You are on page 1of 227

Tri godine ranije…

- You are my sunshine, mu only sunshine. You make me happy when skies
are gray. You never know dear how much I love you. Please don’t take... please
don’t take my sunshine away.

- Nemoj sad da prestaneš da pevaš mama. Ne sad. Žao mi je što sam te


napustila. Htela sam samo malo da živim. Ja nisam uplašena kao ti. Moraš da
pevaš. Molim te pevaj mi. Ne radi ovo. Ne idi njemu. On nije stvaran. Zar ne
vidiš? On nije stvarno ovde mama, umro je pre šesnaest godina.

- Trebalo je da kažem nekom za tvoje probleme. Za sve sam ovo ja kriva.


Trebala ti je pomoć a ja ti je nisam obezbedila. Možda ipak jesam bila uplašena...
uplašena da će te odvesti od mene.

- Della srećo, daj mi ruke. Moram da ih očistim. Pogledaj me Della.


Vrati mi se. Ona je otišla, ali ti ćeš biti dobro. Moramo da te očistimo.
Došlo je vreme da odeš odavde jednom zauvek. Odneli su njeno telo,
idemo i nema povratka ovde. Molim te Della, pogledaj me. Reci nešto.

Oduvek sam znala da će ovaj dan jednom doći. Možda ne baš na način
na koji se sve izdešavalo, jer nikad nisam mogla da pomislim da će mama
umreti. Većinu vremena sanjala sam ovaj trenutak i onda bi se javila
krivica. Ali me ni ona nije sprečila da zamišljam. Krivica nije bila dovoljna
da me spreči da maštam o slobodi.

Uvek sam mislila kako će neko shvatiti da sa mamom nešto nije kako
treba. Mislila sam da će shvatiti kako ja nisam nekakvo čudno dete koje
odbija da izlazi napolje i uživa da sedi zatvorena u kući. Nadala sam se...
ali i nisam. Jer dobijanje slobode značilo bi gubitak majke. Iako sam znala
da je luda, bila sam joj potrebna. Nisam mogla da dozvolim da je odvedu.
Toliko se bojala... svega i svih.
Pre četiri meseca...

Kad mi je Braden dala svoj stari auto i gurnula da krenem i istražujem


svet, nijedna od nas nije pomišljala na činjenicu da ne znam da natočim
gorivo u auto. Dozvolu imam tek tri meseca. A auto vozim tek poslednjih
pet sati, tako da mi točenje goriva nije bilo potrebno do sad.

Dohvatim telefon iz torbice kako bi pozvala Braden da me sprovede


kroz ovaj proces. Otišla je na medeni mesec i mrzim što moram da je
uznemiravam. Kad mi je gurnula ključeve u ruke ranije u toku dana i rekla
- Idi u istraživanje Della, pronađi svoj život, - bila sam oduševljena njenim
potezom i nisam postavljala dalja pitanja. Jednostavno sam je zagrlila pa
ispratila pogledom dok uskače na zadnje sedište crne limuzine sa svojim
novopečenim suprugom Kentom Fredrickom.

Sad tek shvatam da nisam stigla ni da pitam kako da natočim gorivo,


niti bilo šta drugo. Moj prazan rezervoar doveo me do male zabačene
benzinske pumpe u nekom malenom gradu pored mora, usred nedođije.
Nasmejala sam se sama sebi kada se javila automatska sekretarica njene
govorne pošte, - nisam dostupna. Ako sam vam potrebna predlažem da
prekinete i pošaljete poruku. - Verovatno je bila u avionu u ovom
trenutku, a ja ću morati sama da rešim situaciju u kojoj sam se našla.

Izađem iz male izbledele, crvene Honde Civic. Sva sreća pa sam bar
stala na dobru stranu, gde se nalaze mala vratanca mog rezervoara. Mesto
gde ide pištolj za točenje, toliko sam znala. Videla sam Braden kako to
radi ranije. Mogu ja to. Nadam se.
Prvi problem bio je što ne znam kako da otvorim ta vratanca. Nije bilo
nikakve poluge pored njih. Pogledala sam oko sebe u potrazi za nekim ko
ne izgleda jezivo, a koga bih mogla da pitam za pomoć. Sad nisam imala
problem sa tim ali i za to moram da zahvalim Braden koja me je gurala
napolje u svet i učila me kako da živim izvan zidova kuće, a ne psihologu
kog sam bila prisiljena da viđam svake nedelje.

Imala sam izreku ispisanu na ogledalu u kupatilu. Jedina stvar koje treba
da se plašimo je sam strah, od Franklin D. Roosvelta. Ponavljala sam je
svakodnevno u poslednje tri godine. I sad sam je opet mantrala u glavi i
opustila svoje telo. Nisam se plašila. Ja nisam moja majka. Ja sam Della
Sloane i krenula sam na put samootkrivanja.

- Jesi dobro? Treba li ti pomoć? - Čula sam duboki glas iza sebe. Trgla
sam glavu u pravcu glasa i videla muškarca kako mi se smeška sa druge
strane pumpe. Činilo mi se kako se njegove tamne oči smeše dok me
gleda. Nisam imala neko veliko iskustvo sa muškarcima. Ali ono što sam
znala je da iako su zgodni kao i ovaj preko puta mene, to ne znači da su
im namere dobre. Izgubila sam nevinost sa slatkorečivim južnjačkim
momkom, od čijeg osmeha gaćice same spadaju. Bilo je to najgore
iskustvo u mom životu. Ali ovaj bi možda mogao biti od pomoći. Nije
nudio seks; samo je pitao da li mi nešto treba. Ili se bar tako činilo.

- Ja ne mogu... Ja, um... Vidiš ja nisam nikad... - Bože nisam mogla ni


da izgovorim to pravilno. Kako da jedna devojka od devetnaest godina
objasni da ne zna da natoči benzin. Zasmejala sam se sama sebi stavljajući
ruku na usta. Pomisliće da nisam normalna. Progutam svoj smeh kako
znam i umem, pa mu se nasmešim. - Ne znam da natočim gorivo.

Njegove elegantne obrve se upitno podignu, gledajući me pažljivo.


Pretpostavljam da se pita govorim li istinu. Kad bi samo znao da ja
nemam pojma o mnogo drugih stvari. Braden je pokušala da me nauči o
stvarima koje su mi bile neophodne za život, ali ona je sad udata i meni je
vreme da se snađem samostalno bez njene konstantne podrške.

- Koliko imaš godina? - Upita dok me skenira pogledom. Nisam


izgledala kao tinejdžerka. Moje telo je bilo u potpunosti razvijeno još sa
šesnaest godina. Vidim da pokušava da me proceni. Mlada, to je jedino
što bi mogao pomisliti obzirom da ne znam da natočim gorivo.
- Imam devetnaest, ali jako kratko sam vozač, a ovo je prvi put da treba
da natočim gorivo. - Izdahnem i nasmejem se. Ovo je zvučalo nerealno
čak i meni. - Znam da zvuči nerealno, ali zaista mi je potrebna pomoć.
Ako bi me samo uputio, sigurna sam da ću se snaći. - Bacim pogled na
njegov veliki, fensi terenac. Crn i ispoliran. Išao je uz njegovo visoko
mišićavo telo, preplanule kože i tamne kose. On je bio jedan od onih seksi,
prelepih i opasnih momaka. Videlo se po njegovom arogantnom osmehu
na licu.

Kad je obišao oko pumpe, videla sam da je još viši nego što sam
pretpostavila. Ali ja sam visoka samo 165 cm, pa su svi viši od mene.
Njegove čizme i uzane farmerke naglašavale su mu butine iiii... Prekasno
shvatim da zurim gde ne treba, pa podignem glavu i sretnem se sa
njegovim zaigranim pogledom. Imao je zaista prelep osmeh. Savršene
bele zube na prelepom licu, uokvirenim bradom od par dana. Njegov
neobavezan izgled nije se slagao sa tim skupim automobilom.

- Moraš prvo da otvoriš ova vratanca, - kucnuo je prstom po njima.


Fascinirao me način na koji je to izgovorio zajedno sa očaravajućim
osmehom. Pomislila sam kako ću uopšte biti sposobna da saslušam dalje
instrukcije. Zaustila sam da pitam kako, kad je obišao oko auta i otvorio
vozačeva vrata. Sagnuo se dajući mi jako dobar pogled na njegovu
zategnutu pozadinu upakovanu u farmerke, dopao mi se pogled.
Magična vratanca su škljocnula, trgla sam se na taj zvuk. Vrisnem i
okrenem se kad ih vidim sad već otvorena. - OH! - izjavim uzbuđeno. -
Kako si to uradio?

Osetila sam njegovo telo iza sebe. Odisao je toplinom i mirisom


pokošene trave i još nečega … možda kože. Obavio me tim primamljivim
mirisom. Pošto nisam htela da propustim priliku (jer sam već dovoljno
propustila u svom životu) koraknem unazad dovoljno da mi leđa dodirnu
njegove grudi. - Pritisnuo sam dugme za njih, nalazi se ispod kontrolne
table. - Nije se odmakao od mene, iako sam mu uzurpirala lični prostor.
Umesto toga približio je usne do mog uha kako bi mi to rekao nekim
niskim, dubokim glasom.

- Oh, - nisam znala šta drugo da kažem.


Osetila sam kako njegovo telo vibrira od smeha. - Hoćeš da ti sad
pokažem kako da natočiš gorivo?

Da, to bi bilo sjajno ali sam uživala u ovom položaju. Umesto reči samo
sam klimnula glavom, mada se on nije pomerao. Možda se i njemu ovo
dopadalo kao i meni. Ovo je loša ideja, trebalo bi da se pomerim. Momci
kao što je on ne tretiraju žene baš najbolje. Zašto je morao da izgleda i
miriše tako dobro?

- Moraćeš da me propustiš da prođem, srce. - Njegov topao dah


poigravao se sa svim mojim čulima. Probala sam da ne zadrhtim, pa sam
se uz klimanje glave oslonila leđima na auto kako bi mogao da prođe.

Očešao mi je grudi svojima u prolazu, zadržavajući pogled na mojim


očima. Oči boje čokolade sa zlatnim flekicama više nisu izgledale
razigrano.

Progutam zvučno pa spustim pogled. Kad se odaljio od mene,


odlučim da je vreme da naučim kako se toči gorivo. Podsećam samu sebe
kako je ovo lekcija koja mi je očajnički potrebna.

- Moraš prvo da platiš. Imaš li karticu ili plaćaš kešom? - Glas mu je


zvučao normalno. Nije više bilo seksi šapata na uvo. Novac. Zaboravila
sam na novac. Dohvatim torbicu na sedištu pa izvučem debitnu karticu,
uspravim se i dodam mu je. Primetila sam da mi je odmeravao zadnjicu i
sama pomisao na to učini me srećnom i izvuče osmeh na lice. Malo
preveliki osmeh.

- Evo, - kažem dodajući mu karticu dok me odmerava. Uzme je i


namigne mi. Znao je da sam ga uhvatila i uživao u tome. Ovaj tip je igrač,
jedan od onih koje pametne devojke izbegavaju. Mada ja nisam bila
pametna. Dala sam svoju nevinost baš jednom ovakvom tipu. I to u stanu
jednog njegovog dobrog prijatelja. Samo što nisam znala da je taj dobri
prijatelj bio u stvari devojka koja je bila ludo zaljubljena u njega. Eh da, to
se nije dobro završilo.

Proučavao je moju debitnu karticu. - Della. Sviđa mi se ime, ide uz


tebe. Seksi i misteriozno.

Tada sam shvatila da ne znam kako se on zove. - Hvala, ali ti si sad u


prednosti. Ja ne znam tvoje ime.
Nasmeši se nadmeno. - Woods.

Woods. To je zvučalo posebno. Nikad nisam čula takvo ime ranije.

- Sviđa mi se. Ide uz tebe.

Činilo se kao da je hteo još nešto da kaže ali se predomislio, uozbiljio


se i podigao karticu u vis. - Prva lekcija je plaćanje.

Slušala sam i posmatrala pažljivo korak po korak. Bilo je teško ne


izgubiti se u njegovom moćnom pristupu. Preplavila me tuga kada je
vratio pištolj za gorivo nazad i izvukao maleni račun. Želela sam da
produžim ovaj trenutak, ali morala sam da nastavim svoj put. Posle svega
što se izdešavalo morala sam da upoznam samu sebe za početak. Nisam
mogla sad da odustanem samo zbog nekog nepoznatog tipa sa benzinske
pumpe. To bi bilo smešno.

- Hvala ti. Sledeći put ću se bolje snaći, - kažem dok uzimam karticu i
račun da bi ih stavila potpuno nespretno u zadnji džep svog šorca.

- Nikakav problem. Jesi li ovde na odmoru? - Pitao me.

- Ne, samo u prolazu. Trenutno sam na putu u nepoznato.

Woodsove oči su se suzile dok me posmatrao nekoliko sekundi. -


Zaista? To zvuči interesantno. Da li znaš koja ti je finalna destinacija?

Nisam imala pojma. Slegla sam ramenima. - Ne. Verovatno ću osetiti


kad stignem na pravo mesto.

Stajali smo tako par minuta u tišini. Samo što sam se pokrenula,
Woodsova ruka je uhvatila moju. - Večeraj sa mnom pre nego što se vratiš
na put. Ionako će uskoro pasti mrak, a nema ni jednog drugog grada u
blizini gde bi mogla da prenoćiš.

Bio je u pravu. Ovaj maleni gradić na obali odisao je nekim mirom i


lepotom. Činio se kao sigurna opcija. Iako mi sigurnost trenutno nije bila
prioritet, jer sam konačno počela da živim. Poneo me je trenutak. Gledala
sam u tamnokosog muškarca ispred sebe. On je bio opasan, zaista opasan.
- Večera zvuči sjajno. Onda me možda možeš uputiti gde mogu
pronaći najbolje mesto za prenoćište večeras.
Posmatrao sam maleni crveni auto u retrovizoru. Della je vozila iza
mene ka Meksičkom restoranu malo van grada, gde se služila sjajna
hrana. A i mala je verovatnoća da ću sresti bilo koga poznatog.

Večeras uzimam odmor od svakodnevnog stresa koji trpim. Otac me


sve više i više forsira da se dokažem. Nisam bio siguran šta više želi od
mene. Ne, lažem, znao sam tačno šta želi. Tačno sam znao njegove
planove za mene. Želeo je da se oženim. Naravno ne po svom izboru. Već
mi je odredio osobu sa kojom bi trebao da se oženim - Angelina
Greystone. Od kad znam za sebe, moj otac želi da veže prezime
Kerrington sa Greystonovim. Njemu je bitan samo dobitak. Svake godine
provodili smo nedelju dana na Hawaiima sa Greystonovima, i otac me
uvek usmeravao da bolje upoznam Angelinu. Da provodimo više
vremena zajedno. Dođavola, toliko su nas gurali u tako mladom periodu,
da smo završili u krevetu sa petnaest godina. Mislio sam da sam joj prvi,
dok nisam spavao sa devicom i shvatio kako me je lagala. Ja sam bio nevin
tog leta, ali ona očigledno nije. To je samo uništilo moje mišljenje o lepoj
plavuši. Što je postajala starija i glamuroznija, ja sam sve više i više bežao
od nje. Imala je kandže i bila je spremna da ih zabode u mene. Znao sam
da će doći dan kada ću popustiti samo da bih učinio oca srećnim, ali
odlagao sam što sam duže mogao. Odnosno pokušavao sam, sve dok se
ona nije doselila na jug. Sada je živela u kući svojih roditelja, a moj otac
bio je uporan u nameri da nas spoji.

Morao sam da pauziram sa svim sranjima koja dolaze sa imenom


Kerrington, i nadam se uživam u ovoj maloj sa telom boginje, a licem
anđela.
Činilo se da je nesigurna u startu, ali ubrzo je izronila neka divlja
neobuzdana devojka a ja nisam neko ko odbija poziv za seks. To telo i te
krupne plave oči bile su sve što mi je potrebno. Najbolje od svega je što se
ova ne zadržava. Dobijam nevaljalu avanturu bez očekivanja. Posle svega,
ona će se sama odvesti odavde.

Kad se setim njene savršene zadnjice u tom malenom šorcu koji je


jedva pokriva, moje uzbuđenje u pantalonama naraste. Della Sloane je baš
ono što mi večeras treba.

Uđem na parking ispred El Mexicano restorana i zavučem se na sam


kraj parkinga kako niko ne bi primetio moj terenac. Ne želim
uznemiravanje večeras, želim samo da jebem. Želim jedno veče bez
obaveza, u krevetu sa ovom ženskom, da zadovoljim svoje potrebe.

Izađem iz kamioneta posmatrajući Dellu kako izlazi iz svog auta. Nije


nosila brus ispod crnog topa. Materijal se obavijao oko njenih savršenih
sisa. Dođavola, biće ovo kvalitetno veče. Bio sam uveren da i ona želi isto.
Skoro da je nabila guzu na moju kurac kad sam otvorio vrata za gorivo.
Ova je dobro znala šta mi radi.

- Odličan izbor, volim meksičku hranu, - rekla je smeškajući se.


Posmatrao sam kako joj se kukovi njišu izazovno dok mi prilazi. Hteo sam
da preskočim jelo i odvedem je pravo u hotelsku sobu. Njena tamna
kovrdžava kosa padala je preko ramena i bio sam i više nego siguran da
su njene duge trepavice prirodne. Verovatno su dobri geni u pitanju jer
nije bilo ničeg veštačkog na njoj, a ja sam se bar toga nagledao.

- Drago mi je, - odgovorio sam i prišao joj bliže, stavljajući ruku na dno
njenih leđa navodeći je unutra.

Kad smo poručili Della je otpila svoju margaritu i upitala. - Dakle


Woods, čime se ti baviš u životu?

Nisam želeo da odgovorim na to iskreno, ne dajem ženama previše


informacija, osim ukoliko ne planiram da ih zadržim u svom životu. -
Radim u menadžmentu.

Della se nije namrgodila niti je bila iznenađena što sam oduvao njeno
pitanje. Nastavila je da se smeška i pijucka svoje piće.
- Očigledno nisi spreman za teške teme. To je u redu. Reci mi nešto što
voliš da radiš?

- Golf, kad imam vremena i volim da izvodim zgodne ženske u


Meksički restoran, - odgovorim nasmejano.

Della se glasno nasmeje zabacujući glavu u nazad. Bila je tako


slobodna. Nije se trudila da me impresionira. To je bilo osvežavajuće, za
promenu. Oči su joj se smeškale kad me ponovo pogledala. - Koji je tvoj
najveći strah? - Pita me.

Opa. Čudan preokret. - Mislim da nemam nikakvih strahova, -


odgovorim.

- Naravno da imaš. Svi ga imaju, - kaže pre nego što poliže so sa ruba
čaše.

Da li je ona imala neke strahove? Jer se činilo da nema ni jedan. - Da


postanem kao svoj otac, - izgovorim iznenada. To je bilo nesmotreno,
nisam trebao to da kažem. Nikad to nisam nikom priznao.

Gledala je negde preko mog ramena sa čudnim izrazom na licu. - To


je čudno. Moj strah je da ću postati ista kao moja majka.

Njene velike plave oči zatreptale su brzo, i osmeh joj se vratio na lice.
Brzo se povratila sa mesta gde je odlutala pre par sekundi. Nije želela da
razmišlja o svojoj majci i poštovao sam to.

- Šta ti voliš da radiš? - Pokušam da vratim razgovor na neke vedrije


teme.

- Da plešem na kiši, upoznajem nove ljude, da se smejem, da gledam


stare filmove iz osamdesetih i volim da pevam, - odgovorila je i nasmešila
se, a zatim nastavila da pije svoje piće. Ako ne pripazim, ovim tempom
ima da se napije jako brzo.

Dve margarite kasnije, naslanjala se grudima na moju ruku dok se


smejala svim mojim šalama. Zaustavio sam je u poručivanju sledeće
runde jer bila je dovoljno pripita. Nisam hteo da se odvali.
- Jesi li spremna da ti nađemo tu hotelsku sobu, da ti pripremim krevet
za spavanje? - Nasmešim joj se dok zavlačim ruku između njenih butina.
Stisnula se za trenutak ali se ubrzo opustila i dozvolila mi da pomerim
ruku do njenih vlažnih gaćica. Želela me je isto koliko i ja nju, ovo je bila
dovoljna potvrda. Prešao sam vrhom prsta po vlažnom središtu, a ona je
zadrhtala od tog poteza.

Trljala se o moju ruku, zatvorenih očiju i blago rastvorenih usana,


blaženog izraza lica. Dođavola očigledno je uživala u ovome.

- Želiš li ovo? - Prošaputao sam joj na uvo ubacujući jedan prst u njenu
željnu vrelinu, bez ikakvih prepreka.

- Da, - izdahnula je. - Ali samo ako mi obećaš da ću svršiti. - Jebote.


Izvučem ruku iz njenih gaćica pa posegnem za novčanikom. Bacim
novčanicu od sto dolara na sto, nemamo vremena da čekamo račun.

Želeo sa to što mi je nudila. A što se tiče svršavanja, onesvestiće se od


broja orgazama koje planiram da joj priuštim. Nikad ne bacaj Kerringtonu
izazov poput tog. Bio sam spreman na sve. Nisam bio siguran da li je
sposobna da vozi u ovakvom stanju. Smisliću kako da joj kasnije dovezem
auto. Nisam mogao da razmišljam o tome u ovom trenutku. Otvorio sam
vrata kamioneta i popeo je na prednje sedište malo grublje nego što sam
želeo. Iskolačila je svoje krupne plave oči iznenađeno, pa sam zastao da
udahnem i porazmislim malo bolje. Možda ne bih trebao da nastavim. Da
li je ta nervoza u njenom pogledu stvarna, da li je toliko neiskusna? Njeno
telo pričalo je jednu priču, ali njene oči nešto sasvim drugo.

Uvukla je donju usnu i zagrizla je. Tako sam jarko želeo da okusim te
usne.

Nisam obišao do svoje strane kamioneta. Umesto toga popeo sam se


pored nje i zalupio vrata iza sebe. Zgrabio sam joj glavu rukama i
namestio u pravi položaj. Usnama sam prekrio njene i napokon osetio
njihov ukus. Svaki maleni uzdah koji je dopirao sa njenih usana zavlačio
mi se pod kožu. Njena puna donja usna se tako neiskusno i gladno
pomerala uz moju, a to me je još više izluđivalo.

Nekako sam se odvojio od nje gledajući u njene oči pune strasti. - Jesi
li sigurna da želiš ovo? Jer ako nisi, sada je vreme da stanemo. - Nećemo
se nikad više videti, ali morao sam da budem siguran da nije tako
neiskusna kao što mi njeni dodiri govore. Nemam ništa protiv seksa za
jedno veče, ali sa devojkom koja je znala šta radi. Morao sam da budem
siguran da je svesna u šta se upušta.

- Ja, - rekla je i zaustavila se, pa glasno progutala. To je bio moj


odgovor. Krenuo sam da se udaljim od nje ali me je povukla za majicu ka
sebi. - Ne, sačekaj. Želim ovo. Treba mi ovo. Molim te nemoj da staješ.

Još uvek nisam bio siguran, nije mi zvučala ubedljivo. - Jel radiš ovo
prvi put? - Pitao sam, misleći kako možda nikad ranije nije imala seks na
jedno veče.

Odmahnula je glavom negativno, sa tužnim osmehom na licu. - Ne.


Samo je poslednji bio jako loš. Želim da mi pomogneš da ga zaboravim.
Želim da znam kako je kad to radiš iz zadovoljstva. Ništa više. Samo učini
da se osećam dobro.

Nije bila devica, dobro je. Jedno loše iskustvo može svakog učiniti
nesigurnim. Ali ja ću to popraviti. - Učiniću da se osećaš jako dobro, srce,
- uveravao sam je. Posegnuo sam rukom ka njoj pa svukao to patetično
parče tkanine koje ju je pokrivalo, preko glave. Iako sam znao da nema
grudnjak ispod, sam pogled na nju ostavio me je bez daha.

- Oh! - Vrisnula je i naslonila se na laktove, što je gurnulo njene grudi


u prvi plan. Voleo sam sise, a ove su bez sumnje bile prelepe, i bio sam
prilično siguran da sam umro i otišao u raj dok sam ih gledao.

- Ove bebice su jebeno neverovatne, - promumlao sam dok sam


spuštao usne na jednu od njenih okruglih, crvenih kao bombona,
bradavica uvlačeći je u usta.

- Oh da, - zajecala je i nasmejao sam se sam sebi. Nisam voleo one koje
su previše rečite, ali ova nije glumila. Nije se pretvarala. Svaki jecaj sa
njenih usana zvučao je iskreno. Mesio sam rukama njene sise posvećujući
im podjednako pažnju, sisajući i grickajući ih. Bio sam prilično siguran da
mi ne bi dosadilo da radim ovo celu noć.

- AH! Molim te, želim da te osetim u sebi. Želim da svršim, -


preklinjala je Della. Želeo sam da svrši, ali ako ne bude prestala da
ponavlja te nevaljale zahteve svojim požudnim usnama, činilo se da ću ja
prvi svršiti u pantalone.

Posegao sam joj za šorcem i svukao ga zajedno sa gaćicama. Bacio sam


ga na pod pa rukama raširio njene noge šire. Bila je izdepilirana. Jebote to!
Zapuhnuo me je seksi miris njenog uzbuđenja, udahnuo sam ga duboko.
Morao sam da je okusim. Hteo sam da u ustima osetim taj orgazam za koji
me moli.

Dodirnuo sam glatku kožu prstom, spuštajući ga niže ka centru. Della


se naglo trgla uz kožno sedište.

- Poljubiću te ovde, - upozorio sam je pre nego što sam spustio usne
na nabrekli klitoris koji je vrištao za pažnjom.

- Oh moj Bože, - prostenjala je grabeći me rukama za glavu. Morao


sam da se nasmejem.

Lizao sam je nežno u početku, onda sam krenuo da ubrzavam ritam.


Zaista je bila ukusna. Okusio sam dosta žena, ali ova je bila slatka.
Pritisnuo sam joj nosom klitoris dok sam jezik nabijao u njen vlažni otvor.
Sa obe šake zgrabila me za kosu dok je vrištala moje ima. Dopadalo mi se
kako je to zvučalo sa njenih usana. Verovatno previše, obzirom da se
verovatno nikad više nećemo videti.

Podsetivši sebe da je neću više videti, izazvalo je paniku u meni.


Trebalo mi je više. Počeo sam intenzivnije da je ližem. Sve jače, dok je nije
pogodio prvi orgazam. Ponavljala je moje ime nekoliko puta dok se tresla
u orgazmu a ja sam za malo svršio u gaće, nešto što mi se nije dogodilo
još od srednje škole.

Poljubio sam je u osetljivo mesto još jednom pa sam seo nazad na


sedište otkopčavajući farmerke. Trebalo bi da sačekam dok ne stignemo
do hotelske sobe, ali sam hteo malo da se olakšam za početak. Ako sam
dobio samo jednu noć sa ovom devojkom, želim da je iskoristim
maksimalno. Prvi seks će me držati do prvog hotela na koji naiđemo.

Otvorio sam pregradu i izvadio jedan od kondoma koji držim tu.


Otvorio sam ga i navukao pre nego što sam je ponovo pogledao.
Posmatrala me je pažljivo. Oblizala je usne svojim ružičastim jezikom.
Zastenjao sam i povukao njene noge na svoja ramena, kako bi se smestio
između njenih nogu.

- Šta ako nas neko vidi? - Pitala me, još uvek zadihana od prijašnjeg
orgazma.

Zasmejao sam se. Tek sad se setila da pita. - Prozori su zatamnjeni,


napolju je mrak i nema svetla nigde u blizini. A i sam kamionet je jako
visok i niko nas ne može videti.

Podarila mi je seksi osmeh i zabacila ruke iznad glave, što je izazvalo


poskakivanje njenih savršenih sisa. Ovo neće dugo trajati, već sam bio na
ivici.

Prislonio sam glavić na njen otvor i polako krenuo da guram. Bila je


uska. Previše jebeno uska. Bože, ne, samo da nije devica. Devojke koje
izgledaju kao ona nisu device u tim godinama. Ona je stvorena za jebanje.
- Uska si, - prosiktao sam.

Klimnula je glavom, zastenjala i raširila noge još više. - Nisam devica,


- podsetila me je.

Tačno. Zašto sam onda hteo da idem polako i lagano sa njom? Bila je
vrela i spremna. Briga za to da li je devica ili ne se poigravala sa mojom
glavom. Zabio sam se u nju u jednom potezu i oboje smo zaječali. Nije
lagala, jeste bila jebeno uska, ali nije bilo nikakve prepreke. Nije bila
devica. Samo je imala pičkicu iz raja. Jebote ovo je bilo neverovatno.

Izvukao sam se iz nje kad je dograbila rukom ručku od vrata,


pripremajući se za moj sledeći nalet. - Jače... molim te... ponovo... -
izdahnula je.

Nije trebalo da mi se ponovi dva puta.

Uspeo sam da se zabijem još jače ovaj put, a te njene sise su prelepo
poskakivale. Bio sam siguran da ih nikad neću zaboraviti. Sve ovo je bilo
previše, morao sam da svršim.

Spustio sam prst na njen klitoris i protrljao par puta dok nije počela da
uzdiše i jeca. - Sviđa ti se to? Ti si takva nevaljala devojka, koja želi da je
jebem jače, - šaputao sam joj na uho, prevlačeći njene sokove po
natečenom klitorisu.

- Oh Bože, Woods. Oh Bože, svršiću ponovo, - zajecala je. Uvukao sam


jednu bradavicu u usta i sisao jako, dok sam se igrao sa njenim klitorisom.

Eksplodirala je od mojih dodira. Naslonio sam se na uzglavlje zadnjeg


sedišta kako bih imao oslonac i zabio se u nju još dva puta pa se i sam
prepustio orgazmu.
Polako sam otvorila oči i zurila u plafon. Hotelska soba bila je
ispunjena tišinom. Bila sam sama i to me je opustilo. Nisam bila sigurna
da mogu da se suočim sa Woodsom posle svega što se sinoć dogodilo.
Bila sam mnogo toga, ali kurva nije jedna od tih epiteta. Mada. prisećajući
se prethodne noći, osećala sam se kao jedna. Nisam bila sigurna šta me je
zaposelo... ili je sve to do tequile. Možda mi je to malo alkohola koji sam
popila dalo dovoljno hrabrosti da uzmem ono što sam poželela. Ali nisam
bila pijana. Znala sam tačno šta radim.

Woods je bio seksi, pun harizme i jesam li pomenula koliko je seksi?


A nisam mu znala čak ni prezime.

Pokrila sam lice rukama i glasno se nasmejala. Imala sam divlji seks sa
čovekom kog sam tek upoznala. Koliko je to ludo? Bar je koristio kondom
kad god smo to radili: u kamionetu, pod tušem, na stolu i konačno na
krevetu. Posle čega sam se bukvalno onesvestila. Htela sam da iskusim
dobar seks. A sada sam znala šta je seks sa pravim muškarcem, van svake
pameti. Misija ispunjena. Jedna stvar je bila sigurna. Nikada neću
zaboraviti Woodsa. Ovaj put trebao je da mi pokaže šta znači živeti, a seks
sa Woodsom bio je jedna od najfinijih stvari do sad.

Ustala sam iz kreveta, protegla se i potražila svoju odeću. Čekaj... moj


auto. Bio mi je potreban moj auto. Moj kofer je.... uh moj kofer je stajao
ispod kreveta. Šta? Ostavila sam ga u autu. Uzela sam čaršav sa kreveta i
umotala se u njega. Onda sam otišla do prozora i sklonila zavesu. Bio mi
je potreban jedan minut da pronađem Bradenin crveni auto parkiran
ispred. Woods je otišao po njega i doneo mi kofer u sobu. Srce mi se
ispunilo toplinom zbog njegovog poteza. Dobro sam izabrala muškarca
za seks na jedno veče. Jer ovaj se u potpunosti pobrinuo za mene.
Sadašnjost...

Sedela sam u kancelariji Jeffery Odoma, mog trenutnog šefa, čekajući


ga. Poslao mi je poruku jutros tražeći da dođem malo ranije na posao i
sastanem se sa njim. Nisam bila sigurna šta nije u redu. Pre par nedelja
počeo je da flertuje sa mnom, a onda smo se upustili u nešto više. Brinula
sam se da bi to mogao biti problem. Radila sam kao konobarica u
njegovom baru. I bila sam ovde privremeno.

Na svom istraživačkom putu morala sam da se zaustavim u nekom


momentu kako bih pronašla posao i zaradila dovoljno para za nastavak
putovanja. Svideo mi se Dallas. Bilo je zabavno. Jeffry je bio seksi i stariji.
Činio je da se osećam posebnom, bar kad je bio u gradu.

U početku dolazio je samo jednom nedeljno, ali pošto smo počeli da


flertujemo, počeo je sve češće da se pojavljuje. Najčešće pred zatvaranje.
Čekao bi me u autu i poslao poruku da se nađemo ispred. Ova tajna
romansa počela je malo da me nervira. Nisam to uzimala za ozbiljno, jer
falilo mi je još oko petsto dolara bakšiša kako bi nastavila put. Sledeća
stanica, Las Vegas.

Vrata kancelarije su se otvorila i on je ušao namrštenog lica, što mi je


reklo da ovo neće biti jedna od zabavnih poseta. Možda ću morati da
krenem ranije u Vegas.

- Izvini što sam te zvao ovde ovako rano, Della, - rekao je obilazeći oko
stola i sedajući u stolicu. Ovo je sve bilo jako zvanično i hladno, obzirom
da sam se našla pod tušem sa njim pre tri večeri. Tada sam napokon
popustila i imala seks sa njim.

Nisam mu odgovorila. Nisam bila sigurna šta treba da kažem.


Jeffry je provukao ruku kroz kosu - Mislim da bi trebala da nastaviš
putovanje što pre. Ova stvar između nas postaje ozbiljna, a oboje znamo
da to neće potrajati.

Pa, dobro. Znači dobio je šta je želeo i neće da mi dozvoli da zaradim


poslednjih petsto dolara koji su mi potrebni pre polaska. Znao je da ću
uskoro krenuti. Seronja.

- Dobro, - odgovorila sam i ustala. Nije mi bilo potrebno sve ovo.


Mogu da pauziram nedaleko od Vegasa i nađem drugi posao.

- Della, - rekao je, dok je ustajao kad i ja. - Žao mi je.

Samo sam se nasmejala. Bilo mu je žao ali ni blizu kao meni. Mislila
sam da smo postali prijatelji.

Hodajući ka vratima, shvatila sam da je ovo još jedno novo iskustvo


na mom putovanju. Iskoristio me je, ali sve je to život. Nije to bio neki
veliki udarac na moj ego kao što sam očekivala.

Vrata su se naglo otvorila pre nego što sam došla do njih, a na njima je
stajala visoka, elegantna crvenokosa žena i posmatrala me namrgođenog
lica.

- Jel to ona? Jel ovo tvoja kurva? Naravno da jeste i izgleda kao jebena
drolja. Jesi je pronašao na jednom od onih odvratih striptiz barova koje
posećuješ? Tačno izgleda kao striptizeta. Bože Jeff, kako si tako nisko pao?

Slušala sam je kako priča, ali nisam sigurna da li sam dobro razumela.
Bila sam zbunjena, ali jedno je sigurno - ova žena me je mrzela. Nisam bila
sigurna zašto, ali mržnja je izbijala iz nje.

- To je dovoljno Frances. Otpustio sam je kao što si tražila. Pusti je da


ide, ovo je između mene i tebe, - rekao je Jeffry namrštenoj crvenokosi.
Pogledao me je na kratko sa izvinjenjem u očima.

Pogledala sam ponovo u ženu iz koje je kuljao bes bez kontrole, dok
ga je rezala pogledom. - Otpustio si je i sad je sve u redu? - Prebacila je
svoj pogled pun mržnje na mene. - Da li te uopšte briga što si se jebala sa
ocem mog nerođenog deteta? Zar ti nije smetalo to što ne samo da je
oženjen, već će uskoro postati i otac?

Čekaj.... šta? Jel to ona upravo rekla oženjen?

Buljila sam u nju shvatajući da ovo nije nikakva šala. Onda sam se
okrenula nazad ga Jefferyu. Istina mu se ocrtala na licu, bio je zaista
oženjen. Napravio je od mene preljubnicu. Oh. Sranje.

- Oženjen si? - Moje pitanje je više zvučalo kao urlik, a ne kao pitanje.

Klimnuo je glavom i opustio ramena poražavajuće.

Krenula sam ka njemu ali sam se zaustavila. Mislim da sam bila u


stanju da ga zadavim golim rukama ako mu priđem bliže.

- Ti jadni kučkin sine. Zašto si... kako si mogao... imaš ŽENU koja je
trudna! Ne mogu da verujem da si uradio ovako nešto. Tako sam glupa.
Tako neverovatno glupa. Svo to skrivanje nije bilo zbog drugih
zaposlenih. Već zbog nje. - Pokazala sam na njegovu ženu. - Nadam se da
ćeš goreti u paklu, - klela sam ga kad sam krenula ka vratima. Zaustavila
sam se pre nego što sam ih otvorila i pobegla odatle. Morala sam još
nekome nešto da kažem. Pogledala sam u crvenokosu čiji je bes nestao sa
lica, a zamenile su ga suze.

- Žao mi je. Da sam znala da je oženjen, nikada mu ne bi prišla ni blizu.


Kunem se. - Onda sam izletela zalupivši vrata za sobom.

Kad sam se vratila u bar, pogled mi se susreo sa Trippovim.


Odmahnuo je glavom i uzdahnuo. - Plašio sam se da si u šemi sa njim, ali
nisam bio siguran. Nisam hteo ništa da kažem, jer bih te uvredio da sam
pogrešno protumačio situaciju. Pretpostavljam da nisi znala da je
oženjen?

Osećala sam se prljavo i pogrešno. Došetala sam do njega i sela na


stolicu preko puta. - Nisam imala pojma. I sad se osećam užasno. Zaista
sam želela da nastavim svoje putovanje, ali sad samo želim da idem kući.

Tripp je radio kao šanker od četvrtka do nedelje. Bio je visok, zgodan,


sa kratkom braon kosom. Imao je neki privilegovani izgled. Nisam znala
da objasnim, ali nešto nije štimalo kod Trippa. Činilo se da se ne uklapa u
ovaj život, slično kao i ja. Proveli smo mnoge večeri u priči prilikom
zatvaranja bara. Nisam znala mnogo o njemu, ali smo postali dobri
prijatelji.

- Rekla si da želiš da živiš i vidiš svet, - podsetio me je na moje reči.

Slegla sam ramenima. - Nisam više tako sigurna u to.

Pogledao je ka vratima pa izvukao telefon iz džepa. - Hajde ovako,


nemoj još da krećeš kući. Daj sebi malo vremena da se oporaviš od ovoga,
pa se vrati nazad na put. Provedi neko vreme u jednom manjem gradiću
i daj sebi malo oduška.

Način na koji je on to objašnjavao zvučao je idealno, ali nisam bila


sigurna da li je to pravo rešenje za mene.

- Pozvaću svog rođaka. On ima veze u malenom gradu na obali gde


sam odrastao. Zaista je mali, a ljudi su fini. Ni slično Dallasu. Moj rođak
će ti srediti posao, a ti posle odluči da li želiš da nastaviš svoje putovanje.
On poznaje ljude na visokim pozicijama. - Tripp mi je namignuo.

Pre nego što sam stigla da se pobunim i smislim zašto je to loša ideja,
Tripp je već pozvao svog rođaka.

- Zdravo, Jace.

- Da, znam koliko je prošlo. Život leti kao lud.

- Ne, ti treba da dođeš u Dallas i odvojiš se malo od cure za koju tvoja


mama kaže da si se zalepio kao pijavica.

Tripp se zasmejao, videla sam mu iskrenu sreću u očima. Voleo je


osobu sa kojom je razgovarao i očigledno mu je nedostajao.

- Slušaj, treba mi usluga. Imam prijateljicu, imala je ovde jednu


nezgodnu situaciju i mora da se skloni odavde.

- Ne, znam da imaš devojku. Ne tražim ti da se useli kod tebe, idiote.


Može da ostane u mom apartmanu dok je tamo. Neko bi trebao da ga
koristi za promenu. Samo razgovaraj sa Kerringtonom. Nek joj da neki
posao. Neće se dugo zadržavati tu.
- Da, jeste.

- Siguran sam da će biti zadovoljan.

- Sjajno. Hvala čoveče. Zvaću te kasnije. Daću joj sad informacije koje
su joj potrebne, i šaljem je kod vas.

Tripp se smeškao dok je vraćao telefon nazad u džep. - Sve je sređeno.


Imaćeš dobro plaćen posao i možeš ostati u mom apartmanu dok si tamo,
bez ikakvih troškova. Trebao sam odavno da pošaljem nekog da ga obiđe.
Taman ti možeš da se pobrineš za par stvari dok si tamo, to će mi dobro
doći. Najbolje od svega je što ćeš živeti blizu jedne od najlepših plaža na
jugu. Idi i pronađi sebe Della. I osunčaj se usput.
Šetao sam levo - desno ispred svog radnog stola. Na svakih par
sekundi pogledao sam u prsten koji je stajao na sredini. Znao sam šta to
znači. Isto tako sam znao da želim da ga bacim u okean, što je moguće
dalje. Ovo je bio ne tako suptilan podsetnik od mog oca.

Otišao sam juče do njega da ga pitam kada ću moći da pređem iz


menadžmenta na mesto potpredsednika Kerrington Golf kluba. Ovo je
njegov odgovor. Kad oženim Angelinu. Jebem ti, jebem ti, jebem ti!

Nisam želeo da se ženim sa njom. Ona bi napravila jadnika od mene.


Popustio sam konačno prošlog meseca, i imao seks sa njom ponovo.
Pojavila se na mojim vratima u kratkoj crvenoj spavaćici, pala na kolena i
popušila mi kurac.

Između pušenja i nenormalne količine viskija koji sam uneo u


organizam te večeri, jebao sam je par puta. Problem je bio u tome što
nisam mogao da svršim dok ne zamislim prelepe plave oči Delle Sloane.
Angelinino uvežbano stenjanje mi je ubijalo želju. Bila je profi u glumi.
Nije volela seks. Samo ga je koristila.

Znao sam jako dobro taj tip žena i nisam bio zainteresovan.

Ja nisam bio kao moj otac, koji se oženio zbog novca i saradnje, a onda
imao još nekoliko žena sa strane. Uvek me je nerviralo to što mojim
roditeljima nimalo nije smetao taj sjebani brak. Dok se meni opasno
poigrao sa glavom.

Ako sam trebao da se vežem za jednu ženu i budem joj veran do kraja
života kako bi dobio mesto koje zaslužujem u porodičnom poslu, nisam
bio siguran da li ga uopšte i želim. Jebeš sve to. Moj otac me je uvek
kontrolisao.

Kucanje na vratima zaustavilo je moje nemirne misli i šetnju po


kancelariji. Zgrabio sam prsten i ubacio ga u džep. Nisam želeo da se
sazna za ovo. I neka mi je bog u pomoći ako je to Angelina na vratima.

- Napred, - doviknuo sam i smestio se u stolicu.

Jace, moj najbolji prijatelj od srednje škole pojavio se na vratima i ušao


unutra. - Mislio sam da ćeš nam se pridružiti na terenu jutros, ali se nisi
pojavio.

Hteo sam da razgovaram sa nekim o ovome, ali nisam siguran da sam


bio spreman. Jace bi mi rekao da odem iz grada, pa nek se sami snalaze.
On se već godinama protivio željama svog oca. - Bio sam zauzet, - bio je
moj jedini odgovor.

Jace je klimnuo glavom. - Da, skapirao sam. - Došetao je do stola i seo


preko puta mene. - Hteo sam da te pitam za uslugu.

To mi je privuklo pažnju. Jace nije tražio usluge skoro nikada.


Namestio sam se u stolici i čekao. Nadam se da nema nikakve veze sa
njegovom devojkom Bethy koja je ujedno i zaposlena kao cart devojka1 za
piće na terenu. Nema šanse da je pustim ranije, večeri su nam jako zauzete
i bila mi je potrebna.

- Tripp me pozvao, - počeo je. Tripp je njegov stariji rođak. Maturirao


je par godina pre nas. Ali smo se družili i proveli jednu godinu zajedno u
srednjoj školi, pre nego što je otišao. Nisam ga video od kako se spakovao
i pre pet godina napustio grad.

- Zaista? Kako je on? - Pitao sam radoznalo. Uvek mi se dopadao


Tripp. Ni on nije želeo da udovolji zahtevima svojih roditelja, pa je
jednostavno napustio sve i otišao. Nikad se nije vratio.

Jace je slegnuo ramenima. - Dobro, pretpostavljam. Zvučao je srećno.


Sad je u Dallasu. Trebalo bi da odem do njega da ga posetim. Nije dolazio
u Boston ove godine za Božić, sa ostatkom porodice. Ne verujem da će se

1
Devojka koja golf kolima razvozi piće po terenu.
vraćati ovamo u skorije vreme. Stric Robert nije zadovoljan sa njegovim
izborima.

Nisam ni pomišljao da je Robert Newark srećan sa ponašanjem


njegovog sina jedinca. Trebao je da nasledi prestižnu Newark & Newark
advokatsku firmu, lociranu na Manhattanu, jednog dana. Njegov deda je
osnovao firmu i počeo sa dna. Ali Tripp nije želeo da bude advokat. On je
želeo da putuje svetom.

- Nego, ima jedna njegova prijateljica. Spanđala se sa gazdom bara pa


saznala da je oženjen. Nije to znala i sad mora da ode iz grada da poliže
svoje rane i ta sranja. Pitao me da li može da je pošalje ovde. Kaže da je
izvanredna konobarica. Da je dobar radnik i da nikad ne kasni. Takođe
kaže da je prelepa i da joj muškarci ostavljaju dobar bakšiš. Smestiće se u
njegov apartman koji je ionako stalno prazan, ali joj je potreban posao.

Bila mi je potrebna dobra konobarica. - Naravno. Samo je pošalji kod


mene kad stigne. Daćemo joj uniformu i posao.

Jace se vidno opustio. - Hvala. Mrzim da pitam za usluge, ali zaista je


zvučao zabrinuto. Već me je dva puta zvao od jutros da pričamo o njoj i
da pripremim sve za njen dolazak. Nisam hteo da ga izneverim.

- Shvatam, ne brini se. I reci Trippu kad mu sledeći put zatreba usluga,
da pozove mene. Voleo bih da se čujemo ponekad.

Nedugo pošto je Jace izašao Angelina je ušetala u kancelariju.


Prebacila je dugu, plavu kosu preko ramena i nasmešila mi se. Bio je to
uvežban zavodnički osmeh. I to me je nerviralo. Oblizivala je jezikom
usne dok mi se približavala.

- Nedostajao si mi. Nismo ne ni čuli ni videli od prošle nedelje. Mislila


sam da smo se lepo zabavili kod rupe broj šesnaest.

Pristao sam da odigram partiju sa Angelinom, na kraju radnog


vremena, prošle nedelje. Znao sam da će mi to skinuti oca sa leđa i
udovoljiti njoj. Ono što nisam očekivao je da će se konstantno trljati o
mene i pipati me za kurac. Poslednji put mi je ubacila ruke u šorc i tražila
da je jebem. Okrenuo sam je i stavio joj ruke na stablo ispred nas, pa je
izjebao od pozadi, kako ne bi gledao njene lažne izraze zadovoljstva na
licu. Radila je sve ovo kako bi me navela da je oženim. Njen tatica je to
želeo, a ona je samo pratila njegove želje, ništa više.

- Bio sam zauzet, - hladno sam odgovorio.

Nije shvatila šta sam hteo da kažem. Umesto toga namestila se između
mojih nogu i nagnula kako bih imao idealan pogled na njene grudi. Nisu
bile ništa posebno, pa mi nije bilo jasno šta je izvodila tim pokretima. Ako
je oženim, uradiće silikone.

- Previše radiš, a premalo se zabavljaš, - šapnula je, kleknula na kolena


i počela da trlja ruku preko moje nezainteresovane kite.

- Mogu da ti pomognem oko toga, - obećavala je dok mi je otkopčavala


pantalone. Osećao sam se jako loše posle našeg zadnjeg seksa.
Iskorištavao sam je. Da iskorištavala je i ona mene, ali ja nisam morao da
padam tako nisko. Bilo je pogrešno. Nisam je želeo. Oženiću je samo ako
budem prisiljen to da uradim. Nije bilo razloga da nastavimo sa ovim.
Bilo mi je potrebno vreme da razmislim o ovome.

- Stani Angelina. Imam posla, nemam vremena za ovo sada, - obuzdao


sam se da je ne odgurnem. To bi bilo grubo.

- Možeš da radiš dok te ja zadovoljavam. Dozvoli da ti pokažem u


čemu možeš uživati do kraja života.

Oboje smo znali da će seks postati samo još jedna obaveza od trenutka
kad kažem da. Ona bi pronalazila izgovore zašto ne može, a pušenje u
kancelariji bila bi samo uspomena.

- Ne pravi budalu od mene Angelina. Ja sam pametan čovek. Znam


šta radiš i zašto to radiš. Onog trenutka kad budemo venčani tvoja maska
će spasti i pokazaćeš svoje pravo lice.

Ozlojeđeno me pogledala. Ali samo sam bio iskren i očekivao sam isto
od nje.

- Iako tatica želi da se udam za tebe, to nije jedini razlog zašto ovo
radim. Privlačiš me kao i sve druge žene. Jedina razlika između njih i
mene, je ta što sam ja dovoljno dobra za tebe. Mi nadopunjujemo jedno
drugo. Možeš da se boriš protiv ovoga i da guraš svoj frajerski način
života, ali ja ne idem nigde. Želim taj prsten koji je tvoj tatica kupio za
mene na svojoj ruci, i tvoje prezime. Seks bi mogao da bude neverovatan,
ako bi se ti samo malo opustio. Neću zauvek glumiti tu kurvu o kojoj
fantaziraš. Uživaj u njoj dok možeš.

Ustala je i ispravila se. - Znaš gde možeš da me pronađeš kad budeš


spreman da priznaš da smo savršeni par. Ti i ja.
Zaustavila sam se na benzinskoj pumpi na kojoj sam srela Woodsa pre
samo četiri meseca. Bio je to početak mog puta. Kako je ironično što me
Tripp poslao ponovo nazad na isto mesto. Nisam bila sigurna da li Woods
uopšte živi u ovom gradu. Odveo me je van grada na večeru i tamo
pronašao hotel za spavanje. Možda je i on tog dana bio samo u prolazu.
Ili ću ga možda ponovo videti.

Šta ako je oženjen?

Ne, neću da razmišljam tako. Neću da sudim svim muškarcima na


osnovu iskustva sa Jefferyjem. To ne bi bilo fer. Evo Tripp na primer. On
nije uopšte poput Jeffryja. Dao mi je ključeve svog apartmana gde mogu
da stanujem potpuno besplatno, sve dok ga održavam čistim. Takođe mi
je pronašao i posao.

Bacila sam pogled na papir u ruci, tamo je bio ispisan Jaceov broj.
Rekao mi je da mu se javim čim se smestim. On će mi zakazati sastanak
sa gospodinom Kerringtonom.

Uključim se nazad na put pa se posle dva skretanja parkiram ispred


zgrade sa pogledom na okean. Pročitam ponovo adresu sa papira koji mi
je Tripp dao. Ovo mora de je neka greška. Ovde su očigledno živeli
bogataši, i stan u ovom kraju koštao je čitavo bogatstvo. Odakle Trippu
pare za ovako nešto?

