Professional Documents
Culture Documents
Ivan Malčić
Pedijatrijska kardiologija u slici
od fetalne do odrasle dobi
MEDICINSKA NAKLADA – ZAGREB
BIBLIOTEKA Sveučilišni UDŽBENICI I PRIRUČNICI
Ivan Malčić
Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Autor
prof. dr. sc. Ivan Malčić
Recenzenti
prof dr. sc. Šime Mihatov
prof dr. sc. Anton Šmalcelj
Korištenje naziva sveučilišni udžbenik odobreno je: Odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu, klasa: 032-01/19-01/42, urbroj: 380-062/250-19-5,
na sjednici održanoj 19. studenoga 2019. godine (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis)
© 2019 Medicinska naklada. Sva prava pridržana. Ova je knjiga zaštićena autorskim pravima i ne smije se ni djelomično reproducirati, po-
hraniti u sustavu za reproduciranje, fotokopirati niti prenositi u bilo kojem obliku i na bilo koji način bez pismenoga dopuštenja autora i iz-
davača.
Ivan Malčić
Pedijatrijska
kardiologija
u slici
od fetalne do odrasle dobi
Akademija medicinskih
znanosti Hrvatske
ZAGREB, 2019.
POKRATE
V
DAO descedentna aorta HRHS sindrom hipoplastičnog desnog srca
DCM dilatacijska kardiomiopatija HRQOL kvaliteta života povezana sa zdravljem
(DKM) (engl. health-related quality of life)
DChRV dvostruko pregrađena desna klijetka HRU plućna vaskularna rezistencija izražena
(engl. double-chambered right ventricle) u hibridnim jedinicama (Woodove
DILV zajednički ulaz pretklijetki u lijevu klijet- jedinice) (engl. hybrid resistence units)
ku (engl. double inlet left ventricle) HTx transplantacija srca
DIRV zajednički ulaz pretklijetki u desnu kli- IAA interrupcija aortalnog luka
jetku (engl. double inlet right ventricle) (engl. interruption of aortic arch)
DMD Duchenneova mišićna distrofija ICD implantabilni kardioverterski defibrilator
DORV zajednički izlaz obiju krvnih žila iz desne (engl. implantable cardioverter defibri-
klijetke (engl. double outlet right ventricle) llator)
VI
l-TGA korigirana transpozicija velikih krvnih NYHA engl. New York Heart Association (criteria)
žila (ccTGA) OPSG odrasli s prirođenim srčanim greškama
LV lijevi ventrikul PA pulmonalna atrezija
LVAD lijevoventrikularna cirkulacijska potpora
PAB zaomčavanje plućne arterije
(engl. left ventricular assist device) (engl. pulmonary artery banding)
LVCS lijeva gornja šuplja vena PAC prijevremena atrijska kontrakcija
LVNKK nekompaktni (spužvasti) lijevi ventrikul (engl. premature atrial contraction)
(LVNC) (engl. left ventricular non-compaction) PAH plućna arterijska hipertenzija
LVOT izlazni trakt lijeve klijetke PAP tlak u plućnoj arteriji
(engl. left ventricular outflow tract) (engl. pulmonary artery pressure)
LVOTL lezija izlaznoga trakta lijeve klijetke PAPVR parcijalni anomalni utok pulmonalnih
(engl. left ventricular outflov tract lesions) vena (engl. partial anomalous pulmo-
MAPCA’s glavne aortopulmonalne kolateralne nary venous return)
arterije (engl. major aortopulmonary
PCPC Parcijalna kavopulmonalna anastomoza
collateral arteries) (engl. partial cavo pulmonary connection)
MbE morbus Ebstein PCQLI Pediatric Cardiac Quality of Life Inven-
mBT modificirana Blalock-Taussigina anasto- tory (specifični HRQOL instrument za
moza djecu (dob 8–12 godina) i adolescente
MCID minimalna klinički važna razlika (dob 13–18 godina) s prirođenim ili steče-
(engl. minimum clinically important nim bolestima srca
difference) PDA perzistirajući duktus Botallo
MCS mehanička potpora cirkulaciji PET/CT pozitronska emisijska tomografija, uz CT
(engl. mechanical circulatory support)
PFO perzistirajući foramen ovale
MCTD mješovita bolest vezivnog tkiva
PGF1 prostaglandin E1
(engl. mixt connective tissue disease)
PJRT tajna spojna kružna tahikardija (engl. per-
MELAS engl. Motochindrial myopathy, Encepha-
manent junctional reentrant tachycardia)
lopathy, Lactic Acidosis, Stroke
PLAX duga parasternalna os
MET metabolički ekvivalent (engl. metabolic
(engl. parasternal long-axis view)
equivalent of task)
PLE sindrom gubitka bjelančevina crijevom
MFS Marfanov sindrom
(engl. protein-losing enteropathy)
MIBG metajodbenzilgvanidin
Pro-BNP moždani(B) natrijuretski peptid (NP)
MR magnetna rezonancija (engl. brain natriuretic peptide)
MRA angiografija magnetnom rezonancijom PS pulmonalna stenoza
(engl. magnetic resonance angio)
PSAX kratka parasternalna os
MSCT višeslojna kompjutorizirana tomografija (engl. parasternal short-axis view)
(engl. multi scan computer tomography)
PTFE politetraflouroetilen
MV mitralna valvula
PV protrombinsko vrijeme
NKKM ne-kompaktna kardiomiopatija
PVC prijevremena ventrikularna kontrakcija
NLE neonatalni lupusni sindrom
PVM prolaps mitralne valvule
NMR nuklearna magnetna rezonancija
PVR plućna vaskularna rezistencija
VII
QOL kvaliteta života (engl. quality of life) SubAS diskretna subaortalna stenoza
Qp pulmonalni optok (q = guantity) SV single ventricle
Qs sistemni optok SVR sistemna vaskularna rezistencija
RACHS procjena stupnja kardiokirurškog rizika SVT supraventrikularna tahikardija
(engl. Risk Adjustment in Congenital SZO Svjetska zdravstvena organizacija (engl .
Heart Surgery) World Health Organization, WHO)
RCA desna koronarna arterija TA IB trikuspidalna atrezija IB
(engl. right coronary artery)
TAC zajedničko arterijsko deblo
RFA radiofrekventna ablacija (engl. truncus arteriosus communis)
RIMA desna unutarnja arterija mamarija TAPVR potpuni anomalni utok pulmonalnih
(engl. right internal mamarian artery) vena (engl. total anomalous pulmonary
RKM (RCM) restrikcijska kardiomiopatija venous return)
RNV radionuklidna ventrikulografija TCPC potpuna kavopulmonalna anastomoza
Rp plućna rezistencija (engl. total cavopulmonary connection)
Navedene pokrate većim se dijelom nalaze u ovoj knjizi, ali dio svakodnevnih pokrata naveden je kao nužnost u
komunikaciji i publiciranju, a ne mora se naći u ovoj knjizi.
Ista se promjedba odnosi na pojmovnik englesko-hrvatskog nazivlja u kardiologiji prirođenih srčanih grešaka.
VIII
POJMOVNIK
englesko-hrvatskog nazivlja
u kardiologiji prirođenih srčanih grešaka
IX
free breating tehnika bez kontrole disanja (kod ROC matrix tablica odlučivanja (ROC tablica)
technique nekih slikovnih metoda) (engl. decision matrix)
goosneck oblik gušćjeg vrata (izgled izlaznog root fenotype korijenski fenotip
trakta lijeve klijetke kod atrioven- shunt pretok (slijeva-nadesno i sdesna
trikularnog septalnog defekta – od- nalijevo ili bidirekcionalno)
nosi se na gusku koja se šopa)
sick sinus sindrom bolesnog sinusnog čvora
heterotaksija nepotpuna lateralizacija sindrom
inlet – »inflow« ulazni – utočni (npr. inlet VSD) side-by-side jedno uz drugo (ali suprotno od
concordance sukladnost paralelno)
X
Sadržaj
1. Normalno srce...................................................................................................1
1.1. Fetalna ehokardiografija – normalan prikaz.......................................................................................5
1.2. Rendgenska snimka normalnoga srca s obzirom na najčešće
prirođene srčane greške koje imaju tipičnu konturu srca............................................................... 23
1.3. Ehokardiografski prikaz normalnoga srca.........................................................................................27
1.4. MSCT i NMR normalnoga srca ....................................................................................................... 34
1.5. Angioscintigrafski prikaz normalnoga srca .......................................................................................37
1.6. Angiokardiografski prikaz normalnoga srca .................................................................................... 39
1.7. Morfološka anatomija normalnoga srca
(ljubaznošću D. Jelašića)...................................................................................................................44
XI
2.14. Sindrom hipoplastičnoga lijevog srca.............................................................................................. 167
2.15. Zajednički arterijski trunkus............................................................................................................. 175
2.16. Pulmonalna atrezija .......................................................................................................................... 179
2.17. Anomalije luka aorte..........................................................................................................................191
2.18. Abnormalnosti pulmonalnoga venskog sustava..............................................................................199
2.19. Trikuspidalna atrezija.........................................................................................................................214
2.20. Prirođena manjkavost pulmonalne valvule i disfunkcija
atipičnog arterijskog duktusa – izvor širokog spektra kardiovaskularnih anomalija....................219
2.21. Dvostruko pregrađena desna klijetka – double-chambered right ventricle....................................231
2.22. Anomalije i bolesti koronarnih krvnih žila...................................................................................... 235
2.23. Anomalije kardinalnoga venskog sustava........................................................................................251
2.24. Tumori srca.......................................................................................................................................256
2.25. Heterotaksija ili sindrom nepotpune lateralizacije ........................................................................261
2.26. Atrijski izomerizam..........................................................................................................................269
2.27. Fetalno srce – osobiti patološki nalazi............................................................................................ 274
2.28. Palijativne operacije......................................................................................................................... 278
2.29. Periferne anomalije, prirođene ili stečene.....................................................................................289
2.30. Intervencije....................................................................................................................................... 292
INDEKS POJMOVA................................................................................................411
XIII
Predgovor
Poznata izreka »slika vrijedi više od 1000 riječi« najbolje se ogleda upravo u suvremenoj pedijatrijskoj kardiologiji.
Dobra umjetnička slika odlikuje se brojnim svojstvima koja prepoznaju samo vrsni poznavatelji umjetnosti. No
slike mogu promatrati i laici i diviti im se ili ne, bez obveze da ih stručno komentiraju. Poznajem brojne nepismene
ljude koji razlučuju lijepo od ružnoga i dobro od zla, iako ne znaju to verbalizirati. A isto tako poznajem brojne vi-
sokobrazovane koji ne razlikuju lijepo od ružnoga već potčinjavaju sve svojoj samovolji, remeteći tako međuljudski
sklad kojemu bismo svi trebali težiti. Iako je vrlo teško postati umjetnik u svojoj struci, moramo prema tome svojski
težiti. Suvremenu pedijatrijsku kardiologiju nije moguće zamisliti bez slikovnih metoda zbog činjenice da spoznaje
ulaze doboko u sve segmente kardiovaskularnog sustava, njihove međusobne odnose kao i odnose prema drugim
organskim sustavima (segmentalna analiza). K tome, etiopatogenetska osnova srčanih bolesti u djece dopušta pre-
poznavanje nečega što se ne mora baš vidjeti, ali se naslućuje u kontekstu teoretskih spoznaja (etiopatogenetska
osnova prirođenih srčanih grešaka) s prepoznatljivim genetičkim refleksijama. Međuigra segmentalne analize, eti-
opatogenetske osnove i genetike, dobrom poznavatelju struke dopušta dublju spoznaju o srčanoj grešci koja može
sudbonosno utjecati na odluku o načinu liječenja. Ipak, u raspravi o dijagnozi i liječenju moramo se služiti načelima
medicine zasnovane na dokazima (evidence based medicine) ne bi li vjerojatnost točne dijagnoze i odluke o načinu
liječnja bila što bliža vrijednosti 1,00 (Bayesov teorem vjerojatnosti, ROC analiza). Kada svladamo osnovna načela
pedijatrijske kardiologije, od novorođenačke do odrasle dobi, snagom logične inercije težimo prema fetalnoj kardio-
logiji, a misao nas odvodi u embriologiju srca jer samo ukupnom spoznajom od embrionalne do odrasle dobi može-
mo duboko zaroniti u patologiju nastanka prirođenih srčanih bolesti i ocijeniti svoje mogućnosti u liječenju nastalih
poremećaja. Nema dvojbe da su ove spoznaje promijenile etička načela i da je pedijatrijska kardiologija učinila velik
iskorak na tom polju ljudske misli. U nadi da će slika pobuditi više interesa za problem etike od same riječi, odlučili
smo uložiti dodatni trud u stvaranju knjige s naslovom Pedijatrijska kardiologija u slici, od fetalne do odrasle dobi,
ali koja neće biti samo još jedan atlas već i opomena da pažljivije promatramo svijet oko sebe ne bismo li ga učinili
ljepšim i podnošljivijim. Iako je u rutinskom radu zbilja nekada jedva podnošljiva, ono što tu zbilju čini ljepšom i
podnošljivom jest upravo velik broj ljudi sa srčanom greškom koji prelaze iz dječje u odraslu dob, pa ih s ponosom
nazivamo »odrasli s prirođenim srčanim greškama« (OPSG).
Ne ulazeći u pojedinosti načela »medicine zasnovane na dokazima«, u uvjerenju da smo ga već dosada apsolvirali u
timskom radu, ostavljamo prostora za svaku raspravu o ishodu našega osobnoga dijagnostičkoga potencijala. Ova
knjiga nije nemijenjena samo dobrim poznavateljima pedijatrijske kardiologije, već i početnicima i onima koji stalno
uče. Napominjemo da su sve slike plod vlastita iskustva, odnosno, da su originalne, a od literaturih podatka navodi-
mo samo vlastite referencije. Neke su slike izvedene iz prethodnih, vlastitih publikacija i publikacija sa suradnicima.
Da bismo što zornije prikazali patološke nalaze, započinjemo prikazom slikovnih metoda normalnog srca od fetusa
nadalje.
Iako sam se oslanjao najviše sam na sebe, iskreno zahvaljujem svojim suradnicma koji su nesebično dopustili upo-
rabu slikovnih prikaza naših zajedničkih bolesnika iz svojih dijagnostičkih laboratorija.
Osobitu zahvalnost dugujem doc. Maji Hrabak-Paar na stotinjak slikovnih priloga (Klinički zavod za dijagnostičku i
intervencijsku radiologiju, KBC Zagreb). Uvjeren sam, naime, da pojedine osobe mogu biti pokretači pozitivnih pro-
mjena u timskom radu ako se odlikuju pozitivinom kulturom komunikacije. Za timski je rad ovo svojstvo conditio
XV
sine qua non i bez toga mnogi teoretski perspektivni projekti ostaju u mraku. Možda će biti više svjetla kad se u našoj
medicini (i drugdje) ostvari piramidalan hijerarhijski sustav po vrijednosima, kulturološkim, medicinskim, etičkim
i političkom. Zato želim svima koji to mogu da, neovisno o stupnju negativne okolišne supresije, upale svoje svijeće
ne bi li rastjerali mrak.
Istu zahvalnost dugujem na prilozima svojem dugogodišnjem suradniku dr. Draženu Jelašiću (Zavod za patologiju,
KBC Zagreb). Jednostavnost i marljivost, samozatajnost i znanstveno poštenje, nepatvorena vjernost općim idealima
i Hipokratovoj zakletvi dali su rezultate koji se očituju u ukupnoj našoj suradnji kroz nekoliko desetljeća, pa i u ovoj
knjizi. Posebno zahvaljujem na patohistološkim, imunobiohistokemijskim i elektronskomikroskopskim preparatima
kod miokarditisa i kardiomiopatija koji su na svoj način prvijenci u domaćoj literaturi o kardiomiopatijama i miokar-
ditisu kod djece.
Zahvaljujem iskreno i svojemu prijatelju i dugogodišnjem suradniku, doc. dr. Stanku Težaku (Zavod za nuklearnu
medicinu, KBC Zagreb) za nesebičnost u prilozima iz nuklearne medicine. Iako pomalo zaboravljena i stavljena u
drugi plan, nuklearna je medicina odigrala veliku ulogu u razvoju hrvatske pedijatrijske kardiologije, što je vidljivo
i iz priloženih referencija u brojnim poglavljima. Temelj tako dobroj suradnji bez daljnjega je dao, nažalost, pokojni
prof. dr. Darko Ivančević.
Originalni crteži koji se prije svega odnose na kompleksne srčane greške (trikuspidalna atrezija, hipoplastično lijevo
srce) i prikaz operacijskih pristupa istima (operacija po Fontan-Kreutzeru, operacija po Norwoodu i slično) djelo su
gospodina Hrvoja Šurmanovića, a nastali su rano, u vremenu kada se naša pedijatrijska kardiologija tek približavala
razini visokorazvijene kardiologije zapadne Europe. Ovi su crteži ne samo po svojoj originalnosti i detaljima, već i
svojim postojanjem u tom vremenu, svakako oplemenili ovu knjigu, pa stoga i njihovu autoru srdačno zahvaljujem.
S obzirom na to da je ova knjiga prije svega originalna i plod dugogodišnjeg rada i iskustva, a usto još neobvezna,
dopustio sam si iznijeti neke originalne misli i nazive, pa ih prihvatite samo ako Vam se dopadaju. K tome, citirao
sam samo vlastite radove sa suradnicima, ne bi li naša ukupna aktivnost bila razvidnija i originalnija. Ovakav pristup
netko može smatrati i neprimjerenim, ali za mene je ovo neka vrsta samopoštovanja koje nije bilo lako očuvati sve do
kraja moje profesionalne karijere u Klinici za pedijatriju KBC-a zagreb i Medicinskog fakulteta sveučilišta u Zagrebu.
Ivan Malčić
XVI
Normalno srce 1
Da bismo prepoznali patološki nalaz, najprije moramo znati što je normalno. Svako jasno odstupanje od nor-
malnog nalaza sugerira patologiju. Ipak, valja biti svjestan da je senzitivnost, prema definiciji, sposobnost neke
pretrage da prepozna bolesnog, a specifičnost je sposobnost pretrage da prepozna zdravog. Zato moramo biti
svjesni da postoje lažno pozitivni i lažno negativni nalazi, tj. da srce može biti bolesno, iako provedena pretraga
pokazuje suprotno, ali i da srce može biti zdravo kad neka slikovna pretraga upućuje na bolest. To je osobito če-
sto u djece zbog razlika u dobnim skupinama. Primjerice, široka sjena srca na bazi u novorođenčeta uzrokovana
je timusom, ali isto tako nepostojanje timusa u novorođenčeta sugerira moguću sindromnu bolest s imonodefi-
cijencijom. U veće pak djece široka sjena na bazi uvijek je patološki nalaz (npr. dilatacija uzlazne aorte). S druge
strane, dekstrokardija sama po sebi ne mora imati nikakvih kliničkih simptoma (npr. zrcalna slika normalnoga
srca), ali može biti vezana i za teške položajne anomalije s kompleksnim srčanim greškama (sindrom heterotak-
sije). Da bismo mogli što svrsishodnije iskoristiti blagodati ove knjige, ipak je dobro naučiti kako izgleda zdravo
(normalno) srce, od fetalne dobi nadalje. Suhoparne smjernice za pristup srčanim (ili drugim) bolestima u djece
dopunjene su mogućnošću rasprave o dijagnozi i smjeru liječenja, na osnovi pojma koji uopćeno zovemo »medi-
cina zasnovana na dokazu«, spomenutog u predgovoru.
Kliničko prosuđivanje
Polazimo od premise da je svaka dijagnostička metoda komplementarna u dijagnostičkom postupniku i da se ne
valja oslanjati samo na sofisticirane metode, već pozornost valja usmjeriti na ocjenu vrijednosti svake metode
i tako racionalizirati dijagnostički postupnik (maksimalnu informaciju s minimalnim rizikom i najnižom mogu-
ćom cijenom).
Dijagnostičko odlučivanje u prvom se redu odnosi na metode s kvalitativnim vrijednostima (što i jest većina
metoda u slikovnim prikazima ove knjige), pa je stoga svaki ishod pretrage neophodno označiti s jednom od pet
nominalnih varijabli: sigurno pozitivan, vjerojatno pozitivan, sumnjiv, vjerojatno negativan i sigurno negativan.
Moguće je i kontinuirane varijable pretvoriti u nominalne vrijednosti, ali tada se nominiraju obično s tri ishoda:
sigurno pozitivan, suspektan i sigurno negativan. Evaluacija dijagnostičkih testova i tokova nije posebno rezer-
virana za pedijatrijsku kardiologiju, već se može primijeniti u svakoj struci.
Dijagnostičkom procesu valja pristupiti tako da se uvažavaju slijedeća načela: 1. Komplementarnost, 2. Postu-
pnost, 3. Analitičnost, 4. Racionalizacija, 5. Maksimalna iskoristivost.
Kada je riječ o pedijatrijskoj kardiologiji, onda dijagnostički postupak počinje s anamnezom, slijedi inspekcija,
palpacija, auskultacija, a potom neinvazivne dijagnostičke metode (rendgenski nalaz, elektrokardiogram, fono-
kardiografski nalaz, ehokardiografski nalaz, radioangioscintigrafija). Na ovaj način analitičkim se pristupom do-
lazi do dijagnoze čija je vjerojatnost točnosti vrlo visoka i prije nego se uključe u dijagnostički postupak invazivne
metode dijagnosticiranja (kateterizacija srca s angiokardiografijom i oksimetrijom).
U ocjeni vrijednosti pojedine metode služimo se tablicom odlučivanja (decision matrix) na osnovi koje se ocjenjuje
senzitivnost (sposobnost prepoznavanja bolesnog) i specifičnost (sposobnost prepoznavanja zdravog) pojedine
metode, te broj lažno pozitivnih i lažno negativnih rezultata, a mogu se računati i druge vrijednosti (prediktivnost
i točnost testa). Od pet nominalnih varijabli dobivaju se četiri ishoda, a od tri nominalne varijable dobivaju se dva
ishoda. Kad bismo imali samo dvije nominalne varijable dobivali bismo samo jedan ishod izračunavanja prema
tablici odlučivanja (n-1).
Odnosi između metode pretraživanja i ishoda pretraživanja na okolnost neke dijagnoze (ovdje prirođene srčane
greške) može se razumjeti iz priložene tablice.
Točnost = a + d / a + b + c + d
Tablica odlučivanja s 5 nominalnih varijabli i s 4 kriterijia (broj varijabli - 1). Ujedno i prikaz Bayesovog teorema
vjerojatnosti ako se označi kao: n = p, N vodoravno = 1, N uspravno je Z 1-5.
Osnovna A B C D
dijagnoza sigurno vjerojatno suspektan vjerojatno sigurno Ukupno
pozitivan pozitivan negativan negativan
PSG + n11 n12 n13 n14 n15 N
- n21 n22 n23 n24 n25 N
Ukupno N N N N N N
Legenda: A-D su kriteriji od strogih prema blagima, n = broj bolesnika u jednoj podskupini, N = ukupan broj
bolesnika u vodoravnom nizu ili u okomitom stupcu, p = vjerojatnost.
Vrijednost koja je matematički najbliža broju 1 ( Bayesov teorem vjerojatnosti) odgovara stvarnoj sposobnosti
metode da prepozna bolesnog ili da registrira zdravog. Na taj način se može prikazati matematička osnova klinič-
kog prosuđivanja. Time se može evaluirati svaki dijagnostički test i svaka dijagnostička metoda. Grafički prikaz
vrijednosti svake dijagnostičke metode ili skupine metoda koje se odabiru (npr. skupina neinvazivnih metoda), a
mogu se prikazati i grafički ROC krivuljama (engl. receiver operating characteristic curves).
Vjerojatnost točne dijagnoze se povećava do faze u kojoj se može prekinuti dijagnostički tijek jer su jasne sve
neophodne informacije o srčanoj greški (veličina defekta, mjesto defekta, odsustvo plućne hipertenzije). Matema-
tičkom evaluacijom dijagnostičkih testova i tijekova nalazi se da se kod većine prirođenih srčanih grešaka može s
visokim stupnjem vjerojatnosti zaključiti dijagnoza bez primjene invazivne dijagnostike. Na kraju se učini i kom-
parativna analiza koja u konačnici kroz racionalizaciju dijagnostičkog postupka predstavlja cost benefit.
Rasprava o dijagnozi
Suhoparne smjernice kojih bi se trebali držati u dijagnostici (i liječenju) sve su manje prihvatljive liječnicima koji
prihvaćaju raspravu o pacijentu na osnovi načela medicine zasnovane na dokazima. Ovaj se suvremeni princip
može razumijeti kroz ove dvije priložene tablice. One uključuju razinu preporuke za dijagnozu (i terapiju) na os-
novi suglasnosti i dokazivosti dijagnoze (bolesti), ali i na osnovi raspoloživih metoda dokazivanja.
Nadam se da će ova knjiga, prepuna slikovnog materijala iz jedne dinamične profesije koja se zove pedijatrijska
kardiologija, pomoći mnogim iskrenim i smjernim liječnicima povećati svoju senzitivnost usmjerenu prema broju
1,0, uspkos tome što su svjesni da ga nikada neće dostići. Na kraju bih samo rekao – Imamo pravo pogriješiti, ali ne
smijemo biti nemarni, nehatni i neznalice. (Više o spomenutim matematičkim modelima u navedenoj literaturi).
Malčić I. : Racionalizacija dijagnostičkom postupka kod prirođenih srčanih Kokol P, Mernik M, Završnik J, Kancler K, Malčić I: Decision Trees Based on
mana s lijevo-desnim shuntom, Doktorska disertacija, 1986. Automatic Learning and Their Use in Cardiology. Journal of Medical System
Malčić I.: Flow-Diagrams for Congenital Heart Disease with left-to-right 1994;18(4):201-206 (CC)
Shunt based on the Receiver Operating Characteristic (ROC) Analysis and Prkačin I, Malčić I, Hebrang A, Ivančević D: Racionalizacija dijagnostičkih po-
Application of Bayesian Principles Pediatric Cardiology, Abstract, Internatio- stupaka u bolesnika s tumorima bubrega. Liječ Vjesn 1995; 117/9-10: 209-15.
nal Congress Vienna, 1987 (CC) Malčić I.: Evaluacija dijagnostičkih testova i tokova; od šuma do dijagnoze, ,
Malčić I, Tambić L: ROC analysis oxymetry in congenital heart disease with Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Osobitosti kliničkih medicinskih
left-to-right shunt. Rad Med Fak Zagreb 1990; 31/1-2, 81-87 istraživanja, urednici. D. Ivančević, I. Bakran, Medicinska naklada, Zagreb,
Malčić I, Ivančević D, Težak S, Ugarković B: The role of radioangioscin- 2002 str. 20-24
tigraphy in diagnosis of congenital heart disease. Periodicum biologorum Malčić I, Kniewald H.: Smjernice za prevenciju infektivnog endokarditisa – nova
1989;91/4:481-482 (CC) revizija 2009. Paediatr Croat 2010; 54 (Suppl2):24-27. (SCI)
Malčić I., Ivančević D: Database and decision system for diagnosis of conge-
nital heart disease. In: Databases for Cardiology«, Maester, Pinciroli, Cluwer
Academic Publishers, Developments in Cardiovascular Medicine, 1991; 115:
273-288 (CBC)
Sada slijedi prikaz normalnih nalaza bez kojih se ne bi mogli u cijelosti razumjeti patološki nalazi.
U poglavlju o fetalnoj ehokardiografiji prikazana je, razumljivo, samo jedna metoda. Patološki nalazi u fetalnoj
dobi prikazani su u odgovarajućim poglavljima.
Slijedi poglavlje o rendgenskoj snimci normalnoga srca, ali uz tipične patološke nalaze koji pokazuju kako ne
treba zaboraviti jednostavne dijagnostičke metode i što je komplementarnost dijagnostičkih metoda te kako se
visoka vjerojatnost točne dijagnoze ne može postići samo invazivnim i sofisticiranim metodama.
Kompjutorizirana tomografija normalnoga srca i angioscintigrafski prikaz nezaobilazni su dio rutinskoga rada
pedijatrijskih kardiologa danas.
Potom slijedi angiografski prikaz normalnoga srca i morfološka anatomija normalnoga srca s originalnim prilo-
zima.
1.1.
Fetalna ehokardiografija – normalan prikaz
Ovdje ćemo najprije prikazati samo normalno fetalno srce kako ga vidimo fetalnom ehokardiografijom. Bit će prikaza-
na osnovna morfološka obilježja zdravoga fetalnoga srca. Kako je većinu prirođenih srčanih grešaka, kardiomiopatija i
aritmija moguće dijagnosticirati u fetalnoj dobi, patološke promjene koje se mogu vidjeti u fetalnoj dobi bit će dijelom
prikazane u pripadajućim poglavljima.
RA Ao
LA LA
RV LV LV
1. Apikalni pogled u sve četiri srčane šupljine (four chamber view – 2. Apikalni pogled u 4cw prema aorti (5cw).
4cw).
RV RA RV
Ao PA
LV
LA LV
3. Duga os prema izlaznom traktu lijeve klijetke. 4. Duga os prema izlaznom traktu desne klijetke.
6 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
RV
RV
RA LV
Ao PA
MV
LA
SVC DB
PA (PD)
RV
LA Ao
RA
LA
IVC Ao
Ao
LA
DV
Ao DV
LV LA
LV PA
DB
1.1.6. Kratka os na bazi – 3 velike krvne žile – u sredini se nalazi 1.1.7. Kolordoplerski prikaz glavnih krvnih žila; slika triju žila i duk-
aorta (AO), okomito na nju plućna arterija, odnosno njezino glavno talni luk. Uz dvije žile, aortu (AO) i plućnu arteriju (TPA), vidi se i
deblo (TPA) koje izlazi iz desne klijetke (DV), a treća je krvna žila utok gornje šuplje vene u desnu pretklijetku (označeno strelicom),
gornja šuplja vena (VCS), kod normalnoga srca uvijek najmanjega prikazan crvenim protokom, neposredno iznad desne grane plućne
promjera. Semilunarni prsten plućne arterije normalno je širi od arterije (RPA). (Iako i statički prikaz može biti jasan, prikaz u gibanju
aorte od 18. tjedna dalje. PA se grana na desnu granu (RPA) koja je mnogo jasniji).
»grli« aortu i ukrižuje se s VCS-om, lijeva grana ponire dolje, a iz
trunkusa se odvaja ductus Botallo (DB) prema descendentnoj aorti
(duktalni luk).
Normalno srce u djece 9
DA VCI
LV
DV
CS
DA AOD
LA
DPV
AO
1.1.10. Duktalni luk – plućna arterija (TPA) izlazi iz desne klijetke (DV)
i grana se na desnu i lijevu granu (RPA i LPA) te se nastavlja kroz ductus DV
Botallo (DB) prema descendetnoj aorti AOD. Duktalni se luk nikada
ne smije zamijeniti s aortalnim lukom, a lako se raspoznaje po tome što
nema grananja prema gornjim udovima i glavi. Praktički je postavljen
usporedo s aortalnim lukom i ispod njega. I – istmus aorte.
10 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
AOD I ass
lacc
DB
tbc
A B
DV
DA
VCI vhs
DV
DA
VCI
1.1.13. A. Ductus venosus – odnos prema donjoj šupljoj veni (kolordoplerski prikaz) – vena umbilicalis grana se na ductus venosus i hepatalnu
venu. Ductus venosus (DV) i lijeva hepatalna vena utječu u donju šuplju venu (VCI), a nakon rođenja okludira (ligamentum ducti venosi). VCI
se ulijeva u desnu pretklijetku (DA). B. Doplerski obrazac s boljim prikazom odnosa venskog voda prema lijevoj hepatalnoj veni (vhs), donjoj
šupljoj veni (VCI) i desnoj pretklijetki (DA).
Osim dvodimenzijskoga prikaza, vrijedno je poznavati i spektar doplerskih osobitosti koje se navode u analizi fetalnog ehokardiografičara. Nor-
malni doplerski obrasci snimaju se u 1. venskom duktusu (DV), 2. na atrioventrikularnim zalistcima (mitralna i trikuspidalna valvula), 3. u velikim
krvnim žilama (plućna arterija i aorta). Neki su doplerski obrasci nužni za potvrdu; 4. uredne ventrikularne učinkovitosti (Tei indeks) ili 5. potvr-
du urednog sazrijevanja srčane muskulature na osnovi odnosa otklona E/A vala u obrascu trikuspidalne ili mitralne valvule (neovisno o tome je
li doplerski obrazac ili M-prikaz) (vidjeti sliku 1.1.14).
Normalno srce u djece 11
AoA
1.
2. 3. AoD
A E A E
E A
mV
E/A 0.5 1 2
1.1.16. Mitralna valvula – fetalni obrzac – doplerski obrzac ili M-prikaz (16. tjedan
gestacije) očituju se višim A-valom (A) nego E-valom (E) tijekom cijele trudnoće.
Odnos ovih otklona posredan je znak sazrijevanja srčane muskulature, odnosno
razlike u količini restrikcijskih elemenata (visok A-val) lijeve klijetke u odnosu pre-
ma konstrikcijskim elementima (nizak E-val). Neposredno prije rođenja ti se valovi
izjednačuju, a poslije stalno dominira E-val nad A-valom (zbog prevalencije kon-
traktilnih – sistoličkih elemenata nad distenzibilnim – dijastoličkim elementima).
Odnos E : A ; 1. fetalna dob = 0,5, porođaj = 1, kasnija dob = 2 : 1).
12 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
ET
ICT IRT
ICT – vrijeme izometrijske kontrakcije
IRT – vrijeme izometrijske relaksacije
ET – vrijeme ejekcije
A–B (ICT + IRT)
Tei indeks = = Školski primjer izračunavanja ventrikularne učinkovitosti, takozvanog Tei
B ET indeksa.
