Professional Documents
Culture Documents
„Ni crno ni belo – program za decu - obrazovanje za prevazilaženje predrasuda, razvoj tolerancije i otvorenosti
za različitosti”
OSNOVNO POLAZIŠTE
pažljivo osluškivanje onoga što deca izražavaju, komentarišu i pitaju u okviru svakodnevnih aktivnosti u školi i
korišćenje spontanih momenata za obradu tema koja se odnose na predrasude, stereotipe i različite oblike
diskriminacije
Posebno organizovane aktivnosti – radionice
Aktivnosti utkane u svakodnevni rad, mesečne planove
STRUKTURA PROGRAMA
IRI – Iz Rukava Igrice : zbirka igrica i aktivnosti koje se mogu realizovati svakodnevno u radu sa decom čiji je
osnovni cilj stvaranje bezbednog konteksta u kome deca mogu da se bave temama koje su za njih od izuzetnog
značaja, a odose se na problematiku predrasuda, stereotipa i suprotstavljanja različitim vrstama diskriminacije
Program od 10 radionica sa temama : pojam o sebi, otkrivanje ko sam ja i kako se osećam u vezi toga;
samopoštovanje, saznanja o polu, rasi, kulturi i fizičkim karakteristikama koje su važni aspekti i neophodni delovi
formiranja ličnog i grupnog identiteta; empatija sebi i drugima, sličnosti i razlike, osećanje ponosa zbog pripadnosti
određenoj rasi, etničkoj grupi, naciji, kulturi, grupi ; prihvatanje razlika u fizičkom izgledu; otkrivanje sličnosti, po
čemu smo svi ljudska bića..., diskriminacija...
Obrazovanje za društvenu pravdu: program za decu
Ciljevi:
Omogućiti deci da se upoznaju na način koji nije uobičajen
Pružiti deci priliku da razmisle o sličnostima koje ih povezuju
Tok radionice:
1. Priča o imenu :
Svako u krug kaže svoje ime : brzo – sporo, šatrovački, tiho-glasno i kako god smisle
Svako za sebe crta svoje ime
Kada završe, pokazuju jedni drugima šta su nacrtali, šalju u krug crteže tako da svako vidi svačiji crtež
Grupišu se po imenima ( princip se može varirati – ista imena, slična, ili po slovima isto prvo ili zadnje slovo...)
Kada se podele u male grupe, svaka dobije veliki papir i prvo zapišu svoja imena na njega
U malim grupama razgovaraju o sledećim temama : šta znači čije ime, odakle im imena, čemu ona služe, da li bi
promenili svoje ime, kada bi birali ime kako bi se zvali, kako svako od njih želi da ga/je zovu u školi
Na veliki papir zapisuju sve ono što misle da je važno, a o čemu su razgovarali u malim grupama
Razmena: svaka grupa referiše
Na kraju prave izložbu crteža imena i postera koje su naprivili
2. Sedanje u krilo
Sva deca sednu na stolice u krug
Jedno dete kaže neku svoju karakteristiku, svi sa sličnom ili istom sednu mu u krilo. Može i više dece u isto
vreme da navede karakteristike, pa sedaju u više grupa ( igra se igra dok im je zanimljivo)
Ciljevi:
Omogućiti deci da uvide da u isto vreme mogu da pripadaju većem broju grupa
Omogućiti deci da uvide da mogu biti član grupe, a sačuvati svoju individualnost
Omogućiti deci da uvide da smo ponekad u istoj grupi sa ljudima od kojih se inače veoma razlikujemo
Tok radionice :
1. Ja i grupa
Celo odeljenje razgovara o tome šta znači biti član neke grupe.
Pitati ih da li znaju šta je grupa, da li oni znaju neku grupu u kojoj su oni i oni sa kojima su slični (podsetiti ih malo
na priču o skupovima... govoriti jezikom opažanja, a ne vrednovanja. Umesto «Šta ne pripada?», govoriti «Šta se
razlikuje?». Objasniti im npr. da su oni svi u grupi koja se zove
“ učenici”, a da su u isto vreme i “deca” ili “ smeđokosi” ili «dečaci» i «devojčice» sl.
2. Cvet identiteta
Dati deci unapred pripremljen crtež cveta sa laticama (od 4 do 6) i zamoliti ih da zapišu kojim sve grupama
pripadaju ( koliko mogu)
Podeliti ih u trojke. Neka razmene šta je ko napisao, a zatim neka pokušaju da pronađu grupe koje su im
zajedničke (dati im bar 15-20min. za zajednički rad)
Razmena u velikoj grupi, šta im je bilo zajedničko, gde su bile razlike, koje su im grupe bile zajedničke, koje nisu,
da li postoje grupe kojima pripadamo celog života, od čega to zavisi, da li biramo uvek grupe u kojima smo)
Dogovoriti se sa decom da se cvetovi sačuvaju i da se posle izvesnog vremena proveri da li se nešto promenilo
Zamole se deca da od kuće donesu razne materijale, ono što im je lepo i privlačno, što im prija...
