactions between culturally and ethnically different Central
Saharan peoples (e.g., as depicted in Central Saharan rock art), within the context of changing and
varied Central Saharan ecology. The traits of the earlier Central Saharan pastoral culture (e.g.,
hierarchy, social complexity) contributed to the latter development of state formation in West Africa,
Nubia, and the Sahara.

krava koja plače

As in 10,000 BP the tropical monsoon rain system from Sub-Saharan western Africa changed
direction and moved northward into the Central Sahara, amid a period which brought along the
development of a savanna environment (akin to the savanna environments of contemporary Kenya,
Tanzania, and Zimbabwe), egalitarian black African hunter-gatherers also migrated northward into
the Central Sahara (e.g., Uan Muhuggiag rock shelter, Acacus Mountains, Libya). Later, in 7000 BP,
pastoralists migrated into the Central Sahara, along with their pastoral animals (e.g., cattle, goats).
The pastoralists may have migrated from the Near East (e.g., Mesopotamia, Palestine) and from the
Eastern Sahara. Saharan pastoral culture spanned throughout northern Africa (e.g., Algeria, Chad,
Egypt, Libya, Mali, Niger, Sudan), including Niger where human burials, pottery, and rock art were
found. At Uan Muhuggiag, the pastoral culture, which has been characterized as mixed race, may
have begun earlier than 5500 BP. At the Uan Muhuggiag rock shelter, around 5600 BP, a two and a
half year old Sub-Saharan African boy (determined through examination of the complete set of
human remains, which included a Negroid skull and remnants of dark skin) was mummified (e.g.,
embalmed, eviscerated – removal of organs from the abdomen, chest, and thorax, followed by
replacement with organic preservatives to prevent decomposition, and wrapped in the skin of an
antelope and leaves for insulation) utilizing advanced mummification methods. As the child
mummy of Uan Muhuggiag was buried with a necklace made from ostrich eggshells, this may
indicate that it was a compassionate, ceremonial burial relating to the afterlife. As the earliest dated
mummy in Africa, the child mummy of Uan Muhuggiag may date at least one thousand years older
than the mummies of ancient Egypt, and may belong to a Central Saharan mummification tradition
that may date hundreds to thousands of years prior to the mummification of the child mummy of
Uan Muhuggiag. At Mesak Settafet (e.g., Wadi Mathendous), there was engraved rock art depicting
cattle and human forms with animal heads (e.g., jackal/dog masks) as well as a presence of cattle
culture, and particularly, near a circularly arranged set of stone monuments, evidence of cattle being
sacrificed and pottery given as ritual offering. In the Nile Valley region of Sudan, decorated Saharan
pottery, which was dated to 6000 BP and stands in contrast to local pottery that were not decorated,
was also found. As Central Saharan cattle pastoral culture emerged thousands of years earlier than
when it reached its apex in the Nile Valley, Central Saharan pastoral culture produced the cultural
motif of a human form wearing a jackal mask maybe dating one thousand years earlier than 5600 BP
(date based on tested organic material from rock shelter wall crevice) and appears one thousand
years earlier than in the Nile Valley, and Central Saharan pottery was found in the Nile Valley, Central
Saharan pastoral culture may have contributed to the latter development of ancient Egypt (e.g.,
decoration of pottery; cattle pastoralism; funerary culture and the mythological guardian of the
dead and god of embalming, Anubis). Though the descendants of the people of Uan Muhuggiag may
have vacated the region five hundred years after the embalming of the child of Uan Muhuggiag due
to increasing aridification, and the occurrence of demic diffusion is possible, it is more likely that
knowledge from the Central Saharan pastoral culture may have been transmitted into the Nile Valley