VCI
1.1.23. Odnos aorte i plućne arterije pri kraju gestacije. Kolor- 1.1.24. Doplerski obrazac normalnoga protoka kroz plućnu arteriju
doplerski prikaz ulaznog (crvena boja) i izlaznog (plava boja) trak- u istog djeteta. Maksimalna je brzina oko 1 m/s pri kraju gestacije.
ta desne klijetke. Promjer aorte (0,95 cm) i plućne arterije (1,08 Nalaz s velikom vjerojatnošću isključuje pulmonalnu stenozu.
cm) odgovaraju promjeru velikih krvnih žila novorođenčeta, pa slika
prikazuje srce zrelog fetusa. Kolordoplerski je prikazan ulazni trak
desne klijetke (crveno – prema pretvaraču) i izlazni trakt – RVOT
(plavo – nasuprot pretvaraču). Nalaz upućuje na normalan (laminar-
ni) protok, bez turbulencije (gradijenta), (PV – pulmonalna valvula;
PA – plućna arterija; D – desno; L – lijevo).
ST D
KR
A B
C D
1.1.31. Doplerski obrazac protoka kroz fetalnu cirkulaciju: A. donja šuplja vena, B. plućna arterija, C. ductus arteriosus (Botallo), D. descen-
dentna aorta. Prikaz doplerskog obrasca protoka krvi kroz četiri točke fetalne cirkulacije: A, donja šuplja vena (normalan nalaz), plućna arterija
(normalna brzina), ductus Botallo (normalan protok), descendentna aorta (normalna brzina). U donoj šupljoj veni najveća je brzina u venskoj
fetalnoj cirkulaciji, iako je u prikazu protoka kroz desnostrani fetalni obrazac brzina najmanja. Valja uočiti fiziološko povećanje brzine od donje
šuplje vene do descendentne aorte.
1.1.32. Odnos desnih srčanih šupljina prema plućnoj arteriji i aorti – ge-
stacijska dob od 20 tjedana. Prikaz fetalnoga srca u gestacijskoj dobi od
20 tjedana. Najšira krvna žila jest plućna arterija (PA) (5 mm) koja se
grana na desnu i lijevu granu, a u sredini se nalazi aorta (AO), promjera
4,1 mm. Najuža krvna žila koja utječe u srce jest gornja šuplja vena (VCS),
DA promjer 2,2 mm. LPA se nastavlja prema duktusu i descendentnoj aorti.
Jasno se vidi i odnos desne preklijetke prema desnoj klijetki (DV) i aorti
te odnos desne grane plućne arterije prema gornjoj šupljoj veni. Svaki bi
fetalni ehokardiogram trebao imati prikaz aorte s istodobnim prikazom
plućne arterije i gornje šuplje vene i aorte (prikaz triju krvnih žila). Nala-
zom se istodobno isključuje transpozicija velikih krvnih žila i ocjenjuje se
uredan embrionalni razvoj (premještaj) plućne arterije odostraga prema
naprijed, sučelice aorti koja se uglavnom u svojem položaju ne mijenja
(vidjeti pogl. 3 u knjizi Fetalna i neonatalna kardiologija, referenca 3).
Normalno srce u djece 17
1.1.35. Prikaz svih četiriju srčanih šupljina u kasnoj gestacijskoj dobi. 1.1.36. Prikaz duktalnog i aortalnog luka pri utoku u descendentnu
U kasnoj gestacijskoj dobi pri normalnom se srcu nalazi lagana do- aortu. Nalaz s velikom vjerojatnošću isključuje koarktaciju aorte. Za-
minacija desnih srčanih šupljina. Strelicom je označena valvula fo- hvaljujući sofisticiranoj aparaturi dijagnoza koarktacije danas nije ve-
ramena ovale koja podrijetlom pripada septumu primumu i nakon liki problem fetalnom kardiologu, ali ne postoji tipičan pristup na os-
rođenja će poput crijepa na krovu prekriti ovalni otvor. Promjer novi kojeg se ona može potvrditi ili isključiti. Osim izravnim uvidom,
ovalnoga otvora odgovara uglavnom promjeru aortalne valvule do valja se služiti i indirektnim znakovima postojanja koarktacije aorte
32. gestacijskog tjedna, kada se rast aortalne valvule nastavlja, a (ako nije pridružena drugim anomalijama aortalnog luka). Indirektni
ovalni se otvor postupno fiziološki zatvara. Nalazi se dublja insercija znakovi koarktacije aorte su dominacija desne klijetke i koncentrična
trikuspidalne u odnosu prema mitralnoj valvuli. Vršak srca čini lijeva hipetrofija lijeve klijetke.
klijetka (DA – desna pretklijetka; DV – desna klijetka; LA – lijeva
pretklijetka; LV – lijeva klijetka).
18 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
1.1.43. Kratka os na bazi, gestacijska dob od 30 tjedana. Prikaz triju 1.1.44. Odnos duktalnog i aortalnog luka. Slika prikazuje da su duktalni
krvnih žila. Normalan odnos krvnih žila isključuje transpoziciju veli- (DB) i aortalni luk (AOA) uglavnom jednake širine. Također se vide
kih krvnih žila. Najšira je plućna arterija (6,9 mm – pri rođenju 10 normalni ogranci aorte kao truncus brachiocephalicus (*), lijeva zajed-
– 12 mm), slijedi aorta (6,6 mm – pri rođenju 9 – 10 mm)), a najuža nička karotidna arterija (**) i lijeva potključna arterija (***). Koarktacija
je gornja šuplja vena (2,7 mm – pri rođenju 4 – 5 mm). se ovdje može isključiti izravnom vizualizacijom istmusa aorte (IS).
20 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
1.1.47. Kolordoplerski prikaz uzdužnoga presjeka kroz utočni (donja šuplja vena – VCI) i istočni dio srca (aorta) (A) te mjesto »susreta« parelel-
ne cirkulacije (B). A. Valja uočiti razliku u smjeru gibanja prema razlici u boji (donja šuplja vena i ascendentna aorta crveno, descendentna aorta
plavo). Crveno je obojen i početni dio duktalnog luka (isti smjer kao i normalan aortalni luk) – označeno bijelom strelicom. Iako je istmus sužen
(*), uredno je prohodan i ne prikazuje se obrazac tipičan za koarktaciju aorte (obrnuto grčko slovo Σ). B. »Susret« duktalnog i aortalnog luka
na razini utoka istmusa u descendentnu aortu pokazuje da je širina duktalnog luka jednaka širini aortalnog luka. Odnos razvijenosti distalnog i
proksimalnog dijela aortalnog luka ima važnu ulogu u diferencijalnoj dijagnozi hipoplastičnoga lijevog srca od borderline HLHS-a – kod HLHS-a
dobro je razvijen distalni, a slabije proksimalni dio aortalnog luka, a kod izolirane koarktacije dobro je razvijen proksimalni, a slabije distalni dio
aortalnog luka. Prema istim slikama (A i B) može se s velikom vjerojatnošću isključiti koarktacija izravnim pregledom kritičnog područja (VCI
– donja šuplja vena; AOD – descedentna aorta; dB – ductus Botallo, pa – plućna arterija).
Normalno srce u djece 21
A B
1.1.48. Odnos kardinalnoga venskog sustava i descendentne aorte prema srcu te odnos aortnog i duktalnog luka (vci – donja šuplja vena; pa –
plućna arterija; ao – aorta; oad – descendentna aorta; dB – ductus Botallo), (A, bez boje; B, s bojom).
A B
1.1.49. Prikaz lijevoga srca s lukom aorte (A) i desnoga srca s plućnom arterijom (prikaz triju krvnih žila) (B).
22 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
KOMENTAR
Fetalna je kardiologija razbila mnoge predrasude i otvorila vrata etici u opstetriciji, ali i u prenatalnoj dijagnostici
općenito. I zaista, za razliku od samih početaka, kada su opstetričari fetalne kardiologe zabludom doživljavali kao
servis za slobodniji prekid trudnoće, danas više nema takvih upita. Tako je David pobijedio Golijata.
Malčić I.: Fetalna kardiologija. Ginaecologia et perinatologia, 2003;12(suppl. 1): challenges in the early diagnosis and treatment on congenital heart diseases
34-39 – resistence to abortion based on evidence-based medicine. Knjiga izlaganja na
Sokol V., Juras J, Malčić I, Blajić J, Ivanišević M: Digoksin and Amiodaron in fe- XIV.proljetnom simpoziju medicinske etike Hrvatskog liječničkog zbora, Zagreb,
tal sustained supreventricular tachycardia and nonimmune hydrops. Digoksin i 2014, str. 42-49.
amiodaron kod trajne supraventrikularne tahikardije i neimunološkog fetalnog Levicki R, Sović S, Malčić I: Indikacijske smjernice za fetalnu ehokardiografiju i nji-
hidropsa. Gynaegocol Perinatol 2010; 20(1): 44-47 hov utjecaj na prenatalnu dijagnozu srčane bolesti. Liječ Vjesn 2017;139:150-157
Malčić I, Škrablin-Kučić S. i sur., »Fetalna i neonatalna kardiologija«,, Medicinska Levicki R, Sović S, Malčić I: Utjecaj gestacijske dobi i broja pregleda fetalnom
naklada, Zagreb, 2011. (Udžbenik Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu) ehokardiografijom na pobioljšanu dijagnostiku prirođenih srčanih bolesti kod fe-
Malčić I.: Etički izazovi u ranoj dijagnostici i terapiji prirođenih srčanih bolesti – tusa. Liječ Vjesn 2017: 139:379-387.
otpori prekidu trudnoće zasnovani na medicini temeljnoj na dokazima. Ehical
Normalno srce u djece 23
1.2.
Rendgenska snimka normalnoga srca s obzirom na najčešće
prirođene srčane greške koje imaju tipičnu konturu srca
Zbog nekritičnog priklanjanja vrlo sofisticiranim metoda- crteža (oligemija, pleonemija, periferna oligemija, pluć-
ma dijagnosticiranja, rendgenska snimka često se zabo- ni edem), dijafragme (pareza), mogućih izljeva (pleural-
ravlja ili se podcjenjuje, iako dobrom poznavatelju stru- ni, perikardijalni), osobitih anomalija (scimitar sindrom),
ke ona treba biti, barem u samom početku opservacije pa i s pomoću RDG snimke raspoznatljivih sindroma
bolesnika, metoda sine qua non. Razlog takvog stajališta (npr. heterotaksija, Marfanov, Kartagenerov i Ortnerov
nije samo subjektivno mišljenje zbog činjenice da je u sindrom). Nema nikakve dvojbe da se golema većina
ranoj fazi razvoja pedijatrijske kardiologije RDG snimka najučestalijih prirođenih srčanih grešaka raspoznaje po
bila najvažnija i prva dijagnostička slikovna metoda ne- tipičnim siluetama srca, ali to je moguće samo ako naj-
go i u njezinu objektivnom značenju u okviru jednog od prije upoznamo kako na rendgenu izgleda normalno srce.
najznačajnijih pricipa suvremene pedijatrijske kardiolo- Naravno, dodatne metode i projekcije, kao što je npr. pri-
gije – segmentalne analize. Segmentalna analiza upravo druženi ezofageogram, povećavaju senzitivnost metode,
i započinje rendgenskom snimkom. Naravno, pri tome osobito zajedno s kliničkom slikom i, svakako, prethodno
valja naglasiti da je tehnički prikaz same RDG snimke od stečenim teorijskim znanjem. No najprije ćemo i ovdje
neobične važnosti jer on tek jamči da raspoznajemo ne opisati rendgensku snimku zdravog srca, a patološke smo
samo sjenu srca, već i segmentalnu građu dišnih putova nalaze razvrstali uz pojedine srčane greške ili sindrome.
(izomerizam lijevi ili desni), opis plućnoga vaskularnog
VCS
LPA Ao
VCS Ao
PA PA
RPA LA
LA
RA RV
LV
RV LV
VCI
posteroanteriorno lateralno
1.2.2. A. Shematski prikaz posteroanteriorne i lateralne projekcije: RA – desna pretklijetka, RV – desna klijetka, Ao – aorta, VCS – gornja
šuplja vena, RPA – desna grana plućne arterije, LPA – lijeva grana plućne arterije, PA - stablo plućne arterije, LA - lijeva pretklijetka, LV – lijeva
klijetka, VCI – donja šuplja vena.
A c A
B B d
C C
1.2.3. Mjerenje kardiotorakalnog indeksa; najprije se odredi središnja torakalna linija. Okomica prema njoj spušta se od krajnjih rubova srca
slijeva i zdesna; ukupan zbroj pripadajućih dimenzija srca s obzirom na najširi unutarnji promjer prsnog koša čini kardiotorakalni indeks (neki
autori umjesto najširega promjera prsnog koša stavljaju ekstrakardijalne dimenzije prikazane iscrtkanim linijama). Ipak, ističemo formulu: CTI =
A + B/C. Svaku vrijednost CTI-ja >50 % valja razmotriti kao sumnju na kardiomegaliju.
Ovdje prikazujemo slike najčešćih prirođenih srčanih grešaka (PSG) u usporedbi s normalnim srcem, a na osnovi čije se konture greška može
s visokim stupnjem senzitivnosti prepoznati. Svaka slika treba se usporediti sa slikom 1.2.1. Neke slike mogu biti ponovljene u odgovarajućim
poglavljima.
Normalno srce u djece 25
A. Atrijski septalni defekt (izolirani, neovisno o tome je li riječ o B. Ventrikularni septalni defekt (izolirani).
ASD-u II., ASD-u I., sinus venosus defektu ili nekom drugom pre- Srce je u cijelosti povećano na račun obiju klijetki, osobito lijeve
trikuspidalnom L-D pretoku). (srce »puzi« po dijafragmi), izrazito pojačan plućni vaskularni crtež
Srce umjereno povećano pretežno na račun desne klijetke (lagano centralno i nešto slabija vaskularizacija periferije pluća. Nalaz upu-
odignut vršak), naglašen plućni segment i pojačan plućni vaskularni ćuje na dominaciju lijeve klijetke, ali i početno opterećenje desne
crtež (pleonemija). klijetke ne samo zbog L-D pretoka nego i zbog razvoja plućne hi-
pertenzije.
KOMENTAR
Samo kratki pregled ovih rendgenskih snimaka u
usporedbi s normalnim nalazom pokazuje kako se
velika greška u praksi radi kada se zanemare najjed-
nostavnije dijagnostičke metode. Pri tome se misli i
na anamnezu, inspekciju, palpaciju, auskultaciju.....
Nema sumnje da primjenom ovih metoda povećava-
mo vjerodostojnost točnosti naše dijagnoze i značajno
smanjujemo cijenu koštanja dijagnostičkog proce-
sa (cost benefit), osobito ako dijagnostički postupak
racionaliziramo ROC analizom (vidjeti literaturu).
Malčić I. Racionalizacija dijagnostičkog postupka u djece s prirođenim greškama dical System, , IEEE Computer Society Press Los Alamintos, California, Washi-
srca sa shuntom slijeva nadesno. Doktorska disertacija, Medicinski fakultet u Za- ngton-Brussels-Tokyo. 1995: p 231-236 (CBC)
grebu, 1986
Zorman M, Molan-Štiglić M, Kokol P, Malčić I: The Limitation of Decision Trees
Malčić I., Ivančević D.: Databases and decision system for diagnosis of congenital and Automatic Learning in Real World Medical Decision Making. Journal of Me-
heart disease.G.T. Meester and F. Pinciroli (eds), Databases for Cardiology, De- dical Systems. 1997; 21/6: 403-415 (CC)
velopment in Cardiovascular Medicine, Cluwer Academic Publishers, Dordrecht/
Malčić I.: Evaluacija dijagnostičkih testova i tokova; od šuma do dijagnoze, , Medi-
Boston/London1990, 115; p 273-288, , (CBC)
cinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Osobitosti kliničkih medicinskih istraživanja,
Kokol P., Završnik J., Kancler K., Bigec M., Malčić I., Ivanćević D., Tepeš B.: Dia- urednici. D. Ivančević, I. Bakran, Medicinska naklada, Zagreb, 2002 str. 20-24
gnostic Process Optimisation: A Two Levelled Approach. Computer-Based Me-
Normalno srce u djece 27
1.3.
Ehokardiografski prikaz normalnoga srca
Poznavanje normalnih ehokardiografskih prikaza predu- iskustva ni tehničkih mogućnosti. Ipak, smatramo da su
vjet je za morfološku, hemodinamsku i funkcionalnu sli- u pedijatrijskoj kardiologiji, osobito u njezinu rutinskom
ku srca. Stoga je uz dvodimenzijski (2D) nužan i jednodi- radu, dostatni dvodimenzijski (2D), jednodimenzijski
menzijski (M-mod) prikaz te doplerski (pulsni i u boji) pri- (M-mod) i doplerski (pulsni, kontinuirani i u boji) prikaz
kaz. Dodatne mogućnosti ultrazvuka srca (tkivni ECHO, (pojam M-mod bolje je na hrvatskom jeziku izraziti kao
3D ECHO) u ovoj knjizi nećemo pokazivati jer nemamo M-prikaz).
duga
suprasternalni tjelesna os
pristup
duga
srčana os
parasternalni
pristup
aortalna valvula
pulmonalna valvula
trikuspidalna valvula
mitralna valvula
subkostalni
pristup
apikalni
pristup
Srčana silueta s prikazom detalja koji se obvezno moraju pregledati i sugestijom pristupa (osi) kojima se pri tome valja koristiti. Crtež po-
kazuje poziciju srčanih zalistaka u međusobnom odnosu i u odnosu prema ukupnoj srčanoj silueti te srčane prozore (pristupe) koji se najčešće
gledaju ultrazvukom.
28 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
DV
DV
IVS Ao
LV
LV
LA AO
LVPW LA
(1)
(3) (2)
1.3.1. A. Duga os (engl. long axis) pokazuje uzdužni presjek kroz srce; desna klijetka (DV), interventrikularni septum (IVS) prelazi u prednju
stijeku aorte (septoartalni kontinuitet), lijeva klijetka (LV), stražnja stijeka lijeve klijetke (LVPW), papilarna muskulatura, chordae tendineae
(srčane strune), stražnja stijenka aorte prelazi u prednji mitralni kuspis (aortikomitralni kontinuitet), mitralna valvula, lijeva pretklijetka (LA),
aorta (AO). Desna klijetka dominira svojim volumenom, normalno samo u novorođenačkoj i ranoj dojenačkoj dobi, a poslije dominira lijeva
klijetka. Odnos promjera LA : AO ne bi smio iznositi više od 1,3. Dimenzije srca iz duge osi mogu se uspoređivati s normalnim vrijednostima iz
prigodnih tablica. B. Parasternalna duga os pokazuje lijevu pretklijetku (LA), lijevu klijetku (LV) i aortu (AO). Valja uočiti fibrozni kontinuitet
između prednjeg kuspisa mitralne valvule i stražnje stijeke aorte, kao i septoaortalni kontinuitet – između septuma i prednje stijenke aorte.
Ispred svih srčanih šupljina nalazi se desna klijetka (DV).
A B
3 2 1
DV
ECG ECG
DV prednje AO
stijenke DV RV
DV
ventrikularni PEP prednja
septum LV
LV AV Ao stijenka
AMV Ao
Chordae LV
tendinae PMV LA
LA stražnja
stražnja stijenka LV
stijenka LA
perikard
3
2 1
1.3.2. A. Primjer kako se jednodimenzijskim prikazom mogu mjeriti srčane dimenzije (navedeno u 1.3.1.A); linija 1 – dimenzije aorte (AO) i
lijeve pretklijetke (LA); linija 2 prolazi kroz mitralnu valvulu i snima kretanje prednjeg i stražnjeg mitralnog kuspisa; linija 3 – mjerenje dimenzija
desne klijetke (DV), interventrikularnog septuma (IVS) te prednje i stražnje stijenke srca. Prema tome, iz duge se osi mogu mjeriti sljedeće
dimenzije: a) dimenzija desne klijetke (DV), b) dimenzije lijeve klijetke (LV) u dijastoli, c) debljina interventrikularnog septuma, d) stražnja
stijenka lijeve klijetke, e) dimenzije lijeve pretklijetke, f) dimenzije aorte, g) dimenzija lijeve klijetke u sistoli. Iz duge osi valja uočiti septoaortalni
i aortikomitralni kontinuitet (pregled slike uz prikaz sheme na slici 1.3.1.). B. Duga os (2D ECHO). AMV – prednji mitralni kuspis, PVM –
stražnji mitralni kuspis, AV – aortalna valvula.
Normalno srce u djece 29
LA
DA Ao
DV
LV
DA LA
DA LA
CS
DV DV
LV LV
B A
1.3.3. Shematski prikaz dvodimenzijskoga ehokardiograma iz apikalne pozicije: A. posteriorni prikaz s prikazom koronarnog sinusa, B. Standar-
dni apikalni prikaz svih četiriju šupljina (4chw), C. Čist apikalni pogled u sve četiri šupljine. DV – desna klijetka; LV – lijeva klijetka; DA – desna
pretklijetka; LA – lijeva pretklijetka; Ao – aorta, CS – koronarni sinus.
A B
LV
DV
LV
DV
CS
DA LA
DA
LA
C
1.3.4. A. 2D ECHO pogled u 4 šupljine – posteroanteriorni pri-
kaz; B. standardni 2D ECHO apikalni prikaz svih četiriju šupljina;
C. čist apikalni pogled u sve četiri šupljine
Vršak srca čini lijeva klijetka (LV) bez grube trabekulacije, uzdužno-
ovalnog oblika, desna je klijetka (DV) trokutastog oblika, ne čini vršak
srca i ima grublju trabekulaciju s istaknutom trabeculom spetomargi-
DV LV nalis (strelica). Interventrikularni septum (IVS) prelazi u interatrijski
septum koji dijeli desni atrij (DA) od lijevog atrija. U sredini se nalazi
stanjenje septuma na razini fosse ovalis (FO). Normalna insercija za-
listaka očituje se tako da je trikuspidalna valvula (TV) dublje inserirana
DA Ao na septumu u usporedbi s mitralnom valvulom (MV). Mjesto njiho-
ve insercije naziva se crux cordis. Koronarni sinus: prikaz koronarnog
sinusa iz apikalne osi – ako je CS širok, diferencijalnodijagnostički,
LA može se misliti na defekt tipa ostium primum. Protiv toga govori
normalna insercija atrioventrikularnih zalistaka. Široki koronani sinus
može biti i posljedica perzistirajuće lijeve gornje šuplje vene.
30 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
RCA DV
DV LV
DA PA
MV
LA LCA
B C
RV
RVOT
MPA LV
Ao
RA LPA
LA RPA PM
A D
1.3.5. A. Shematski prikaz parasternalne kratke osi na četirima razinama: A. semilunarne valvule i velike krvne žile, B. mjesto odvajanja koronar-
nih arterija, C. razina mitralne valvule, D. razina papilarnih mišića. MPA – plućna arterija, RPA – desna grana PA, LPA –lijeva grana PA, RVOT
– izgonski trakt desne klijetke, DA/RA – desna pretklijetka, RCA – desna koronarna arterija, DV/RV – desna klijetka, LA – lijeva pretklijetka,
LCA – lijeva koronarna arterija, PM – papilarni mišići.
A B
DV DV
1.3.6. 2D ECHO prema shemama iz slike
TPA DCC 1.3.5. A. Semilunarne valvule i velike krv-
DA Ao LCC ne žile: raspoznaje se jasan odnos aorte i
DPA LPA NCC
plućne arterije, bifurkacija na desnu i lijevu
granu, a prikazuje se i lijevi atrij, interatrij-
DA ski septum, desni atrij i desni ventrikul. B.
Mjesto odvajanja koronarnih arterija – pa-
rasternalna kratka os pokazuje aortalnu val-
vulu s tri normalna listića (kuspisa) koji se
vide kao lijevi koronarni kuspis (LCC), desni
C D koronarni kuspis (DCC) i nekoronarni kus-
pis (NCC) u aortalnim sinusima. Strelice
pokazuju lijevu i desnu koronarnu arteriju.
DA – desni atrij; LA – lijevi atrij; DV – de-
DV sni ventrikul, PA – plućna arterija. C. Para-
sternalna kratka os lijeve klijetke pokazuje
lijevu klijetku (LV), mitralnu valvulu (MV)
i desnu klijetku (RV) ispred lijeve klijetke.
PMK – prednji mitralni kuspis, SMK – stra-
LV PMK SPM žnji mitralni kuspis. D. Parasternalna kratka
SMK os na vršku srca pokazuje dva papilarna mi-
šića na koje se oslanja mitralna valvula – do-
SMK PPM nji papilarni mišić smješten duboko prema
apiko aseptalnom dijelu, izdužena izgleda,
a nasuprot njemu i nešto više položen jest
prednji, gornji papilarni mišić.
Normalno srce u djece 31
A B C
DV
LV
DA
LA
* *
VCS
RPA
*
*
1.3.7. A. Supkostalna os: gornja šuplja vena (VCS), desna pretklijetka (DA), lijeva pretklijetka (LA), prikaz kompletnog interatrijskog septuma
od crux cordis do desne grane plućne arterije (RPA). Prikazom se mogu dokazati ili isključiti sva tri tipa ASD-a (ASD I., ASD II., ASD sinus
venosus (gornji i donji). B. Prikaz utoka gornje šuplje vene u desnu pretklijetku (crvena boja s bijelom strelicom, interatrijski septum od crux
cordis do desne grane plućne arterije (od zvjezdice do zvjezdice), desna grana plućne arterije (plavo). DA – desni atrij; LA – lijevi atrij. C. Utok
gornje šuplje vene u desnu pretklijetku (žuto), desna grana plućne arterije (RPA), desna pretklijetka (DA), lijeva pretklijetka (LA), sinus veno-
sus defekt (strelica). DV – desni ventrikul, LV – lijevi ventrikul.
A B
accs
tbc ass
AA DA
DPA
tbc
accs
suprasternalna duga os ass
AA
PA
dB
Ao AD
SVC
TPA
1.3.8. A. Suprajugularna (suprasternalna os) prikazuje ascendentnu aortu (AA), luk aorte s ograncima (truncus brachiocephalicus – tbc, a.
carotis communis sinistra – accs i a. subclavia sinistra – ass), descendenta aorta – AD, istmus aorte, plućna arterija (PA). B. Iz suprajugularne
(duge) osi vidi se široka uzlazna (tubularna) aorta s ograncima (truncus brachiocephalicus – tbc, zajednička lijeva karotidna arterija – accs,
lijeva potključna arterija – ass), a nakon toga slijedi istmus aorte (I) (inače najuže mjesto u fetalnoj cirkulaciji – kuda protječe samo 10 % krvi),
nakon čega se iza plućne arterije (PA) ulijeva široki ductus Botallo (dB) u descendentnu aortu (AD). Široka tubularna aorta i uzak istmus aorte
sugeriraju mogućnost koarktacije koja do punog izražaja dolazi nakon zatvaranja Botallova voda (duktusa).
32 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
tbc
accs
AA ass
AD
1.3.9. A. Aortalni luk iz duge suprajugularne osi; luk se nalazi od mjesta odvajanja brahiocefaličnog trunkusa (tbc) do odvajanja lijeve potključne
arterije (las). Između njih se normalno nalazi zajednička lijeva karotidna arterija (accs). Prije brahiocefaličnog trunkusa nalazi se ascendentna
(tubularna aorta), a nakon ass nastavlja se preko istmičnog prijelaza descendentna aorta. Smjer protoka može se vidjeti kolordoplerski (vidjeti sliku
B). B. Kolordoplerski prikaz luka aorte s ograncima i prikaz promjene smjera krvi u aorti; crvena boja u smjeru pretvarača, plava boja od pretvarača.
AA – aorta ascendens, AD – aorta descendens.
Doplerski obrasci
1.3.13. Pulsni doplerski val putem gornje šuplje vene u smjeru pre- 1.3.14. Apikalni 4cw pulmonalni venski protok. Postoji bifazičan
tvarača. Vidi se sistolička i dijastolička komponenta s vrlo ograniče- obrazac sistoličkoga protoka i monofazični dijastolički protok. Tako-
nim obrnutim protokom za vrijeme atrijske kontrakcije. đer postoji ograničeni obrnuti protok u vrijeme atrijske kontrakcije.
Sistolički vršak i dijastolička brzina mogu se mjeriti.
Normalno srce u djece 33
E E
A A
1.3.15. Normalni obrazac mitralnog utoka sniman iz apikalnog 1.3.16. Obrazac pulsnog vala normalnog pulmonalnog protoka sni-
4cw. Mogu se mjeriti vršni E-val i A-val te njihov odnos. Mogu se mljenog iz kratke parasternalne osi. Akceleracijski je protok sporiji
isto tako mjeriti deceleracijsko vrijeme ranog protoka i trajanje A- nego što se vidi u izlaznome traktu lijeve klijetke u aortu.
vala.
1.3.17. Pulsni doplerski val regurgitacije kroz pulmonalnu valvulu 1.3.18. Trikuspidalni regurgitacijski mlaz služi za mjerenje sistolič-
kao mlaz koji se mjeri iz kratke parasternalne osi. Maksimalna brzina koga tlaka u desnoj klijetki. Maksimalna brzina je 3 m/s, što odgovara
mjeri se kao 1,58 m/s, što odgovara gradijentu od 10 mmHg. Doda- gradijentu od 36 mmHg. Ako dodamo srednji tlak desne pretklijet-
mo li tomu srednji tlak desne pretklijetke od 5 mmHg, izračunavamo ke od 5 mmHg, ventrikularni je sistolički tlak oko 40 mmHg.
srednji tlak u plućnoj arteriji kao 15 mmHg.
34 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
1.3.19. Istovremeni prikaz u ascedentnoj (A) i descedentnoj (B) aorti, prikazan pulsnim doplerskim signalom. U normalnoj hemodinamici, bez
opstukcijskih lezija u lijevom srcu pulsni val u descendentnoj aorti nešto je brži od brzine u ascendentnoj aorti. Doplerski signal u ascendentnoj
aorti ide prema pretvaraču (u kolordoplerski crvena boja), a u descendentnoj aorti od pretvarača (kolordoplerski plava boja).
1.4.
MSCT i NMR normalnoga srca
1.4.1. Uredan prikaz četiriju srčanih šupljina (4cw – four chaber 1.4.2. Uredan nalaz CT koronarografije, trodimenzionalni prikaz.
view) srca magnetnom rezonancijom – MR-om (DA – desni atrij; Bijela strelica pokazuje desnu, a crvena lijevu koronarnu arteriju.
LA – lijevi atrij; DV – desni ventrikul; LV – lijevi ventrikul).
Normalno srce u djece 35
1.4.3. Zakrivljeni planarni prikaz desne koronarne arterije, uredan 1.4.4. Uredan nalaz MR angiografije torakalne aorte.
nalaz.
A B
A B
1.4.6. MR: A. prikaz četiriju srčanih šupljina – vršak srca čini lijeva klijetka, na razini crux cordis normalne insercije zalistaka (MV visoka, TV
niže), manja, trokutasta i grubo trabekulirana desna klijetka. B. prikaz triju srčanih šupljina, odnosno prikaz izgonskoga trakta lijeve klijetke –
vidljive su obje pretklijetke, mitralna valvula, lijeva klijetka, aortalna valvula i uzlazna aorta.
A B
1.4.7. MR: A. prikaz aorte ascendens (tubularis) od korijena do brahiocefaličnog trunkusa, B. prikaz izgonskoga trakta desne klijetke i plućne
arterije.
Normalno srce u djece 37
1.5.
Angioscintigrafski prikaz normalnoga srca
Premda se izravan utjecaj radionuklidne medicine na li- Ovdje prikazujemo najvažnije dijagnostičke metode koje
ječenje prirođenih srčanih grešaka i drugih srčanih bole- na osnovi naših iskustava imaju važnu primjenu u pedi-
sti u djece još istražuje, nema dvojbe da je ova struka od jatrijskoj kardiologiji.
važnosti u što egzaktnijem postavljanju točne dijagnoze.
S
DK
A B
LK
1.5.3. Ekvilibrijska radionuklidna ventrikulografija: postupak izra- 1.5.4. Izračunavanje veličine desno-lijevog pretoka na scintigramu
čunavanja istisne frakcije klijetki i krivulja promjene aktivnosti ra- cijeloga tijela s pomoću Tc-99m makroagregata. Veličina desno-
diofarmaka u klijetki tijekom srčanog ciklusa. Strelice pokazuju lijevog pretoka = 1- aktivnost 99mTc-MAA u plućima/aktivnost
regije interesa oko klijetki. Krivulja predočuje promjene aktivnosti 99mTc-MAA u cijelom tijelu.
radiofarmaka u klijetki tijekom srčanog ciklusa. Maksimum krivulje
odgovara teledijastoli, a minimum krivulje telesistoli. EF klijetke =
maksimum – minimum/maksimum.
Ivan Malčić: Značenje radiokardiografije i kateterizacije u dijagnostici prirođenih djece s prirođenim manama srca. Correlation of radiocardiographic and Oxyme-
grešaka srca. Medicinski fakulteta u Zagreb, Sveučilišta u Zagrebu, 1983 (Ma- tric Estimation of the Left-to-Right Shunt in Children with Congenital Heart
gistarska teza) Disease. Jugosl Pedijatr 1987;30:63-76.
Malčić I., Hečimović Zrinka, Shala H., Jelić I., Drinković N.: Odnos veličine lijevo Vogel M, Malčić I, Meisner H, Sauer U, Buehlmeyer K: Echocardiographische
desnog shunta i plućne vaskularne rezistencije. Relation between left-to-right Untersuchung der regionalen linksventrikulaeren Wandbewegung vor und nach
shunt and pulmonary vascular resistance an patients with congenital heart disea- arterieler Switch-Operation bei Neugeborenen. Herz Kreislauf. 1989;21/3:140-
se. Liječ Vjesn 1983;115:215-220 14l (CC).