Svako dete dobija svoj papir, u obliku kvadrata, oslikavaju ga kako žele, crtaju na njemu nešto što ih
predstavlja , lepe po njemu i sl. Važno je da prikažu svoje snage, moći, kvalitete – nešto što ih čini posebnim i
važnim, vrednim ljubavi i poštovanja
Kada završe, jedno po jedno ustaju, kažu svoje ime, i nešto što vole kod sebe, na šta su ponosni.
Lepe jedan do drugog svoje kvadrate praveći tako »grupni pačvork« snaga i ponosa. Mogu mu dati zajedničko
ime. Zvuk koji oslikava njihovu zajedničku snagu
Razgledaju, komentarišu.
2. Igrica za kraj
Sva deca stanu u krug i jedno drugom daju gest prihvatanja i odobravanja
2. Zamoliti decu da se sete, svako za sebe, neke karakteristike za koju veruju da je samo njihova, tj. da je niko u
grupi ne poseduje. Podstaći ih da razmišljaju o tome po čemu su posebni. Reći im da treba da naprave svoj lični
bedž u kome će da predstave sve ono što ih čini jedinstvenim i posebnim. Kada ga nacrtaju, neka ispod njega
napišu svoje ime i jednu karakteristiku za koju veruju da je nema niko u grupi.
3. Napravi se izložba bedževa tako da se zalepe na zid i budu dostupna svoj deci. Deca prilaze bedževima i ako
misle da tu karakteristiku i oni poseduju, potpišu se na bedž. Na kraju svako dete dođe do svog bedža, pogleda da
li se neko potpisao i ko se potpisao
4. Razmena i diskusija:
Da li ima nekih karakteristika koje su jedinstvene i koje su to?
Koje osobine u grupi deli najmanji broj dece?
Zbog čega je to tako?
Da li su se prevarili u proceni misleći da je neka osobina jedinstvena, a ispostavilo se da nije?
Koje su to osobine kod kojih se potpisalo više dece?
Koje su to situacije u svakodnevnom životu kada mislimo da smo posebni i jedinstveni (da se sete situacije u
kojo su se tako osećali)?
Da li im je nakad ta osobina po kojo su se razlikovali od drugih smetala, tj. da li su bili na neki način
diskriminisani, odbačeni, izolovani zbog toga?
Napomena za voditelja: Ova pitanja pokazuju samo pravac u kom voditelj vodi razgovor, ne mora ih se doslovno
pridržavati.
5. Sličnosti
Deca se dele u parove i svaki par ima zadatak da smisli nešto neobično po čemu su slični. Sa tim sličnim
osobinama traže druge parove i ako utvrde da su slični sa njihovim osobinama koje su izdvojili, grupišu se u
četvorke i onda traže novu četvorku sa kojom će da utvrđuju sličnosti. Ukoliko ne mogu da nađu parnjake po
osobinama koje su odredili onda se zajedno dogovaraju i pronalaze nove osobine po kojima su kao grupa slični.
Ova aktivnost može da traje sve dok se cela grupa ne okupi.
6. Razmena i diskusija:
Da li im se ova aktivnost svidela i zašto?
Da li im je bilo teško da pronađu zajedničke osobine?
Kako su se osećali kad su videli koliko dece deli tu osobinu?
Podstaći ih da se sete primera iz života kada im je bilo drago što su slični sa ostalima?
Da li je bilo situacija u kojima im je to stvorilo probleme?...
Napomena za voditelja: Ova pitanja pokazuju samo pravac u kom voditelj vodi razgovor, ne mora ih se doslovno
pridržavati.
2. Zalepiti slike na papire različitih veličina i onda pitati decu, jedno po jedno, po čemu se razlikuju od ljudi sa slika. A
zatim da li postoji nešto po čemu su slični. I druga deca mogu da učestvuju, iznalazeći dodatne sličnosti i razlike
( voditi računa da se pri tome jedni drugima ne podsmevaju). Ponoviti ovu aktivnost više puta sve dok traje
interesovanje da bi što više dece moglo da učestvuje direktno
5. Razmena sa decom u velikoj grupi o tome kako mi možemo u isto vreme biti u više različitih grupa
6. Podeliti decu u manje grupe ( do 5) i dati im zadatak da napišu pesmu, priču ili da komponuju rep ili rok
kompoziciju o sličnostima i razlikama u odeljenju
4. (ako ima malo dece iz druge etničke grupe, ne pričati samo o njima, jer to može da ih povredi, može se recimo
početi tako da prvi/a u vrsti bude najtamnija osoba), traže po razredu ko ima slične ili manje slične boje
5. Sa decom se diskutuje o tome koje sve boje kože, kose i očiju postoje, odakle to potiče (objašnjava se zašto su
ljudi tamnije boje kože na mestima gde ima mnogo sunca, plavooki i svetle puti na severu gde nema puno sunca,
Eskimi sa spuštenim kapcima zaštita od odsjaja sunca od snega..., daje se uprošćeno naučno objašnjenje), da li to
može da se menja?