I ponovo mi se javi sumnja da je Tripp nešto više od običnog barmena


koji vozi Harley - Davidson. Bilo je tu još mnogo toga što nije pokazao
nikome od nas u Dallasu.
Izvučem telefon iz džepa i okrenem njegov broj. Odzvoni do kraja, ali
se niko ne javi. Onda okrenem Jaceov broj i posle tri zvona javi se ženski
glas.

- Halo, - razvlačila je reči dok ih je izgovarala.

- Um, da. Ja sam, um Della Sloane. Trippova...

- Trippova prijateljica! - Vrisnula je u slušalicu. - Očekivali smo te.


Drago mi je da si stigla sigurno. Jesi li se već smestila u Trippov apartman?

Bila sam prilično sigurna da je Jace muškarac.

- Um, ne i nisam baš. Upravo sam stigla a ovo mesto je jako fino.
Plašim se da sam zalutala. -

Čula sam smeh sa druge strane slušalice. - Naprotiv na pravom si


mestu. Čini mi se da ne poznaješ Trippa dovoljno. Veruj mi dušo, on može
da priušti taj apartman i još po nešto. Oh, ja sam Bethy inače. Jaceova
devojka. On je izašao.

Svidela mi se Bethy, bila je jako prijatna.

- Ako si sigurna da sam na pravom mestu , idem da pronađem njegov


ulaz i da se raspakujem. Jace je trebalo da kontaktira gospodina
Kerringtona u vezi posla. Znaš li nešto o tome?

- Oh, nema potrebe da ga zovemo, rekao je Jaceu da te pošalje kod


njega čim stigneš. Potrebni su mu konobari. Imaš li papir i olovku? Moraš
zapisati instrukcije kako da stigneš do tamo.

Ovo je bilo najlepše mesto na kom sam stanovala. Po Trippovoj priči


bilo je zapušteno i ne održavano. Ali neko je odlično brinuo i čistio ovaj
stan. Bio je u savršenom stanju. Raspakovala sam se i izašla na balkon
kako bih uživala u pogledu na Meksički zaliv. Zaista je bilo prelepo ovde.
Tripp je bio u pravu, bilo mi je potrebno da iskusim ovo. Mogla bih da
radim i uživam u ovom stanu u slobodno vreme. Bilo bi to kao odmor na
plaži koji nikad nisam iskusila u detinjstvu. Kad god sam gledala more na
TV-u, pitala sam se da li je pesak toliko beo i da li je voda toliko plava.
I zaista je bila.

Spustim se u fotelju sa osmehom na licu pa protegnem noge i


postavim ih ispred sebe. Ovo je uživanje. Izvučem telefon iz džepa i
okrenem Braden.

- Bilo je krajnje vreme. Gde si ti? Jesi li još u Dallasu? - Bradenin zvonki
glas probudi nostalgiju u meni. Poželela sam je, ali ne i ostale stvari koje
sam ostavila iza sebe. Kao na primer ljude koji su mi šaputali iza leđa,
pitajući se da li mi nešto fali.

- Ne. Napustila sam Dallas. Ispostavilo se da je Jeffrey oženjen.

Čujem njen uzdah, sačekam da probavi tu informaciju. - Della to je


užasno! Tako mi je žao. Gde si sada? Hoćeš da dođem po tebe? Kako si?
Jesi li dobro? Nije ti palo ništa glupo na pamet... - zamre joj glas posle tog
pitanja. Znam da nije volela da mi postavlja takva pitanja, ali sa kime bih
mogla da pričam o tome ako ne sa njom? Znala je skoro sve o mom životu.
Ali neke stvari nisu bile za priču.

- Dobro sam. U stvari, vratila sam se na Floridu i smestila se u Trippov


stan, on je barmen koji je radio vikendima. Sećaš se, pričala sam ti o njemu.
U svakom slučaju, našao mi je posao u njegovom rodnom gradu i
obezbedio smeštaj. Nalazim se uz sam zaliv. I trenutno sedim na terasi sa
pogledom na plažu sa belim peskom.

- Oooooh! To sjajno zvuči. Srećnice. Volela bih da posetim zaliv


ponovo, jednog dana. A taj Tripp zvuči kao dobar momak. Možda se
jednom kad te prođu te bubice o putovanjima, vratiš u Dallas da mu
zahvališ za sve, - zeza me.

- Tripp mi je samo prijatelj. Ništa se ne dešava između nas. Mislim,


zahvaliću mu se tako što ću mu poslati neku karticu ili novac putem pošte.

- U pravu si. Gurala sam te da kreneš sa zabavljanjem i vidi šta se


desilo. Imaš svo vreme ovog sveta da istražuješ.

- Upravo tako. I nameravam da se vratim na put čim uhvatim malo


sunca i odmora na plaži.

- Kakav je novi posao?


- Nisam sigurna šta je u pitanju, tek treba da upoznam šefa. Očekuje
me. U pitanju je golf klub, to bi trebalo da bude zabavno iskustvo. Prilično
drugačije od bara.

- Definitivno. Idi na taj razgovor pa mi se javi sa novostima. Jedva


čekam.

Pozdravimo se i prekinem vezu. Braden je uvek bila moj oslonac.


Znala je sve kroz šta sam prošla i šta sam prevazišla.

Noć kada sam upoznala Braden promenila je moj život. Jedina osoba
koju sam poznavala, bila je moja majka. Nikad mi nije dozvoljavala da
otvorim vrata, niti da preuzimam pakete i namirnice koje su nam
dostavljane. Morala sam da se krijem u ormaru i čekam da dostavljač ode.
Braden je bila fascinirana sa mnom isto kao i ja sa njom. Postavljala mi je
pitanja na koje dugo nisam imala odgovor. Nisam mogla nikom da
govorim o mojoj mami, čak i kao dete bila sam svesna toga.

Otresem sećanja o kojima ne želim da razmišljam sada, ustanem i


zaputim se u sobu koju sam izabrala za sebe. Bile su dve sobe u stanu. A
ja sam izabrala onu sa kraljevskim krevetom i masažnom kadom.
Izvučem svoju novu roze suknju koju sam uparila sa novom belom
majicom bez rukava. Očešljam kosu i nanesem malo šminke, a zatim
obujem roze štikle i krenem prema vratima. Čekao me posao koji moram
da dobijem.
Mrzeo sam menadžment. To je bio jedan od načina mučenja od strane
mog oca. Znao je da mrzim ovaj posao i da zaslužujem bolje. Koristio ga
je kako bi me naterao da oženim Angelinu. I dođavola, bio je na dobrom
putu.

Otvorim vrata kuhinje kako bi se pozabavio sa najnovijom dramom


između mog glavnog konobara Jimmyja, koji je stajao podbočeno i
namršteno i najnovije konobarice po imenu Jackie ili Frankie, ne sećam se
baš. Ruke su joj bile prekrštene preko grudi gledajući Jimmyja, takođe
namršteno.

- Šta se dođavola događa? Trebalo bi da ste u napolju i služite goste,


umesto toga čujem vas kako se svađate ovde. Hoće li neko da mi objasni
ili da otpustim vaše usijane glave? - Zahtevam sa autoritetom u glasu.

- Reći ću ti šta se događa. Zaposlio si jednu lenjivicu. Odlazi na puš -


pauzu na svaki deset minuta. Ako budem morao da poslužim još jednu
njenu porudžbinu koju je ostavila da stoji duže od pet minuta, poludeću.
Čuješ li me? Ili ide ona ili ja.

Neću otpustiti Jimmya, on je vodio celu kuhinju. Takođe je bio


miljenik žena. Mada nisu imale pojma da njega više interesuju muškarci.
Krili smo to kao tajnu, kako bi i dalje dobijao visoke napojnice.

Okrenem se ka devojci. - Mislio sam da sam bio jasan, da nema pauze


za cigaru, kad sam te zaposlio. Jimmy određuje kad ko ide na pauzu. On
je glavni ovde.
Devojka izdahne, strgne kecelju i baci je na pod. - Ne mogu da radim
u ovim uslovima kao rob. Meni treba pauza, a on se ljuti jer nisam brza
kao on. Pa nek se nosi. Odoh odavde. - Okrene se i napusti kuhinju.

Dobro. Nisam morao ja da je otpustim i da se bakćem sa ženskim


suzama. Jedini problem je što mi je trebala nova konobarica, pod hitno.

- Drago mi je da je otišla, ali nam treba zamena, - oglasi se Jimmy.

- Probaj da se snađeš dok ne nađem nekog da pomogne. - Napustim


kuhinju i zaputim se ka kancelariji, kad se začuje zvuk štikli iza mene.
Molim te bože samo da nije Angelina, nisam raspoložen za nju sada. Osim
ukoliko ne želi da izađe i služi mušterije, bolje bi joj bilo da me ostavi na
miru. Okrenem se nameravajući baš to da joj kažem, ali reči mi zamru na
usnama.

Nije Angelina, već Della. Bila još lepša nego što se sećam, a sećam se
svega. Skoro svakog prokletog dana se jako dobro setim nje. Najčešće dok
sam pod tušem.

Njena tamna kosa prebačena je opušteno preko jednog ramena. Na


sebi je imala uzanu majica koja nije ostavljala mesta mašti, jer je sve bilo
jako dobro naglašeno. Kratka suknja i visoke potpetice činile su da njene
noge izgledaju jebeno seksi. Šta ona radi ovde?

- Woods? - Oglasi se upitno i natera me da podignem oči sa njenog


zgodnog tela i sretnem njen iznenađen i zbunjen pogled.

- Della, - odgovorim. Zar nije došla mene da potraži ovde? Zašto je


onda delovala iznenađeno?

- Šta radiš ovde? - Osmehne mi se. Nikad joj nisam rekao kako se
prezivam, sa razlogom. Nisam hteo da se kres za jedno veče pretvori u
bilo šta drugo. Iako sam se živ pojeo u zadnja četiri meseca što joj nisam
dao svoj broj. Pitao sam se gde je otišla i da li će se ponovo vraćati ovamo
uskoro. I evo je, sad stoji ispred mene, u mom klubu.

- Moj otac je vlasnik kluba, - odgovorim posmatrajući njenu reakciju.


Iskolači oči, pa pogleda oko sebe kao da je tek sad postala svesna mesta
gde se nalazi.
- Jesi li ti gospodin Kerrington? - Upita me.

- Zavisi. I moj otac je gospodin Kerrington, ja se obično odazivam na


Woods.

Della se tiho zasmeje. - Ne mogu da verujem. Mislim da bi trebala da


razgovaram sa tobom u vezi posla. Tripp me poslao.

Tripp. Ovo je bila ta devojka? Ona kojoj je pomogao. Sranje! Šta je ono
Jace rekao da se dogodilo? Smuvala se sa šefom ili tako nešto. Pakao,
zaboravio sam o čemu je reč. Nisam obraćao pažnju.

- Da, to bih bio ja, - odgovorim. Ovo je loša ideja iz milion razloga. Nije
mi potrebno ometanje u vidu Delle. Trebao sam da pronađem način da
izađem na kraj sa ocem i Angelinom. Ako budem viđao Dellu svaki dan,
to će me skroz sjebati.

- Nadam se da je ovo u redu? Mislim, on nikad nije rekao Woods. Uvek


je koristio prezime Kerrington. - Njen nervozni glas me trgne iz
razmišljanja.

- Uh, da, uh , prati me do kancelarije da popuniš dokumenta i vidimo


koja ti pozicija najbolje odgovara.

Daleko što dalje od mene. Trebao sam da pošaljem njenu seksi guzu
na drugi jebeni kontinent, eto tolika udaljenost mi je trebala. Ali umesto
toga, daću joj posao. Ovde u mom klubu. Kako bih mogao iznova da
mučim sebe sa sećanjima na našu noć ispunjenu neverovatnim seksom.
Ah, dođavola.

Nisam je sačekao da me stigne, samo sam se okrenuo i nastavio da


hodam. Morao sam da držim distancu, jer znam kad bih osetio njen miris
da bi je pribio uz najbliži zid i spustio ruke na njeno neverovatno telo.
Umesto toga, išao sam napred bez osvrtanja. Znao sam da me prati po
zvuku štikli koje su se čule iza mene.

Kad sam napokon stigao do kancelarije otvorio sam vrata širom i stao
iza njih kako bi je propustio. Zadržao sam dah dok se nisam odaljio
dovoljno daleko od nje.
- Woods, čini mi se da nisi srećan sa ovom situacijom. Izvini, ja zaista
nisam znala. Nisam čak znala ni da me Tripp šalje u ovaj grad. Dao mi je
uputstva i stigla sam nazad ovamo. Morala sam što pre da napustim
Dallas. Mogu da potražim posao na drugom mestu ako ti je ovo previše
čudno.

Njen zabrinuti pogled me slomio. Nisam mogao ovo da joj radim.


Nisam mogao da budem grub i hladan prema njoj. Daću joj prokleti
posao, koji god da želi i držaću se jebeno podalje od nje. Možda bi trebao
da zaprosim Angelinu. To bi me sprečilo da napravim grešku, i pokušam
da ulovim Dellu kad god bih imao priliku za to.

- Izvini, sve je u redu. Upravo sam imao manju dramu sa zaposlenima


u kuhinji. Iznenadila si me. Ali imaš posao ovde ako ga želiš. Reci mi u
čemu si dobra? - Osim u pružanju nezaboravnog seksa.

Della se uspravila u stolici, a oči mi se spuste na njene sise. Ukrućene


bradavice ocrtavale su se na majici, a moja polu - tvrda kita sad je bila kao
kamen. Jebote i ona se naložila. Sećala se naše zajedničke noći.

- Radila sam u baru u Dallasu kao konobarica. To su poslovi koje sam


inače dobijala. Lagani su, a i napojnica je dobra, pa se ne zadržavam dugo
u mestu.

Klimnuo sam glavom. Tako je. Ona putuje i istražuje. Neće pustiti
korene u Rosemaryu. Ne traži vezu, već juri avanturu.

- Da li si zainteresovana za posao konobarice ovde? Lakše je nego


posao u baru, a upravo smo izgubili jednu pre nego što si se pojavila.

Umesto da je udaljim, stavljao sam je tačno sebi ispred nosa. Ja sam


jebeni idiot.

- Hvala ti, to bi bilo savršeno. Da li treba odmah da počnem obzirom


da ste u manjku sa radnicima? Brzo učim, - uverava me.

Ne, želeo sam da se vrati nazad u Trippov stan i pusti me da se jebeno


smirim.
Pre nego što sam stigao da odgovorim, začulo se kucanje na vratima i
Jimmy se pojavio na dovratku. - Gubim kontrolu, - pogledao je u Dellu i
osmehnuo se. - Pa nisi li ti prava lepotica? Molim te reci mi da si ovde
zbog posla?

Della mu se vedro nasmejala i klimnula.

- Savršeno. Mogu li je dobiti? - Upita Jimmy. Hteo sam da kažem ne,


da nisam još završio sa njom. Još uvek sam razmatrao mogućnost da je
polegnem na radni sto i zadignem suknju, da proverim šta ima ispod.

- Naravno. Uzmi je. Ima iskustva pa ne bi trebalo da bude problema.

Della je ustala i još jednom mi se nasmešila. - Hvala ti za ovo. - Potom


se pridružila Jimmyu na hodniku, i zatvorila vrata iza sebe.

Zabacio sam glavu u kožnu fotelju i glasno izdahnuo. Treba da


upamtim da će Della otići uskoro. Ona nije od onih koji se zadržavaju.
Nisam mogao da izgubim sve na čemu sam naporno radio, samo zato što
želim da opet osetim njenu usku malu pičkicu. Vreme je da se fokusiram
na Angelinu. Možda ona može da bude tampon zona, kako ne bih
napravio ogromnu grešku sa Dellom. Jer Della Sloane bi mogla lako da
postane razlog zbog kog bi sve izgubio. A onda bi me napustila i otišla.

Iako je bila slatka i kao stvorena za mene, nisam mogao da dozvolim


da mi želja za njom pomuti razum i promeni život. Angelina će učiniti
mog oca srećnim. Dobiću mesto potpredsednika i ostaviti sranje oko
menadžmenta iza sebe. To mi bio jedini izbor. Morao je da bude.
- Ne diraj tu hranu Della. To je za tvog brata. Njegova omiljena. Dobro znaš
to. Zašto je uvek probaš i baciš? Zašto Della? Zašto bi mu to uradila? Budi dobra
devojčica Della. Slatka i dobra.

- Ali mama miriše loše. Pokvarila se i muhe…

- UĆUTI! UĆUTI! Polazi u svoju sobu. Ne želimo te ovde. Samo se žališ.


Polazi u svoju sobu. Polazi u svoju sobu.

- Mama , molim te hajde... Hajde da mu napravimo nov tanjir. Ovaj se


pokvario. Cela kuća smrdi od njega.

- On hoće da mu ga sačuvam. Dolazi da to pojede. Samo idi u svoju sobu


Della. Idi otpevaj neku lepu pesmicu. Neku koju svi volimo.

Nisam želela da pevam pesmu. Htela sam da baci pokvarenu hranu.


Odmahnula sam glavom i krenula da protestujem, kad me uhvatila rukom za vrat
i protresla.

- Rekla sam ti da pevaš, Della. Ostavi bratovu hranu. To je njegovo


prokletnice. Kakvo sebično derište. - Vrištala je glasom kog sam se plašila.

Zgrabila sam je za ruke, boreći se za vazduh. Udaviće me. Nekakva kapljica


kvasila mi je obraz. Pogledala sam na gore i videla kišu krvi kako pada na mene.
Bila je to njena krv, mamina krv. Gledala sam u svoje ruke pokrivene krvlju.
Pokušala sam da dozovem pomoć ali nikog nije bilo oko mene. Bila sam sama.
Uvek sama.

Uspravila sam se u krevetu kad mi se visak oteo iz grla. Otvorila sam


oči upijajući nepoznato okruženje. Sunce je izlazilo na horizontu, dok su
se njegovi zraci igrali su po morskim talasima. Sve sam to videla kroz
visoke prozore ispred mene. Zgrabila sam ćebe i disala duboko. Nisam
bila u svojoj kući. Bila sam na sigurnom i sve će biti dobro. Telo mi se
treslo dok sam sedela i upijala lepotu jutra koje se rađalo.

Nisam znala da li će me uspomene jednog dana potpuno uništiti ili će


jednostavno nestati. Htela sam da proživim do tad. Svaki put kad bi
poželela da batalim ovaj put i vratim se kući, ovi snovi bi me podsetili
zašto sam krenula na ovo putovanje. Moje vreme bilo je ograničeno.
Zbacim ćebe sa sebe, pa se zaputim u kupatilo na tuširanje. Znojava
majica mi se zalepila za telo. Svako jutro u prethodne tri godine budim se
na ovaj način.

Završio se drugi dan na poslu, a ja još uvek nisam videla Woodsa od


onog dana u kancelariji. Pomislila sam kako me izbegava. Možda je tako
i najbolje. On je bio moj šef, a već sam osetila kako loše može da se završi
veza sa šefom. Pretpostavljam da Woods želi da ostavi stvari u prošlosti.
Slažem se sa tim, iako je on prvi muškarac koji mi je podario orgazam a
da nisam morala ništa da uradim za uzvrat.

Bila sam spremna da uživam u životu, a ne da brinem oko stvari koje


ne mogu da imam. Ovo bi trebalo da bude zabavno, nepromišljeno
putovanje. Vreme ja da počnem da uživam. Jeffery je bio kamen
spoticanja u mojim planovima. Takođe mi je pokazao da muškarci mogu
biti svinje. Trebalo bi to da zapamtim.

Atraktivna brineta sa iskrenim osmehom na licu izašla je iz auta pored


mog. Njena pažnja bila je usmerena na mene. Zaustavila sam se kad je
krenula ka meni. Bila je u drugačijoj odeći od ostatka ženskog osoblja.
Nosila je uzane, izbledele farmerke sa niskim strukom i usku Corona
majicu, zajedno sa crvenim štiklama na visoku potpeticu.
- Ti mora da si Della. Izgledaš baš kao što te je Tripp opisao. Ja sam
Bethy, - pričala je veselo i pružila mi ruku. Rukovala sam se sa njom. Bilo
mi je drago da sam upoznala jednog od Trippovih prijatelja.

- Da ja sam Della. Drago mi je, - odgovorila sam. Htela sam da steknem


nove prijatelje ovde. Nisam želela da budem usamljena.

- Žao mi je što nisam stigla ranije da dođem. Prava je ludnica trenutno.


Woods i Jace su prijatelji. Upoznala si Woodsa?

Samo sam klimnula glavom.

- Pa Woods je bio kod mene sa Jaceom, pokušavajući da odluči šta da


radi... pa, nebitno. Verovatno ne bi trebala da pričam o njegovom
privatnom životu sa drugima. Osim toga sumnjam da želiš da me slušaš
kako brbljam o glupostima. U stvari, došla sa ovde sa razlogom, -
zaustavila se i podarila mi ogroman osmeh. - Pravimo malu žurku večeras
kod Jacea. Sledeće nedelje počinje prolećna sezona. Traje od početka
marta do kraja aprila. Ovo mesto bude preplavljeno posetiocima. Želim
da dođeš. Ne, insistiram da dođeš. Biće neki ljudi koje bih volela da
upoznaš. Što više ljudi znaš, to bolje. Volela bih da je Blaire ovde. Ona je
moja najbolja prijateljica, dopala bi ti se. Ona i njen verenik sređuju neke
porodične probleme. - Izdahnula je i stavila ruke na kukove. - Pa, hoćeš
li doći?

- Naravno, volela bih to. Gde i kada?

Bethy je vrisnula oduševljeno. - Jej, tako mi je drago! Dobro, presvuci


se ako želiš i dođi oko osam kod Jacea. Oh, a on živi... imaš li olovku? -
Izvukla sam iz torbice račun iz prodavnice od juče i olovku, koju je ona
uzela.

Napisala je uputstva i predala mi papir nazad.

- Vidimo se uskoro! - Dobacila je, okrenula se i zaputila nazad ka svom


autu.

Gledala sam je kako odlazi i tek onda se pokrenula ka svom autu.


Nisam mogla da izbacim njen komentar o Woodsu iz glave. Rešavao je
nekakve probleme. Bethy je bila u pravu, nije trebalo da priča o njegovom
privatnom životu. Ali sad sam bila radoznala, iako znam da ne bi trebalo.

Pronašla sam žurku. Automobili su bili parkirani svuda okolo. Bilo mi


je malo neprijatno, ali biće ovo još jedno novo iskustvo. Baš ovakve stvari
su mi trebale na ovom putovanju. Parkirala sam se i izašla iz auta. Nadala
sam se da mi je odeća bila odgovarajuća. Mučila sam se oko toga, nisam
znala da li da se obučem u stilu ostalih zaposlenih u klubu, koje sam srela
u prethodna dva dana ili u Bethynom stilu. Na kraju sam iskombinovala
nešto između ta dva. Moja plava teksas suknja, crne kožne čizme i vintage
Bob Marley majica je bilo najbolje što sam uspela.

Pre nego što sam uspela da pokucam Bethy mi je otvorila vrata i


zgrabila za ruku uvlačeći me unutra. - Stigla si!

Nisam mogla da odgovorim jer je već sledeće sekunde vikala na nekog


da ne jede salsu iznad belog tepiha. Pustila sam je da me odvuče kroz
prepunu kuću do terase na zadnjoj strani. - Izvini zbog ovog ludila. Ovde
je malo bolje, - bacila je pogled preko ramena ka meni.

Par momaka je sedelo oko logorske vatre sa pivom u rukama. Čini mi


se da smo se tamo zaputili.

- Momci ovo je Della. Trippova prijateljica. - Nasmešila mi se, pa


uperila prst ka zgodnom momku koji je dosta ličio na Trippa. Nisam bila
iznenađena kada je rekla, - ovo je Jace. - Zatim je pokazala na momka sa
zlatnim loknama i vragolastim osmehom. - To je Thad. - Namignuo mi je
i dopao mi se. Imao je taj sve je zabava pogled. - A ovo je Grant, koji nas je
sve iznenadio svojim prisustvom večeras. Mislili smo da je ponovo gore
na severu. - Grant je izgledao najbolje od sve trojice. Tamna kosa bila je
zadenuta iza uha, a oči su mu imale neobičan sjaj. Seksi osmeh koji mi je
uputio bio je zaista primamljiv.
- Ćao Della, hoćeš da sedneš do mene? Možemo čak i pivo da
podelimo, - razvukao je Grant.

Pošla sam da ga odbijem ali sam se zaustavila i nasmešila se pa mu se


približila. - Hoćeš li se pomeriti ili da ti sednem u krilo? - Upitala sam
šaljivo, nadajući se da to ne zvuči glupo.

Grantov osmeh razvukao se u još veći kez. - Dođavola da, želim da mi


sedneš u krilo, - odgovorio je.

Pokušavala sam da odlučim šta bi Braden rekla na ovaj potez. Da li je


bio odvažan, zabavan ili sam ispadala drolja? Nisam bila sigurna. Ona mi
je uvek bila uzor za sve. Zbog toga me poslala na ovaj put sasvim samu.

Verovatno vi trebala da nastavim, kad sam se već ovako ponela.


Prekoračila sam preko metalne šipke na kojoj su bila naslonjene njegove
noge i potpunom strancu sela u krilo.

- On se neće zadržati dugo ovde srce. Možda bi trebala da se premestiš


u moje krilo. Ja ne idem nigde iz ovog grada, - dobacio je Thad.

Grantova ruka uhvatila me oko struka i zalepila moja leđa za njegove


grudi. - Nikad se ne zna Thad, možda sam pronašao razlog da se zadržim.

Uh izgleda da sam se uvalila preko glave.

- Grant budi dobar, ona je Trippova prijateljica, - začula se Bethy.


Pitala sam se da li sad misli kako sam nekakva jeftina kurva.

- Nemoj sad da mi se sva ukočiš u krilu, srce. Nasloni se i opusti se, -


šaputao mi je Grant na uho. Njegov mekani akcenat izazvao je toplinu u
mom telu. Dopadao mi se ovaj tip. Uspela sam da ga poslušam i opustim
se.

- Evo, uzmi moje pivo. Čim neko od ovih zajebanata ustane, dodaće
mi drugo.

Nisam marila za pivo, ali nisam htela da ispadnem nekulturna pa sam


ga uzela. - Hvala.

- Nema na čemu, lutko.


Iznenadilo me je što mi nije spustio ruku na bedro. Umesto toga,
zadržao je jednu oko struka, a drugu naslonjenu na stolicu. Dopadalo mi
se to. Nije smatrao da sam laka. samo zato što sam pristala da mu sednem
u krilo.

- Pričaj nam o Trippu. Nismo ga videli celu večnost, - rekao je Thad.

Nisam znala mnogo o Trippu. Pričali smo kada nismo bili prezauzeti
sa poslom, ali nismo ulazili u ozbiljne teme niti životne priče.

- Dobro je. Žene dolaze iz daleka samo da bi sedele ispred njega i


flertovale sa njim u baru. Ima odane pratiteljice. Uživa u svom poslu, ali
sad kada sam videla ovo mesto, nije mi jasno zašto je još uvek u Dallasu.

Thad je podigao pogled ka Jaceu i obojica su izgledala smoreno.


Očigledno su znali šta je razlog njegovog odlaska i bili su uznemireni
zbog toga. Nedostajao im je. Razumela sam ih i nisam ih krivila. Tripp je
zaista sjajan čovek.

- Dakle, zašto si pobegla iz Dallasa? - Pitao je Grant kad je pomerio


ruku ispod majice na mom stomaku. Njegov palac bio je preblizu moje
dojke. Nisam bila sigurna da li je to u redu i da li bi trebala da nastavim
sa ovim.

- Woods! Bilo je krajnje vreme da se pojaviš. - Jaceove reči su me


iznenadile, i nisam se više osećala prijatno u Grantovom krilu. Nisam
očekivala da ću ga videti ovde.

Pogledala sa ga i srce mi je jače zaigralo kad sam uhvatila njegov mrki


pogled na meni... ili Grantu.. ili je gledao u oboje.

- Nisam znao da si se vratio, - rekao je Woods Grantu, ali nije skidao


oči sa mene.

- Da, stigao sam sinoć. Možda ostanem malo duže ovaj put. - Njegova
šala nije zvučala zanimljivo Woodsu.

Prišao nam je i ispružio ruku ka meni. - Della, možeš li da pođeš sa


mnom, molim te?

Iako je Grant bio atraktivan, nisam mogla da odolim komandi u


Woodsovom glasu. Pružila sam ruku ka njemu i izvukao me je iz
Grantovog krila. Želela sam nešto da kažem Grantu, ali Woods me
odvukao nazad u kuću, bez reči.

- Gde idemo? - Pitala sam spuštajući pivo na prvi sto, kako ga ne bih
prosula.

Woods mi ništa nije odgovorio. Klimao je glavom ljudima koji su ga


pozdravljali, ali se nije zadržavao i razgovoru. Jednostavno ih je
ignorisao. Trčkarala sam pored njega kako bi ga stigla.

Otišli smo do kraja hodnika gde je Woods otvorio poslednja vrata sa


leve strane i ugurao nas unutra, a potom zalupio vrata.

Zabrinula sam se da sam ga nekako naljutila kad je krenuo ka meni, i


saterao me uz zid. Zbunile su me emocije u njegovim braon očima. Nije
izgledao ljutito, već zbunjeno, neodlučno i možda napaljeno.

- Izvini, - napokon je progovorio kada me ogradio, naslanjajući se sa


obe ruke na zid pored moje glave. - Mislim da sam možda preterao.

Nisam očekivala izvinjenje. - U redu, - odgovorila sam čekajući


nastavak.

- Želim da budem ponovo u tebi, Della. Želim da povučem ovaj


žalosni izgovor za suknju gore i zabijem se u najužu pičkicu koju sam ikad
probao.

Ajme meni.

Spustio je glavu niže, osećala sam njegov topli dah na vratu. - To je


zaista loša ideja. Jedina stvar o kojoj razmišljam je kako te jebem, ali to je
loša ideja. Odgurni me i idi odavde. Jedino to će me sprečiti da te
dodirnem.

Ta noć koju smo proveli zajedno vraća mi se u snovima, pa bar kad


sanjam lepe snove. Kako da odem kad mi to ponovo nudi? Zašto bih?
Dopadao mi se Woods. Ne samo zato što je seksi izgledao i činio da se
osećam poželjnom. Već zato što je bio pažljiv, i svi su imali lepu reč za
njega. On je bio dobar momak, a meni je bila potrebna privrženost. Živela
sam veći deo života bez nje. Seks je učinio da se zbližimo, pa makar i na
kratko. Izgubila sam nevinost sa muškarcem koji me je grlio i dodirivao.
Želela sam te dodire tako jako. Trebala mi je bliskost sa nekim. Ali to je
bila greška, jer on nije bio osećajan i pažljiv kao Woods. Woodsovi dodiri
su bili drugačiji. Žudela sam za osećajem koji mi je samo on darivao.

Pomerila sam ruke ka njegovim prsima i prislonila dlanove na tvrde


mišiće prekrivene košuljom. Iste one koje sam lizala prethodni put. - Šta
ako ne želim da odem? Šta ako želim da mi zadigneš suknju? - Pitala sam,
gledajući ga ispod trepavica. To je bilo iskreno i jednostavno pitanje.

- Jebemu, dušo, - promrmljao je pre nego što je usnama prekrio moje.


Njegovi očajnički poljupci gađali su tačno u moje međunožje. Jezici su
započeli sopstveni ples dok su nam se tela stiskala, a ruke pokušavale da
se oslobode odeće. Uspela sam da strgnem Woodsovu majicu preko glave
i spustila glavu do njegove tamne bradavice, pa je jako posisala. U
sledećem trenutku gaćice su mi bile strgnute, iskoračila sam kako bi ih se
otarasila.

- Ostavi čizme na sebi. Želim da skineš sve sem čizmi, - pričao je kroz
stisnute zube dok mi je skidao majicu i brus.

Čim me je skinuo, počela sam iznova da mu ljubim grudi. Jeffreyeva


prsa nisu bila ovakva. Nisam nikad ovako dodirivala muške grudi, ali sa
Woodsom sve je drugačije. Obgrlio mi je struk jakim rukama, podigao me
i naslonio na zid pa se zabio u mene.

- WOOODS! TO! - Vrištala sam od slatkog bola koji me zaslepeo, i


omotala mu ruke oko vrata da se pridržim.

- Jebote da... da jebote ah.... dođavola Della, fantazirao sam o ovome


mesecima u nazad. Ovo je kao neka jebena utopija iz koje nikad ne želim
da izađem.

Teško je disao kad se nagnuo na mene i zagnjurio glavu u prevoj vrata.


- Tako dobro, - prostenjao je.

- Napuni me, onda možemo opet ispočetka, - obećavala sam, kako bi


ga podstakla da se pokrene. Žudela sam za orgazmom koji će mi podariti.
Za tim momentom gde se ne zna gde ja završavam, a on počinje. Nije bilo
mesta lošim uspomenama u toj nirvani, tada me ništa nije proganjalo.
Nadala sam se da ćemo ponoviti ovo još nekoliko puta večeras. Ništa
drugo nije bilo bitno, osim nas dvoje.

Začuli su se teški uzdasi sa Woodsovih usana, dok je divljački nasrtao


na mene. Polizao mi je vrat pa ugrizao nekoliko puta mesto iznad grudi.
Posmatrala sam i gubila se u osećaju njegovih usana na meni. Jezikom se
spustio do moje bradavice i liznuo je par puta, a zatim usisao jako. Bila
sam tako blizu orgazma.

Noge su mi se tresle a Woods je to primetio, i podigao ih je više dok


me je pritiskao jače uz zid. Podigao je glavu i uhvatio moj pogled. Ono što
sam videla u njegovim očima bio je okidač, i počela sam da svršavam.
Stenjala sam njegovo ime dok je bilo glasa u meni.

- Uh, jebote Della , uuuuh, bože daaaaa! - Svršavao je dok mu se telo


treslo i povuklo me u još jedan orgazam. Držala sam se čvrsto za njega
kad mi je glava klonula na njegovo rame.

Disali smo teško i duboko kao da smo istrčali maraton. Ja sam se


osećala kao da sam pretrčala maraton i stigla do raja.

Woodsova ruka klizila je po mojoj kosi i leđima nekoliko puta, dok


smo stajali tako zagrljeni. Bio je to umirujući gest zbog čega mi se još više
dopadao. Nikad me niko nije zagrlio do one noći kad me je Braden
pronašla pored moje mrtve majke. Woods mi je dao nešto što niko drugi
nije. Tražila sam pažnju od drugih. I ne samo da mi je podario to, Woods
je učinio da zaboravim na sve drugo u njegovom naručju. Kad bih ga
večeras odvela kući, da li bi me ponovo probudile noćne more? Da li bi
zadovoljstvo koje bi mi pružio izmorilo moje telo dovoljno da mirno
spavam i da on bude jedino čega mogu da se setim?
Odvešću je kući večeras. Trebalo mi je još ovoga. Želeo sam da je opet
okusim, provedem sate cuclajući njene slatke crvene bradavice. Ona je kao
droga. Kad smo ovo radili prethodnog puta, bila mi je potrebna sva snaga
i volja da odem od nje. Sada moram da je izbacim iz sistema ili da umrem
pokušavajući.

Ušuškala se u moj zagrljaj, a njen meki uzdah zadovoljstva činio je


moju kitu tvrdom, ponovo. Dođavola, bila je preslatka. Ne bi trebao da
radim ovo sa njom, ali moje telo ima druge planove.

Polako sam se izvukao iz nje, pre nego što mi se ponovo digao. Ako bi
se to desilo uzeo bi je ponovo, a treba da promenim kondom.

- Woods Kerringtone, prebiću te ako radiš ono što mislim da radiš!


Moraš odmah da izađeš ovamo. Angelina je upravo stigla. - Čuo se
Bethyn besan glas dok je lupala na vrata.

Pakao! Nisam hteo da se bakćem sa Angelinom sada. Jedino što sam


želeo u ovom trenu je da promenim kondom i kliznem ponovo u Dellinu
vrelinu.

Della se odmakla od mene gledajući me upitno.

- Ko je Angelina?

Ko je Angelina? Da li da je slažem? Ne ne mogu. Ali ako kažem istinu,


ovo se neće ponoviti. Moram da pronađem način da joj objasnim kako ne
bi završili ovo... ovu stvar koja se odvija među nama.

- Odgovori mi Woods, molim te, - rekla je kad je spustila noge sa mene


i udaljila se. Osetio sam hladnoću bez njenih dodira. Navukao sam
pantalone, dok je ona prekrila grudi rukama. Zaklanjala mi je pogled i to
mi je zasmetalo.

- Woods? - čekala je odgovor.

Nisam mogao to da uradim. Nisam mogao da je slažem, samo kako bi


nastavila da se jebe sa mnom. DOĐAVOLA! Zašto sam morao da budem
tako častan?

- Moja buduća verenica. - Sopstvene reči su mi izazvale fizičku bol u


telu. Sama pomisao da ću ženidbom sa Angelinom izgubiti sve ovo,
izazvala je u meni želju da kažem ocu da odjebe i bacim sav svoj
dosadašnji rad kroz prozor. Ali nisam mogao. To je bila moja budućnost,
a Della ionako odlazi uskoro. Nisam mogao sve da odbacim radi zbog par
nedelja najboljeg seksa u mom životu.

- Buduća? - Pitala je dohvatajući brus. Hteo sam da joj pomognem oko


oblačenja, ali znao sam da mi ne bi dozvolila. Ne kad čuje ostatak.

- Zaprosiću je sutra uveče u klubu na Delemar, na dobrotvornoj


proslavi.

Della je iskolačila oči na mene dok ne nespretno navlačila brus


udaljavajući se u nazad. - Ohmojbože, - šaputala je dok oblačila majicu.
Beznadežno sam posmatrao kako navlači i namešta suknju. - Ohmojbože,
ponovo sam to uradila, - mrmljala je i odmahivala glavom u neverici.
Uspaničio sam se kad je krenula ka vratima. Nismo mogli ovako da
završimo.

- Della čekaj. Stani da ti objasnim, - preklinjao sam, a ona je još jednom


samo odmahnula glavom.

- Ne, ne moraš. Shvatam. Ja sam laka ženska. Uskoro ćeš se vezati za


devojku sa kojom ćeš biti do kraja života, pa si me iskoristio. Poslednje
veče zabave, - gorko se osmehnula. - Ja sam laka meta i svesna sam toga.
Čestitam na budućim zarukama. Nadam se da će reći da.

Nisam pronalazio prave reči kojim bih ispravio sve ovo. Naglo je
otvorila vrata i susrela se sa Bethynim besnim licem.
- Jesi li dobro? Ne, nisi. Pođi sa mnom, - rekla je Delli utešno. Onda mi
je dobacila namršten pogled. - Ne mogu da verujem.

Posmatrao sam kako obe odlaze, dok sam zakopčavao pantalone i


navlačio majicu. Pored mene na podu je ležalo parče nežne roze tkanine
koje sam strgao sa nje u svom ludilu. Hodala je okolo u toj kratkoj suknji,
bez gaćica ispod. Dođavola. Podigao sam poslednje parče uspomene na
Dellu Sloane i strpao ga u džep.

Grant me susreo na hodniku. I njemu sam drugovao izvinjenje. Mada


nisam bio raspoložen za to. On će verovatno biti sledeći koji će okusiti
Dellu. Krv mi je proključala na samu pomisao da će je on dodirivati.

- Šta koji kurac radiš? Mislio sam da planiraš da zaprosiš Angelinu


sutra uveče. Jace kaže da imaš i prsten spreman.

Frustrirano sam izdahnuo. - I hoću. Malo je komplikovanije nego što


izgleda. Spavao sam sa Dellom pre četiri meseca kad je bila u prolazu. Ali
ostala mi je lepa uspomena. - Nisam hteo da mu kažem koliko je bila
dobra, nisam ni sumnjao da će probati i sam to da sazna, ali znao sam isto
tako da je njegovo srce previše povređeno da bi volelo ponovo.

- Pa si hteo još jednom da je okusiš? Jel ona znala da je to u pitanju?


Ako jeste onda super. Ali ako nije, onda si jedan jadan seronja. - Poslednja
rečenica odavala je tihi bes u njegovom glasu.

- Ja sam seronja, - odgurnuo sam ga, ali se Angelina pojavila ispred


mene. Sad sam morao da se pobrinem za nju.

- Svuda sam te tražila. Gde si bio? - Pitala je. Hteo sam da slažem ali
sam se predomislio. Nisam želeo da misli kako će naša budućnost biti
bajkovita. Morala je da zna istinu.

- Imao sam opaki, divlji seks. Dozvolio sam sebi još jednu noć uživanja
koja će mi ostati u lepom sećanju, kad već moram da te zaprosim sutra.

Većina devojaka bi se trgla na moju izjavu, ali ne i Angelina. Ovo je


sve bilo jedna poslovna transakcija i za nju.

- Nadam se da je bilo dobro, jer neću dozvoliti takve stvari kad


dobijem taj prsten, - prosiktala je.
- Bilo je neverovatno, - odgovorio sam koračajući ka vratima. - Idemo.
Nisam htela da izađem na balkon sa Bethy. Videla sam Granta kako
ide ka nama i samo sam htela da pobegnem odatle što pre. Ovog puta je
bolelo. Sa Jefferyjem sam bila zgrožena. Ali sa Woodsom... bilo je bolno.
On je bio drugačiji. Ili sam bar ja tako mislila. Način na koji me je
dodirivao i želeo, davao mi je nadu. Bila sam glupa misleći da će vatreni
seks rešiti moje probleme. Sve je to bilo iz sebičnih razloga. Woods mi se
nije potpuno prepustio. Moje srce je zabolelo jer sam ga previše želela.

Osetila sam kako bi se vid magli, i znala da moram da se osamim. Ovo


je nešto čemu niko ne bi trebao da prisustvuje. Nisam želela da ovi ljudi
pomisle da sam ludakinja.

- Želela bih samo da budem sama, ako ti ne smeta, - rekla sam Bethy i
namestila osmeh izvinjenja, pa se zaputila napolje na hladan vazduh.
Nisam krenula ka autu, jer nisam bila u stanju da vozim. Morala sam da
pronađem mračno i tiho mesto. Morala sam da odem na sigurno. Morala
sam da odem na sigurno. Reč sigurno se ponavljala u mojoj glavi, dok mi se
vid sve više mutio. Uspela sam da nađem napuštenu kuću i sednem
naslanjajući se na zid zaklonjen od puta. Stavila sam glavu između kolena.
Mogu ja to. To je bio samo jedan od simptoma moje traume. Ili mi je bar
doktor tako rekao.

Ne izlazi napolje Della. Opasno je. Tvoj tata je mrtav jer je izlazio napolje.
Ostani ovde na sigurnom. Sa mnom. Bićemo sigurne zajedno. Samo nas dve.

Oči su mi se ispunile suzama na prizvuk majčinog glasa u glavi.


Pokušavala sam da potisnem to sećanje. Ali kad god bih bila emotivno
istrošena, ona bi se vraćala. Nisu se javljala samo u mojim snovima.
Shhh, Della draga. Znam da hoćeš da voziš bicikl, ali toliko loših stvari vreba
napolju. Samo si ovde sigurna. Zapamti to. Ne smemo da izađemo, inače će nam
se dogoditi loše stvari. Hajde da pevamo pesmu, važi? Neku srećnu pesmu. Neku
sigurnu pesmu.

- Ne, ne, ne mama. Nećeš mi ovo raditi. Jača sam od tebe. Mogu
pobediti ovo, - pričala sam gurajući uspomene u pozadinu uma. Ja nisam
bila kao moja majka. Želela sam da živim. Želela sam da se suočim sa
opasnošću i da upoznam sve emocije koje mi se nađu na putu.

Sedela sam dugo posmatrajući mesec. Žudela sam za tim. Znala sam
da noću mogu izaći napolje iz sigurnosti mog doma i videti Braden.
Mogla sam da vozim njen bicikla niz mračnu ulicu i udišem svež vazduh.
Noćno nebo postalo je moj prijatelj.

Konačno sam odlučila da ustanem i izbrišem lice rukama. Bila sam


dobro. Prebrodila sam ovo sama. Braden nije bila uz mene usmeravajući
me da dišem, niti pokušavajući da me zasmeje dok me drži u zagrljaju.
Ovaj put bila sam sama i ponosna na sebe.

Ležala sam budna sinoć, razmišljajući da li da se spakujem i odem, ali


sam na kraju odlučila da neću bežati. Ne mogu da pobegnem svaki put
kad se suočim sa bolom ili naletim na problem. Došlo je vreme da
postupim kao odrasla osoba i suočim se sa tim. Mada, možda ću morati
da potražim drugi posao. Možda me moj šef više neće želeti u svom
klubu. Jednostavno ću ga pitati. Prići ću mu profesionalno i pitati da li još
uvek imam posao ili treba da potražim drugi. To bi trebalo da bude lako.

Kad se samo ne bi prisećala njegovog izraza lica dok svršava. Jebem


mu. To će biti problem. Moram da prestanem da razmišljam o Woodsu u
seksualnom smislu. On je moj šef, ništa više.
Ušla sam na zadnji ulaz kluba i zaputila se ka njegovoj kancelariji.
Želela sam da rešim situaciju što pre. Da pređem preko toga i ne trošim
vreme na razmišljanje o njemu.

Pokucala sam na vrata i sačekala. Nije bilo odgovora. Sranje. Okrenula


sam se i zaputila ka kuhinji, kad se Woods pojavio na ulazu. Zaključao je
pogled sa mojim i zaledila sam se u mestu. Bilo je teško gledati ga. Maštala
sam da je to bilo nešto više od seksa. Kako smo bili jedno za drugo.
Prekorela sam samu sebe u svojim mislima.

- Dobar dan gospodine Kerrington, tražila sam vas. Želela sam da se


uverim da li još uvek imam posao ili biste više voleli da dam otkaz i
potražim nešto drugo?

To je zvučalo poslovno i profesionalno. Impresionirala sam samu sebe.

Nešto što nisam razumela, sevnulo je u njegovim očima. Prišao mi je


bliže i zaustavio se. - Imaš posao ovde dokle god ga želiš, - odgovorio je.

- Hvala. Cenim to. - Nisam sačekala odgovor. Umesto toga, zaputila


sam se u kuhinju bez okretanja.

Kad su se vrata zatvorila iza mene ispustila sam dah koji sam
zadržavala. Uradila sam to. Imali smo taj zaključak. Nije bilo potrebe za
daljim razgovorom . Mogla sam da ga ignorišem, i da on ignoriše mene.

- Oh super, radiću sa tobom danas umesto Jimmyja. Izluđuje me


ujutru. - Rekla je devojka koju sam samo jednom ranije videla, ulazeći u
kuhinju, nameštajući kecelju oko struka.

- Della? Jel tako? - Pita dok namešta kosu u visoki rep.

- Da a ti si... - pogledala sam u pločicu sa imenom. - Violet, - odgovorila


sam.

Zasmejala se. - Uhvatila sam te. Ali to je u redu. Videla si me samo


jednom do sad. Uzeću stolove sa desne strane od broja sedam do
četrnaest. Ti uzmi one sa leve strane od broja jedan do šest. Ujutru je veća
gužva na desnoj strani. Previše regularnih gostiju. Ne želim da te odmah
bacim vukovima.

- Hvala.
- Nema problema. Trudiću se da te zadržimo, fali nam dobro osoblje.

Uspela sam sve da odradim; jedina stvar koju sam zaboravila bio je
puter za sto broj tri. Na svu sreću nisu mi zamerili još sam dobila i
dvadeset posto napojnice. Nije loše. U Dallasu sam takve napojnice
dobijala isključivo od muškaraca preko šezdeset godina. Taman sam htela
da se odjavim na kasi i završim smenu, kad se Violet pojavila pored mene.

- Dobila si vatreni sto. Trojica od fantastične četvorke sela su za svoj


regularni sto broj dva. Woods nije sa njima pa će sigurno flertovati. Čak
je i Grant danas tu, tako da uživaj. Lep su prizor za oči. Moram da bežim.
Moji stolovi su čisti, a Jimmy stiže u smenu za ručak.

Izletela je na vrata a ja sam ostala gledajući ka sali za ručavanje. Posle


svega sinoć, nisam bila spremna da se suočim sa Grantom, niti sa bilo kim
od njih. Sve je još bilo sveže.

Ponovo sam poželela da pobegnem. Moram da prestanem sa takvim


mislima. Zgrabila sam poslužavnik i bokal hladne vode pa krenula ka
njima. Thad, Grant i Jace su pričali ne obraćajući pažnju na mene dok sam
se približavala. Dobro je.

Grant je podigao pogled do mene sa seksi osmehom na licu. - Jako mi


je drago što te vidim ovog jutra, - rekao je.

Znao je. Dođavola, jesu li svi znali?

- Samo radim svoj posao. - odgovorila sam. - Šta biste želeli da


popijete?

- Ta uniforma stvarno dobro izgleda na tebi, - prokomentarisao je


Thad zabačen u stolicu sa očima na mojim grudima, umesto na mom licu.

- Začepi, - Grant ga je presekao zgroženim pogledom. - Želeo bih crnu


kafu.

- I za mene kafa ali sa mlekom i šećerom, - poručio je Jace.

- Veliku čašu mleka, - rekao je Thad.


- Sipaj ga u prokletu flašicu jer će mu to očigledno pre odgovarati,
obzirom na njegovo ponašanje, - rekao je Jace pa prevrnuo očima.

- Mogu da budem beba ako ona to želi. Beba željna sise, - namignuo
mi je Thad.

- Ti si šupak, - odmahnuo je Jace.

Nisam želela da slušam dalje komentare. Otišla sam do kuhinje po


njihovu porudžbinu. Nisam bila sigurna da li bi trebala da se zezam sa
Thadom. Bio je simpatičan, ali čini mi se da bi umeo da bude jako
naporan.

Kad sam se vratila videla sam da im se Woods pridružio. Namestila


sam ljubazan osmeh i poslužila njihova pića.

- Gospodine Kerrington, šta biste vi želeli da poručite?

Uspela sam da ga pogledam dok sam postavljala pitanje, ali sam nisam
propustila Grantove izdignute obrve.

- Crnu kafu, molim te, - jedva je pogledao u mom pravcu, a zatim


nastavio razgovor sa Jaceom.

- Da li su ostali spremni da poruče?

Grant se naslonio na sto i gledao me. Bila sam mu zahvalna što mi je


davao nešto na šta mogu da se fokusiram umesto izbegavanja Woodsa.

- Ne znam za njih, ali ja umirem od gladi, - odgovorio je on. - Donesi


mi burger, srednje pečen, i reci Juanu da stavi njegov specijalni sos preko.

- Isto i za mene, - progovorio je Thad.

Naterala sam se da pogledam u Woodsovom i Jaceovom pravcu. Jace


me je pogledao.

- Bethy mi je napravila doručak, samo kafa za mene.

Stomak me boleo od same pomisli da pogledam u Woodsa. Mrzim što


se sad osećam neprijatno pored njega. Ali on je moj šef, pa sam namestila
lažan osmeh i pogledala u njega.
- A za Vas?

Woods me pogledao na tren. - Ništa hvala. Imam sastanak za ručak.

Sa svojom verenicom sigurno. Klimnula sam i krenula nazad ka


kuhinji.

- Tako bih je povalio, - čula sam Thada iza leđa.

- Začepi, - brecnuo se Grant.

Uspela sam da donesem Woodsu kafu i odaljim se od njih bez reči.

Odahnula sam kad sam videla Jimmya.

- Jimmy, dajem ti polovinu svojih napojnica danas ako zamenimo se


sekcije sada.

Jimmy je izdigao savršeno počupanu obrvu upitno i posmatrao me


kao da sam luda. - Devojko, neću uzeti polovinu tvojih napojnica. Šta nije
u redu sa tvojom sekcijom?