Malčić I, Ivančević D, Težak S, Ugarković B: ROC analiza vrijednosti radiokar- Malčić I, Ivančević D, Težak S, Ugarković B: The role of radioangioscintigraphy in
diografije u djece s lijevo-desnim shuntom. ROC Analysis of Value of Radi- diagnosis of congenital heart disease. Periodicum biologorum 1989;91/4:481-
ocardiography in Children with left-to-right Intracardiac Shunts. Radiol jugosl 482 (CC)
1985;l9(3):237-240 Malčić I., Tambić L.: ROC analysis oxymetry in congenital heart disese with left-
Malčić I: Dijagnostička vrijednost radiokardiografije u djece s lijevo-desnim intra- to-right shunt. Rad Med Fak Zagreb1990; 31/1-2: 81-87
kardijalnim shuntom - ROC analiza.The Diagnostic Value of Radiocardiography Malčić I, Ivančević D, Težak S, Ugarković B, Marinović B: The role of angioscin-
in Children with left-to-right Intracardiac Shunt-ROC Analysis. Liječ Vjesn tigraphy in the diagnosis of congenital heart disease. Zdrav Vestn 1990;1:17-18.
1985;107:500-506 (CC)
Malčić I: Racionalizacija dijagnostičkog postupka u djece s prirođenim greškama Senečić Irena, Malčić I., Težak S., Ivančević D.: The correlation of radioscinti-
srca sa shuntom slijeva nadesno. Medicinski fakultet u Zagrebu, Sveučilišta u Za- graphy and doppler echocardiography in the quantification of left to right shunt.
grebu, 1986 (doktorska disertacija) Paediatr Croat 1993;37:139-41
Malčić I, Tepeš B, Szirovitza L: Racionalizacija dijagnostičkog postupka. Rational Malčić I, Senečić I, Težak S, Ivančević D: Radioangioscintigraphy and doppler
Choice of Diagnostic Medical Tests. SYM-OP-IS’86, Zbornik radova Herceg echocardiography in the quantification of left to right shunt. Nuklearmedizin 35;
Novi, 1986 A 117: 1996 (CC)
Malčić I, Ugarković B, Težak S, Grgić M, Ivančević D: Tc-99m-makroagregati u Malčić I, Senečić I Težak S, Ivančević D, Kniewald H: Radioangioscintigraphy and
dijagnozi kongenitalnih anomalija srca i pluća. Tc-99m-Macroaggregates in the Doppler Echocardiography in the Quantification of Left-to- Right Shunt. Pe-
Diagnosis of Congenital Heart and Lung Disease. Jug Pedijatr 1986;29: 27-34 diatr. Cardiol 2000;21:240-243 (CC)
Malčić I, Ivančević D, Težak S, Ugarković Branka, Grgić M, Tambić Lana: Kore-
lacija radiokardiografske i oksimetrijske procjene veličine lijevo-desnog shunta u
Normalno srce u djece 39
1.6.
Angiokardiografski prikaz normalnoga srca
Da bismo mogli dobro interpretirati patološke angiograf- smještaj, veličinu i morfologiju lijeve pretklijetke te poja-
ske nalaze, valja upoznati osnovna angiografska obilježja vu lijeve klijetke. 4. Injekcijom kontrasta u lijevu klijetku
normalnoga srca. Za tu svrhu služimo se injekcijom kon- prikazuju se daljnji dijelovi takozvanog levograma, a uz
trasta na nekoliko važnih mjesta, odakle možemo pratiti prethodno prikazanu lijevu pretklijetku, sada se još bolje
očekivanu pojavu daljnjih srčanožilnih dijelova i isklju- prikazuje mitralna valvula, lijeva klijetka, aortalna val-
čiti pojavu patološkog nalaza. U svakodnevnoj praksi vula i aorta sa svim svojim dijelovima (korijen, sinotubu-
injiciramo kontrast na sljedeća mjesta: 1. vena bracho- larni prijelaz, luk aorte s osnovnim ograncima i istmus te
cephalica (anonima), najčešće rukom, kako bismo isklju- prijelaz u descendentu aortu. 5. Aortografijom se aorta
čili postojanje perzistirajuće lijeve gornje šuplje vene i prikazuje još jasnije, ali se tada još bolje prikazuju i ko-
prikazali normalan utok v. brachiocephalicae u gornju ronarne krvne žile koje se prema potrebi mogu dodatno
šuplju venu, a potom u desnu pretklijetku. 2. Uvijek kada prikazati i selektivno (koronarografija). Prikaz srčanih
postoji sumnja na sindrom heterotaksije, kontrast treba struktura ovisi o kutu snimanja koji je određen standar-
injicirati i u donju šuplju venu, nisko, u razini bubrega, dima. Zbog složenosti prirođenih srčanih grešaka, labora-
kako bismo isključili azygos kontinuitet (ili hemiazygos). toriji za kateterizacuju srca u djece imaju obično biplanu
Tim dvjema injekcijama otklanjamo sumnju na većinu dijaskopiju, pa je stoga svaka spomenuta injekcija kon-
pritočnih anomalija kardinalnoga venskog sustava koje trasta i snimana u dvama smjerovima. Usmjerivanje ren-
su katkada vezana za doista kompleksne promjene u se- dgenskih zraka pri snimanju pojedinih projekcija ovisi o
gmentalnoj analizi srca. 3. Desnom ventrikulografijom (u mjestu injekcije. Najčešće je dostatna posteroanteriorna
dvama smjerovima) može se uz desnu klijetku s komplet- i lateralna projekcija, ali npr. kod lijeve ventrikulografije
nom morfologijom prikazati i njezin izlazni trakt, plućne snimamo LAO60°, RAO 30°, kako bismo mogli bolje očita-
arterije, recirkulacija kroz pluća i pulmonalne vene s lije- ti interventrikularni septum i mitralnu valvulu.
vom pretklijetkom. Time počinje levogram koji pokazuje
40 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
1.6.1. Injekcija kontrasta u v. brachiocephalicu; prikaz gornje šuplje 1.6.2. Angiografski prikaz gornjega kardinalnog venskog sustava s
vene s utokom u desnu pretklijetku, posteroanteriorna projekcija. prikazom desne pretklijetke i njezinom aurikulom (strelica); injekci-
Tom se injekcijom isključuje postojanje perzistirajuće lijeve gornje ja kontrasta u v. brachiocephalicu, široka gornja šuplja vena, dobro
šuplje vene. punjenje desne pretklijetke s prikazom tipične aurikule (poput pse-
ćeg uha). Prikaz trikuspidalne valvule s oskudnim prikazom desne
klijetke.
A B
1.6.3. Desna ventrikulografija – posteroanteriorna projekcija: A. Grubo trabekulirana desna klijetka, pulmonalna valvula, trunkus plućne ar-
terije, desna i lijeva grana plućne arterije, B. Pulmonalne vene pojavljuju se nakon uredne recirkulacije kontrasta, prikaz lijeve pretklijetke. Uz
opis veličine lijeve pretklijetke opisuje se i njezina aurikula koja ima izgled ptičjeg krila (važan opis pri sumnji na sindrom heterotaksije). (Vidjeti
pogl. 2.25. i 2.26.).
Normalno srce u djece 41
LPA
PV MPA
RVOT RPA
DV
1.6.4. Desna ventrikulografija – lateralna projekcija. Desna je kli- 1.6.5. Lijeva ventrikulografija – LAO 60 stupnjeva – RDG zrake
jetka položena naprijed, iza sternuma, grubo trabekulirana prema usmjerene su okomito na septum; lijeva je klijetka oskudno trabekuli-
vršku, slobodnoga izlaznog trakta (infundibul, stožasto tijelo, konus), rana, glatkih stijenki, izdužena, čini vršak srca, interventrikularni septum
pulmonalna valvula slobodno se otvara i potom se prikazuje zajednič- proteže se prema prednjoj aortalnoj stijenci (septoaortalni kontinuitet),
ko stablo plućne arterije (truncus), položeno ispred i ispod aorte, te mitralno ušće s fenomenom ispiranja (utok krvi iz LA u LV). Prikaz
lijeva i desna grana plućne arterije. aorte; iz Valsalvinih sinusa izlazi dominirajuća desna koronarna arterija
i diskretna lijeva koronarna arterija. Nakon sinotubularnog spoja slijedi
tubularna (ascendentna) aorta s normnalnim ograncima u luku aorte
– luk počinje s brahiocefaličnim trunkusom, slijedi a. carotis commu-
nis sisnistra, a potom a. subclavia sinistra. Istmus je dio aorte između
a. subclaviae sinistrae i konekcije s Botallovim duktusom (ovdje pikazan
samo diskretni divertikul), a nakon toga slijedi descendentna aorta.
superior
desno lijevo prednja
interventrikularna arterija
inferior
desna
koronarna arterija
arterija cirkumfleksa
1.6.7. Normalna lijeva koronarna arterija (RAO 30). 1.6.8. Normalna lijeva koronarna arterija.
1.6.13. Prikaz cijeloga gornjeg kardinalnog venskog sustava pri uto- 1.6.14. Prikaz v. (hemi)azygos (strelica) nakon injekcije konstrasta
ku u desnu pretklijetku. Uz normalnu gornju šuplju venu i v. brachio- u gornju šuplju venu.
cephalicu postoji i lijeva perzistirajuća gornja vena s utokom u široki
koronarni sinus.
44 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
1.7.
Morfološka anatomija normalnoga srca
(ljubaznošću D. Jelašića)
1.7.1. Desna pretklijetka i klijetka izvana. 1.7.2. Lijeva pretklijetka i klijetka izvana.
2 8
9
3 10
4 11
5 12
15 13
14
1.7.3. Desna pretklijetka iznutra: 1. vena cava superior, 2. desna plućna arterija, 3. desna gornja i donja plućna vena, 4. interatrijski septum, 5.
limbus fossae ovalis, 6. fossa ovalis, 7. zalistak vene cave inferior, 8. perikard, 9. ascendentna aorta, 10. musculi pectinati u desnoj aurikuli, 11.
crista terminalis, 12. mambranozni septum, 13. septalni zalistak trikuspidalne valvule, 14. koronarni sinus, 15. zalistak koronarnog sinusa.
Normalno srce u djece 45
1 11
2 12
3 13
4 14
5
15
6 16
7 17
8
18
9
10 19
20
1.7.4. Lijeva pretklijetka i lijeva klijetka iznutra: 1. pulmonalni trup, 2. lijeva aurikula, 3. velika srčana vena, 4. – 6. polumjesečasti zalistci aortne
valvule, 7. interventrikularni septum – membranozni dio, 8. trabecule carneae, 9. interventrikularni septum – mišićni dio, 10. apeks srca, 11.
aorta, 12. ligamentum arteriosum, 13. desna plućna arterija, 14. lijeva plućna arterija, 15. zalistak foramena ovale, 16. desne plućne vene, 17.
mitralna valvula, 18. lijevi atrij, 19. sinus coronarius, 20. vena cava inferior.
1
31
2
3
30
29 4
28
5
27
6
7
26
25 9 8
24 10
11
23
12
13
14
22 15
21 20 16
19
17
18
1.7.5. Pogled na desnu stranu srca i otvorenu desnu klijetku: 1. zajednička koronarna arterija, 2. lijeva arterija supklavija, 3. lijeva vena brahio-
cefalika, 4. luk aorte, 5. ligamentum arteriosum, 6. lijeva plućna arterija, 7. perikardijalni sinus, 8. plućni trup, 9. – 11. pulmonalna valvula, 12.
conus arteriosus, 13. septalni snop, 14. septalni papilarni mišić, 15. stražnji papilarni mišić, 16. chordae tendenae, 17. moderatorski snop, 18.
prednji papilarni mišić, 19. vena cava inferior, 20. – 22. trikuspidalna valvula, 23. desni atrij, 24. crista supraventricularis, 25. desna koronarna
arterija, 26. desna aurikula, 27. desna pulmonalna arterija, 28. perikardijalni sinus, 29. vena cava superior, 30. desna brahiocefalična vena, 31.
brahiocefalični trup.
46 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
1
2
3
4
13
5 14
6
15
7
8
16
9 17
10
11 18
12 19
1.7.6. Lijeva klijetka iznutra: 1. ligamentum arteriosum, 2. plućni trup, 3. perikardijalni sinus, 4. lijeva aurikula, 5. lijeva prednja descendentna ar-
terija, 6. stražnji (muralni) zalistak mitralne valvule, 7. prednji (aortalni ) zalistak mitralne valvule, 8. prednji papilarni mišić, 9. chordae tendinae,
10. apikalna trabekulacija, 11. stražnji papilarni mišić, 12. apeks, 13. desna plućna arterija, 14. lijeva plućna arterija, 15. plućne vene, 16. lijevi atrij,
17. vene lijevog atrija, 18. sinus coronarius, 19. vena cava inferior.
izlaz
1 4
2
5
3
6 7
9
8
ulaz
1.7.7. Provodni sustav srca: 1. sinoatrijski čvor, 2. desni atrij, 3. in- 1.7.8. Pogled u ventrikul s lijeve strane. Strelice pokazuju razliku u
ternodalni putovi, 4. atrioventrikularni čvor, 5. atrioventrikularni ulaznom i izlaznom segmentu kod normalnoga srca.
snop, 6. desna grana AV-snopa, 7. lijeva grana AV-snopa, 8. Pur-
kinjeove niti.
Malčić I. i suradnici: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja. Medicinska na- Jalašić D, Babić D. Morfološka anatomija, u Fetalna i neonatalna kardiologija, ur,
klada, Zagreb 2001 (knjiga namijenjena postdiplomskom i doktorskom studiju te Malčić I, Škrablin-Kučić Lj. i sur, Medicinska naklada Zagrebm 2011, str 49-61.
subspecijalistima). Malčić I, Kniewald H: Segmentalna analiza srca, u Fetalna i neonatalna kardio-
Malčić I. i suradnici: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja - 2. Dio, Medi- logija, ur, Malčić I, Škrablin-Kučić Lj. i sur, Medicinska naklada Zagre, 2011, str.
cinska naklada, Zagreb, 2003 (knjiga namijenjena postdiplomskom i doktorskom 96-105.
studiju te subspecijalistima, nastavak na sličnu knjigu iz 2001 godine). Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
Malčić I. I suradnici: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja – 3- dio, Medi- knjiga Zagreb, 2016, str. 726-757.
cinska naklada, Zagreb, 2008. Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
Malčić I, Škrablin-Kučić S. i sur »Fetalna i neonatalna kardiologija«,, Medicinska odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
naklada, Zagreb, 2011. (Udžbenik Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu). (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017, ISBN 978-953-176-768-2.
Patološki nalazI
KOD PRIROĐENIH 2
SRČANIH GrešAKA
Ovo poglavlje obuhvaća ukupno 30 potpoglavlja. Iako su patološki nalazi prikazani i u daljnjim poglavljima,
ovdje su naslovi potpoglavlja odabrani prema uobičajenim dijagnozama u pedijatrijskoj kardiologiji, od najjed-
nostavnijih do najsloženijih.
Uobičajeno je da se počinje s defektom interatrijskog septuma koji se na svoj način smatra »najjednostavnijom
prirođenom srčanom greškom«. No pogledamo li samo slike, bez mnogo riječi, nalazimo da su atriji složene
strukture, a nikako samo šupljine koje nakupljaju vensku, odnosno arterijsku krv. Iz iskustva znam da liječnici
to ne doživljavaju s dovoljno svjesnosti, pa su im pitanja što je to valvula koronarnog sinusa (Thebesianova
valvula) ili valvula donje šuplje vene (Eustachianova valvula) teška, a osobito kada se pita za cristu dividens,
perzistirajuću sinovenoznu valvulu, Chiarievu mrežicu ili Kochov trokut. Svjedok sam da ljudi i defekt na razini
pretklijetki doživljavaju uglavnom kao ostium secundum defekt, ne zamarajući se pri tome sinus venosus defek-
tom (gornji i donji), ostium primum defektom u okviru atrioventrikularnog septalnog defekta, defektom sinusa
koronariusa ili multiplim, krobriformnim defektima. Nastojao sam slikovnim prikazima približiti složenost srč-
ne građe samo na razini te »najjednostavnije« greške, ne bi li čitatelje upoznali s potrebom da se više pozornosti
posveti svakoj sljedećoj grešci koja je još složenija od defekta interatrijskoga septuma.
Ventrikularni septalni defekt je prema svim epidemiološkim studijama najčešći među prirođenim srčanim greš-
kama, a ipak se u praksi prejednostavno definira, a nerijetko se ne klasificira. Iz slikovnih je prikaza jasno da
postoje najmanje četiri tipa VSD-a, svaki s dugačijom etiopatogenetskom osnovom, drugačijom hemodinami-
kom, pa prema tome i drugačijim tijekom bolesti i mogućim terapijskim pristupom. Iako je nemoguće prikazati
sve, jasna slikovna razlika prikazuje VSD kao složenu srčanu grešku kada je izolirana, a značenje VSD-a kod
kompleksnih srčanih grešaka još je veće i nerijetko sudbonosno za ishod i tijek bolesti.
Radeći na slikovnom prikazu svake pojedine srčane greške, nije bilo moguće izbjeći neke embriološke prikaze
u crtežima jer je inače nemoguće shvatiti šarolikost i važnost Botallova duktusa ili koarktacije aorte, a da ne
govorimo o aortalnoj valvuli sa svim prožimanjima iste s lezijama izlaznoga trakta lijeve klijetke. Zbog potrebe
da se što bolje razumiju slikovni prikazi, većina potpoglavlja ima uvodni dio s osnovnim teoretskim pristupom, a
negdje i s nezaobilaznim embrionalnim razvojem (Botallov duktus npr.), prikazom zajedničke genetičke osnove
skupine grešaka (npr. greške izlaznoga trakta lijeve klijetke), ali i prikaz situacija u kojima istovjetna dijagnoza
(npr. koarktacija aorte ) predstavlja za svakog bolesnika drugačiji dijagnostički i terapijski postupak.
Usprkos ambiciji pedijatrijskih kardiologa da svaku srčanu grešku u cijelosti razumiju, ipak ostaju različita tu-
mačenja, pa i različita mišljenja za skupine grešaka koje se prožimaju ili su slične, kao što je npr.odnos tetraloge
Fallot i pulmonalne atrezije te pulmonalne atrezije i sindroma hipoplastičnoga desnog srca, a posebno pak granič-
nih vrijednosti između sindroma hipoplastičnoga lijevog srca (HLHS) i borderline HLHS-a. Kako sam dublje zalazio
u slikovne prikaze sve složenijih srčanih grešaka različitim metodama, sve je više rasla potreba za komentarima
koji se često pojavljuju u dvojbenim slučajevima. Ipak, uvjeren sam da je ovakav kritički pristup doprinos uku-
pnom razumijevanju patoloških nalaza kod prirođenih srčanih grešaka.
Ovo je i prilika da se upoznamo s koronarnim anomalijama, tumorima srca, rijetkim anomalijama kardinalnog
venskog sustava, posljedicama nedostatne pulmonalne valvule i pregrađivanja desne klijetke, svekolikim feno-
tipskim ekpresijama i različitim terapijskim pristupima kod Ebsteinove anomalije, šarolikim izgledom čak šest
tipova trikuspidalne atrezije i slično. Zbog što jasnijeg prikaza pojedinih složenih stanja služio sam se gotovo pot-
punim prikazom bolesnika zbog boljeg razumijevanja anomalije u kontinuiranom dijagnostičkom i terapijskom
slikovnom pristupu kod nekih stanja ( npr. totalni anomalnmi utok pulmonalnih vena, anomalije kardinalnog
venskog sustava, lijevi i desni atrijski izomerizam, atrezija pulmonalne arterije i sindrom hipoplastičnoga desnog
srca, scimitar sindrom i slično).
Teško sam odolio potrebi da se više angažiram na teoretskom pristupu u svakom poglavlju jer je ovo ipak »Pedija-
trijska kardiologija u slici«, a ne u riječi, pa se nadam da je ovoliko teoretskog pristupa ipak dobro odmjereno jer
služi boljem razumijevanju slikovnog pristupa, pa neće previše iritirati zainteresirane čitatelje.
Na kraju ovog poglavlja nalazimo prikaz palijativnih operacija, periferne anomalije, prirođene ili stečene, te
slikovne prikaze intervencijskih metoda, iako ova poglavlja nisu u užem smislu riječi izvorne prirođene srčane
greške. Ipak, ove metode spadaju u postupan prijelaz u preformirano srce koje je dio naše svakodnevnice od do-
jenačke do odrasle dobi, pa nam je to preformirano srce na neki način postalo blisko kao i tek rođeno dijete sa
srčanom greškom.
2.1.
Atrijski septalni defekt
2.1.1. Anatomija normalnoga interatrijskog septuma. A – otvoreni desni atrij pokazuje utok gornje (SVC) i donje (IVC) šuplje vene te koronar-
nog sinusa (CS). Ovalni otvor (FO) nalazi se na centralnom dijelu interatrijskog septuma i u gornjem dijelu na desnoj strani veže se za septum
sekundum. (SS). Septum primum (SP) nježni je (tanki) dio ovalnoga udubljenja. Mišićna osnova (provodna muskulatura) interatrijskog septu-
ma nalazi se između fossae ovalis i koronarnog sinusa (o), a na njega se nastavlja atrioventrikularni septum (*) do susjedne trikuspidalne valvule
(TV); B – lijeva strana normalnog interatrijskog septuma, septum primum (SP) čini strukturu sličnu tobolcu i rubovima je vezan za septum
sekundum (SS). LAA je aurikula lijeve pretklijetke; MV je mitralna valvula.
49
50 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.1.2. Prikaz s desne strane ASD-a II. (a) koji se nalazi između gornjeg ruba septum primum (SP) i septum secundum (SS) i malog ASD-a I.
(b) koji se nalazi u septumu primumu (SP). Atrioventrikularni septum (*) intaktan je prema trikuspidalnoj valvuli (TV), provodna muskulatura
(o) između FO-a i koronarnog sinusa (CS); B – ostium primum defekt (ASD I.) nalazi se između donjeg ruba FO-a i trikuspidalne valvule (TV),
a iznad koronarnog sinusa (CS), ne ledira provodnu muskulaturu (o), a zahvaća atrioventrikularni septum.
2.1.5. Jednodimenzijski prikaz defekta interatrijskog septuma tipa 2.1.6. Ostium secundum – 2D kolordoplerski prikaz – nalazi se
ostium secudnum (M-prikaz) očituje se paradoksalnim gibanjem široka plućna arterija s obzirom na gracilnu aortu, desna klijetka do-
interventrikularnog septuma (zbog volumnog opterećenja desne minira svojim volumenom, a turbulencija na ulazu iz desne klijetke
klijetke) koja je povećana (strelice). Paradoksalno gibanje IVS-a oči- u plućnu arteriju uvjetovana je povećanim pulmonalnim optjeca-
tuje se gibanjem septuma prema naprijed zajedno sa stražnjom sti- jem (relativna stenoza pulmonalne valvule). Zbog relativne stenoze
jenkom lijeve klijetke. Relativno mala lijeva klijetka u odnosu prema pulmonalne valvule u 2L2 kod ASD-a nalazimo grubi, tihi, sistolički
desnoj klijetki. Ovakove odnose s hemodinamskoga stajališta može šum.
uzrokovati i sinus venosus defekt, ali i drugi pretrikuspidalni defekt
koji volumenom opterećuju desnu klijetku (npr. scimitar-sindrom,
vidjeti 2.18-37 – 2.18.41).
2.1.9. Supkostalna os – ehokardiografski prikaz defekta interatrij- 2.1.10. Kolordoplerski prikaz defekta interatrijskog septuma tipa
skog septuma tipa ostium secundum (ASD II.) koji se nalazi u sredini ostium secundum širokoga promjera i njegov odnos prema gornjoj
(na razini fosse ovalis). Prikazuje se odnos gornje šuplje vene prema šupljoj veni. Vidi se obilan protok kontrasta iz lijeve u desnu pretkli-
desnoj grani plućne arterije i njezin utok u desnu pretklijetku. In- jetku s turbulencijom kroz široki defekt te različit smjer L-D pretoka
treratrijski septum proteže se od crux cordis do desne grane plućne (turbulencija, 1) s obzirom na utok donje šuplje vene (plava boja, 2) i
arterije. utok gornje šuplje vene (crvena boja, 3) u desnu pretklijetku. Između
LA i gornje šuplje vene nalazi se desna grana plućne arterije (4).
Interatrijski se septum vidi od crux cordis (5) do desne grane plućne
arterije. Iz te se osi dakle može vidjeti ASD I. (neposredno iznad
AV-zalistaka, 6) ASD II. na razini fosse ovalis kao što je prikazano na
slici i sinus venosus defekt (visoko, između fosse ovalis i desne grane
plućne arterije).
2.1.11. Transezofagealni prikaz ASD-a II. (TEE). 2.1.12. Transezofagealni kolordoplerski prikaz ASD-a II.
Patološki nalaz na srcu 53
2.1.13. Mjerenje promjera ASD-a II. balonom (sizing); žica vodili- 2.1.14. Transezofagealna kontrola ugradnje Amplatzerova kišobrana
ca potisnuta je donjom šupljom venom preko defekta interatrijskog na razini ASD-a II.; otpušta se najprije ljevoatrijski, a potom desno-
septuma do lijeve pulmonalne vene. Upuhivanjem kontrasta u balon atrijski dio kišobrana.
pojavljuje se uleknuće (incizura) na temelju čijeg se promjera odabi-
re promjer kišobrana.
DV
DA LV
LA
2.1.17. Ostium primum defekt ili ASD I. – Defekt se nalazi odmah 2.1.18. Kolordoplerski prikaz ostium primum defekta (ASD I.) – vidi
iznad razine crux cordis. Najčešće je kombiniran s rascijepom pred- se prolazak kontrasta iz lijevog u desni atrij i preko trikuspidalne val-
njega mitralnog kuspisa (jer nisu srasli gornji i donji listić septalnog vule izravno u desni ventrikul. I na ovoj se slici vidi aneurizmatski
kuspisa mitralne valvule), pa se tada naziva parcijalnim AV-kanalom. proširen perimembranozni septum prekriven septalnim kuspisom
Jedan je u spektru grešaka koje se često zajedničkim imenom naziva- trikuspidalne valvule.
ju atrioventrikularni septalni defekti. Uvijek ima lijevu električnu os.
U dječjoj dobi nije vezan za plućnu hipertenziju kao ni drugi pretri-
kuspidalni defekti. Hemodinamički se ponaša kao i drugi L-D pretoci
pretrikuspidalno (volumno opterećenje i dominacija desnih srčanih
šupljina, kasna pojava plućne hiperetenzije). Na slici se vidi i aneuriz-
matski proširena regija perimembranoznog septuma koji je djelomič-
no prekriven septalnim kuspisom trikuspidalne valvule (glava strelice).
DA CS
2.1.23. Donji sinus venosus defekt . 2.1.24. Kolodoplerski prikaz donjeg sinus venosus defekta.
56 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
VCS
auricula
us
sin us DA
s
no
ve
VCI
2.1.25. CT prikaz donjeg sinovenskog defekta – označeno zvjezdi- 2.1.26. CT prikaz gornjeg sinovenskog defekta – označeno zvjez-
com (u istog bolesnika kao na slikama 2.1.23. i 2.1.24.). dicom.
A B
C D
2.1.27. A. Ehokardiografski transtorakalni ehokardiografski (TTE) prikaz ASD II.; B. Kolordoplerski prikaz ASD-a II. (lijevo-desni pretok); C.
Jednodimenzionalni ehokardiografski prikaz defekta interatrijskog septuma s hemodinamičkim reperkusijama (neovisno o vrsti defekta) koje se
očituju u povećanju desne klijekte i paradoksalnom gibanju interventrikularnog septuma; D. Ehokardiografski prikaz ASD-a I.; od donjeg ruba
FO-a do insercije atrioventrikularnih zalistaka (na istoj razini), posljedično povećanje desne klijetke s obzirom na lijevu. Prisutno je i aneuriz-
matsko pretvaranje malog perimembranoznog VSD-a.
Patološki nalaz na srcu 57
A B C
D E F
2.1.28. Suvremeno liječenje defekta interatrijskog septuma intervencijskom kateterizacijom srca. A. TEE prikaz ASD II.; B. Kolordoplerski
TEE prikaz ASD II.; C. Mjerenje promjera ASD-a II, sizing balonom; D. TEE kontrola implantacije Amplatzerova kišobrana; E. TEE provjera
uredne implantacije Amplatzerova kišobrana i potpuno zatvaranje defekta; F. Dijaskopski prikaz u posteroanteriornoj projekciji uredno implan-
tiranog i otpuštenog Amplatzerova kišobrana na razinu ASD-a II.
Malčić I: Prospektivni prikaz dijagnostičkog postupka u 70 bolesnika s intrakardi- Malčić I, Lana Bukovac, Richter D, Ernst A: Das Wachstum und die Entwicklung
jalnim shuntom slijeva nadesno. Prospective survey of dijagnostic method in 70 von Kindern mit angeborenen Herzfehlern. Hautnah Paed1994;6:192-202.
patients with left-to-right intracardiac shunts. Rad Med Fak 1984;25/1:71-76. Malčić I, Kniewald H, Sarić D, Gjerg ja Z, Dasović-Buljević A, Anić D, Belina D,
Tambić L, Malčić I, Salameh K, Grgić M: Rast i razvoj djeteta s defektom inte- Ivancan V, Vidaković M. Razvoj interventne kateterizacije u Referentnom centru
ratrijalnog septuma. Growth and development of children with interatriac septal za pedijatrijsku kardiologiju Republike Hrvatske – retrospektivna studija (1996-
defect. Rad Med Fak ; 1987;3:157-162 2009) The development of interventional catheterisation in the refferal centre
Malčić I., Hečimović Z.: Elektrokardiografske promjene u djece operirane zbog for pediatric cardiology of the Republic of Croatia –a retrospective study (1996-
defekta septuma atrija. Electrocardiographic changes in children operated on for 2009) Liječ Vjesn 2011;133:241-9.
atrial septal defect. Liječ Vjesn 1992;114; 208-212 Belina D. Atrijski septalni defkt u odraslih, u Malčić I. i sur. , Prirođene srčane
Vučinić D., Malčić I., Jelić I.: Rezidualni postoperacijski šumovi u djece s prirođe- greške od dječje do odrasle dobi, Medicinska naklada, Zagreb, 2017, str. 165-173.
nim greškama srca. Residuale postoperative murmurs in children with congenital
heart disease. Liječ Vjesn 1992;114/5-8:100-104
58 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.2.
Ventrikularni septalni defekt
Ventrikularni septalni defekt (VSD) najčešća je prirođena šten pretežno ispod plućne arterije (Taussig-Bing) ili pak
srčana greška i pojavljuje se s incidencijom oko 30 % kao kao jedini izlaz iz lijeve klijetke kod DORV-a. 2. Perimem-
izolirani defekt, ali je prisutan i u sklopu velikoga broja branozni VSD smješten je između septalnog kuspisa tri-
kompleksnih srčanih grešaka. Nikada nije dovoljno reći kuspidalne valvule i prednje stijeke aorte. 3. Muskularni
da netko ima VSD, a da se ne očituje njegova lokalizaci- VSD nalazi se na nekoliko mogućih razina (apikalno, sep-
ja, zbog toga što lokalizacija istodobno opisuje i njegovu tomarginalno, centralno), ali i kao multipli VSD (swish
važnost s obzirom na postojanje ili mogući razvoj plućne cheese). 4. Takozvani inlet VSD pripada kompleksu za-
hipertenzije. Stoga prema lokalizaciji razlikujemo četiri jedničkog atrioventrikularnog kanala. Prva tri defekta sa
osnovna tipa VSD-a: 1. Subarterijski (nalazi se ispod ve- svojom lokalizacijom prikazana su na sljedećoj slici, a
likih arterija, najčešće aorte, ali ovisi o moguće pridruže- inlet je prikazan u poglavlju 2.8. (U poglavlju 2.27. bit će
nim anomalijama kao što je d-TGA, pa može biti smje- riječi o takozvanom doble commited VSD-u.)
1
2
Drugi razlog zbog kojega je potrebno istaknuti lokaliza- 1. Subarterijski VSD pripada konotrunkusnim anoma-
ciju VSD-a jest u činjenici da za svaki od spomenutih lijama (poremećaj migracije neuroektoderma u meze-
defekata postoji drukčija etiopatogenetska osnova (pre- nhimalnu osnovu za srca), 2. Muskularni VSD pripada
ma Clarku); poremećajima apoptoze, 3. Inlet VSD ili VSD AV-kanala
pripada poremećajima endocelularnog matriksa, 4. Peri-
membranozni pripada poremećajima protoka.
Patološki nalaz na srcu 59
2.2.1. RDG nalaz VSD-a prije razvoja plućne hipertenzije: srce je u 2.2.2. Inlet VSD u fetalnom ehokardiogramu. Vidi se insercija atri-
cijelosti povećano, pretežno na račun lijeve klijetke i lijeve pretklijet- oventrikularnih zalistaka na istoj razini (apikalna os) kakva se nalazi
ke (srce »puzi« po ošitu). Plućni je vaskularni crtež pojačan s uredno kod atrioventrikularnog septalnog defekta. Ovdje postoji takozvani
vaskulariziranom periferijom. Na profilnoj snimci s ezofagogramom inlet VSD koji navješćuje prisutnost plućne hipertenzije odmah po-
mogla bi se vidjeti impresija jednjaka proširenim lijevim atrijem. stpartalno, a moguće je dio Downova sindroma.