through cultural diffusion in 6000 BP (The demic diffusion model assumes that farming spread due to
the migration of farmers into new regions, whereas the cultural model assumes that hunter–
gatherers (HGs) learnt agriculture from neighbouring farming populations).
Pastoralism, possibly along with social stratification, and Pastoral rock art, emerged in the Central
Sahara between 5200 BCE and 4800 BCE. Funerary monuments and sites, within possible territories
that had chiefdoms, developed in the Saharan region of Niger between 4700 BCE and 4200 BCE.
Cattle funerary sites developed in Nabta Playa (6450 BP/5400 cal BCE), Adrar Bous (6350 BP), in Chin
Tafidet, and in Tuduf (2400 cal BCE – 2000 cal BCE). Thus, by this time, cattle religion (e.g., myths,
rituals) and cultural distinctions between genders (e.g., men associated with bulls, violence,
hunting, and dogs as well as burials at monumental funerary sites; women associated with cows,
birth, nursing, and possibly the afterlife) had developed. Preceded by assumed earlier sites in the
Eastern Sahara, tumuli with megalithic monuments developed as early as 4700 BCE in the Saharan
region of Niger. These megalithic monuments in the Saharan region of Niger and the Eastern Sahara
may have served as antecedents for the mastabas and pyramids of ancient Egypt. During Predynastic
Egypt, tumuli were present at various locations (e.g., Naqada, Helwan). Between 7500 BP and 7400
BP, amid the Late Pastoral Neolithic, religious ceremony and ceremonial burials, with megaliths, may
have served as a cultural precedent for the latter religious reverence of the goddess Hathor during
the dynastic period of ancient Egypt.
By at least 4th millennium BCE, as indicated via the painted rock art of Tassili n’Ajjer, Proto-Fulani
culture may have been present in area of Tassili n’Ajjer. The Agades cross, a fertility amulet worn by
Fulani women, may be associated with the hexagon-shaped carnelian piece of jewelry depicted in the
rock art at Tin Felki. At Tin Tazarift, the depiction of a finger may allude to the hand of the mythic
figure, Kikala, the first Fulani pastoralist. At Uan Derbuaen rockshelter of eastern Tassili, composition
six may depict a white ox, under the spell of serpent-related animals, crossing through a U-shaped
gate of vegetation, toward a powerful benevolent figure, in order to undo the spell on him.
Composition six has been interpreted as portraying the Lotori ceremonial rite of Sub-Saharan West
African Fulani herders. The annual Lotori ceremonial rite, held by Fulani herders, occurs at a selected
location and period of time, and commemorates the ox and its origination in a source of water. The
Lotori ceremonial rite promotes good health (e.g., preventing epizooties, illness, sterility) and
reproductive success of cattle by having the cattle cross through a gate of vegetation, and thus, the
continuity of the pastoral wealth of the nomadic pastoralist Fulani. The interpretation of composition
six as portraying the Lotori ceremonial rite, along with other forms of evidence, have been used to
support the conclusion that modern Sub-Saharan West African Fulani herders are descended from
peoples of the Sahara. With increasing aridification during the Pastoral Period, Pastoral rock artists
(e.g., Fulani) of the Central Sahara migrated into regions of Sub-Saharan Africa, such as Mali.
After migrating from the Central Sahara, by 4000 BP, the Mande peoples of West Africa established
their agropastoral civilization of Tichitt in the Western Sahara. The painted Pastoral rock art of Tassili
n'Ajjer, Algeria and engraved Pastoral rock art of Niger bear resemblance (e.g., color markings of the
cattle) with the engraved cattle portrayed in the Dhar Tichitt rock art in Akreijit. The engraved cattle
pastoral rock art of Dhar Tichitt, which are displayed in enclosed areas that may have been used to
pen cattle, is supportive evidence for cattle bearing ritualistic significance for the peoples of Dhar
Tichitt.