Nisam htela da mu kažem za Woodsa. Razmislila sam na sekund pa


odgovorila, - oni momci me čine nervoznom i zaista ne volim da služim
gospodina Kerringtona. Molim te.

Prevrnuo je očima i namestio kecelju. - Dobro. Možemo da zamenimo


strane ali moji su stolovi od jedinice do sedmice, ti dobijaš osmicu do
četrnaestice. Još uvek si nova, treba da naučiš dosta.

Klimnula sam. - Naravno, hvala ti.

- Mislim da mi se dopadaš. Bilo je krajnje vreme da Woods nađe


radnika sa kojim želim da radim.

Dopala mi se njegova pohvala. Dopadalo mi se da se napokon negde


uklapam.
Stajao sam pored prozora u kancelariji i gledao Dellu kako odlazi u
crvenom autu. Mogao bih da lažem sebe i kažem da sam je slučajno
zapazio kako odlazi. Ali znao sam njen raspored. Znao sam da joj se
smena završila i kao neki patetični jadnik prišao sam prozoru kako bih je
ugledao na par trenutaka. Nisam dobro spavao sinoć, bio sam zabrinut
da će otići.

Kada sam ušao u klub danas i video je kako prilazi, naziva me


gospodin Kerrington i uverava se da još uvek ima posao, napokon sam se
odahnuo. Nisam ni stigao da joj se izvinem, a već je nestala.

Onda sam odlučio da je možda tako i bolje. Nema potrebe da se


pretvaramo kako bi moglo da bude nešto više između nas. Udaljavala se
od mene i morao sam to da poštujem. Tako je najbolje za oboje. Udaljenost
će mi pomoći da ne odletim do nje, kleknem i molim da mi da nešto što
ne bi trebalo da dobijem.

Iza mene su se otvorila vrata bez kucanja; nisam morao da se okrenem,


znao sam ko je. Samo jedna osoba je ulazila u moju kancelariju bez
kucanja.

- Zdravo, oče, - pozdravio sam ga, ali se nisam okrenuo ka njemu. Bio
je moj idol u detinjstvu, a sada deo mene ga mrzi.

- Woods. Došao sam da potvrdim planove za večeras. Howard i


Samantha će prisustvovati događaju. Planirali su ovo zvanično
saopštenje. Ne nameravam da ispustim Howarda Greystonea.

Znao je jako dobro da nisam ovo želeo ali evo ga, ponovo mi naglašava
važnost ovoga.
- Ništa se nije promenilo. - Te četiri reči imale su dublje značenje, samo
što on to nije razumeo. Ništa se nije promenilo. On je još uvek imao
potpunu kontrolu. Ja nisam mogao da svarim ideju da ću se oženiti sa
Angelinom, ali njega je boleo kurac za to.

- Dobro. Tvoja majka već uveliko planira venčanje sa Samanthom.


Pripremaju se za ovo još od vaših tinejdžerskih dana. Ovo neće samo
obezbediti sigurnost i stabilnost naše imovine, već će usrećiti i tvoju
majku. Ona voli Angelinu. Sve će ispasti dobro. Videćeš. Kad bi se ti pitao,
ostao bi neoženjen. - Nisam razumeo humor u njegovom glasu. Nije bilo
ničeg smešnog u činjenici da su moji roditelji očekivali da se žrtvujem
zarad njihove sreće.

- Bar je neko srećan, - izjavio sam hladno.

- Kad se oženiš i budeš sedeo u svojoj novoj kancelariji sa pogledom


na osamnaestu rupu i natpisom potpredsednik na vratima, i ti ćeš biti
srećan. Sad se samo duriš, kao malo dete kad nije po njegovom. Znam da
želiš da budeš uspešan, a Angelina Graystone je tvoj odgovor.

Nisam mogao da ga pogledam. Bes koji se skupljao u meni bi mi se


bez sumnje video na licu. Čuo sam njegove korake kako se udaljavaju,
kako se vrata otvaraju pa zatvaraju. Nisam bio siguran da li ću mu ikad
oprostiti zbog ovoga. Ili sam možda besan na samog sebe. Koji muškarac
dozvoljava da mu drugi kontrolišu život? Budućnost?
Angelina je skoro završila pun krug obilazeći po Sali, i hvaleći se
prstenom koji sam joj pre sat vremena dao. Savršeno je glumila uzbuđenje
i sreću, dok su svi okolo gutali njenu priču. Pomislili bi da smo ludo
zaljubljeni. Ja nisam bio toliko dobar glumac. Seo sam za bar i naručio
viski.

- Zgodna je. Kad već moraš da se ženiš, bar si dobio lepotu i novac. I
to je nešto. Izgledaš kao da ćeš ubiti svakog ko ti priđe, - govorio je Jace
dok se smeštao na stolicu za šankom pored mene.

Angelinina lepota bila je klasična i hladna. Bila je elegantna, prefinjena


i manipulatorka.

- Ne mogu da budem srećan što sam postao očeva marioneta, -


odgovorio sam i začuo kako mi glas zvuči pripito. Izgleda da sam
preterao.

- To je istina, - podigao je moju čašu i ispio ostatak tečnosti. - Trebalo


bi da se zaustaviš.

- Verovatno, ali ne verujem da bih trezan mogao da izdržim ovo.

Jace je izdahnuo. - Nisam hteo ovo da spominjem, ali šta se dogodilo


sa Dellom sinoć?

Izdigao sam čašu i mahnuo barmenu. - Ništa, - slagao sam.

Jace se nasmejao. - To nije ono što mi je Bethy rekla. Navodno si bio


bez majice i otkopčanih pantalona.

Dođavola, Bethy nije izostavila detalje. - Sreo sam Dellu pre četiri
meseca. Imali smo to jedno... tu jednu zaista fantastičnu noć. Onda je
ponovo ušetala u moj život i ja sam potpuno odlepio. To se dogodilo.

Jace je ispustio tihi zvižduk, - sranje.


Nije imao ideju kakvo. Sve je bilo sranje - ovaj brak, moj otac, posao
koji je trebao da bude moj bez uslova. Moj život bio je sranje. Ali tu je bila
i Della. Slatka, seksi Della koju nisam smeo da diram. Sada je bila van mog
domašaja. - Mislim da nikad neću zaboraviti njen ukus. - Moj pijani jezik
se razvezao. Dobra stvar je što je samo Jace stajao pored mene.

- Posao sa tvojim ocem je vredan svega ovoga? - Upitao me je. Znao


sam da misli kako sam slabić. Nisam bio dovoljno jak da se otrgnem.

- Ja nisam Tripp. Ne mogu jednostavno da sve ostavim iza sebe. Za


razliku od njega, ja želim ovaj život. Želim ovaj posao. Moj je, dođavola.

Jace je klimnuo glavom, uzeo viski koji mi je poslužen i popio ga. -


Rekao sam ti da usporiš. Hajde da izađeš napolje na kratko. Hladan
vazduh će te malo otrezniti. Dovoljno da se vratiš i popričaš sa gostima. I
počneš konačno da se ponašaš kao da stvarno želiš ovaj posao zbog kog
gubiš kontrolu nad svojim životom.

Krenuo sam za njim. Odlazak odavde zvučao je primamljivo. - Gde je


Bethy? - Upitao sam ga.

- Radi sa Dellom u kuhinji. Nije htela da prisustvuje ovome večeras,


pitala je da li ću zameriti ako bude radila, umesto toga.

Della je bila u kuhinji? Zastao sam ispred sale i gledao ka vratima na


kraju hodnika, koja su vodila u kuhinju. Della je bila tamo. Morao sam da
se izvinim. Objasnim. Nešto.

- Moram da nađem Dellu. Mora da me shvati,- rekao sam kad sam


krenuo ka kuhinji.

Jace je spustio ruku na moje rame zadržavajući me u mestu. - Ne


čoveče. To je zaista loša ideja. Ti si sada veren, a Della je tvoja radnica.
Povuci liniju i drži se iza nje.

- Već sam povukao prokletu liniju kad sam stavio taj prsten na
Angelininu ruku. Želim samo da joj objasnim. Ona ne razume. - Jebao sam
je, pa sam joj rekao za veridbu, nakon čega je pobegla. Nisam mogao da
izbacim iz glave njen izraz lica. To me je ubijalo.
- Misliš da će to pomoći? Šta ćeš postići sa tim. Ostavi devojku na miru.

On nije razumeo. Odmahnuo sam glavom i nastavio ka kuhinji.

- Mislim da se sviđa Trippu. Mislim da će se napokon vratiti kući zbog


nje. Možda je njen dolazak ovde izgledao nepromišljeno, ali nikom ranije
nije dozvolio da ostane u njegovom apartmanu. Ona je drugačija.

Stao sam. Grudi su me bolele, a stomak se vezao u čvor. Trippu se


sviđala Della? Bio je slobodan da sa njom putuje po svetu. Nije imao
odgovornosti, niti cilj u životu. Samo je uživao. Baš kao i Della.

Naslonio sam se na zid, gledajući vrata od kuhinje. Šta bih postigao sa


objašnjenjem? Ništa. Sve bi i dalje bilo isto. Ja nisam čovek koji joj je bio
potreban. Želeli smo drugačije stvari u životu, a neverovatan seks neće
doveka trajati.

Kuhinjska vrata su se otvorila i na njima se pojavila Macy Kamp, naš


organizator. Išla je ka nama, vukući Dellu za ruku sa sobom. Taman sam
hteo da joj kažem da oslobodi Dellu kad je progovorila.

- Pevač je alergičan na školjke. Niko mi to nije rekao, Woods. Niko.


Inače bih ga upozorila na sos i salate. Da sam znala.

Odmahivala je glavom ispuštajući niz psovki. - Upravo ga je odvezla


hitna pomoć, ali idiot će biti dobro. Sredila sam sve, tako da nastavljamo
dalje po planu, - nastavila je dalje sa Dellom pod ruku. Panika na
Dellinom licu trgla me i otreznila u sekundi. Nije mi se dopalo da je vidim
uznemirenu, i zašto je dođavola Macy tako vukla?

- Šta radiš sa Dellom? - Ispalio sam.

Macy je pogledala u Dellu pa nazad u mene. - Trebao nam je neko da


peva. Bend ne može da nastupi bez pevača. Bila sam potpuno pogubljena
kad sam ušla u kupatilo i čula devojku kako peva dok pere ruke. Ima
duboko grlo.

Loš izbor reči. Pantalone su mi odjednom postale tesne, a Della je


pocrvenela. Nisam mogao da skinem pogled sa nje. - Pevaćeš? - Pitao sam
je.

Slegla je ramenima.
- Da, pevaće. Koji deo da sam je čula kako peva i da nam je potreban
pevač nisi razumeo? Ali prvo moram da je obučem u nešto prikladnije.
Nemamo vremena. Obavesti oca da će bend početi da svira za deset
minuta.

Macy je nastavila dalje odvodeći Dellu sa sobom.

- Pevaće na onome što je praktično tvoja verenička zabava, -


progovorio je Jace iza mene. Skoro sam zaboravio da je tu.

- Ovo nije moja verenička zabava, - zarežao sam.

- Upravo si se verio i cela prostorija priča o vašem budućem venčanju.


Tako da ne grešim mnogo.

- Začepi, Jace.
Da je postojala bilo kakva mogućnost da se izvučem iz ovoga a da ne
dobijem otkaz, uradila bih to. Pevala sam čitavog života, ali u svojoj kući.
Međutim, to je bio beg od majke i stvarnosti. Nikad nisam pevala ispred
ljudi. Volela sam da pevam ispred ogledala i četka za kosu mi je glumila
mikrofon, dok sam izvodila bezbroj pesama pred zamišljenom publikom.
To je sve bilo moja mašta.

Nisam bila sigurna ni kako zvučim dok pevam. Moja majka je volela
da me sluša, ali njeno mišljenje bilo je upitno.

Otvorila sam usta da objasnim ovoj gospođi koja se predstavila kao


Macy Kemp, organizator događaja u Kerrington klubu. Ali nisam ništa stigla
da kažem. Umesto toga, obavestila je kuhinju da sam potrebna na drugom
mestu i povela me sa sobom.

Kad nas je video, očekivala sam da će Woods zaustaviti ovo ludilo,


međutim nije to uradio. Izgledao je zbunjeno baš kao i ja, ali nije nas
zaustavio.

Pogledala sam niz kratku, usku, srebrnu haljinu koju su mi navukli.


Leđa su bila gola, a dekolte prilično otvoren. Imala sam utisak da sam
gola. Na više načina.

- Niko te neće ni pogledati. Previše su zauzeti u svojim malim elitnim


glavama. Ti samo treba da pevaš kako bi imali muziku uz koju mogu da
zaplešu ako požele, - informisala me Macy dok me gurala ka bendu.
Svirači su bili prilično skeptični i ne krivim ih zbog toga.

- Ti si zamena? - Nervozno je prosiktao jedan od njih.


- Bar će imati u šta da gledaju, pa neće obraćati pažnju na to kako
grozno zvučimo, - promumlao je drugi insinuirajući na moje telo, dok je
nameštao gitaru preko glave.

- Šta znaš da pevaš šećeru? - Pitao je proćelav stariji lik.

Nisam htela da budem ovde. Nisam ovo tražila. Uzvratila sam im


iznervirane i besne pogleda sa istim takvim. Slušala sam ih ranije i nisu
bili toliko dobri. Šta oni zamišljaju ko su kad su dozvolili sebi da se tako
ponašaju prema meni? Da je njihov pevač obratio pažnju šta je jeo, ovo se
ne bi dešavalo.

Prošla sam pored njih pa sam se okrenula ka onom što me je


snishodljivo pitao šta znam da pevam. - Mogu da pevam šta god želiš, -
odgovorila sam i istupila na scenu kao nekakva diva, iako to nisam bila.

Začuo se poznati zvuk Adeline pesme Someone like you, a ja sam


odahnula jer sam znala reči ali mi se istovremeno stomak vezao u čvor,
jer je pesma privlačila pažnju ljudi u sali. Nadala sam se da će me
ignorisati. Počela sam da pevam sa prvim zvucima klavira.

Umesto da gledam po sali, zaključala sam pogled osobom za


klavirom. Odobrenje u njegovom pogledu bilo je izmešano sa
uzbuđenjem i olakšanjem, dok sam pevala svaku reč.

Baš kao što sam radila kad sam bila mala i pevala u svojoj sobi, i sada
sam se isključila izgubljena u pesmi. Ovo je način na koji sam
preživljavala ludilo oko sebe. A sad sam ga koristila za suočavanje sa
realnošću oko mene.

Prešli smo na Ain’t no other man u verziji Christine Aguilere. Malo smo
podigli atmosferu. Za sad sam uspela da izbegnem Woodsov pogled,
mada sam tačno znala gde se nalazi. Osećala sam njegove oči na sebi.

- Možeš da nas pratiš? - Pitao me glavni gitarista.

Klimnula sam glavom pa se okrenuo i dao znak ostatku benda.

Pesma Just a Kiss od Lady Antebellum, bila je sledeća.


Uspešno smo stigli do visokih tonova kad sam bacila pogled na
Woodsa koji je plesao sa elegantnom plavušom. Znala sam da treba da
skrenem pogled. Slika njega sa drugom ženom u naručju će me izludeti.
Ali nisam mogla. Smeškala se gledajući ga i pričajući mu nešto, dok je on
gledao preko njenog ramena u jednu tačku. Izgledao je kruto. Ni blizu
muškarca koji je bio sa mnom.

Ovog puta mora da je osetio moj pogled, jer se okrenuo i pogledao me


direktno u oči. Činilo se da je svaka reč koju sam otpevala bila upućena
njemu. Ali nije. To nije bilo moguće. Ali ipak... kad se pesma završila,
sklonila sam pogled sa njega i zaklela se da ga više neću pogledati.

Posle sat vremena otpevala sam sve što su svirali. Čak i pesmu od
Bruno Marsa. Pijanista me potapšao po leđima dok smo silazili sa scene,
gledajući me zadivljeno.

- Rasturila si šećeru, - dobacio je ćelavi lik.

- Kad god poželiš da nam se pridružiš samo se javi. Možeš čak da


pevaš i duete sa JJ-om, - rekao je glavni gitarista. Pretpostavila sam da je
JJ pevač.

Bacila sam im pogled preko ramena. Nije bilo šanse da ostanem ovde.
Trebala mi je samoća. Pogled na Woodsa sa verenicom u naručju bilo je
bolan. Ona je bila lepa i savršena. Izgledala je sigurno u njegovim rukama.
Razumela sam taj osećaj. Zavidela sam joj na tome.
Prolećna sezona bila je u punom zamahu u Rosemaryu, i Bethy nije
preterivala. Mesto je bilo popunjeno. Radila sam pet dana u nedelji, a
nekoliko puta čak i duple smene. Plata je bila dobra i uživala sam u radu
sa svojim kolegama. Bilo mi je lakše i u Woodsovom prisustvu.

Ponašali smo se ljubazno jedno prema drugom. Ponekad sam


umišljala da osećam njegov pogled na sebi, ali kada bih se okrenula
shvatila bi da grešim. To je bolelo. Ne znam zašto sam mučila samu sebe
sa tim mislima. Ne bi trebao da me gleda. Ipak je bio veren. Moje telo ipak
nije shvatalo da je Woods zabranjena zona, i žudelo je za njim.

Danas sam napokon imala slobodan dan kao i Bethy. Isplanirali smo
dan na plaži. Bila sam uzbuđena što ću provesti dan na suncu. Sada je bilo
dosta toplije u odnosu na pre par nedelja, kad sam stigla. Dogovorila sam
se sa Bethy da je pokupim iz stana kako bi otišli do privatne plaže u
sklopu kluba, u čijoj blizini je ona živela. Pozvala sam i Violet da nam se
pridruži kad završi smenu ,a Bethy je pozvala još jednu cart devojku
Carmen, koja će nam se pridružiti malo kasnije.

Pogledala sam u poslednju poruku kad sam se parkirala ispred


Bethyne zgrade.

Dole, na plaži sam. Čuvam ti mesto.

Dohvatila sam torbu sa zadnjeg sedišta i iskočila iz auta. Zadivljeno


sam pogledala u zgradu ispred sebe. Ovde je živela super elita. Nalazilo
se na posedu kluba i bila sam svesna, sada posle par nedelja provedenih
ovde, da stan u ovom kraju košta čitavo bogatstvo. Bethy je radila kao cart
devojka, i njena plata sigurno nije mogla da pokrije troškove života ovde.
Što znači da je možda dobila popust kao radnica u klubu, ili joj je Jace
pomagao sa stanarinom. Možda pomalo od oboje.
Hodala sam stazom do kraja pa zakoračila na vreli pesak. Bilo je više
ljudi nego što sam očekivala. Stavila sam naočare i krenula u potragu za
Bethy. Spazila sam je kad je skočila i krenula da maše rukama.

Nasmejano sam krenula ka njoj i dva šarena peškira položena na


zemlji. Onda sam primetila da je i Jace tu sa njene druge strane. Pogledala
sam okolo spazivši još jedan očigledno korišćen peškir, pored njih.

- Drago mi je da si stigla. - Izjavila je nasmešeno. - Ovo je tvoj peškir.


Onaj iza nas je Thadov. On se kupa.

Thad. Mogu da se nosim sa Thadom. Više bih volela da je Grant, ali i


Thad može proći. Sve dok nije Woods. Ali sumnjam da bi on u toku
radnog vremena dolazio ovamo da leži na plaži.

- Hvala na pozivu, - rekla sam dok sam spuštala torbu pored sebe i
izvukla kremu za sunčanje. Već sam namazala jedan sloj u stanu, ali sunce
je prejako. Osetila sam potrebu da se ponovo namažem.

- Još mi se ne zahvaljuj. Nisam očekivala da će nam se Thad pridružiti.


Možda zažališ što si došla. Nadam se da te neće zadirkivati.

Nasmejala sam se jer se Thad uvek zeza sa ženskama. Skinem tuniku


preko glave i spakujem u torbu, pa sednem na žuto roze peškir koji mi je
Bethy namestila.

- Nikad nisam plivala u okeanu, - priznala sam dok sam se mazala i


posmatrala ljude kako ulaze i izlaze iz vode. - Mislila sam da je još uvek
hladno za kupanje, ali čini mi se da sam pogrešila.

Bethy se nasmešila. - Voda je da se smrzneš. Ja joj ne prilazim do


polovine maja. Ali mnogo ljudi uživa i u hladnoj vodi. Ako nikad nisi
probala. Idi, uroni noge pa vidi kako ti se čini.

To je bilo nešto što sam želela da uradim, deo življenja koji sam želela
da iskusim. Takođe sam htela da naučim da surfujem, ali bila sam svesna
čak i sa mojim neiskustvom u tome, da je potrebno više talasa za to. Ovde
talasi nisu bili dovoljno visoki.

- Idi i probaj. Nemoj da se ustručavaš zbog mene, - požurivala me


Bethy. Nasmešim joj se, ustanem i krenem do vode nedaleko do nas.
Prvi talas koji je zapljusnuo moja stopala bio je jako hladan. Uspela
sam da zadržim vrisak i ostanem u mestu. Stopala u mi ulegla u pesak, i
posle par minuta činilo se da voda i nije toliko hladna. Napravila sam još
jedan korak dalje pa ponovo zastala kad mi je voda prešla preko članaka.

- Lakše je ako uđeš odjednom i proguraš prvi šok, - poznati, dubok


glas začuo se iza mojih leđa. Izgleda da je Woods ipak dolazio do plaže.
Bacila sam pogled preko ramena ka njemu. Sva sreća pa sam imala
naočare za sunce na očima.

- Je li tako? - Upitala sam.

Stajao je na obali iza mene u širokom belom šorcu, golog torza.


Njegova ionako tamna koža izgledala je bronzano u odnosu na belinu
njegovog šorca. To nije bilo pravedno ni za jednu žensku osobu na ovoj
plaži. Trebao je da se obuče.

- To je jedini način. Ako tako nastaviš nikad nećeš ući.

Zašto mi se obraćao danas? Od one noći kad mi je saopštio da će se


veriti, ponašao se kao da ne postojim. Zašto sada? Odvratila sam pogled
ka horizontu kako bih prestala da buljim u pločice na njegovom stomaku
koje su se presijavale zahvaljujući kremi za sunčanje. On je veren čovek.
Zabranila sam sebi da mislim na njega.

- Hoćeš da uđem sa tobom? - Začula sam ga nedaleko od sebe. Naglo


sam se okrenula i videla da je na samo par koraka od mene. Šta to radi?

- To verovatno nije dobra ideja. Sama ću, - promrmljala sam.

- Jesi li ikad ranije plivala u okeanu? - Dodirnuo me rukom po ramenu.


Bio mi je previše blizu.

- Nisam, - prošištala sam.

Želela sam da se udalji od mene, što dalje. Začula sam njegov glasam
uzdah i podigla pogled ka njemu. Oči su mu bile fiksirane na moje telo.
Iako je imao naočare za sunce, osećala sam njegov vreli pogled na sebi.
Nije dobro. Ovo stvarno nije dobro.
- Dođavola, malena. Gde ti je ostatak kupaćeg kostima?

Ostatak kupaćeg? Ponovo sam pogledala na dole proveravajući da li


je sve u redu. Na šta je mislio? Ništa mi nije nedostajalo.

- Ovo je moj kupaći.

Woods je spustio glavu ka meni sa usnama na par milimetara od mog


uha. - Ovaj gornji deo te jedva pokriva, - prošaputao je.

Pogledala sam u njega iznervirana njegovim komentarom. - Ako ti se


ne sviđa nemoj ni da gledaš, - okrenula sam se i nastavila da koračam sve
dublje u vodu. Potreba da se udaljim od njega bila je bitnija od hladnoće
morske vode.

- Nisam rekao da mi se ne sviđa. Jebeno sam oduševljen. To i jeste


problem.

Zaustavila sam se. Zašto je to rekao? Zar ga ni malo nije bilo briga kako
je meni.

- Ne možeš da mi govoriš takve stvari. Pogrešno je, - besnela sam na


njega. Ponovo mi je prišao, ali nisam se mrdnula sa mesta. Želeo je ovaj
razgovor i ja sam mu dopuštala.

- U pravu si, ne bih trebao. Ali zar bi više volela da te lažem? Uradio
sam ti dosta stvari Della, ali te nikad nisam slagao. Ne želim da te lažem.
Mogao bih da ti kažem da mi nije stalo do tebe i da te ne želim, ali to bi
bila laž. Želiš li istinu? Jer istina je da želim da budem ponovo sa tobom,
to je sve o čemu razmišljam. Suzdržavam se da te ne pogledam, jer čim te
vidim želim da te odvučem do najbliže ostave i poljupcima dotaknem
svaki deo tvoje kože. - Teško je disao dok je ovo izgovarao stegnute vilice.

Zašto? Ako me je toliko želeo, zašto se verio sa drugom ženom.


Odmahnula sam glavom i prekrstila ruke na grudima. - Ne razumem te.

Nasmešio mi se i klimnuo glavom. - Niko me ne razume, ali voleo bih


da ti objasnim, molim te. Hajde sa mnom na piće. Moraš da me saslušaš i
razumeš ovo što radim.

Njegova taktika je bila malo drugačija ovog puta, ali sigurna sam da je
ishod bio isti. Želeo je da se zabavi sa mnom par puta, dok ne nađe drugu.
Ja nisam bila ta devojka. Odmahnula sam glavom i krenula ka obali.
Želela sam da se što pre vratim na plažu.

- Nećeš mi ni dozvoliti da ti objasnim? - Doviknuo je.

- Prsten na njenoj ruci je jedino objašnjenje koje mi je potrebno.


Trebalo je da obavim nabavku sa liste koju mi je Juan, moj glavni
kuvar, juče ostavio na stolu. Da odgovorim na telefonske pozive i
razgovaram sa verenicom, koja je insistirala da izaberemo datum
venčanja. Jesam li radio nešto od toga? Ne. Umesto toga, mučio sam
samog sebe.

Delli je trebao malo veći gornji deo bikinija, a Thad će uskoro izgubiti
obe ruke ako ovako nastavi. Stiskao sam zube pa odvratio pogled sa
Thada koji je trljao Dellina leđa i ramena kremom za sunčanje. Thad je
uspeo da je uvede u vodu. A ja sam sedeo i posmatrao u agoniji svaki
sekund toga. Njen veseli vrisak i Thadova potreba da je non - stop
dodiruje, dovodili su moju ljubomoru do vrhunca. Nisam imao pravo da
budem ljubomoran. Imali smo sjajan seks. To je bilo to. Nisam znao ništa
više o njoj, a želeo sam.

Želeo sam da saznam odakle je. Bilo je očigledno da je sa juga. Hteo


sam da znam ima li brata ili sestru? Od koga je dobila te plave oči u kojima
sam video užitak? Da li voli da pleše i gde je naučila tako da peva?
Potpuno me oduvala na Delamarovom događaju. Postoji toliko toga što
bih želeo da pitam, ali neću imati šansu za to.

- Ramena su ti pocrvenela. Mislio sam da je to nemoguće sa tvojim


zaštitnim faktorom. - Čuo sam Thada i morao da pogledam u nju. Bio je
u pravu, ramena su joj pocrvenela.

Ustao sam i otišao do pulta za izdavanje.

- Dodaj mi suncobran, - rekao sam mladiću kome sam dao posao pre
dve nedelje, pre cele ove navale.
- Da gospodine, - klimnuo je glavom. - Hoćete da ga postavim u pesak
za vas gospodine ?

Ne. Želeo sam ovo da uradim sam. - Snaći ću se, hvala.

Uzeo sam suncobran i čim sam se okrenuo uhvatio sam Dellin pogled.
Nije ga spustila, gledala me je direktno u oči dok sam joj prilazio. Thad joj
je nešto pričao na uho, ali ona nije obraćala pažnju na njega. Bila je u
potpunosti fokusirana na mene.

- Pomeri se, - naredio sam Thadu bez da sam mu dao dovoljno


vremena da shvati šta radim, pa sam zaboo suncobran u pesak i krenuo
da odvrćem ručicu da bi ga stabilizovao u pesku.

- Ako ga postaviš tu neće te dohvatiti senka, - dobacila je Bethy sa


arogantnim smeškom.

- Ne postavljam ga za sebe.

- Oh, nije valjda za mene? Baš slatko, ali ja želim da uhvatim još
sunčevih zraka, - nastavila je Bethy sa njenim komentarima.

- Onda se udalji malo. Dellina ramena su crvena. - Eto rekao sam.


Želela je da priznam i priznao sam. Neka sad Della razmišlja malo o tome.

- Doneo si ga zbog mene? - Upitala je Della. Začulo se iznenađenje u


njenom glasu, ali je nisam pogledao.

- Da. - Bio je to moj jedini odgovor, pre nego što sam se okrenuo i
pokupio svoj peškir. Bilo je vreme da krenem. Nije me želela ovde, i nisam
trebao ni da dolazim.

- Hvala ti, - dobacila je kad sam krenuo. Klimnuo sam glavom, ali se
nisam okrenuo ka njoj.

- Odlaziš? - pitao je Jace.

- Imam nekog posla.

- Ne zaboravi petak veče u Sun Clubu, - povikala je Bethy smeškajući


se Jaceu koji ju je pogledao sa osmehom i odmahnuo glavom.
Slavio se Jaceov rođendana, a Bethy je odlučila da napravi žurku u
jedinom klubu u gradu. Iznajmila je prostor uz Grantovu pomoć, jer je bio
prijatelj sa vlasnikom. Mogao si da uđeš samo sa pozivnicom.

- Ne bih to propustio, - odgovorio sam.

Angelinu nije interesovalo veče alkohola, plesanja i karaoka. Ali bar


sam ispunio svoju dužnost i pozvao je. Brzinski je odbila smišljajući
izgovor kako mora da leti za New York na probu venčanice. To će
potrajati par dana i unapred sam se radovao zbog toga.

Bethy je postavila ful dekoraciju. Čašice za šuteve bile su zalepljene na


mala drvena postolja sa brojem dvadeset četiri. U svakoj od njih
postavljeno je malo svetlo što je izgledalo prilično sjajno. Porazgovarao
sam sa par ljudi u prolazu, očima tražeći Dellu. Večeras sam hteo da
pokušam da još jednom popričam sa njom. Dok sam je posmatrao kako
priča i smeje se sa Thadom i Grantom, umirao sam iznutra. Želeo sam i ja
isto to. Znam da se nije viđala ni sa jednim od njih dvojice, ali upoznavali
su se. Grant je spomenuo kako Della želi da nauči da igra golf, a ja sam
poludeo od ljubomore što on zna nešto lično o njoj. Nešto što ja nisam
znao.

- Znaš Woods, sad kad si veren, od tebe se očekuje da se na ovakvim


događajima pojavljuješ sa verenicom, - rekla je Bethy kad se zaustavila
ispred mene i dodala mi čašu sa nečim što je izgledalo kao viski.

- Morala je da ode u New York, - odgovorio sam i uzeo čašu od nje.

- Hmmm, interesantno, - promumlala je i otišla.

Iskapio sam viski i spustio čašu na šank. Video sam Dellu kako izlazi
iz toaleta i pauzirao na minut kako bi je dobro pogledao u malenom
plavom šorcu od teksasa i čizmama koje sam već video ranije. Znao sam
tačno kako izgleda samo u tim čizmama i ničemu više. Crni čipkani top
koji je imala na sebi bio je bez bretela i kad god bi podigla ruke, uhvatio
bih pogledom delić njene kože.

Devojka je znala šta da obuče kako bi izludela muškarca.

- Prestani da je gutaš pogledom, brate. Već si zapečatio svoju sudbinu,


- nasmejano mi je dobacio Grant kad je prišao.

- Nisam se još oženio, - promumlao sam gledajući ga popreko, pa sam


vratio pogled na Dellu.

- Ne, ali bićeš uskoro. Da si Dellu želeo više od mesta potpredsednika,


već sad bi bila tvoja. Napravio si svoj izbor i znam te dovoljno dugo da
mogu da kažem kako ćeš se držati te odluke.

- Komplikovanije je od toga.

Grant je prekrstio ruke na grudima i presekao me pogledom. - Zaista?


Kako to?

Nisam hteo da mu objašnjavam svoja osećanja prema Delli. To nije


njegova stvar. On je najbolje znao kako je to kad želiš nekoga, a svestan si
da je to loša ideja. Sam je to prošao, i opekao se u procesu. Samo što nije
znao da ja znam za to. Mislio je kako je to velika tajna. Ništa sa Nannette
nije tajna. Nikada. Njegova bivša polu sestra je sjebana i jednostavno zla
osoba. I on sam je to znao. Ova stvar sa Dellom bila je drugačija ali takođe
nemoguća.

- Znaš kako stvari mogu da se zakomplikuju Grante. Znam da znaš, -


rekao sam tiho, samo za njegove uši.

Suzio je pogled na meni pa se osmehnuo ali ne veselo. Više kao


zgroženo. - Ko ti je rekao? - Pitao me je.

Niko mi nije rekao. Video sam svojim očima. Retko šta se događalo u
mom klubu, a da ja već nisam znao za to. - Niko drugi ne zna. Video sam.
Mislim da niko drugi nije.
- Gotovo je, - rekao je sa kiselim izrazom lica.

Klimnuo sam glavom. - Pretpostavio sam. Niko ne može da se zadrži


dugo pored nje.

Obojica smo stajali i u tišini posmatrali Dellu. Kada su joj oči konačno
pronašle moje odlučio sam da napravim potez. Popričaćemo večeras.
Neću joj dozvoliti da me opet oduva. Ne večeras.
Nisam trebala da ga pogledam, ali nisam mogla više da se pretvaram
kako ne osećam njegov pogled na sebi. U momentu slabosti pogledi su
nam se susreli i videla sam tugu u njegovim očima. Imao je tajne, duboko
skrivene. Poznavala sam taj osećaj. Onaj glupi deo mene hteo je da
posegne za njim i pomogne mu.

Na svu sreću, onaj pametni deo bio je svestan da se zaputio ka meni i


da bih trebala da se pomerim. Želeće ponovo da objasni. Nisu mi bila
potrebna njegova objašnjenja. Razumela sam. Večeras sam ovde kako bih
upoznala nove ljude i zabavila se. Ne da bežim i skrivam se u nekoj rupi
ako se javi moje ludilo.

Načinila sam samo dva koraka, pre nego što me je zgrabio svojom
velikom šakom za ruku. - Molim te Della. Nemoj. Želim samo da
razgovaram.

Ponovo ta tuga u njegovom glasu. Osećala sam da pati. I ja sam isto


tako patila jako dugo sasvim sama. Mogla sam lagano da prepoznam
patnju u drugoj osobi. Privlačila me je na neki uvrnuti, perverzan način.

- Šta želiš Woodse? - Pitala sam, bez da ga pogledam.

- Da pričamo. Samo da pričamo.

Hteo je razgovor. Dobro. Možemo da porazgovaramo ako će mu to


pružiti nekakav završetak. Možda će olakšati tu tugu u njegovim očima
koja me proganja. - Važi, ali ovde ćemo razgovarati. - Nisam želela da
budem nasamo sa njim.

- To je u redu, - odgovorio je.


Konačno sam se okrenula kako bih ga pogledala. Zaista je bio prelep.
Ponekad je to bilo lako ignorisati, ali ovako iz blizine to je nešto na šta sam
se fokusirala. Sećam se kako su te oči gorele od požude. Poznavala sam
ukus njegovih usana i zvuk njegovih uzdaha zadovoljstva. Neću to nikad
više osetiti, ali te uspomene ću teško zaboraviti.

- Dođi, sedi sa mnom, - povukao me je nežno ka stolu u ćošku.

Sela sam preko puta njega, zadržavajući sto između nas kao
sigurnosni zid. Želeo je nešto da kaže i što pre to učini, pre ću i ja moći da
pobegnem od njega.

- O čemu si želeo da razgovaramo?

Woods je prelazio palcem zamišljeno po svojoj donjoj usni, a ja sam


sklonila pogled sa njegovog lica. Nisam htela da gledam u te usne i
prisećam se.

- O onoj večeri. Pokušavao sam da budem iskren, ali zajebao sam stvar.
Nisam trebao da te pustim da odeš pre nego što ti objasnim kako stvari
stoje.

Znala sam da je ovo jedina stvar o kojoj ćemo razgovarati, čim sam
sela za sto sa njim. Ali ni to nije olakšalo bol koja je dolazila uz njega. Bila
sam tako otvorena i slobodna sa njim. Ali ne, on nije bio iskren sa mnom.

- Da si stvarno želeo da budeš iskren sa mnom, rekao bi mi da si veren


pre nego što smo se seksali. Nisam čak ni znala da si u vezi i to prilično
ozbiljnoj. Jesi li bio sa njom kad smo se... one noći... sreli?

Naslonio se rukama na sto. - Ne, nisam. Ovo nije prava veza, Della.
Ne kao što ti misliš. Ovo je poslovni dogovor. Kompanija njenog oca
spojiće se sa kompanijom mog oca. Mi nismo bili u vezi... pa nismo bili
dok joj nisam dao prsten.

Poslovna transakcija? Šta? - Ne razumem, - konačno sam odgovorila.

Woods se gorko nasmejao. - I ne možeš, jer je sve to jedna sjebana


situacija. Moj deda je sagradio Kerrington klub. Ovde je uspešan, ali nije
u velikoj ligi. Kad se prezimena Greystone i Kerrington spoje, to će
otvoriti mnoga vrata mom ocu... i meni, vrata koja su nam do sad bila
zatvorena.

Greystone? Gde sam čula to prezime ranije? - Tvoja verenica je


Greystone? - Pitala sam, pokušavajući da shvatim šta mi govori.

- Da, ona je jedini naslednik Greystone prezimena. Moj i njen otac vide
ovo kao dobitnu kombinaciju i rešenje njihovih problema. Jednog dana ja
ću kontrolisati ne samo Kerrington klub već i Greystone imperiju.

Dakle... Znači ljudi se zaista venčavaju zbog ovih glupavih razloga. Da


li zato deluje tužno? - Da li te ona usrećuje? - Pretraživala sam na
njegovom licu neki znak koji bi mi dao odgovor umesto njegovih reči.

- Ne. Ali i ona želi ovaj dogovor, - odgovorio mi je. Na licu mu se


ocrtalo žaljenje i srce me zabolelo zbog njega. Nije mi se dopalo što se sa
mnom seksao pre nego što sam saznala sve ovo, ali ipak nisam želela da
bude tužan. Imamo samo jedan život i tako je kako je. Znala sam to bolje
od drugih. Izgubila sam svoje detinjstvo zaključana u kući, dok će on
izgubiti drugi deo svog života na sličan način. Njegovo srce biće
zaključano. Neiskorišćeno.

- Jel to ono što ti želiš? - Napokon sam upitala.

Nije mi odmah odgovorio. Umesto toga, intenzivno je gledao u mene.


Srce mi je ubrzalo, ali shvatila sam da će se to uvek dešavati u Woodsovoj
blizini. Povezalo se sa njim i nisam to mogla prekinuti. Pokušala sam.

- Da, i ne. Želim ono što je od malena bilo predviđeno za mene. Želim
da zauzmem zasluženo mesto u porodičnom poslu. Naporno sam radio
za to. Ali... ne želim Angelinu.

Njegove oči govorile su više od reči. Oborila sam pogled na svoje ruke
u krilu. Morala sam da donesem odluku. Mogla bih da nastavim da ga
guram od sebe, ili da mu oprostim. Mogli bi da budemo prijatelji. Ništa
više. Dao mi je posao kada mi je to bilo potrebno. Uskoro ću otići odavde.
Taj dan će uskoro doći. Do tada bih mogla da napravim neke uspomene i
podelim lepe trenutke sa Woodsom. Zajedno bi mogli da na neki način
pronađemo sreću u ovom životu. Nova iskustva. Njegov poslednji ukus
slobode, a moj prvi.
Podigla sam oči ka njemu. Posmatrao me je, čekao je nekakvu reakciju
od mene. - Mogli bi da budemo prijatelji? Čak i pored svega što se desilo,
mogli bi da počnemo ispočetka, - predložila sam.

Vilica mu se trznula dok je gutao. Pitala sam se da li sam pogrešno


procenila situaciju. Možda je samo hteo da sve okonča i ništa više. Ali
njegove oči rekle su mi nešto drugo. - Voleo bih to.

Nasmejala sam se i ispružila ruku ka njemu. - Ćao, ja sam Della Sloane.

Maleni osmeh pojavio se na Woodsovom savršenom licu kad je


prihvatio moju šaku u svoju. - Woods Kerrington. Drago mi je što smo se
upoznali Della.

Njegov nežan dodir izazvao je potres u mom telu pa sam brzo ustala
puštajući mu ruku. - Idem po piće. Sačuvaj jedan ples za mene večeras.

Klimnuo je glavom.- Nemoj da sumnjaš.

Bethy mi je prišla za šankom. Želela sam da uhvatim dah posle ovog


razgovora sa Woodsom i razmislim. Ali umesto toga, uspela sam da joj se
nasmešim kao da je sve bajno.

- Mogu li da pitam u čemu je fora sa rukovanjem? - Rekla je sedajući


na stolicu pored mene i poručila dve čašice šutera od limuna.

- Počinjemo ispočetka. Ovog puta sam svesna da je veren i sada ćemo


biti prijatelji.

Bethy je klimnula glavom ali videla sam joj nevericu u očima.

- Zaista hoćemo. Ništa više, - uveravala sam je.

Barmen nam je dodao dva čašice svetložutog pića.

- Verujem da ti veruješ u to. Ali Woods ne želi Angelinu. Pa imam


razlog da sumnjam u njegovo prijateljstvo sa tobom.

Čak je i Bethy znala da ne želi da se oženi sa Angelinom. Ovo meni


nije bilo jasno. Zar bi bilo toliko loše ako se njihove porodice ne spoje?
- Čini mi se kako on žrtvuje svoju sreću radi novca i dobiti. Mislim da
se to neće dobro završiti.

Bethy je ispila šuter i palcem obrisala kapljicu sa usne. - To će biti


katastrofa. On će biti jadan. Ali on misli da je to ono što želi od života.
Niko ne može da ga ubedi u suprotno. U njihovom svetu moći i novca
stvari se rade na ovakav način. Zato je Tripp pobegao glavom bez obzira.
Nije hteo da igra njihovu igru.

Tripp? I on je imao takav ultimatum. Ali je otišao, pobegao. Nije


žrtvovao svoju sreću. On je živeo. Nije bilo kaveza koji će ga zadržati.
Kavez bi ga ugušio. Mrzim ideju da će Woods morati da živi u jednom do
kraja života.

- Ja sam samo u prolazu. Mislim da možemo biti prijatelji dok sam


ovde. Dopada mi se on. Želim bolje da ga upoznam. Kad se jednog dana
u budućnosti setim njega, volela bih da to bude neka druga uspomena, a
ne samo seks. Želela bih da znam više o tom čoveku. Da li je to loše?

Bethy je podigla šuter i dodala mi ga. - Ne, nije. Sada ispij to. Potreban
mi je neko za karaoke i pogodi šta? Ti si ta!

Odmahnula sam glavom. - Oh ne, ne ja.

Bethy je klimnula glavom. - Da, ti. Slušala sam o tvojim fenomenalnim


vokalnim sposobnostima. Vreme je da ih i sama čujem. Daj, učini to za
mene. Molim te.

Podigla sam čašicu do usana i sručila piće.


Grant je seo na Dellino mesto kad je ustala.

- Pretpostaviću da ste se izmirili, - spustio je pivo na sto ispred sebe.

- Bićemo prijatelji, - odgovorio sam. Nisam bio siguran kako će to


funkcionisati, ali morao sam da probam.

- Prijatelji, - rekao je Grant klimajući glavom kao da se slaže. Mada ga


je odavao zabavljeni izraz lica. - Srećno sa tim.

Njegove reči su mi digle pritisak, ali bio je u pravu. Potrebna mi je sva


sreća da to izvedem. Biće teško razmišljati o njoj kao o prijateljici.

- Hvala.

Grant se zacerekao. - Izgleda da se i ti slažeš sa mnom da će to biti


neizvodljivo.

Hteo sam da odgovorim ali začula se Bethy sa pozornice. - Vreme je


za karaoke. Sada kad ste svi popili svoja besplatna pića, možda ste
dovoljno opušteni da zapevate. Ne brinite neću vas naterati da dođete
ovde, bar ne još. Imate čitavu jednu pesmu da se dovoljno napijete i
shvatite kako je pevanje sjajna ideja. Della je pristala da peva prva, jer joj
nije potrebno piće kako bi sjajno pevala.

Prebacio sam pogled na Dellu koja je izgledala kao da bi se ranije


sakrila ispod stola nego pevala. Hteo sam da odem do nje i spasim je od
ovoga, ali nije bilo sile da se popenjem gore i zapevam. Zezali bi me do
kraja života.
- Ja ću srediti ovo, - rekao je Grant kad je skočio sa stolice. Posmatrao
sam kako prilazi Delli i šapuće nešto što je izvuklo osmeh na njeno lice.
Glupi seronja, šta to radi?

Della je prihvatila njegovu ruku i zajedno su odšetali do pozornice. On


će pevati sa njom. Još od srednje škole nije pevao ispred publike.

Della se opustila kad je shvatila da ne mora sama da peva.

Reči pesme Pictures od Sheryl Crow i Kid Rocka, pojavile su se na


ekranu. Ići će sa Kidovom pesmom. To i nije bilo iznenađujuće, jer je uvek
voleo da peva njegove pesme.

Poznati zvuk začuo se iz zvučnika. Grantov glas mu se pridružio, a ja


sam se opustio gledajući u Dellu. Bila je impresionirana njegovim
pevanjem. Većina ljudi je bila. Dok ne bi čuli Rusha Finleya kako peva.
Rush i Grant si bili polu braća kratkih par godina. Ali to je bilo dovoljno
sa se povežu. Nikad nisam razumeo zašto je Rush prestao da peva; njegov
glas privlačio je devojke sa svih strana. Možda zbog činjenice da nije želeo
da bude kao svoj otac. Mrzeo je kad bi ga poredili sa njim. On je bio
poznati bubnjar Slack Demon grupe.

Grant se međutim nije ustručavao da koristi svoj glas kako bi privukao


devojke.

Della je zapevala svoj deo pesme, i cela prostorija se utišala. Bila je


neverovatna. Izgubio sam se kad sam je čuo na Delamar balu. Ovo je bila
jedna od stvari koje sam želeo da saznam o njoj. Verovatno se bavi
pevanjem jako dugo.

- Obaveštavam te unapred da ću pokušati nešto sa njom. Tvoja guzica


je verena. Možeš da se ljutiš i duriš, ali ja ću svejedno da pokušam. Seksi
je i totalno je vredna batina, - informisao me je Thad. Pogledao sam ga
namršteno kad je seo preko puta mene i slegnuo ramenima, pre nego što
sam pogled vratio na pozornicu.

Ona je previše pametna da se spanđa sa Thadom. On nije bio njen tip.

- Ako ne završi pre toga u Grantovom krevetu. Čini mi se da i on


pokušava nešto sa njom.
Posmatrao sam Granta kako je povlači u zagrljaj kad su završili
pesmu. Skupljao sam ruke u pesnice. Šta on to radi, jebote?

- Druže, izgledaš kao da ti je potreban podsetnik da si se verio, - rekao


je Thad ustajući.

Delline ruke bile su ležale položene na Grantove, čini mi se predugo.


Skrenula je pogled sa njega ka meni. Odmah je sklonila ruke sa njega i
udaljila se za korak unazad kad mu se nasmešila. Potom se okrenula i sišla
sa pozornice.

Gledao sam kako se provlači kroz gužvu. Zaputila se ka hodniku koji


vodi do toaleta. Nisam previše razmišljao. Jednostavno sam ustao i
krenuo za njom.

Već je ušla u toalet kad sam stigao do tamo, pa sam stao pored vrata.
Nisam bio siguran šta planiram da uradim. Upravo smo se složili da ćemo
biti prijatelji, pa ne bi bila dobra ideja da je gurnem nazad u jednu od
kabina u kupatilu i kresnem uza zid. Bio sam siguran da ne bi više bila
raspoložena za to. Ta misao me zapekla kao da sam progutao kiselinu.
Imao sam je. Mogao sam da imam više.

Zagledan u vrata odlučio sam kako je ovo loš potez. Još jedna greška.
Ne bih trebao da budem ovde. Hteo sam da upoznam Dellu, ali ne na ovaj
način. Odgurnula bi me potpuno od sebe, ako bih nešto pokušao.

Udaljavao sam se hodnikom od vrata toaleta, dalje od iskušenja.

- Woods? - Zaustavio me Dellin glas. Nisam mogao da se vratim do


nje, samo sam je pogledao preko ramena.

- Hej. Bila si sjajna. Sheryl Crow je teška za izvođenje.

Pocrvenela je. - Hvala ti. Bilo je zabavno. Bila sam nervozna kad me
je Bethy pitala, ali mi je drago da sam to uradila.

- I meni je drago što jesi.

Došetala je do mene. - Šta kažeš na onaj ples sada?

Hteo sam da plešem sa njom. Želeo sam tu uspomenu na nju. To


iskustvo. Ispružio sam ruku i prihvatila je momentalno. Posmatrao sam
njenu malenu ruku u mojoj, i prsa su mi se stisnula. Celo telo mi se stezalo
dok sam je držao za ruku i vodio ka podijumu za ples.

Osećao sam poglede na sebi, i bilo me je baš briga. Mogu da gledaju.


Mogu da mi sude. Želeo sam ovo i sve dok ne kažem sudbonosno da,
provodiću vreme sa Dellom i upoznavati je. Ako ne budem to uradio,
žaliću do kraja života.

Jimmy je preuzeo mikrofon i počeo da peva Wanted od Hunter


Hayesa. Bio sam zahvalan na sporijoj pesmi. To mi je omogućilo da je
privučem bliže sebi.

- Lepo mirišeš, - rekla je toliko tiho, da sam jedva čuo njene reči.

- Ne tako lepo kao ti, veruj mi, - odgovorio sam, a ona se ukrutila dok
su je moje ruke stezale oko struka. - Istina je, Della. I ranije sam ti rekao
da divno mirišeš. Nemoj sad da se stežeš na moju iskrenu izjavu.

Malo se opustila. - Dobro, u pravu si. Nema ničeg lošeg u izjavi


prijatelja da lepo mirišem. - Zadirkivala me je slatkim glasom.

- Jel postoji neko pravilo između prijatelja zbog kog ne možeš da mi


staviš ruke oko vrata?

Della se zaustavila na tren pa podigla ruke do mojih ramena i tu ih


zadržala.

- Nisam dovoljno visoka da ih podignem više od ovoga, čak ni u ovim


čizmama.

- Ovako je dobro, - odgovorio sam povlačeći je bliže. - Odakle si, Della


Sloane?

- Mogao bi lako da pogledaš u prijavu za posao koju sam ispunila i


saznaš tu informaciju, - rekla je nasmejano.

Bila je u pravu. Mogao sam. - Ali želim da čujem od tebe. Ne želim da


pročitam u tvom fajlu.

Nakrivila je glavu u stranu i posmatrala me par sekundi. - Macon,


Georgia.
Pretpostavljao sam da je ili Alabama ili Georgia. Imala je jak akcenat.
- Imaš li braće ili sestara?

Javio se izraz melanholije na njenom licu i odmahnula je glavom


negativno. - Ne. - Zvučalo je kao da iza tog jednostavnog ne ima mnogo
više. Nešto mi je prećutala.

- Ne deluješ kao jedinica. Deluješ bezbrižno, a izbor da kreneš na


putovanje sasvim sama, liči na najmlađe dete.

Della sa tajnovito nasmešila. Pitam se da li ću ikad razotkriti tajne koje


je čuvala u sebi.