2.2.3. Mjerenja osnovnih fetalnih ehokardiografskih parametara 2.2.4. Inlet VSD na fetalnom ehokardiogramu s balasiranim ven-
kod inlet VSD-a; nalazi se patološka srčana os (88 stupnjeva) (nor- trikulima, insercija zalistaka na istoj razini, široki ASD II., očito pa-
malno je 43 ± 7 stupnjeva), u cijelosti povećano srca (CTI – kardi- tološka srčana os.
otorakalni indeks 4,33 : 9,99 = 43 %) (normalno 25 – 33 %), (DV
– desni ventrikul, LV – lijevi ventrikul, DA – desni atrij, LA – lijevi
atrij, AO – aorta).
Valja uočiti inserciju zalistaka na istoj razini. Postoji normalno razvi-
jen septum secundum (dakle nema ostium primum defekta). VSD
inlet naziva se još i VSD-om AV-kanala.
60 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
DV
LV
Ao
LA
DV
LV
DV
LV
2.2.7. Ehokardiografski prikaz centralnog muskularnog VSD-a – 2.2.8. Kolordoplerski prikaz muskularnog VSD-a, jasan prolazak
jasan prekid kontinuiteta interventrikularnog septuma muskularno, kontrasta iz lijeve u desnu klijetku s pojavom turbulentnog mlaza.
promjera nekoliko milimetara (središnji dio septuma, strelica).
Patološki nalaz na srcu 61
2.2.9. Perimembranozni VSD – ehokardiogrfski prikaz – najče- 2.2.10. Perimembranozni kolordoplerski prikaz – manji defekt,
šće je kombiniran s pojavom aneurizmatskog pretvaranja, tako da snažna turbulencija zbog razlike u tlakovima između lijeve i desne
mu baza može biti široka, a »krov« sadržava manji defekt od baze, klijetke, znak je odsutnosti plućne hipertenzije. Uz perimembranozni
najčešće s visokim transventrikularnim gradijentom (nije popraćen VSD nalazi se i široki ASD II.
plućnom hipertenzijom).
2.2.11. Perimembranozni VSD iz duge osi. I ovdje se vidi aneuriz- 2.2.12. Kolordoplerski prikaz perimembranoznog VSD-a očituje se
matsko pretvaranje VSD-a te dodatno tkivo ispod aortalne valvule, snažnom turbulencijom mlaza koji teče pod visokim tlakom slijeva
što svjedoči da zapravo nema prekida septoaortalnog kontinuiteta. nadesno.
62 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.2.15. Široki subaortalni VSD s prikazom iz kratke osi – prekid 2.2.16. Kolordoplerski prikaz širokog subaortalnog VSD-a iz kratke
kontinuiteta na razini od »8 do 11 sati«. osi.
Patološki nalaz na srcu 63
DV
LV
Ao
LV
DV
LA
DV
Ao
PA
2.2.21. Odnos pulmonalne i aortalne valvule s prikazom širokoga 2.2.22. Prikaz širokoga subaortalnog VSD-a iz kratke osi, promjera
subaortalnoga VSD-a. 1 cm.
1
5 1
3
3
2 4
2
4
2.2.25. Moguća putanja katetera kod subaortalnog VSD-a; nakon 2.2.26. Isti bolesnik sa slike 2.2.25, ali posteroanteriorna projekcija;
punkcije femoralne arterije, iz luka aorta (1), putom subaortalnog putanja katetera: AO-DV-TV-DA-VCS.
VSD-a ulazi se u desnu klijetku (2), odande retrogradno kroz trikus-
pidalnu valvulu (3) u desnu pretklijetku (4), a iz nje opet retrogradno
u gornju šuplju venu (lateralna projekcija) (5).
Pvalv.
infundibul
DV
TV
2.2.27. Desna ventrikulografija učinjena s pomoću pigtail katete- 2.2.28. Prikaz bolesnika sa slike 2.2.27., ali u posteroanteriornoj
ra koji je u desnu klijetku potisnut iz aorte kroz subaortalni VSD. projekciji.
Prikazuje se inlet i outlet grubo trabekulirane desne klijetke (DV),
dobro ocrtana trikuspidalna vlavula (TV), slobodan infundibul i pul-
monalna valvula (Pvalv.) te obilna vaskularizacija plućnih krvnih žila
(lateralna projekcija).
66 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.2.29. Zona fibroze na odgođenom postkontrastnom MR snima- 2.2.30. Subaortalni VSD: aorta jaše nad septumom. Kateter je
nju na mjestu zatvaranja muskularnog ventrikularnoga septalnog kroz aortu uveden u desnu klijetku. Preko subaortalnog VSD-a
defekta (strelica). puni se lijeva klijetka. Nalaz je tipičan za atreziju pulmonalne arterije
(nema izlaza prema plućima, plućna arterija puni se preko duktusa
(lateralna projekcija).
A B
A B
C D
2.2.32. A. Zatvaranje muskularnog VSD-a Amplatzerovim kišobranom (kratka os). B. Zatvaranje muskularnog VSD-a Amplatzerovim ki-
šobranom (duga os). (Na razini interventrikularnog septuma postoje indikacije za transkatetersko zatvaranje samo muskularnog VSD-a koji
prijeti plućnom hipertenzijom – veći ili multipli muskularni defekti). C. Aneurizma perimembranoznog VSD-a bez L-D pretoka (LAO60),
D. Aneurizma perimembranoznog VSD-a s istovremenom teškom insuficijencijom aortalne valvule (isti pacijent kao na slici C.) (vidjeti slike
aneurzimatskog pretvaranja perimembranoznog VSD.a s L-D pretokom na primjerima 2.2.33 A i B).
KOMENTAR
1. Mali izolirani muskularni VSD ne treba zatvarati. VSD na drugoj razini ne zatvara se intervencijski; supaortalni
se ne može zatvoriti, inlet se ne može zatvoriti, perimembranozni malokad razvija plućnu hipertenziju i postoji
opasnost od naknadnog atrioventrikularnog bloka. Blagodati intervencijskog liječenja prirođenih srčanih grešaka
ne treba zlorabiti. Trgovci ne smiju obitavati u hramu.
2. Uobičajena je i svakodnevna tvrdnja da se perimembranozni VSD nastoji zatvoriti aneurizmatskim pretvaranjem
tkiva iznad samog defekta, ali da se nikada ne zatvori jer na »krovu« aneurizme ostaje hemodinamički beznačajan
defekt, neovisno o širini baze defekta. Jamačno i ta tvrdnja ima svoje iznimke, kao što pokazuje i gornji prikaz. I to je
dokaz da svaki naš nalaz može imati samo visok stupanj senzitivnosti, ali nikada apsolutnu točnost. Ovo je »mali«
primjer kako se ne trebamo u svakodnevnom radu pouzdati u općeusvojene smjernice već se pouzdati u raspravu
o pacijentu, odnosno osloniti se na pojam »medicine zasnovane na dokazima« (engl. evidence-based medicine).
3. VSD se uvijek mora imenovati jer je svaki od njih posebna dijagnoza s etiopatogenetskog (Clark), morfološkog
(lokalizacija) i hemodinamičkog stajališta; subaortalni (konotrunkusni) i inlet (endocelularni matriks) uvijek idu
68 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
s ranom plućnom hipertenzijom, perimembranozni (poremećaji protoka) nikada nema ranu plućnu hipertenziju,
muskularni (poremećaj apoptoze) ima tri različite lokalizacije (apikalno, trabekularno i centralno), a hemodinami-
ka ovisi o veličini i evoluciji (spontana okluzija, razvoj plućne hipertenzije ako je velik ili multipli – swiss chesse).
K tome mogu biti kombinirani i ekstendirani jedan prema drugom. Dodamo li tome i moguće druge lokalizacije
(npr. suprakristalni,odnosno double commited – vidjeti reperkusije u poglavlju 2.21), nema sumnje da je dijagnoza
VSD-a bez oznake o čemu je riječ, vrlo površna.
A B
2.2.33. A. Ehokardiografski prikaz perimembranoznog VSD-a (aneurizmatsko pretvaranje) s malim L-D pretokom (i s normalnim tlakom u desnoj
klijetki). Nalazi se prikazan i ASD II. B. Angiografski prikaz malog perimembranoznog VSD-a uskim protokom iz LV-a u DV. DV se puni obilno
zbog visokog gradijenta LV – DV.
2.2.34. Subaortalni VSD preko kojeg se puni aorta kod osnovne 2.2.35. Izolirani subaortalni VSD – prikazuje se prekid septoaor-
greške DORV. talnog kontinuiteta . Punjenje desne klijetke nije obilno zbog razvoja
plućne hipertenzije. Vide se gracilna aorta i široka plućna arterija
(projekcija LAO 60).
Patološki nalaz na srcu 69
Ao
PA
MV LV
2.2.36. Široki subaortalni VSD koji se očituje prekidom septoaor- 2.2.37. Angiografski prikaz muskularnog VSD-a; injekcija kontra-
talnog kontinuiteta; injekcija kontrasta u lijevu klijetku, prikaz gra- sta u lijevu klijetku – prikazuje se obilan pretok kontrasta kroz mu-
cilne aorte i široke plućne arterije, povećana lijeva klijetka. Mitralna skularni dio interventrikularnog septuma u desnu klijetku
je valvula kompetentna (projekcija RAO 30°), nema insuficijencije.
Malčić I, Hečimović Zrinka, Shala H, Jelić I, Drinković N: Odnos veličine lijevo Rojnić-Putarek N, Malčić I, Kniewald H, Jelušić M: Epidemiology of congenital
desnog shunta i plućne vaskularne rezistencije. Relation between left-to-right heart disease (CHD() – Croatian CHD study, interim analysis. Cardiology in the
shunt and pulmonary vascular resistance an patients with congenital heart disea- young 11/1; 213: 2001 (CC)
se. Liječ Vjesn 1883;115:215-220 Malčić I., Kniewald H.: Segmentalna analiza srca. U Malčić i sur.: pedijatrijska kar-
Tambić-Bukovac Lana, Malčić I: Rast i razvoj djeteta s ventrikulskim septumskim diologija, odabrana poglavlja, Medicinska naklada 2001, str. 107-117.
defektom. Growth and development of children with ventricular septal defect. Malčić I.: Morfološka anatomija srca. U Malčić i sur.: pedijatrijska kardiologija,
Rad Med Fak Zagrebu 1990;32:353-358 odabrana poglavlja, Medicinska naklada 2001, str. 118 – 125.
Malčić I, Ivančević D: Databases and decision system for diagnosis of congenital Malčić I. i suradnici: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja, I. dio. Medicin-
heart disease.G.T. Meester and F. Pinciroli (eds), Databases for Cardiology, De- ska naklada, Zagreb, 2001.
velopment in Cardiovascular Medicine, Cluwer Academic Publishers, Dordrecht/
Malčić I. i suradnici: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja - 2. dio, Medi-
Boston/London 1990, 115; p. 273-288, , (CBC)
cinska naklada, Zagreb, 2003.
Malčić I, Lana Bukovac, Richter D, Ernst A: Das Wachstum und die Entwicklung
Malčić I. i suradnici: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja – 3. dio, Medi-
von Kindern mit angeborenen Herzfehlern. Hautnah Paed1994;6:192-202 (CC)
cinska naklada, Zagreb, 2008.
Novick WM, Gurbuz AT, Watson DC, Lazorishiwets W, Perlpeka AN, Malčić
Jalašić D, Babić D. Morfološka anatomija, u Fetalna i neonatalna kardiologija, ur,
I, Marinović B, Alpert BS, Di-Sessa TG: Double Patch Closure of Ventricular
Malčić I, Škrablin-Kučić Lj. i sur, Medicinska naklada, Zagreb, 2011, str. 49-61.
Septal Defect with Increased Pulmonary Vascular Resistance Am Thorac Surg
1998; 66:1-6 (CC) Malčić I.: Etioptogenetska osnova prirođenih srčanih grešaka prema Clarku. U
»Fetalna i neonatalna kardiologija«, ur. I. Malčić, S. Škrabličn-Kučić, Medicinska
Malčić I, Senečić I Težak S, Ivančević D, Kniewald H: Radioangioscintigraphy and
naklada, Zagreb, 2009
Doppler Echocardiography in the Quantification of Left-to- Right Shunt. Pe-
diatr. Cardiol 2000;21:240-243 (CC) Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
Rojnić Putarek N, Rudan I, Kniewald H, Jelušić M, Sudar D, Malčić I: Epidemi-
(OPSG), Medicinska naklada 2017, Zagreb, ISBN 978-953-176-768-2
ology of congenital heart disease a multicentric nacional study in Croatia, 1995-
2000. Cardiology in the Young 12 (suppl. 1); 42: 2002. (CC) Novick WM, Lazoryshynets VV, Golovenko OS, Molloy FJ, Cardarelli M, Zingg
CS, Malcić I, Di Sessa ThA. Adult Outcomes After Double Patch Closure of
Ronjić-Putarek N., Malčić I.: Epidemiologija prirođenih srčanih bolesti srca u Hr-
Ventricular Septal Defects for Children with Pulmonary Hypertension and Ele-
vatskoj – Multicentrična nacionalna studija, 1995-2000, Liječ vjesn 2003;125:
vated Pulmonary Vascular Resistance. STS/EACTS, Latin America Cardiovascu-
232-241.
lar Surgery Conference, September 22-23, 2017, Cartagena (CC).
Rojnić-Putarek N, Malčić I.: Patogenetički mehanizmi nastanka prirođenih srča-
nih grešaka. U Malčić i sur.: Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja, Medi-
cinska naklada 2001, str 17-29
70 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.3.
Perzistirajući arterijski duktus (Botallo)
Uz perzistirajući arterijski duktus (PDA), češće imenovan temelj razvoja pedijatrijske kardiologije i kardijalne ki-
pokratom DAP (ductus arteriosus persistens), nerijetko se rurgije: već Galen opisuje fetalnu cirkulaciju, pa i duktus,
stavlja naziv koji je vezan uz autora kojemu se pripisuje William Harvey ističe važnost spomenute žile u fetalnom
prvi opis ove važne krvne žile, odnosno organa, ductus životu, Highmore spoznaje postnatalno zatvaranje oval-
Botallo. Francesco Leonardo Botallo živio je od 1519. do nog otvora i Botallova duktusa, genijalni bečki patolog
1588. godine, renesansni je liječnik kojem se pripisuje Wirchov spoznaje preosjetljivost duktalnoga vezivnog
iznašašće ovoga velikog i važnog organa, iako ima i po- tkiva na kisik, što poslije potvrđuju Gerard i Hugget, opi-
dataka da je ductus Botallo prvi opisao Arantius. Kako sujući prirodno zatvaranje duktusa. Prva uspješna ligatu-
liječnici u to vrijeme nisu bili usko specijalizirani kao da- ra duktusa učinio je Robert Gross (Boston) 1938. godine.
nas, tako je i medicinska djelatnost Leonarda Botalla bila Povijest Botallova duktusa mnogo je bogatija nego što
vrlo bogata na drugim medicinskim poljima, poglavito ovdje možemo opisati, ali svakako valja dodati spoznaju
u kirurgiji. Bilo kako bilo, u medicini su mnoga nazivlja Adriane Gittenberger de Grot da se duktus u prematuru-
ostala zbog njihova povijesnog značenja, pogotovo ako sa zatvara u 4 stupnja i da postoji odgođeno zatvaranje
sam naziv ne remeti razumijevanje problema. Golemu duktusa Botallo (3 mjeseca), a drugi važan događaj seže
važnost ovog organa u svijesti većine starijih, ali i mlađih u godinu 1978., kada je Peter Elliot uveo prostaglandine u
kardiologa ostavlja spontani naziv ductus Botallo, umje- liječenje prirođenih srčanih grešaka u bolesnika kojima
sto DAP (ili PDA), pa ćemo ga i mi ovdje prigodice rabiti život ovisi o održavanju dutkusa otvorenim.
bez daljnje rasprave. Iako čisto lingvistički prijevod poj-
ma »ductus« na hrvatski jezik znači »vod«, ovaj se pojam
nije uvriježio, pa smo slobodni reći da je i duktus (kroati-
zirano od ductus) u pedijatrijskoj kardiologiji postala hr-
vatska riječ (kao i mnoge druge u novije vrijeme). Prem-
da u nekim povijesnim dokumentima nalazimo pojam
Botali, ipak većina nosi naziv Leonardo Botallo, a i sva
suvremena talijanska slična prezimena imaju oblik pre- 1–4
zimena »Botallo«. Ovom nazivu posvećujemo toliko pro-
stora radi predodžbe o tome s kojim se sve problemima
u struci susrećemo (eto, uključujući i prezimena pravih ?5 ?5
autora), ali i zbog činjenice da bez poznavanja funkcije
ove velike krvne žile u fetalnom životu, u životu velikoga
6 6
U embrionalnom razdoblju aortalna vreća ima 6 parova se ostalo tkivo desnog aortalnog luka resorbira (prekid
faringealnih (škržnih) lukova (koji se nazivaju i aortal- kontinuiteta). Na lijevoj se strani iz 1. – 4. luka razvija-
nim lukovima) i u konačnici se ona spaja s dorzalnom, ju lijeva zajednička karotidna arterija i lijeva supklavija.
odnosno descendentnom aortom. Prijeporna je pojava Botallov duktus u pravilu se razvija iz šestoga škržnog
petog aortalnog luka. Izvorno bilateralna simetrija brzo luka. S obzirom na složenost ovog razvoja, s obzirom na
se pretvara u asimetrične strukture resorpcijom pojedi- rotaciju pulmonalne arterije odostraga prema naprijed,
nih desnostranih aortalnih lukova i spajanjem s descen- s obzirom na njihovo spiralno pregrađivanje i zbog znat-
dentnoam aortom koja se pak spiralnim pregrađivanjem nog utjecaja neuroektoderma u mezanhimalnu osnovu
razdvaja od trunkusa plućne arterije (a plućna se arterija na srce, Botallov duktus u zdrave djece zaista se razvija
kreće odostraga prema naprijed). Iz aortalnih lukova 1. – iz 6. aortalnog luka, ali kod kompleksnih srčanih grešaka
4. razvijaju se na desnoj strani brahiocefalični trunkus s može imati atipične oblike. Poglavito se to odnosi na ko-
desnom a. supklavijom i desnom karotidom, a normalno notrunkusne anomalije.
D L desc. aorta
desc. aorta
DAS LAS DAS
OE LAS
T
BCA
DCA L LAC
LAC
DCA
lijevi duktus
LPA
LPA
RPA DPA
lijevi duktus PT
aorta
desni duktus
Razvoj ogranaka aorte; desno: brahiocefalički trunkus (grana se na Konačna resopcija denostranih struktura rezultira prikazom brahi-
desnu subklaviju – DAS i desnu karotidnu arteriju – DCA), resor- ocefalične arterije, potpunom resopcijjom desnostranog duktusa,
pcija desnog luka (D) i resorpcija desnoga arterijskog duktusa). Li- urednim razvojm ljevostranih aortalnih grana (lijeva karotida i lijeva
jevo se prikazuju lijeva karotidna arterija – LAC i lijeva a. supklavija supklavija) s prikazom ljevostranog duktusa.
– LAS, a perzistira zapravo lijevi arterijski duktus (Botallo). Ove su Legenda: DSA – desna a. subclavia, BCA – brahiocefelična arte-
strukture u uskom odnosu s trahejom (T) i jednjakom (OE). rija, DAC – desna karotidna arterija, DPA – desna plućna arterija,
LPA – lijeva plućna arterija, PT – pulmonalni trunkus, LCA – lijeva
karotidna arterija, LAS – lijeva a. subclavia, L – lijevo).
72 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
DV
TPA
Ao
RPA
LPA
DB
TPA
Ao
L
D
DB
DV
DA Ao
TPA
AO
A
DP DB
LPA
A B
2.3.4. A. Izrazito širok Botallov duktus (DB – strelica), širi od pulmonalnih grana (RPA, LPA), silazi u descendentnu aortu (AOD). B. Kolor-
doplerski prikaz širokog Botallova duktusa.
TPA
2.3.13. Kolordoplerski prikaz širokog duktusa bez ampularnog su- 2.3.14. Mali duktus na tipičnome mjestu koji je pogodan za zatvara-
ženja koji obilno puni plućnu arteriju i nije pogodan za zatvaranje nje transkateterskim putem s pomoću spirale.
transkateterskim putem.
76 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.3.15. Ugradnja zavojnice (spirale) u mali duktus; retrogradno se 2.3.16. Provjera aortografijom je li duktus uredno zatvoren zavoj-
preko zavinutog katetera na poseban način uvede u plućnu arteriju nicom. Jedan navoj spirale nalazi se u lijevoj grani plućne arterije, a
odabrana zavojnica koja se posebnim načinom implantira u ampulu četiri su navoja u ampuli Botallova duktusa.
Botallova duktusa.
2.3.17. Zavojnica u Botallovu duktusu – lateralna projekcija. 2.3.18. Zavojnica u Botallovu duktusu – posteroanteriorna projek-
cija.
Patološki nalaz na srcu 77
2.3.19. Zatvaranje širokog Botallova duktusa anterogradnim putem 2.3.20. Amplatzerov kišobran uredno smješten u ampulu Botallova
s pomoću Amplatzerova kišobrana. Pristup iz vene femoralis, putem duktusa – lijeva ventrikulografija, lateralna projekcija.
donje šuplje vene u desni atrij, desni ventrikul i plućnu erteriju te
preko duktusa u aortu do descendentne aorte subdijafragmalno –
istim se putem uvodi dugačka uvodnica, a kroz nju kišobran koji se
širom otvara dijelom u aorti i povlačenjam smjesti u duktalnu ampu-
lu, a potom se otvara pulmonalni dio kišobrana. Nakon toga slijede
dekonekcija i provjera (vidjeti sljedeću sliku).
NAPOMENA
Različiti atipični oblici duktusa čija je embriologija povezana s kompleksnim srčanim greškama (zato su atipični)
mogu se vidjeti pri njihovu prikazu na različitim mjestima u ovoj knjizi.
Malčić I, Ivančević D, Težak S, Ugarković Branka, Grgić M, Tambić Lana: Kore- 2009) The development of interventional catheterisation in the refferal centre
lacija radiokardiografske i oksimetrijske procjene veličine lijevo-desnog shunta u for pediatric cardiology of the Republic of Croatia –a retrospective study (1996-
djece s prirođenim manama srca. Correlation of radiocardiographic and Oxyme- 2009) Liječ Vjesn 2011; 133: 241-9.
tric Estimation of the Left-to-Right Shunt in Children with Congenital Heart Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila, u: D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
Disease. Jugosl Pedijatr 1987;30:63-76. knjiga, Zagreb, 2016, str. 726-757.
Malčić I, Radanović B, Marinović B, Gjerg ja Z, Šarić D, Kniewald H: Transcathe- Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
ter closure of patent ductus arteriosus: our first experience. Cardiovascular and odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
International Radiology 21(suppl 1), S 178: 1998 (CC) (OPSG), Medicinska naklada 2017, Zagreb, ISBN 978-953-176-768-2
Malčić I, Kniewald H, Sarić D, Gjerg ja Z, Dasović-Buljević A, Anić D, Belina D, Malčić I. Perzistirajući arterijski vod – Botallov vod, u: Prirođene srčane greške
Ivancan V, Vidaković M. Razvoj interventne kateterizacije u Referentnom centru od dječje do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim
za pedijatrijsku kardiologiju Republike Hrvatske – retrospektivna studija (1996- greškama (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017, str. 181-184.
78 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.4.
Koarktacija aorte i interrupcija aortalnog luka
Koarktacija je naziv za suženje aorte koje je uobičajeno u pogl. 2.6.), rjeđe u disalnoj aorti, kada je koarktacija veza-
torakalnom dijelu, i to prije svega u posebnoj relaciji pre- na za stečene bolesti. Stupanj ekspresije određen je stup-
ma Botallovu duktusu. Može biti izolirana, ali i dio uku- njem stenoze koji ide od blage istmične stenoze (gradijent
pnih opstrukcijskih lezija izlaznoga trakta lijeve klijetke, više od 20 mmHg, prema najnovijim kriterijima) do atrezi-
kao i pridružena različitim sindromnim bolestima. Druge je protoka, odnosno prekida (interrupcije) aortalnog luka.
opstrukcijske lezije pridružene koarktaciji najčešće su u Zato se može govoriti o spektru opstrukcijskih lezija koje
proksimalnoj aorti, prije svega na aortalnoj valvuli (vidjeti mogu čak vitalno ugroziti dijete, osobito novorođenče.
stepeničasta
koarktacija
Kategorizacija prekida (interrupcije) aortalnog luka prema Pattonu. Descendentna komponenta aortalnog luka opskrbljuje se krvlju preko
perzistirajućeg Botallova duktusa.
KOMENTAR
Najnovije podiobe ne uzimaju u obzir mišljenje da postoji preduktalna, postduktalna i jukstaduktalna koarktacija,
odnosno da postoji neonatalna (maligna) i adultna (benigna koarktacija). Koarktacija jamačno nastaje zbog redukcije
aortalnog lumena duktalnim tkivom koje u različitom opsegu zahvaća aortalni luk.
Koarktacija aorte ne smije se promatrati izolirano, nego u okviru opstrukcijskih lezija izlaznoga trakta lijeve klijetke,
pa uvijek valja imati na umu moguću pridruženu bikuspidalnu aortalnu valvulu, histološke promjene aorte i njezinih
ogranaka, kao i pridružene anomalije ili pojavu koarktacije u sklopu sindromnih bolesti (npr. Turnerov sindrom).
Zbog brojnih fenotipskih osobitosti i spektra morfoloških ekpresija, dijagnostičkih i terapijskih pristupa i dodatnih
grešaka prikazujemo spektar različitih nalaza kod kaorktacije aorte.
A B
Ao
SVC
koarktacija
RPA LPA
PV
AAo PV
MPA PV
PV LA
RA
MV
TV LV
RV
IVC
valvula plućne
DAo
arterije aortalna valvula
2.4.1. A. Anatomski preparat diskretne istmične koarktacije; stražnji ožiljak (sh) vidi se distalno od lijeve a. supklavije (LSCA). Ductus arteri-
osus (DA) nalazi se nasuprot ožiljku (prije se ova koarktacija nazivala jukstaduktalnom). Duktalno je tkivo grubo i sasvim različito od tkiva plućne
arterije (MPA) ili descendentne aorte (DAo). Distalni luk (*) blago je sužen. AAo – ascedentna aorta; LPA – lijeva pulmonalna arterija; B.
Shematski prikaz tipične aortalne koarktacije u odnosu prema drugim srčanim strukturama.
80 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.4.2. Koarktacija aorte – spektar anomalija u različitim dobnim skupinama. A. Teška neonatalna cirkumskriptna (strukirana). B. Doplerski
obrazac iste koarktacije – gradijent između proksimalnog i distalnog segmenta >60 mmHg.
A B
2.4.3. A. Neonatalna koarktacija sa širokim arterijskim duktusom; injekcijom kontrasta u korijen aorte prikazuju se koronarne krvne žile, as-
cendentna aorta s ograncima, tubularna aortalna hipoplazija i plućna arterija preko Botallova duktusa. B. Neonatalna koarktacija s tubularnom
hipoplazijom; prikazuju se bikuspidalna aortalna valvula, početna dilatacija uzlazne aorte, tubularna predistmična hipoplazija, stenoza istmusa
aorte (koarktacija nakon pojave lijeve potključne arterije, poststenotička dilatacija i pojava desne potključne arterije (a. subclavia dextra) koja se
naziva i arteria lusoria (strelica). Prikazane su i uredne koronarne arterije.
A B
A B C
2.4.5. A. Teška stepeničasta (ožiljkasta – shelf) koarktacija u novorođenoga djeteta – tubularna hipoplazija, istmična stenoza i ožiljkasta ko-
arktacija. B. Dilatacija balonom – vidi se jasno ulegnuće (incisura) balona na mjestu koarktacije. C. Stanje nakon dilatacije balonom – mnogo
bolja prohodnost – nema gradijenta tlakova.
2.4.6. Koarktacija aorte prikazana magnetnom rezonancijom. Kosi 2.4.7. MR angiografija u bolesnika s umjerenom tubularnom hi-
parasagitalni MR presjek kroz torakalnu aortu. Turbulencija protoka poplazijom luka aorte. Distalni segment aortalnog luka promjera je
na mjestu koarktacije (strelica). manjeg od 50 % promjera uzlazne aorte (strelica). Taj podatak je u
osnovi kriterij za dijagnozu hipoplazije luka aorte.
82 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.4.8. Artefakti na mjestu ugradnje stenta kod MR angiografije u bolesnika s koarktacijom aorte (strelica, MRA). Artefakti su nešto manje
izraženi na tzv. black-blood sekvencijama (strelica, black-blood).
A B
2.4.9. A. CT angiografija u novorođenčeta s hipoplazijom luka aorte (strelica) i širokim otvorenim arterijskim duktusom (zvjezdica). B. Posto-
perativni CT prikaz prikazuje primjereno širok luk aorte (strelica, postop).
Patološki nalaz na srcu 83
2.4.10. Predduktalna koarktacija aorte (bijela strelica) i otvoreni arterijski duktus (crna strelica) prikazani CT angiografijom.
A B
2.4.11. Multiplanarni prikaz CT angiografije u 7-mjesečnog dojenčeta s koarktacijom aorte (glava strelice, koarktacija) (A). Razvijene kolatera-
le putem unutarnjih torakalnih arterija (a. mammaria) (strelice), preko kojih se razvijaju supkostalne kolaterale prema descendentnoj aorti (B).
84 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.4.12. CT tomografija prikazuje bikuspidalnu aortalnu valvulu i dilatirani aortalni korijen (58 mm). Aortalni je istmus atretičan s 3 – 4 mm
prekida kontinuiteta između distalnoga aortalnog luka i torakalne aorte . Postoje multiple kolaterale između gornjeg i donjeg dijela tijela.
A B
2.4.13. A. Injekcija kontrasta u distalni aortalni luk s pomoću 5F pigtaila uvedenog putem lijeve brahijalne arterije. B. Prikaz torakalne aorte s
pomoću 6F pigtaila uvedenog preko femoralne arterije.
Patološki nalaz na srcu 85
2.4.14. Osobita punkcija transseptalnom iglom (Brocheknbrough) 2.4.15. Koronarna žica 0,014 gurnuta je transseptalnom iglom i
preko dugačke uvodnice promjera 8F bez osobitog usmjerivača – zaomčena odozgo s omčom od 10 mm. Uvodnica od 8,5F poštedno
pigtail 5F služio je kao marker za smjer punkcije. Zahvat se može je ugurana prema gore u distalni dio aortalnog luka.
izvesti uz jasnu pretpostavku da nije riječ o potpunoj interrupciji
(prekidu kontinuiteta), nego o atreziji luka (vidjeti uvodnu sliku).
2.4.16. Uvodnica od 8,5F zamijenjena je dugačkom uvodnicom od 2.4.17. Chetham Platinium obloženi stent 8z implantiran s pomoću
14F i supertvrdom Amplatzerovom žicom. balona BiB od 18 mm. Stent nije bio potpuno dilatiran. Gradijent je
reduciran s 46 na 15 mmHg.
86 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.4.18. Tri mjeseca poslije stent je dilatiran visokotlačnim balonom promjera od 14 mm. Tlakovi u ascendentnoj i descendentnoj aorti bili su
podjednaki.
2.4.19. Dvodiomenzijski ehokardiografski prikaz neonatalne koar- 2.4.20. Kolordoplerski prikaz koarktacije u pacijenta sa slike
ktacije s tubularnom hipoplazijom iz suprajugularne osi; vide se bi- 2.4.19.; u uzlaznoj aorti crveni kontrast (smjer gibanja prema pre-
kuspidalna aortalna valvula, široka uzlazna (tubularna) aorta, uredni tvaraču koji se nalazi u jugularnoj jami), promjena boje u plavu dola-
ogranci aorte (tbc, accs, ass), potom tubularna hipoplazija s tipičnim skom kontrasta u descendentnu aortu (gibanje suprotno od pretva-
obrascem (obrnuto slovo epsilon). rača) i turbulencija (vrtloženje) nakon koarktacije.
Patološki nalaz na srcu 87
tbc
accs
AoA ass
I
DB
2.4.21. Tipični doplerski obrazac stenoze kod koarktacije aorte (izgleda kao pila),
s gradijentom od 40 mmHg.
2.4.25. A. Aortografija (posteroanteriorna projekcija) djeteta sa strukiranom (cirkumskriptnom) koakrtacijom koje ima i patološku dilataciju
lijeve a. supklavije, kao i predkoarktacijsku dilataciju. Postoji i sumnja na dilataciju brahiocefaličnog trunkusa. Nalaze se jasno prikazane a. ma-
mariae obostrano; sumnja na patološke koronarne krvne žile. B. Aortografija (lateralna projekcija) djeteta sa cirkumskriptnom koarktacijom uz
dilataciju brahiocefaličnog trunkusa i patološku dilataciju predkoartkacijskog segmenta, kao i lijeve potključne arterije
2.4.26. Selektivni prikaz patološke dilatacije predkoarktacijskog 2.4.27. Angiografski prikaz cirkumskriptne istmične koarktacije
segmenta i proksimalnog dijela lijeve potključne arterije (postero- (PA projekcija) s urednim ograncima aorte. Nalaze se bikuspidalna
anteriorna projekcija). aortalna valvula, umjerena dilatacija uzlazne aorte i postkoarktacij-
ska umjerena dilatacija.
Patološki nalaz na srcu 89
2.4.28. Blaga koarktacija aorte – gradijent od 25 mmHg; prema 2.4.29. Koarktacija aorte (crna strelica) s razvijenim kolateralama
najnovijim kriterijima svaki gradijent veći od 20 mmHg smatra se preko interkostalnih arterija (bijela strelica).
koarktacijom. Kriteriji su s vremenom postroženi.