6. Deca pronađu bojice sličnih boja kao što su njihova koža, kosa, oči, prave grupe po sličnosti, u grupama
razgovaraju o tome šta je sve na svetu te boje, a njima se sviđa
7. Svi zajedno se dogovaraju kako da naprave svoju dugu u kojoj će biti sve njihove boje, učestvuje i učitelj/ica. Slažu
sve boje, mešaju ih i prave čaroliju boja svog odeljenja
2. Svaka grupa da sebi ime, napravi svoju zastavu, bedž koji zakači
3. Iz svake grupe bira se posmatrač koji gleda šta se dešava, i zapisuje strategije koje koriste oni u krugu i onaj koji u
krug želi da uđe. Oni koji su u krugu treba da stanu tako da budu kompaktni i da otežaju ulazak onoga koji u krug
želi da uđe
4. Iz svake grupe po jedno dete pokušava da uđe u krug koji čini druga grupa, dok krug treba da ga u tome spreči .
Posle par minuta, bez obzira da li su deca ušala u krug ili ne, menjaju se uloge. Igra traje dok se ne izređaju svi
koji to žele. Najbolje je kada se ista deca isprobaju u sve tri uloge ( krug, onaj koji ulazi i posmatrač). Važno je
odrediti pravila, da je dozvoljeno braniti krug na razne načine, samo nema tuče i vređanja.
5. Razmena: kako su se osećali u jednoj i drugoj ulozi, koja im je bila lakša, da li se drugačije osećaju oni koji su ušli
u krug od ovih drugih...ko hoće ( ako u odeljenju postoji dete autsajder osvestiti njegova moguća osećanja,
posebno ako je tome razlog nešto što nije stvar njegovog/ njenog izbora) Učitelj/ica može komentarišući dati detetu
empatiju
Posmatrači nabrajaju strategije koje su uočili, učitelj/ica, ili dete koje želi zapisuje
Autsajderi govore kako su se osećali, učitelj/ica, ili dete koje želi zapisuje i daje empatiju
Grupe govore kako su se osećale, učitelj/ica, ili dete koje želi zapisuje
Napomena za učitelja/učiteljicu: važno je pratiti šta deca govore međusobno dok traje igra, pre razmene dobro je
pustiti ih da neformalno razmene šta se dešavalo, paziti da ne dođe do sukoba.
3. «Ovo je moja korpa»: deca crtaju korpu, daju joj ime i dodaju svoje.
Kada završe svako pokaže šta je nacrtao, kaže ono što želi.....
4. Pravimo izložbu...svako zakači svoj crtež na za to unapored predviđeno mesto
5. Igrica za kraj/ Neobična razmena
Svaki učesnik i voditelji napišu na parčetu papira ponudu jednog svog poklona koji je spreman da podari bilo kome
iz grupe. Učesnike podsticati da pojam poklona prošire na različite i originalne varijante ( npr. poklanjam ti šetnju
pored reke, stihove, poljubac...) Svaka poklon ceduljica treba da bude potpisana. Svaki učesnik učesnik izvlači
cedulju i onda se razmenjuju pokloni, šta može odmah može, za ostalo se dogovaraju.....
IX RADIONICA/ Limunčići
Ciljevi:
podstaći decu da razmišljaju o odnosu celine grupe i pojedinca
podstaći decu da razmišljaju o mehanizmoima nastajanja stereotipa
podstaći decu da uvide odnose između opšteg(SVI), posebnog (NEKI) i pojedinačnog (NIKO KAO JA)
Tok radionice:
Komentar voditelja: Voditelj pravi paralelu sa stvarnim životom...npr. situacija u razredu kada dođe novo dete i sl.
2. Igrica za kraj:
Deca sede u parovima jedno naspram drugog. Jedna ruka im je iza leđa, a druga na stolu, kao kod obaranja ruku.
Sa obe strane stoje bombone (npr. 3 sa leve i 3 sa desne strane ). Deci se kaže da je cilj da pojedu bombone; a
bombone, jednu po jednu mogu da uzmu samo kad obore ruku svom paru. Kad obore ruku svom paru, uzmu
bombonu sa te strane. Igra se dok se sve bombone ne pojedu.
Zadatak je rešen na najbolji mogući način kada se deca u paru dogovore da bez otpora naizmenično obaraju ruke i
na taj način pojedu sve bombone.