- Nisam bezbrižna, ni približno. Ali želim da budem. Nadam se da ću


jednog dana i to iskusiti. Sada trenutno upoznajem samu sebe. Ti znaš šta
želiš od života, ja ne. Nemam blage veze.

Šta želim od života? Jesam li znao? Da li je to još uvek bila ista stvar? -
Znam mnogo manje nego što ti se čini.

Nasmešila se izazovno. - Je li tako?

Bio sam u ogromnom iskušenju da poljubim te usne. Ogromnom. -


Kada ti je rođendan? - Pitao sam, pokušavajući da odolim njenom
začikavanju.

Izdahnula je i skrenula pogled. - Šesti april. Kada je tvoj?

- Deseti decembar. Koja ti je omiljena boja?

Zakikotala se. - Plava, svetlo plava. Koja je tvoja?

- Pre mesec dana rekao bih crvena ,ali sam se predomislio. Sada mi se
sviđa plava.

- Zašto? - izdigla je obrvu gledajući me.

Nisam želeo da joj kažem da je to zbog njenih plavih očiju. Ponovo će


postati napeta. - Čovek može da promeni mišljenje. Dozvoljeno je da mi
se sad više sviđa plava. - Nisam joj dao vremena da previše razmišlja o
tome. - Ko ti je bio učitelj u prvom razredu? - Upitao sam na brzinu. Della
je prestala da pleše i odaljila se od mene. Oči su joj zasuzile. Jesam li rekao
nešto pogrešno? Da li je provalila kako sam rekao plava zbog njenih očiju?

- Potrebno mi je piće, - rekla je nervozno se osmehujući, i pobegla od


mene.

Kako sam je mogao uznemiriti sa pitanjem o učitelju iz prvog razreda?


Nešto u njenim očima pričalo je priču koju, plašim se, nikad neću saznati.
Bilo je to obično pitanje. Slatko je bilo da mu je bilo stalo da me upozna.
Da li se iko ikad zainteresovao za takve trivijalne stvari u vezi mene. Niko
me nikad nije pitao ta nevina, a lična pitanja. Ali kad me je pitao za
učitelja, sve što sam videla bio je lik moje majke.

Sedi ovde Della. Ne gledaj kroz prozor. Moraš da završiš ovo. Da bi bila
pametna moraš čitati Shakespeara. On će te uvek podsetiti kako je svet opasno
mesto.

Odmahnula sam glavom da oteram uspomene. Ne mogu da


razmišljam o tome sad. Ne ovde.

Mračno je napolju Della. Loše stvari događaju se u mraku. Zaključaj vrata i


prozore i ušuškaj se u krevet. Čudovište ispod tvog kreveta će čuti ako ustaneš.

Ne mama. Odlazi.

Della ne izlazi ponovo napolje večeras. Nešto loše te čeka napolju. Ostani sa
mnom. Tvoj brat brine za tebe. Ne želi da budeš povređena. Ostani sigurna u
svom krevetu.

- Della jesi li dobro? - Osetila sam nečiji jak stisak kako me povlači i
dozvolila sam to. Samo da me odvuče od nje. Nisam želela da se sećam te
večeri. Znala sam da će se to dogoditi ako budem previše razmišljala o
tome.

- Imam je. Pomeri se. - Woodsov glas ispunio je moje telo toplinom.
Oslobađala sam se sećanja. Neću upasti u taj ambis ovog puta.

Zapuhnuo me je hladan vetar kad sam shvatila da se nalazim u


Woodsovom naručju. Izneo me je napolje. Udahnula sam duboko, a
stezanje u mojim grudima je popustilo. Woods me je izvukao iz toga.
Nisam ostala zarobljena u sećanjima.

Trepnula sam par puta i povratila fokus. Tama je nestala.

Woods se spustio na klupu uz plažu, i zadržao me u svom krilu. -


Vratila si se, - izjavio je jednostavno.

Klimnula sam glavom, nisam znala šta da kažem. Nisam želela da mu


objašnjavam šta se upravo dogodilo.

- Dobro, - rekao je sklanjajući mi kosu sa lica slobodnom rukom, dok


me je drugom još uvek stiskao uz sebe.

- Hvala ti.

Stisnuo je usne u ravnu liniju. Bio je zabrinut. Uplašila sam ga. Krenula
sam da ustanem, ali me vratio nazad. - Nećeš ustati dok mi nešto ne kažeš.

Stomak mi se zavezao u čvor. Nisam nikad nikom pričala o ovom osim


Braden, i to sa razlogom. Nisam mogla da kažem Woodsu. Nikad nisam
pričala o tome.

- Ne moraš mi reći zašto se to upravo dogodilo. Ali da li ti se to često


dešava?

Ovo nije bilo fer pitanje. Ako mu kažem istinu a ne ispričam svoju
prošlost, pomisliće da sam luda. Možda i jesam. Niko to za sad nije znao
za sigurno. Mogla bi da budem... ona je bila luda. Mogla bih biti i ja. To je
bio moj najveći strah, da jednog dana ne puknem. Kao što je i ona. Želela
sam da živim punim plućima tako bi mogla da proživim makar mali delić
normalnog života.

- Određene stvari su okidači, - rekla sam i pomerila se kako bi se


izvukla iz njegovih ruku. Ovog puta me je pustio. Bila sam zahvalna, ali
u isto vreme tužna što se nije više borio da me zadrži u naručju. Jer mi je
posle ovakvih epizoda bila potrebna bliskost. Pomagala mi je da se brže
oporavim.

- Ja sam to izazvao? - Upitao me je.


Slegla sam ramenima i pogledala ka zalivu ispred nas. Njegovo pitanje
bilo je okidač. Ali neću mu to priznati.

Sedeli smo u tišini narednih nekoliko minuta. Znala sam da razmišlja


o objašnjenjima za moju reakciju, ali ni jedno neće biti tačno.

- Želim da te upoznam Della. Ne želim da prestanem da ti postavljam


pitanja. Sledeći put me ti prva pitaj pitanja koja bih ja mogao tebe da
pitam. Tako neću reći nešto pogrešno.

Želeo je da me upozna. Srce je htelo da mi iskoči iz grudi. Oči su mi se


napunile suzama, ali zatreptala sam brzo kako bi ih oterala. Ne mogu sad
da počnem da plačem. - Važi, - promuklo sam odgovorila.

Woods je poklopio moju ruku sa njegovom i stegnuo je. Nije gledao u


mene. Pogled mu je bio uperen u talase koji su se sudarali sa obalom.
Dozvolila sam mu da prste ispreplete sa mojima. Taj maleni dodir bio je
sve što mi je potrebno. U ovom trenutku ovde sa njim, sva moja tama je
nestala. Sav bol i tuga bili su zaboravljeni. Bila sam dobro. Osećala sam se
dobro.

- Woods? Je li ona dobro? - Začuo se Bethyn glas, pa smo se okrenuli i


spazili je kako ide ka nama iz kluba.

- Ona misli da si previše popila, - šapnuo mi je Woods. Zaboravila sam


na druge oko sebe.

- Dobro sam, - odgovorila sam kad je došla do nas.

- Oh hvala bogu. Bila sam sigurna da ti je pozlilo od onih šutera od


limuna. Mogu da budu strašni ako nisi navikao na njih.

- Samo joj je bilo prevruće. To u kombinaciji sa alkoholom je zeznuto.


Svež vazduh joj pomaže, - objašnjavao je Woods. Bethy se napokon
opustila.

- Hvala Woods. Ostaću ja sa njom ako želiš da se vratiš unutra.

Woods mi je jače stisnuo ruku. - Ne. Dobro mi je ovde. I meni je bila


potrebna pauza.

Bethy je izgledala zabrinuto ali je klimnula glavom i vratila se unutra.


Kad nam je izašla iz vidokruga, pogledala sam u Woodsa koji me je
već gledao. - Hvala ti za pomoć večeras. Da mi nisi prišao, to bi završilo
ponižavajuće po mene.

Woodsov namršten pogled bio je ispunjen brigom. - Drago mi je da


sam bio ovde. Ono što me zabrinjava je činjenica da putuješ sama. Šta
radiš kada ti se ovo dogodi, a nema nikog pored tebe? Ko ti onda
pomogne?

Niko. Iskoprcam se sama. - Obično se sklonim čim osetim da dolazi, i


izborim se sa tim.

Woods privuče moju ruku bliže svojoj nozi i umesto da kaže nešto ili
me opomene kako je to jako loše, on samo nastavi da zuri u tamnu vodu
ispred nas.
- Trebalo bi da se vratiš na Jaceovu žurku, a ja ću nazad u apartman.
Umorna sam. - Dellin nežni glas prekinuo me je u razmišljanju.

Hteo sam da je zadržim pored sebe kako bih se uverio da je dobro. Ali
znao sam da ta opcija nije moguća.

- Odvešću te. Grant i ja ćemo ti malo kasnije dovesti auto do stana. -


Nije bilo šanse da je pustim da vozi sama večeras. Morao sam da se
uverim da je na sigurnom, kako ne bih i sam izgubio glavu.

- Ne moraš to da radiš. Dobro sam. Zaista jesam, - počela je raspravu


ustajući i izvlačeći ruku iz moje.

Ona je možda dobro, ali ja nisam. - Ja te vozim, - ponovim kad ustanem


i nadvisim je. - Molim te. Biću zabrinut cele noći ako mi to ne dozvoliš.

Osmeh joj je ukrasio ružičaste usne i klimnula je glavom. - Dobro.


Hvala ti.

Dodirnuo sam je pri dnu leđa, jer sam očajnički želeo da je nekako
dodirnem. Taj dodir uveravao me je da je dobro. Odveo sam je do
kamioneta i pomogao da se smesti u suvozačevo sedište. Sećanje na nju u
tom sedištu pre par meseci je hranilo moju opsesivnu potrebu da se
uverim da je sigurna.

Ona nije moja i nikada neće ni biti, ali to ne menja moja osećanja.
Postajem posesivan kad je ona u pitanju. Želim da je učinim srećnom i
sigurnom. Usrao sam se od straha zbog ovoga večeras. Nešto nije bilo u
redu sa Dellom. A moja potreba da to popravim bila je jaka i nemoguće ju
je ignorisati. Šta li joj se desilo da se pogubi na takav način. Bila je
kompletno odsutna. Kao da se izgubila u nekom drugom svetu.
Kad sam ušao u kamionet pogledao sam je, kako bih se uverio da je
zavezana. Ovo što sam video večeras, će me proganjati. Nisam bio siguran
kako da nastavim dalje posle ovoga.

- Hvala ti na pomoći večeras. Nadam se da te nisam previše uplašila,


- izgovorila je gledajući u mom pravcu.

Trebao sam da odgovorim ali šta da kažem. Nema na čemu i da, sada
totalno sam sjeban u glavi? Nisam mogao to da kažem ali morao sam nešto.

- Uvek ću ti pomoći, ali neću te lagati. Posle večerašnjih događaja


prilično sam zabrinut. Ne želim da te ostavim sasvim samu u prokletom
stanu. Želeo bih da te odvedem kod sebe i pobrinem se za tebe.

Pogledao sam je na blic pa vratio pogled na put. Grickala je usnicu


nervozno. Nije odmah odgovorila. Čekao sam da kaže nešto. Bilo šta. Ali
ostala je tiha. Pokušao sam da ne razmišljam o tome, ali to je bilo
nemoguće. Nikad neću izbrisati sliku njenog lika iz glave.

- Moram da naučim da se sama snalazim. Da živim bez pomoći. Zato


i jesam na ovom putovanju. Moram da pronađen sebe i izgradim
sopstveni život....

Ko joj je rekao da treba sama da se pobrine za sebe u ovakvim


situacijama i šta joj se dođavola dogodilo?

Posegao sam i zgrabio njenu ruku svojom. - Nazovi me. Bilo kad. Ako
ti bude neko potreban, nazovi me.

Klimnula je glavom. Njena ruka se okrenula u mojoj i stisnula je. -


Hvala ti.

Zaustavio sam se ispred Trippovog stana, žaleći što nisam vozio


dužim putem. Della je izvukla ruku iz moje i otvorila vrata.

- Bilo je zabavno plesati sa tobom, - rekla je pre nego što je izašla i


zalupila vrata iza sebe. Sačekao sam da uđe u apartman i tek onda
pokrenuo kamionet.
Majka me je zvala već tri puta od jutros. Obećao sam da ću doći na
nedeljni ručak sa Greystonovima u kuću na plaži. Očigledno nije imala
poverenja u mene da ću se pojaviti. Kad je telefon ponovo zazvonio,
poželeo sam da ga ignorišem. Već sam bio na putu za jebenu kuću na
plaži. Trebala je da odjebe već jednom.

Pomisao da bi to mogla da bude Della naterala me je da izvučem


telefon.

Jaceovo ime pojavilo se na ekranu.

- Halo.

- Gde si?

- Idem do mojih roditelja na ručak u kući na plaži. Što?

- Jer sam svraćao do tvoje kancelarije a ti nisi bio tamo. Mislio sam da
odigramo partiju golfa.

- Ne. Ne danas.

Jace je pročistio grlo i znao sam da ima još nešto na umu. Ovaj poziv
nije bio samo u vezi golfa.

- Ja, uh. Pričao sam sa Trippom, na putu je ovamo. Mislim da je to zbog


nje.

Mislio je na Dellu. Sranje.

- Dobro, - odgovorio sam, nesiguran šta je želeo da kažem.

- Oboje će biti u njegovom stanu.


Nisam razmišljao o tome. Della će deliti apartman sa Trippom. Nema
šanse.

- Mislim da nisam u redu sa tim, - rekao sam kroz stisnute zube.

Jave je teško uzdahnuo. - Daj, čoveče. Ti si se verio. Ne možeš da je


imaš. Ako je Tripp želi, znaš i sam da će se dobro pobrinuti za nju. Samo
odstupi i dozvoli mu da proba. Ovo ga možda konačno vrati kući.

Slika Dellinog golog, savršenog tela položenog na krevet za Trippa,


izazvala je želju da ga uhvatim i otresem glavom od zid. Ona je bila moja.
Ne, nije. Dođavola sve!

- Moram da idem, - zarežao sam prekidajući vezu. Bacio sam telefon


na sedište pored sebe i frustrirano urliknuo.
Nedeljom, za vreme ručka u klubu je bila brutalna gužva. Mislila sam
da samo u Georgii svi živi idu u crkvu. Ali očigledno sam pogrešila. Ovo
je izgleda južnjačka stvar. U tačno 12:05 otvorili smo vrata i svaki sto u
sali za ručavanje se popunio, plus red ljudi ispred vrata koji su čekali.

Pitala sam se zašto nikad nisam radila u smeni za ručak nedeljom. Ovo
je bio moj odgovor. Ovo je bilo samo za profesionalce. Naslonila sam se
na zid u kuhinji sklanjajući kosu sa lica. Preživeli smo nekako. Poslednji
sto je upravo plaćao račun.

- Jedina dobra stvar u vezi nedelje je bakšiš. Kunem se svake nedelje,


kako ću posle završene smene dati otkaz. Ali onda prebrojim dobijeni
novac, - rekao je Jimmy namigujući mi, a zatim izvukao štos novca iz
džepa.

- To je bilo ludo, - složila sam se sa njima.

Jimmy se nasmejao. - Da. Hvala bogu da se završilo. Možeš da ideš


kući.

Kući. Trippov apartman nije moja kuća. A sada nisam više bila sigurna
da li ću moći da ostanem tamo ubuduće. Nadala sam se da mi je bakšiš
bio dobar, u slučaju da budem morala da se spakujem i krenem nazad na
put. Tripp me pozvao sinoć da javi kako danas dolazi kući na par dana.
Nisam bila sigurna da li je to značilo da moram da se iselim ili ćemo da
budemo cimeri.

Imala sam često strašne snove i mnogo puta sam se budila vrišteći.
Stanovanje sa Trippom nije se činilo kao dobra ideja. Ali nisam želela da
napustim Rosemary. Dopadalo mi se ovde. Dopadali su mi se Bethy i
Jimmy, i dopadao mi se.... Woods.

- Devojko prestani da se mrštiš. Smena se završila, - zezao me Jimmy


dok je skidao kecelju i bacao u kantu za pranje.

Uspela sam da se nasmešim i klimnem glavom. - Mislim da mi je


potrebna dremka, - odgovorila sam kad sam i sama skinula kecelju. Neće
biti nikakve dremke. Bilo je moguće da će Tripp već biti u stanu kad se
vratim. Ili će stići malo kasnije u toku dana.

- Imam vatreni sastanak. Nemam vremena za spavanje. Vidimo se


sutra ujutru, - dobacio je Jimmy na izlazu iz kuhinje.

Krenula sam za njim. Kad sam izašla napolje oslobodila sam kosu iz
punđe u koju sam je uvezala ranije. Bolela me glava od nje. Nisam navikla
da mi kosa bude zategnuta i podignuta.

Lupanje vratima auta privuklo je moju pažnju pa sam se okrenula i


videla Woodsov auto parkiran na rezervisano mesto. Njegova verenica
išla je oko kamioneta sa besnim izrazom lica.

- Samo jedan obrok Woods. Stvarno? Nisi mogao da se lepo ponašaš


ni tokom jednog prokletog ručka. Šta nije u redu sa tobom? Jesam li ti ja
toliko odvratna da ne možeš da budeš ljubazan prema meni ni na kratko
ispred naših roditelja?

Vetar je nosio njene reči preko parkinga. Ovo nije bio moj problem i
trebala bih da odem odavde, ali nisam mogla. Moje oči bile su zalepljene
za Woodsa dok je izlazio iz auta. Bio je neraspoložen.

- Dobila si šta si htela. Ti i naši očevi ste pobedili. Popustio sam i složio
se sa ovim. Ali ne želim to. Nikada neću ni želeti. - Ravnodušni Woodsov
glas bio je tih. Da nisam bila fokusirana na njega, ne bih čula njegov grub
odgovor.

- Zaista? Pa onda i ne moraš. Jer ma koliko ja želela da sve ovo uspe i


da dobijem muža koji će biti sjajan dodatak imenu Greystone, ne želim da
živim sa čovekom koji me mrzi. Mogu ja i bolje od toga. Ja sam sjajan ulov,
Woods Kerringtone. Ne trebaš mi ti, - ispljunula je. Telo joj se treslo od
besa.

Bilo mi je žao nje. Bila je u pravu, nijedna žena nije zaslužila to. Njegov
pogled delovao je umorno.

- U pravu si. Izvini. Samo mi se dosta stvari vrti u glavi danas. Nisam
trebao tako da se ponašam za ručkom. Moj otac ume da pritiska moje
dugmiće kao niko drugi. Moje ponašanje i reči koje sam izrekao nemaju
nikakve veze sa tobom, već sa njim.

Srce me zabolelo. Na trenutak sam u njegovim očima videla tugu, ali


brzo se izgubila. Želela sam da ga zagrlim i utešim. Ali nisam mogla. On
nije bio moj.

Elegantna, manikirana šaka spustila se na njegovo rame. Bes zbog kog


se do malo pre tresla je nestao. Ramena su joj delovala opušteno dok se
naginjala ka njemu. Njen glas se utišao i nisam mogla ništa više da čujem.
Samo sam videla prihvatanje u Woodsovim očima i klimanje glavom.
Uhvatili su se pod ruku i ušetali zajedno u klub.

Otvorila sam vrata auta pokušavajući da ne mislim na pomirbeni seks


koji će verovatno imati sada u njegovoj kancelariji. Nisam mogla da
razmišljam o tome i ostanem smirena. Morala sam da prekinem ovu
privlačnost koju osećam prema Woodsu. On je bio samo prijatelj. Dok sam
vozila ka Trippovom apartmanu, gorak ukus u ustima samo se pojačavao.
Znala sam kakav osećaj ostavljaju Woodsovi dodiri.

Poznati Harley - Davidson bio je parkiran na mestu pored mog. Tripp


je stigao. Morala sam da donesem odluku šta ću dalje i to brzo. Možda će
me zamoliti da odem. Možda neću imati drugog izbora.

Stigla sam do vrata apartmana i taman što sam htela da otključam,


predomislila sam se i pokucala. Neću više biti sama ovde. Pokucala sam i
čekala.

Tripp otvorio vrata posle par sekundi, sa osmehom na licu koji je


ubrzo zamenila namrštena faca. - Imaš ključ. Zašto kucaš? - Pitao me
sklanjajući se da uđem.
- Pa ti si kod kuće. Bilo mi je čudno da samo ušetam ovde bez kucanja,
- odgovorila sam. Osećala sam se čudno. Trebalo bi da odem.

- To što sam došao u posetu ne menja ništa. Imaš ključ, stvari su ti


ovde, možeš da dolaziš i odlaziš kad god poželiš. Nemoj da te moje
prisustvo ometa.

Znači želeo je da ostanem. Nisam to očekivala.

- Mislila sam da se spakujem i krenem dalje. Zaradila sam dovoljno


novca sa kojim ću stići dalje od Dallasa.

Tripp je nakrivio glavu u jednu stranu gledajući me zamišljeno. -


Odlaziš jer sam ja došao?

Da, pomislila sam. - Ne,- odgovorila sam.

- Zašto ti ne verujem?

Verovatno jer sam te lagala ali umesto odgovora slegla sam ramenima.

Tripp je ispustio dah i zatvorio vrata. - Dođi plavooka. Ti i ja treba da


porazgovaramo i ako nemaš ništa protiv, učinićemo to uz pivo sa
pogledom na zaliv.

Pratila sam ga niz hodnik do kuhinje. Zaustavio se i izvadio dva piva


iz frižidera pa mi dobacio jedno. Na svu sreću uspela sam da ga uhvatim.
Klimnuo je glavom ka balkonskim vratima koja su vodila na terasu. Izašla
sam prva.

- Sedi, - rekao je iza mojih leđa. Toplina njegovog tela me iznenadila, i


brzo sam se pomaknula da sednem na jednu od stolica sa druge strane
stola.

Iskrivio je usne u lenji osmeh, činilo mi se kako mi je pročitao misli pa


je seo u pletenu fotelju, ispružio noge ispred sebe i naslonio se u nazad. -
Bože, kako mi je nedostajalo ovo mesto. Ne ljudi, već samo ovo mesto.

To je bilo čudno. Tripp je svima nedostajao. Da li je mislio na svoje


roditelje ili na sve ostale?
- Uživaš li ovde? - Okrenuo je glavu ka meni i upitao me.

- Da. Ovo je lepo mesto, - bila sam iskrena.

Nasmejao se. - Da, jeste.

- Zašto si onda u Dallasu? - Čula sam od ostalih zašto je Tripp otišao,


ali nisam znala čitavu priču.

- Moji roditelji želeli su da postanem nešto što nisam. Želeo sam


slobodu pa sam otišao. Ovde nikad ne bih bio slobodan.

Ali vratio se.

- Neću se dugo zadržavati ovde. Potreba da putujem i iskusim još


mnogo toga uhvatiće me uskoro. Dao sam otkaz u baru. Siguran sam da
se Jeff jebe sa novom šankericom. Ne mogu više da radim za tog čoveka.
Osim toga, Dallas me smorio.

Da li je ovo bio njegov način da mi kaže kako mogu ostati ovde? Nisam
bila sigurna želim li. On me nije poznavao. Ja njega nisam zaista
poznavala. Ako ostane ovde, saznaće o meni mnogo više nego što sam
voljna da podelim sa njim.

- Trebalo bi da nastavim dalje uskoro. Uživala sam ovde u tvom


apartmanu. Zaista je fino.

- Jel se opet vraćamo na tu temu? Nisam došao ovde kako bih te


isterao. Ne želim da odeš. Bar ne još. Ovde si tek nekoliko nedelja. Uživaj
još malo na obali dok ne kreneš dalje. Obećavam da sam dobar cimer. Ne
hrčem i ne pijem mleko iz kartonskog pakovanja, osim ako nije pri kraju.

Njegov način zafrkavanja me nasmejao. Vreme ja da i sama budem


iskrena sa njim. Nije bilo laži koja bi me izvukla iz ovoga. Misliće da mi
se ne dopada, a ne želim da to pomisli. Ne pošto je bio tako darežljiv
prema meni.

- Moj odlazak nema veze sa brigom o tome kakav si cimer, - započela


sam, pa stala. Šta sad da kažem? Kako da mu objasnim, a da ne zvuči
ludo?
- Dobro. Znači nema problema, - završio je umesto mene. Mada to nije
bilo istina.

- Da ima. Ja sam problem. Nije baš lako živeti sa mnom. Ja... ja možda
ne hrčem, ali imam ružne snove. Oni mogu... ne, oni će te sigurno
probuditi. Takođe imam problem sa teskobom. Mogu to da prikrijem, ali
ako ćemo živeti zajedno, onda ćeš me verovatno videti u najgorim
izdanjima. Ja, ja jednostavno nisam... život sa mnom nije nešto što bi
poželeo. Veruj mi. Jednostavno bih trebala da krenem dalje.

Eto rekla sam. Mogao je da pročita između redova.

Podigao se u stolici i spustio noge na zemlju. Posmatrala sam kako se


naslanja laktovima na noge i gleda u mene. Progutala sam nervozno.
Nisam želela da odgovaram na pitanja o ovome. Ako me natera da se
previše prisetim, videće tačno koliko sam luda. Počela sam da brojim ovce
u glavi. To mi je pomagalo da sredim misli.

- Ako je to u pitanju, onda ne bi nikako trebala da živiš sama. Zar bi


trebala da se nosiš sama sa tim sranjem? E nećeš. - Ućutao je stiskajući
usne u ravnu liniju. Rekla bih da je pažljivo birao sledeće reči. - I ja imam
sopstvene demone, koje čuvam zaključane duboko u sebi. Baš smo par, ti
i ja. Oboje ne želimo da se skrasimo već da istražujemo svet putujući.
Mislim da bismo mogli da budemo dobri prijatelji. Zato sam ti i dao
ključeve i poslao te ovde. Ko kaže da moramo da putujemo sami?
Dosadilo mi je da budem sam non - stop. Zašto ne bismo napravili test?
Ostaćemo ovde par nedelja i videti da li možemo da istrpimo jedno drugo.

Pustila sam da se njegove reči slegnu. Nisam bila sigurna koji je pravi
odgovor. Nisam to očekivala i nisam znala šta da mislim o tome. Želeo je
da putujemo zajedno. Zar to nije bilo previše intimno? Jedva da smo se
poznavali. Ali opet, ako budemo živeli zajedno par nedelja, videće moje
ludilo iz prve ruke i odustati od svega, sigurna sam.

Neću previše da razmišljam o ovome. - Može. Dogovoreno, -


odgovorila sam mu.

Osmeh mu je ukrasio lice. To će se uskoro promeniti. Večeras,


najverovatnije.
- Takođe jedno upozorenje. Jace je srećan što sam ponovo kod kuće.
Dolazi večeras i dovešće par prijatelja. Nadam se da je to u redu.

Izgleda da ću imati više društva od očekivanog. Moram se prilagoditi.


Nisam želeo da idem na žurku povodom Trippovog dolaska kući, što
je bila prava šteta. Dopadao mi se Tripp. Bio mi je prijatelj. Ali gorčina
koja se javljala zbog činjenice da će on i Della da dele njegov stan, bila je
jača od svega.

Svejedno sam išao, da bih porazgovarao nasamo sa njom o tome.


Nisam želeo da misli kako nema drugu opciju osim da ostane ovde. Dao
bih joj potpuno opremljen stan, ako bude želela. Nije morala da ostaje sa
Trippom.

Pokucao sam jednom i ušao. Niko me ionako nije čuo od buke.

Prostorija je bila prepuna. Gledao sam okolo tražeći Dellu.

- Woods, bilo je prokleto vreme da se pojaviš, - viknuo je Tripp; jedva


sam ga čuo od muzike koja je treštala sa zvučnika. Sedeo je za šankom sa
Jaceom, Bethy, Thadom i nekom nepoznatom devojkom u Thadovom
krilu. Nisam video Dellu nigde. Dođavola.

- I on se vratio, - rekao sam mu uz usiljeni osmeh.

- Samo u posetu. Ne ostajem dugo. Tata će pokušati da mi navuče


majmunsko odelo ako se predugo zadržim, - našalio se. Ali reče su
zapekle. Znao sam iz prve ruke kako izgleda kad te otac drži u šaci.

- Pokušavam da ga ubedim da ostane. Ali on je zamislio ovo kao


posetu, pre odlaska u novu avanturu, - rekao je Jace. Znao sam da
pokušava da mi olakša Trippovo prisustvo ovde. Prepoznao sam mu to u
glasu. Ali sada sam jedino želeo da pronađem Dellu.
- Gde je Della? - Pitao sam, nisam mogao više da se pretvaram kako
ona nije jedini razlog zašto sam došao. Tripp je izdigao obrve, pa se
namrštio. Ignorisao sam ga gledajući direktno u Jacea.

Jace je prevrnuo očima i odmahnuo glavom.

- U svojoj sobi. Zašto pitaš? - Odgovorio je Tripp.

- Zašto je u sobi? Je li dobro? - Pitao sam gledajući ka hodniku gde su


se nalazila dvoja vrata. I jedna i druga su bila zatvorena. Koja li je njena
soba?

- Primila je poziv i otišla, jer je ovde preglasno. Opet, zašto pitaš? -


Ponovio je Tripp.

Nisam planirao da mu odgovorim. Ne tiče ga se. Samo je u prolazu.


Ponavljao sam to u sebi.

- Woods i Della su se upoznali ranije kad je prolazila ovuda pre par


meseci. Oni su uh... oni uh... spetljali su se. Sada su prijatelji. Malo je
zaštitinički nastrojen prema njoj, - objašnjavao je Jace.

- Ti si se verio, - podsećao me Tripp, kao da je to bilo potrebno.

Pogledao sam ga. - Nisam bio kad sam upoznao Dellu. I to me


svejedno neće sprečiti da brinem za nju. Moram da se uverim da je dobro,
- rekao sam pa krenuo ka hodniku.

Otvorio sam prva vrata, a unutra je bilo mračno. Zatvorio sam vrata
pa otvorio sledeća. Della je sedela na krevetu, prekrštenih nogu, sa
telefonom na uvetu. Pogledi su nam se sreli i ona se iznenadila.

Bila je dobro. Trebao sam da se okrenem i odem. Ali nisam. Ušao sam
unutra i zatvorio vrata.

- Uh, da. Moram da idem. Zvaću te kasnije, - rekla je u slušalicu


gledajući oprezno u mene. - Dobro sam. Samo mi se neko pridružio i ne
želim da budem neljubazna. Važi. Da. Volim i ja tebe. Ćao.

Prekinula je vezu i polako spustila telefon u krilo. - Woods? - Ostatak


pitanja ostao je neizrečen.
- Nisi bila tamo među ostalima, - pokazao sam glavom ka vratima. -
Samo sam želeo da te proverim.

Shvatila je na šta sam mislio i podarila mi osmeh od kog me nešto


stegnulo u grudima. - Hvala ti, ali znaš ne moraš da brineš za mene. Dobro
sam. Zaista jesam.

Nije bila dobro. Nisam siguran da li je ikad bila dobro. Prišao sam joj
i seo na krevet pored nje.

- Hteo sam da te proverim još od petka. Znaš da možeš da me pozoveš


ako ti ikad zatrebam.

Blago je okrenula glavu ka meni kako bi me pogledala. - Bio si zauzet


sa verenicom ovog vikenda. Nemaš dovoljno vremena da brineš još i o
meni.

Bio sam sa Angelinom samo danas na ručku. - Jedva da sam i video


Angelinu ovog vikenda, - odgovorio sam mrzeći što moram da izgovorim
njeno ime pred Dellom. Činilo se pogrešnim.

Della je spustila pogled u krilo. - Videla sam vas kad sam danas
završila sa poslom. - Nije rekla ništa više. Prisetio sam se katastrofe za
ručkom sa našim roditeljima i svađe koju smo imali na parkingu ispred
kluba. Onda sam se izvinuo Angelini jer je bila u pravu. Mučio sam nas
oboje sa svojim bezobraznim ponašanjem.

- Ručali smo zajedno, - objasnio sam. Nisam razumeo potrebu da to


uradim, ali sam morao da objasnim.

- Posvađali ste se i izmirili. Ne znam kako ćeš ikada biti srećan Woods.
- Njen iskren odgovor presekao me je.

- Ni ja.

- Ne mogu da dopustim sebi da mi i dalje bude stalo do tebe. Plašim


se ovoga što osećam prema tebi, i ne želim da budem povređena.

Nisam mogao da dišem posle njenih reči. Blaga molba u njenom glasu
će me potpuno slomiti.
- Nikad te ne bih povredio, - zakleo sam se. Ne bih mogao da je
povredim. Želeo sam da je štitim.

- Ali činiš to. Boli svaki put kad te vidim sa njom. Naravno, to nije tvoja
krivica. Moja je. Prebrzo sam se vezala za tebe. A događaji od petka nisu
pomogli. Samo su učinili da se moja osećanja prema tebi uvećaju.

Nismo ni dobili priliku da budemo prijatelji, a već je podizala zid


između nas. Nisam mogao to da dozvolim. Trebala mi je. Trenutno je bila
jednina svetla tačka u mom životu.

- Šta je sa dogovorom da ćemo biti prijatelji? - Pitao sam.

Slegnula je ramenima i stiskala ruke sve jače u krilu. - Ne znam.


Mislim da ne možemo biti. Kada si... kada si tako sladak i brižan kao što
si bio pre neko veče... niko se nikad nije tako brinuo o meni. Bar ne
muškarac. Čini mi se da su mi emocije van kontrole.

Jebote. Ne mogu da izgubim ovo... ovo između nas, ali nisam želeo ni
da je povredim. Učinio bih sve da je sačuvam od bola.

- Želim da ti budem podrška kada je to potrebno. Molim te nemoj me


gurati od sebe.

Della se tužno nasmejala. - To je upravo to. Ne možeš biti uz mene


kada mi je to potrebno. To će me lomiti svaki put po malo. Odlazim
uskoro. Hajde da držimo distancu do tad.

Dođavola ne. Taman sam hteo to da joj kažem, kad su se vrata od sobe
otvorila i Tripp ušao u sobu.

- Jesi dobro? - Pitao je Dellu ne gledajući u mene. Nije mi se svidelo


kako je gleda. Briga u njegovim očima me razbesnela.

- Samo smo pričali o mom skorom odlasku, - odgovorila je, ne


gledajući u njega.

- Ne odlaziš, - rekao sam joj. Ako je želela da obavimo ovaj razgovor


ispred Tripa, onda ćemo to jebeno i uraditi.

- Ne mogu da ostanem ovde, - odgovorila je.


- Da, možeš.

- Ona to ne želi Woods. I zašto je nagovaraš na to? - Pitao me je


koračajući ka njoj.

- Tripp, jebote, ne mešaj se u naš razgovor. Ne znaš ništa o njoj. - Della


je skočila na noge i podigla ruke ispred sebe pokazujući da ne želi da išta
više kažem. - Prestani.

Pogledao sam je u oči, i zabolela me tuga u njima. Voleo sam da vidim


sjaj i osmeh na njenom licu.

- Moraš da odstupiš i razmisliš o sranju koje praviš. Woods kog se ja


sećam nije bezosećajni seronja. Della ne zaslužuje ovo. Ti si se verio. Šta
god da osećaš prema Delli mora da prestane. Ona odlazi sa mnom za par
nedelja. Putovaćemo zajedno. Zašto je jednostavno ne pustiš, ha?

Odlazi sa njim? Moja glava nije mogla da prihvati to da će Della da


ode sa Trippom. Ali ona je samo nepomično stajala i nije poricala njegove
reči. Izgledala je tužno i utučeno. Jebeš ovo. Nisam mogao ovo sebi da
radim. Ona neće ostati ovde. Nije bilo budućnosti sa Dellom. A ako ne
oženim Angelinu, za mene neće biti budućnosti ni u očevoj kompaniji.
Tripp je prebacio ruku preko Dellinog ramena i stisnuo ga. Nisam mogao
više da podnesem. Ustao sam i izašao iz sobe. Nisam se okrenuo. Nisam
se pozdravio ni sa kim. Samo sam otišao.
- Nisi trebao to da mu kažeš, - nisam se okrenula da pogledam u
Trippa kad sam to rekla. Skinula sam njegovu ruku sa ramena i odšetala
do prozora. Woods je izgledao izmučeno. Videla sam mu neodlučnost na
licu. Želela sam da izabere mene. Ali šta bi dobio? Ja nisam nikakav izbor.

- On je veren. Nema nikakva prava da dolazi ovde i poigrava se sa


tvojim osećanjima. Video sam ti bol u očima. Šta god da se desilo između
vas dvoje još je tu, a on ne želi to da pusti. To nije fer prema tebi.

Možda nije bilo fer prema meni, ali nije ni prema njemu. Njegov izbor
je unapred predodređen. Bio je nesrećan i mrzela sam to. Želela sam da
odem, znajući da je srećan.

- On mi je prijatelj, - odgovorila sam. To je bila jedina istina u svemu


ovome.

Tripp je glasno izdahnuo. - Da. On je i moj prijatelj... ili je bar bio.


Mislim da planira moje ubistvo prvom prilikom. Ali moga bi da ostavi
sve to iza sebe. Mogao bi da izabere tebe.

- Ja nisam dobar izbor, - odgovorila sam.

Moje reči ispraćene su tišinom. Stajala sam gledajući u okean. Osećala


sam Trippov pogled na sebi. Razmišljao je o mojim rečima. Neću ih
objašnjavati. Razumeće sve uskoro.

- Ne vide te svi na isti način kao što ti vidiš sebe. Ponekad su naše
nesavršenosti ono što nas čini posebnima.

Nisam odgovorila. Jer je bio u pravu da to je bio slučaj sa dosta ljudi.


Ali ne i sa mnom. Nisu moje mane ono što me brinulo. Brinuo me užas
koji je kontrolisao sve u mom životu i držao me izolovanu od ostalih.
Bez daljeg razgovora, vrata iza mene su se tiho zatvorila. Ostavio me
je na miru. Dobro je. Želela sam da budem sama.

- Znaš li zašto sam te poslao ovde? - Trippov glas me uplašio.


Okrenula sam se ka njemu. Sedeo je na kraju kreveta, nije otišao.

Odmahnula sam glavom. Nisam imala ideju zašto me poslao, jedva


smo se i poznavali.

- Jer si izgledala izgubljeno baš kao što sam se i sam osećao. Posmatrao
sam te nedeljama. Teško je ne gledati u tebe, - razvukao je usne u blagi
osmeh. - Činilo mi se kako ne znaš gde pripadaš. Ne znam ni ja. Od kako
sam ostavio ovaj svet iza sebe, samo sam preživljavao. Umoran sam od
samoće. Video sam tvoj veseli duh pa sam te poslao ovde pre nego što
sam skupio snage da ti se pridružim. - Zastao je provlačeći ruku kroz
kosu. - Planirao sam da provedemo neko vreme zajedno i da se bolje
upoznamo. Ali nisam bio spreman za ovo. Za Woodsa. - Odmahnuo je
glavom. - Morala si da se spetljaš sa Woodsom. Od svih ljudi. Neko ko je
podjednako sjeban kao što sam i ja bio. Problem je što on neće pobeći,
Della. On želi ovo sranje od života koje nam nameću naši roditelji. Postaje
jebena lutka. Možeš ti i bolje od njega Della.

Nervozno sam progutala knedlu u grlu. Ne znam šta je Tripp tačno


planirao da kaže, ali čula sam dovoljno. Bio je u pravu. Woods nije neko
na koga bi trebala da trošim svoje vreme. Ali biće teško zaboraviti ga i
nastaviti dalje.

- Večeras samo želim da spavam. Ne planiram ništa sa Woodsom, ako


si to mislio. Seksali smo se. To je sve što se dogodilo između nas.

Tripp je ustao sa kreveta. - Žao mi je zbog večeras.

I meni isto. Bilo mi je žao zbog dosta stvari. - Sve je u redu. Zaista sam
umorna.

Klimnuo je glavom a onda napustio moju sobu.

Spustila sam se na pod pored kreveta i zagnjurila lice u ruke. Sad sam
izgubljenija nego što sam bila pre tri nedelje.
- Jesi bila napolju Della? Kako si mogla. Šta treba da uradim kako bi utuvila
u tu tvoju tvrdu glavu da ne možeš da ideš napolje? Deranje moje majke nije
bolelo kao kožni kaiš kojim me udarala preko nogu. Znala sam da ne smem da
zaplačem. Samo bi se još više naljutila. Moje iskradanje iz kuće ju je izluđivalo.

Kolena su mi klecnula kad mi je tanka koža iza kolena pukla i potekla krv od
neprekidnih udaraca kaiša.

- Bolesti. Postoji toliko bolesti koje si mogla da doneseš kući. Nisi samo
neodgovorna, već i sebična, - derala se toliko da su moji jecaji bili nečujni. Nisam
mogla više da izdržim. Bol je bio prevelik. Ponekad bi se pitala zašto sam se uopšte
vraćala kad bih izašla. Zašto nisam pobegla? Bežala dok ne budem slobodna od
ovoga. Od nje.

Ali nisam mogla. Bila sam joj potrebna. Nikad neću biti slobodna. Nisam
mogla da je napustim. Ona je moja majka, ona je sve što imam.

- Da li misliš na mene? NE! Da li misliš na svog brata? NE! Tvoj izlazak iz


kuće ga uznemirava. Kako si mogla? - Vriskala je na mene, nastavljajući da me
udara kaišem. Poželela sam da sam mrtva kad dobijem ovakve batine. Bol je bio
neizdržljiv.

Scena se promenila i moja majka više nije stajala iznad mene sa kaišem u ruci
i ludačkim izrazom lica. Umesto toga, oči su joj izgledale beživotno dok je ležala
u lokvi krvi. Počela sam da vrištim.

- Šššš Della, sve je u redu. Imam te. Pssst.- Glas je delovao daleko, ali
čula sam ga. Slike moje mrtve majke polako su bledele, a glas je postajao
sve jači. Jecaji su bili moji, njih sam prepoznala.

- To je to. Dobro si. Ovde sam, - pričao je nežan glas.


Otvorila sam oči i fokusirala pogled. Shvatila sam da glas pripada
Trippu. Strah na njegovom licu mi je sve rekao. Držao me je u svojim
rukama i ljuljao napred - nazad, dok mi je šaputao umirujuće reči. Nije
bio pripremljen za ovo što je video. Videla sam milion pitanja u njegovim
očima.

- Žao mi je, - promuklo sam rekla. Grlo me je bolelo od vrištanja. Uvek


je bilo tako posle ovakvih snova. Braden je bila prva osoba koja je
prisustvovala tome. Moj psiholog kaže kako je to noćni užas. Da se moja
trauma ispoljava kad se opustim i zaspim. Nažalost, ništa što sam uradila
nije bilo do pomoći. Moja majka mi uvek dolazi u snove a sa njom i
uspomene.

- Pssst, - položio je prst na moje usne i odmahnuo glavom. - Nemoj.


Ne mogu da se nosim sa tvojim izvinjenjima sada.

Nisam ništa više rekla. Sklonila sam se iz njegovog krila nazad na


svoju stranu kreveta. Tripp se nije mrdao. Ostao je u mestu.

- Dešava li ti se to često? - Napokon je progovorio.

- Da,- odgovorila sam. Jer istina je da se dešava većinu večeri. Ali se


obično probudim sama kad mi u san dođe slika moje mrtve majke od te
noći.

- I boriš se sama sa ovim svake večeri? - Pitao je.

Klimnula sam glavom.

- Jebote, - prošaputao je i ustao. - Della, zašto si sama? Ne bi trebala da


budeš sama! Kako si uspela do sada? - Trljao je dlanove po očima pa
frustrirano provukao ruku kroz kosu. - To je bilo gadno. Da li znaš koliko
je to sranje strašno? Bože, Della, ne možeš da ostaješ sama.

Naslonila sam se na uzglavlje kreveta i navukla prekrivač do brade.


Ovo je trenutak kad Tripp shvata da je putovanje sa mnom previše za
njega. Znala sam to unapred, i bilo je samo pitanje vremena.

- Dobro sam. Ničije prisustvo neće oterati moje snove. Imaću ih


svejedno. Otići ću ujutru.
Tripp je odmahnuo glavom i prišao pa seo na krevet ispred mene. - Ne
ideš ti nigde ujutru. Šta god da si umislila u svojoj glavi, pogrešno je. Ovo
ne menja ništa, Della. Samo nisam bio spreman za to.

Nisam sigurna da mu verujem ali sam ipak klimnula glavom.

- Ujutru te vodim na golf. Potom ćemo ići na ručak. Krajnje je vreme


da se nas dvoje bolje upoznamo.
Bio sam budan čitave noći. Sedeo sam na balkonu i posmatrao talase.
Shvatio sam par stvari. Prva, nikada neću biti srećan u braku sa
Angelinom, a neće ni ona. Druga, moraću da pustim svoj san o
preuzimanju Kerrington kluba jednog dana. Otac mi nikad neće oprostiti
ako se ne oženim sa Angelinom i ne povežem naše porodice. A tu je i ona
zbog koje sam se suočio sa samim sobom. Della. Želeo sam je. Možda to
neće biti zauvek, ali zadovoljiću se sa vremenom koji je spremna da mi
da. Nisam prestajao da mislim o njoj i mučim samog sebe idejom da nikad
više neće biti moja.

Moja budućnost će uskoro biti potpuno izbačena iz koloseka, jer mi se


Della Sloane zavukla pod kožu i moram je imati. To više nisam mogao da
ignorišem. Nije bila reč samo o seksu. Možda je bilo tako u početku, ali
više ne. Približio sam joj se dovoljno da vidim dalje od površine. Znao
sam da je nesebična i pažljiva. Nije očekivala ništa od mene, i bila je
jednostavno srećna što je živa. Bila je povređena, ali se jako borila da
nastavi dalje. Bez tužnih priča. Sve je to bio deo njenog prelepog paketa.
Da li sam ikad poznavao takvu devojku?

Olakšanje koje sam osetio kad sam shvatio da neću pustiti najlepšu
stvar u životu kako bi ispunio očeve želje, bilo je neverovatno. Ponovo
sam prodisao.

Podigao sam telefon i zamolio Angelinu da dođe do moje kancelarije


sutra u jedanaest sati. Imaće vremena da se odmori i sredi. Onda ću da
potražim Dellu, i ako treba, moliću na kolenima za još jednu šansu.

To što sam je sinoć ostavio sa Trippom bio je neophodan šamar. Ova


farsa od veze koju nisam ni imao sa Angelinom bila je smešna. I sama je
to znala. Oboje smo bili željni moći i mesta u očevim kompanijama, da
smo zaboravili na ljubav. Čak i da Della nije ušla u moj život i naterala me
da odstupim od očevih zahteva, svejedno ne bih mogao da dođem do tog
oltara i kažem da.

Začulo se oštro kucanje, pre nego što je Angelina ušla u kancelariju.


Njena duga plava kosa bila je podignuta u rep, dok su lokne padale po
ramenima. Ljubičasta haljina koju je nosila stajala joj je savršeno, a mogao
sam se kladiti da su cipele koje je uklopila sa haljinom koštale približno
nečijoj šestomesečnoj plati. Veliki dijamant na njenoj levoj ruci mi se
podsmevao, razbacujući sunčeve zrake koje su se kroz prozor probijale
po prostoriji. Bio je savršeno ispoliran. Angelina je uvek bila lepa i
elegantna. Ona je odgajana da bi bila očev najveći ulog. Mlada devojka
prema kojoj sam nekada davno imao osećanja bila je negde ispod te
fasade.

- Ne radi to, - rekla je zabacivši ramena a rukom se uhvatila za stolicu


pored sebe. Nisam rekao ni reč, ali već je znala. To je jedina potvrda koja
nam je oboma trebala.

- Ne možemo da uradimo to što traže od nas. Dozvolio sam mu da me


dogura do ovde, ali to prestaje. Ne mogu.

Angelinin pogled ispunio se ljutnjom i gađenjem. Nije razumela.


Mislio sam da će mi biti zahvalna, ali vidim da to nije slučaj. Bila je
spremna da nastavi sa ovim. Ali zašto? Njen otac će pronaći nekog
drugog. Verovatno nekog ko je može voleti. Ko se neće oženiti sa njom
samo zbog očevog imena i bogatstva.

- Praviš najveću grešku u životu, - rekla je kroz stisnute zube.

Odšetao sam do svog stola i seo sa druge strane.


- Brak sa tobom bi bio moja najveća životna greška. Mrzeli bismo se. I
ne mogu više da dozvoljavam ocu da me kontroliše. Ako ne želi da
nasledim njegov posao, onda je to u redu. Bar ću sam odlučivati šta dalje.

Angelina je prevrnula očima kao da je ovo što pričam smešno. - Slušaš


li ti sebe? Ovaj svet je jedino sa čim si upoznat. Ovaj život koji želiš tek
tako da odbaciš, zato što ne želiš da ti se govori šta da radiš, JE SVE ŠTO
ZNAŠ! Ponašaš se kao da je brak sa mnom nešto najgore na svetu. Bili
smo bliski nekada Woods. Bili smo prijatelji. Mogli bismo opet to da
imamo, samo kad bi se ti malo otvorio i prihvatio ovo.

Bilo smo dva deteta koje su roditelji često zapostavljali. Delili smo isti
sjebani život. U pravu je; bili smo prijatelji. Ali ja nikad nisam želeo ništa
više.

- Baš zato što smo bili prijatelji, neću dozvoliti da nas nateraju na nešto
što nismo sami izabrali. Nikad nisi imala drugi izbor. Od kad smo bili
deca roditelji su nas spajali. Postoji neko tamo ko će te sigurno voleti.
Neko ko će te želeti zbog tebe. Ne pristaj ni na šta manje. Život je kratak,
a ja ne želim više da ga traćim na gluposti.

Podigla je ruke u vazduh i čini mi se zarežala. - Dobro, kako god. Neću


te moliti. Ionako mogu bolje. Samo sam mislila da će udaja za tebi biti
dobra po mene. Poznaješ me i imamo zajedničku prošlost. Ali neću te
zadržavati. Imam svoj ponos, i neću stajati ispred tebe i moliti te. - Skinula
je dijamantski prsten i tresnula ga na sto ispred mene. - Evo uzmi ga.
Oboje znamo da mi nije potreban.

Poželeo sam da kažem nešto. Da se izvinim ili probam da je utešim,


ali nisam pronašao prave reči. Trebao bih biti srećan što mi nije nečim
razbila glavu.

- Zbogom, Woods. Nadam se da će ti se isplatiti sve ovo, - ispljunula


je besno pa izletela iz kancelarije.

Sačekao sam da ima dovoljno vremena da napusti zgradu, pre nego


što sam i sam otišao. Morao sam da pronađem Dellu.
Bila sam očajna u golfu.

Kad mi je još jedna loptica odletela u žbunje, okrenula sam se ka


Trippu koji je pokušavao da prikrije osmeh rukom. Pa bar je on pronašao
humor u svemu ovome.

Nisam bila presrećna kada me je probudio ujutru u sedam sati sa


obaveštenjem da nam je zakazao termin za golf danas. Ali osećala sam se
kao da mu dugujem zbog toga kako se pobrinuo za mene posle sinoćne
epizode. Izvukla sam se iz kreveta i presvukla. A sada, sedamnaest rupa
i dvanaest izgubljenih loptica kasnije, razmišljala sam kako bi bilo bolje
da sam ostala u krevetu. Da, želela sam da naučim da igram golf, ali ne
ovako rano. I pošto sad znam da sam užasna u tome, ne želim više ni da
pokušavam.

- Odustajem, - rekla sam Trippu, predajući mu palicu koju sam


koristila.

- Popravila si se. Ovu si potpuno oduvala, - Tripp mi se smeškao.

- Ne trudi se. Oboje smo svesni da sam užasna. Mogu li samo da te


posmatram dok ne završiš?