2.4.30. Koarktacija aorte (isti pacijent 2.4.31. Tip A prekida aortalnog luka, 3D pri- 2.4.32. Prikaz aorte nakon kirurške usposta-
kao na slici 2.4.29.). Razvijena kolateral- kaz CT angiografijom. Luk aorte (A) završava ve kontinuiteta luka aorte (strelica) u djeteta
na cirkulacija preko unutarnjih torakalnih polazištem lijeve potključne arterije (strelica), rođenog s tipom A prekida aortalnog luka,
(crna strelica) i gornjih i donjih epiga- a silazna aorta puni se iz plućne arterije (PA) multiplanarni prikaz CT angiografije.
stričnih arterija (bijela strelica). otvorenim arterijskim duktusom.
90 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
KOMENTAR
Čini se da uvriježena klasifikacija koartkacije (predduktalna, jukstaduktalna i postduktalna) gubi vrijednost, pa se
koarktacija točnije definira tako da se ocijene njezina morfologija (vidjeti uvodni dio) i stupanj stenoze. Morfologija
sama po sebi usmjeruje dijagnostičara prema vrsti terapijskog postupka, a stupanj stenoze određuje i stupanj hitnosti.
Stoga je umjesto uvriježene klasifikacije bolje reći da je koartkacija teška ili nije teška. Najnovije je stajalište da je
tek svaka stenoza u području istmusa s gradijentom većim od 20 mmHg zaslužila naziv koarktacija. S toga stajališta
sve teške koarktacije koje zahtijevaju intervenciju u neonatalnoj dobi (i nazivaju se neonatalnima ili malignima)
»predduktalne« su samo po svojoj hemodinamici jer se očituju desno-lijevim pretokom na razini Botallova duktusa
(diferencijalna cijanoza). Takozvane »postduktalne« koarktacije, koje se katkada nazivaju i »adultnima« (možda zato
što prelaze u odraslu dob bez težih simptoma), zapravo su blaže koarktacije pri kojima preživljavanje djeteta ne ovisi
o desno-lijevom pretoku na razini duktusa (PGE1). Čini se dakle da su sve koarktacije »jukstaduktalne«, a jesu li teške
ili su manje teške, ovisi o morfologiji i količini duktalnoga tkiva koje povlači stražnju stijenku aorte (a katkada i nje-
zinih ogranaka – npr. lijeva potključna arterija). Više o tome može se naći u literaturi.
Malčić I., Grgić M., Prohić A., Jelić I.: Anomalije luka aorte. Aortic Arch Anoma- Malčić I, Kniewald H, Jelić A., Šarić D, Bartoniček D, Dilber D, Belina D, Anić D:
lies. Rad Med Fak 1984;25/4:233-241 Koarktacija aorte kod djece u 10-godišnjoj kliničkoj epidemiološkoj studiji: dija-
Ahumaareze A.O., Malčić I, Letica D, Sokolić J: Surgical repair of the coarctation gnostičko i terapijsko razmatranje. Liječ. Vjesn. 2015; 137/1:9-17
of the aorta from 1985 to 1993. At the dept. of cardiosurgery of the clinic of Malčić I, Grgat J, Kniewald H, Šarić D, Dilber D, Bartoniček D. Bikuspidalna aor-
surgery and the dept. of pediatric cardiology, Rebro 2nd Alpe Adria Cardiology talna valvula i greške izlaznog trakta lijeve klijetke u djece - sindrom bikuspidalne
Meeting, Brijuni 1994. aortopatije? Bicuspid aortic valve and left ventricular otuflow tract defects in chil-
Rojnić Putarek N, Rudan I, Kniewald H, Jelušić M, Sudar D, Malčić I: Epidemi- dren - syndrome of bicuspid aortopathy? Liječ vjesn 2015: 137:267-275 (IM)
ology of congenital heart disease a multicentric nacional study in Croatia, 1995- Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
2000. Cardiology in the Young 12 (suppl. 1); 42: 2002. (CC) knjiga, Zagreb, 2016, str. 726-757.
Malčić I, Šarić D, Dasović-Buljević A, DiSessa Th, Uhlemann F.: Transluminalna Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
balonska valvuloplastika u novorođenčadi i dojenčadi s kritičnom aortnom steno- odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
zom. Transluminal balloon valvuloplasty in neonates and infants with critical aortic (OPSG), Medicinska naklada 2017, Zagreb.
stenosis, Liječ vjesn 2005;127: 279-284: 2005 Malčić I, Kniewald H. Koarktacija aorte, u: Prirođene srčane greške od dječje
Dasović-Buljević A, Malčić I, Mustapić Ž, Benjak V, Belina D.: Infantilna koarkta- do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
cija aorte kod djeteta s Ellis van Creveldovim sindromom: prikaz bolesnika. Pediatr (OPSG), Medicinska naklada 2017, Zagreb, ISBN 978-953-176-768-2, str.
Croat 2006;137-140 196-201.
Malčić I: Postnatalno liječenje prirođenih srčanih grešaka. U: »Fetalna i neonatal- Thi Minh Ly N, Gendera K, Georgiev S, Tanase D, Cleuziou J, Ewert P, Malčić
na kardiologija«, ur. I. Malčić, S. Škrablič-Kučić, Medicinska naklada, Zagreb, 2011 I, Eicken A. Central Covered stent implantation in an adult with aortic isthmus
Malčić I, Dilber D, Rojnić-Putarek N: Važnost epidemiološkioh istraživanja atresia Eur J Paed 2018;14(1):102-106 DOI 10.5457/p2005-114.207
za genetičke spoznaje na primjeru iz pedijatrijske kardiologije. Pediatr Croat K.GenderaK, Ewert P, Tanase D, Georgiev S, Genz T, P. Bambul Heck P,
2013;57:376-82 T.Moszura T, Malcic I, Cleuziou J, Eicken A. Balloon-expandable stents for re-
Malčić I, Dasović-Buljević A, Grgat J: Genetika u razumijevanju sindroma hipo- coarctation of the aorta in small children. Two centre experience. Internationa
plastičnog lijevog srca. Paediatr Croat 2013;57:349-55 lJournal of Cardiology, 2018;263:34-39 (CC)
Patološki nalaz na srcu 91
2.5.
Pulmonalna stenoza
Pulmonalna stenoza (PS) označuje ograničeno otvaranje nalazi se i desno-lijevi pretok na razini atrija s pojavom
pulmonalne valvule ili postoji otežan protok krvi kroz evidentne cijanoze. Stoga se stenoza s gradijentom nižim
izlazni trakt desne klijetke. Ubraja se među najčešće PSG od 50 mmHg smatra blagom, od 50 do 80 mmHg sred-
i odlikuje se spektrom od vrlo blagih do vrlo teških steno- nje teškom (ili umjereno teškom), a stenoza s više od 80
za. Razlikuje se nekoliko vrsta PS-a. mmHg teška je stenoza. Auskultacijski se očituje sisto-
ličkim dekrešendo šumom s punctum maximum u 2L2 i
A. Kod supravalvularne pulmonalne stenoze sužen je
s propagacijom prema lijevoj klavikuli. Intenzitet šuma
lumen pulmonalne arterije iznad same valvule. Stenoza
ovisi o stupnju stenoze.
može biti jednostruka ili višestruka, pa i na dugom se-
gmentu i u pulmonalnim granama, s osobitim nalazom Valvularna stenoza uvjetovana sraštenjem pulmonalnih
kod Williams-Beurenova sindroma (vidjeti slike 6.3.1., listića obično ima normalno razvijen pulmonalni prsten i
6.3.2. i 6.3.3., pogl. 6.3.), gdje se odlikuje posebnim feno- danas se najčešće liječi balonskom valvuloplastikom. In-
tipskim obilježjima. fundibularna stenoza i displastična pulmonalna valvula
liječe se kardiokirurški.
B. Valvularna pulmonalna stenoza očituje se abnormal-
nom debljinom i sraštenjem pulmonalnih listića (nor-
malno tri) na njihovim rubovima, tako da se zalistak ne
može slobodno otvoriti. Stupanj stenoze ovisi o stupnju
sraštenja listića u valvuli i očituje se manjom ili većom
razlikom tlakova između desne klijetke i plućne arterije
(gradijent). Obično postoji poststenotička dilatacija trun-
kusa plućne arterije, čiji stupanj ovisi o trajanju stenoze.
Ipak, ima stanja pri kojima je valvula displastična, uklju-
čujući i suženje njezina prstena, a takav zalistak gotovo
redovito pripada Noonan sindromu. Posebna fenotipska
obilježja ima pulmonalna valvula kod takozvanog absent
pulmonary valve sindroma (vidjeti pogl. 2.20.).
DV RVOT
TPA
DA Ao
LA
2.5.2. Prikaz normalnoga izlaznog trakta desne klijetke u kratkoj 2.5.3. Normalan doplerski obrazac kroz izlazni trakt desne klijetke
osi. (anterogradni protok manji od 1,7 m/sek.), minimalna fiziološka in-
suficijencija PV-a.
2.5.6. Angiografski prikaz teške infundibularne i valvularne pulmo- 2.5.7. Infundibularna i valvularna pulmonalna stenoza. Kontrast je
nalne stenoze, izrazita poststenotička dilatacija pulmonalnog trunk- injiciran u poststenotički dilatiran pulmonalni trunkus.
susa – lateralna projekcija.
2.5.8. Pulmonalna valvularna stenoza. Konveksna izbočenost pul- 2.5.9. Kolordoplerski prikaz poststenotičke turbulencije i dilatacije
monalne valvule prema poststenotički dilatiranom pulmonalnom pulmonalnog trunkusa.
trunkusu. Prikazano je mjesto na kojemu se mjeri pulmonalni prsten
(ako postoji namjera za dilatacijom balonom).
94 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.5.10. Izrazito teška infundibularna i valvularna pulmonalna ste- 2.5.11. Teška valvularna pulmonalna stenoza u kojoj infundibul nije
noza. Nema poststenotičke dilatacije pulmonalnog trunkusa kada je zahvaćen. Pulmonalna valvula vidi se kao konveksno prema plućnoj
zahvaćen i infundibul. Postoji i jasna regurgitacija kontrasta iz desne arteriji izbočena struktura (strelica). Nalaze se izrazita poststenotič-
klijetke u desnu pretklijetku (vjerojatno zbog suprasistemnog tlaka ka dilatacija i trikuspidalna insuficijencija. Nalaz je vrlo pogodan za
u DV-u). Takva stenoza nije pogodna za balonsku dilataciju. Zbog moguću dilataciju pulmonalne valvule.
jasne displazije pulmonalne valvule valja isključiti sumnju na Noonan
sindrom.
2.5.12. Anteroposteriorna projekcija valvularne pulmonalne steno- 2.5.13. Prikaz balonske angioplastike (dilatacije) pulmonalne valvu-
ze i primjer mjerenja pulmonalnog prstena. larne stenoze. Anterogradni pristup balonom. Ulegnuće na balonu
(incisura) pokazuje mjesto stenoze (anteroposteriorna projekcija).
Patološki nalaz na srcu 95
2.5.14. Prikaz balonske angioplastike pulmonalne valvule; incizura pokazuje mjesto valvularne stenoze – lateralna projekcija – (anterogradni
pristup).
2.5.17. Prikaz teške stenoze pulmonalne valvule injekcijom kontra- 2.5.18. Dilatacija teške pulmonalne valvularne stenoze retrograd-
sta u aortu i prikaz plućne arterije s pomoću kontrasta iz aorte no, preko Botallova duktusa. Balon za angioplastiku uveden je s po-
moću žice vodilice do desne klijetke. Vidi se duboka incizura koja
svjedoči o ekstremno teškoj stenozi.
2.5.19. Uspješna dilatacija – usporediti izgled balona i izgled incizu- 2.5.20. CT angiografija u djeteta sa stenozom pulmonalne valvule
re sa slikom 2.5.18. (strelica, stenoza) nakon perforacije i balonske dilatacije atretične
pulmonalne valvule.
Patološki nalaz na srcu 97
2.5.21. CT angiografija. Hipertrofija desnog ventrikula (DV) kod 2.5.22. Trodimenzionalna rekonstrukcija CT angiografije s prika-
pulmonalne stenoze. zom stenoze pulmonalnog trunkusa (strelica) i obiju plućnih arterija.
2.5.23. Aneurizmatski proširen izlazni trakt desne klijetke nakon 2.5.24. Ruptura spontano okludirane aneurizme izlaznoga trakta
kardiokirurške intervencije (resekcija infundibula) zahtijeva ugrad- desne klijetke s perifernom pulmonalnom stenozom zahtijeva op-
nju provodnika. sežnu kardiokiruršku i intervencijsku (stent) korekciju (hibridni pri-
stup).
98 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.5.25. Teška displazija pulmonalne valvule s hipoplazijom pulmonlnoga prstena i značajnom poststenotičkom dilatacijom u djeteta s Noonan
sindromom.
Prijevod udžbenika: Keck EW: Pedijatrijska kardiologija. Zagreb, Školska knjiga, Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
1995. (Malčić 1-5, Sabadi 6-10, Marinović 11-20 poglavlje) (Prijevod udžbenika s knjiga Zagreb, 2016, str. 726-757.
njemačkog na hrvatski jezik, namijenjen dodiplomskoj i postdiplomskoj nastavi te Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
nastavi za kontinuiranu edukaciju i supspecijalzaciju.) odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
Malčić I: Postnatalno liječenje prirođenih srčanih grešaka. U: »Fetalna i neona- (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017, Zagreb, ISBN 978-953-176-768-2
talna kardiologija«, ur. I. Malčić, S. Škrabličn-Kučić, Medicinska naklada, Zagreb, Anić D. Stenoza izlaznog trakta desne klijetke, u: Malčić I i sur. Prirođene srčane
2009. greške od dječje do odrasle dobi. Smjernice za loiječenje odraslih s prirođenim
Malčić I.: Etioptogenetska osnova prirođenih srčanih grešaka prema Clarku. U: srčanim greškama (OPSG), Medicinska naklada , Zagreb, 2017, ISBN 978-953-
»Fetalna i neonatalna kardiologija«, ur. I. Malčić, S. Škrabličn-Kučić, Medicinska 176-768-2, str. 189-196
naklada, Zagreb, 2009.
Malčić I, Rendulić Wolf G, Bartoniček D, Huljev Frković S, Batinica M: Sindrom
Noonan. Paediatr Croat 2012;56:297-9.
Patološki nalaz na srcu 99
2.6.
Kongenitalna stenoza aortalne valvule i izlaznoga trakta lijeve klijetke
prepoznati. Ova je razina veliki izazov u rastu i razvoju ća (kuspisa) označuje kao hemodinamska ventrikuloarte-
djeteta i njegove greške, kao i prijelaz u odraslu dob. Na- rijalna konekcija (VA), nasuprot anatomskoj ventrikulo-
vedemo li još da je aortalnu stenozu moguće dijagnostici- arterijskoj konekciji. Postoji i takozvani virtualni bazalni
rati u fetalno doba, pa i liječiti intrauterinom dilatacijom prsten, koji označuje moguću fiziološku prominenciju
kritične aortalne stenoze, onda njezino značenje postaje aortalne valvule u dijastoli iz aorte u lijevu klijetku. Vid-
još veće. K tomu valja dodati da smo sve bliže uvjerenju ljivo je također da postojanje aortikomitralnog kontinui-
da je bolesna aortalna valvula s teškom opstrukcijom i teta – direktan prijelaz ventrikularne (septalne) musku-
100 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
lature u prednju aortalnu stijenku (na mjestu anatomske Dobro poznavanje ovih minucioznih odnosa preduvjet
VA konekcije), kao i aortikomitralni kontinuitet – prijelaz je za razumijevanje zbivanja na izlaznome traktu lijeve
stražnje aortalne stijenke prema prednjem kuspisu mi- klijetke, i za dijagnostičare i za kardijalne kirurge. Neri-
tralne valvule. jetko tek teoretsko i faktografsko znanje dopušta cjelo-
vito razumijevanje zadanog problema i odgovorno je za
definitivnu odluku o liječenju, bilo intervencijski bilo kar-
diokirurški.
4 1 D l D l D l
N N
N
D l D l D l D l
N N N N
Očekivane promjene na aorti (tip dilatacije) u odnosu prema normalnoj aorti, koje su uvjetovane patomorfološkim promjenama na bikuspidalnoj
aortalnoj valvuli (način sraštenja – orijentacija ili kooptacija).
Lagenda: L – lijevi koronarni kuspis; D – desni koronarni kuspis; N – nekoronarni kuspis; 1 – korijen aorte, 2 – tubularna (uzlazna ili ascenden-
tna) aorta, 3 – luk aorte, 4. sinotubularna poveznica; Tip 1 – dilatacija uzlazne aorte zbog sraštenja lijevog i desnog koronarnog kuspisa s rafom ili
bez nje (anteroposteriorna orijentacija – kooptacija) – 73,9 – 79,5 % (5, 12); Tip 2 – dilatacija uzlazne aorte i luka aorte zbog sraštenja desnoga
koronarnog i nekoronarnog kuspisa s rafom ili bez nje (lijevo-desna orijentacija – kooptacija) – 24,3 – 20,4 % (5,12); Tip 3 – dilatacija korijena
aorte (engl. root fenotype) zbog sraštenja nekoronarnog i lijevog koronarnog kuspisa (vrlo rijetko) – 0,5 – 2,0 %.
KOMENTAR
Teoretski bi se moglo smatrati da postoji i poremećaj apoptoze, pa se u embrionalnom razvoju aortalni listići ne raz-
dvoje (otprilike kao što se kod Ebsteinove anomalije ne delaminiraju kuspisi trikuspidalne valvule od ventrikularnih
stijenki). Zona kontakta zove se rafa i ona se može vidjeti tako da u dijastoli izgleda kao trikuspidalna, a u sistoli
funkcionira kao bikuspidalna valvula. Sraštenje ili nerazdvajanje kuspisa označuje se kao rafa (riječ hebrejskog po-
drijetla, a označuje onog anđela kojeg je Bog poslao za izlječenje nečega, kao što je npr. sraštenje, odnosno zacjeljenje
ili zarašćivanje). Ovo ipak nije izlječenje, nego je, upravo obrnuto, patološko sraštenje – ili, ako je apoptoza u pitanju
– nepotpuno razdvanje – nesazrijevanje.
102 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.6.1. RDG – Aortalna valvularna stenoza; srce je granično po- 2.6.2. Ehokardiografski prikaz sindroma bikuspidalne aortalne val-
većano na račun lijeve klijetke (»puzi« po dijafragmi), ascendentna vule. Anteroposteriorna orijentacija (srasli koronarni kuspisi, slobo-
aorta je proširena. dan nekoronarni kuspis – kratka os), naziva se još i tipom I, karakte-
riziran mogućom dilatacijom tubularne (uzlazne) aorte.
2.6.3. Ehokardiografski prikaz, duga os u dijastoli – konveksni pro- 2.6.4. Ehokardiografski prikaz – duga os u sistoli. Nepotpuna sisto-
laps aortalne valvule. Već iz duge osnovne osi dade se naslutiti po- lička separacija s konveksnim izbočenjem prema aorti također dade
stojanje bikuspidalne aortalne valvule, najčešće s insuficijencijom. naslutiti postojanje bikuspidalne aortalne valvule sa stenozom.
Patološki nalaz na srcu 103
2.6.5. Ehokardiografski prikaz – lijevo-desna orijentacija (srasli de- 2.6.6. Ehokardiografski prikaz korijenskog tipa BAV-a (engl. root
sni koronarni i nekoronarni kuspis, slobodan lijevi koronarni kuspis). fenotype) (rijetko) – srasli nekoronarni i lijevi koronarni kuspis, slo-
Naziva se još i tipom 2 BAV-a (karakteriziran mogućom dilatacijom bodan desni koronarni kuspis; očituje se ekstremnom dilatacijom
tubularne aorte i luka aorte. korijena aorte, a drugi dijelovi aorte mogu biti normalni.
2.6.7. Kolordoplerski dvodimenzijski prikaz turbulencije u supraval- 2.6.8. Prikaz bikuspidalne aortalne valvule magnetnom rezonaci-
vularnoj aorti koji svjedoči o stenozi aortalne valvule. jom (MR). Srasli su lijevi i desni koronarni kuspis (tzv. anteroposte-
riorna orijentacija ili tip 1). U ovom slučaju ne vidi se rafa (rapha).
Rafa je mjesto sraštenja koje se vidi u velikoga broja bolesnika, pa
valvula u dijastoli može igledati kao trikuspidalna, a u sistoli (u stanju
funkcije), otvara se kao bikuspidalna. Rafa se može nazvati i komisu-
rom (koja može, a ne mora biti vidljiva).
104 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.6.9. Ehokardiografski prikaz bikuspidalne aortalne valvule lije- 2.6.10. Angiografski prikaz, aortografija, posteroanteriorna projekcija
vo-desne orijentacije – srasli desni koronarni i nekoronarni kuspis. koja prikazuje većinu elemanata iz skupine opstrukcijskih lezija izlaznoga
Djelomično se vidi rafa (mjesto sraštenja) uz rub aortalnog prstena trakta lijeve klijetke, bikuspidalna aortalna valvula sa stenozom (ograni-
na 10 sati. Ovo se naziva i tipom 2 kojemu može biti pridružena dila- čena sistolička separacija s fenomenom ispiranja), dilatacija tubularne
tacija tubularne aorte i luka aorte. (uzlazne aorte) koja se očituje dilatacijom aorte od sinotubularnog spoja
do počeka luka aorte (odvajanje brahiocefaličnog trunkusa), luk aorte s
tubularnom hipoplazijom (hipoplazija aortalnog segmenta od zajednič-
ke karotidne arterije do potključne arterije), istmična koarktacija aorte
(suženje segmenta neposredno nakon odvajanja potključne arterije).
Vide se uredne koronarne arterije; normalna desna koronarna arterija;
normalna lijeva koronarna arterija (glavno stablo – LM, – LAD, – CX).
2.6.11. Angiografski prikaz istog bolesnika kao na slici 2.6.10. u 2.6.12. Angiografski prikaz (lijeva ventrikulografija – posteroanteriorna
LAO60 projekciji s lijevom ventrikulografijom; sužen izlazni trakt projekcija) kod novorođenčeta s kritičnom aortalnom stenozom kod bi-
lijeve klijetke (subaortalna stenoza), stenotična aortalna valvula, kuspidalne aortalne valvule. Nalazi se koncentrična hipertrofija lijeve kli-
patološka dilatacija uzlazne (tubularne) aorte, hipoplazija aortalnog jetke, teška stenoza bikuspidalne aortalne valvule, normalne koronarne
segmenta od lijeve zajedničke karotidne arterije do lijeve potključne krvne žile, dilatacija uzlazne aorte (vjerojatno bikuspidalna aortalna val-
arterije (tubularna hipoplazija) i istmična koarktacija aorte. vula anteroposteriorne orijentacije – tip 1), jamačno otvoreni Botallov
duktus (prikaz pulmonalnog trunkusa ispunjena kontrastom).
Patološki nalaz na srcu 105
2.6.15. MR srca u istog bolesnika kao na slici 2.6.14., ali u fazi dija-
stole. Vidi se insuficijencije valvule (strelica), ali i izrazita koncentrič-
na hipertrofija lijeve klijetke.
106 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.6.17. MR istmusa aorte u koji je ugrađen takozvani obloženi 2.6.18. MR – prikaz aneurizme ascendentne aorte (A) u 6-godišnje
(engl. covered) stent – potpornik od medicinskog čelika obložen da- djevojčice s elastopatijom – diferencijalna dijagnoza prema BAV-
kronskim nitima (radi prevencije moguće ekstravazacije). u s anteroposteriornom orijentacijom – dijete nema BAV, nego je
dilatacija uzlazne aorte uzrokovana elastopatijom. Diferencijalna di-
jagnoza prema Marfanovu sindromu.
2.6.19. MR mitralne insuficijencije u djeteta sa slike 2.6.18. – mi- 2.6.20. MR s prikazom aortalne insuficijencije (strelica) također u
tralna insuficijencija (strelica) uzrokovana također elastopatijom 6-godišnje djevojčice s elastopatijom.
(mitralni aparat s dugačkim srčanim strunama i prolapsom mitral-
ne valvule). Mitralna je insuficijencija ovdje centralna, dok je kod
PVM-a najčešće prikazana s prolapsom stražnjeg kuspisa (moguća
diferencijalna dijagnoza).
Patološki nalaz na srcu 107
2.6.21. Ehokardiografski prikaz subaortalne membrane iz duge pa- 2.6.22. Ehokardiografski prikaz subaortalne membrane u poveća-
rasternalne osi. Membrana se nalazi samo 2 – 3 mm ispod aortalne nju (strelica).
valvule (strelica).
2.6.23. Subaortalna membrana uvijek je popraćena insuficijenci- 2.6.24. Ehokardiografski prikaz subaortalne membrane koja je ek-
jom aortalne valvule, premda blažega stupnja. stremno blizu aortalnoj valvuli, tako da se katkada te dvije strukture
ne razlikuju ako se ne predviđa stenoza uzrokovana subaortalnom
membranom.
108 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.6.25. Rezidualna subaortalna membrana, nakon operacije – ne- 2.6.26. Angiografski prikaz supravalvularne aortalne stenoze – po-
rijetko nastaje recidiva zbog bujanja subaortalnoga tkiva, tako da je steroanteriorni prikaz. Nalazi se i intrakavitarna stenoza kao poslje-
nužna reoperacija. dica koncentrične hipertrofije lijeve klijetke. Intrakavitarna stenoza
ne otklanja se operacijom, nego se otklanja samo supravalvularna
stenoza operacijom po Dotyju. Ovaj tip stenoze redovito je dio
Williams-Beurenova sindroma.
2.6.29. Angiografski oprikaz – ciljana angiografija lijeve grane pluć- 2.6.30. Normalna aortografija (normalna aortalna valvula, normal-
ne arterije – selektivna lijeva pulmografija – prikazuje se višestruka na aorta, normalne koronarne arterije). Prikaz radi uočavanja razlike
difuzna stenoza lijeve grane plućne arterije. prema donjim slikama.
2.6.31. Sindrom bikuspidalne aortalne valvule (stenoza aortalne 2.6.32. Sindrom bikuspidalne aortalne valvule korijenski tip BAV-a
valvule, dilatacija tubularne – uzlazne – aorte, normalan luk aorte (izrazita dilatacija korijena – 5,6 cm) – nekoronarni i lijevi koronarni
– anteroposteriorna orijentacija ili tip 1). Često je pridružena koar- kuspis (vrlo rijetka pojava).
ktacija aorte.
110 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.6.33. Lijevo-desna orijentacija BAV-a – dilatacija tubularne aor- 2.6.34. Prikaz stenoze s ograničenom sistoličkom separacijom, di-
te i aortalnog luka (srasli – nerazdvojeni desni koronarni i nekoronar- menzijama aortalnog prstena i sistoličkim fenomenom ispiranja.
ni kuspis – tip 2).
2.6.37. Bikuspidalna aortalna valvula u dijastoli; zalistak dopire do 2.6.38. Prikaz bikuspidalne aortalne valvule u izometričkoj kon-
virtualnoga bazalnog prstena. I ovdje se jasno prikazuje anatomski trakciji; ovdje se jasno vidi razina sinotubularne konekcije i mjesto
valvularni prsten (zvjezdice). izmjere aortalnoga prstena (zvjezdice).
2.6.39. Insuficijencija bikuspidalne aortalne valvule I. stupnja; re- 2.6.40. Ehokardiografski prikaz bikuspidalne aortalne valvule u si-
gurgitacijski val prodire do razine prednjega mitralnog kupisa iz cen- stoli, anteroposteriorne orijentacije (srasli koronarni kuspisi koji čine
tralnog dijela valvule, jamačno preko zakržljaloga međukuspidalnog monokuspidu s rafom ili bez nje), slobodan nekoronarni kuspis – u
trokuta. fazi početne sistole.
112 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.6.41. Dilatacija kritične aortalne stenoze u novorođenčeta – 2.6.42. Neki bolesnici (40 %) imaju kombinaciju stenotične aor-
intervencijska kateterizacija srca. Žica vodilica uvedena je nakon talne bikuspidalne valvule s koarktacijom. Istim balonom kojim se
punkcije femoralne arterije (vrlo oskudan periferni puls zbog nisko- dilatira aortalna valvula može se uspješno dilatirati i cirkumskriptna
ga tlaka i niskoga udarnog volumena) preko ekstremno stenotične koarktacija. Žica vodilica nalazi se u lijevoj klijetki, oštar usjek cir-
aortalne valvule u lijevu klijetku, a potom preko mitralne valvule i kumskriptne (istmične) koarktacije jasno se vidi na bolonu koji ovdje
lijeve pretklijetke retrogradno do desne gornje pulmonalne vene. može imati promjer silazne aorte, bez opasnosti od rupture.
Dimenzije balona određuju se na osnovi izmjere širine aortalnoga
prstena, kvocijentom: AO prsten : dimenzije balona = 0,85 – 0,90.
Stenotična aortalna valvula čini incizuru (usjek) na balonu (strelica).
2.6.43. Bikuspidalna aortalna valvula s ekscentričnim položajem 2.6.44. Kritična aortalna stenoza s insuficijencijom mitralne valvule
oskudne aortalne separacije (lijevo-desna orijentacija) koja se oči- i dilatacijom uzlazne aorte i aortalnog luka može uzrokovati tešku
tuje fenomenom ispiranja u sistoli. Nalazi se i početna dilatacija srčanu insuficijenciju i sindrom iznenadne smrti te venookluzivnu
uzlazne aorte, kao i luka aorte (ovdje trunkusa brachiocephalicusa). plućnu hipertenziju. Prisutnost rane displazije mitralne valvule uz
Aortografski prikaz fenomena ispiranja velika je pomoć u nastojanju druge opstrukcijske lezije izlaznoga trakta lijeve klijetke sugerira ra-
da žicu vodilicu potisnemo u lijevu klijetku. zvoj Shone sindroma.
Patološki nalaz na srcu 113
2.6.45. Teška valvularna aortalna stenoza kod lijevo-desne orije- 2.6.46. Bikuspidalna aortalna valvula s takozvanim korijenskim fe-
tacije (tip 2); jasno se vidi anatomska dimenzija aortalnog prstena, notipom (engl. root-fenotype) koji se očituje nerazdvajanjem (srašte-
virtualno mjesto sinotubularne konekcije, dilatacija tubularne (uzla- njem) nekoronarnog i lijevoga koronarnog kuspisa. Desni je koronar-
zne) aorte i aortalnog luka (od brahiocefalične arterije do lijeve a. ni kuspis slobodan.
supklavije).
(Vidjeti slike 4.1.7. 4.1.9. u pogl. 4. – prikazuje se aortalna stenoza i insuficijencija nakon ugradnje mehaničke aortalne
valvule i resekcije subaortalne membrane).
Malčić I., Krmek V., Gjurašin M., Marinović B., Gjerg ja Z, Zergollern Lj., Bego- for pediatric cardiology of the Republic of Croatia –a retrospective study (1996-
vić D.: Ten patients with Williams - Beuren Syndrome. Croatian Medical Journal 2009) Liječ Vjesn 2011; 133: 241-9.
1994;35/3:158-162 Malčić I, Grgat J, Kniewald H, Šarić D, Dilber D, Bartoniček D Bikuspidalna aor-
Ahumaareze A.O., Malčić I., Letica D., Sokolić J.: Surgical repair of the coarcta- talna valvula i greške izlaznog trakta lijeve klijetke u djece - sindrom bikuspidalne
tion of the aorta from 1985 to 1993. At the dept. of cardiosurgery of the clinic of aortopatije? Bicuspid aortic valve and left ventricular otuflow tract defects in chil-
surgery and the dept. of pediatric cardiology, Rebro 2nd Alpe Adria Cardiology dren - syndrome of bicuspid aortopathy? Liječ vjesn 2015: 137:267-275
Meeting, Brijuni, 1994. Malčić I, Grgat J, Kniewald H, šarić D, Dilber D, Bartoniček D. Bicuspid aortic
Malčić I., Šarić D., DiSessa Th., Uhleman F.: Perkutana balonska valvuloplastika valve syndrome as a centre of congenital heart defects of left outflow tract. Car-
kritične aortne stenoze u novorođenčadi i dojenčadi - naša prva iskustva. Drugi diology in the young 2015; 25(Suppl 1), p. 122. (CC)
simpozij Hrvatskog društva za dječju kardiologiju i reumatologiju s međunarodnim Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
sudjelovanjem, Zagreb, Knjiga sažetaka, str. 27, 2003. knjiga Zagreb, 2016, str. 726-757.
Malčić I, Šarić D, Dasović-Buljević A, DiSessa Th, Uhlemann F.: Transluminalna Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
balonska valvuloplastika u novorođenčadi i dojenčadi s kritičnom aortnom steno- odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
zom. Transluminal balloon valvuloplasty in neonates and infants with critical aortic (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017 ISBN 978-953-176-768-2
stenosis, Liječ vjesn 2005;127: 279-284: 2005.
Malčić I. Stenoza izlaznog trakta lijeve klijetke, u: Malčić I i sur., Prirođene srča-
Malčić I, Dilber D, Kniewald H, Lasan R, Begović D, Jelušić M: Supravalvular aor- ne greške od dječje do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim
tic stenosis and peripheral pulmonary stenosis in family with balanced transloca- srčanim greškama (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017, ISBN 978-953-
tion T (7;14) and break point within the elastin gene region. Pediatr Croat 2008; 176-768-2, str. 184-191.
52: 77-81.
K.GenderaK, Ewert P, Tanase D, Georgiev S, Genz T, P. Bambul Heck P, Moszura
Malčić I, Kniewald H, Sarić D, Gjerg ja Z, Dasović-Buljević A, Anić D, Belina D, T, Malcic I, Cleuziou J, Eicken A. Balloon-expandable stents for recoarctation of
Ivancan V, Vidaković M. Razvoj interventne kateterizacije u Referentnom centru the aorta in small children. Two centre experience. Internationa lJournal of Car-
za pedijatrijsku kardiologiju Republike Hrvatske – retrospektivna studija (1996- diology, 2018;263:34-39 (CC).