2000 BC (crveni krug: European, North African and West and Central Asian bronze age cultures
around 2000 BC)

4. razdoblje konja 2000-50 prne:

corresponds with the complete desertification of the Sahara and the requirement for new travel
methods. The arrival of horses, horse-drawn chariots, and riders are depicted, often in mid-gallop,
and is associated more with hunting than warfare. Konji obično u paru upregnuti u kola na 2 ili 4
kotača.
Inscriptions of Libyan-Berber script, used by ancestral Berber peoples, appear next to the images,
however, the text is completely indecipherable. Disappearance of many species.
Znanstvenici nisu definitivno zaključili tkoje izradio i vozio nacrtana kola. Lokalni trgovci-porast
trgovine s narodima izvan regije, ili vidjeli egipatske faraone na kolima (za neke poznato da su zašli
dublje u pustinju za vojnih pohoda; rani egipatski natpisi spominju sukobe sa saharskim
stanovnicima), ili Garamanti (Herodot ih je spomenuo, da žive u oazi u J Libiji, voze kola na 4 kotača,
jedu zmije i gmazove, skviče kao šišmiši; na staroegipatskim slikama Garamanti imaju svjetlu kosu i
plave oči). Prema autorima knjige kola dokazuju završno vlažno razdoblje u Sahari oko 1500. prne ???
koje je omogućilo da kola prijeđu preko Sahare po određenim rutama u ovo područje. Slike naslikane
duž glavnih pristupnih putova pa se ne može zaključiti jesu li ih naslikali domaći ili prolaznici ???
5. razdoblje deva 1000 prne-danas: defined by the appearance of camels (dromedary-Arabian
camels), which replaced donkeys and cattle as the main mode of transportation across the Sahara.
The arrival of camels coincides with the development of long-distance trade routes used by caravans
to transport salt, goods, and enslaved people across the Sahara. Men, both mounted and
unmounted, with shields, spears, and swords are present. Animals including cows and goats are
included, but wild animals were crudely rendered. As the appearance of dromedary suggests, Tassili’s
climate was now hyper-arid.

- naslikali većinu vidova svoga življenja

npr. okrugle kolibe s ognjištima i kamenim žrvnjevima > nastambe za proširene obitelji, priprema
obroka i okupljanje većeg broja ljudi
npr. stočari-muškarci rade, žene razgovaraju ili se igraju s djecom
npr. obredi na kojima se plesalo, većina nosi maske ili drugu posebnu opremu
npr. crteži nalik stripovima: ljudi s velikim trbusima i ćelavim glavama
npr. oruđe: kamene sjekire za rezanje i oblikovanje drveta, kamene oštrice za srpove i ranu
lončariju???
- pronađen uređaj za okretanje vretena > koristio se konac
- prikazivali perspektivu i ispravne proporcije
- prikaz stočara kako se kreću zajedno sa životinjama
- luk i strijela prikazani: stočari napadnuti
- namjerno pretjerivanje da se izazove dramatični učinak ili radi obeshrabrivanja neprijatelja???, npr.
likovi u trku s predugim nogama
 Prapovijest završila velikim pustošenjem: pastiri, seljaci i obrtnici sjeku šumu nemilice= šuma je velika
žrtva prapovijesnog doba

http://agreen.top/paleolithic-architecture

https://www.slideshare.net/aswinkumar14224/prehistoric-culture-shelter

https://www.slideshare.net/surabhi527/paleolithic-architecture

https://slideplayer.com/slide/4150297/

https://www.slideshare.net/fruittingles2605/palaeolithic-and-neolithic-ages

https://www.slideshare.net/YungchangYang/prehistorical-architecture

https://slideplayer.com/slide/10635033/

https://slideplayer.com/slide/8796159/

https://slideplayer.com/slide/7836354/

https://slideplayer.com/slide/13851522/

https://slideplayer.com/slide/4409636/

https://whbailey.weebly.com/paleolithic-v-neolithic.html

https://www.slideshare.net/amyjmoore/paleolithic-era-vs-neolithic-revolution

https://slidetodoc.com/the-stone-age-paleolithic-and-neolithic-ages-bell/

https://www.slideshare.net/amyjmoore/paleolithic-era-vs-neolithic-revolution