Vratio je štap nazad u torbu. - Hajde da završimo. Trudila si se. Možda


bi trebali prvo da vežbamo zamah, pre nego što se vratimo na teren.

Pričao je kao da ćemo stvarno igrati golf u budućnosti. Nisam želela


nikad više da ponovim ovo, ali nisam ni htela to da mu kažem kako ne ih
ispala bezobrazna. Popeli smo se u automobil za golf i krenuli nazad do
kluba.
Bez razmišljanja, očima sam tražila Woodsov terenac. Mogla sam da
kažem sebi kako je to da bih se uverila da nije ovde i da se nećemo sresti,
ali to bi bila laž. Uživala sam u sopstvenim mučenju.

- Dođavola, - promrmljao je Tripp kad je zaustavio kolica na prvom


slobodnom parking mestu. Okrenula sam se ka njemu da vidim o čemu
govori, i shvatila da mu je pogled uperen u Woodsa koji je išao ka nama.

- Izgleda kao čovek na misiji, - tiho je rekao Tripp, pre nego što je
izašao iz automobila. Woods je klimnuo glavom Trippu u znak pozdrava
i odmah potom vratio pogled na mene. Posmatrala sam kako je prošao
pored Trippa i zaustavio se ispred mene. - Moramo da porazgovaramo, -
rekao mi je.

- Dovoljno si izgovorio sinoć, čoveče, - čulo se suptilno upozorenje u


Trippovom glasu.

Woods ga je ignorisao. - Više nisam veren. Angelina je upravo otišla, i


gotovo je. Prekinuo sam. - Posegao je i uhvatio moju ruku. - Molim te,
razgovaraj sa mnom.

Prekinuo je veridbu? Imala sam osećaj kao da sam u nekom snu. Zašto
bi to učinio? Želeo je ono što taj brak donosi. Zašto bi prekinuo to?

- Ne razumem, - odgovorila sam, jedva čujnog glasa.

Seksi osmeh ukrasio je Woodsovo lice. - Zato i treba da razgovaramo.

Pogledala sam u Trippa koji je samo slegnuo ramenima. Imali smo


planove za ručak danas. Nisam htela da mu otkažem. Trebalo je da kaže
nešto osim sleganja ramenima.

- Mi... Tripp i ja smo trebali da ručamo zajedno, - rekla sam, još uvek
gledajući u Trippa.

Tripp je gledao u Woodsa i mene naizmenično i na kraju odmahnuo


glavom sa osmehom na licu. - Ne mešam se u ovo. Idi sa njim. Ako je
upravo prekinuo sa Angelinom, onda sam siguran da ima mnogo više da
ti kaže nego što sam mislio, - rekao je i okrenuo se ka Woodsu. - Ničija
lutka. Bilo je krajnje vreme, - klimnuo je i ostavio nas.
Woods se veselo smeškao kad sam ga pogledala. - Ručaj sa mnom?

Pogledala sam u restoran preko njegovog ramena. Nisam želela da


ovde ručam sa šefom. Nisam mogla da dozvolim da me služi neko od
mojih kolega. Ali sam htela da razgovaram sa Woodsom. Otkazao je
veridbu. Srce mi se uzlupalo u grudima. Woods je bio slobodan.

- Ne bih se osećala prijatno da ovde ručamo. Možemo li prvo da


razgovaramo, a kasnije odemo na ručak negde drugo?

- Kako god ti želiš. - Povukao me ka sebi i pokazao glavom ka


kamionetu. - Hajde da se provozamo.

Seli smo u kamionet, ali Woods ga nije upalio, nego je pogledao je u


mene. Njegove tamno braon oči bile su ozbiljne, ali više nije bilo tuge u
njima. - Žao mi je zbog mog ponašanja od sinoć. Nisam trebao tako da
razgovaram sa tobom. Uspaničio sam se i izgubio totalno.

Okrenula sam se u sedištu i naslonila ramenom na njega. - Zašto si se


uspaničio?

Izdigao je jednu obrvu na moje pitanje, kao da nije bilo potrebe za


objašnjavanjem. Kao da je sve bilo jasno. - Jer je Tripp pričao o tome kako
će te odvesti.

Oh.

- Želim da shvatiš nešto. Ovo mora da bude jasno kao dan. Nikada
nisam voleo Angelinu. Nikad nisam želeo da budem veren sa njom. Ona
je samo bila ključ pomoću kog bih dobio ono što sam mislio da sam želeo.
Ali ti si to promenila. Shvatio sam da želim druge stvari. Nisam želeo da
me kontrolišu. Želeo sam priliku sa tobom. Čak iako ne planiraš dugo da
se zadržavaš ovde. Čak iako ne želiš ozbiljnu vezu, želim ovo vreme sa
tobom.

Činjenica da će izgubiti svoju slobodu nije bila dovoljan razlog da


odustane od očevih planova. Zbog mene je odlučio da se usprotivi ocu.
Ali zašto ja? Ne razumem. - Šta ako me upoznaš i shvatiš da nisam
dovoljno vredna? Zar ti neće biti žao što si sve odbacio?
Ponovo je navukao prelepi osmeh na licu i klimnuo glavom. - Da. Baš
kao što je Tripp tamo rekao: nisam ničija igračka. Bilo je vreme da uzmem
život u svoje ruke.

Bio je u pravu. Život po tuđim pravilima nije bio život uopšte. I sama
sam to znala. Ali nisam želela da budem jedini razlog zbog kog će
napustiti sve što bi trebalo da mu pripadne. Pritisak koji je trpeo bio je
prevelik.

- Slažem se. Nije fer kad ti je oduzeta moć odlučivanja o sopstvenom


životu. Valjda samo želim da se uverim da ne radiš sve ovo zbog mene.
Iskreno rečeno, uskoro ćeš shvatiti da sam ja u većem haosu nego što si
video pre neko veče.

Namrštio se na tu moju izjavu. Nisu mu se dopale moje reči ali nije


znao pravu istinu. I nisam planirala ni da mu je otkrijem.

- Ne dopada mi se da tako pričaš o sebi, - rekao je hrapavim glasom.

Okrenula sam se i naslonila na sedište. - Možemo da razgovaramo


neki drugi put o tome. Umirem od gladi.

Htela sam da mu postavim još pitanja kao na primer: Šta će se sada


dogoditi sa tvojim poslom? ili Hoće li ti otac dati otkaz? ili Imaš li u planu da
se baviš nečim drugim? ali nisam ni sama htela da mu odgovorim na neka
pitanja, pa nisam očekivala ni da će on odgovoriti na moja.

Možemo da jedemo i vidimo šta će se dalje dešavati. Možda i sam


shvati šta je učinio i do kraja dana se vrati Angelini, moleći za oproštaj.
Nije bilo potrebe za ozbiljnim razgovorima u ovom trenutku. Htela sam
samo da uživam u ovim trenucima sa njim, bez osećaja krivice što želim
zauzetog čoveka.
Della je sendvič pojela u tišini. Od kako je hrana stigla za sto, bila je
fokusirana na nju. Ja uopšte nisam mogao da jedem; bilo je puno zabavnije
gledati nju. Obrisala je usta salvetom i podigla pogled ka meni. Oči su joj
sijale, a rumenilo se razlilo po obrazima.

- Bila sam gladna. Golf me iscrpeo, mada nisam sigurna zašto jer sam
bila očajna, - objašnjavala je, spuštajući salvetu u krilo.

- Da li si danas prvi put igrala golf? - Pitao sam je, pokušavajući da


ugušim automatsku ljubomoru koja se pojavila jer je Tripp bio taj koji ju
je danas odveo na golf.

- Da. Htela sam da naučim da igram, a Tripp me pitao da danas idem


sa njim pa sam to i uradila. Ali mislim da je zažalio zbog silnih loptica
koje sam mu zagubila.

Ovaj put sam se nasmejao. Siguran sam da Tripp nije požalio ni jednog
trenutka. Samo sam se nadao da je napravio dovoljno uspomena za ceo
život, jer je više nikad neće dobiti nasamo na takav način. - Samo ti je
potreban dobar instruktor, - odgovorio sam.

Skupila je usnice i zamislila se. Onda je odmahnula glavom. - Ne, ja


sam beznadežan slučaj. Ne želim da ti trošim vreme.

Šansa da stanem iza nje, obgrlim je rukama dok pokušavam da je


naučim pravilnom zamahu, a potom stanem iza nje gledajući u njenu
savršenu zadnjicu dok sama zamahuje, nije gubljenje vremena. Ali
zadržao sam tu misao za sebe.

- Videćemo, - je bilo sve što sam rekao.


Konobarica nam je donela račun i ostavio sam dovoljno keša da
pokrije račun i pristojan bakšiš, a potom sam ustao i ispružio ruku ka
Delli. Hteo sam da budem nasamo sa njom. Mnogo toga sam hteo da joj
kažem, ali za početak samo sam je želeo u svom zagrljaju.

- Gde ćemo sad? - Ustala je pored mene i upitala.

- Do moje kuće. Želeo bih da je vidiš. Ima sjajan pogled. Da li je to u


redu?

Della je klimnula potvrdno, a ja sam se jedva suzdržavao. Pokušavao


sam da budem dobar. Zaista je bilo teško. Slika njenog golog tela na mom
krevetu nije mi izlazila iz glave. Želeo sam da je vidim tamo.

- Volela bih da vidim tvoju kuću.

Hodali smo nazad do terenca. Dok se penjala na suvozačevo sedište


nisam se čak ni trudio da sklonim pogled sa njene guze u malenom belom
šorcu. Nije se poznavala linija gaćica, i na samu pomisao da je ispod gola,
počeo sam da se preznojavam. Morao sam da skrenem misli sa toga.
Trebala mi je bilo kakva druga tema za razgovor, inače ću biti tvrd kao
stena a to će biti neudobno za vožnju.

- Do kad Tripp ostaje u gradu? - Eto to bi trebalo da pomogne.


Podsetnik da deli stan sa drugim muškarcem. Koji ju je bez sumnje želeo.

- Nije rekao tačno do kad. Mislim da je samo bio spreman da ode iz


Dallasa, pa se vratio ovde pre sledeće avanture. - Način na koji je pričala
o Trippovom životu kao da je to nešto najnormalnije, samo me podsetio
da je i sama vodila takav život. Život koji nisam razumeo. Ali ako me otac
otpusti, biću izgubljen baš poput Trippa. Odlazak iz grada sa Dellom nije
uopšte zvučalo kao loša ideja.

Telefon mi je zazvonio u džepu i znao sam i bez gledanja da je moj


otac. Očekivao sam njegov poziv mnogo ranije, Angelina nije žurila da
mu saopšti loše vesti. Njegov veliki plan je propao.

Posegao sam za telefonom i isključio ga. Pobrinuću se za njega kasnije.


Sada sam hteo da se fokusiram na Dellu. Suočavanje sa ocem ubiće mi
dobro raspoloženje, a to danas nisam želeo.
- Da li radiš večeras? - Pitao sam. Jer ako radi, pozvaću da joj
promenim smenu.

- Danas imam slobodan dan, - odgovorila je nasmejano. - Zar ti nisi


zadužen za raspored smena?

Jesam, ali prethodna nedelja mi je bila paklena. Ne sećam se kada sam


joj dao slobodne dane. - Samo proveravam, - odgovorio sam pre nego što
sam skrenuo na popločani put koji je vodio do moje kuće. Bila je to prva
kuća mojih roditelja. Moj deda im je dopustio da žive ovde, dok otac nije
zaradio dovoljno novca da kupi kuću kakvu je moja majka želela. Deda
mi je ostavio ovu kuću u nasledstvo posle njegove smrti. Čak i tako mala
stvar je razbesnela mog oca. Želeo je potpunu kontrolu nada mnom. Ono
što sam zaista želeo od svog dede bio je deo kluba, ali to nisam dobio.

- Woods! Prelepo je, - rekla je Della zadivljeno kad sam se zaustavio


ispred kuće. U poređenju sa kućom mojih roditelja i većinom kuća u
Rosemaryu bila je prosečna, ali imala je karakter.

- Hvala ti.

Della je otvorila vrata i iskočila iz automobila pre nego što sam stigao
do nje. - Izgleda kao jedna od onih kuća pored plaže koje gledamo u
filmovima. Velike žaluzine za zaštitu od uragana i terasa oko cele kuće.
Savršena je.

Kada sam čuo njeno oduševljenje mojom kućom još više sam želeo da
je prebacim preko ramena i odnesem u svoju sobu na spratu. Voleo sam
ovo mesto. Bilo je to jedina stvar koja je samo moja.

- Ne mogu da dočekam da je vidim iznutra. Mogla bi da živim na


tvojoj terasi. Pogled je verovatno predivan.

Definitivno bi mogla da živi na mojoj terasi. Pustio bi je čak i unutra


da spava u mom krevetu. Ali nisam to rekao. Bilo bi to previše i prerano.
Trenutno smo podelili samo nekoliko razgovora i žestoki seks. Hteo sam
da izgradim bolji odnos sa njom. Stabilniju vezu.

- Dođi gore. Želim da ti pokažem koliko je spektakularan pogled.


Della me je pratila uz stepenice. Otključao sam vrata i propustio je da
prođe ispred mene. Nisam davao previše značaja dekorisanju kuće, ali
sam se sada pokajao što ništa nisam promenio od kako su moji baba i deda
umrli, jer je Della znatiželjno posmatrala sve oko sebe.

Moja baka je bila zadužena za opremanje kuće i izbor nameštaja. Oni


su živeli ovde poslednjih par godina bakinog života. Kad joj je
dijagnosticiran rak, prodali su vilu u Seasideu i vratili se ovde. Pošto je
umrla, deda se preselio u kuću mojih roditelja gde je proveo tri meseca,
pre nego što je umro od srčanog udara.

Dopadala mi se toplina kojom je ovo mesto odisalo. Nisam previše


razmišljao o renoviranju. Nije da sam ugošćavao nekoga ovde. Provodio
sam previše vremena na poslu za takav vid zabave.

Della je prešla rukom po izlizanom, bledom, kožnom kauču i lagano


se okretala oko sebe, posmatrajući sve detalje kojima je moja baka ukrasila
svoj dom. Volela je da slika. Gledanje u slike koje je uradila poslednjih par
godina svog života baš na terasi ispred kuće, davalo mi je neki osećaj mira.

- Slike su prelepe. Tako vedre i vesele, - izgovorila je Della dok je


stajala ispred jedne od dedinih omiljenih. Kad sam pokušao da mu je dam,
odbio je uz reči da se nalazi tačno tamo gde je ona želela da bude.

- To je jedna od rupa na terenu za golf, - rekla je. Impresioniran sam


da ju je prepoznala.

- Dedina omiljena. Njegov neprekidni niz udaraca završio se baš kod


te rupe. Rupe broj petnaest.

Della se nacerila. - I imaš je ovde na svom zidu.

- Baka ju je naslikala. Ona je naslikala sve ove slike.

Della je iskolačila oči gledajući u platna ispred sebe. - Bila je jako


talentovana.

Morao sam da se složim. Zaista je bila. Ali je ipak odustala od svih


svojih snova zarad mog dede. Uvek sam slušao majčine otrovne
komentare kako nikad neće biti otirač kao što je moja baka bila. Ali ja baku
nikad nisam video kao otirač. Bila je tiha i rezervisana, ali je imala
kontrolu nad mnogim stvarima, koje drugi nisu primećivali. Posedovala
je dedino srce. Iako su mnogi mislili kako je to jedno hladno i bezosećajno
srce, ipak ono je bilo u njenim rukama i ona se brinula o njemu.

- Nisam ovo očekivala.... ne od slobodnog momka, - rekla je skoro


šapatom. - Dopada mi se.

- Hajde da vidiš pogled, - rekao sam otvarajući vrata koja su vodila na


terasu sa zadnje strane. Della je izašla i stala uz ogradu. Morski povetarac
igrao se sa njenom kosom prebačenom preko ramena. Dopalo mi se da je
gledam ovde. Ušetao sam unutra kako bi izneo flašu vina i dve čaše.
- Evo, - rekao je Woods iza mojih leđa.

Okrenula sam se da ga pogledam, i videla čašu crnog vina u rukama.


Uzela sam je i nadala se da mi se neiskustvo u konzumiranju crnog vina
nije ocrtalo na licu, dok kad sam otpila prvi gutljaj. Bila sam sigurna da je
to neko skupo vino ali nisam poznavala razliku, između skupog i jeftinog.

- Hvala, - uspela sam da odgovorim sa sigurnošću u glasu, iako se


nisam tako osećala.

- Dođi da sedneš. Pogled je dobar i odavde, - rekao je pokazujući


glavom na dve masivne fotelje.

Odšetala sam do jedne i spustila se u mekani, udobni komad


nameštaja, pa ispružila noge ispred sebe.

Woods je približio drugu fotelju do moje, pa se i sam spustio u istu.


Pomerio je rukohvat između nas. Kad bih se pomerila samo jedan
centimetar očešala bih ga rukom. To je bilo primamljivo.

- Nisam ni pitao da li voliš crno vino, - rekao je.

Sigurno je primetio moje male gutljaje. Odlučila sam da mi se dopada.


Ali nisam bila sigurna kako će uticati na mene.

- Nisam bila sigurna da li mi se dopada ili ne. Pila sam ga samo par
puta do sad. Ali ovo je dobro.
Izvio je usne u osmeh i otpio iz svoje čaše. Ne bi trebalo da ga
posmatram, ali mišići na njegovom vratu pomerali su se dok je gutao. Bilo
je to očaravajuće.

Woods je spustio čašu na stočić sa druge strane njegove fotelje, ali nije
skidao oči sa mojih.

- Planirao sam da budem dobar večeras. Ali ne mogu. Ne dok me ti


tako gledaš, - rekao je uzimajući mi čašu iz ruku i spustio je pored svoje. -
Mislim da ću biti dobro ako bi mi dozvolila da te samo malo okusim.
Prošlo je previše vremena i jedina stvar o kojoj razmišljam je koliko želim
da te poljubim, - prešao je prstima po mojim usnama, - i toliko delova tvog
tela koje želim da dodirnem, - rekao je spuštajući ruku do mog pojasa.
Onda je prošao malo niže i uhvatio me za guzu. - Jebote bejbe, ne nosiš
gaćice ispod ovog šorca.

Zabrinulo me podsećanje da će samo mali deo tkanine koju imam na


sebi biti natopljen mojim sokovima koje su izazvale njegove reči. Nisam
želela mokru fleku između nogu. To bi bilo ponižavajuće.

- Dođi ovamo, - naredio mi je hvatajući me za struk i povukao u svoje


krilo. Nisam htela da ga opkoračim. Šta ako sam već mokra dole? Ruka
mu se našla na mojoj butini i zadrhtala sam od tog dodira. Nisam bila
sposobna da ga zaustavim u nameri kad mi je prebacio jednu nogu preko
krila a međunožje mi se našlo iznad njegovog. Upropastiću ovaj šorc.

Woodsove ruke zavukle su se u moju kosu i povukao mi je glavu na


dole spajajući nam usne. Onog trenutka kad su nam se jezici dodirnuli,
totalno sam zanemarila fijasko sa šorcem kojim ću morati da se
pozabavim kasnije. Želela sam ga previše. Jednu ruku mi je položio na
obraz dok je jezikom vešto prelazio po mojim usnama, što me navelo da
sednem na njega. Tvrda erekcija trljala se o moju vrelinu koja je oživela i
bila spremna za njega. Znala sam kako je dobar osećaj kad je u meni i moje
telo vrištalo je od potrebe za njim.

- Tako slatka, - mrmljao mi je na usnama. Onda mi je poljupcima


prelazio uz vilicu sve do vrata, gde me je željno polizao. Bradavice su mi
se ukrutile od vreline njegovog daha.

Spustio je ruku između mojih nogu, gde ga je zatekao dokaz moje


želje. - Već si mokra, - šaputao mi je uz vrat, pa me lenjo gricnuo. - Znaš li
koliko je neverovatno seksi to što ti je šorc mokar? - Nisam odgovorila.
Nisam mogla. Zadržavala sam dah u iščekivanju. - Mislim da ne znaš, -
rekao je pa nastavio da mi spušta poljupce niz vrat.

- Della ovo večeras nije trebalo da bude u vezi seksa, - pričao je


gledajući me ispod trepavica. Usne su mu bile blizu mojih grudi, toliko
blizu da sam želela da mu ih nabijem u lice i preklinjem ga. - Bilo mi je
potrebno da te malo okusim. Problem je u tome što zaboravljam kako
opojno mirišeš. Želim da te ispunim, dušo. Baš ovde. Želim da pocepam
taj šorc sa tvog tela i uronim duboko u tebe. - Bila sam spremna na sve
samo da nastavi da me dodiruje. Maleni jecaj oteo mi se iz grla, i nije me
bilo briga što sam zvučala slabo.

- Jesam li te povredio? - Pitao je dok mi je svlačio prednji deo majice


pa zatim i grudnjak i oslobodio mi grudi. - Ja sam čovek od sisa, a tvoje
sise su kao jebena nirvana. Tako okrugle i meke. - Poljubi je krutu
bradavicu, pa je lagano polizao jezikom. - Savršene, okrugle trešnje.
Stvorene za sisanje, - šapnuo je, pa uhvatio jednu svojim usnama i učinio
baš to. Nisam mogla da se zaustavim, dograbila sam ga za kosu
zadržavajući ga u mestu. Nisam želela da prestane. To sisanje gađalo me
u međunožje. Svaki ugriz za bradavicu izazivao je talas zadovoljstva u
mom telu. Woodsova ruka zavlačila se u prednji deo mog šorca pa sam se
izdigla kako bi imao lakši pristup. Prekrio je moj brežuljak rukom i
prostenjao kada je na prstima osetio koliko sam vlažna i vrela. Bila sam
natopljena, i da je možda neka druga situacija bila bih malo obazrivija. Ali
u ovoj mi je bilo potrebno više.

Dva njegova prsta su pronašla nabrekli klitoris i počela da ga trljaju u


istom ritmu u kom mi je sisao bradavicu. Izdigao je glavu pa se premestio
na drugu. Neću mu dozvoliti da se više pomera.

Magija koju je očigledno samo Woods znao da izvede sa mojim telom


počela je da raste u meni i raširila sam noge još više. Uštinuo me za klitoris
dok je u isto vreme ugrizao bradavicu i blaženstvo koje sam iščekivala
eksplodiralo je u meni. Vukla sam ga za kosu zazivajući njegovo ime dok
mi se telo treslo u divljem orgazmu.
- Ah, bože, - uzdahnuo je, držeći me čvrsto uz svoje grudi. Opustila
sam se na njemu. Woodsovo disanje bilo je ubrzano, baš kao i moje.
Polako sam mu pustila kosu koju sam i dalje držala u stisku.

- Žao mi je, - uspela sam da izgovorim.

- Zbog čega? - Pitao me sa usnama na vratu.

- Čupanja kose.

Blagi smeh potresao mu je telo dok je lizao vrat na mestu gde me je


ranije grickao. - Nemoj da ti bude. To je bilo seksi. Tako me jebeno
napalilo. Kad god poželiš da me čupaš za kosu, vrišteći usput moje ime,
slobodno to uradi.

Osetila sam tvrdu erekciju kako se mrda ispod mog dobro


zadovoljenog središta i telo mi je poskočilo. Nismo završili. To je bilo
samo predjelo. Trljala sam se kukovima o njega, uživajući u prijatnom
bolu koji sam izazivala. Woodsove ruke spustile su se na moje kukove i
zadržale me u mestu.

- Nemoj.

Zaledila sam se. Jesam li ga povredila?

Udahnuo je duboko pa me podigao i sklonio sa sebe. Možda smo bili


previše glasni ovde pa ćemo preći unutra.

- Imam nekog posla da završim. Odvešću te kući.

Šta? Kući? Ha? Sedela sa zureći u njega dok je ustajao, nameštao se i


pokupio vinske čaše. Nisam se mrdala. Još uvek sam procesuirala šta se
upravo dogodilo.

Pogledao me je i čini mi se da se lecnuo. Nisam ni stigla da pitam šta


je to bilo kad je sputio čaše i posegao rukom da mi popravi brus i vrati
majicu na mesto, a zatim me povukao za ruku da ustanem.

- Moram da te odvezem nazad, - bilo je sve što je rekao, pre nego što
je pokupio čaše i nestao unutra.
Pratila sam ga kao na auto pilotu. Spustio je čaše na šank i dohvatio
ključeve od kola. Pogledao me je, nasmešio mi se i pokazao glavom ka
vratima.

Zaista odlazimo. Doooobro. Osetila sam muku u stomaku. Uradila


sam nešto pogrešno. Da li je video koliko sam željna njegovih dodira? Da
li ga je to uplašilo? Mene je plašila ta potreba za njim. Plašilo me je to što
su njegovi dodiri imali umirujuće dejstvo na mene, kao niko pre. Bila sam
voljna da učinim sve što je potrebno kako bi ga duže zadržala uz sebe.
Povratak u stan značio je još jedno veče ispunjeno snovima od kojih sam
bežala. Uspomena koje su me kontrolisale. Želela sam to što mi je Woods
davao. Ali izgleda da neću ništa dobiti. Upravo će me se otarasiti.
Kad sam je smestio u auto, planirao sam da joj objasnim. Video sam
zbunjenost u tim velikim plavim očima. Ali kad god sam hteo nešto da
kažem, plašio sam se da ću je uplašiti pogrešnim rečima.

Takođe sam brinuo da će se pobuniti. Samo jedan molećiv pogled bio


bi dovoljan da se slomim. Kita mi je još uvek divljački pulsirala u
pantalonama, a činjenica da nema gaćice na sebi i da je mokra od orgazma,
nije ni malo pomagala.

Želeo sam da je bacim na krevet i jebem dok ne čujem kako glasno


doziva moje ime i govori mi da je njena uska, malena pičkica samo moja.
O tome sam razmišljao od momenta kada sam je dodirnuo.

Ali onda sam je sklonio sa sebe i shvatio da je ovo pravi trenutak da


dokažem da mogu biti nesebičan. Da je ovo večeras sve zbog njenog
užitka. Ne zbog onoga što bi ona mogla učiniti za mene, već onoga što ja
želim njoj da dam. Nisam želeo da gradim vezu na seksu. Želeo sam
mnogo više sa Dellom. Sviđalo mi se da budem pored nje. Želeo sam da
je štitim. Nisam mogao pravilno da razmišljam, bio sam potpuno njen.

Njen povratak u Trippov jebeni stan me je ubijao. Nisam želeo da


spava u sobi do njegove, ali nisam je mogao ni preseliti kod sebe. To bi
bilo prebrzo, a devojke kao Della bi na takav predlog pobegle glavom bez
obzira. Nisam želeo da beži. Sve i da proba, svejedno bih je pronašao, ali
nadao sam se da neće. Želeo sam da ostane jer je sama to htela. Želeo sam
da izabere mene.

Biti tip čoveka zbog kog devojka poželi da ostane, je teže nego što sam
mislio.
- Jesam li uradila nešto pogrešno? - Pitala me je, prekidajući tok mojih
misli. Već sam bio na parkingu ispred Trippovog apartmana. Bio sam u
nedoumici kako da nađem prave reči koje bi trebalo da izgovorim, a da
na kraju nisam ništa ni rekao. Sranje. Zabrinuo sam je. Parkirao sam i
pogledao ka njoj. Namrgođeno lice me smetalo. Nisam želeo da se mršti.

Približio sam ruku do njenog čela i ispravljao palcem boru između


obrva. - Ne, baš naprotiv. Bila si savršena.

Mrko lice je i dalje bilo tu. Nije mi verovala. Trebalo je ovo bolje da
objasnim. Samo nisam znao koje reči da upotrebim.

- U redu. Ako si siguran, - rekla je polako i rukom uhvatila za kvaku.

- Čekaj, ja ću. Ispratiću te do vrata. - Rekao sam i obišao oko auta kako
bih joj otvorio vrata. Posmatrala me je još uvek namršteno i zbunjeno. Bila
je neodoljiva. Uhvatio sam je za ruke i pomogao da siđe. Oči su mi se
fokusirale na veoma vidljivu mokru fleku na njenom međunožju. Podigao
sam pogled tražeći Trippov Harley i video sam ga pored Dellinog auta.
Jebeno ne. On ovo neće videti. Dokaz o njenoj vlažnoj pičkici bio je samo
za moje oči. Zavukao sam se u auto i sa zadnjeg sedišta izvukao svoju
duksericu.

- Obuci ovo, - rekao sam navlačeći joj duks preko glave, pre nego što
počne da protestvuje ili pita zašto. Poslušno je ispružila ruke i obukla
duks koji joj je sezao do polovine butina, prekrivajući u potpunosti njen
šorc. Izdahnuo sam od olakšanja.

- Zašto nosim tvoju duksericu? - Posmatrala me je kao da sam poludeo.

Zavukao sam joj ruku oko struka i približio uz sebe pa spustio usne
blizu njenog uha. - Tripp je kod kuće, a ta slatka, mokra fleka je samo za
moje oči. Kad uđeš unutra presvuci se u nešto vrećasto i široko. I za ime
boga, nosi donji veš.

Della je klimnula glavom, pa sam je pustio i udaljio se za korak nazad.


Mirisala je tako dobro. Gledajući je tako malenu u mojoj dukserici nije bilo
od pomoći. Kita mi je samo postajala još tvrđa. - Idi unutra. Ja ću ostati
ovde. Ako dođem do tih vrata, neću moći da odem.
Ubacila je ruke u džepove na duksu. - Dobro. Ja ću, ovaj... onda se
vidimo se sutra, - rekla je i odšetala do stana. Sačekao sam da se uverim
kako je bezbedno ušla unutra, pre nego što sam se vratio nazad u auto u
otišao. Znao sam da će se ukoliko je odšetam do vrata apartmana u meni
probuditi pećinski čovek i verovatno bih uleteo u stan sa njom i zaključao
nas oboje u njenu sobu. Ovo je bio jedini način da je pustim da uđe sama.

Vreme je da odem i pozabavim se sa ocem.

Majka me dočekala na vratim sa izrazom nezadovoljstva na licu. Nije


me pitala kako sam, niti je pokrenula bilo kakav razgovor sa mnom. Samo
je pokazala ka kraju hodnika i rekla, - otac ti je u kancelariji. - Onda je
samo otišla, bez ijedne reči.

Većinu mog života, majka mi je bila posvećena samo ako bih radio
nešto što je ona želela. Kad god bih je izneverio ili razočarao, tačno bi mi
rekla kako se oseća u vezi mene. Trebalo bi da sam preboleo do sad. Bio
sam čovek od dvadeset i četiri godine. Traženje majčinog odobrenje i
pažnje bilo je deo prošlosti. Ipak, njena uslovljena ljubav ponekad bi mi
baš teško padala.

Pokucao sam na vrata očeve kancelarije i ušao. Nije bilo potrebe za


čekanjem da me pozove unutra. Ionako je bio ljut na mene. Sedeo je za
stolom sa telefonom na uhu kad sam ušao. Pogledao me je sa
neodobravanjem preko naočara koje je inače koristio za čitanje.

- Naravno. Slažem se. Woods je upravo ušao u kancelariju.


Porazgovaraću sa njim i javiti se šta ćemo za dalje, - rekao je u slušalicu a
potom prekinuo vezu, zavalio se u fotelju i pogledao me sa očima punim
prezira.
Uvek sam osećao gorčinu u grlu zbog činjenice da ga je moj deda
odmah po završetku poslednje godine koledža premestio u veliku
kancelariju i dao mu poziciju potpredsednika, dok se on ponašao kao da
ja moram nešto da dokazujem, iako sam u tom klubu radio mnogo više
od njega. Nikad nije zaprljao ruke, niti radio sa zaposlenima. Ali ipak je
očekivao da ja ispunjavam njegove želje.

- Nadam se da si ovde kako bi objasnio zašto si odbacio sve za šta smo


naporno radili, samo zato što misliš da nećeš biti srećan? To je sranje, sine.
Ni jedan muškarac ne bi bio nesrećan pored žene kao što je Angelina
Greystone.

On se ni za šta nije namučio. Nije mu rečeno s kim mora da se oženi.


Stisnuo sam zube i progutao kletve i psovke. To mi sada neće pomoći.

- Ne volim je. Ja joj se čak i ne sviđam. Nisam mogao da nastavim sa


tim. Žao mi je, ali ma koliko želeo posao za koji sam bio odgajan u
verovanju da će biti moj, ipak zbog toga neću uništavati ni moj, ni njen
život.

Moj otac se laktovima naslonio na sto. - Ljubav ne znači dobar brak.


Ne traje večno. Nestane vremenom. Kad se suočiš sa realnošću i vremena
postanu teška, ljubav nestane i ostaneš praznih ruku. Treba da oženiš
nekog ko želi iste stvari kao ti. Ko ne očekuje romansu, već uspeh.
Angelina to shvata, ali ti ne.

Kad je baka bila bolesna išao sam joj u posetu kad god sam mogao.
Jednog dana sam sedeo na terasi sa dedom koji je posmatrao baku kako
slika. Ljubav i privrženost na njegovom licu bila je jasna. Okrenuo se ka
meni tada i rekao, - sine, nemoj da ispustiš ljubav dobre žene. Prava ljubav
postoji, ne slušaj šta ti tvoj otac govori. Nikad ne bi uspeo u životu, upravo
bez ove žene. Ona je bila moj oslonac. Ona je razlog zbog kog sam izgradio
sve do sad. Jednog dana će te popustiti želja da se dokazuješ i gradiš svoje
ime. To neće više biti toliko bitno. Ali kad se trudiš da uspeš zbog nekog
drugog, nekog zbog kog bi pomerio nebo i zemlju, nikad nećeš izgubiti.
Ne mogu da zamislim svoj život bez nje. A ni ne želim.

Nisam razmišljao o tim rečima sve do danas. Čovek koji je podigao


mog oca mu je bio sličan na nekoliko načina, ali postojala je ogromna
razlika. Moj otac je sve radio zbog sebe. Njegova potreba za uspehom bila
je sebična. Nije bilo ljubavi uložene u njegov rad. Moj deda je ovaj klub
izgradio zahvaljujući ljubavi koju je osećao prema ženi koju je oženio.
Uverio sam se u to sopstvenim očima. Nisam želeo da budem kao moj
otac. Želeo sam da budem kao moj deda.

- Složićemo se da se ne slažemo, - konačno sam rekao, znajući da bi ga


pominjanje njegovih roditelja dovelo do ludila. Uvek je smatrao kako je
deda donosio loše odluke, iako je taj čovek osnovao i podigao čitav klub.

Moj otac se arogantno nasmejao i odmahnuo glavom. - Ne sine


nećemo, jer sam ja glavni ovde. Ako biraš da ne učiniš ono što je najbolje
za ovaj klub i tvoju budućnost, onda nisi spreman da preuzmeš bilo šta.
Ne mogu da te unapredim ako smatram da donosiš loše odluke. Tvoj
posao u klubu je za sad siguran, ali to ne znači da te neću zameniti ukoliko
se nađe neko za koga budem mislio da je sposobniji od tebe.

Ne samo da mi nije dao poziciju za koju sam vredno radio, već mi je


pretio i postojećom. Želeo sam da mu kažem da se nosi i odem odatle. I
pre nego što se ovo završi, možda baš to i uradim. Ipak, iz poštovanja
prema čoveku koji je ovo izgradio i želeo da se prenosi sa jedne na drugu
Kerrington generaciju, ostaću tu gde sam. Tog čoveka sam poštovao. Dok
za ovog ispred sebe nisam imao ni mrvu poštovanja. Ako me bude gurao
prejako, otići ću. Pitam se da li bih mu onda uopšte nedostajao.
Presvukla sam se u trenerku i majicu, a potom pridružila Trippu u
dnevnoj sobi. Želela sam da ostanem u sobi i razmislim o svemu. Još uvek
nisam shvatila šta se dogodilo sa Woodsom i gde sam pogrešila. Davao
mi je izmešane signale. Ili sam mu se zgadila i nije želeo da ima seks sa
mnom, ili me se jednostavno zasitio. Nisam bila sigurna. Ali onda mi je
navukao svoj duks i naredio da nosim široku odeću. Nisam znala šta da
mislim.

Čim sa doživela taj orgazam u njegovom krilu, bio je spreman da me


lansira što dalje od sebe. U toku vožnje do kuće pomislila sam kako sam
bila preglasna ili sam ga previše počupala kao nekakva ludača. Onda mu
je možda bilo glupo zbog mog mokrog šorca pa me je pokrio. Nije želeo
da me Tripp vidi takvu i sazna kako je do toga došlo. Dohvatila sam
njegov duks rukom i ponovo ga navukla na sebe. Mirisao je na Woodsa.
Sviđalo mi se to. Želela sam mnogo više da ga mirišem večeras. Zaboleo
je taj osećaj odbačenosti.

Mogla bi da razgovaram sa Trippom. Ne bih morala detaljno da mu


ispričam, ali muško mišljenje bi mi značilo.

Trippove oči odvojile su se od knjige koju je čitao i nasmešio mi se. -


Već nosiš Kerringtonovu odeću. Dođavola baš ste brzi, - zezao me je.

Uzdahnula sam i spustila se na sofu preko puta stolice na kojoj je


sedeo. - Nije kao što izgleda, veruj mi. - Razočaranje u mom glasu bilo je
očigledno.

- Uh oh. Šta nije u redu? - Upitao me Tripp, spustio knjigu na stočić


pored sebe pa se ispravio u stolici.
Birala sam pažljivo sledeće reči. Nisam htela previše da odam, ali
zaista sam želela da čujem šta on misli. - Woods je raskinuo sa Angelinom
i otišli smo da porazgovaramo o tome, - započela sam. Trip je klimao
glavom. I sam je to znao, ali sam tražila pravi način da ispričam događaje
posle. - Ručali smo zajedno i objasnio mi je da nikad nije bio srećan sa
njom. Želi sam da izabere koga će oženiti. Želeo je da mi pokaže svoju
kuću i dopala mi se. - Zaustavila sam se razmišljajući šta dalje da kažem.

- Nikad ne vodi devojke u tu kuću. To je kuća njegovih bake i dede. I


ja sam bio tamo jedva par puta.

To mi je privuklo pažnju. - Slike njegove bake su još uvek na zidovima.


Zaista su prelepe.

Tripove obrve su se izdigle. - Pričao ti je o njoj?

Klimnula sam glavom, a on je prekrstio ruke na grudima i nasmešio


se. - Dođavola devojko, šta si mu to uradila?

Pa i sama sam se to pitala. - Mislim da je promenio mišljenje o mom


odlasku tamo. Ja... mi... stvari su se malo zagrejale dok smo sedeli na
terasi, ali on se zaustavio i vratio me ovde. Rekao je da ima neke stvari da
uradi. Tek tako. Bez objašnjenja. Bilo je prilično čudno.

Tripp se namrštio i ćutao par minuta.

- Vas dvoje ste, uh, imali seks ranije ako sam dobro razumeo?

Klimnula sam glavom.

- A danas se to nije dogodilo, - nastavio je.

- Ne, jedva je dočekao da me se otarasi.

Tripp je protrljao bradu, pa odmahnuo glavom. - Ne znam šta se


dođavola dešava. To ne zvuči kao lik kog poznajem. - Naslonio se
laktovima na kolena. - Jesi li ti dobro? Da li te je uznemirio?

Bila sam zbunjena i malo povređena ali bila sam dobro. Nasmešila sam
se. - Dobro sam. Samo nisam sigurna šta se dogodilo. Non - stop
razmišljam kako sam nešto pogrešno uradila.
Tripp je pružio ruku i povukao me za rukav Woodsove dukserice. -
Kad si ovo dobila?

Nije bilo šanse da mu kažem zašto mi je Woods navukao. To bi bilo


ponižavajuće. - Ovaj, kad me je dovezao ovde. Obukao me je pa poslao
unutra.

Mali osmeh se pojavio na Trippovim usnama. - Jel video moj motor


ispred?

Klimnula sam.

- Šta je rekao kad ti je obukao duks?

- Ovaaaaj, rekao je da odem unutra i obučem nešto široko.

Tripp se zabacio u stolicu smejući se na sav glas. Kad se malo primirio


i došao sebi, bacio je pogled na moj donji deo trenerke. - Uradila si kako
ti je rekao.

Ponovo sam klimnula.

- Sviđaš mu se. Možda je malo odlepio i radi glupe stvari, ali sviđaš
mu se. Široka odeća je zbog mene, kako te ne bih gledao i dobio svakakve
ideje. Kerrington je postao posesivan. Nikad ranije ga nisam video takvog
i to mi je zabavno do ludila. Mislim da ću mu poslati poruku kako idemo
na plivanje, samo da vidim za koliko će njegovo ljubomorno dupe doleteti
ovde.

- Ne. Nemoj! Mislim da je otišao da razgovara sa ocem.

- Šalio sam se. Samo mi je smešno.

Ućutao se i mrzela sam tu neprijatnu tišinu među nama. Ali mi je bilo


drago što misli da je Woodsova posesivnost razlog za njegovo čudno
ponašanje. Možda je čudno što mi to prija, ali pored njega se osećam
sigurno i voljeno.

- Pretpostavljam da bi ću sam na sledeće putovanje.

Nisam još uvek bila sigurna.


- Zavisi kad planiraš da kreneš, i da li je Woods zainteresovan za nešto
više sa mnom. Ako je ovo za njega samo prolazna avantura, verovatno ću
i sama morati da krenem uskoro.

Prošle noći sam se ponovo probudila vrišteći u Trippovom zagrljaju.


Poremetila sam i svoje i njegovo spavanje. Nisam ga krivila ako poželi da
ode uskoro kako bi mogao da se pošteno naspava bez neprijatnih buđenja.
Oči su mi bile natečene od plakanja. Ponekad su vrisci bili izmešani sa
jecajima. Sinoć je bila jedna takva noć. Provela sam sat vremena u kupatilu
pokušavajući da šminkom prekrijem crvenilo i otečenost na licu. Nisam
sigurna da li je uspelo.

- Devojko imam osam žena koje su tražile specifično mene, inače bih
preuzeo sto broj šest od tebe, - rekao mi je Jimmy ulazeći u kuhinju.

- Šta nije u redu sa šesticom? - Pitala sam nameštajući kecelju.

- Nisam siguran koliko znaš, ali Woods je raskinuo sa onom


arogantnom Greystone naslednicom. Pretpostavljam da je tatica besan. U
svakom slučaju, naslednica, njena podjednako arogantna majka i gđa
Kerrington sede za stolom broj šest. Siguran sam da ništa dobro neće
proizaći iz tog okupljanja.

Oh ne. Nisam želela da se bakćem sa te tri žene. Ali nisam imala


izbora. Bili smo samo Jimmy i ja u prepodnevnoj smeni. Uskoro bi trebala
da dođe međusmena.

- Uplašio sam te. Sranje. Izvini. Sve je u redu. Nisi ih ti razljutila, već
Woods. Ti im samo posluži hranu i sve bi trebalo da bude dobro.

Bio je u pravu. Nisu ni znale da ja postojim. Osim toga, nisam bila


sigurna na čemu sam sa Woodsom. Juče me potpuno zbunio.
- Mogu ja to, - uveravala sam Jimmya, noseći poslužavnik sa vodom
za sto broj četiri.

Kad sam ih poslužila i uzela porudžbinu za hranu, zaputila sam se ka


stolu broj šest. Činilo se da su u dubokom razgovoru. Htela sam da
produžim i dam im još par minuta pre nego što ih prekinem. Ali možda
bi ih to još više razljutilo, a dodatna drama mi nije bila potrebna.

- Dobro jutro, - rekla sam skoro sikćući umesto normalnim glasom.


Fantastično. Gđa Kerrington me iznervirano pogledala. Nikad je nisam
upoznala, ali prepoznala sam te tamne braon oči koje me mrko gledaju.
Nije bilo sumnje ona je Woodsova majka.

- Kiselu vodu.

- Evian sa čašom leda, - rekla je Angelina.

- Isto, - rekla je treća dama za stolom a da me nije ni pogledala.


Angelinina majka pretpostavljam.

Brzo sam krenula ka kuhinji i udahnula duboko. One su iste kao ostali
gosti. Nema razloga za paniku. Uzela sam njihova pića i otišla nazad da
ih poslužim.

- Samo mu treba vremena. Nikad nije voleo da mu se govori šta da


radi. Nije do tebe, dušo. Muškarac je i to vrele krvi. Dečko želi da
zadovolji svoje divlje potrebe. - Woodsova majka preklopila je svojom
rukom Angelininu, tapkajući je utešno.

- Nisam sigurna da je to u pitanju. Ja mu se zaista ne sviđam. Rekao je


da bi bili jadni zajedno. I možda je u pravu. Ja želim stvari koje on ne želi.
Očigledno.

Gđa. Kerrington je izdahnula. - Da. Pa, njegov otac je zaista razočaran


u njega. Očekivali smo da će malo da razmišlja i o drugima a ne samo o
sebi, bar ovog puta. Ali on je razmažen. Uvek je dobijao šta je hteo. Ovo
je sve moja krivica, naravno. Trebala sam da mu malo češće govorim ne.

Spustila sam vodu na sto ispred njih, pokušavajući da budem


nevidljiva.
- Donesi nam voćnu platu, molim te i pobrini se da ima i kivi na njemu.

Klimnula sam glavom i pobegla odatle. Htela sam da čujem još ali
možda bolje da ne slušam. Želela sam da im se suprotstavim. Woods nije
bio sebičan. On nije bio nekakvo derište koje je imalo izliv emocija. On je
odrastao čovek, umoran od manipulacija i kontrole. I ko je Angelina
zamišljala da je? Ona je želela stvari koje on ne želi. Očigledno. Kao da je
ona bila tako plemenita. Kučka.

Zalupila sam vratima iza sebe i ispustila uzdah sličan režanju.

- Opa, šećeru. Izgledaš spremno da nekog prebiješ, - rekao je Jimmy


nameštajući porudžbinu koju je imao na poslužavnik.

- Woodsova majka je nepodnošljiva. A ta... ta... uh… bože. Drago mi


je što neće oženiti tu ženu. Ona je jednostavno... Želim da je ošamarim.

Jimmy se nasmejao ali se ubrzo uozbiljio, i iskolačio očima kad su se


vrata iza mene zatvorila. Skoro da me bilo strah da se okrenem.

- Moram da se složim sa tobom u oba slučaja. - Woodsov seksi glas


zvučao je razigrano. Okrenula sam se i odmerila ga. Njegova tamna kosa
bila je blago razbarušena, a farmerke su mu savršeno grlile kukove. Bela
majica sa kragnom koju je imao na sebi još više je isticala njegov maslinasti
ten.

- Žao mi je, - uspela sam da izustim dok mi je srce ubrzavalo ritam.


Buljila sam u njegov dlan, prisećajući se kakav mi je osećaj pružila juče
kad je zavukao u moj šorc.

- Nemoj da ti bude. Rekao sam da se slažem sa tobom. - Podigla sam


pogled do njega. Mislio je da je smešno što mi se ne dopada njegova majka
i bivša verenica. Videla sam mu to u očima.

- Dobro jutro, - rekao je i prebacio pogled preko mog ramena na osoblje


kuhinje koje je sigurna sam pomno pratilo naš razgovor, iako nije tako
delovalo.

- Dobro jutro, - odgovorila sam.

- Ja ću im odneti voće, - prišao je da ga uzme. Nisam još unela


porudžbinu.
- To ne može biti njihovo, nisam još ni poručila, - rekla sam dok je išao
ka frižideru gde se nalazila voćna plata na kom je takođe bio kivi.

- Njihova je. Moja majka skoro nikad ne menja porudžbinu za


doručak. Ovo osoblje to zna.

A onda je izašao na vrata.

- Spremna je porudžbina za sto broj četiri, - dobacio je Harold sa


stanice za prženje. Otišla sam i pokupila hranu.

Trudila sam se da ne gledam ka stolu gde je Woods bio zajedno sa


Angelinom. Čula sam njegov glas dok je razgovarao sa njima, i krajičkom
oka videla da je seo za sto kod njih. Stomak mi se stegnuo od tog prizora.

Uspela sam ispravno da poslužim goste za stolom četiri. A onda sam


skupila svu snagu volje da ne pobegnem u kuhinju, što dalje od Woodsa
i tog prokletog stola. Ali iako im je Woods izneo hranu, ja sam bila njihova
konobarica. Morala sam da proverim da li im je potrebno još nešto.
Pogotovo pošto je on sad sedeo sa njim.

- Da li vam mogu doneti još nešto? - Pitala sam njegovu majku


direktno. On je seo pored Angeline i nisam mogla da gledam u njihovom
pravcu.

- Još kisele vode, ali ovaj put sa manje leda i dodaj malo malina unutra,
- njen glas bio je iznerviran, ali nisam bila sigurna da li zbog moje usluge
ili Woodsa.

Klimnula sam glavom i otišla nazad u kuhinju.

Jimmy me sačekao tamo sa rukama na kukovima.

- Šta je dođavola bilo to? - Pitao me.

Nisam razumela na šta misli. - Koje? - pitala sam zbunjeno.

Mahnuo je rukom ka vratima pa nazad ka meni. - To ludo sranje koje


sam video između tebe i našeg šefa? Molim te reci mi da ti nisi razlog što
se Woods pobunio protiv roditelja. Ovo se neće dobro završiti, - prosiktao
je uzimajući svoj poslužavnik.
Nisam više bila sigurna šta sam mu ja. Odmahnula sam glavom. - Ne
bih rekla. - To je bio najbolji odgovor koji sam smislila.

- Ne bi rekla? - Pitao me sa nevericom u glasu. - Jesi li ti realna devojko?


Ako si ti razlog, znala bi. Nisam siguran šta mislim o svemu ovome ili o
tebi, ali mali savet, on je Kerrington. Budi pažljiva.

Jimmy je odšetao iz kuhinje dok sam gledala za njim. Rekao je to kao


da je biti Kerrington loša stvar. Koliko sam videla do sad, ništa u vezi sa
Woodsom nije bilo loše.

Pripremila sam piće za Woodsovu majku i iznela joj ga. Odbila sam da
pogledam u Woodsovom pravcu.

Njihova priča je utihnula kad sam se približila stolu i to je bilo jako


neprijatno. Nisam se zadržavala. Produžila sam dalje do stola broj jedan
gde su upravo smestili goste i uzela njihovu narudžbinu.

Kad sam se posle deset minuta vratila u salu za ručavanje, Woods je


ustao i zajedno sa ženama krenuo ka izlazu. Mrzela sam što me je to
uznemirilo. Jel na ovo Jimmy mislio? On se nikad zaista ne može odvojiti
od njih u potpunosti. Na kraju će se verovatno vratiti njoj.

Uspela sam da završim smenu i bila spremna da zbrišem odavde, čim


sam bacila kecelju u kantu za pranje.

- G. Kerrington je pozvao i zamolio da dođeš do njegove kancelarije


pre nego što odeš, Della, - rekao je Juan iz zadnjeg dela kuhinje.

Oh, sranje. - Hvala, - odgovorila sam i krenula ka Woodsovoj


kancelariji. Jesam li zeznula nešto sa njegovom majkom? Mrzela sam ovaj
osećaj. Mrzela sam što sam htela u svemu da mu ugodim, a nikad nisam
znala jesam li bila uspešna. I mrzela sam što je otišao sa njima. Gde je išao?
Da li je poljubio? Da li se izvinjavao? Da li je ponovo veren? Da li je
odlučio da mi kaže kako je ono od juče bila greška? Možda mu se nije
dopao moj odgovor na njegove dodire ili to što sam bila neobuzdana.