2009) The development of interventional catheterisation in the refferal centre
114 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.7.
Tetralogia Fallot s pulmonalnom stenozom
Prvi opis ove složene srčane greške dao je danski katolički je (koja se u nekim udžbenicima opisuje izolirano samo
svećenik (biskup) Nicholas Steno još 1673. godine, a os- kao pulmonalna atrezija). Iako je dakle riječ o spektru fe-
novna četiri morfološka obilježja opisao je 1888. godine notipskih ekpresija TF-a, osnovna su obilježja sljedeća:
Arthur Louis Etienne Fallot po kojem se poslije malfor- 1. pomak aorte prema naprijed (antepozicija), 2. široki
macija i naziva, premda su istodobno slične opise davali VSD s poremećajem septoaortalnog kontinuiteta različi-
Lev i Eckner. Abbot je poslije za eponim TF naveo spek- te ekspresije, 3. septoparijetalna pojačana trabekulacija i
tar grešaka (Atlas of Congenital Cardiac Disease) koje se razvoj anularne opstrukcije na ustima (donji dio) infun-
očituju četirima osnovnim obilježjima: 1. subaortalnim dibula i, posljedično, 4. hipertrofija desne klijetke. Prema
VSD-om, 2. jašućom aortom, 3. hipertrofijom desne kli- Eckneru, infundibul čini komoricu (engl. ample room) o
jetke i 4. stenozom izlaznoga trakta desne klijetke. Ipak, intenzitetu čijeg poremećaja ovisi i stupanj ekpresije sa-
napominje da je posrijedi spektar grešaka koje se očituju me greške u kliničkoj slici. Iako se uvijek ističu samo ova
od »pink« Fallot (teško ga je razlikovati od subaortalnog četiri obilježja, ne treba zaboraviti da posljedično postoji
VSD-a s blagom pulmonalnom stenozom) do ekstremnog i mala lijeva klijetka i pretklijetka, premda je tubularna
oblika TF-a karakterizirana atrezijom pulmonalne arteri- aorta široka.
segment
ventrikularnog
aorta
infundibuluma
segment
ventrikularnog membranozni septum
infundibuluma
Dva različita presjeka radi prikaza složenosti odnosa između između infundibula i drugih srčanih struktura. Slika pokazuje građevne elemente
izlaznoga trakta normalne desne klijetke. Valja uvidjeti da je nemoguće razlikovati outlet septum i ventrikuloinfundibularno polje u normalnoj
situaciji bez primjene disekcije (preciznijeg razlikovanja između supravalvularnog grebena, pulmonalne valvule i septoparijetalne trabekulacije)
(zvjezdice označavaju septomarginalnu trabekulaciju).
Patološki nalaz na srcu 115
rub desne
klijeke aorta
desna lijeva
klijetka klijetka
Crtež (slika) pokazuje tri moguća plana unutar prostora konusa koji
se prostire od septalnoga grebena do korijena aorte, a koji određu-
je odnos aorte prema ventrikulima kod TF-a. Crveni disk označuje
izlaz iz lijeve klijetke, žuti kontinuitet muskularnog ventrikularnog
septuma i aorte, a zeleni disk pokazuje defekt interventrikularnog
septuma preko kojeg će ga kardijalni kirurg zatvoriti patchom, u smi-
slu stvaranja septoaortalnog kontinuiteta.
2.7.2. Angiografski prikaz – injekcija kontrasta u desnu klijetku 2.7.3. Kateter se može iz desne klijetke potisnuti preko širokog
putem Bermanova katetera. Prikazuje se gruba trabekulacija pove- VSD-a u jašuću aortu. Prikazuju se početni dio aorte i desna koro-
ćane desne klijetke i izrazita infundibularna stenoza. Iako se većina narna arterija u posteroanteriornoj projekciji.
kontrasta usmjeruje u plućnu arteriju, velik dio kontrasta prikazuje
široku aortu. Periferna vaskulatura pluća vrlo je oskudna (plućna
oligemija).
116 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.7.6. Angiografski prikaz u posteroanteriornoj projekciji kao na sli- 2.7.7. Angiografski prikaz TF-a – kateter je putem jašuće aorte
ci 2.7.5., s nešto više detalja i prikazom trikuspidalne insuficijencije. potisnut u desnu klijetku kroz široki subaortalni VSD. Prikazuju se
Prikazuje se mjesto mjerenja desne i lijeve grane plućne arterije (ne- gruba trabekulacija desne klijetke, infundibularna i teška valvularna
posredno prije bifurkacije) radi izračuna Nakatina indeksa. Nakatin pulmonalna stenoza, široka uzlazna (tubularna aorta), relativno uske
indeks prikazuje odnos površine plućnih krvnih žila prema povišini glavne plućne krvne žile i oskudna periferna plućna vaskularizacija.
tijela, a izražava se kao mm2/m2. Za dopuštenje kompletne korekcije Iznad lijeve grane plućne arterije nalazi se divertikul Botallova duk-
TF-a Nakatin indeks treba iznostiti 150 mm2/m2. tusa.
Patološki nalaz na srcu 117
2.7.8. Angiografski prikaz TF-a iz lateralne projekcije; kateter je 2.7.9. Posteroanteriorna projekcija – kateter je putem aorte poti-
potisnut putem jašuće aorte kroz VSD u naprijed položenu, grubo snut u desnu klijetku. Aorta je položena sasvim naprijed. Puni se pre-
trabekuliranu, povećanu desnu klijetku. Preko VSD-a djelomično težno iz desne klijekte kao i plućna arterija, tako da je riječ o granič-
se puni odsotraga položena, manja lijeva klijetka. Nalaze se infun- nom nalazu prema DORV-u. Vide se teška infundibularna stenoza,
dibularna i valvularna pulmonalna stenoza, relativno gracilne velike valvularna stenoza i dobro razvijene velike plućne krvne žile te slabija
plućne krvne žile i oskudna vaskularizacija plućne periferije. vaskularizacija plućne periferije (periferna plućna oligemija).
2.7.10. Angiografski prikaz Fallotove tetralogije s desnim aortalnim 2.7.11. Angiografski prikaz TF-a – lateralna projekcija; putem jašu-
lukom – posteroanteriorna projekcija. Kateterom se putem jašuće će aorte ulazi se u desnu klijetku. Aorta je položena naprijed (ante-
aorte ulazi u desnu klijetku. Iz desne klijetke pretežno se puni plućna ponirana). Iz desne se klijetke pretežno puni plućna arterija preko
arterija koja ima infundibularnu i valvularnu pulmonalnu stenozu. suženja uzrokvana infundibularnom stenozom zbog septomarginalne
trabekulacije i muskularnog outlet septuma. Postoji također i valvu-
larna pulmonalna stenoza. Aorta se puni u mnogo manjoj mjeri od
plućne arterije.
118 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.7.12. Ehokardiografski prikaz jašuće aorte kod TF-a. Vide se 2.7.13. Isti odnos kao i na slici 2.7.12., samo se prikazuje smjer aorte
odnos VSD-a putem kojeg prema aorti izlazi krv iz lijeve klijetke, prema dolje, što upućuje na pridruženi desni aortalni luk.
odnos aorte i muskularnog septuma i VSD koji kirurg treba zatvo-
riti patchem radi uspostave septoaortalnog kontinuiteta. Valja uočiti
malu lijevu pretklijetku (za razliku od TAC-a).
infundibul
VSD
Ao
2.7.14. Širok aortalni prsten, vrlo širok subaortalni VSD vidljiv iz 2.7.15. Kolordoplerski prikaz slike 2.7.14. uski infundibulum zbog
kratke osi (od 10 do 13 sati), vrlo uzak izlazni trakt desne klijetke s bujanja septomarginalne trabekulacije, teška valvularna pulmonalna
početnim smetnjama protoka infundibularno (bujanje septomargi- stenoza, turbulencija iza pulmonalne valvule.
nalne trabekulacije i muskularnog outlet septuma).
Patološki nalaz na srcu 119
2.7.16. Ehokardiografski prikaz: široki subaortalni VSD, sužen in- 2.7.17. CT angiografija u djeteta s Fallotovom tetralogijom: stenoza
fundibularni prostor, teška valvularna stenoza s diplazijom pulmo- plućne arterije (strelica).
nalne valvule, hipoplazija trunkusa plućne arterije.
2.7.18. CT kod TF-a: hipertrofija desnog ventrikula (DV). 2.7.19. Jašuća aorta (A) iznad subaortalnoga ventrikularnoga sep-
talnog defekta (strelica).
120 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
DV
Malčić I: Kliničko prosuđivanje – evaluacija dijagnostičkih tekstova i tokova – od procjenu kvalitete zbrinjavanja prirođenih srčanih grešaka. Croatian population
šuma do dijagnoze – ROC analiza u pedijatrijskoj kardiologiji i reumatologhiji. U: and clinical epidemiological studies of congenital heart disease (1995-2011): the
Malčić i sur. Pedijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja – 3- dio, Medicinska use of ABC score and RACHS-a cardiosurgical model for the assessement of
naklada, Zagreb, 2008, str. 3-13. quality of treatment of congenital heart disease Liječ vjesn 2015: 137; 348-358
Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u: D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D. Prirođene srčane greške od dječje do
knjiga Zagreb, 2016, str. 726-757. odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama
Malčić I.·Dilber D, Kniewald H, Anić D, Belina D, Šarić D, Bartoniček D, Hodalin (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017. ISBN 978-953-176-768-2
A, · Dasović-Buljević A, Dorner S, Metličić V, Markičević K, Sršen-Krstulović M. Anić D, Hodalin A: Fallotova tetralogija, u Malčić I. i sur. Prirođene srčane greške
Hrvatske populacijske i kliničke epidemiološke studije prirođenih srčanih grešaka od dječje do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim
(1995.-2011): primjena pokazatelja ABC i kardiokirurškog modela RACHS-1 za greškama (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017. ISBN 978-953-176-
768-2, str. 208-213.
Patološki nalaz na srcu 121
2.8.
Atrioventrikularni septalni defekt
Određeni postotak prirođenih srčanih grešaka otpada na štem polaze s iste razine i prelaze jedan u drugi. Različit
složene greške koje su nastale na mjestu spajanja atrij- stupanj rascijepljenosti i međusobne sraštenosti mitralne
skog i ventrikularnog septuma s atrioventrikularnim za- i trikuspidalne valvule, od jednostavnog rascijepa do for-
listcima; to se mjesto katkad naziva i »srčanim križem« miranja zajedničke atrioventrikularne valvule, uzrokuje
ili, češće, latinskim nazivljem crux cordis, što se u pedi- pomak aorte prema naprijed i promjene cjelokupne ana-
jatrijskoj kardiologiji uvriježilo kao kroatizirani termin. tomije lijeve klijetke u longitudinalnom presjeku. Spektar
S obzirom na to da su pogođeni i atrijski i ventrikularni anatomskih promjena prikazan je na slikama dalje, uz
septumi, danas se spektar takvih grešaka naziva atrioven- opise mogućih ekpresija, uključujući i ulogu takozvanih
trikularnim septalnim defektom ili se još negdje rabi i sta- premosnih listića (engl. laeflet bridging – krila galeba).
riji naziv, defekt endokardijalnih jastučića. Ipak, mislim Atrijski septalni defekt tipa primum (ASD I.) ili, kraće,
da je ovakav naziv prilično površan jer je riječ o cijelom septum primum defekt nalazi se u interatrijskom septu-
spektru fenotipskih ekpresija, premda uzrokovanih istim mu neposredno iznad atrioventrikularnih zalistaka, a re-
etiopatogenetskim čimbenikom. Ipak, hemodinamska su dovito mu je pridružen i rascijep (cleft) septalnog kuspisa
zbivanja vezana za dvije osnovne razine – razinu iznad mitralne valvule, što je uzrok njezine insuficijencije. Ova
atrioventrikularnih zalistaka (izolirano nikada nema ranu se kombinacija naziva i parcijalnim atrioventrikularnim
plućnu hipertenziju) i razinu ispod atrioventrikularnih za- kanalom (parcijalni AV-kanal). Hemodinamika parcijal-
listaka (uvijek ima ranu plućnu hipertenziju). S obzirom nog AV-kanala obilježena je lijevo-desnim pretokom na
na to da mogu istodobno biti zahvaćene obje razine, pa razini pretklijetki i insuficijencijom mitralne valvule. Kao
potom i atrioventrikularni zalistci s različitim stupnjem potpuni AV-kanal (sinonim je potpuni atrioventrikularni
rascijepljenosti i međusobne sraštenosti, nužno je, uz septalni defekt) označuje se stanje u kojemu septum pri-
morfološki opis greške, slijediti i hemodinamske reper- mum defekt (ASD I.) u kontinuitetu prelazi u defekt inter-
kusije koje nedvojbeno određuju odnos prema ukupnom ventrikularnog septuma (VSD) smještenog tik ispod razi-
zbivanju. Prema različitim statistikama iz literature, oko ne atrioventrikularnih (mitralnih i trikuspidalnih) zalista-
60 % djece s Downovim sindromom ima takve greške, ali ka. Potpuni zajednički atrioventrikularni kanal obilježen
se čini da i druge trisomije (poglavito Edwardsov sindrom je hemodinamski vrlo velikim lijevo-desnim pretokom
– trisomija 18) uključuje ove etiopatogenetske čimbenike. na razini pretklijetki i klijetki uz insuficijenciju atrioven-
Greške iz te skupine anatomski su obilježene nedostat- trikularnih zalistaka te mogućim manjim desno-lijevim
kom tkiva septuma neposredno iznad i ispod atrioventri- pretokom. Razvojem plućne hipertenzije koja je kod ove
kularnih zalistaka, ali je i razvoj samih zalistaka poreme- greške česta povećava desno-lijevi pretok s posljedično
ćen. Zalistci, za razliku od normalnog srca, svojim hvati- progresivnom cijanozom.
122 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
SII SI SII SI
SI
FII
FII
FI F0
DA LA FI
DA DA
LA LA
SEJ EJ
MU
LV DV LV TV MV
DV DV LV
AVK TU
SI SI SI
FII FII
FI
FI F0
SII SII
PEJ MV
MU
EJ
AVK
LV
TU TV
DV
SEJ
Prikaz razvoja interatrijskog septuma: lijevo, najranija faza u kojoj postoji osnova za septum primum (SI), foramen primum (FI), zajednički atri-
oventrikularni kanal (AVK) te stražnji i prednji endokardijalni jastučić (SEJ i PEJ), od kojih će poslije nastati mitralni i trikuspidalni zalistci. U
sredini je došlo do spajanja prednjega i stražnjega endokardijalnog jastučića pa nema više zajedničkog AV-kanala, nego postoji posebno trikus-
pidalno (TU) i mitralno ušće (MU): foramen primum neposredno je pred zatvaranjem, na septumu primumu pojavili su se foramen sekundum
(FII) i osnova za septum sekundum (SII). Desno – završna faza u septumu sekundum: ostao je otvoren foramen ovale koji će se postnatalno
zatvoriti (Fo); formirane su trikuspidalna (TV) i mitralna (MV) valvula.
DMV DSII
DSI
DSV
ZAVK
SII SI SII SI
SII SI
DSP DSP DSS
ZAVK DMV
LV
TV
DV
Tipovi atrioventrikularnih septalnih defekata. Lijeva slika: atrijski septalni defekt tipa primum (DS1) uz zajednički atrioventrikularni kanal
(ZAVK); srednja slika: atrijski septalni defekt tipa primum uz defekt mitralnog zalistka (DMV); desna slika: atrijski septalni defekt tipa sekun-
dum s intaktnim atrioventrikularnim zalistcima (usporedi s razvojem atrijskog septuma na prethodnoj slici).
Patološki nalaz na srcu 123
10
10
9 9
1
1
8
8
2 2
7
3
7 3
4 4
5 6
5 6
Usporedba normalnog ušća i kompletnog atrioventrikularnog septalnog defekta (AVSD). Lijevo – normalno položena mitralna i trikuspidalna
valvula: 1. anterolateralni papilarni mišić, 2. prednji mitralni zalistak, 3. muralni mitralni zalistak, 4. posteromedijalni papilarni mišić, 5. septalni
trikuspidalni zalistak, 6. inferiorni papilarni mišić, 7. stražnji trikuspidalni zalistak, 8. prednji papilarni mišić, 9. prednji trikuspidalni zalistak, 10.
medijalni papilarni mišić. Desno – kompletni AVSD: 1. anterolateralni papilarni mišić, 2. prednji premošćujući zalistak, 3. muralni mitralni
zalistak, 4. posteriorni papilarni mišić, 5. stražnji premošćujući zalistak, 6. inferiorni papilarni mišić, 7. stražnji trikuspidalni zalistak, 8. prednji
papilarni mišić, 9. prednji zalistak, 10. promjenjivi papilarni mišić desne klijetke.
7 10
8 1
9
1 2
6 7
2 3
4 5 5
4 6
3
Usporedba parcijalnog AVSD-a i kompletnog AVSD-a. Lijevo parcijalni, a desno kompletni AVSD: Lijevo: 1. lijevi muralni zalistak, 2. prednji
premošćujući zalistak, 3. rascijep, 4. stražnji premošćujući zalistak, 5. premošćujući jezičac, 6. stražnji trikuspidalni zalistak, 7. prednji zalistak,
8. medjalni papilarni mišić.
A B
2.8.1. Fetalni ehokardiografski pregled. Kompletni zajednički atrioventrikularni kanal otkriven u gestacijskoj dobi 30 tjedana, u dijastoli (A)
i sistoli (B). Balansirani odnos ventrikula s jedininstvenom AV-valvulom (rascijepljenost i međusobna sraštenost atrioventrikularnih zalistaka)
upućuje na tip B (Rastelli). Vrlo široki defekt interventrikularnog septuma može biti i razlog da se s hemodinamskoga stajališta greška liječi kao
jedinstveni (single) ventrikul, neovisno o tome što nije riječ o tipu CCAVC s nebalansiranim ventrikulima tipa C koji se također liječi filozofijom
premoštenja desne klijetke. Puna bijela linija pokazuje istu razinu insercija mitralne i trikuspidalne valvule (A), a iscrtkana bijela linija pokazuje
širinu AV-kanala u odgovarajućoj gestacijskoj dobi. Mjesto gdje se linije sijeku jest crux cordis (DV – desna klijetka; LV – lijeva klijetka; DA –
desna pretklijetka; LA – lijeva pretklijetka; IVS – interventrikularni septum).
2.8.2. Fetalni ehokardiografski pregled. Sumnja na inlet VSD iz po- 2.8.3. »Primitivno« srce; jedna klijetka, jedna pretklijetka i jedna
gleda u sve četiri šupljine u fetalnoj dobi do 22 tjedna. Insercija AV- AV-valvula. Funkcionalno postoji samo jedna klijetka, iako se nala-
zalistaka na istoj razini iz apikalne osi (pogled u sve četiri šupljine) u ze pretežito tkivo lijeve klijetke i »privjesak« desne klijetke. Slika se
ulaznom dijelu desne klijetke (vezano za trikuspidalnu valvulu) nalazi može interpretirati i kao nebalansirani tip komplentoga zajedničkog
se prekid kontinuiteta koji pobuđuje sumnju na VSD (***). Valja po- AV-kanala koji ima rudimentarnu desnu klijetku i jedinstvenu atrio-
zornost usredotočiti na inserciju mitralne i trikuspidalne valvule koja ventrikularnu valvulu straddling tipa (insercija chorda tendinea samo
je na istoj razini i dodatno pobuđuje sumnju na takozvani VSD AV- u jednoj klijetki. Ovaj tip se može nazvati i CCAVP tip C (Rastelli).
kanala. Defekt se ne mora vidjeti iz drugih osi. Nalaz valja potvrditi
kolordoplerski, ali zbog izjednačenih tlakova nalaz nije pouzdan. U
ovog pacijenta valja sumnjati na Downov sindrom.
Patološki nalaz na srcu 125
A B
2.8.4. Fetalni kardiološki pregled. Displazija atrioventrikularih zalistaka i VSD kod trisomije 18 ( Edwardsov sindrom) s patološkom osi (A) i
vjerojatnim ASD-om II. U djeteta koje je imalo proširenu FNT (fetalna nuhalna translucencija) nađeni su displazija atrioventrikularnih zalistaka;
insercija mitralne i trikuspidalne valvule s insuficijencijom na istoj razini te defekt interventrikularnog septuma (***), po smještaju inlet. Usto se
nalazi i patološka srčana ehokardiografska os, 62,5o (svaka os veća od 56o snažno upućuje postojanje srčane greške).
2.8.7. Kolordoplerski prikaz obilnoga lijevo-desnog pretoka na razi- 2.8.8. Odnos aorte i plućne arterije kod parcijalnog atrioventri-
ni širokoga parcijalnog AV-kanala (ASD I.). Aneurizmatski pretvo- kularnog kanala pokazuje volumno opterećenje plućne arterije, od-
ren perimembranozni VSD nema L-D pretoka i prekriven je septal- nosno višestruki beskorisni protok krvi kroz pluća, u usporedbi sa
nim kuspisom trukuspidalne valvule. sustavnim protokom (gracilna aorta). Usprkos tomu ASD I. ne kara-
terizira znatan porast plućne hipertenzije tijekom cijeloga djetinjstva
jer pripada takozvanim pretrikuspidalnim defektima.
2.8.9. Kolordoplerski prikaz slike 2.8.8. (vidjeti opis na slici 2.8.8.). 2.8.10. Kompletni zajednički atrioventrikularni kanal s leeflet bridging
(premosni listići, strelice) u sredini defekta, na razini atrioventrikularnih
zalistaka – L-D pretok je podjednak na razini atrija i ventrikula.
Patološki nalaz na srcu 127
KOMENTAR
Ako su premosni listići (engl. leflet bridging – krila ga-
leba) pretežno na atrijskoj strani, preferencijalni L-D
pretok je na razini je ventrikula. Premosni listići kat-
kada tijekom fetalnog života mogu zatvoriti defekt.
Dakle, defekt se ne zatvara s pomoću septalnog kus-
pisa trikuspidalne valvule, nego s pomoću takozvanih
premosnih listića. Može se pretpostaviti da su ti listići
dio takozvanih endokardijalnih jastučića. U situaciji
kada ekspresija samog etiopatogenetskog poremećaja
nije maksimalna (premećaj endocelularnog matrik-
sa), moguće je sraštenje. To je rijetka pojava pri kojoj
imamo prenatalno sumnju na CCAVC, a postnatalno
nema defekta, ali se atrioventrikularni zalistci nalaze
inserirani na istoj razini u području crux cordis.
2.8.13. Angiografski prikaz parcijalnoga atrioventrikularnog kanala 2.8.12. Angiokardiografski prikaz širokog CCAVC-a; kontrast je
(ASD I.); Bermanov kateter uveden je iz desne pretklijetke u lijevu injiciran s pomoću Bermanova katetera u desnu klijetku – vidi se
klijetku. Srce je u cijelosti povećano na račun obaju atrija (desnog obilna recikulacija kroz pluća (plućna pleonemija), široki trunkus
i lijevog) i desne klijetke, a lijeva je klijetka (u koju je injiciran kon- plućne arterije, uredna vaskularizacija do periferije pluća (još nema
strast) s obzirom na cijelo srce gracilna i ima minimalnu insufici- visoke plućne vaskularne rezistencije), prikazuje se velika lijeva pret-
jenciju prednjega mitralnog kuspisa (rascijep – cleft) uz sužen izlazni klijetka nakon recirkulacije kontrasta i gracilna aorta (u levogramu)
trakt hipermotilnim prednjim mitralnim kuspisom. To se očituje kao s obzirom na široku plućnu arteriju.
»fenomen guščjeg vrata« (engl. goos neck fenomen). Vidi se i uredno
odvajanje lijeve i desne koronarne arterije i također gracilna aorta –
posteroanteriorna projekcija.
128 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
KOMENTAR
U »Međunarodnoj klasifikaciji bolesti« za cijeli spektar
grešaka koje se ovdje opisuju navedena je samo jed-
na šifra (atrioventrikularni septalni defekt), za razliku
od AEPC kodeksa koji uključuje sve ekspresije koje se
ovdje mogu naći, pa se stoga treba držati AEPC klasifi-
kacije. Naime, usprkos samo jednoj dijagnozi, postoji
niz dijagnoza u njezinu okviru, ali, što je najvažnije,
niz različitih terapijskih pristupa, što palijativnih, što
kompletnih. Stoga još jednom ističem misao da se
prirođene srčane greške moraju promatrati ne samo
morfološki nego i funkcionalno i hemodinamski. Sa-
mo tako kod gornje skupine grešaka možemo odrediti
ispravan terapijski pristup. Također primjećujem da
se pojam fenomen guščjeg vrata (engl. gooseneck fe-
nomen) uvijek ne razumije. Ovo se, naime, odnosi na
gusku koja se »šopa«, tj. gusku koja ima gušu napu-
njenu kukuruzom (pri proizvodnji kvalitetne guščje
jetre).
KOMENTAR
Klasifikacija Kompletnog AV-kanala (CCAVC) – po Rastelliju.
Tip A: Postoje dvije atrioventrikularne valvule povezane prijemosnim listićima (engl. bridging laeflets) na razini atrij-
skog ili ventrikularnog defeta. Srčane strune (chordae tendieae) prijemosnih listića inserirane su na gornjem rubu
interventrikularnog seputma, a glavne srčne strune inserirane su na papilarnim mišićima istovjetnog ventrikula.
Tip B: Nalazimo jedinistvenu atrioventrikularnu valvulu s dva orificija i s insercijom srčanih struna na istovjetnom
ventrikulu. Tip C: Ostaje kompletni rascijep s dva ušće, ali su srčane strune često inserirane samo u desnoj klijetki.
K tome, postoji i nebalansirani AV-kanal koji se očituje hipoplazijom jedne klijetke. Hipoplazija lijeve klijetke raspo-
znaje se po tome što ne čini vršak srca.
Na osnovi svega prikazanog vidljivo je da se istovjetna dijagnoza očituje s različitim stupnjem ekpresije usprkos za-
jedničkom etiološkom čimbeniku. Shodno tome i pristup bolesniku je sasvim različit, od toga da se ASD I. može nositi
cijelo djetinjstvo bez plućne hipertenzije (pretrikuspidalni pretok), a kompletni AV-kanal zahtijeva vrlo ranu zaštitu
od razvoja Eisenmengerova sindroma (PAB ili kompletna korekcija), do toga da se nebalansirani oblik AV-kanala liječi
filozofijom premoštenja desne klijetke (Fontanova cirkulacija). Ovaj komentar neophodan je da se shvati kako je Me-
đunarodna klasifikacija bolesti nedostatna u šifriranju i kako je AEPC kodeks šifara neophodan za suvremeni pristup
prirođenim srčanim greškama.
Patološki nalaz na srcu 129
2.9.
Transpozicija velikih krvnih žila – d-TGA
Jednostavna transpozicija velikih krvnih žila (d-TGA) ma i Botallov duktus. Djeca ne pate intrauterino i rađaju
kongenitalna je malformacija koja se očituje u osnovi u se bez razlike u odnosu prema zdravoj djeci. Osnovni je
atrioventrikularnoj sukladnosti (konkordancija) i ventri- zadatak pedijatrijskog kardiologa održati otvorenim fe-
kuloarterijalnoj nesukladnosti (diskordancija). To znači talne veze. To se postiže davanjem prostaglandina radi
da iz desne klijetke izlazi aorta, a iz lijeve plućne arterija. održavanja otvorenog Botallova duktusa i atrioseptosto-
Obje su krvne žila položene paralelno. Ovako opisani od- mijom, čime se uspostavlja komunikacija na razini inte-
nosi upućuju na nemogućnost preživljavanja ako se za- ratrijskog septuma. Ovim postupcima dijete se izvodi iz
tvore fetalne veze, defekt na razini interatrijskog septu- životne opasnosti. Nakon toga slijede operacijski pristupi.
aorta
plućna arterija
Crtež prikazuje takozvanu jednostavnu transpoziciju velikih krvnih 2.9.1. RDG – Jednostavna kompletna transpozicija velikih krvnih
žila, označenu kao d-TGA; iz desne klijetke izlazi aorta, a iz lijeve žila; srce ima osobiti izgled jajeta na boku, pojačan plućni vaskularni
plućna arterija. Djetetov život nije ugrožen dok ima prohodan Bo- crtež, više desno.
tallov duktus i otvorenu fossu ovalis.
130 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.9.3. Injekcija kontrasta u lijevu klijetku – iz nje izlazi široka plućna 2.9.2. Angiografski prikaz: injekcija kontrasta u lijevu klijetku; iz
arterija – kontrast se između obiju grana plućne arterije raspodje- lijeve se klijetke puni plućna arterija. Desna grana prima preferen-
ljuje jednakomjerno, ali se puni i perzistirajući široki Botallov duktus cijalni protok. Balonski kateter (Berman) uveden je iz donje šuplje
s posljedičnim prikazom descendentne aorte (znak plućne hiperten- vene preko desne pretklijetke, otvora na razini interatrijskog septu-
zije). ma u lijevu pretklijetku, pa putem mitralne valvule u lijevu klijetku.
Nakon recirkulacije prikazuje se lijeva pretklijetka.
Ao
DB
PA
DV
PA
LA
LV
DA
2.9.4. Nakon recirkulacije kontrasta kroz plućne krvne žile prikazu- 2.9.5. Angiografski prikaz d-TGA u lateralnoj projekciji; injekcija
je se okruglasta lijeva pretklijetka, a iz nje se puni desna pretklijet- kontrasta u desnu klijetku. Iz desne klijetke izlazi naprijed polože-
ka – znak dobre komunikacije i L-D pretoka na razini interatrijskog na aorta s urednim ograncima (truncus brachocephalicus, a. carotis
septuma (vjerojatno stanje nakon balonske atrioseptostomije). communis sinistra, a. subclavia sinistra), a potom se prikazuje plućna
arterija koja se puni preko Botallova duktusa. Nalazi se i regurgitacija
kontrasta u desnu pretklijetku.
Patološki nalaz na srcu 131
Ao
PA
LA
LV PDA
DA
VCI
2.9.6. Angiografski odsječak kod d-TGA učinjen nakon balonske 2.9.7. Ehokardiografski kolordoplerski prikaz transpozicije velikih
atrioseptostomije po Rashkindu; nakon injekcije kontrasta u lijevu krvnih žila; naprijed položena aorta, iza nje (odostraga), paralelno
klijetku Bermanovim kateterom, uz lijevu se klijetku prikazuje pluć- s aortom postavljena plućna arterija koja se puni preko Botallova
na arterija s ograncima, pulmonalne vene s utokom u lijevu pret- duktusa (strelice). Ao – aorta, PA – plućna arterija, PDA – perzi-
klijetku te desna pretklijetka koja se puni putem ASD-a II. nakon strirajući arterijski duktus).
atrioseptostomije.
2.9.8. Ehokardiografski jednostavni prikaz d-TGA iz duge osi; na- 2.9.9. Ehokardiografski prikaz iz kratke osi – takozvani dvostruki
prijed položena aorta, a odostraga, paralalno s aortom, plućna ar- prsten – double circle; naprijed položena aorta s valvulom s tri kus-
terija. pisa, odostraga položena plućna arterija također s valvulom koja ima
tri kuspisa.
132 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
gornja
šuplja vena Ao
Ao
PA gornja PA
Ao šuplja vena
LA
pregrada LA
RA
RA
LV
LV LV
RV RV RV
donja donja
šuplja vena šuplja vena
2.9.10. Shematski prikaz triju tipova operacija kod kompletne jednostavne (d-TGA) transpozicije velikih krvnih žila. A – operacija atrijskog
preusmjerivanja krvi s pomoću pregrade ili skretnice (engl. baffle) (Mustard-Senning-Bromm) tako da se krv iz kardinalnoga venskog sustava
(gornja i donja šuplja vena) preusmjeruje prema mitralnoj valvuli i dalje u pluća (venska krv ulazi u pluća), a arterijska krv iz pulmonanih vena
usmjeruje se prema trikuspidalnoj valvuli i dalje prema aorti (desna klijetka obavlja funkciju sistemne klijetke); B – arterijsko ukrižanje ili ASO
(engl. arterial switch operation) operacija na način da se aorta premješta na mjesto plućne arterije, a plućna arterija na mjesto aorte. Bataljci obiju
arterija ostaju na svojim mjestima pa se govori o neoaortalnoj i neopulmonalnoj valvuli. Također se reimplantiraju koronarne krvne žile iz prednje
u stražnju krvnu žilu. Operacija je po autoru nazvana Jateneovom operacijom, a, ako se bifurkacija plućne arterije želi pozicionirati ispred aorte,
dopunjuje se modifikacijom (Lecompte); C – operacija po Rastelliju izvodi se kad uz jednostavnu transpoziciju postoji i subpulmonalna stenoza;
postavlja se valvulirani provodnik između desne klijetke i plućne arterije, postojeći se VSD prema potrebi proširuje, a septum se patch plastikom
spaja s prednjom stijenkom aorte. Funkciju sistemne klijetke na taj način obavlja lijeva klijetka. Komplikacije se očituju u obliku mogućega rezi-
dualnog VSD-a i vjerojatne stenoze valvuliranoga provodnika kroz vrijeme.
2.9.11. MR slika pokazuje pacijenta sa Senningovom operacijom (atrijsko skretanje krvotoka). A – desni ventrikul (RV), pogled u srčane šu-
pljine pokazuje dva dijela pulmonalnoga venskog povrata u atrij (PVA, PV odijeljen od sistemnoga venskog atrija (*). Strelica pokazuje pukotinu
u skretnici (pregradi), prekid u interatrijskoj skretnici dopušta komunikaciju između sistemnog i pulmonalnog venskog atrija; B – pogled u sve
četiri šupljine; konekcija (#) između komponente pulmonalnoga venskog atrija (PV) koji prima pulmonalne vene (RPV, LPV) i supratrikuspi-
dalni segment (PVA).