Pokucala sam na vrata i stala. Ponadala sam se da nije tu i da mogu da


odem odavde pre... vrata su se otvorila i Woods me uvukao unutra
brzinom svetlosti, zatvarajući i zaključavajući vrata iza sebe.
A onda me je dohvatio. Šake mi je stezao oko struka dok je gladno
sisao moju donju usnu. Ništa u vezi njegovog invazije na moje usne, nije
bilo slatko ni nežno.

Podigao mi je nogu preko kuka pa me odigao celu od zemlje i omotao


oko svog struka, stiskajući mi guzu dok je nastavljao napad na moje usne
svojim nemirnim jezikom.

Obgrlila sam ga rukama oko vrata. Nisam ovo očekivala, ali bila sam
previše izgubljena u zadovoljstvu da me ništa drugo nije zanimalo.

- jesi li juče zamenila onaj šorc sa širokom odećom? - Pitao me Woods


dok je usnama istraživao predeo mog vrata.

- Jesam, - izdahnula sam.

- Tripp nije video onu slatku, mokru fleku? - Njegove nevaljale reči
naterale su me da zajecam i stiskam se jače uz njega.

- Ne, ostatak dana sam nosila tvoj duks i trenerku, - uveravala sam ga.

- Dobro, - zarežao je pa me obuhvatio rukama oko leđa, odneo do svog


stola i spustio da sednem. - Moram da te okusim. Odmah.

Pre nego što sam shvatila o čemu govori, zadigao mi je suknju i


potrgao gaćice. Čuo se zvuk cepanja, što me zaprepastilo. Skinuo je
pocepan materijal sa mene i odbacio sa strane. Onda je uhvatio moj
stopala, podigao ih na gore savijajući mi kolena i naslanjajući stopala na
ivicu stola. Bila sam potpuno ogoljena od struka na dole ispred njega.
Dahtala sam od uzbuđenja kad je kleknuo ispred mene i krenuo da sisa
unutrašnjost moje butine. Migoljila sam se dok sam uvlačila vazduh kroz
zube.

Napokon je prešao jezikom po mom vlažnom središtu i poskočila bih


sa stola da me njegove ruke nisu držale za kukove. Krenuo je da nabija
jezik u mene, a ja sam ga pohlepno stezala, pokušavajući da ga zadržim
unutra.

- Zaboravio sam koliko neverovatno si ukusna, - mrmljao je na mom


klitorisu pa ga jako usisao.
- Oh bože, Woods. Oh, bože, - stenjala sam.

Kukovi su mi se mrdali protiv moje volje. Nisam mogla da se


kontrolišem. Pomerio je usne na moje bedro pa sam spustila glavu na sto,
frustrirana. Puls među mojim nogama bio je skoro bolan.

- Woods, molim te, - preklinjala sam.

Podigao je glavu, a u očima sam mu videla da je napaljen baš kao i ja.


Dopadalo mi se što se ovako oseća zbog mene.

- Hoćeš li mi svršiti u usta? - Isplazio je jezik i polizao me od otvora do


natečenog klitorisa.

- Moram, - drhtala sam.

- Ova slatka, mala pičkica želi da svrši? - Pitao je ponavljajući isti potez
jezikom. Dahtala sam i stenjala.

- Ne mogu da ti kažem ne. Previše si prokleto slatka, - izustio je


promuklo, spustio mi ruku na usne, usisao klitoris i zabio dva prsta u
moju natopljenu picu. Pumpao me prstima dok se jezikom igrao sa
klitorisom, a onda ga sisao. Moj vrisak utišala je njegova ruka na mojim
usnama. Nije prestao sve dok moje osetljivo meso nije više moglo da
podnese njegove nasrtaje, pa sam ga odgurnula od sebe dovoljno da ga
obgrlim rukama i stisnem se uz njega. Uspela sam da se suzdržim i ne
povučem ga za kosu ovaj put, ali sam mu grizla i lizala dlan na usnama.
Jesam li ponovo preterala?

- Pokušavao sam da udovoljim prvenstveno tebi. Hteo sam da ti


pokažem da si posebna, ali jebote dušo želim da ga zabijem duboko u
tebe. Mislim da ću eksplodirati, - pričao mi je sa glavom na ramenu.

Šta? Pokušao je da mi dokaže kako sam posebna? Zato me je ostavio


onako juče. Nisam previše razmišljala o tome. Bila sam spremna za još.
Moj orgazam je popustio. Otkopčala sam mu pantalone i svukla ih
zajedno sa boksericama.

- Molim te, sad. Trebam te u sebi, - ponovo sam preklinjala. Trebala mi


je ta bliskost. Zastenjao je i zavukao ruku u džep od pantalona kako bi
izvadio kondom. Pogledi su nam se sreli, nasmešio mi se. - Stavio sam ga
u džep pre nego što sam te pozvao da dođeš ovde. Nisam ovo planirao,
ali znao sam da se neću obuzdati ako započnemo bilo šta.

Opustila sam se znajući da je imao kondom, ništa drugo nije mi bilo


bitno.

Navukao ga je preko svog tvrde dužine, a onda mi raširio noge i


pogledao dole. Znala sam da se tresem.

- Ovo je prokleto lep prizor, - prošaputao je prevlačeći prst po mom


osetljivom središtu. Posmatrala sam ga potpuno fascinirana dok je debelu
kitu držao u rukama i postavljao glavić na moj ulaz. Zašištao je dok ga je
gurao u mene. - Tako uska, - dahtao je.

Izdigla sam kukove uzimajući ga dublje i on ga je gurnuo do kraja, i


potpuno me ispunio. Pokušala sam da se pomeram. Bio je tako sladak i
nežan sa mnom. Nisam navikla na njega u ovom izdanju.

Odlučila sam da ga malo poguram. On je mislio da mi je ovo potrebno,


ali nisam znala zbog čega. Nikad se nismo igrali nežno i lagano. Svukla
sam majicu preko glave i otkopčala brus, a on se ukočio posmatrajući moj
gole grudi. Znala sam da mu je to slabost. Oči su mu se raširile od
uzbuđenja. Uhvatila sam dojke rukama i krenula da milujem, a zatim da
stiskam bradavice, dok je on sve to posmatrao ne pomičući se. Osetila sam
kako mu se kita trznula i to me samo još više podstaklo.

- Sviđa ti se ovo? - Pitala sam izvijajući leđa i povlačeći bradavice.

- Oh da, jebote da, - odgovorio je pre nego što je spustio usne na


bradavicu i krenuo da me jebe.

Raširila sam noge još više i zabacila se na laktove, izdižući grudi ka


njemu. - Jače Woods. Treba mi jače, - molila sam dok sam posmatrala kako
njegovo kontrolisano zadovoljstvo ustupa mesto divljem pogledu u
njegovim očima. Dohvatio me rukama za bokove i krenuo da se zabija u
mene gledajući kako mi sise poskakuju pri svakom nasrtaju.

- Jel ovo dovoljno jako za tebe? - Pitao je pretećim šapatom.

- Više, jače, - odgovorila sam.


Izvukao ga je iz mene i svukao me sa stola pa okrenuo. - Uhvati se za
sto, - naredio je hvatajući me ponovo za kukove. Zabio se u mene u
narednoj sekundi, u jednom grubom potezu. - Jel ovo dovoljno jako za
tebe, srce? - Pitao je navlačeći me na kitu od pozadi. Držala sam se za sto
zabacujući glavu unazad. Bila sam blizu drugog orgazma i znala sam da
će ovaj biti još jači. Kad god je bio u meni, osećaj je bio neverovatan.

Iznenadio me je glasan udarac, a onda sam osetila bolno peckanje na


mestu gde me udario po guzi, a potom nežno prelazio rukom po tome.
Oh, svidelo mi se. - Dođavola, ovo dupe sjajno izgleda sa otiskom moje
ruke na njemu, - prostenjao je.

Nabijala sam se na njega kad je ponovio pljeskanje i na drugom guzu.


Zastenjala sam i stiskala ga jače zidovima moje vagine.

- Jebote bejbe, - zajecao je.

- Svršiću, - vrisnula sam od ekstaze koja mi je pumpala kroz vene.


Woodsova ruka utišala je moje jecaje, dok mu se telo treslo iza mene a on
stenjao moje ime iznova i iznova, dok se praznio u mene.

Ostali smo u tom položaju nekoliko sekundi, dok nas nije popustio
osećaj orgazma. Sklonio je ruku sa mojih usana dok mi je spuštao poljupce
iza vrata. - Tako si dobra. Uvek je ovako neverovatno sa tobom, Della.

Od njegovih reči osetila sam ponos u grudima. Isto je važilo i za mene,


ali spavala sam samo sa trojicom muškaraca i nisam imala sa mnogo čim
da uporedim.

Izvukao se lagano iz mene pa sam ispustila glasam uzdah. Onda su se


njegove usne našle na mojoj zadnjici. Ljubio je kožu koja me je peckala od
pljuskanja. Ako nastavi ovako slatko da se ponaša, zalepiću se za njega i
nikad ga neću pustiti.

- Tako savršena, - šaputao je na mojoj zagrejanoj koži.

Pogledala sam preko ramena u njega na kolenima kako mi ljubi guzu


i nasmešila se. - Sviđa mi se. Ne moraš da nastavljaš sa poljupcima.

Osmehnuo se pa me polizao na mestu koje je do malo pre ljubio. -


Sviđa mi se otisak moje ruke ovde. Obeležena si.
Zakikotala sam se, a on je ustao prelazeći rukom po mom telu.
Obuhvatio je rukama moje teške dojke i posmatrao ih. - Moram i njih da
obeležim kao svoje. Nisam još siguran kako. - Šapnuo mi je na uho.
Uživala sam u njegovim dodirima spuštajući glavu na njegovo rame.

- Hmm, - odgovorila sam.

- Ne mogu da ih ispljuskam. Možda bi trebalo da ih ujedem, - rekao je


hrapavim šapatom, od čega sam zadrhtala.

- Sviđa ti se to. Želiš da ih ugrizem? - Izdahnuo je glasno. - Previše si


seksi, Della. Toliko sam u potpunosti opčinjen tobom, da uopšte ne
razmišljam ni o čemu drugom. U ovom trenutku samo želim da kliznem
nazad u tvoju vrelinu i ostanem tamo. Ubićeš me, devojko.

Nasmešila sam se sama sebi, pre nego što sam se okrenula u njegovim
rukama.

- Nastavi tako da pričaš i ja ću početi da preklinjem za još, - rekla sam


mu.

Izdigao je jednu obrvu upitno. - Ti želiš još?

Klimnula sam glavom.

Promrmljao je nekoliko psovki. - Imao sam samo jedan kondom ovde.


U slučaju nužde.

Kucanje na vratima zaustavilo nas je u razmatranju šta ćemo dalje.

- Woods? - Čuo se Trippov glas sa druge strane vrata.

Woods je posegnuo za mojim brushalterom i krenuo da me oblači.


Pomogla bih mu, ali radio je to mnogo brže od mene. Pošto mi je navukao
majicu i spustio suknju, počeo je da zakopčava svoje pantalone.

- Stižem, - odazvao se provlačeći ruku kroz kosu i namignuo mi.


Otišao je do vrata i otvorio ih.

Tripp je ušao unutra, pogledao je u mene, a potom u Woodsa.


- Upravo sam na odlasku, - rekla sam sa usiljenim osmehom. Videla
sam u Trippovim očima da je tačno znao šta smo do malopre radili.

- Zvaću te kasnije, - rekao mi je Woods. Klimnula sam glavom


prolazeći pored njega, ali pogled nisam skinula sa vrata.
Posmatrao sam Dellu kako odlazi, pitajući se da li sam učinio pravu
stvar što sam dozvolio Trippu da nas vidi u ovom stanju. Kosa joj je bila
raščupana, usne otečene, a izgled zadovoljene žene isijavao je iz nje. Hteo
sam da pokažem Trippu da je moja. Da je želela da bude moja. Ali možda
sam pogrešio. Nisam mislio o njenoj reakciji na ovo, niti o njenim
osećanjima.

- Pretpostavljam da ste raščistili zabunu od juče, - rekao je Tripp


zatvarajući vrata.

Na šta je mislio? - Kakvu zabunu?

Slegao je ramenima i spustio se u kožnu fotelju preko puta mene.


Onda je izvio obrvu. - Niste ništa radili u ovoj stolici, zar ne?

Prevrnuo sam očima i seo na ivicu stola. - Na šta si mislio kad si rekao
zabuna? Kakva zabuna?

- Pa ona koje je nastala kad si je juče odbacio kao da je vruć krompir i


ostavio je nesigurnu u samu sebe. I pored toga, ona je ceo dan poslušno
sedela u trenerci i tvojoj prokletoj dukserici. Čak je i spavala u njoj.

Spavala je u mojoj dukserici? Krenuo sam da se nasmejem, ali je moj


mozak registrovao da je Tripp znao u čemu je spavala pa sam se namrštio.

- Kako ti jebote znaš u čemu ona spava? - Pitao sam kad sa skočio sa
stola.

Nakrivio je glavu u stranu i posmatrao me. Nije pokušao čak ni da se


brani.
- Da li je ti uopšte poznaješ? Ili je samo jebeš? Jer je već jednom bila
sjebana od kako sam je upoznao, a mislim da ti možda imaš moć da je
potpuno slomiš.

Krv mi je proključala u venama. Ima da ga prebijem na mrtvo ime. I


ko ju je dođavola sjebao?

- Možda bi trebalo da pažljivije biraš reči. Jebe mi se ko si ti ili ko bi ja


trebalo da budem. I šta misliš pod tim bila je sjebana ranije? - Onda mi se
javi sećanje na Jacea, sedeći ovde u kancelariji ispričao mi je da se imala
nešto sa svojim šefom. Šta je ono tačno rekao?

Tripp je podigao obe ruke u vis. - Smiri se i saslušaj me. Dođavola, kad
si ti postao usijana glava?

- Reci mi šta se dogodilo sa njenim starim šefom? Onim u Dallasu.

Namrštio se na to pitanje. - Skot ju je izigrao. Oženjen je i žena mu je


trudna. Della to nije znala jer on ne nosi prsten, a žena jako retko dolazi u
bar. Ona je bila nova i on je dolazio povremeno uveče kako bi flertovao sa
njom. Onda je počeo da dolazi po nju posle smene i da se pojavljuje češće
u baru. To je veliki bar. Niko ne postavlja pitanja. Video sam ga kako se
jebe sa konobaricama ranije, ali nisam bio siguran da li se i Della spetljala
sa njim. Sve dok se njegova žena nije pojavila. Della je bila više besna nego
uznemirena. Zato sam je poslao ovde. On nije mogao da je slomi, ali
mislim da ti to lako možeš.

Bivši šef joj je bio oženjen. Dođavola. Nije ni čudo što se trudila da me
izbegava dok sam bio veren. Brinula se da se istorija ne ponovi. Poneo
sam se kao ološ.

- Neću je povrediti, - zakleo sam se. I ne bih.

- Nju je lako slomiti.

Nije mi se dopalo što je to non - stop ponavljao. - Kako to misliš? - Da


li je možda prisustvovao nekom njenom napadu panike?

- Ona vrišti noću. Svake proklete noći ona vrišti kao da je neko bije. To
zvuči jebeno strašno i jezivo. Pri tom se uopšte ne budi. Ništa što uradim
ne pomaže. Ona vrišti dok se ne završi. Onda se probudi. Mada ponekad
samo nastavi da leži i spava, dok ja sedim prestravljen i posmatram je.
Pokušao sam da je držim i smirim kad se probudi, ali to nikad ne pomaže.
Ona se trese i to mi slama srce. Ne mogu to da popravim, ne mogu da joj
pomognem. Sve što znam je da u glavi ima neko sjebano sranje. Ne znam
šta i ne znam zašto, znam samo da je tamo i da je progoni. Tako da ako si
sa njom samo zbog dobrog seksa, rado ću se potući sa tobom. Jer ta
devojka nije od one vrste koja služi samo za to. Nije dovoljno jaka za takvu
vrstu veze.

Pozliće mi. Stomak mi se vezao u čvorove toliko da nisam mogao da


se pomerim. Vrištala je noću. Užas i strah koji sam video u njoj one noći
na žurki, je sam po sebi bio strašan. Držala se za mene očajnički. Brinuo
sam da se sama bori sa tim napadima. Ali nisam znao da je imala loše
snove. Bolelo me je u grudima a oči ispunile suzama. Mrzeo sam ovo.
Mrzeo sam što se muči sa nečim. Želeo sam to da popravim. Da popravim
sve za nju.

Okrenuo sam se i pošao ka vratima. Idem da je pronađem.


Porazgovaraćemo o ovome. Biću uz nju kad se sledeći put probudi
vrišteći. Tripp možda nije mogao da je uteši, ali ja ću svakako uspeti.
Učiniću da se oseća bolje i sve zaboravi. Morao sam. Nisam siguran da
bih mogao da živim sa saznanjem da je stalno ovako povređena.

- Kuda ideš? - Upitao je Tripp.

- Da je pronađem, - odgovorio sam.

- Stvarno misliš da ćeš nešto postići na taj način? Zar je stvarno ni malo
ne poznaješ? Uplaši je i pobeći će. Moraš da se zaustaviš i razmisliš o
svemu. Super je što želiš da joj pomogneš. Drago mi je zbog toga. Potreban
joj je neko. Ne želi mene, i iskreno nisam siguran da bih mogao da se
izborim sa svim tim. I sam imam svoje demone. Ali ti, tebe želi. Sinoć kad
se probudila, toliko jako je stezala tu duksericu zabijajući nos u nju, kao
da je pokušavala da oseti tvoj miris. Zabrinulo me to. Nisam mogao da
zamislim kako bi ti bio dovoljno zainteresovan da bi se borio sa tim
ludilom. Ona je jebeno zgodna. Pretpostavio sam da ti se zbog toga
dopala. Ali ako si spreman da ostaneš uz nju iako ima probleme i neće biti
lako, onda dobro. Laknulo mi je.
Pogledao sam nazad u njega. - Biću sve što joj je potrebno. Ne mogu
da odem od nje. Pokušao sam. Navučen sam. A sad ću poludeti jer ne
znam kako da joj pomognem. Samo želim da odem da je pronađem i do
kraja dana držim u naručju. Moram da se uverim da je dobro.

Tripp mi je prišao. - Ne znam da li je spremna da ti kaže. Mislim da


još uvek ne veruje da je nećeš napustiti ako saznaš za njene probleme.
Ogromne emocionalne probleme. Moraš da uđeš u ovo lagano. Nemoj sad
da odeš do nje, kažeš joj da znaš i očekuješ da bude u redu. Biće besna na
mene kad sazna da sam ti rekao, i prestrašena da ćeš pobeći i povrediti je.
Tako da će te preduhitriti i pobeći će prva. To je njen način funkcionisanja.

Mrzim ovo. U pravu je i mrzim to. - Šta da radim? - Pitao sam tražeći
savet. Nisam želeo da je izgubim.

- Zvaću te večeras kad ode na spavanje. Dođi i ostani da spavaš na


kauču. Kad vrištanje počne, bićeš tamo. Videće da nisi uplašen i tako ćeš
joj potvrditi da nećeš pobeći od nje.

Dobro. Mogu ja to. Mogu sačekati do večeras. Ali svejedno ću je sad


potražiti. Samo da je držim u naručju. Ne moram reći zbog čega. Morao
sam samo da se uverim da je dobro, zarad svog mentalnog zdravlja.

Tripp je otvorio ulazna vrata i pustio me unutra. Sedeo sam na


parkiralištu ispred njegovog stana kad me je pre dva minuta pozvao da
kaže kako je zaspala. Nisam znao koliko vremena je potrebno da prođe
dok vriska ne počne i nisam želeo da se nađe u Trippovim rukama kad se
probudi. Nikad više.

- Jesi li već bio ovde? - Pitao me.

- Jesam.
- Zar je nisi pre samo dva sata dovezao sa posla?

- Jesam.

Tripp se nasmejao odmahujući glavom. - Da li si uopšte otišao?

- Nisam.

Izgledao je zabavljeno. - Imaš jastuk i ćebe na kauču. Idem u krevet.


Kasno je i treba mi sna. Sinoć je bila teška noć.

Nisam morao da ga pitam zašto. Znao sam šta misli pod tim i
izluđivalo me što nisam bio tu. Nisam imao pojma da je ona patila i mučila
se.

- Hvala, - odgovorio sam.

- Ne zahvaljuj mi. Još ništa nisi video. Možda ćeš me zamrzeti kad ovo
prođe. - Nije imao pojma o čemu priča. Držao sam je kad se potpuno
pogubila na žurki. Video sam prazan pogled u njenim očima i to me
uplašilo, ali nisam želeo da bežim. Želeo sam da je zaštitim. Ova situacija
je samo alarmirala moje instinkte da je zaštitim.

Legao sam na kauč gledajući u plafon. Nisam bio siguran da ću moći


da zaspim. Znajući da će u nekom trenutku u bliskoj budućnosti ona
patiti. Morao sam duboko da dišem kako bih smanjio pritisak u grudima
koji se javio od samog razmišljanja o njenom bolu.

Šta li joj se dogodilo da se ovo događalo? Odlutao sam do prvog dana


kad smo se sreli. Bila je tako prokleto seksi ali i neodoljiva, pokušavajući
da shvati kako da sipa gorivo. Pomislio sam kako bi bila dobra
neobavezna i zabavna avantura. Nisam bio spreman na njen zavodljivi
ukus. I taj miris. Bože, mirisala je tako dobro. Malo sam odlepio te večeri.
Svaki put kad bih je doveo do orgazma, poželeo sam da samo krenem
ispočetka. Vrteo sam u glavi pomisao da je to samo jedna noć i da će se
uskoro završiti. Pa sam želeo više. Nikad u životu nisam toliko lizao picu
kao te večeri. Ali nisam se zadovoljio, želeo sam još. Onda je ona konačno
zaspala od iscrpljenosti i naterao sam se da odem od nje.
Zatvorio sam oči od boli koja me presekla. Da li se i te večeri probudila
sa vriskom? I sasvim sama? Jesam li je izjebao i ostavio da se sama bori sa
svojim bolom? Nisam mogao više da ležim ovde. Podigao sam se u sedeći
položaj i zabio glavu u ruke. Od početka sam grešio sa njom.
Pretpostavljao sam pogrešne stvari. Ni jednom nije izgledala slabo niti
lomljivo, sve do one večeri u klubu kad je imala napad panike i potpuno
se isključila. Bio je to maleni uvid u tajne koje je krila.

Ni trenutak više nisam mogao da ostanem na ovom kauču. Morao sam


da je vidim kako spava. Morao sam da budem uz nju u trenu kad bude
zaplakala. Otišao sam do vrata i tiho ih otvorio.

Sačekao sam da mi se oči naviknu na tamu, pa sam se polako uvukao


i zatvorio vrata iza sebe.

Ležala je u krevetu skupljena kao kakva malena loptica. Kao da je


štitila samu sebe. Moj duks ju je progutao ali baš kao što je Tripp rekao,
držala ga je u čvrstom stisku. Dok je gledam ovako u mojoj odeći, pećinski
čovek u meni se rukama udara u prsa. Ona je moja, I sama je to znala.
Hteo sam da se uvučem uz nju i zagrlim je. Ako me toliko želela da je
tražila moj miris u dukserici, mogao sam da joj pomognem sa tim. Mogla
je pravog mene da miriše.

Bio sam ovde sa razlogom. Nisam mogao da sednem. Bio sam


nemiran. Stajao sam u ćošku prekrštenih ruku i posmatrao je kako spava.
Bila je tako mirna u ovom trenu. Bilo je teško poverovati da ima problema
sa spavanjem.

Začuo se blagi jecaj i pažljivo sam je pogledao. Posmatrao sam njeno


lice i čekao. Počela je da uvrće moj duks u rukama dok joj se iz grla začuo
nekakav čudan zvuk. Prišao sam joj za sekundu. Samo što sam seo pored
nje na krevet ispustila je vrisak od kog se ledi krv u žilama, dok joj se telo
prevrtalo po krevetu. Pokušao sam da je uhvatim rukama, ali se borila
protiv mene. Oči su joj bile čvrsto zatvorene, ali je plakala i borila se sa
mnom nekom novostečenom snagom. Zaboleo me je svaki zvuk koji joj je
proparao grlo. Mrzeo sam to što znam da se nalazi u nekom hororu, a ja
nikako ne mogu da joj pomognem. Stegnuo sam je čvrsto na svoje grudi i
šaputao reči utehe. Obećao sam joj da ne idem nikuda i molio je da mi se
vrati. Rekao sam joj da je prelepa i da ću se brinuti o njoj, ako samo otvori
oči i pogleda me. Mnoge reči klizile su sa mojih usana dok su me oči pekle,
a srce ubrzano lupalo u grudima. Vriska se nastavila, ali je prestala da me
gura od sebe. Umesto toga, jako se privila uz moje telo. Glavu mi je
gurnula u vrat, duboko udahnula pa zajecala od olakšanja. Obgrlila me
rukama oko vrata i popela mi se u krilo. Vrisci su prešli u male jecaje, a
zatim se potpuno utišali.

Osetio sam suze na svom licu. Brzo sam ih obrisao kako ih ne bi videla
kad me pogleda, a onda sam je mazio po glavi i šaputao da sam ovde. Da
je držim i da će biti dobro.

- Woods? - Jedva je izgovorila jecajući, dok se držala čvrsto za mene


kao i ja za nju.

- Da dušo, imam te. Dobro si, - rekao sam joj nežno na uho.

Tenzija u njenom telu je popustila i ona se istopila u mojim rukama uz


dugačak izdah. - Mislim da mi se san upravo popravio, - pričala je dok je
naslanjala glavu na moje grudi.

Sedeo sam čekajući da kaže nešto više, ali to se nije dogodilo. Ostala je
sklupčana u mom naručju i već naredne sekunde njeno duboko disanje
potvrdilo mi je da je ponovo zaspala.

Naslonio sam nas nazad na jastuke dok se ona još uvek držala za
mene. Oslobodio sam se njenog zagrljaja na kratko kako bih nas pokrio, a
potom je ponovo privukao u svoj zagrljaj i zatvorio oči. Bila je dobro. Bila
je sigurna.
Topli i očaravajući miris Woodsove dukserice bio je jači nego kad sam
zaspala. Ušuškala sam se malo bolje i ukočila se kad sam osetila čvrsto
telo iza mene i ruke koje su me držale u zagrljaju. Udahnula sam duboko
i shvatila da nisam osećala miris Woodsove dukserice. Otvorila sam oči i
ugledala Woodsovu bradu. Bio je u krevetu sa mnom. I bio je potpuno
obučen. Kao i ja. Prisećala sam se prethodne večeri, ubeđena sam da sam
zaspala sama.

- Dobro jutro, - njegov duboki, seksi glas me iznenadio. Oči su mu još


uvek bile zatvorene.

- Um... dobro jutro, - odgovorila sam posmatrajući ga. Osmeh je


ukrasio njegove usne, i pomerio je glavu niže kako bi me pogledao.

- Stvarno je dobar osećaj buditi se pored tebe, - rekao je grleći me oko


struka.

I pored njega takođe. Ali odakle se stvorio?

- Uh, hvala. Um, šta ti radiš ovde? - Pitala sam ga.

Humor u njegovim očima zamenila je neka druga emocija. Pitala sam


se da li sam ga povredila na neki način. Jesam li nešto zaboravila? Jesam
li ponovo imala jednu od mojih epizoda? Oh bože...

- Došao sam sinoć pošto si zaspala, - rekao je.

Preplavilo me olakšanje. Nisam se pogubila niti zaboravila nešto. Bila


sam dobro. Ali zašto je došao?

- Zašto?
- Jer sam želeo da budem pored tebe kad imaš loše snove. Ja bih trebao
da te držim, a ne Tripp.

Polako sam shvatala šta je hteo da kaže i pokušala da se udaljim od


njega. Njegove ruke su me stisnule jače i nisam mogla da mrdnem. -
Nemoj, - rekao je jednostavno. - Pusti me da završim.

Sledila sam se u njegovim rukama. Telo mi je bilo napeto kao struna.


Bio je ovde da vidi moje ludilo. Da li ga je video? Nisam se budila. Da li
će me sad ostaviti? Je li se napokon uverio koliko sam nenormalna?
Mrzela sam Trippa. On mu je rekao. Video nas je juče zajedno i upozorio
ga na mene.

- Tripp je bio zabrinut kakve su moje namere sa tobom. Došao je juče


u moju kancelariju da popričamo o tome, pre nego što nas je zatekao
zajedno. Hteo je da zna koliko sam ozbiljan u vezi sa tobom. Hteo je da
me upozori. Ubedio sam ga da sam ozbiljniji sa tobom nego što sam bio
sa bilo kojom drugom devojkom ikad ranije. Onda mi je rekao za tvoje
ružne snove. Hteo sam da budem ovde. Nisam mogao da podnesem
pomisao da te on drži u rukama. Da razmišljam kroz šta sve moraš da
prolaziš bez mene. Ne ljuti se na mene, malena. Molim te, ne želim da
ikad više spavaš bez mene pored sebe. Ne mogu da podnesem pomisao
da sve to prolaziš sama.

Suze su mi krenule na oči, i zabila sam glavu u njegove grudi i


ispustila jecaj. Njegove reči bile su tako lepe i iskrene. Bio je ovde. Video
me je u tom stanju, i hteo da ostane pored mene. Zašto? Zar se nije
uplašio?

- Ne plači. Ne mogu da podnesem tvoje suze. Sve što želim je da te


usrećim. - Njegove reči osvojile su moje srce i u tom trenu sam znala da
sam gotova. Zaljubila sam se u Woodsa. Možda je bilo glupo sa moje
strane da volim nekoga, ali jesam. Volela sam ga. Mada nisam mu to
mogla reći. Nije znao sve o meni, a izjava ljubavi ne bi bila fer. Ali jesam
ga volela, jako mnogo.

Obrisala sam suze, pa ga ponovo pogledala.

- Zašto želiš da ostaneš pored mene? Video si u kakvom sam neredu.


Zašto ne bežiš?
Woods je obujmio moje lice svojim rukama i poljubio me u vrh nosa. -
Zbog ovoga. Ne shvataš zašto bi te iko želeo. Da li imaš ideju koliko
Angelina sam upoznao? One su očekivale pažnju i posvećenost. Koristile
su svoju lepotu kao manipulaciju. Ali ti... ti uopšte nisi svesna koliko si
prelepa i poželjna. Nisi proračunata ni sebična. Zbog tebe želim da budem
bolji čovek.

Bila sam totalno pogubljena. Ovaj čovek imao je moć da me uništi.


Pomerila sam se preko njega i opkoračila ga. Dohvatila sam njegovu
majicu i svukla mu je preko glave, a potom skinula njegov duks sa sebe.
Htela sam da osetim njegovu kožu uz svoju.

Pritisnula sam svoje gole grudi na njegove i zastenjala od


zadovoljstva. Njegove grudi su se ubrzano dizale i spuštale, dok je
pojačavao stisak na mojim bokovima. Ali se nije pomerao. Pustio me je da
radim šta hoću. Podigla sam se malo kako bih mogla da trljam bradavice
po njegovom golom torzu, dok sam posmatrala kako nam se tela
dodiruju.

- Dušo, - zarežao je stiskajući me.

- Dobar je osećaj, zar ne? - Pitala sam, ne skidajući pogled sa naših tela.
Izvila sam leđa trljajući svoje bradavice po njegovima. Brzi uzdah koji je
ispustio kroz stisnute zube me nasmejao.

- Neverovatan, - odgovorio je.

Volela sam ga. Dozvolila sam da mi se ta osećanja slegnu dok sam


prstima šarala po njegovim ramenima i rukama. Želela sam da ga ljubim
po celom telu. Da upoznam svaki pedalj njegove kože.

- Mogu li da te poljubim? - Pitala sam gledajući ga u oči.

- Molim te, - odgovorio je.

Utisnula sam mu poljubac na desnu bradavicu, a njegove ruke su se


našle u mojoj kosi. Nije to očekivao. Mislio je da želim poljubac. Nije
razumeo moje pitanje. Nastavila sam da ga ljubim dok sam se spuštala
niz njegovo telo i lizala svaki zategnuti mišić njegovog stomaka. Kad su
mi se ruke našle na njegovim pantalonama otkopčala sam ih. Onda sam
ih cimnula na dole, a Woods je izdigao kukove dovoljno da ih svučem
preko njegove zadnjice. Nastavila sam da ih svlačim dok se nisu našle na
podu u podnožju kreveta. Smeškajući se sama sebi, nastavila sam sa
poljupcima uz njegove mišićave noge uživajući u svakom trzaju njegovog
tela, dok sam mu jezikom prelazila uz unutrašnju stranu bedara. Onda
sam pružila ruku i uhvatila tvrdu erekciju koja je vapila za pažnjom.

- Della, - Woodsovo disanje bilo je neravnomerno.

Nisam ga pogledala kad sam razdvojila usne, i uzela ga duboko u usta.

- Oh JEBOTE, - zajecao je i povukao me malo jače za kosu, što me je


samo podstaklo da ga još više izludim.

Polako sam prelazila jezikom po njegovom osetljivom mesu. Telo mu


se treslo pod mojim dodirima i svidelo mi se to. Glavić sam mu zarobila
usnama i uzela ga duboko, pa ga ponovo izvukla uz glasni plop, pre nego
što sam opet ispunila usta njegovom pulsirajućom kitom. - Della, srećo,
dođi ovamo. Svršiću, - dahtao je.

Želela sam da svrši. Želela sam ovo sa njim. Uhvatila sam mu jaja
rukama i počela nežno da ih masiram i stiskam, dok sam pojačavala
sisanje njegovog glavića pa ga ponovo nabila u usta do grla, daveći se u
njegovoj kiti.

- Jebote, sranje, oh, oh, - stenjao je. Voleo je da čuje kako se davim.

Zabacio je glavu unazad i stezao jače moju kosu kad sam ga ponovo
duboko usisala. - Svršiću u ta tvoja lepa, malena usta,- upozorio je pa sam
ga uzela još dublje i pustila još duži zvuk davljenja, a onda se povukla
nazad.

Sa urlikom na usnama ispustio je svoju vrelu spermu u moja usta.


Nikad nisam nikom dozvolila da mi ovo uradi. Ali dopalo mi se. Svidelo
mi se drhtanje njegovog tela i reči pohvale. Kad sam sve progutala
oblizala sam usne i prešla jezikom po crvenom glaviću njegove sad već
mekanije kite. Zasmejao se i povukao me na gore. - Ubićeš me, ali biće to
najslađa smrt koju jedan muškarac može da doživi.

Ušuškala sam se u njegov topli zagrljaj.


Zabio je glavu u prevoj mog vrata i ispustio drhtavi izdah. - Nemoj da
me napustiš Della.

Te reči značile su mi više nego što bi on mogao da pretpostavi.


Nisam bio u stanju da uradim bilo šta produktivno danas. Ceo dan
sam razmišljao kako da ubedim Dellu da se preseli kod mene. Danas.
Nisam mogao da podnesem da ostane sa Trippom ni jedan trenutak duže.
To, i sećanje na moj kurac zabijen tako duboko u njeno grlo da se jebeno
davila. Dođavola. Niko mi nikad nije pružio takvo pušenje. Bilo je to nešto
potpuno drugačije, ništa slično nisam iskusio ranije.

Della nije htela samo da završi sa tim, niti je razmišljala šta će dobiti
posle. Pušila mi ga je bez prestanka. Pokušao sam da je zaustavim kad je
počela da se davi prvi put, ali mi nije dozvolila i odlepio sam kad je to
ponovila. Kad sam joj svršio u usta, uplašio sam se da sam preterao, ali
ona je jebeno želela da ga i dalje puši.

Bože. Opet sam bio tvrd kao stena. Sećanje na to uvek će mi ga podići.
Morao sam da je pronađem. Radila je popodnevnu smenu, a ja sam se krio
ovde u kancelariji. Plašio sam se da neću moći da se kontrolišem ako se
neko bude bezobrazan prema njoj, ili joj bude gledao u zadnjicu.

Krenuo sam ka svom kamionetu kad sam ugledao Dellu koja je stajala
pored svog auta pričajući sa Bethy koja je čini se takođe upravo završila
sa poslom. Voleo sam Jacea kao brata, ali nisam verovao Bethy. Bila je
malo previše divlja i nisam bio siguran da mi se dopadala ideja da se druži
sa Dellom. Mogla bi da pokuša da nabaci Delli nekog tipa. Bethy je trebala
da zna kako stoje stvari i da je Della moja.

Prišao sam im i povukao Dellu ka sebi. Ispustila je vrisak iznenađenja.


Zabacila je glavu u nazad i nasmešila mi se. - Hej ti. Nisam te videla za
vreme ručka.
Razigrani pogled u njenim očima imao je opasan uticaj na moju kitu. -
Morao sam da završim nešto vezano za posao. Sad sam završio.

- Oh, - rekla je, ne mrdajući iz mojih ruku. Prišao sam joj bliže iza leđa
i pritisnuo moju tvrdoću uz njenu zadnjicu.

- Znači ona je razlog zašto si prekinuo tu Greystone stvar, - rekla je


Bethy. To nije bilo pitanje. Samo je potvrdila nešto u šta je već sumnjala.

- Da, jeste.

Bethy se nasmešila i klimnula glavom. - Dobro je. Priznaješ to. -


Pogledala je u Dellu. - Pa mislim da se niko neće buniti ako povedeš šefa.
Pošto će biti zaslepljen tobom i tako to, mislim da će sve biti u redu.
Pozvani ste oboje.

Della je klimnula glavom, a Bethy nam je mahnula prstima pre


odlaska.

- O čemu ona govori? - Pitao sam.

Della se okrenula i približila se dovoljno da oseti moju tvrdoću na


svom stomaku. Dođavola, zezala se sa mnom. - Osoblje kluba ima žurku
uz logorsku vatre, u subotu uveče na plaži. To je nešto što rade na kraju
svake prolećne sezone, pre nego što krene leto. Želiš li da ideš?

Znao sam za te žurke. Morao sam da idem u policijsku stanicu i


izvlačim par bivših zaposlenika zbog incidenata koji su se odvijali tokom
tih žurki. Nisam planirao da je pustim da ide bez mene.

- Ako ti želiš da ideš, ići ću sa tobom.

Namrštila se. - Misliš li da je u redu da obelodanimo našu vezu? Ipak


si nam ti šef.

Njena majica se providela i njeno bujno poprsje mi je odvlačilo pažnju.


- Biće sve u redu. Moraju da znaju da si moja.

Provrtela se uz mene, sa nevaljalim sjajem u očima.

- Della, srce, osim ako ne želiš da budeš izjebana u najbližoj ostavi,


moraš da prestaneš.
Della je nakrivila glavu u stranu. - Dopadaju mi se ostave.

Dođavola. Dohvatio sam je za ruku i odvukao u garažu automobila za


golf. Izvukao sam ključeve i otključao ostavu sa zalihama. Bilo je fino i
hladno jer smo tu držali pivo koje su služile hostese na terenu.

Kasnije ćemo razgovarati o preseljenju iz Trippovog stana. Onda ćemo


da razgovaramo o testiranju za oboje i nekom vrstom tableta za trudnoću.
Želeo sam da osetim Dellu bez ikakvih prepreka.

Stvari koje je Della trebala da ponese sa sobom stale su u dva kofera.


Tripp mi je rekao da ponovo odlazi za nedelju dana i da će Della opet biti
sama, ali to me nije umirilo. Spavao bih tamo svako veče. Nisam hteo da
ponovo spava sama. Nikad.

Konačno je pristala da se preseli kod mene, ali je bila uverena da ću


zažaliti.

Oboje smo se testirali juče i čisti smo. Ali su preporučili da sačekamo


nedelju dana kako bi pilule za zaštitu koje su dali Delli počele da deluju.

Bilo mi je teško da se skoncentrišem od same pomisli kako ću uskoro


moći da uronim u nju bez ikakvih briga.

Sedeo sam na terasi, čekajući Dellu da se vrati sa posla. Neću joj davati
da radi noćne smene nikad više. Mrzeo sam što nije pored mene. Ali
nisam mogao ni da sedim u restoranu i posmatram je. Svi su me nervirali.

Najbolje je bilo da se zadržim po strani, i zbog sebe i zbog nje. Nisam


želeo da moj otac sazna za Dellu i okrivi je zbog mog odustajanja od
veridbe sa Angelinom.
Telefon mi je zazvonio prekidajući me u razmišljanju. Izvukao sam ga
iz džepa i video Jimmyevo ime. Sranje. I on je radio večeras. Ne bi me
zvao da nije nešto ozbiljno. Već sam bio na nogama, spreman za povratak
u klub.

- Halo.

- Uh, Woods. Hej Jimmy je. Imam maleni problem. U pitanju je Della.

Trčao sam ka kamionetu na pomen njenog imena. - Šta nije u redu? -


Pitao sam grubo otvarajući vrata i uskočio unutra.

- Ne znam čoveče. Jednostavno je odlepila ili nešto tako. Ne mogu da


objasnim. Radila je i sve je bilo u redu. Onda su došli neki tinejdžeri. Drew
Morgan i to društvo. Imali su danas teniski turnir. Mislim da je jedan od
njih uhvatio na putu ka kupatilu. Nisam siguran jer ona ne priča, i sedi u
ćošku ispred ženskog toaleta. Čuvam je, ali ne mogu da je nateram da
razgovara sa mnom. Samo ispusti poneki jecaj, ali to je to - ne govori ništa.

Imao sam utisak da će mi srce iskočiti iz grudi. - Ostani sa njom. Ne


puštaj nikoga blizu nje. Tu sam za manje od pet minuta. Samo OSTANI
sa njom Jimmy. Reci joj da dolazim, dobro? Reci joj da sam na putu ka
njoj.

Bacio sam telefon na sedište pored i ubrzao ka klubu. Bila je uplašena.


Prebiću tog klinca koji ju se uznemirio. Nisam trebao da je ostavim samu
tamo. Uleteo sam na parking uz škripu guma i iskočio iz auta ostavljajući
ga upaljenog, dok sam trčao ka zadnjem ulazu. Video sam Jimmyja kako
je skriva. Gurnuo sam ga u stranu, klekao ispred nje i podigao je u naručje.

- Sve je u redu, dušo. Imam te. Vrati mi se, - tešio sam je dok sam je
nosio ka svom kamionetu. Kad sam se okrenuo kako bih otvorio vrata
leđima, ugledao sam Jimmyja kako na posmatra.

- Ne govori nikom o ovome, - upozorio sam ga.

Samo je klimnuo glavom kad sam se okrenuo i nastavi sa njom do


auta. Popeo sam se na svoje sedište držeći je čvrsto u svom zagrljaju.
- Vrati mi se, bejbe. Niko te neće povrediti. Imam te, - uveravao sam je
držeći je na grudima. - Nisam trebao da te ostavim i žao mi je zbog toga.
Ali sad sam ovde. Ti si dobro.

Njene krupne odsutne oči trepnule su nekoliko puta i video sam


prepoznavanje u njima, pa odahnuo. Provukla je ruke oko mog vrata i
jako me stegnula.

- Žao mi je. Opet sam to uradila. Žao mi je. Otići ću, obećavam. - Njene
nasumične reči nisu imale nikakvog smisla, dok nije rekla da će otići.
Čvršće sam je stisnuo.

- Ne ideš ti nikuda, inače ću te progoniti gde god da kreneš. Ja sam taj


kome je žao. Nisam bio tu kad sam ti bio potreban. Trebao sam da budem
tu. Reci mi šta se dogodilo? Nikada te više neću ostaviti, kunem se.

Šmrcnula je i prislonila lice uz moj vrat. - Ovo će se ponavljati. Uvek


se ponovi. Ne mogu da prestanem. Pokušala sam, ali ne mogu. Ne bih
trebala da radim ovde. Ovo je previše lepo mesto za jednu ludu osobu.

- Nemoj, - prekinuo sam je povlačeći joj glavu u nazad da me pogleda.


Želeo sam da me vidi dok ovo govorim. Treba da mi veruje. - Ti nisi
luda.Ti si prelepa i zabavna. Ti si nesebična i imaš veliko srce. Sjajan si
radnik i ne očekuješ ništa od drugih, već se uzdaš samo u sebe. Ti. Nisi.
Luda. - Zgrabio sam joj lice dlanovima. - Ne želim da čujem nikad, i
mislim NIKAD više da pričaš tako o sebi. Da li smo se razumeli? Možeš
da kažeš nešto od ovoga što sam nabrojao o sebi, ali nikad da si luda. -
Povukao sam je nazad u naručje i čvrsto stisnuo. Nisam želeo ništa više
da kažem. Moje emocije izbijale su na površinu.

- Bio je tu jedan dečko. Par godina mlađi od mene, - zastala je i


udahnula duboko. - Rekao je kako želi da me zaključa u sobu i radi mi
svakakve stvari. To, - zastala je i teško progutala. - Nije me to toliko
uplašilo. Već kad je zapretio da će me zaključati u sobu. Moja lud... Moji
strahovi su preovladali. I panika me obuzela.

Plašila se zaključavanja. Zašto? Da li joj je neko to učinio? Sklonio sam


joj kosu sa lica i spustio poljubac na čelo.
- Idemo kući. Hoćeš li mi reći nešto više kasnije? Pomoći mi da
razumem kako bih mogao da ti pomognem? Molim te.

Nije odmah odgovorila, ali je klimnula glavom. - Ako tako želiš, -


odgovorila je.
Woods bi me uneo unutra da sam mu dozvolila. S tolikom pažnjom je
bdeo nada mnom, da nisam bila zaljubljena u njega verovatno bih bila
iznervirana njegovim ponašanjem. Brinuo je za mene i trebalo mu je više
informacija kako bi mogao da me razume. Možda ne sve, ali morala sam
nešto da mu ispričam.

- Nekad sam imala starijeg brata. Videla sam ga samo na slikama, kao
i svog oca. Ne sećam ih se. Bila sam premlada kad se to sve dogodilo. -
Nisam bila sigurna da me ova priča neće povući u još jednu paničnu
epizodu ali morala sam da pokušam. Seo je pored mene, zagrlio me
jednom rukom i povukao na svoje grudi. Kao da je znao da mi je potreban
njegov zagrljaj za ovaj razgovor. Upleo je prste sa mojima i stisnuo mi
ruku. Biće sve dobro, on je ovde pored mene.

- Jednog dana su otišli u kupovinu. Ja sam bila beba i majka je pazila


na mene. Nismo otišli sa njima. Nikad se nisu vratili. Upucani su zajedno
sa još par osoba u obližnjoj prodavnici hrane. Lik se naljutio ili tako nešto
i upucao deset osoba, pre nego što je ispalio hitac sebi u glavu. Moj brat i
otac su stajali u redu za plaćanje kad je ušao. Njih je prve ubio. - To je priča
koju sam čula od majke kad god bi mi objašnjavala kakve opasnosti
vrebaju napolju. Znala sam je jako dobro. Uvukla sam se još dublje u
Woodsov zagrljaj, pokušavajući da održim fokus i ne izgubim se u
sećanjima.

- Imam te. Ovde sam, - uveravao me. Njegova druga ruka pronašla je
moju i ohrabrujuće je stisnuo.

- Majka moje majke bila je mentalno obolela. Nikad je nisam upoznala.


Bila je smeštena u posebnu ustanovu. Nismo imali drugih članova
porodice. Moj otac je odrastao u domu. Niko od njih nije imao braće ni
sestara. Moja baka izgubila je dodir sa stvarnošću ubrzo po rođenju moje
majke. Njen otac se nije zadržao dugo posle toga. Moju majku je odgajila
majka njenog oca, ali je umrla kad je mama napunila šesnaest godina. Ona
i moj otac su se upoznali u hraniteljskoj porodici kad su imali sedamnaest
godina. Na slikama koje sam gledala, videla sam zdravu ženu i dobru
majku. Činilo se da je moj brat voleo. Ona je delovala srećno. Ali ja nikad
nisam upoznala tu ženu. Preselili smo se kad su moj otac i brat ubijeni.
Preselila nas je iz malog gradića u Nebraski u još manji gradić u Georgii.

Moje najranije uspomene su iz kuće u Maconu. Vriska moje majke i


njen ludi pogled su sve što sam znala u životu. Poneka je umela da bude
divna, ali većinu vremena bila je zastrašujuća. Dosta je pričala sa mojim
bratom. Godinama nisam razumela s kim priča. Bile smo samo nas dve.
Ali ona ga je videla, bar mislim da je tako.

Zatvorila sam oči prisećajući se kako je majka pričala sa mojim bratom


kao da je zaista prisutan. Tanjir sa hranom i užinom koju mu je spremila
stajao je netaknut, ponekad bi se i usmrdeo na stolu. Jednom je toliko
istrunuo, da nisam mogla da uđem u kuhinju od smrada. Na kraju ga je
konačno bacila i spremila novi.

- Zar niko drugi nije primetio da joj nije dobro? - Pitao je Woods,
kružeći palcem po mom dlanu.

- Ne. Niko nas uopšte nije viđao. Niko nije ni znao da ja postojim.
Nikad nismo napuštali kuću. Nikad. Moja majka je verovala kako napolju
vreba opasnost. Držala nas je na sigurnom.

Woods je duboko udahnuo i očekivala sam pitanja. Ona na koja sam


milion puta odgovorila od njenog samoubistva.

- Gde ste nabavljali hranu?

- Lokalna prodavnica je vršila kućnu dostavu. Ona bi zvala i


poručivala.

- Odakle vam novac?


- Moj otac je imao jako dobru životnu polisu osiguranja. Majka je
prodala kuću u Nebraski i iskoristila zaradu kako bi kupila dosta manju
kuću na jeftinijoj lokaciji kako bi mogla da plati kešom.

- Škola?

- Školovala sam se kod kuće.

- Nikad nisi napuštala kuću? Ikad?

Ljudi su ovo najteže prihvatali. To im je bilo strano, dok je to bila moja


realnost.

- Moja majka je imala teški slučaj agorafobije. Mentalna bolest


postojala je ranije u njenoj porodici, a njen slučaj bio je još gori. Smrt mog
oca i brata bila je okidač i ona je postala opsednuta našom bezbednošću
do tih ekstrema da mi je oduzela pravo na život. Nisam znala ništa o
životu dok nisam dovoljno porasla da bih se iskrala noću. Braden, ona je
moja najbolja prijateljica i razlog zašto sam krenula u potragu za životnim
iskustvom, živela je u kući pored nas. Bila je radoznala u vezi nas, jer su
ona i njeni roditelji shvatili kako nikad nismo napuštali kuću. Prve noći
kad sam se iskrala ona me je videla, jer je posmatrala kuću da se uveri da
li ikad izlazimo. Bila je ubeđena da smo vampiri i želela to da dokaže
svojim roditeljima. Nisam otišla predaleko. Samo sam stajala u dvorištu,
gledala u mesec i dodirivala travu. Jednostavne stvari koje sam oduvek
htela da uradim. Braden je izašla i pridružila mi se te večeri, i dalje
verujući kako smo vampiri. Naše prijateljstvo raslo je kako su godine
prolazile a ja sam postala sve smelija u iskradanju. Braden me najbolje
poznavala. Ona je jedina znala za moje postojanje. Takođe je znala da sam
se brinula da ću izgubiti mamu ako iko sazna za to. Pa je čuvala moju
tajnu.

Nisam mogla više da mu kažem. Morala sam da prestanem. Ovo je


bilo dovoljno. Drugi deo je bio previše mračan i bolan.

- Gde je sad tvoja majka?

- Mrtva je.

Nije imao odgovor na to. Samo me stegnuo jače.


- Ne mogu da pričam više o tome večeras. Dosta je.

Nije se bunio. Samo je nastavio da me grli. Sedeli smo tako u tišini,


dok mi kapci nisu postali teški pa sam se polako prepustila snu.
Bio sam bez teksta. Držao sam Dellu celu noć i nijednom se nije
probudila vrišteći. Sada kada sam znao kakav horor je preživela pitao sam
se zbog čega je vrištala noću. Znao sam da ima veze sa njenom majkom.
Bilo još delova priče koje mi je prećutala, ali za sad je rekla sve što je želela
da znam. Bilo je dovoljno.

Gledao sam je kako spava dok se sunce podizalo na horizontu a


njegovi zraci veselo igrali po talasima vode ispred nas. Činjenica da sam
je imao u svojoj sobi i svom krevetu činila me srećnim. Ništa nije bilo
ovako savršeno kao ovaj osećaj. Ali grudi su mi se stezale, i srce me bolelo.
Bilo je toliko bola i emotivnog nasilja koje je Della proživela, da nisam
znao kako da joj pomognem.

Promeškoljila se u mom naručju, i spustio sam joj poljubac na vrh


nosa. Bila je moja. Ja ću se pobrinuti za nju. Želeo sam da joj pomognem
da zaboravi sav bol i da izbrišem tamu iz njenih očiju. Zatreptala je svojim
dugim trepavicama pa otvorila oči i pogledala me.

- Dobro jutro, - rekao sam dok se protezala u mojim rukama sa


pospanim osmehom.

- Mislim da jako dugo nisam tako dobro spavala, - rekla je


suzdržavajući zevanje.

- To je zato što sam tako prokleto udoban, - zezao sam se.

- Slažem se. Sva ta mekoća je udobna, - rekla je zlobno se smeškajući.


- Mekoća? Pokazaću ti ja mekoću, - rekao sam i prevrnuo je na leđa
pritiskajući jutarnju erekciju na njeno međunožje. - Nema tu ničeg
mekanog.

Ispustila je željan uzdah i rastvorila noge malo više, kako bi se smestio


između njih. - Ne, nema ama baš ničeg mekanog, - složila se izdižući
kukove kako bi se protrljala o mene.

Kroz bokserice sm mogao sam da osetim vlažnu tkaninu njenih gaćica


i prostenjao sam zadovoljno. Već je bila vlažna.

- Hteo sam da ustanem i spremim nam doručak, - rekao sam dok je


ona nastavljala da trlja vlažnu picu o moju kitu.

- Hmmmm, to je slatko. Zašto prvo ne vodiš ljubav sa mnom? -


Povukla je majicu koju sam joj sinoć obukao preko glave. Takođe sam dao
sebi slobodu da joj skinem brus jer to mora da je neudobno za spavanje.
Sad su te okrugle dojke zaigrale pred mojim očima i zaboravio sam na
doručak i sve moje dobre namere. Reči vodiš ljubav sa mnom koje su me na
sekund prepale, sad su bile davna prošlost. Della je bila gola u mom
krevetu. Krenula je da svlači gaćice kad sam došao sebi i svukao majicu a
potom i bokserice, i bacio ih sa strane.

Raširila je noge i nevaljalo mi se nasmejala. - Stavi ga bez ičega. Možeš


da ga izvučeš na vreme, - izdigla je kukove pozivajući me. Izvlačenje nije
bila sigurna opcija, ali jebi me ako sam sad brinuo o tome. Želeo sam da
uđem u nju bez ikakvih prepreka i taj slatki nektar koji se presijavao na
njenom otvoru bio je više nego što sam mogao da podnesem. Raširio sam
joj kolena i ugurao ga u nju.

Oboje smo zajecali od zadovoljstva kad sam je ispunio u jednom


potezu. Njena vrelina bila je tako meka i uska. Nikad se ranije nisam
ovako osećao. Bio sam na ivici svršavanja, morao sam da se zaustavim.

- Woods, ovo je neverovatan osećaj. Ti si neverovatan. Trebam te blizu.


Tako blizu, - dahtala je dok su joj se grudi izdizale i spuštale ispod mene.

Zavukao sam ruku između nas trljajući joj klitoris, koristeći njene
sokove za stimulaciju. Počela je da se cima pa sam krenuo lagano da se
izvlačim i nabijam u nju. Kad se prepustila i njeni zidovi počeli jako da
me stežu, trebao sam da ga izvučem. Bio sam blizu. Osećaj me ubijao.
- Baš tako. Oh, Woods, da, trljaj ga, to, ohmojbože, to. - Njeno
preklinjanje i jecaju prestali su kad se stresla ispod mene i vrisnula moje
ime. Ušao sam još jednom u nju pa ga izvukao drkajući po njenom
stomaku. Još jače me stegnulo u grudima kad sam video svoju spermu na
njenom ravnom stomaku. Moja. Opet sam je obeležio. Ona je bila moja.

Polako sam ustao i otišao po toplu mokru krpicu za kupanje, da je


očistim. Gledala je u svoj stomak i smeškala se kad sam se vratio. Krenuo
sam da je brišem, a ona se kikotala.

- Šta je tako smešno? - Upitao sam. Voleo sam da je slušam kako se


smeje.

- Ni jedan muškarac nije nikad tako svršio po meni. Mislim da mi se


dopada.

Sama pomisao na svršavanje drugog muškarca u njenoj blizini me


izluđivala. Nisam želeo da zamišljam Dellu sa nekim drugim likom. Sa
koliko je muškaraca bila do sad? Većinu života je provela pod ključem.

- Izgledaš uznemireno. Šta sam pogrešno rekla?

Završio sam sa čišćenjem i pogledao je. - Nisi rekla ništa pogrešno. Ja


samo... ja samo ne volim da razmišljam o tebi sa nekim drugim.

Izdigla se na laktove. - Bila sam samo sa trojicom, uključujući i tebe.

Dvojica manje učinilo bi me jako srećnim. Ali nije fer da se ljutim.


Spavao sam sa bezbroj devojaka.

- Bio si mi drugi, ako će ti to doneti neko olakšanje.

Drugi? Šta je kog kurca... to značilo? Ah dođavola. Nisam hteo da


razmišljam o tome. Imala je seks sa nekim posle našeg prvog puta. I ja sam
ga imao sa Angelinom. Ali jebote, bilo je teško to progutati. Otišla je u
Dallas i tamo se smuvala sa svojim oženjenim šefom. Zašto sam otišao od
nje te večeri? Zato što je to bila šema za jedno veče. Jedno veče koje me u
potpunosti oduvalo, ali ipak. Uradio sam ono što smo oboje očekivali. Da
li je to istina?
Nisam mogao da mislim o tome. Ustao sam sa kreveta i otišao u
kupatilo da se smirim. Ovo nije njena krivica. Pretvarao sam se u
posesivno kopile a ona to ne zaslužuje.

Osetio sam lagani dodir na ramenu. - Jesi li dobro?

Okrenuo sam se a ona je stajala potpuno gola ispred mene, gledajući


me namrštenog čela. Probudila se u dobrom raspoloženju, a ja sam morao
sve da upropastim sa svojom potrebom da je posedujem. Šta nije u redu
sa mnom?

Povukao sam je ka sebi dok nam se grudi nisu dodirivale. - Žao mi je.
Ja sam kreten. Popizdio sam razmišljajući kako je neko drugi... kako je
neko... sranje. Ne mogu ni da izgovorim to.

Della se naslonila na mene i podigla ruke grleći me oko vrata. - Niko


nikad nije bio u meni bez kondoma. Samo ti. Kad se ova nedelja završi, ti
ćeš biti jedini čovek koji me je napunio svojom spermom.

Pećinski čovek u meni busao se u prsa na ideju da ću svršiti duboko u


nju i napuniti svojim semenom tu njenu usku rupu. Bio sam opsednut tim.

Sklonio sam joj kosu sa lica i podigao bradu kako bi spustio poljubac
na njene usne. Ova devojka me potpuno poseduje.
Do kraja ove radne nedelje Woods me je dovozio na posao i sedeo za
praznim stolom dok sam radila. Kad bi mi se smena završila, tražio je da
mu kažem jednu stvar koju sam uvek želela da uradim ali nisam mogla. I
svaki dan on bi to ostvario. Vozili smo se čamcem i helikopterom, išli na
parajedrenje i jeli sveže ostrige. Retko kad se udaljavao od mene. Seks je
bio neverovatan i činilo se kako postaje sve bolji i intenzivniji. Uz to,
nisam imala ni noćne more. Spavala sam čvrsto i budila se odmorna
narednog dana.

Večeras je žurka pored logorske vatre i moje prisustvo se očekuje. Još


uvek nisam bila sigurna da je odlazak sa Woodsom dobra ideja. Osim
Bethy i Jimmyja, niko drugi nije znao da se zabavljamo. Nismo nikog sreli
u našim izlascima. Obukla sam svoj bikini u istoj boji kao i haljina koju
sam navukla preko. Nisam bila sigurna da li sam dovoljno hrabra da
zaplivam, ali Bethy kaže da svi makar pokvase noge. Bila sam spremna
za to i još više.

Woods je parkirao kamionet i obišao okolo da mi otvori vrata, jer je


insistirao kako ne bi trebala sama da izlazim. Bio je zaista sladak.

Uhvatio me za ruku i krenuli smo. To je to. Ako je bilo ko od osoblja


bio radoznao u vezi nas, Woods će im raščistiti sve nedoumice.

- Jesi siguran da nećeš da se okreneš i pobegneš? - Pitala sam ga


nasmešeno.

- Aha.
- Možda se budu ponašali drugačije prema meni, - odgovorila sam
misleći kako bi mogla izazvati neka loša osećanja kod pojedinih kolega.

- Otpustiću ih.

Zaustavila sam se i pogledala ga. Cerio se. Udarila sam ga po ruci.

- To nije smešno.

- Da, jeste. Osim toga, ako te uznemire - otpustiću ih.

Mentalna beleška: ne govori mu ako te neko uznemiri.

Miris zapaljenog drveta i zvuci muzike ispunili su vazduh, dok smo


se približavali okupljenima. Neki su plesali. Drugi su pekli nešto na vatri,
a neki su igrali odbojku na mesečini.

- Žedna? - Pitao me Woods, vodeći me ka bačvi koja je stajala na


blokovima.

- Ne sviđa mi se pivo iz bačve. Pila sam ga jednom i bilo mi je loše, -


rekla sam mu.

Namrštio se. - Koliko si popila?

- Pila sam preko creva pa nisam baš sigurna.

Njegove obrve poletele su u vis. - Pila si pivo iz creva?

To je bila jedna od stavki na mojoj listi. Idi na žurku i popi dosta piva.
Nisam znala ništa o tom načinu ispijanja, ali nije bilo potrebno dugo da se
odlučim i probam. Braden me upozorila da će mi se smučiti, ali ipak sam
probala.

- Da. Glupa odluka. Žurka na koledžu, - objasnila sam. Na toj žurki


sam upoznala lika kom sam dala svoju nevinost. Tri dana kasnije,
nagovorio me je na seks. Bila sam tako naivna i glupa.

- Stigli ste, - rekla je Bethy približavajući nam se sa osmehom na licu i


crvenom čašom u rukama. - Popi ovo. Pivo je besplatno.

Odmahnula sam glavom.


- Della ne bije pivo iz bačve. Imali nešto drugo za piće? - Pitao je
Woods.

Bethy je klimnula glavom. Otišla je do frižidera pa mi dobacila flašicu


vode. Savršeno.

- Hvala ti, - rekla sam joj, a ona mi je salutirala pre nego što se vratila
u masu ljudi koji su plesali. Ubrzo joj je prišao Jace i omotao ruke oko
njenog struka.

- Imaš li nešto protiv ako ja popijem pivo iz bačve? - Pitao me Woods.

Odmahnula sam glavom i popila gutljaj vode.

- Dobro, potrebno mi je piće. - Otišao je do tamo, a ja sam ostala u


mestu. Nisam mogla da ga pratim u stopu. Postala sam previše zahtevna
kad je on u pitanju. Nisam želela zavisim od njega. Moj psihijatar je pričao
o tome sa mnom. Rekla je da moram naporno da radim kako bih se
osamostalila, i da će to biti prilično teško posle života koji sam živela.

- Della jel tako? - Muškarac kog nisam poznavala mi je prišao, blago


pripit. Klimnula sam glavom. Nisam bila sigurna ko je on i kako je znao
moje ime.

- Nelton, teniski trener u klubu, - namignuo mi je.

Klimnula sam ponovo i potražila Woodsa pogledom. Pričao je sa


Haroldom iz kuhinje nedaleko do nas.

- Drago mi je, - odgovorila sam.

- Posmatrao sam te, nisam bio siguran da li si slobodna ili ne. - Približio
mi se za korak. Uspela sam nekako da se izmaknem u desno a da ne
izgleda kako bežim od njega.

- Oh, - to je bilo sve što sam izgovorila. Nisam znala da li je trebalo da


kažem kako sam sa Woodsom u vezi.

- Ti si prijateljica g. Kerringtona? Video sam da si došla sa njim.


- Mogu li ti pomoći Neltone? - Pitao je Woods kad je stao iza mene.
Izdahnula sam olakšavajuće. Nisam želela da odgovaram na njegova
pitanja.

- Ne, gospodine. Samo sam se upoznavao sa Dellom. - Woodsova ruka


kliznula je oko mog struka i zadržala se posesivno na stomaku. Nelton
nije propustio taj gest. Raširio je oči i klimnuo glavom.

- Drago mi je da smo se upoznali Della, - rekao je. - Vidimo se g.


Kerringtone. - Onda se povukao dalje od nas.

- Ne smem da te ostavim samu ni na tri minuta, - šapnuo je, a potom


me gricnuo za uho.

- Tvoj teniski trener je jeziv, - napomenula sam.

Woods se nasmejao. - Slažem se, ali kuguarke2 ga vole. Znam da


sigurno spava sa nekoliko njih, ali to ih čini srećnim pa ga ne otpuštam.
To ne bi bilo dobro za posao.

Nisam bila sigurna šta su kuguarke, ali nisam ni pitala. Htela sam da
piškim. Gledala sam oko sebe, ali nigde nije bilo toaleta. Pronašla sam
Bethy i odlučila da je pitam. - Moram da pitam nešto Bethy. Odmah se
vraćam, - rekla sam i požurila ka njoj. Nisam htela da mu kažem da mi se
piški.

Videla je da joj se približavam, izvukla se iz Jaceovog zagrljaja i


krenula ka meni.

- Hej, jesi li dobro?

- Da. Samo treba da piškim. Gde mogu to da obavim?

Bethy se nasmešila i pokazala glavom ka vodi gde se nekolicina ljudi


kupala i prskala.

2
Kuguarka je termin preuzet iz engleskog jezika, kojim se obično definiše žena u zrelim
godinama, koju prvenstveno privlače mlađi muškarci i koja ostvaruje ljubavnu vezu sa
njima. Nekada deluje da ove dame kao partnera imaju muškarca koji po starosti može da im
bude i sin, što dovodi do osude u društvu. Sam izraz potiče od engleske reči puma (engl.
cougar), životinje koja napada svoj plen (u ovom slučaju - mlađeg muškarca)
- U zalivu? - Bila sam zbunjena.

Klimnula je glavom.

Sranje. Bila sam u nevolji.

Vratila sam se do Woodsa koji me je pažljivo posmatrao. Moraću da


mu kažem, iako sam se stidela. Možda sam mogla da odšetam malo niže
niz plažu i tamo piškim. Niko me neće videti kako ulazim i znati šta
radim.

Zamislila sam devojku koja vrišti kako mora da piški i trči ka vodi. To
je bilo odvratno.

Stala sam ispred Woodsa, a lice mi je pocrvenelo. Nisam htela da


pričam sa njim o radnjama koje telo obavlja.

- Šta nije u redu? - Pitao je.

Spustila sam glavu i udahnula duboko. - Moram da piškim.

U prvi momenat nije ništa rekao a onda se zacerekao. - Zato si otrčala


do Bethy?

Klimnula sam glavom.

- Zašto nisi mogla meni da kažeš?

Nisam podizala glavu. - Zato.

Zasmejao se još jače uzimajući moju ruku u svoju. - Jel’ ti rekla gde da
ideš?

Ponovo sam klimnula.

Povukao me ka sebi. - Hoćeš li da odemo kući da piškiš?

Želela sam. Nisam htela da to obavljam u okeanu. Ali nisam htela ni


da napustimo žurku.
- Možda mogu da se spustim niže niz plažu pa da to obavim negde
gde me niko ne vidi, - predložila sam.

- Mogu li da krenem sa tobom?

Odmahnula sam glavom. Nema šanse. To bi bilo loše.

- Dozvoli mi da te odvedem kući.

Mogu ja to. - Vraćam se za minut, - uveravala sam ga.

- Ne dopada mi se ideja da ulaziš u vodu sama po mraku, - rekao mi


je Woods stiskajući mi šaku jače.

- Ali moram da piškim. Morala bih da uđem sama i podalje od svih u


vodi ispred nas.

Woods nije puštao moju ruku. - Ne dopada mi se to.

Namrštila sam mu se. - Ali moram da idem, - rekla sam mu.

- Onda ću te odvesti negde. Ili idem sa tobom malo niže niz plažu ili
te vodim negde u toalet.

Razmislila sam i shvatila da neću smeti da uđem sama u vodu da


piškim. Poraženo sam izdahnula. - Vodi me u toalet.

Nasmešio mi se. - Najbliži je u našoj kući.

- Onda me vodi kući kod nas.


Della me zamolila da je pričekam u autu. Nije htela da ulazim unutra
sa njom zbog odlaska u toalet. Složio sam se. Nije bilo šanse da je pustim
u vodu po noći sasvim samu, ali ovo sam mogao da učinim za nju. Ali
prošlo je par minuta od kako je ušla pa sam odlučio da proverim gde je.
Imala je dovoljno vremena da piški.

Kad mi je stopalo dodirnulo poslednji stepenik začuo sam Angelinin


visoki vrišteći glas. Sranje. Njen auto nije bio ispred. Šta je radila u mojoj
kući?

Grubo sam otvorio vrata i umarširao u dnevnu sobu. Della je stajala


uz zid prekrštenih ruku preko grudi, dok je Angelina pucala pitanja u
njenom pravcu.

- Šta ti koji kurac radiš u mojoj kući? - Zaurlao sam dok sam proleteo
pored nje grabeći Dellu u naručje kako bih je zaštitio. Pravo je čudo da je
Angelina nije gurnula u još jedan panični napad. Mazio sam je utešno po
leđima, dok sam mrko gledao u Angelinu koja je pažljivo posmatrala.

- Ovo je razlog? Zbog nje si odbacio svoju budućnost? Ona radi kao
konobarica u klubu. Ona je... ona je... samo priprosta. Ništa u vezi nje ti
ne priliči. Da li je jebeš kao vid pobune?

Della se trgla u mojim rukama i bio sam na ivici da zanemarim


činjenicu da je Angelina žena. Bio sam spreman da je povredim.

- Dobro pazi šta pričaš. Upravo si provalila u moju kuću. Strpaću te u


zatvor dok dragi tatica ne dođe da položi kauciju za tebe.
Della je stajala stisnuta u mom naručju. Zavukao sam joj prst ispod
brade i podigao je kako bi joj video oči. Bila je tu. Dobro je.

Vratio sam pogled na Angelinu. - Moraš da odeš. Nemoj više nikad


da si kročila u ovu kuću. I kloni se Delle. Ako joj se obratiš ili je povrediš,
zažalićeš.

Angelina je zasiktala na mene, prebacujući kosu preko ramena. -


Nemoj da mi pretiš Woods Kerringtone. Ne plašim te se. Ova... ova šarada
koju izvodiš sa njom, - uperila je svoj dugi lakirani nokat ka Delli, - je
komična. I dalje bih se udala za tebe. Trebalo je samo da mi kažeš kako
želiš da je izbaciš iz sistema.

Della se ponovo trgla u mom naručju, i bilo mi je dosta.

- Izlazi. Napolje. Odmah. - Zaurlao sam.

- Pa moram da pozovem nekog da dođe po mene. Tata me ostavio


ovde. Mislila sam da te pričekam i porazgovaramo. Ali ona je ušetala u
kuću umesto tebe.

- Imaš telefon. Napusti moju kuću i zovi nekog da dođe po tebe. Ne


želim više da te gledam ovde.

Angelina se okrenula, njene štikle glasno su kuckale po drvenom


podu. Kad su se vrata iza nje zalupila, podigao sam Dellu u naručje i
odneo je u moju sobu na krevet.

- Pogledaj me, - želeo sam da joj vidim lice.

Podigla je oči do mojih, a zbunjenost i bol koje sam očekivao da vidim


u njima nisu bili tamo. Umesto toga video sam ... bes.

- Hteo si da oženiš tu kučku? Zaista? O čemu su tvoji roditelji


razmišljali? Ona je užasna, Woods. Ti si toliko bolji od toga. Ja ne mogu...

Prekrio sam joj usne svojima, prekidajući njeno izlaganje. Bio sam tako
prokleto srećan što čujem bes u njenom glasu umesto bola. Morao sam da
se uverim da je zaista dobro.

Della mi je uzvratila poljubac sa jednakim žarom i odgurnula me.


- Još uvek moram da piškim, - rekla je i skočila sa kreveta.

Cerio sam se dok je letela ka kupatilu.

Onda me pogodila činjenica da će moj otac uskoro saznati za Dellu i


svo moje dobro raspoloženje je nestalo. Mrzeće ovo. Mrzeće nju. Da je
postojao bilo kakav način da ućutkam Angelinu, učinio bih to. Ali nisam
znao kako. Prezirala me je. Odbacio sam je zbog nekog drugog i bila je
besna zbog toga.

Dohvatio sam telefon i isključio ga. Ako bude zvao večeras, neće me
dobiti. Morao sam da se uverim da je Della na sigurnoj udaljenosti kad
budem obavio taj razgovor sa njim. Ako me bude previše pritiskao,
spakovaću se i otići. Della je imala spisak mesta koje želi da poseti i
potrudićemo se da obiđemo svako od njih.

Vrata kupatila su se otvorila i Della je išetala u žutom bikiniju koji je


jedva uspevao da joj pokrije sise. Baš kao i onaj koji je nosila na plaži, a svi
muškarci su balavili od pogleda na nju. Posmatrao sam je kako mi prilazi.

- Znaš li koji je danas dan? - Oči su mi bile uperene na njene sise koje
su poskakivale pri svakom koraku.

- Subota, - odgovorio sam.

Posegla je rukom iza leđa, razvezala bikini i bacila ga na zemlju. Stajala


je ispred mene golih grudi. Čini mi se da se ne vraćamo na žurku.

- Prošlo je sedam dana od kako sam popila prvu pilulu, - rekla je pa


uhvatila prstima ivicu donjeg dela kupaćeg kostima i lagano ga svukla niz
noge pa iskoračila iz njega.

Prošlo je sedam dana. Kako sam to dođavola zaboravio? Brzinski sam


strgao majicu preko glave, ustao, dohvatio je i bacio na krevet.

- A ja sam se brinuo kako ćeš biti uznemirena zbog moje bivše. Umesto
toga, ti izlaziš iz kupatila izvodeći mini striptiz. Jebote ženo, ti ispunjavaš
sve moje proklete fantazije.

Zabacila je ruke preko glave i uhvatila se za uzglavlje kreveta.


- Želim da svršiš u mene. I da ponavljaš to iznova i iznova, - rekla je
šireći noge i razigrano izdižući grudi.

Svukao sam šorc sa sebe i popeo se na krevet pored nje. - Prvi put ću
biti brz jer ne mogu da dočekam. Moram da te imam što pre. Sledeći put
ići ćemo polako i lagano, kunem se.

Oblizala je usnice lagano. - Onda me jebi jako.

Ako nastavi sa ovom ulogom nevaljale zavodnice, eksplodiraću i pre


nego što uđem u nju.

Izdigao sam joj kukove i zabio se u nju u jednom grubom pokretu.

- DA! Oh Bože, to, - vrisnula je i odbacio sam sve svoje brige u vezi nje.
Želela je lošeg momka i bio sam spreman da joj ga pokažem. Na samu
pomisao svršavanja u nju, jaja su mi se stisnula. Neću moći da stanem
večeras. Jebaću je svuda po kući.

Izvlačio sam se i ponovo ulazio u nju dok je dahtala ispod mene.


Molila me i jecala moje ime. Grebala me noktima po leđima i znao sam da
će mi ostati vidljivi tragovi na koži. To me još više uzbudilo. Želeo sam
njene tragove svuda po sebi. Baš kao što ću i ja da obeležim njenu pičkicu.

Podigla je kolena i stisnula me nogama. - Svršiću, - stenjala je. - Oh


Bože. Sad, ja ću aaaahhhhh, - zajecala je dok su se nokti zarivali u moja
leđa.

Pustio sam je da me steže, dok sam je punio. Telo mi se treslo kad sam
se poslednji put zabio u nju i napunio je mojim semenom. Hteo sam da
povičem od sreće što je ona moja, što je sve ovo moje. Ništa što moja
porodica kaže i uradi neće me odvojiti od nje.
Sedela sam na Woodsovoj terasi, ispijala kafu i posmatrala talase.
Danas mi je bio zabranjen odlazak na posao danas. Woods je rekao kako
mora da se pozabavi svojim ocem i moje prisustvo tamo bi mu nabijalo
stres. Brinuo se da ne budem povređena. Posle noći iza nas, bila sam
previše umorna da se protivim. Pa sam se složila i ostala ovde.

Ako će rad u klubu da bude problem, morala sam da pronađem drugi


posao. Ali nisam želela da razmišljam o tome danas. Još uvek sam bila u
oblacima od sinoćnih vratolomija. Ne sećam se koliko sam puta svršila,
ali Woods je pet puta svršio u mene. Svaki put bio je za pamćenje.

Jutros sam pre pranja zuba, prvo popila pilulu. Ako nam seks stalno
bude ovakav, ne smem propustiti ni jednu.

Nisam mogla da zatrudnim. To dete bi imalo užasnu sudbinu. Majku


kojoj je predodređeno da potpuno poludi u jednom trenutku. Ni jedno
dete ne treba da ima takav život. Klela sam se da nikad svom detetu ne
bih uradila ono što je moja majka meni, ali nisam mogla biti sto posto
sigurna. Ne ako izgubim dodir sa stvarnošću. Moja majka nije bila loša
osoba. Samo je bila bolesna.

Otresla sam strah, jer sam se pazila. Neću zatrudneti.

Moj telefon je zazvonio i posegla sam za njim. Bradenino ime svetlelo


je na ekranu. Nisam pričala sa njom skoro nedelju dana. Bila sam toliko
obuzeta Woodsom da sam zaboravila da je pozovem.

- Dobro jutro, - rekla sam u slušalicu.


- Dobro jutro stranče koji više ne zove svoje prijatelje. Kako si? -
Odgovorila je.

- Dobro sam. - Značenje te proste reči bilo je moćno.

Braden se zasmejala. - Dobro, ha? Kao šta dobro? Kao on je super seksi
i poklonio ti je bezbrojne orgazme ili dobro kao nikad nisam imala bolji
seks u životu, ili dobro kao udaću se za njega i roditi mu decu?

Smeškala sam se do te poslednje rečenice. Osmeh mi je nestao, a srce


jako zalupalo u grudima. Udati se za njega i roditi mu decu... Nikad ne
bih mogla da se udam za njega. Znao je to. Rekla sam mu da sam luda i
da bih mogla da puknem svakog trena. Da li me uopšte voleo? Mislim da
nije. Nije mi ništa rekao. Ali ja sam ga volela. Volela ga više od ičega. Ali
nisam se mogla udati za njega. Ovo će se u jednom trenutku završiti, jer
se neću udati za njega. Nije mu bila potrebna žena koja će izgubiti pamet.

Oh Bože. Šta ja to radim?

- Della jesi li dobro? - Pitala je Braden sa druge strane slušalice. Čula


sam brigu u njenom glasu. - Sranje. Della, nisam razmislila pre nego što
sam to izgovorila. Dođavola dušo, žao mi je. Nisam mislila ništa loše.
Misli na tog muškarca i vatreni seks. Misli na ono što treba da mi ispričaš.
Ostani fokusirana. Ostani sa mnom. - Jako se trudila da me održi u
stvarnosti. Ali to nije bio problem. Bila sam i sama svesna istine. I
činjenica. Ali dozvolila sam sebi da ih na kratko zaboravim.

- Volim ga. A ne smem da ga volim, - prošaputala sam tiho.

Iza mene se čulo otvaranje vrata, okrenula sam se i videla čoveka kog
sam samo jednom ranije srela, na balu na kom sam morala da pevam. Bio
je to Woodsov otac.

- Ne govori to Della. Možeš da ga voliš. Zaslužuješ sve to. Ti nisi tvoja


majka. Možeš biti srećna. Nadala sam se da će te ta ljubav pronaći, jako
dugo. Da li i on voli tebe? - Čula sam njeno pitanje.

Gledala sam Woodsovog oca kako mi prilazi i seda preko puta mene.
Zašto je ovde? Zar ne bi trebao da je sa Woodsom?
- Ne mogu. Ne znam, - rekla sam, ali nisam mogla da maknem pogled
sa hladnih očiju koje su me posmatrale.

- Da, da možeš. Možeš da imaš decu. Biće prelepa i posebna baš kao
ti. Ne misli da je to nemoguće. - Morala sam da je zaustavim. Osetila sam
tamu kako me obuzima. Videla sam izgubljen pogled moje majke kako
bulji u mene. Telefon mi je ispao iz ruku.

- Hajde da pojednostavimo ovo, - rekao je čovek koji me posmatrao


kao da mu se gadim. - Koliko novca tražiš da odeš odavde i nikad biše ne
kročiš u ovaj grad? Reci svoju cenu i tvoj je.

Della, Della, hajde da pevamo pesmu. Della, Della, dođi da jedeš sa bratom.
Hrana mu se hladi dok te čeka. Della, jesi li videla bratovu omiljenu majicu? Kaže
da si je ti uzela i jako je uznemiren. Neće da jede, Della. On neće da jede. Moramo
ga naterati da jede.

Jesi li izlazila napolje, Della? Tvoj brat kaže da jesi. Rekao je da si se iskrala
dok sam spavala. Video te je. Samo želi da budeš bezbedna. Nisam ga zaštitila na
vreme, ali on mi pomaže sa tobom. Zar ne želiš da budeš na sigurnom? Ne možeš
da ideš tamo.

Della rekao mi je da me čeka. On me voli, Della. Ti me ne voliš. Ništa me ne


slušaš. Želiš da pobegneš napolje noću po mraku. On me uvek sluša. Voleo bi da
je ostao sa mnom. Sad me čeka. Rekao je da će pojesti svoju hranu ako mu se
pridružim. Della, kako da odem kod njega? Šta treba da uradim?

- Mama! NE! Mama! NE! - Moji jecaji ne mogu da ublaže bol. Krv je svuda.
Svuda oko njenog tela. Ostavila sam je i otišla je njemu. Nisam trebala da je
ostavim. Nisam trebala da je ostavim.

Zatreptala sam nekoliko puta. Ležala sam na podu. Dodirnula sam


toplo drvo ispod mene i polako se pridigla. Ležala sam na terasi.
Zbunjeno sam potražila svoj telefon i pronašla ga na fotelji pored mene, a
šoljica kafe je i dalje stajala na stočiću do nje.

G. Kerrington je bio ovde. Pričala sam na telefon sa Braden. Sranje,


Braden. Dohvatila sam telefon i videla par propuštenih poziva od nje i
dva od Woodsa. Nisam dugo bila odsutna. Prošlo je samo sat vremena od
kako sam poslednji put pogledala na sat. Dobro je.
Pogledala sam ka vratima sa mišlju šta ću da radim sa g.
Kerringtonom. Da li je zaista bio ovde, ili je to samo san. Zar bi me ostavio
u takvom stanju? Zar ne bi pozvao Woodsa? Krenula sam da ustanem kad
se začulo otvaranje ulaznih vrata, a zatim sam ugledala Woodsa kako trči
ka meni kroz dnevnu sobu.

Brzo sam ustala tačno na vreme kad je izašao na balkonska vrata i


ščepao me u zagrljaj.

- Jesi li dobro? Nisi se javljala. Zvao sam i nisi se javljala. Zašto si bila
na zemlji? Jel se dogodila još jedna epizoda? Jesi li ponovo imala napad
panike? Zašto? Dođi ovamo. - Brbljao je dok se smeštao u fotelju gde sam
sedela ranije i povukao me u svoje krilo.

Zadenuo mi je kosu iza uha i poljubio me. - Na smrt si me preplašila,


Della. Zašto se nisi javila, bejbe. Jesi li dobro?

Nisam htela da mu kažem istinu, ali nisam želela ni da ga lažem.


Mada, nisam bila sigura da je njegov otac zaista bio ovde, pa ću taj deo
preskočiti.

- Pričala sam sa Braden i ona je rekla nešto što je me podsetilo na


događaj iz prošlosti. Nije mislila ništa loše, jednostavno joj se omaklo.
Mislim da sam se onesvestila. Probudila sam se na zemlji. Zvala me više
puta od tebe. Moram da joj se javim, verovatno je izbezumljena.

Woods me povukao u zagrljaj. - Dođavola. Mrzim što si prošla sama


kroz to. Ne mogu to da podnesem. Jebote, - režao je stiskajući me uz sebe.

Ne sme ovo sebi da radi. Previše se brine zbog mojih problema. Već
sam bila sjebana, a stanje će se samo pogoršavati. To je bilo neminovno.
Da li će moći to da podnese? Neće. Znala sam da neće. Takođe, želeti će
decu.

- Ne možeš stalno biti sa mnom Woods. Moraš da prihvatiš kako će se


ovo dešavati i kad ti nisi pored mene.

Teško je izdahnuo. - Ne mogu. Ne želim da budeš sama kad ti se to


događa. Pronaći ću lek. Pronaći ći najbolje proklete doktore da ti
pomognu sa ovim. Jači smo od toga. Obećavam ti. - Zvučao je tako
odlučno. Nisam bila iskrena sa njim. Nisam mu rekla kako je ovo samo
delić mog ludila.

Pogled u njegov očima reflektovao je moja osećanja. Da li to znači da i


on mene voli? Jesam li mu dopustila da se zaljubi u mene, a on nije imao
pojma ko sam u stvari ja?
Della je porazgovarala sa Braden i uverila je da je sve u redu, a potom
otišla da legne i odrema. Delovala je drugačije. Nešto nije bilo kako treba.
Nikad nije spavala preko dana. A i kad mi je ispričala za epizodu koju je
imala, nešto je prećutala. Video sam joj nešto u očima. Oklevanje.

Stajao sam na vratima spavaće sobe i posmatrao je dok spava. Bila je


sklupčana u loptu kao i po običaju.

Osetio sam udarac u stomak kad sam je video na zemlji sa ulaznih


vrata. Na putu do kuće sam se plašio upravo ovoga. Nisam bio siguran
sve dok je nisam video kako se muči da ustane. Mrzeo sam to što joj se
dešavalo. Pronaći ću joj pomoć. Odmah.

Moj otac je takođe bio zgodno odsutan danas. Nisam uspeo da ga


pronađem i porazgovaram sa njim. Nije bilo fer što sam ostavljao Dellu
ovde, kad je mogla da bude u klubu sa mnom. Neću joj više ovo raditi. To
je verovatno i bio razlog što je doživela napad. Verovatno je pomislila
kako je krijem od svog oca, i da je ona problem. Trebao sam ranije da
mislim o tome.

Kucanje na ulaznim vratima prenulo me je iz razmišljanja, zatvorio


sam vrata od sobe kako se Della ne bi probudila i krenuo da otvorim.

Tripp je stajao ispred mene sa rukama u džepovima. Otvorio sam


vrata šire i propustio ga unutra.

- Tripp, - rekao sam kao vid pozdrava.

- Svratio sam da se pozdravim. Vreme je da napustim ovo mesto i


potražim nešto novo. Moj otac je došao da me vidi juče i nije se dobro
završilo, - objasnio je.
Razumeo sam ga. Možda je i za mene odlazak bio jedino rešenje.

- Kuda ideš? - Pitao sam.

Slegnuo je ramenima. - Još uvek ne znam. Znaću kad stignem tamo.

Klimnuo sam i pogledao ka hodniku. - Pozvao bih te na piće, ali Della


spava. Imala je loše jutro pa ne želim da je uznemiravam.

- Razumem. Želeo sam da se oprostim i sa njom, ali ne moram. Samo


joj prenesi pozdrave.

Nije mi se dopalo što je mislio da uopšte treba nešto da joj govori, ali
sam samo klimnuo. Nisam morao da se ponesem kao guzica zbog toga. -
Hoću.

- Znači ona ostaje?

- Da.

- I tvoj otac se slaže sa tim? Čuo sam da je Angelina saznala. Priča se


raširila.

Sranje.

- Nisam pričao sa njim.

- Moraš. Pre nego što on stigne do nje.

Naravno da je bio u pravu. Morao sam da se pobrinem da se otac drži


što dalje od Delle.

- Hoću.

- Jel ona tvoje zauvek onda? Toliko ti je stalo do nje da si spreman sve
da odbaciš?

Znao sam da pita kao prijatelj koji je napravio sličan izbor, ali sa
drugačijim ishodom. - Jeste. Samo ona. Ona je sve što ću ikad želeti.
Tripp se nasmešio. - Ne mogu da verujem da se Woods Kerrington
zaista zaljubio.

Te reči su me iznenadile, ali samo zato što ih nisam i sam već izrekao.
Bila je to ljubav. Pogledao sam ka vratima spavaće sobe misleći na Dellu
koja mirno spava u mom krevetu. Voleo sam je. Voleo sam što se sad
nalazi tamo. Voleo sam to što je moja. Da mogu da se brinem o njoj.

- Da volim je, - rekao sam jednostavno.

Tripp me potapšao po ramenu. - Dobro. To joj je i potrebno.

Onda je otvorio vrata i izašao napolje. Nisam gledao za njim kako bih
mu mahnuo i rekao zbogom. Otišao sam do vrata sobe i naslonio obe ruke
na okvir od vrata, spuštajući glavu na zatvorena vrata. Voleo sam je.
Voleo sam je toliko jako, da nisam mogao rečima da opišem taj osećaj.
Uradiću sve što je potrebno da joj pomognem. Biće srećna. Provešću svaki
sekund svog života trudeći se da je nasmejem. Morao sam da joj nađem
doktora. To je bio prvi korak ka izlečenju.

Kvaka se okrenula i vrata su se otvorila. Spustio sam ruke uz sebe, dok


me Della gledala. Kosa joj je bila čupava od spavanja, i još uvek je
izgledala umorno.

- Voliš me?

Srce me zabolelo na to njeno pitanje. Znala je.

- Da. Više od života.

Umesto da mi se baci u naručje i kaže kako i ona mene voli, spustila je


lice u dlanove i zajecala. Gledao sam je na trenutak potpuno zbunjen
njenom reakcijom. Nisam ovo očekivao.

- Della? - Počeo sam da paničim.

- Ne možeš da me voliš. Ti zaslužuješ bolje. Ne mene, - pogledala me


dok su joj se suze slivale niz obraze.

- Ne postoji niko bolji od tebe, Della.


Odmahnula je glavom. - Ne, ne, ne. Zar ne vidiš? Ja nisam stabilna. U
budućnosti... kasnije... u životu mogla bih da postanem kao moja majka.
Ne možeš da me voliš.

Njena majka? Neće postati kao svoja majka. Zašto bi uopšte to


pomislila.

- Ti si ona prava za mene, dušo. Samo ti. Nećeš biti kao tvoja majka. Ti
si posebna i unikat, i pronaći ćemo ti pomoć. Ali ja ću biti uz tebe sve
vreme. Nikada te neću napustiti. Kunem se.

Delline oči pune suza su me gledale. Podigao sam ruku da joj obrišem
obraze i povukao ka sebi.

- Ne želim da te uništim, - prošaputala je.

- Jedini način da me uništiš je ako te izgubim.

Zatvorila je oči. - Ali šta kao poludim?

Morao sam nekako da je ubedim da neću to dozvoliti. Nije bila kao


njena majka, dođavola.

- Nećeš. Neću ti dozvoliti.

Šmrcnula je odmahujući glavom. - To ne možeš da kontrolišeš.

Da mogu. Pronaći ću prokleti način da se izborim sa tim.

- Ti si moja. Čuješ li me? Ti si moja Della Sloane. Ja ću se pobrinuti za


tebe. Ništa te neće odvojiti od mene. Ništa.
Ostatak dana sam provela u Woodsovom krilu na terasi, posmatrajući
talase. Nismo mnogo pričali. Samo smo držali jedno drugo. Trudila sam
se jako da mu poverujem, a on je ponavljao svoje reči još nekoliko puta.

Danas sam podesila alarm jer sam na rasporedu za jutarnju smenu i


neću propustiti još jedan radni dan jer je Woods mislio kako mi treba još
maženja. Ja sam velika devojka i umem da se izborim sa stvarima.
Dovezao me je na posao i poljubio nekoliko puta pre nego što se okrenuo
i otišao, a ja se zaputila ka kuhinji. Zaostajao je sa poslom ovih poslednjih
par dana. Obećao je da će se zadržati u kancelariji i da me neće nadgledati.

Bilo je potrebno dosta preklinjanja, ali uspela sam. Ušla sam u kuhinju
gde sam ugledala Jimmyja kako razgovara sa veoma trudnom, i veoma
lepom plavušom. Trljao joj je stomak tepajući bebi unutra. Podigla je
pogled ka meni, i iskreni osmeh ukrasio joj je lice. Momentalno sam
postala znatiželjna.

- Zdravo, - rekla je sa toplinom u glasu. Imala je taj južnjački naglasak,


mada nije bio previše naglašen. Nisam bila sigurna iz kog dela sa juga
dolazi. Zapazila sam joj veliki dijamantski prsten na njenoj ruci. Mora da
je jedna od članova ovde. Ali šta radi ovde u kuhinji sa Jimmyem?

- Zdravo, - odgovorila sam.

Jimmy me pogledao i nasmešio se. - Drago mi je da si se vratila,


devojko. Juče je sve otišlo u kurac bez tebe.

Uzvratila sam mu osmeh, ali sam pogled ponovo vratila na plavušu.


- Della, ovo je Blaire. Moja najbolja prijateljica koja me je ostavila zbog
drugog muškarca. Mada ne mogu da je krivim, jer je on baš dobar komad
mesa. Blaire, ovo je Della. Ona možda obrađuje šefa, a možda i ne.

- Jimmy! - Viknule smo u isto vreme. Ne mogu da verujem da je to


rekao. Nisam ni znala ko je ova Blaire.

- Woodsa, jel tako? Na tog šefa misli? - Pitala me Blaire sa nestašnim


smeškom na licu.

Dopala mi se.

- Naravno da je Woodsa. Devojka ima ukusa. Neće obrađivati


matorog.

- Hoćeš li prestati da ponavljaš reč obrađuje? - Osećam kako mi lice


crveni.

- Jimmy nije trebao to da mi kaže ali pošto jeste, ako mogu da kažem,
Woods je sjajan lik. Ako ga zaista... um... obrađuješ, onda si izabrala
pravog.

Nisam mogla da verujem da razgovaramo o ovome. Usiljeno sam se


osmehnula.

- Hvala.

Plavuša me gleda uzbuđeno, kao da je zaista srećna da čuje kako


radim to što radim, sa Woodsom. Pitala sam se da li su prijatelji. Zamalo
sam osetila ljubomoru, ali sam se prisetila njenog velikog stomaka i
velikog dijamanta na ruci. Bila je zauzeta. Jako zauzeta.

- Ako se ne porodim ove nedelje, možda možemo da odemo na ručak.


- Spustila sam pogled na stomak pa opet podigla na njeno lice. Činilo se
da će se poroditi svake sekunde. Izgledala je jako sitno, osim te lopte u
njenom stomaku.

- Može. To dobro zvuči, - odgovorila sam.

- Della Sloane, - začuo se grub glas iza mene, okrenula sam se i spazila
policajca na ulazu u kuhinju.
- Da gospodine, - odgovorila sam. Poslednji put kad je policajac došao
po mene, nije se dobro završilo. Bol koji se javio zajedno sa sećanjem,
ukopao me je u mestu. Nisam volela policajce.

- Morate da pođete sa mnom, gospođice Sloane, - rekao je otvorivši mi


širom vrata. Htela sam da se sakrijem od njega, ali nisam mogla da se
mrdnem. - Gospođice Sloane, ako ne pođete svojevoljno, moraću da se
oglušim o molbu gospodina Kerringtona i uhapsim vas ovde na posedu
kluba.

Da me uhapsi? Srce mi je brže zalupalo kad sam se setila zvuka


zaključavanja lisica na mojim rukama i kad su mi čitali prava. Moram da
se izborim. Sad nije vreme da se pogubim. Ne smem da doživim napad
sad. Moram da ostanem hladne glave.

- Za šta je hapsite? Prokleto sam siguran da Woods ne zna ništa o


ovome, - rekao je Jimmy besno kad je stao ispred mene.

- Gospodin Kerrington je upoznat sa ovim. On me je i poslao da


ispratim Dellu Sloane iz kluba, i uhapsim je na parkingu. Mada, ako ne
krene svojevoljno, uhapsiću je ovde kao i svakog ko mi stane na put.

Hteo je da uhapsi Jimmyja zato što pokušava da mi pomogne. Morala


sam da se mrdnem. Nisam verovala da Woods zna za ovo. Nešto je čudno
dešava i Woods će me pronaći. Neću imati napad panike zbog ovoga.
Neću.

- U redu je Jimmy, - rekla sam, obišla sam oko njega i krenula ka


vratima. Nisam se okretala dok sam prolazila kroz vrata i napuštala
zgradu.

Bila sam u iskušenju da vrisnem Woodsovo ime, ali nisam. Usne su mi


ostale neme. Polako sam se smrzavala.

Kad sam stigla do policijskih kola, policajac me tako jako gurnuo, da


sam se saplela. Uspela sam da se uhvatim za auto i zadržim na nogama.
Počeo je da mi recituje moja prava, ali sam ga blokirala. Pokušala sam da
ne mislim o metalnim lisicama koje su se zaključale oko mojih zglobova.
Ako budem previše razmišljala, pogubiću se.
Policajac je otvorio zadnja vrata vozila, položio mi ruku na rame i
gurnuo me unutra. Htela sam da mu kažem da prestane da me povređuje,
da ću krenuti sa njim bez problema, ali nisam mogla. Reči nisu htele da
izađu. Zaboravila sam kako da govorim. Teror je počeo da me obuzima.

Htela sam Woodsa. Bila sam uplašena. Suze su mi se slivale niz lice
dok sam zamišljala Woodsov lik. Njegovo lice ovog jutra kad me poljubio.
Volela sam ga. Nikad mu nisam rekla da ga volim. Trebalo je da mu
kažem.

Auto se zaustavio ispred Woodsove kuće. Osetila sam olakšanje. Ne


idem u zatvor. Nisam znala zašto me doveo ovde, ali sam se osetila malo
opuštenije.

Dva crna mercedesa bila su parkirana ispred kuće. Vrata jednog auta
su se otvorila i izašao je Woodsov otac. Nešto nije bilo kako treba. Zašto
je bio ovde i zašto su me uhapsili?

Policajac je otvorio vrata i grubo me izvukao iz auta. Saplela sam se na


popločanu stazu, ali uspela sam da se ispravim i ne padnem kad me je
policajac trgao za ruku toliko jako da je valjda iščašio.

- Hvala Josiah za tvoju pomoć oko ove delikatne stvari, - g. Kerrington


se obratio policajcu. Pustio me je i klimnuo glavom. Bacio je ključ g.
Kerringtonu, zaobišao me i seo nazad u svoj auto.

Stajali smo u tišini dok se policijski auto udaljavao, a meni ruke ostale
u lisicama.

- Zdravo još jednom, gđice Sloane. Nadam se da ćeš ovog puta ostati
svesna dovoljno dugo da ti objasnim šta će se tačno dogoditi, - napravio
je korak ka meni.

- Posle našeg poslednjeg susreta kad si se onesvestila ispred mene,


odradio sam proveru tvog imena. Saznao sam da moj sin odbacuje
budućnost zbog žene koja je mentalni bolesnik. Ili će uskoro biti.
Očigledno vam je to nasledno u porodici. Već pokazuješ znake
nestabilnosti. Trebalo bi da posećuješ psihijatra tri puta nedeljno, ali si pre
šest meseci pobegla bez reči. Bila si u zatvoru zbog sumnje da si ubila
majku. Ali optužbe su odbačene jer si imala alibi. Ipak mentalna bolest
ostaje. Ne mogu da dozvolim da naslednik Kerrington trona protraći svoj
život na nekog kao što si ti. Nisi dovoljno dobra za mog sina.

Izvukao je dijamantsku narukvicu koja je koštala čitavo bogatstvo. - I


da bih se uverio kako se nećeš ponovo vraćati ovde u Rosemary, imam
dokaz da si ukrala ovu narukvicu od mušterije. Ispustila je tokom boravka
kod nas a ti si je pokupila, donela ovde i sakrila u kofer. Voljna je da ti
oprosti i pusti sve, ako momentalno napustiš grad.

Pokazao je ka drugom mercedesu koji se nalazio na prilazu.

- Torbe su ti unutra. Verujem da ćeš svojevoljno ući u ovaj auto i


dozvoliti da te odvede što dalje odavde. Nije bitno gde. Samo odlazi.

Stajala sam i razmišljala o svojim opcijama. Nisam imala telefon. Ne


znam ni gde mi je. Ostavila sam ga u kući jutros. Još uvek sam imala lisice
na rukama i velika je verovatnoća da će me strpati u zatvor zbog nečega
što su mi smestili. Gde je Woods?

- Ako voliš mog sina i u tom tvom nestabilnom mozgu veruješ kako je
to istina, ostavićeš ga na miru. Pusti ga. Ne treba mu ovo, a ni ti. Treba
mu neko ko mu može podariti zdravu decu. Neko o kome ne mora da se
brine. Zar ne želiš to za njega?

Da. Želela sam sve to za njega. Klimala sam glavom.

- Dobro. Onda ulazi u auto i odlazi odavde, gđice Sloane.

Pogledala sam u kuću koja je predstavljala čoveka kog sam volela, i


suze su mi potekle niz obraze. Činila sam pravu stvar. Bilo je vreme da
odem.

- Mogu li da vas zamolim jednu stvar? Molim vas recite mu da sam


otišla jer je to najbolje za njega. Ne zato što ga nisam volela. Jer ga volim.
Želim da bude srećan i želim mu sve najbolje u životu. Znam da to nisam
ja.

G. Kerrington nije odgovorio. Samo je stajao pored otvorenih vrata


auta u koji sam trebala da uđem.

- Molim Vas, ne želim da misli kako ga nisam volela. On to ne


zaslužuje, - preklinjala sam.
- Woodsa neće biti briga što si otišla. Ne zaluđuj se, devojko. Ti si mu
samo dobra zabava.

Znala sam u svom srcu da to nije istina, ali emocije su me lomile. Bila
sam isuviše blizu napada. Pokušala sam da progutam knedlu u grlu. - U
redu, ali šta sa mojim autom? - Pitala sam prilazeći autu.

- Pronaći će put do tebe. Ali za sad ga ostavljaš ovde. Pre nego što ga
predamo, moramo da se uverimo kako nisi ništa više ukrala. Ostaviću
ključ za lisice kod Lea, tvog vozača. Kad stigneš sigurno na svoje
odredište, on će te odvezati. To je zbog njegove bezbednosti, naravno.

Nisam odgovorila. Samo sam ušla u auto. Kad su se vrata zatvorila


prislonila sam glavu na prozor jer nisam mogla da se naslonim u sedište
zbog lisica. Gledala sam Rosemary kako bledi u daljini, dok smo napuštali
maleni gradić.

- Kuda gospođice? - Upitao je Leo sa prednjeg sedišta.

- Macon, Georgia, - odgovorila sam. Vreme je da se vratim kući.