Patološki nalaz na srcu 133
A B
DV Ao
LV
PA
C D
2.9.12. A. Ehokardiografski prikaz transpozicije velikih krvnih žila sa subpulmonalnim VSD-om (Taussig-Bingova anomalija); B. Lijeva ventri-
kulografija – iz lijeve se klijetke puni plućna arterija i preko Botallova voda descendentna aorta; C. Angiografski prikaz jednostavne transpozicije
velikih krvnih žila; injekcija kontrasta u desnu klijetku (lateralna projekcija); D. Transpozicija velikih krvnih žila s pridruženom koarktacijom aorte
(strelica).
KOMENTAR
Valja napomenuti da se tri srčane greške smatraju najopasnijim za razvoj ireverzibilne plućne hipertenzije (Ei-
senmengerov sindrom) već u ranoj dojenčakoj dobi.
1. Zajednički arterijski trunkus (TAC) razvija Euisenmengerov sindrom u 100 % bolesnika do konca dojenačke dobi (u
nekih već do šestog mjeseca).
2. TGA+VSD (subarterijalni-subpulmonalni VSD – Taussig-Bing) u više od 90 % djece
3. Kompletni zajednički atrioventrikularni kanal (CCAVC) u oko 90 % djece.
134 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
C D
E F
2.9.13. Balonska antrioseptostomija pod kontrolom ultrazvuka – sukcesivno raskidanje interatrijskog septuma. A. Balon u lijevoj pretklijetki; B.
Balon na razini fosse ovalis; C. Balon u desnoj pretklijetki i atrioseptostomija po Rashkindu pod kontrolom dijaskopije (D – anteroposteriorna i
E – lateralna projekcija); F. Konačan rezultat atrioseptostomije – otvoren interatrijski septum (nalaz ultrazvukom).
Patološki nalaz na srcu 135
2.9.14. CMR snimka u bolesnika s Rastellijevom operacijom. A – kratka os na razini ventrikularnoga septalnog defekta (*) prikazuje smjer
protoka iz lijeve klijetke (LV) u aortu (Ao); B – A više apikalno prikazuje se vezanje konduita (C) s desnom klijetkom (RV); C – A 3-D rekon-
strukcija MRA prikazuje provodnik (C) iz desne klijetke (RV) u plućnu arteriju (PA) desno od aorte. Konduit je spljošten od prednje torakalne
stijenke.
2.9.15. CMR prikaz u dvoje pacijenata nakon ASO operacije. A – frontalni prikaz 3-D rekonstrukcije od MR-a prikazuje naprijed pulmonalnu
arteriju (MPA) s ograncima plućne arterije (RPA, LPA) s obiju strana aorte; B – A 3D u aksijalnoj projekciji pokazuje distorziju obrisa i prok-
simalno suženje na ograncima plućne arterije (RPA, LPA). Ascendentna aorta (Ao) vidi se između grana plućne arterije i gornje šuplje vene
(SVC) nasuprot RPA-u.
(Prikaz komplikacija po Senningu vidjeti u pogl. 3.1., a prikaz komplikacija anatomske korekcije /Jatene/ vidjeti u pogl. 3.2.)
Vogel M, Malčić I, Meisner H, Sauer U, Buehlmeyer K: Echocardiographische Malčić I., Ivančević D.: Databases and decision system for diagnosis of congenital
Untersuchung der regionalen linksventrikulaeren Wandbewegung vor und nach heart disease.G.T. Meester and F. Pinciroli (eds), Databases for Cardiology, De-
arterieler Switch-Operation bei Neugeborenen. Herz Kreislauf. 1989; 21/3:140- velopment in Cardiovascular Medicine, Cluwer Academic Publishers, Dordrecht/
14l. (CC) Boston/London 1990, 115; p 273-288, (CBC)
Vogel M., Malčić I., Meissner H., Stern H, Sauer U., Buhlmeyer K., Smallhorn Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u: D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
JF: Echocardiographic Assessment of Regional Left Ventricular Wall Motion in knjiga Zagreb, 2016, str. 726-757.
Newvborns before and After the Arterial Switch Operation for Complete Tran- Malčić I. Transpozicija velikih arterija, u Prirođene srčane greške od dječje do odra-
sposition. Pediatric cardiac Surgery , part 2. G. Grupi. L. Parenzan. RH Anderson sle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama (OPSG),
(edds): Futura Publishing Co, Mount Kisco N Y 1989; p 36-40, (Current book Medicinska naklada, Zagreb, 2017,ISBN 978-953-176-768-2, str. 213-221.
contents -CBC).
136 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.10.
Korigirana transpozicija (l-TGA)
Temeljno obilježje kongenitalno korigirane transpozicije morfološki desna klijetka, a funkciju desne, morfološki
jest postojanje diskordantne konekcije (nesukladne po- lijeva klijetka. Stoga i trikuspidalna valvula ima česte in-
vezanosti) obiju, atrioventrikularnih i ventrikuloarterij- suficijencije jer pripada desnoj klijetki, obavlja funkciju
skih, povezanosti. Ta segmentalna kombinacija, slično mitralne valvule. Jednostavnije se ova segmentalna ana-
jednostavnoj transpozciji samoj (vidjeti pogl. 2.9.), može liza pamti ako se spozna da se atrioventrikularne valvule
se naći u bolesnika s normalnim položajem srca (lijevo) ili razvijaju iz muskulature svoje vlastite klijetke. Uz spo-
položenog udesno kao zrcalna slika (engl. mirror-image), menuto, valja razmotriti i poremećaje atrioventrikular-
ali valja naglasiti da se ne odnosi na pacijente s atrijskim nog provođenja. Prikaz l-TGA u desktrokardiji i levokar-
izomerizmom. Striktno govoreći, kongenitalno korigirana diji potreban je radi distinkcije prema lijevome atrijskom
transpozicija velikih krvnih žila postoji samo onda ako izomerizmu (vidjeti pogl. 2.26.).
je ventrikuloarterijska konekcija diskordantna. Druge
moguće kombinacije koje se odnose na moguću kombi-
naciju diskordancije kod DORV-a i pulmonalne atrezije SAŽETAK:
posebno se morfološki, odnosno segmentalno razmatra-
Korigirana transpozicija velikih krvnih žila jest kombi-
ju i prikazane su u drugim poglavljima (npr. pogl. 2.11. –
nacija diskordantne konekcije obiju atrioventrikular-
DORV i pogl. 2.25. – Heterotaksija ili sindrom nepotpune
nih i ventrikuloarterijskih povezanosti i stoga se mogu
lateralizacije). Sama dvostruka diskordancija može neri-
nazvati dvostukom diskordancijom. Mogu perzistirati
jetko biti kombinirana s dodatnim anomalijama, kao što
ili u levokardiji (lijevo) ili u dekstrokardiji (desno) kao
je npr. VSD ili/i pulmonalna stenoza, kao i trikuspidalna
zrcalna slika (engl. mirror-image), ali se ne odnosi na
insuficijencija, pa su te, dodatne anomalije glavni nosi-
pacijente s atrijskim izomerizmom.
oci simptoma. Općenito, funkciju lijeve klijetke obavlja
aorta aorta
morfološki morfološki
desna desna
pretklijetka pretklijetka
morfološki morfološki
desna desna
klijetka klijetka
morfološki morfološki
lijeva lijeva
klijetka klijetka
LV DV
DA LA
B. Originalni shematski prikaz (Malčić) radi boljeg razumijevanja odnosa u praksi. Shematski prikaz kongenitalno korigirane transpozicije velikih
krvnih žila (ccTGA ili l-TGA): A. apikalna os (4chw); B. uzdužna os (lax). Mezokardija, situs solitus, atrioventrikularna i ventrikuloarterijska
diskordancija, aorta ispred i lijevo od plućne arterije, plućna arterija iza i desno od aorte (paralelni položaj).
A B
Ao
Ao
PA PA
LA
LA
DA
DA
LV DV
DV LV
AOD AOD
Prikaz anatomskih obilježja i smjera protoka krvi kod ccTGA-a u usporedbi s normalnim srcem: A. normalno srce; B. ccTGA ili l-TGA; iz ana-
tomski desne klijetke koja je smještena odostraga izlazi aorta, pa je desna klijetka funkcionalno lijeva, a iz anatomski lijeve, koja je smještena
naprijed, izlazi plućna arterija, pa je ona funkcionalno desna. Pacijent ne mora imati simptoma srčane naravi ako nema dodatnih grešaka ili
aritmija. Glavna je slabost opterećenje desne klijetke i trikuspidalne valvule koja također obavlja funkciju mitralne valvule.
Ao
PA
DV
DV
LV
2.10.2. Angiografski prikaz – lateralna projekcija – iz morfološki 2.10.3. Angiografski prikaz – posteroanteriorna projekcija – iz
desne klijetke, položene odostraga, puni se aorta položena naprijed. morfološki lijeve klijetke pretežno se puni plućna arterija. Nalazi se
Djelomično se puni plućna arterija kroz VSD, ali je količina kontra- subpulmonalna i pulmonalna valvularna stenoza te se putem pridru-
sta na desnoj strani ograničena zbog izjednačenih tlakova u klijetka- ženog VSD-a puni i aorta. Obratite pozornost na odnos katetera –
ma, zbog pridružene stenoze plućne arterije. pigtail ulazi u desnu klijetku putem aorte (ventrikuloarterijska diskor-
dancija), a višenamjenski kateter u lijevu klijetku putem desne pretkli-
jetke preko mitralne valvule (atrioventrikularna diskordancija).
DV
DV
LV
LV
2.10.4. Angiografski prikaz – lateralna projekcija: kontrast injiciran 2.10.5. Prikaz odnosa katetera kod l-TGA: pigtail se nalazi u odo-
u naprijed položenu, morfološki lijevu klijetku puni pretežno plućnu straga i gore položenoj desnoj klijetki u koju se dolazi retrogradno
arteriju koja ima infundibularnu i valvularnu stenozu, a položena je iz aorte (ventrikuloarterijska diskordancija), a višenamjenski (engl.
odostraga. Preko VSD-a puni se i naprijed položena aorta, paralalno multripurpose) kateter nalazi se u lijevoj klijetki koja je položena na-
s plućnom arterijom - transpozicijski položaj s korigiranim protokom prijed i ispod, a potisnut je iz desne pretklijetke (atrioventrikularna
krvi (atrioventrikularna i ventrikuloarterijska diskordancija) uz dodat- diskordancija).
no subarterijski VSD i stenozu plućne arterije (koja djeluje kao PAB).
Patološki nalaz na srcu 139
PA
LV
2.10.6. Angiografski prikaz – kateter pigtail potisnut je iz desne 2.10.7. MR prikaz kongenitalno korigirane transpozicije velikih krv-
pretklijetke u lijevu klijetku (atrioventrikularna diskordancija), a nih žila. Sistemski desni ventrikul karakterizira moderatorni tračak
odavde putem stenotične pulmonalne arterije (infundibul i valvula) (strelica). Sistemski desni ventrikul je dilatiran, reducirane globalne
(strelica) u plućnu arteriju (ventrikuloarterijska diskordancija). sistoličke funkcije (EF 34 %), uz umjerenu do tešku insuficijenciju si-
stemske trikuspidalne valvule (glava strelice, regurgitacijska frakcija
31 %).
2.10.8. Ehokardiografski prikaz kongenitalno korigirane transpozci- 2.10.9. Ehokardiografski prikaz kongenitalno korigirane transpozci-
je velikih krvnih žila (ccTGA ili l-TGA) s Ebsteinovom anomalijom, je velikih krvnih žila (ccTGA ili l-TGA) s Ebsteinovom anomalijom,
zbog čega je ugrađena i mehanička ljevostrana (trikuspidalna) atri- zbog čega je ugrađena i mehanička ljevostrana (trikuspidalna) atrio-
oventrikularna valvula (nativna je TV zbog teške insuficijencije i ventrikularna valvula (nativna je TV zbog teške insuficijencije i pri-
prisutnog VSD-a bila uzrokom plućne arterijske hipertenzije). Api- sutnog VSD-a bila uzrokom plućne arterijske hipertenzije). l-TGA
kalna os; utok gornje šuplje vene (VCS) u desnu pretklijetku (DA) osobita os; morfološki lijeva, a funkcionalno desna (LV) klijetka tjera
te kroz mitralnu (desnostranu) valvulu (MV) ulaz u lijevu klijetku vensku krv u plućnu arteriju.
koja je funkcionalno desna (LV-DV). Utok krvi iz lijeve pretklijetke
(LA) putem dublje inserirane trikuspidalne (ljevostrana) valvule (TV
– koja je u ovog pacijenta mehanička) u ljevostranu klijetku koja je
morfološki desna, a funkcionalno lijeva (DV-LV).
140 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
LV LV
DV
MV DV MV
TV
TV
DA
LA DA
PA
LA
PV
VCS
PV
2.10.11. Magnetna rezonancija u bolesnika s ccTGA-om; A – frontalni presjek: desnostrani atrij (RA) naliježe na desnostrani LV, a LV je usmje-
ren prema trunkusu plućne arterije (MPA) koji je položen također desnostrano. Nalazi se PA (strelica). Aorta (Ao) je iznad i lijevo i naliježe na
ljevostrani desni ventrikul (RV); B – frontalna os; LV je karakteriziran glatkim, netrabekuliranim stijenkama i papilarnim mišićima neovisno o
srčanoj stijenci položen je naprijed s obzirom na grubo trabekuliranu desnu klijetku koja je položena straga (RV). Gornja šuplja vena označena
je kao SVC.
2.11.
Zajednički izlaz krvnih žila iz desne klijetke
– double-outlet right ventricle
2.11.3. Trodimenzionalna rekonstrukcija CT angiografije u djeteta s 2.11.4. Angiografski prikaz desne plućne arterije s ograncima do
DORV-om. Uzlazna aorta (A) i pulmonalni trunkus polaze iz desne kapilarnog bazena u djeteta s DORV-om i transpozicijom velikih
klijetke (DV) u transpozicijskom namještaju. Subpulmonalni ventri- krvnih žila.
kularni septalni defekt (zvjezdica).
2.11.5. Pigtail uveden u desnu klijetku putem donje šuplje vene i 2.11.6. Prikaz iz lateralne projekcije DORV-a koji ima side-to-side
desnog atrija. Prikazuje se pretežito punjenje plućne arterije, ali velike krvne žile; aorta i plućna arterije izlaze sasvim naprijed, pre-
istodobno i aorte u odnosu side-to-side. Vidljivo je suženje aortalnog ferencijalno je punjenje plućne arterije te punjenje descendentne
istmusa i intenzivnije punjenje descendentne od ascendentne aorte, aorte preko Botallova duktusa. Nalazi se i regurgitacija kontrasta
kao znak plućne hipertenzije i pretežito desno-lijevog pretoka na ra- kroz TV u desnu pretklijetku.
zini Botallova duktusa.
Patološki nalaz na srcu 143
2.11.7. Angiografski prikaz desne plućne arterije s ograncima, sve do 2.11.8. Injekcija kontrasta u plućnu arteriju kod DORV-a s plućnom
kapilarnog bazena – lateralna projekcija. Vidi se oskudna vaskulari- hipertenzijom i side-to-side velikim krvnim žilama; iz široke plućne
zacija periferno kao znak arterijske plućne hipertenzije. arterije puni se lijeva grana, a putem širokoga duktusa puni se des-
cendentna aorta. Nakon recirkulacije kontrasta prikazuje se relativ-
no velika lijeva pretklijetka i mala lijeva klijetka, te punjenje velike
desne klijetke putem širokoga VSD-a. Ascendentna aorta slabo je
imbibirana kontrastom jer se prikazuje tek u fazi nakon recirkulacije
iz desne klijetke.
2.11.13. Zajednički izlazak obiju krvnih žila iz desne klijetke s atrezi- 2.11.14. Zajednički izlazak krvnih žila iz desne klijetke, takozvani
jom plućne arterije. Lijeva klijetka puni aortu putem visokog subaor- tetralogijski tip DORV-a. Kontrast je injiciran u desnu klijetku iz
talnog VSD-a preko kojeg se u cijelosti iz desne klijetke puni aorta. koje izlazi plućna arterija s infundibularnom stenozom, a anteponi-
Prikazuje se i mala desna klijetka. Plućna arterija puni se putem Bo- rana aorta koja većim dijelom izlazi iz desne klijetke. Preko VSD-a
tallova duktusa. oskudno se puni i lijeva klijetka.
Patološki nalaz na srcu 145
2.11.15. Izlazak obiju krvnih žila iz desne klijetke. Pulmonalna i aor- 2.11.16. Zajednički izlazak obiju krvnih žila iz desne klijetke kao i na
talna valvula odnose se kao u transpoziciji velikih krvnih žila, ali je slici 2.11.16., ali u posteroanteriornoj projekciji. Obje krvne žile izlaze
infundinbul desne klijetke u cijelosti usmjeren u straga položenu iz desne klijetke. Valvule velikih krvnih žila položene su kao kod tran-
pulmonalnu valvulu. Putem VSD-a djelomično se prikazuje lijeva spozicije, ali infundibul desne klijetke u cijelosti je usmjeren prema
klijetke (lateralna projekcija). straga položenoj pulmonalnoj valvuli. Vidi se preferencijalno punje-
nje desne grane plućne arterije preko infundibula iz desne klijetke, a
postoji izrazita stenoza između desne i lijeve grane koja se djelomično
tek puni odozdo, a preferencijalno preko Botallova duktusa.
Ao
Ao
PA
PA
DV LV
DV LV
2.12.
Ebsteinova anomalija
Anatomski opis
Ova je rijetka anomalija prije svega abnormalnost tri- defekta na razini atrija pojavljuje se i desno-lijevi pretok
kuspidalne valvule. Kod Ebsteinove anomalije (EA) go- na interatrijskom septumu. Kod teške pak trikuspidalne
vori se o premještaju trikuspidalnog ušća dublje u desnu insuficijencije može biti prisutna i funkcionalna pulmo-
klijetku. Apikalni premještaj ušća TV rezultira pojmom nalna atrezija, premda samoj osnovnoj grešci može biti
atrijalizacija desne klijetke. Ako je tako dislociran vršak pridružena anatomska stenoza izlaznoga trakta desne
trikuspidalne valvule još i insuficijentan, nalazimo razvoj klijetke različita stupnja, te ovisnost pulmonalnog optje-
izrazite atrijske dilatacije. U slučaju istodobne prisutnosti caja o Botallovu duktusu.
KOMENTAR
Premda se govori o dislokaciji desnog atrioventrikularnog ušća, odnosno njegovoj dubokoj inserciji, valja reći da je
atrioventrikularni prsten na svojoj prirodnoj razini. Sve druge promjene posljedica su poremećaja apoptoze u em-
brionalnom životu i nepotpunog odvajanja kuspisa trikuspidalne valvule od muskulature desne klijetke. Atrioventri-
kularni zalistci razvijaju se iz muskulature svoje klijetke, a zalistci se postupno procesom apoptoze delaminiraju od
stijenki i postaju funkcionalni. Ako izostaje proces apoptoze, razvija se EA različite ekspresije. Stoga postoji spektar
EA ovisno o stupnju ekspresije. Najčešće je nedelaminiran septalni kuspis trikuspidalne valvule, a anteriorni kuspis
je često slobodan. Čini se da je prsten TV-a na svojoj prirodnoj razini, a ušće je duboko u desnoj klijetki. Ove spoznaje
dopuštaju razvoj terapijskih metoda.
Valja spomenuti i aritmogeni supstrat koji se kod EA-a očituje preekscitacijskim WPW sindromom, ali je zbog raste-
zanja i fibroze atrija moguć i razvoj atrijske fibrilacije.
Način liječenja ovisi o stupnju ekpresije. Katkada su potrebni rani palijativni pristupi kao što je mBT anastomoza ili
Glennova anastomoza, a od suvremenih kompleksnijih kardiokirurških pristupa danas se preferira takozvana CONE
operacija po da Silvi.
Patološki nalaz na srcu 147
A B
2.12.1. Srce kod Ebsteinove anomalije. A. Desna je klijetka otvorena i pokazuje prednji trikuspidalni listić (AL) s višestrukom fenestracijom (*),
a u blizini je kontinuirana insercija prednjeg listića čiji slobodni rub završava na stijenci desne klijetke; B. Otvoreni su desna pretklijetka i ulazni
trakt desne klijetke. Fossa ovalis (FO) i koronarni sinus (CS) vide se u desnoj pretklijetki. Crno iscrtkana linija pokazuje anatomski anulus trikus-
pidalne valvule, a bijela iscrtkana linija aktualnu točku zgloba septalnog kuspisa trikuspidalne valvule. Prostor ispod bijele linije jest atrijalizirana
desna klijetka. Crna strelica prikazuje gornju rotaciju funkcionalno trikuspidalnog prstena prema izlaznome traktu desne klijetke.
Ao
PA
LA
DA
ADV
LV
DV
2.12.2. Shematski prikaz Ebsteinove anomalije: atrijalizacija desne 2.12.3. Rendgenske osobitosti Ebsteinove anomalije – tipična
klijetke (proksimalni dio) i mali distalni dio desne klijetke. Atrijalizi- rendgenska slika: desnu konturu srca izbočuje jako dilatirana desna
rana desna klijetka, ovisno o težini izražajnosti (klinička ekspresija), pretklijetka.
ograničava funkciju lijeve klijetke. DA – desni atrij; ADV – atrijalizi-
rani desni ventrikul; DV – desni vantrikul; LA – lijevi atrij; LV – lijevi
venrikul; PA – plućna arterija; Ao – aorta.
148 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
3 LV
4 MV
2 1
2.12.4. Rendgenska snimka torakalnih organa u bolesnice s Ebstei- 2.12.5. 2D ECHO prikaz Ebsteinove anomalije – prikaz iz apikalne
novom anomalijom u odrasloj dobi. Proširena je kontura desnog atri- osi (4chw). Prikazuju se atrijaliziran proksimalni dio desne klijetke
ja (strelica) uz odignuće apeksa (glava strelice) zbog dilatacije desne (1), slobodan prednji kuspis trikuspidalne valvule (TV) (2), mali dis-
klijetke. Naime, s odmakom prema odrasloj dobi dolazi do dilatacije talni dio desne klijekte (3) i nedelaminirani septalni kuspis TV-a (4).
distalnog dijela desne klijetke, pa je liječenje nužno prije nego što se
to dogodi.
2.12.6. 2D ECHO prikaz EA iz kratke osi na bazi: izrazita atrijaliza- 2.12.7. Kolordoplerski prikaz insuficijencije TV-a kod Ebsteinove
cija proksimalne desne klijetke (1), duboka insercija nedelaminiranih anomalije .
kuspisa TV-a, posljedično vrlo mali distalni dio desne klijetke (2).
Patološki nalaz na srcu 149
2.12.8. 2D ECHO – osnovna duga os – kompresija atrijalizirane 2.12.9. 2D ECHO, 4chw – ekstremni oblik EA-a s opstrukcijom
desne klijetke na lijevu klijetku čija je funkcija poremećena. TV-a, koji se mora liječiti kao sindrom hipoplastičnoga desnog srca
(HRVS).
DV DA
ADV
VCI
2.12.10. 2D ECHO – kolordoplerski prikaz iz kratke osi – opstruk- 2.12.11. Angiografski prikaz Ebsteinove anomalije: insuficijencija
cijski oblik EA (atrezija pulmonalne valvule) – opskrba plućne arte- TV-a visokoga stupnja; atrijalizacija desne klijetke s malom distal-
rije putem duktusa Botallo. nom desnom klijetkom i opstrukcijskom lezijom desne klijetke (DA
– desni atrij; ADV – atrijalizirani desni ventrikul; DV – desni ven-
trikul); palijativno učinjena operacija po Glennu u istog pacijenta
radi rasterećenja desne klijekte i zbog opstrukcijske lezije na izlazu
prema plućima.
150 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.12.12. Ebsteinova anomalija u fetusu u diferencijalnoj dijagnozi prema HLHS-u. A. Teška atrijalizacija desne klijetke, mala lijeva klijetka
(apikalna os); B. Duga os; atrijalizirana desna klijetka imprimira lijevu i remeti njezinu funkciju (2D prikaz); C – M-jednodimenzionalni prikaz.
LV
DV
LA
FO
DA Ao
2.12.17. Potpuna atrijalizacija desne klijetke, stupanj IV MbE, opstrukcija protoka kroz DV – greška se ponaša kao sindrom hipoplastičnoga
desnog srca. Nužne su atrioseptostomija i mBT anastomoza.
152 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Prikaz da Silvine operacije (cone) kod Ebsteinove anomalije kod našeg pacijenta
(prema op. protokolu iz DHZ Berlin)
2.12.18. Kardiokirurški prikaz izrazito povećane desne pretklijetke 2.12.19. Otvorena desna pretklijetka i prikaz slobodnoga prednjeg
zajedno s atrijalizranim dijelom desne klijetke (RA – desni atrij). kuspisa trikuspidalne valvule koji se potpuno delaminirao i funkcio-
nalan je (AL – prednji listić).
2.12.20. Potpuno otvaranje trikuspidalne valvule. 2.12.21. Prikaz septalnog i posteriornog kuspisa čija je funkcija
nedostatna i uzrok bolesti – vidi se potpuno prianjanje uz septum i
stražnju stijenku (PL – stražnji listić; missing SL – bolesni septalni
kuspis).
2.12.22. Formiranje nove trikuspidalne valvule. 2.12.23. Redukcija volumena desne pretklijetke.
Patološki nalaz na srcu 153
2.12.24. Pogled iz desne pretklijetke prema rekonstruiranoj trikus- 2.12.25. Izgled trikuspidalne valvule prije zatvaranja atrija.
pidalnoj valvuli.
2.12.27. Stanje nakon cone operacije (da Silva); prednji kuspis koji je
najčešće uredno delaminiran preuzima veći dio funkcija trikuspdalne
valvule, zajedno s dijelom septalnog kuspisa koji se može delaminira-
ti. Vide se znatno smanjenje kaviteta desne pretklijetke i uredan ka-
vitet desne klijetke, a insuficijencija TV-a sada je trivijalna. Glenno-
va operacija ostaje. (Vidjeti prikaz da Silvine operacije.)
2.13.
Sindrom hipoplastičnoga desnog srca
Sindrom hipoplastičnoga desnog srca (engl. hypoplastic desne klijetke i koronarnog sustava, pa propust u ocjeni
right heart syndrom, HRHS) u nekim se udžbenicima ne takvoga stanja može biti sudbonosan za ispravno postu-
opisuje posebno, vjerojatno zbog nedovoljne distinkcije panje u liječenju. Osobito je velika rijetkost kada postoji
morfoloških promjena od prirođenih srčanih grešaka sa hipoplastična desna klijetka s atrezijom pulmonalne val-
sličnim morfološkim anomalijama. Desna klijetka može vule i koronarnom fistulom, ali i s VSD-om (vidjeti osobiti
biti hipoplastična na različite načine, a najčešće je po- prikaz na slikama 2.13.17-2.13.35B).
sljedica poremećena intrakavitarnog pregrađivanja sr-
Jedan od razloga za dvojbe oko definicije sindroma hipo-
čanih klijetki, što rezultira dominacijom lijeve klijetke.
plastičnoga desnog srca jest i činjenica da postoje granič-
Klijetka, dakle, može biti mala i nepotpuna i na način da
ni slučajevi koji se intervencijskom kardioklogijom mogu
se univentrikularna atrioventrikularna konekcija prika-
u konačnici prikazati kao srce s dvjema funkcionalnim
zuje kao DILV s hipoplazijom desne klijetke ili u sklopu
klijetkama. To se npr. postiže perforacijom atretične veze
trikuspidalne atrezije. Desna klijetka može biti hipopla-
stična i kada je ventrikularni septum intaktan, ali tada
je obično i riječ o kritičnoj stenozi pulmonalne valvule
ili pak o pridruženoj atreziji pulmonalne valvule. Goto-
arterijski duktus
vo uvijek je dominacija lijeve strane s konkordantnom defekt
ventrikuloarterijskom konekcijom, a vrlo rijetko može se fosse ovalis
RV-PA pa se daljnjim postupcima (npr. unos stenta na Sindrom hipoplastičnoga desnog srca (HRHS) može se ot-
izlazni trakt i Glennova anastomoza) postiže cirkulacija kriti već u fetalnoj dobi.
na jednu i pol klijetku ili u konačnici na dvije klijetke.
2.13.1. Sindrom hipoplastičnoga desnog srca otkriven u fetalnoj 2.13.2. Odnos lijeve klijetke prema desnoj i prema aorti. Zvjezdica-
dobi; vrlo male desne srčane šupljine, moguća ili sumnjiva atrezija ma je označen VSD (DV – desna klijetka; DA – desna pretklijetka;
trikuspidalne valvule, široko otvoran foramen ovale, normalno široke LV – lijeva klijetka; LA – lijeva pretklijetka).
lijeve srčane šupljine. Između njih se nalazi VSD (***). Cirkulacija se
ponaša kao kod trikuspidalne atrezije, odnosno ima krvotok kao u
embrionalnom razvoju kod nerazvijene desne klijetke. Prikaz odnosa
desnih i lijevih srčanih šupljina.
2.13.3. Sindrom hipoplastičnoga desnog srca. Hipoplazija desne 2.13.4. Sindrom hipoplastičnoga desnog srca u istog bolesnika –
klijetke, pri čemu se hemodinamika obavlja kao kod trikuspidalne prikaz cirkulacije kolordoplerski.
atrezije. Na slici se vidi široko otvoren ovalni otvor s protokom zde-
sna nalijevo.
156 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
6
RVOT
5
3 4
2
2.13.15. Hipoplastično desno srce, displastična trikuspidalna valvu- 2.13.16. Atrezija pulmonalne valvule kod HRHS-a; pulmonalna ar-
la, velika desna pretklijetka, konveksno izbočena fossa ovalis zdesna terija prima krv putem širokoga Botallova duktusa – turbuleni pro-
nalijevo, nerazmjerno velika lijeva u usporedbi s desnom klijetkom. tok iz aorte u plućnu arteriju. Plava boja označuje obrnuti protok
krvi, nakon zastoja na plućnoj arteriji prema desnoj grani plućne
arterije.
Patološki nalaz na srcu 159
2.13.19. Kateter je iz aorte potisnut kroz subaortalni VSD u hipo- 2.13.20. Anomalija lijeve koronarne krvne žile u djeteta sa sin-
plastičnu desnu klijetku (nepotpuna separacija), regurgitacija kon- dromom hipoplastičnoga desnog srca. Tortuotična, aneurizmatski
trasta u desnu pretklijetku, punjenje PA putem duktusa (atrezija dilatirana lijeva koronarna arterija ulijeva se u hipoplastičnu desnu
pulmonalne arterije). Vidi se dominantna lijeva klijetka. klijetku (aortografija u posteroanteriornoj projekciji).
160 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.13.23. Stanje nakon zatvaranja aortopulmonalne kolaterale iz si- 2.13.24. RDG snimka u djeteta s HRHS-om nakon višestrukog
lazne aorte zavojnicom (strelice, coil). liječenja: balonska atrioseptostomija, m-BT anastomoza, kirurška
ligatura aortopulmonalnih kolaterala, okluzija preostale Ao-PA ko-
laterale zavojnicama (strelica).
Patološki nalaz na srcu 161
2.13.25. Koronarna fistula kod pulmonalne atrezije s VSD-om (di- 2.13.26. Sondiranje koronarne fistule osobito fleksibilnim katete-
ferencijalnodijagnostički, HRHS). Tortuotična krvna žila koja se kao rom.
koronarna fistula otvara u hipoplastičnu desnu klijetku.
A B
2.13.27. A. Priprema za uvođenje Amplatzerova čepa u koronarnu fistulu, B. Spajanje žice vodilice iz aorte sa žicom vodilicom iz donje šuplje
vene u samoj koronarnoj fistuli.
162 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
C A
2.13.27. C. Petlja između arterijske i venske cirkulacije nužna za im- 2.13.28. A. Mjerenje promjera distalnog segmenta koronarne fi-
plantaciju Amplatzerova čepa u distalni segment koronarne fistule. stule, neposredno prije utoka konstrasta u hipoplastičnu desnu kli-
jetku (označeno križićem).
B C
2.13.28. B. Implantacija Amplatzerova čepa u distalni segment koronarne fistule. C. Amplatzerov čep u distalnom tijeku koronarne fistule.
Patološki nalaz na srcu 163
A B
KOMENTAR
Od slike 2.13.25 do 2.13.35 nalazi se zapravo originalni prikaz pokušaja da se sindrom hipoplastičnog desnog srca
dovede do razine dviju funkcionalnih klijetki; 1. Intervencijsko zatvaranje koronarne fistule s 2 Amplatzerova čepa,
2. Intervencijsko otvaranje opstrukcije DV-PA s ugradnjom provodnika transkateterski, 3. Kirurško zatvaranje VSD-a
koji je izniman nalaz ovog morfološki rijetkog entiteta (Postupak nije završen do izdanje ove knjige).
164 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
PCPC
1 LPA
TPA
DPA
DV
DV
2.13.30. A. Prikaz pulmonalne atrezije istodobnom aplikacijom kontrasta u plućnu arteriju putem Glennove anastomoze (1) i u desnu klijetku
preko donje šuplje vene (2) (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija.
A B
2.13.31. A. Angiografski prikaz udaljenosti od DV-a do TPA-a (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija.
Patološki nalaz na srcu 165
A B
2.13.32. A. Pokušaj perforacija PA iz trunkusa plućne arterije (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija.
A B
A B
2.13.34. A. Potpuna uspostava komunikacija između hipoplastične desne klijetke i plućne arterije s potisnućem žice vodilice do periferije desne
grane plućne arterije. Kontrast je injiciran putem Glennove anastomoze (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija iste slike.