Majka me pozvala i rekla da otac želi da razgovara sa mnom. Bio sam
spreman za ovaj susret pa sam krenuo da ga vidim dok je Della bila na
poslu. Osim što on nije bio kod kuće. Mama mi je rekla da sednem i
pričekam ga dok nam ona napravi doručak. Pošto sam dva sata slušao
majčine komentare i brigu oko moje budućnosti, kao i o željama mog
pokojnog dede, ustao sam. Nisam želeo da ostanem duže. Dellina smena
će uskoro biti gotova i želim da budem tamo kad krene kući. Nisam imao
više vremena za gubljenje.

Moj telefon je zazvonio peti put za redom i video sam ponovo


Blaireino ime. Nisam pričao sa njom od kako je napustila Rosemary sa
svojim verenikom, i sad nije vreme za to. Imao sam druge brige. Pozvaću
je kasnije. Ugasio sam telefon i vratio ga nazad u džep.

- Biće ovde svakog trenutka, dušo. Samo mu daj malo vremena. On je


zauzet čovek. Pokušaću da ga dobijem. - Krenula je da ga pozove kad su
se začula ulazna vrata i zvuci očevih cipela na mermernim pločicama.

- Stigao je. - Nasmešila se. Olakšanje na njenom licu bilo je očigledno.


Dosadilo joj je da me zabavlja. Osećaj je bio obostran.

- Žao mi je što kasnim. Imao sam neki problem da rešim. Problem sa


osobljem koji si ti zanemario, ali sad je sve sređeno. Moramo da
razgovaramo o tvojoj budućnosti i šta želiš da radiš sa svojim životom.
Razumem da Angelina nije ono što si hteo. Spreman sam da prihvatim to,
ali moramo da popričamo.

Nisam bio siguran da verujem njegovom laganom prihvatanju moje


odbijanje braka sa Angelinom. On je to forsirao još od moje desete godine.
Pogledao sam u majku koja je imala lažan osmeh na licu dok je odmereno
stavljala ruke u krilo. Nešto se dešava. Verovatno imaju još jednu buduću
mladu u planu. To je jedini razlog zbog kog bi prihvatio moje postupke
od ranije.

- Možemo li da razgovaramo o poslu u kancelariji i dozvolimo tvojoj


majci da se opusti i uživa u ostatku dana?

Pratio sam ga hodnikom do kancelarije. Imao sam tačno trideset


minuta do završetka Delline smene. Daću mu dvadeset minuta i odlazim.
Moraće brzo da priča.

- Cigaru? - Pitao je kad je stao pored kutije za cigare koju mu je moja


majka poklonila na dan venčanja. Već tad je imao čitavu prostoriju za
svoju kolekciju cigara, ali je nekoliko držao pri ruci u toj kutiji.

- Ne, - odgovorio sam i stao pored prozora. Nisam hteo da sednem


preko puta njega kao dete koje je trebalo savetovati.

- Vrlo dobro. Ni meni ne treba. Sačekaću večeras da uživam u njima.


Douglas Mortimar dolazi na večeru. Očekujem da ćeš nam se pridružiti. -
Douglas Mortimar bio je jedan od najvećih investitora u klubu. Čak je
jedna od rupa na terenu nosila njegovo ime, njemu u čast. Nikad nisam
bio pozivan na takve sastanke.

- Zašto? - Pitao sam još uvek sa nepoverenjem. Ne sećam se da


Mortimar ima ćerku. Mislim da ima sina dosta starijeg od mene koji je
tokom leta ponekad dolazio u klub sa porodicom.

- Želeo si veću ulogu u poslu i dajem ti šansu za to.

To nije bio tačan odgovor. - Pređi na stvar. Šta želiš od mene? Znam
da ti je Angelina rekla za Dellu. Nisam glup da pomislim kako je tu
informaciju zadržala za sebe. Ona je osvetoljubiva kučka što je i jedan od
razloga zašto nisam želeo da zaglavim sa njom do kraja života. Dakle sad
znaš za Dellu. Hajde da prvo završimo sa tim, jer je upravo to razlog ovog
razgovora.

Očeva vilica se stegnula i znao sam da sam prozreo njegovu pažljivu


igranu igru. Ovaj sastanak je bio način da me namami i pokaže mi šta sve
mogu da imam, a onda me uceni sa nekakvim ultimatumom vezano za
Dellu. Morao je da shvati da je ona na prvom mestu. I ako on to ne može
da prihvati, ja odlazim. Kerrington klub naslediće neki daleki rođak ili
možda Mortimarov sin, pošto ga je moj otac silno voleo.

- Znam za tvoju malu šemu. Upoznao sam je. Ne mogu je baš nazvati
mentalno stabilnom.

Kako to misli upoznao je? Kad? Kako je to upoznao? Prešao sam preko
prostorije i obe šake spustio na sto ispred njega, gledajući u njegove
proračunate oči. - Šta to znači? - Zarežao sam.

Moj otac se nije ni trznuo. Besno me pogledao. - Znači tačno to što sam
rekao. Ona nije mentalno stabilna i ti si svestan toga. Ipak ,istražio sam je
malo bolje i to njeno stanje ide dublje nego što ti misliš.

Bio je previše miran. Nešto je bilo pogrešno. - Kad si je upoznao?

- Bio sam kod tebe kući juče ujutru. Bila je sama i jedva sam izgovorio
par reči kad se pretvorila u katatoničnu lutku. Nije odgovarala. Samo je
sedela tamo gledajući u prazno. Ti si pametan čovek, sine. Ne misliš
valjda stvarno da možeš imati budućnost sa takvom osobom?

Juče. Bila je na zemlji kad sam je pronašao. Sve ti jebem. - Jesi li je


ostavio na zemlji u takvom stanju? Nisi pomislio da me pozoveš?

Moj otac je samo slegnuo ramenima. - Nisam hteo da je dodirujem.


Mogla je da me napadne kao što je napala svoju majku. Otišao sam i
obavio par poziva.

Ostavio je tako. Mržnja se širila mojim venama dok sam posmatrao


ovog čoveka kog sam jedva poznavao. On me je odgojio, ali ja ga nisam
poznavao.

- Da li ti je rekla da je policija pronašla sa krvavim rukama? Sedela je i


ljuljala se u potpuno pogubljenom stanju, pored tela svoje mrtve majke.
Imala je alibi za to veče, i to je jedini razlog zašto ne sedi u zatvoru.
Komšinica je tvrdila kako su bile zajedno napolju celu noć. Ona je i
pozvala policiju.
Stomak mi se prevrnuo. Della je našla telo svoje mrtve majke. Majko
mila. Nije mi to rekla. Nije mi rekla ni da je bila osumnjičena u slučaju
smrti njene majke, niti kako je umrla. Toliko toga nisam znao.

- Nisam znao da je ona pronašla svoju majku. Sranje. - Posrnuo sam


nazad i pao u stolicu. Nije ni čudo što je sjebana. Živela je sa ludom
majkom zaključanom od ostatka sveta. A onda kad je dovoljno odrasla da
pobegne, pronašla je mrtvu majku u kući. Krv na njenim rukama.
Prokletstvo. Moram da idem. Moram da je zagrlim. Ona je možda dobro,
ali ja nisam. Koliko je stvari morala da podnese u tako kratkom periodu?

- Moram da idem, - rekao sam kad sam skočio sa stolice i krenuo ka


vratima.

- Kao roditelj, moram da donosim ispravne odluke. Seti se toga kad


pomisliš kako hoću da kontrolišem tvoj život. Pomažem ti da postaneš
Kerrington kakav si oduvek trebao da budeš.

Nisam ga pogledao. Nije me zanimalo šta on želi, niti šta misli ko bi ja


trebao da budem. Slika mog dede kako pogledom punim ljubavi gleda
moju baku, ponovo mi se javila u glavi. Rekao je da ne bi mogao da
zamisli život bez nje. Sad sam razumeo. Ja nisam sin svog oca. Ja sam sin
svog dede. Pokvareno i sjebano kopile bez srca koje je postao moj otac nije
nešto što je nasledio do svojih roditelja. Oni će bit razlog što ću pronaći
sreću u životu. Deda me naučio šta treba da tražim.
Kad se Leo napokon zaustavio ispred Bradenine kuće, zglobovi su mi
bili isečeni od lisica, a stomak me boleo jer sam morala da piškim.

- To je to, - rekla sam stisnutih zuba, bolno stiskajući butine.

Izašao je iz auta, a onda mi je otvorio vrata. Nisam sačekala da me još


neko uhvati i gurne. Već su me dovoljno puta gurnuli. Zahvaljujući tome
bila sam povređena.

Ništa nije rekao dok mi je otključavao lisice na leđima. Htela sam da


zaplačem od olakšanja kad su mi ruke slobodno pale uz telo.

Otvorio je prtljažnik i izvukao moje kofere ostavljajući ih na prilazu.


Kratko je klimnuo glavom, ušao u auto i odvezao se. Htela sam da
pokupim kofere, ali mi bol u rukama nije dozvolio. Odlučila sam da ih za
sad ostavim ovde.

Prišla sam ulaznim vratima gledajući kuću koju sam opremila zajedno
sa Braden, pre nego što se udala. Njen muž ju je kupio četiri meseca pre
venčanja, kako bi Braden mogla da je namesti i opremi kako bi se uselili
tu čim se venčaju. To je bilo romantično. Stajala sam u njenoj kući i nadala
se da će i mene neko jednog dana tako voleti.

Mada nije mi to bilo suđeno. Nije ni moglo biti. Moja želja za tim bila
je sebična. Podigla sam ruku i pozvonila.

Vrata su se otvorila, ali umesto Braden sa druge strane nalazio se njen


muž Kent. Nadala sam se da će ona biti tu kako bi joj se bacila u naručje i
isplakala se.

- Della? - Pitao me iskolačivši oči od iznenađenja.


- Ćao Kent, - rekla sam stegnuto. Moja bešika počela je da popušta.

- Mogu li da upotrebim tvoje kupatilo?

Zakoračio je u nazad i pustio me da uđem. - Uh, naravno. Znaš gde se


nalazi.

Prošla sam pored njega i odlučila da uzmem par minuta da dođem


sebi pošto se olakšam.

Kad sam završila, stala sam ispred ogledala gledajući svoje crvene i
natečene oči. Izgledala sam podjednako patetično kao što sam se i osećala.
Oprala sam zglobove sapunom i vodom, pa ih osušila. Osetljiva koža je
bolela, ali je bar bila čista.

Vratila sam se do ulaza i videla Kenta kako unosi moje kofere.


Pogledao me sa brigom i saosećanjem u očima, zbog čega sam se osetila
još patetičnije.

- Hvala ti. Bojim se da nemam auto. Nisam uspela da ga dovezem sa


sobom. Ali pronaći ću način da ga dobavim.

Kent je spustio moje kofere i pokazao glavom ka kuhinji. - Dođi. Hajde


da ti nađemo nešto da popiješ i pojedeš, sigurno si gladna. Zvao sam
Braden, krenula je kući.

Pogledala sam na sat, nije još bio tri sata. Braden bi trebalo da je još u
školi. Ona je bila učiteljica trećeg razreda. Sela sam na jednu od visokih
barskih stolica koju smo Braden i ja pronašli u jednom butiku po
preskupoj ceni. Ali njoj su se dopale, a Kent nije znao da joj kaže ne.

- Znam da nisam Braden. Ali možeš da razgovaraš sa mnom ako želiš,


- rekao je Kent spremajući mi zaslađeni ledeni čaj. Nije me čak ni pitao šta
želim. Već je znao. Ja sam išla u paketu sa Braden. Kent je toliko voleo, da
je zanemario njenu posvećenost meni. Jednom je čak rekao da je to jedan
od razloga zašto je voli.

- Radije bih da sve ispričam odjednom. Nisam sigurna da mogu pričati


dva puta, - rekla sam kad je spustio čašu ispred mene. Znala sam da
razume. Više puta me video u raznim stanjima. Nisam sigurna da li mu
je Braden ispričala sve detalje. Nekad sam mislila da to nikad ne bi
podelila sa nekim, ali sada kad sam i sama znala šta je ljubav, bila sam
svesna da želiš sve da podeliš sa tom osobom. Nisam imala ništa protiv
toga. Bila je to i njena priča, i imala je svi pravo da mu je ispriča.

- Ako treba da odem i prebijem nekoga, samo reci.

Činjenica da je i Kent zabrinut za mene malo me je opustila. Nisam


bila sigurna gde ću dalje odavde, ali bila mi je potrebna manje - više
nedelja dana, pre nego što odlučim kuda da krenem. Nisam bila spremna
da ponovo budem sama. Ne još.

Čulo se otvaranje ulaznih vrata, a zatim i kuckanje Bradeninih štikli


dok je trčala ka nama. - Della! - Viknula je, a ja sam skočila sa stolice. Oči
su mi se ispunile suzama. Morala sam da je vidim.

- U kuhinji smo Bray, - odgovorio je Kent.

Braden je uletela u kuhinju, i ispustila sam jecaj iz grla kad se zaletela


ka meni. Obgrlila me rukama, a ja sam se stisnula uz nju.

Poslala me na ovaj put da pronađem sebe, a umesto toga sam pronašla


mnogo više. Želela sam da joj objasnim kako nije u pitanju samo slomljeno
srce. Napravila sam uspomene koje ću pamtiti čitavog života i to ne bih
menjala nizašta na svetu. Ali trenutno sam želela da se isplačem u njenom
zagrljaju.

Nije znala ni zašto plače, ali me i dalje držala i plakala. Toliko mi je


nedostajala. Došla sam na pravo mesto. Ovo je dom. Čak iako sam imala
loše uspomene iz ovog mesta, ipak sam osećala kako ovde pripadam.
Braden je bila moj dom. Ona je sve što sam imala.

- Zašto ne pređemo u dnevnu sobu da vas dve sednete na kauč i tamo


plačete koliko želite? - Blago je rekao Kent.

Braden je klimnula glavom, ali me nije pustila. Nekoliko jecaja i


šmrckanja kasnije, uspele smo dovoljno da se primirimo i udaljimo, kako
bi se pogledale.

- Jesi li dobro? - Pitala me je.


Klimnula sam glavom, pa odmahnula. - Ne znam. Izgubljena sam i
zbunjena.

Braden me uhvatila za ruku i stegnula. - Hajdemo u dnevnu sobu da


se udobno smestimo.

Nisam bila spremna na priču u ovom trenutku, ali oboje su zaslužili


objašnjenje. Trebalo je tačno da im kažem šta se desilo u Rosemaryu. I
možda će mi oni pomoći da odlučim šta mi je dalje činiti sa svojim
životom. Moje putovanje je gotovo. Morala sam da započnem život ovde.
U okruženju koje sam poznavala, i gde nikog ne mogu povrediti.

Krenula sam priču od benzinske pumpe, pa do trenutka kad me Tripp


poslao ponovo u Rosemary. Onda sam im rekla kako sam mi je Woods
ukrao srce, i kako bi sve to isto ponovila.

Kad sam završila Braden je brisala suze sa lica ponovo. - Mrzim tog
čoveka. Želim da ga zadavim. Kako je mogao to da ti uradi? I da li Woods
zna?

Odmahnula sam glavom pa se zaustavila. Nisam bila sigurna da li je


Woods znao ili ne. Da li je mislio da sam ga jednostavno napustila? Da li
je to bilo uopšte bitno?

- To nije bitno. Nisam mogla ostati sa njim. Znaš to bolje od ostalih. Šta
će biti kad puknem i izgubim se? Ne želim da me Woods voli, a ja ga
napustim i postanem senka od žene, kakva je bila moja majka. Ima taj
sjajan život pred sobom, za koji je naporno radio. Ne trebam mu ja.
Moram sebi da pomognem. Ja nisam ono što je potrebno bilo kom čoveku,
Braden. I ti to znaš.
Smena za ručak je završila pre deset minuta. Nisam zakasnio. Parkirao
sam se ispred i zaputio ka kuhinji. Nisam video Dellu čitavih šest sati, i to
je bilo prokleto predugo. Nikad više neće raditi dve smene u komadu. Bez
obzira koliko me bude preklinjala. Otvorio sam vrata kuhinje i svi su se
zaledili. Obično moja pojava nije izazivala ovoliko pažnje. Navikli su na
moje ulaske i izlaske. Jimmy se odjavljivao. Presekao me pogledom i
izbacio jedan kuk.

- Tek sad se pojavljuješ da se pobrineš za nedostatak osoblja ovde?


Otišao si i dozvolio da uhapse jednu od najboljih radnica koju imam od
kako je Blaire prestala da radi. A onda nas ostaviš bez objašnjenja i ne javiš
se.

Uhapšena njegova radnica? Kakva radnica?

- O čemu ti govoriš? - Pitao sam, tražeći Dellu pogledom. Možda će


ona moći da mi objasni o čemu priča kraljica drame.

- Oh, pa ne znam Woods. Možda o činjenici da se policija pojavila i


uhapsila slatku, malu Dellu, i pritom je prestravila na smrt, a ti nisi ništa
učinio. Dozvolio si da je odvedu, a nisi se pobrinuo za to što je bila na
rasporedu za duplu smenu danas.

Dograbio sam prvu stvar koja mi se našla pri ruci, a to je bila Jimmyeva
majica.

- Šta si rekao o Delli i policiji? Prestani da blebećeš i jebeno mi sve


objasni, - zaurlao sam. Krv mi je poletela u glavu a slepoočnice počele da
pulsiraju. Shvatio sam da nešto nije u redu, ali nisam razumeo ništa što je
Jimmy pričao.
- Policija je došla odvela Dellu čim je jutros ušla ovde. Nisi znao?
Policajac je rekao kako je g. Kerrington tražio da je izvedu odavde, pre
nego što joj stave lisice. Bila je uplašena, čoveče. Zaista uplašena.

Pustio sam Jimmyja i posrnuo unazad. Sebični seronja opsednut


kontrolom je organizovao Dellino hapšenje. Bila je uplašena. Bio sam joj
potreban, a nisam bio tu.

- SVE TI JEBEM, - zaurlao sam, izleteo iz kuhinje i potrčao. Moram da


je pronađem.

- Josiah Burton je uhapsio, - vikao je Jimmy iza mene. Krenuću od


Burtona. Išao sam u školu sa njim, i ne bi bio prvi put da ga prebijem. Ali
biće to prvi put da me uhapse zbog napada na policajca.

- Ako čuješ nešto, pozovi me, - otvorio sam vrata i krenuo u policijsku
stanicu, gde se nalazi ološ od policije koja se mogla potkupiti.

Sa ocem ću se poslednjim suočiti. Njemu neće biti lako zapretiti.

Nisam se javio na šalteru kad sam ušao u stanicu.

- Morate prvo da se prijavite g. Kerringtone, - vikala je Margaret Fritz


iza mene kad sam bez reči prošao pored nje.

Zamenik šerifa, Josiah Burton, bio je u svojoj kancelariji kad sam


ušetao i zalupio vrata bez kucanja. Zaključao sam ih za slučaj da budem
morao da ga ubijem. Namrštio sam se čoveku koji je potplaćen da odradi
prljavi posao za mog oca.

- Bolje bi ti bilo da počneš da pričaš ti pizdo jadna, ili će poslednja stvar


koju ć napraviti pre nego što me zatvore biti da ti smestim metak u čelo, -
zarežao sam.

Josiah je poskočio od stola i izbečio se na mene.

- Samo sam uradio ono što je tvoj otac tražio. Sve je pokriveno. Papiri
su popunjeni i spremni. Ne sme se vratiti u grad. Pobrinuo sam se za to.
Smiri se. Gotovo je. Nema potrebe da se tako ponašaš.
Mislio je da znam za ovo. Umirivao sam potrebu da mu otkinem
glavu, i gledao ga razmišljajući kako da odigram ovo. Trebalo mi je još
informacija.

- U koliko sati si je uhapsio?

Josiah je odmahnuo glavom. - Nisam. Kao što mi je tvoj otac rekao,


stavio sam joj lisice i ubacio je na zadnje sedište policijskog auta. Zaplašio
je malo. A onda je odveo do njega.

Grudi su htele da mi eksplodiraju. Namerno su je zastrašivali. Moj


otac će platiti za ovo. Svaki minut njenog straha, naplatiću deset puta više.

- Gde je bio moj otac? Gde si je odveo?

Josiah se namrštio. - Tvojoj kući.

Odveo je do moje kuće.

- Jel još uvek tamo?

- Ne čoveče. Rekao sam ti, odradio sam svu papirologiju. Upozorena


je da će biti uhapšena ako se vrati ovamo, i Leo je odvezao gde god je
jebeno trebalo.

- Zašto ne može da se vrati? - Stiskao sam šake u pesnice.

Krenuo je da mi odgovori ali se zaustavio. Posmatrao me nekoliko


trenutaka. - Ti ne znaš. Uradio je ovo bez tvog znanja. Da me jebeš, - rekao
je sedajući nazad u svoju stolicu. - Oh čoveče, Woods. Mislio sam da znaš.
Mislio sam da je luda i da se plašiš nje. Trebalo je da je se rešim zbog tebe.
Tvoj otac je rekao da je opasna. Mentalni bolesnik. Čak sam je malo i
prodrmao. Nisam znao... molim te reci mi da je devojka sjebana u glavu i
da sam dobro postupio.

Zatvorio sam oči pokušavajući da ne mislim na deo gde priča kako ju


je protresao. Želeo sam nešto da udarim. - Kako si je to prodrmao? - Pitao
sam jezivo mirnim glasom.

- Samo sam je bespotrebno cimnuo nekoliko puta i stegnuo lisice malo


jače.
Povukao sam ga za uniformu i podigao na noge.

- Čak i da je luda, ona je žena. Ni jednu ženu ne treba tretirati na taj


način. Nikada. - Udahnuo sam duboko. - Ona je žena koju volim. Žena
koju bolesnik od mog oca ne želi uz mene. - Bacio sam ga nazad u stolicu
koja je od siline udarca udarila o zid. Nisam se izvinjavao, niti sačekao da
vidim hoću li dobiti tužbu. Otvorio sam vrata i krenuo ka kamionetu,
ignorišući upitne poglede.

Leo. Morao sam da nađem jebenog Lea.

Leo nije bio u gradu. Posle našeg jutrošnjeg razgovora, moji roditelji
odleteli su za New York. Niko ništa nije znao. Stajao sam na terasi
gledajući u okean, i okrenuo Dellin broj po hiljaditi put, samo da bi mi se
opet javila govorna pošta.

- Della je. Ne mogu da se javim sada, ostavite poruku i javiću vam ss.

Bip.

- Opet ja. Nestala si. Bila si povređena, a ja nisam bio tu. Bože dušo,
samo saznanje da si povređena i uplašena a ja nisam bio tu, me boli.
Moram da te pronađem. Gde god da se nalaziš. Moram da te nađem Della.
Pozovi me. Javi mi da si dobro.

Bip.

Spustio sam telefon na sto i uhvatio se za ogradu ispred mene. Večeras


će morati da spava sama. Hoće li joj se noćne more vratiti a ja neću biti uz
nju? Hoće li neko biti pored nje? Da li je sama?
Moj telefon je nestao. Raspakovala sam se, ali telefon nije bio u
koferima. Woods me ne može dobiti. Možda je tako najbolje. Moje reči
kako nisam dovoljno dobra za njega, nisu funkcionisale ranije. Njegov
otac me naterao da odem, i dokazao mu da ga nisam vredna.

Ideja da ga je njegov otac slagao da sam otišla svojom voljom ili da


sam nešto ukrala, me zabolela. Nisam želela da poveruje u to. Nisam
mogla da se vratim na spavanje pošto sam se sinoć probudila vrišteći. A
probudila sam i Braden i Kenta. Sedela sam razmišljajući šta ću sad da
radim. Gde ću da idem? Kako ću da živim svoj život? Da li ću ikad ponovo
videti Woodsa? To me je održavalo budnom, ne dozvoljavajući mi da
utonem u još jedan loš san koji me progonio. Sve je bilo još sveže.

Kucanje na vratima me vratilo u sadašnjost i Braden se pojavila sa


šoljicom kafe u rukama.

- Pomislila sam da si možda budna, - nasmejala se dodajući mi kafu.

- Hvala ti, - uzela sam šolju od nje. Pošto sam otpila gutljaj pogledala
sam u Braden. - Žao mi je zbog sinoć.

Braden se namrštila. - Nemaš razlog da se izvinjavaš. Meni je žao što


imaš te proklete snove. Žao mi je što ne mogu ništa da učinim da nestanu.
Žao mi je što si pronašla ljubav, i da se sve raspalo. Žao mi je zbog svih
sranja sa kojima si morala da se izboriš. Ali ti nemaš razlog da se
izvinjavaš, Della Sloane. Nikad nisi imala.

Imati Braden je bio moj spas. Dok nju nisam upoznala, niko nije brinuo
za mene. Nekako sam zaslužila odanost ove osobe velikog srca, i nikad joj
ne mogu biti dovoljno zahvalna na tome.
- Misliš li da ću završiti kao moja majka? - Pitala sam, jer to je bio moj
najveći strah. Pogotovo sad.

- Ne. Ne mislim. Mislim da je tvoja majka preživela traumu dok je


imala novorođenče pored sebe i to se izmešalo sa depresijom od koje je
patila već neko vreme. Sećaš se šta sam pronašla u njenim dokumentima.
Imala je problema sa zdravljem, a onda je na tragičan način izgubila sina
i muža. Nije imala oslonac posle toga. Nije imala porodicu. Ništa. Imala
je samo malenu bebu i da, pukla je. Većina ljudi bi na njenom mestu
doživela isto. Da je imala porodicu uz sebe koja bi primetila da se njeno
stanje pogoršava, verujem da bi joj pomogli i da bi bila bolje. Da bi tvoj
život bio mnogo drugačiji. Ali to se nije dogodilo. Bila je sama i izgubljena.
To se tebi neće desiti. Jer ti imaš mene, a ja te nikad neću napustiti. Ti imaš
porodicu.

Želela sam da joj verujem. Želela sam da opravdam majčine postupke


sa nekim logičnim razlogom zbog kog nije mogla da se povrati. Da to nije
bilo neizbežno.

- Šta je sa mojom bakom? Bila je u mentalnoj ustanovi, - podsetila sam


je. Ta činjenica me progonila.

- Da li znaš zbog čega? Jesi li ikad istražila malo više o tome? Ne znaš
ni razlog, kao ni da li je to uopšte istina. To je priča tvoje majke, Della.
Majke, koja nije bila pri čistoj svesti. Mislim da si živela u lažima, dušo.
One su te prestravile. Ali ako ćemo iskreno, ti bi odlepila onog trena kad
smo pronašle tvoju majku u kući sa žiletom u rukama i prerezanim
venama. Nisi pukla. Premostila si sve to i uspela da započneš novi život.
Možeš ti ovo, Della. Možeš da živiš srećan i ispunjen život. Isti onaj koji je
tvoja majka zaslužila, ali je bila zakinuta. Ne dozvoli strahu da te ometa u
tome. Molim te.

Želela sam to. Želela sam da živim. Za brata i oca koje nikad nisam
poznavala i majku kojoj je ostala uskraćena za tu sreću. Želela sam da
živim zbog njih. I želela sam da živim zbog sebe.

- Zašto ga ne pozoveš?

Nisam morala da pitam na koga misli. Želela je da nazovem Woodsa.


Želela sam život sa njim. Volela sam ga. Ali kako da se umešam između
njega i njegovog oca? Taj čovek me mrzeo. Morao bi da bira između mene
i svoje porodice. Ako me Woods bude želeo više od života za koji je
predodređen, onda će me potražiti. Nisam htela da ga zbunim svojim
pozivima. Trebalo mu je vremena da odluči šta želi.

- Mislim da ću pričekati. Zna odakle sam, i zna tvoje ime. Ako zaista
bude želeo da me pronađe, mogao bi to lako da uradi. Mora da donese
neke bitne odluke. Nisam sigurna da sam dovoljno vredna kako bi
izgubio sve zbog mene.

Braden me zagrlila oko ramena i naslonila glavu na moju. - Koliko


puta moram da ti ponovim da si ti posebna? Svako ko te upozna a ne
poželi da sazna više o tebi i bude deo tvog života je glup. Videla sam to
još kad sam bila dete.

Nasmešila sam se. - Ne. Mislila si da sam vampir i želela si da se


sprijateljimo kako te ne bih pojela.

Braden se zacerekala. - Pa , da, i to. Ali vrlo brzo sam se uverila da nisi
krvopija, a i dalje si mi se dopadala.

Sedele smo tako svaka u svojim mislima još par minuta.

- Uzela sam slobodan dan danas. Hajdemo u kupovinu, - rekla je na


kraju.

- Može. To dobro zvuči. - Bilo šta da me izvuče iz ove kuće i skrene


misli sa Rosemarya .... i Woodsa.
Nisam oka sklopio čitave noći. Ali shvatio sam par stvari. Della je bila
prisiljena da ode. Jedino mesto na koje bi mogla da se zaputi bila je
Georgia. Kod njene drugarice Braden. To je jedina osoba za koju sam znao
da je vezana.

Pozvao sam Josiaha u šest ujutru da obavi potragu za ženskom


osobom po imenu Braden, staru oko dvadesetak godina u gradiću Macon,
Georgia. To je sve što sam znao. Za deset minuta dobio sam ime, broj
telefona i adresu. Braden Fredrick živela je u Maconu, Georgia sa svojim
suprugom Kentom.

Pozvao sam broj koji mi je Josiah dao, ali oba puta javila se govorna
pošta.

Pozvao sam Josiaha ponovo. - Nađi mi broj Kenta Fredricka. Sigurno


negde radi. Mora da postoji poslovni broj.

- Dobro. Daj mi sekund, - odgovorio je bez pitanja. Čio sam tapkanje


po tastaturi. - Ah, evo ga. On je advokat. Fredrick i Fredrick. Izgleda da je
njegov otac drugi Fredrick. 478-555-5515.

Zapisao sam broj. - Hvala ti, - rekao sam i prekinuo poziv, pa okrenuo
zapisani broj.

- Fredrick i Fredrick advokatska kancelarija. Kako vam mogu pomoći?

- Moram da razgovaram sa Kentom Fredrickom, - odgovorio sam.

- Sačekajte jedan sekund. Mislim da je linija zauzeta. Oh, čekajte.


Slobodna je. Samo momenat da preusmerim vaš poziv.
Čekao sam slušajući klasičnu muziku koja je dopirala sa druge strane
veze. Nisam mogao da sedim. Nervozno sam šetao po terasi. Bio sam
blizu.

- Kent Fredrick, - javio se muški glas.

- Kent, ovde Woods Kerrington.

- Bilo je krajnje vreme g. Kerringtone. Ne volim da vidim svoju ženu


uznemirenu, a kad je Della uznemirena i moja žena je takođe.

Znao je gde se nalazi. Zaustavio sam se, nisam smeo da se ponadam.


- Da li znaš gde je Della?

- Da, ona je kući kod nas. Stigla je juče u katastrofalnom stanju. Tvoj
otac zaslužuje dobre batine. A o tebi se još razmatra.

Našao sam je. Pokrenuo sam se. Skočio sam sa terase i zatrčao se ka
kamionetu.

- Da li je dobro? Jel povređena? - Josiah mi je možda pomogao da


dođem do broja, ali ako ju je povredio, nastradaće.

- Zglobovi su joj povređeni jer su ostavili lisice na rukama tokom svih


pet sati vožnje. Ali osim, toga sve je dobro. Pa, sve osim srca. Ono je
slomljeno. Ali Della je uvek bila malo slomljena.

Od reči slomljena i njenog imena u istoj rečenici, uhvatila me teskoba.


Morao sam da dođem do nje. - Dolazim. Ne dozvoli joj da ode.

- Dolaziš ovde po nju?

- Da, - odgovorio sam.

- Pa, nisam baš siguran da se slažem sa tim da želiš da je odvedeš


negde gde će biti u blizini seronje od tvog oca. Ko kaže da je neće ponovo
povrediti? Della nema porodicu. Braden je sve što ima. A kad sam se
oženio sa Braden, dobio sam i Dellu. Znao sam da one idu u paketu. Jako
su bliske. Ja štitim ono što je moje.

Stegnuo sam volan. Jako. - Della je moja. U to budi siguran. Biću tu za


pet sati. - Prekinuo sam vezu i ukucao njihovu adresu u GPS.
Tri sata kasnije zazvonio mi je telefon, i pojavilo se očevo ime na
ekranu. Prvo sam hteo da mu dobijem poziv, ali sam se predomislio.
Vreme je da se suočim sa ovim čovekom. Neću vraćati Dellu tamo. Ne
mogu. Nikad je neće prihvatiti a ja ne mogu da živim bez nje, tako da
nema budućnosti za mene u Kerrington klubu.

- Šta je, - odlučio sam da nema potrebe za formalnostima. Pustiću ga


da priča, pa mu saopštiti svoju odluku na kraju.

- Gde si? Pozvali su me iz kluba da me obaveste kako se jutros nisi


pojavio na poslu. Imaju problem sa manjkom osoblja u restoranu i dva
automobila za golf ne rade.

- Pa onda sredi to. To je tvoj klub. Ne zanima me šta se tamo dešava.


Kad si oterao Dellu, pobrinuo si se da me u potpunosti okreneš protiv
sebe. Povredili su je, glupi idiote. I sad si me izgubio. Ne želim da imam
ništa više sa tobom, mojom majkom koja ti je bila sučesnik u ovome, niti
sa tvojim klubom. Ne možeš da me kontrolišeš. Neću ti to dozvoliti.
Dižem ruke od svega. U mojim venama teče krv mog dede i uspeću sam
da napravim nešto za sebe. Ne trebaš mi ti. Nikad i nisi. - Nisam sačekao
njegov odgovor. Prekinuo sam vezu smeškajući se otvorenom putu ispred
sebe. Išao sam po jedinu osobu koja mi je bila potrebna u životu, i učiniću
sve za nju. To verovatno neće niti privilegovan život u kom sam odrastao,
ali biće ispunjen ljubavlju. I to je nešto što mi je nedostajalo, sve dok nisam
upoznao Dellu.

Moj telefon je ponovo zazvonio i pokazao se pozivni broj za Macon,


ali broj je bio nepoznat. Ni jedan od ona dva koje sam sačuvao u telefonu.

- Halo.

- Da li je to Woods Kerrington? - Čuo se ženski glas sa druge strane.


- Da ja sam, - odgovorio sam.

- Ovde Braden Fredrick. Moram da ti postavim nekoliko pitanja pre


nego što te pustim nazad u Dellin život. Za razliku od mog muža, nisam
baš ubeđena da je tvoj dolazak ovde dobra stvar.

Nasmešio sam se na zaštitnički ton u njenom glasu. Della je imala


zaštitnika i samo iz tog razloga, već sam voleo ovu nepoznatu ženu.

Svako ko je štitio moju Dellu imao je moje potpuno poštovanje.

- U redu. Pitaj šta god želiš, - odgovorio sam.

- Zašto dolaziš ovamo?

- Jer ne mogu da živim bez Delle. I ne želim. Ona je razlog zbog kog se
budim svako jutro.

Tišina. Pitao sam se šta će da kaže. Čekao sam.

- Dobro. Dobar odgovor. Možda mi se dopadaš. Da li misliš da je Della


luda ili bi mogla da poludi?

- Ne. Ona je brilijantna i puna života. Ima nekoliko problema koje treba
da prebrodi, ali znam da će joj biti bolje. Nameravam da joj pomognem i
verujem da će jednog dana pobediti probleme koji je muče.

Začuo se izdah olakšanja. - Poslednje pitanje. Zašto voliš Dellu?

Nisam morao ni da razmišljam o tome. - Dok Della nije ušla nisam


razumeo šta je ljubav. Nikad nisam bio zaljubljen, i u životu sam osetio
jako malo ljubavi. Ali bio sam svedok jednoj. Moji baka i deda su se voleli
do smrti. Mislio sam da je to mit. A onda sam upoznao Dellu. Uvukla mi
se pod kožu i počela da iz mene izvlači emocije za koje nisam ni znao da
postoje. Sa njom nije bilo pretvaranja. Nije svesna koliko je prelepa i
potpuno nesebična. Ali čak i da nije sve to, njen smeh i pogled u njenim
očima kad je zaista srećna, su jedina stvar koja je bitna u životu.

Tihi jecaj me iznenadio. - Dobro. Dođi po nju. Odobravam.

Nasmešio sam se kad sam čuo štucanje sa druge strane. - Skoro sam
tu.
Braden je bila pozvana na sastanak u školi. Nije to spominjala pre
ručka. Otrčala je brzinski kad je primila poziv. Razmišljala sam da
odremam ili da bar pokušam. Nisam znala kako ću spavati večeras.
Mrzela sam pomisao da ću svojim vriskom opet probuditi Braden i Kenta.
Pogledala sam na sat. Prošlo je skoro dvadeset i četiri sata od kako sam
stigla ovde. Ni jedan poziv od Woodsa. Bio je pametan čovek. Da je želeo
da me pronađe i uveri se da sam dobro, već bi to uradio.

Bolelo je. Želela sam da brine za mene. Želela sam da me dovoljno voli.

Začulo se zvono na vratima i zastala sam u kuhinji, smrznuta. Nisam


znala da li bi trebalo da otvaram vrata. Nismo pričali o tome. Osim toga
bila je sredina dana, a Braden i Kent su bili na poslu. Ponekad bi Kent
radio od kuće, kao juče kad sam stigla ovamo. Ali danas nije bio tu. Ispred
čak nije bilo ni auta.

Zvono se ponovo oglasilo. Ko god da je bio, nije odustajao. Prošla sam


hodnikom do ulaznih vrata. Zahvaljujući prozorima sa obe strane, mogu
da vidim ko je ispred. Prišla sam tiho vratima i provirila.

Woods je nervozno gledao u vrata sa rukama u džepovima. Ovde je.


Kako me je pronašao?

- Daj Della, znam da si unutra. Molim te otvori vrata dušo, - preklinjao


je i nastavio sa kucanjem.

Bio je ovde zbog mene. Ispravila sam se i dohvatila kvaku. Došao je.
Želeo je da me vidi. Nije zvao. Samo je došao za mnom. Krenula sam da
otvaram vrata koja je Woods momentalno gurnuo i uleteo u kuću.
Pogledao me u oči pa dohvatio i povukao u zagrljaj.

- Izludeo sam, dušo, - mrmljao je u moju kosu. - Nisam mogao da


spavam. Nisam mogao da jedem. Žao mi je. Tako mi je žao. Kunem ti se
da mu nikad neću ovo oprostiti. Nikad. - Nastavio je da me grli i obećava
još mnogo toga. Zagrlila sam ga oko pojasa, naslanjajući glavu na njegove
grudi. Došao je. To je jedino bilo bitno.

- Volim te Della. Ne mogu da te izgubim. Samo ti Della. To je sve što


mi treba. Samo ti. Izgradićemo život zajedno. Novi život. Naš život.

Odustao je od svoje porodice i kluba. Da li sam mogla to da dozvolim?

- Ne želim da napustiš sve na čemu si celog života naporno radio, -


rekla sam mu.

- Samo sam gubio vreme. Ne mogu da živim život u kom mi svaki


pokret kontroliše drugi čovek. Povredio te je, Della. Uplašio te je, bejbe, i
ja to ne mogu zaboraviti. Ne mogu mu preći preko toga. Mrtav je za mene.
Taj način života je gotov. Sve što mi treba si ti.

Želela sam Woodsa.

Podigla sam ruke do njegove glave, provlačeći mu prste kroz kosu, pa


sam mu pomazila obraze. - Nedostajao si mi.

- Bio sam u paklu od trenutka kad sam ušao u kuhinju i saznao šta se
dogodilo. Nikad više. Kunem ti se.

Morala sam sve da mu kažem. Došao je ovde da započne novi život sa


mnom. Morao je da zna u šta se upušta. Nisam bila potpuno iskrena sa
njim. Trebalo bi da zna za moju majku i kako sam je pronašla. I da čuje za
moju baku, i mogućnost da sam od majke nasledila ludilo.

- Trebalo bi prvo da me saslušaš. O tome kako mi je majka umrla. I


kako bih i ja mogla da poludim. Ne mogu da ti dopustim da doneseš ovu
odluku, a ne znaš sve činjenice o meni. Stvari koje sam sakrila i nisam
pričala o njima, moram to sada da podelim sa tobom. Tek onda odluči
jesam li vredna svega ovoga.
Woods je spustio usne na moje i poljubio me nekoliko puta. - Srećo,
toliko sam zaljubljen u tebe da možeš da mi kažeš bilo šta, ali to neće
promeniti moje mišljenje. Ali ako ćeš se osećati bolje, ispričaj mi. Želim
sve da znam. Želim da imaš poverenja u meni da mi sve ispričaš, i da imaš
dovoljno vere u mene da te neću napustiti.

Ako želim da ova veza uspe, onda moram da mu verujem. Morao je


da zna ovo o meni. Vreme je da počnem pričati o tome.

- Bila je žurka. Srednjoškolska žurka. Braden je planirala nedelju dana


kako da me ušunja tamo sa njom. Trebalo je da budem njena rođaka iz
Mississippia. Sve je smislila. Bila sam tako uzbuđena. Nikad nisam bila u
društvu drugih ljudi, - čvrsto sam zatvorila oči, jer sam znala da ova priča
može da pokrene napad. Htela sam da budem dovoljno jaka, kako bi mu
ispričala ovu priču.

- Samo polako, - rekao je držeći me u zagrljaju.

- Bila sam nervozna. U poslednjih par meseci, mama me je nekoliko


puta uhvatila kako se iskradam. Svaki put bi se loše završilo. U većini
slučajeva bi me istukla kožnim kaišem. Užasavala se mojih izlazaka. I sve
više je pričala sa mojim bratom. Pričajući kako mu nedostaje i kako želi da
ona ide sa njim. To me je plašilo. Znala sam da je jedini način za to... smrt.
- Stala sam na sekund i duboko udahnula.

- Te večeri smo se iskrale bez problema. Otišla sam na svoju prvu


žurku. Prvi put sam se susrela sa seksom. Nisam ga imala ja lično, već
drugi par ispred mene. Radili su to u kupatilu; naletela sam na njih u
potrazi za toaletom. Bila sam zadivljena. Stiskali su se jedno uz drugo tako
jako, i svidelo mi se to. Poželela sam da budem tako blizu nekoga. Tada
me zaintrigirala ideja o seksu. - To je bio lakši deo sećanja. Mogla bih da
kažem da je to jedina svetla tačka te večeri. Mrzela sam da se sećam
drugog dela.

- Kasno smo se vratile kući. Bilo je oko tri ujutru. Bila sam na sedmom
nebu. Neki dečko me poljubio i dopalo mi se. To je bio stvarni život.
Živela sam... Ali onda smo stigli kući. Braden nikad nije ulazila sa mnom
unutra. Uvek bi sačekala ispred dok ne uđem na sigurno. Svetla su bila
popaljena u celoj kući. Već sa ulice sam videla svetlo u svojoj sobi. To je
bio prvi znak da nešto ne valja. Majka bi obično stajala u mraku sa kaišem
u rukama, ako bi me uhvatila da sam se iskrala. - Telo mi se treslo. Već
sam teže disala. Neću dozvoliti strahu da pobedi. Pobediću ga. Skupila
sam svu snagu i pogledala u Woodsa.

- Braden nije otišla kad sam otvorila vrata. Ušla je za mnom unutra i
stala u hodniku. Obe smo znale. Tišina je sve govorila. Nisam stigla
daleko. Kuća je bila mala. Izašla sam iz dnevne sobe u hodnik. Krv... njen
krv. - Udahnula sam duboko. - Slivala se na tepih u hodniku iz kupatila.
Mirno je ležala na pločicama. Vene na obe ruke bile su prerezane, a oko
nje se nalazila lokva krvi u kojoj je ležao žilet. U tom trenutku sam se
izgubila. Krenula sam da vrištim, držeći je za ruku. Pokušavala sam da je
dozovem nazad. Ali istina je bila da je želela da ode mom bratu... i na
kraju je otišla.

Woods me pritisnuo uz svoje grudi pojačavajući stisak oko mene. - Oh,


dušo. Jako mi je žao. Zbog svega. Tako mi je prokleto žao.

Nisam bila gotova. Volela bih da jesam, ali nisam. Stigla sam do ovde,
moram da nastavim. - Braden je čula moju vrisku i došla do mene.
Pogledala sam je i rekla kako je moja mama otišla. Tad sam se izgubila.
Ne sećam se da je pozvala hitnu pomoć, niti dolaska bolničara. Bila sam
izgubljena u svetu u kom je moja majka bila živa, a ja nisam mogla da je
dohvatim. Kad sam se konačno povratila, Braden je sedela uz mene i
čistila me. Brisala mi je krv sa ruku. Onda me presvukla u čistu odeću i
držala za ruku dok sam odgovarala na pitanja. Bilo je tako mnogo pitanja.
Braden je odbila da se pomeri od mene. Kad se sve završilo, preselila sam
se kod nje u kuću pored i živela narednih nekoliko godina sa njom i
njenim roditeljima. Bila je odlučna da ću živeti sa njima. Mogla sam da
vidim njihovu zabrinutost. Skrivala me je svih tih godina, a oni su me se
zbog toga bojali. Nisam ih krivila. Nikad se nismo povezali. Videla sam
im u očima da su očekivali kako ću odlepiti svake sekunde. Ponekad bih
ih razumela jer sam i sama čekala....

- Ne govori to. Čuješ li me? Nemoj da si se usudila to da kažeš. Ti se


nećeš slomiti. Ti si najjača osoba koju znam. Zadivljen sam stvarima kroz
koje si prošla, a ipak uneseš svetlo sa sobom, gde god da se pojaviš. Kad
te pogledam, vidim život. Vidim sreću. Vidim svoju budućnost.
Ja sam bila njegova budućnost. On je bio moja. Kad bih imala život sa
Woodsom pored sebe, znala sam da bih se izborila sa bilo kakvom tamom
koja bi pokušala da me proguta. Pre njega nisam imala razlog da živim.
Na mom putovanju da pronađem samu sebe, pronašla sam mnogo više
nego što sam tražila. Sad sam znala zašto želim da živim. Razumela sam
ljubav. Pronašla sam je.

Woods je odbio Bradeninu ponudu da ostanemo. Nije se bunila, što


me iznenadilo. Woods je poneo oba moja kofera. Nismo otišli daleko, jer
još uvek nisam bila spremna da napustim Braden. Woods je pronašao
hotel sa pet zvezdica u Atalanti i prijavio nas. Onog trenutka kad su se
vrata apartmana zatvorila, spustio je kofere i došao do mene. Podigao me
u naručje i odneo do kreveta u sredini sobe.

- Treba da mi učiniš jednu uslugu, - rekao mi je svlačeći majicu i


bacajući je na zemlju, da bi potom prešao na svoje pantalone.

- Dobro, - odgovorila sam gledajući njegove ruke. Uživala sam


posmatrajući kako skida pantalone i oslobađa svoju dužinu.

- Kad se zakopam duboko u tebe, moraš da mi kažeš da me voliš.

Ta ranjiva molba u njegovom glasu podsetila me da mu nikad nisam


ni rekla. Uspravila sam se i stavila obe ruke na njegove grudi, dok se
spuštao ka meni.

- Znaš da te vo…

- Ne još. Kad budem u tebi. Onda mi reci, - prislonio je prste na moje


usne kako bi me ućutkao.
Svukla sam majicu, a vrlo brzo i ostatak odeće. Rukama je dohvatio
moja kolena i raširio ih, kako bi napravio mesta za sebe. - Moram da je
poljubim. Mislim da sam joj nedostajao, - šaputao je spuštajući glavu dok
se nije našao između mojih nogu.

Trgla sam se ispod njega, zgrabila ga za kosu i zastenjala kada je


ubacio jezik u moj otvor, a onda ga izvukao i krenuo da kruži po otečenom
klitorisu.

- Vidiš da me je poželela, - šapnuo je i nasmešio se. Potom je gurnuo


dva prsta unutra i nastavio da liže sokove koji su se slivali od intenzivnog
užitka koji su mi njegova usta pružala.

- Da, jako mnogo, - zadržala sam mu glavu u mestu kad je uvukao moj
klitoris u usta i krenuo da ga sisa. Bila sam tako blizu orgazma, ali želela
sam da ga osetim. - Želim te u sebi, - dahtala sam povlačeći ga na gore.

Woods je polako spuštao poljupce po mom stomaku, grudima i vratu,


dok mu se usne nisu našle iznad mojih. Spustio mi je par nevinih
poljubaca na usne. Raširila sam noge još jače. Glavić se trljao o moju
vrelinu i dovodio me do ludila.

Woods se izdigao, lagano spustio nazad i skliznuo u moje središte.


Obuzeo me osećaj ispunjenosti. Woods je čino da se osećam savršeno.
Lečio je sve što kod mene nije valjalo. Njegova blizina je sve što će mi ikad
biti potrebno.

Počeo je da pomiče kukove napred - nazad, dok su mu se mišići ruku


stezali pored moje glave. Prelazila sam prstima po njegovim rukama, i
uhvatila se za tvrde bicepse kako bih pod prstima osetila njegove mišiće.

- Volim te, - rekla sam iskreno. To je bilo nešto najiskrenije što sam
ikad izustila. Woods je zastao i glasno progutao. Podigla sam ruku i prešla
noktima grebući ga blago po vratu. Svaki deo njegovog tela me fascinirao.

- Volim te. Nikada te neću ostaviti. I kunem ti se srećo, da nikad više


nećeš biti sama. - Reči su mu bile ispunjene emocijama. Pogledi su nam se
sreli i videla sam mu suze u očima. Podigla sam noge i stisnula ih oko
njegovog struka, a rukama sam ga dohvatila za vrat privlačeći ga bliže
sebi. Nisam morala da mu objašnjavam šta mi je potrebno. Znao je. Bila
sam sigurna da je i njemu u ovom trenutku isto to trebalo. Tela su nam se
njihala u istom ritmu kao da smo se stopili u jedno. Ovo je bila dublja
povezanost od bilo koje druge.

- Da li je ovo vođenje ljubavi ? - Pitala sam ga dok mi se bližio orgazam.

- Svaki put kad se nađem u tebi je vođenje ljubavi, bejbe. Svaki prokleti
put.

Nasmejano sam mu poljubila ramena i stegnula ga jače kad su me


preplavili talasi orgazma.

Woodsovo telo se ukrutilo pa zadrhtalo, pre nego što je prostenjao i


ispunio me. Kad su nam se tela opustila, prevrnuo se i povukao me na
sebe. Gledao je u mene tako zadivljeno, da mi se stvorila knedla u grlu.

Nisam želela da se ovaj trenutak završi. Nikad. Ako mi uvek bude


ovako blizu, moj život će biti kompletan. Woods je ponovo počeo da me
ljubi, kad je zazvonio telefona. Namrštio se i pogledao u ime na ekranu.
Okrenula sam se da pogledam i ja. - To je Jace.

Pogledala sam na sat. Bilo je jedan ujutru. - Zašto zove ovako kasno?
Javi se.

Woods je dohvatio telefon i javio se. - Halo?

Videla sam kako su mu sa lica nestale sve emocije. Nje ništa rekao. Jace
je očigledno pričao jer je Woods slušao, ali nije se oglašavao. Po izrazu na
njegovom licu, nisam mogla da pretpostavim o čemu se radu.

- Ovde sam, - potvrdio je Woods Jaceu. To je sve što je rekao. Ništa


više.

Onda je par sekundi kasnije prekinuo vezu. Sedeo je, gledajući u


telefon u rukama. Nisam mogla da ga prokljuvim. Nešto se dogodilo.
Čudno se ponašao.

- Šta je želeo? - Pitala sam.

Woods je odmahnuo glavom. - Ništa. Nije želeo ništa. Samo je hteo da


me obavesti da je pre trideset minuta moj otac pao mrtav od srčanog
udara.

You might also like