A B
2.13.35. A. Trenutak implantacije stenta na mjesto perforirane atrezije plućne arterije (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija
istoga trenutka.
Patološki nalaz na srcu 167
2.14.
Sindrom hipoplastičnoga lijevog srca
Sindrom hipoplastičnoga lijevog srca (engl. hypoplastic left Na drugome kraju spektra anomalija nalaze se one s dje-
heart syndrome – HLHS) označuje sva stanja pri kojima li- lomično ili sasvim prohodnim valvulama, ali hipoplazija
jeve srčane strukture ne mogu sudjelovati u cirkulaciji zbog lijeve klijetke i opstrukcije na razini aortalnog luka čine
različita stupnja njihove nerazvijenosti, odnosno hipoplazi- anomaliju postnatalno ovisnom o arterijskom duktusu.
je. Riječ je uglavnom o teškim opstrukcijskim lezijama (mi- To su tzv. granični oblici HLHS-a (engl. borderline) koji se
tralna valvula, lijeva klijetka, aortalna valvula, aorta). još nazivaju i kompleksom hipoplastičnoga lijevog srca
(engl. HLH Complex).
Iako isprva shvaćena kao posebna anomalija, s vreme-
nom se pojavljuje pojam kompleksne anomalije lijevoga Dva najveća globalna pedijatrijska kardiološka društva
srca, ali se naposljetku opisuje spektar fenotipskih ek- (AEPC i IPCCC) iznjedrila su u svojim klasifikacijama čak
spresija koje nisu u užemu smislu riječi samo hipopla- 64, odnosno 73 fenotipske ekpresije koje pripadaju sin-
stično lijevo srce s etiopatogenetskog stajališta, već se li- dromu HLHS.
ječe istim postpukom kao HLHS (npr. nebalansirani oblik
Uz sve navedene klasifikacijske detalje, HLHS se u klinič-
zajedničkog AV-kanala). Ovakav pristup nastao je zbog
kom pristupu i nadzoru uobičajeno dijeli na četiri pod-
stajališta da u pedijatrijskoj kardiologiji prirođenu srča-
skupine prema stenozi i/ili atreziji mitralne i aortalne
nu grešku promatramo s triju osnovnih aspekata: mor-
valvule, a posebnu skupinu čine »ostale greške«, među
fologije, funkcije i hemodinamke. Čini se da samo na taj
koje se prije svega ubrajaju svi hemodinamski fenotipovi
način možemo najbolje pristupiti bolesniku, uzimajući u
koji se liječe istim metodama i načelima kao i HLHS u
obzir sve modalitete koji se nameću u tim trima osnov-
užem smislu.
nim razinama razumijevanja.
A B
Ao
Ao
DB DB
PA PA
LA LA
DA LV
DA
DV DV
Najčešće prikazivani shematski oblici sindroma hipoplastičnoga lijevog srca: lijeva klijetka može biti ekstremno hipoplastična tako da ima LV
samo kao privjesak bez prohodnosti (atrezija mitralne i aortalne valvule) (A), ali može uz ekstremnu hiopoplaziju imati još oskudni prolaz kroz
mitralnu ili/i aortalnu valvulu (B). Neovisno o stupnju ekspresije, uvijek postoji lijevo-desni pretok na razini interatrijskog septuma (strelica) koji
je restriktivan. Redovito je prisutna hipoplazija ascendentne aorte i luka aorte, a katkada i koarktacija aorte. Ao – aorta, DB – duktus Botallo,
PA – plućna arterija, DA – desni atrij, DV – desni ventrikul, LA – lijevi atrij.
168 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B C D
Uz tipične oblike HLHS-a, postoji niz kompleksnih grešaka koje imaju hemodinamska obilježja HLHS-a, iako morfološki različiti, prikazani na
slikama: A. Borderline (graničan HLHS). B. Non-determined (neodređeni) oblik jedinstvene klijekte (sadržava elemente desne i lijeve klijetke uz
hipoplaziju aortalne valvule, ascendentne aorte i luka aorte. C. i D. Kompleksne amorfne srčane lezije.
Dijagnoza HLHS-a može se svakako postaviti već u fetal- ze, premda se ove dijagnoze moraju katkada ispratiti i
noj dobi, a iskusniji fetolozi mogu razlikovati granično liječiti (već intrauterino) kao kritična aortalna stenoza, a
(engl. borderline) od stvarno hipoplastičnoga lijevog srca kadšto kao HLHS. U svakom slučaju, prepoznavanje ovih
ili mogu prepoznati anomaliju koja u osnovi pripada sin- stanja znatno pridonosi poboljšanju perinatalnog morbi-
dromu hipoplastičnoga lijevog srca. Također je od velike diteta i mortaliteta.
važnosti pratiti razliku HLHS-a i kritične aortalne steno-
KOMENTAR
Prva teorija o nastanku HLHS-a oslanjala se na pretpostavku o prematurnom zatvaranju foramena ovale, što je posli-
je odbačeno, poglavito kada se zahvaljujući doplerskoj analizi spoznalo da kroz pulmonalne vene u lijevi atrij utječe
i do 25 % ukupne krvi (za razliku od ranije verzije koja je govorila samo o 5 %). Danas je dosta uvjerljiva teorija da se
HLHS razvija zbog primarne anomalije aortalne valvule, odnosno njezine teške stenoze ili čak atrezije. Posljedično
tomu, kroz strukture lijevoga srca krv ne može teći, pa stoga idu u regresiju, a uključuju, uz lijevu klijetku, mitralnu
valvulu, aortalnu valvulu kao središte zbivanja, ascendentnu aortu i luk aorte te moguće i koarktaciju aorte. Stoga
se i u vrlo ozbiljnim radovima uzima u obzir Clarkova pretpostavka da je posrijedi greška uvjetovana abnormalno-
stima intrakardijalnog protoka, što nije prijeporno. No kada uzmemo u obzir i pretpostavku da je aortalna valvula
većinom bikuspidalna, dakle nije došlo do razdvajanja aortalnih listića, teoretski se može pretpostaviti da je posrijedi
poremećaj apoptoze (kao i kod Ebsteinove anomalije u kojoj ne dolazi do delaminacije kuspisa trikuspidalne valvule).
Ovaj je komentar samo mišljenje autora ove knjige i ne mora se respektirati. Možda bi ovakva pretpostavka imala
više pristaša kada bismo znali više o embrionalnom razvoju aortalne valvule. Naime, teško je vjerovati da su se sva
kuspisa aortalne valvule »srasla« (zbog čega?). Vjerojatnije je da se nisu razdvojili jer je zatajio mehanizam normalne
stanične smrti (apoptoza) u embrionalnom životu.
Patološki nalaz na srcu 169
2.14.5. Sumnja na sindrom hipoplastičnoga lijevog srca (HLHS) u fetusu. Gornja slika pobuđuje sumnju na sindrom hipoplastičnoga lijevog
srca zbog malih, lijevih i velikih, desnih srčanih šupljina. Desna klijetka izrazito je dominantna i čini vršak srca (normalno vršak srca čini lijeva
klijetka). Protiv sigurnije dijagnoze govori široko otvoreni interatrijski septum jer je upravo rana restrikcija ovalnog otvora primarni znak hipo-
plastičnoga lijevog srca. Restrikcija interatrijskog septuma čak se smatra i glavnim etiološkim čimbenikom, tako da se sindrom hipolastičnoga
lijevog srca ubraja u deformacije zbog poremećaja protoka (rano zatvaranje normalno desno-lijevog pretoka na razini atrija i posljedično sma-
njenje protoka kroz strukture lijevoga srca). Stoga se gornja slika prije ubraja u pojam bordeline HLHS. Daljnji razvoj stanja određuju događaji
nakon rođenja, pa dijete valja obvezno pratiti u jedinici za neonatologiju do konačne dijagnoze (razvoj u smjeru HLHS-a ili postupna spontana
uspostava desno-lijeve ravnoteže (ako se ne nađu dodatne anomalije).
DV
DA LV
LA
Ao
2.14.6. Visoka brzina pulsnog vala kontinuiranim doplerom svjedoči 2.14.7. Ehokardiografski prikaz hipoplastičnoga lijevog srca u no-
o anterogradnom protoku, ali velike brzine nad kritičnom stenozom vorođenčeta: mali lijevi atrij (LA), zadebljela, displastična mitralna
(visok gradijent). valvula, izrazito hipoplastična lijeva klijetka (LV), otvoren foramen
ovale, izrazito velike desne srčane šupljine, desni atrij (DA) i desni
ventrikul (DV).
Patološki nalaz na srcu 171
DV
LV
DA
LA
2.14.8. Kolordoplerski prikaz lijevo-desnog protoka na razini fosse 2.14.9. Ehokardiografski prikaz ekstremnog oblika HLHS-a: zane-
ovalis – visoko arterijalizirana krv iz pulmonalnih vena ulazi u desne marivo mala lijeva klijetka i pretklijetka, atretična mitralna valvula,
srčane šupljine te se putem plućne arterije i duktusa opskrbljuje kisi- otvoren foramen ovale, izrazito velike desne srčane šupljine, desni
kom aorta, uključujući retrogradni protok preko duktusa u luk aorte, atrij (DA) i desni ventrikul (DV).
sve do koronarnih krvnih žila.
2.14.12. Doplerski obrazac (kontinuirani dopler – CW) pokazuje 2.14.13. Prikaz graničnog HLHS-a (borderline). Normalna lijeva
vrlo visoki gradijent nad trikuspidalnom valvulom (oko 100 mmHg), pretklijetka, suspektno manja mitralna valvula, malena lijeva klijetka
što je znak visokoga tlaka u desnoj klijetki. To znači da je desna kli- koja ne čini vršak srca, intaktan interatrijski septum s konveksno iz-
jetka u stanju održavati sustavnu cirkulaciju preko široko otvorenog bočenom fossom ovalis zdesna nalijevo (plućna hipertenzija), velike
Botallova duktusa. desne srčane šupljine (za razlikovanje HLHS-a od kritične aortalne
stenoze postoje egzaktni kriteriji).
2.14.14. Prikaz graničnog HLHS-a s insuficijencijom mitralne val- 2.14.15. Angiografski prikaz injekcije konstrasta u desnu klijetku
vule: bordeline + MI. kod sindroma hipoplastičnoga lijevog srca: kateter je uveden putem
donje šuplje vene i desnog atrija u desnu klijetku. Nakon desne kli-
jetke prikazuje se plućna arterija i široki Botallov duktus preko kojeg
se puni descendentna aorta. Ascendentna aorta se ovdje ne nalazi,
ali se prikazuju ogranci aorte, što znači da se pune retrogradno preko
duktusa (posteronteriorna projekcija).
Patološki nalaz na srcu 173
1
2
4
KOMENTAR
Kao što smo prije naveli, prvotna teorija da je ovaj
kompleks posljedica prematurnog zatvaranja forame-
na ovale, svakako se može odbaciti. Naime, sva djeca
s HLHS-om zaista imaju restriktivan PFO, pa, prema
mojem mišljenju, odatle i dolazi ta tvrdnja. No čini
se da je upravo ta restrikcija »spas s neba« za djecu s
HLHS-om jer ona štiti djecu od srčane insuficijencije
koja bi nastala kada bi ovalni otvor bio širok i slobod-
no prohodan. Dapače, kad bi neko dijete imalo širo-
ki interatrijski defekt, ja ga nikada ne bih proglasio
HLHS-om bez rasprave. Čini mi se da je priroda uredi-
la restrikciju na razini interatrijskog septuma zato da
bi se dijete u ranoj fazi spasilo od srčane insuficijenci-
je. Stoga upravo i ne smijemo u takve djece raditi atri-
oseptostomiju po Rashkindu. I ovaj »slučaj« pokazuje
da se kod komplesnih srčanih grešaka za život djeteta
2.14.20. Lateralna projekcija iste snimke na slici 2.14.19. – prikaz ne bore samo liječnici nego i sama priroda.
hipoplastične ascendentne aorte (strelica) koja se priključuje aor-
talnom sustavu neposredno uz zajedničku lijevu karotidnu arteriju.
Hoerer J, Malčić I., Schreiber Ch., Lange R.: False aneurysm origination from the A population based study survival and lirfestyle assesment after staged surgical
proximal anastomosis of a right ventricular to pulmonary artery shunt following management of hypoplastic left heart syndrom inCroatia – 12 years study: Does
staged repair of hypoplastic left heart syndrome. Interactive Cadiovascular and the fact that surgery performed in developed European centres but rest of care
Thoracic Surgery 2010; 24; 21- 23 (CC) in small country effects survival and quolity of life. Cardiology in the young, 2014;
Muensterer A, Kasnar-Samprec J, Hoerer J, Cleosiou J, Eicken A, Malčić I, Lan- 24 (Suppl 1), MP, S56.(CC)
ge Ruediger, Schreiber Ch: Treatment of right ventricle to pulmonary artery con- Dasović-Buljević A. Sindrom hipoplastičnoga lijevog srca. U Malčić i sur., Pri-
duit stenosis in infants with hypoplastic left heart syndrome. European Journal of rođene srčane greške od dječje do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s
Cardio-Thoracic Surgery 2013, 1-4 (CC) prirođenim srčanim greškama (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017. ISBN
Malčić I, Dasović-Buljević A, Grgat J: Genetika u razumijevanju sindroma hipo- 978-953-176-768-2, str. 227-236
plastičnog lijevog srca. Paediatr Croat 2013;57:349-55 Dasovi-Buljević Andrea: Analiza ishoda liječenja djece sa sindromom hipoplastič-
Dilber D, Malčić I., Dasović-Buljević A, Eicken A, Schreiber Ch, Kašnar-Sam- noga lijevog srca u Hrvatskoj. Doktorska disertacija (mentor I.Malčić), Medicinski
prec J, Ewert P, Tulzer G, Mair R, Šarić D, Hniewald H, bartoniček D, Glavaš E. fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2019.
Patološki nalaz na srcu 175
2.15.
Zajednički arterijski trunkus
– truncus arteriosus communis, TAC
Opis anatomije
Ova rijetka greška može i ne mora biti posljedica genskih jedničko arterijsko deblo), ali se normalno razdvajaju spi-
poremećaja (delecijski sindrom), a očituje se tako što aor- ralnim pregrađivanjem. Ako to pregrađivanje zbog nekih
ta i plućna arterija napuštaju srce u obliku zajedničke razloga ne uslijedi, ostaje jedna široka zajednička krvna
krvne žile koja se naziva truncus arteriosus communis žila koja redovito jaše nad širokim defektom interventri-
(TAC), odnosno zajedničko arterijsko deblo. Nastaje stoga kularnog septuma. S aspekta etiopatogeneze, ubraja se u
što se aorta i plućna arterija razvijaju iz iste osnove (za- takozvane konotrunkusne anomalije.
A B
gornja šuplja
aorta aorta
vena
plućna arterija
truncus
arteriosus
defekt
interventrikularne
pregrade
Prikaz zajedničkog arterijskog debla (trunkusa) izgledom izvana (A) i u presjeku (B).
Trunkalna valvula gotovo je uvijek abnormalna, može poplazije (ili aplazije) timusa (poremećaj specifične celu-
imati dva, četiri, pa čak i pet listića, za razliku od normal- larne imunosti) i mentalnom zaostalošću. S morfloškoga
ne koja ima tri listića (kuspisa). K tomu, može biti steno- stajališta razlikujemo najmanje tri (prema nekima 4) tipa
tična i insuficijentna zbog sklonosti miksomatoznom pre- TAC-a, što ovisi o načinu kako se od zajedničkog stabla
tvaranju. Aortalni luk može biti desni. Ako je zajednički odvajaju plućne krvne žile. Naime, prva tri tipa TAC-a sa-
arterijski trunkus dio Di Georgeova sindroma, odnosno državaju stajalište o intraperikardijalnom izlasku velikih
posljedica mikrodelecijskog sindroma (kratki krak kro- krvnih žila, dok je tip 4. predmet za raspravu i naziva se
mosoma 22), ovoj se grešci pridružuju opći simptomi koji još i pseudotruncus arteriosus. Nakon odvajanja plućnih
se očituju hipokalcemijom, imunodeficijencijom zbog hi- krvnih žila nastavlja se aorta u svojemu normalnom tije-
176 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
ku (s mogućim patološkom promjenama i u samom luku žila i anomalije samog luka aorte, ovdje nije moguće pri-
aorte). Zbog velike varijabilnosti anatomskog nalaza, mo- kazati svu šarolikost anatomskih varijacija TAC-a.
gućega dodatnog patološkog nalaza koronarnih krvnih
A B C D
U zajedničkom arterijskom trunkusu postoji kompletno subaortalnog ili inlet VSD-a kod kojih se ES ne razvije pri-
intrakardijalno miješanje arterijske i venske krvi s po- je navršene druge godine života.
sljedičnom desaturacijom. Kako je pulmonalna vasku-
Osnovno se kardiokirurško liječenje sastoji u zatvaranju
larna rezistencija (otpor) niža od sustavne, radovito se
VSD-a i odvajanju plućnih krvnih žila od trunkusa te
pojavljuje obilna plućna recirkulacija s pojavom srčane
njihovo spajanje s desnom klijetkom preko adekvatnog
insuficijencije. Ako se greška ne otkloni navrijeme, zbog
provodnika. Kod dodatne anomalije trunkalne valvule
opisanih se razloga kod TAC-a vrlo rano razvija visoka
nužno je na adekvatan način pristupiti i problemu even-
plućna vaskularna rezistencija. Neki smatraju da je to
tualne stenoze i/ili insuficijencije, sve do potrebe da se
greška kod koje se najranije razvije Eisenmengerov sin-
ugradi prostetička valvula.
drom (do navršena šestog mjeseca života), za razliku od
2.15.3. Sumnja na TAC I. u fetalnoj dobi; široka krvna žila koja jaše 2.15.4. TAC fetalnim pregledom: samo jedna vrlo široka krvna žila
nad septumom, a iz koje se izdvaja trunkus plućne arterije – nalaz prima krv iz obiju klijetki, nastavlja se kao aorta, a iz nje se izdvaja
može odgovarati i atreziji pulmonalne arterije s TGA-om. plućna arterija (greška s plućnom hipertenzijom).
2.15.6. Injekcija u desnu klijetku, prikaz jedne široke krvne žila koja
izlazi iz srca, iz nje se odvajaju posebno desna, a posebno lijeva grana
plućne arterije (tip III. ili C).
178 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.15.7. Tip IV. – pseudotruncus arteriosus – lateralna projekcija. 2.15.8. Tip IV. – posteroanteriorna projekcija.
A B
provodnik
LPA
DPA DPA
LPA
C D
VCS
DV
DA DA
DV
VCI
2.15.9. A. Stanje nakon operacije TAC tip II; teška stenoza na mjestu konekcije provodnika prema desnoj i lijevoj grani plućne arterije (LPA,
DPA) – obostrana stenoza s konezkutivno povišenim tlakom u desnoj klijetki (lateralna projekcija), B. Posteroanteriorna projekcija (LPA,
DPA), C. Injekcija kontrasta u desnu klijetku; zbog teške postoperativne bilateralne pulmonalne stenoze nalazi se izazita hipertrofija desne
klijetke (DV) s posljedičnom insuficijencijom trikuspidalne valvule, dilatacijom desnog atrija (DA) i cjelokupnom desnostranm insuficijencijom
(VCI, VCS) (posteroanteriorna projekcija, D. Lateralna projekcija).
Patološki nalaz na srcu 179
2.16.
Pulmonalna atrezija
Nerijetko se opisuju dvije vrste pulmonalne atrezije (PA). oni se temeljito razlikuju u patofiziologiji, odnosno he-
Prva se opisuje kao ekstremni oblik TF-a, odnosno TF s modinamici, pa ih valja razlučiti.
atrezijom pulmonalne arterije. Druga se opisuje kao PA
Tomu valja dodati da postoji i diferencijalna dijagno-
bez VSD-a. Iako bi se moglo reći da je prvi tip već opisan
za sindroma hipoplastičnoga desnog srca i pulmonalne
kod TF-a, mislimo da on zbog svoje ekstremnosti u feno-
atrezije (molimo vidjeti pogl. 2.13., osobito prikaz slika
tipiji (atrezija PA-a) ima neke osobitosti koje TF nema, pa
2.13.25. –2.13.35.
ćemo ovdje opisati oba oblika. Naime, osim u morfologiji,
1. 2. 3.
aorta pulmonalni
trunkus nevalvularno nema pulmonalnog
tkivo trunkusa
slijepi završetak
desna izlaznoga trakta
klijetka
Crtež prikazuje tri različite varijante opstrukcije, odnosno pulmonalne atrezije s VSD-om. Neperforirana pulmonalna valvula (1), mišićna op-
strukcija (2) i solitarni arterijski trunkus (3).
Za razliku od TF-a, ovdje nema nikakva anterogradnog S patofiziološkoga stajališta, kompletno miješanje arte-
protoka iz desne klijetke u plućnu arteriju pa su najprije rijske i venske krvi u srcu uzrokuje sustavnu desaturaci-
plućni ogranci nerijetko hipoplastični, diskontinuirani ili ju. Aortopulmonalne kolaterale nerijetko su stenotične i
u konfluenciji. Utok krvi u pluća ovisan je o duktusu, ali uzrokom su teške hipoksemije, a »prirodne pulmonalne
su često razvijene i aortopulmonalne kolaterale koje u li- arterije« su nerijetko toliko hipoplastične da su manje od
ječenju imaju posebno mjesto. Uz VSD, često je prisutan kolaterala.
i ASD. Tip 3. naziva se i ekstraperikardijalni (kao i kod
TAC-a).
180 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Liječenje ovisi o morfologiji, hemodinamici i funkciji zaciju, aortopulmonalni šant ili rekonstrukciju izlaznoga
morfološkog fenotipa. Ako su dobro razvijene plućne krv- trakta desne klijetke. Eventualno zatvaranje VSD-a na-
ne žile, moguća je i kompletna korekcija koja se izvodi kon rekonstrukcije RVOT-a i procjene o dostatnosti pluć-
postavljanjem provodnika RV-PA i zatvaranjem VSD-a. U nih krvnih žila, moguće je postići optimalnu zasićenost
bolesnika s hipoplazijom plućnih krvnih žila preporučaju (saturaciju) krvi kisikom.
se različite palijativne operacije koje uključuju unifokali-
Atrezija pulmonalne valvule bez VSD-a razlog je i dodat- Dijete je usprkos tomu u sustavnoj cijanozi čiji stupanj
ne hipoplazije desne klijetke i trikuspidalne valvule, pa dodatno ovisi o hipoplaziji plućnih krvnih žila.
je riječ, zapravo, o hipoplastičnome desnom srcu. Karak-
Neposredno nakon rođenja (po mogućnosti dijagnosticira-
teristično je da teška hipoplazija desne klijetke s atrezi-
ti stanje u fetalnoj dobi) nužno je održati prohodnost duk-
jom plućne arterije i bez VSD-a ima često fistulu između
tusa prostaglandinom E1. Ako se uvidi ovisnost koronarne
desne klijetke i koronarne arterije, poznatu kao koronar-
opskrbe o fistuli iz desne klijekte, nužno je učiniti ranu
na arterijska sinusoida. Čini se da je o toj sinusoidalnoj
atrioseptostomiju po Rashkindu. Daljnji pristup ovisi o
konekciji nerijetko ovisna koronarna cirkulacija. PFO ili
anatomiji, odnosno vrsti atrezije, tako da su mogući razli-
ASD II. (prije ili nakon atrioseptostomije) služe za dekom-
čiti pristupi; transkateterska perforacija ili kardiokirurška
presiju opstruirane desne klijetke.
valvulotomija atretične pulmonalne valvule, postavljanje
Preživljavanje djeteta s PA-om i intaktni VSD ovise o ko- aortopulmonalnog šanta, Glennova anastomoza ili, u kraj-
munikaciji na razini pretklijetki (PFO, ASD) i lijevo-de- noj liniji, liječenje djeteta na jednu klijetku filozofijom pre-
snom pretoku kroz Botallov duktus u plućnu arteriju. moštenja desne klijekte po Fontan-Kreutzeru.
2.16.1. CT angiografija toraksa u bolesnice s atrezijom plućne arte- 2.16.2. Stanje nakon modificiranog Blalock-Taussigina šanta u koji
rije te opskrbom plućnih arterija iz luka aorte (strelice, dvije strelice). je postavljen stent zbog stenoze (strelica).
Patološki nalaz na srcu 181
4
3
LPA
DPA
2.16.19. Dodatna kolaterala iz aorte u gornji desni plućni režanj u 2.16.20. Tip B pulmonalne atrezije. Kontrast je injiciran u aortopul-
grešci koja se naziva PA tip B (ekstrperikardijalni tip) u istog bole- monalnu kolateralnu cirkulaciju preko koje se pune plućne krvne žile,
snika kao na slici 2.16.18. a djelomično prikazuje i hipoplastični pulmonalni trunkus.
DV
RVOT
DV
LV
Ao Ao
PA
LA
2.16.21. Tip A PA-a (ehokardiografski prikaz): jašuća aorta, široki 2.16.22. Pulmonalna atrezija, 2D ECHO – dugačak razmak između
subaortalni VSD, mala lijeva pretklijetka – nalaz sugerira pulmonal- infundibula i trunkusa plućne arterije.
nu atreziju (zbog male lijeve pretklijetke).
186 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.16.29. Pulmonalna atrezija s VSD-om i transpozicijom velikih 2.16.30. TGA s atrezijom plućne arterije; injekcija kontrasta u de-
krvnih žila. Angiografski prikaz širokoga sifonskog Botallova duktusa snu klijetku, naprijed izlazi položena aorta i punjenje atretične pul-
(strelica); kateter je iz donje šuplje vene potisnut u desni atrij i preko monalne arterije putem duktusa (lateralna projekcija).
desne klijetke u naprijed položenu aortu (TGA), potisnut do razine
Botallova duktusa, gdje je injiciran kontrast). Jasno se vidi i atrezija
plućne arterije (lateralna projekcija).
188 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
KOMENTAR
Rasprava o pulmonalnoj atreziji s VSD-om i bez nje-
ga, hipoplastičnome desnom srcu, koronarnoj fistuli
kod PA-a bez VSD-a te o razlikovanju PA-a tipa A (in-
traperikardijalno) od tipa B (ekstraperikardijalno) te
obuhvaćanje TAC-a tip IV., nužna je da bi se napra-
vila distinkcija između pojedinih entiteta. Ipak, u slu-
čajevima nejasnoća u razvrstavanju, a osobito kada
se neočekivano nađe entitet koji se očituje pulmonal-
nom atrezijom i hipoplazijom desne klijetke uz koro-
narnu fistulu s desnom klijetkom, ali ima i VSD (opi-
sano na slikama 2.13.25 – 2.13.35. B), a ne ubraja se
ni u jednu od unaprijed razvrstanih grešaka po AEPC
kodeksu, najvažnije je slijediti segmentalnu analizu i
2.16.37. Posteroanteriorni prikaz bolesnika sa slike 2.16.36. Ovdje razmišljati o usklađivanju pojmova: morfologija – he-
se vidi teška stenoza proksimalnog dijela desne i lijeve grane plućne modinamika – funkcija. Na taj način možemo najma-
arterije koja je dio ukupne opstrukcijske lezije u izlaznome traktu de-
nje pogriješiti u odabiru metode liječenja.
sne klijetke sa svim posljedicama.
190 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.16.38. Ekstremna pulmonalna stenoza (atrezija); kateter je potisnut u izlazni trakt desne klijetke, odakle se u tankom mlazu puni plućna
arterija, a kroz VSD se prikazuje lijeva klijetka preko koje se aorta puni kroz desni aortalni luk (posteroanteriorna projekcija– A i lateralna
projekcija – B)
A B
C D
2.16.39. A. Velike aortopulmonalne kolateralne arterije (MAPCAs – engl. major aortopulmonary collateral arteries); kateter je potisnut iz desne
klijetke preko VSD-a u aortu, sve do silazne aorte u koju je injiciran kontrast. Prikazuju se velike kolateralne arterije preko kojih se puni plućna
arterija (posteroanteriorna projekcija); B. Lateralna projekcija; C. Prikaz širokih plućnih arterija punjenih putem MAPCAs-a (posteroante-
riorna projekcija) i D. Lateralna projekcija.
Patološki nalaz na srcu 191
2.17.
Anomalije luka aorte
U ovo poglavlje neće biti uključene anomalije luka aorte desne klijetke preko plućne arterije te lijeve klijetke s
kao što je npr. koarktacija ili interrupcija luka aorte (vi- ascendentnom i descendentnom aortom (intraperikar-
djeti pogl. 2.4.), nego malformacije luka aorte za koje je dijalno). Na prvoj slici (slika 1.) nalazimo hipotetski mo-
nužno prisjetiti se embrionalnog razvoja aorte, odnosno del dvostrukog aortalnog luka izvedenog prema Jessiju E.
aortalnih lukova. Djelomično i na poseban način razvoj Edwardsu (vidjeti opis ispod slike). Prema tom modelu, si-
aortalnih lukova prikazan je u poglavlju o Botallovu duk- metrični aortalni lukovi povezuju ascendentnu i descen-
tusu (vidjeti pogl. 2.3.), a ovdje će biti iznesen dodatni dentnu aortu obostrano, formirajući potpune vaskularne
(osobiti) prikaz kako bismo razumjeli i osobite anomali- prstenove oko traheje i jednjaka. Također postoje obo-
je luka aorte. Prvi model razvoja aorte seže još u 1948. strani duktusi (desnostrani i ljevostrani), kao i zajednička
godinu (Edwards) i prikazuje prije svega intraperikardi- karotidna arterija i potključna arterija, tako da se, prema
jalne segmente trunkalnoga stabla, odnosno izlazni trakt tom modelu očekuju dva vaskularna prstena zajedno s
descendentnom aortom.
Slika 1. Hipotetski model dvostrukog aortalnog luka preporučen prema Edwardsu. (Med. Clin N Am 1948; 32: 925-948 – Vascular rings and
slings).
U normalnom razvoju perzistiraju lijevi aortalni luk i nog luka očituje samo kao brahiocefalični trunkus koji
ljevostrani arterijski duktus, dok desni aortalni luk dis- se grana na desnu a. supklaviju i desnu zajedničku ka-
talno od odvajanja desne potključne arterije, zajedno s rotidnu arteriju. Brahiocefalični trunkus poznat je još i
desnostranim arterijskim duktusom, regredira (nestaje). pod nazivom innominatna arterija (sličan opis prikazan
Rezultat je toga da se proksimalni dio desnoga aortal- je u pogl. 2.3.).
192 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
dorzalna
descendentna descendentna
RAA aorta LAA
aorta aorta
jednjak LAA LAA
RSA RCCA ligament
desni traheja LSA lijevi RSA RCCA
RSA LSA lijevi LSA lijevog
arterijski arterijski
RCCA LCCA arterijski arterijskog
duktus duktus LCCA LCCA
duktus duktusa
RBA RBA
RPA ventralna LPA
aorta RPA LPA
aorta aorta
PT PT PT
Ovi kratki opisi nisu dostatni za razumijevanje problema, u literaturi (R. Anderson i sur., Pediatric cardiology, Vas-
pa ćemo ovdje još dodati najosnovniju klasifikaciju ano- cular rings, Pulmonary arterial sling an relsated conditi-
malija luka aorte, ali detaljniju klasifikaciju valja proučiti on, 3th edition, Churchill Livingston, 2002, str.967-989).
Osnovna klasifikacija:
1. Lijevi aortalni luk s aberantnom desnom potključnom arterijom ili brahiocefaličnom arterijom.
2. Desni aortalni luk s aberantnom lijevom potključnom arterijom ili brahiocefaličnom arterijom.
2.17.5. MR – dvostruki aortalni luk iz posebne projekcije. 2.17.6. MR – dvostruki aortalni luk iz posebne projekcije.
1
2
3
4
2 1
2.17.11. Lijeva ventrikulografija (LAO 60): anomalija luka aorte 2.17.12. Atipičan tijek aorte kod ambiguoznog položaja srca sa se-
+ VSD perimembranozni; stenoza hipoplastične aortalne valvule, lektivnim prikazom atipičnog Botallova dutkusa koji puni pulmonal-
uredna ascendentna aorta, hipoplazija luka aorte i tubularna hipo- no stablo odvajajući se iz luka aorta, širok je i dugačak i ima oblik
plazija, lijeva supklavija zahvaćena je procesom koarktacije. sifona (strelica).
196 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.17.13. Anomalija luka aorte, perzistirajući Botallov duktus, aneu- 2.17.14. Angiografski prikaz anomalije luka aorte: samostalno od-
rizmatsko proširenje pulmonalnog trunkusa. vajanje desne zajedničke karotide, slijedi lijeva zajednička karotida,
samostalno odvajanje lijeve potključne arterije, tubularna hipoplazija
preistmičnog segmenta, odvajanje desne supklavije iz descendentne
aorte (a. lusoria).
2.17.15. Desna ventrikulografija; desni luk aorte kod djeteta sa 2.17.16. Lijeva ventrikulografija kod istog bolesnika (sa slike 2.17.16)
zajedničkim izlazom obih krvnih žila iz desne klijetke (DORV) uz učinjena nakon ovođenja Bermanova katetera u LV putem PFO;
subpulmonalnu i pulmonalnu stenozu te hipoplaziju plućnih krvnih Desni aortalni luk s ograncima; prva grana je samostalna desna
žila. Iz desne klijetke izlaze obadvije krvne žile, aorta je široka i prvi potključna arterija, a potom slijedi desna i lijevi zajednička karotid-
je njezin ogranak samostalna desna potključna arterija (strelica). na arterija. Izrazito dugačak i tortuotičan duktus i lijeva potključna
Oskudno punjenje hipoplastičnih plućnih arterija anterogradno, iz arterija imaju zajednički korijen, a Botallov duktus je k tome stenoti-
desne klijetke (tetralogijski tip DOPRV-a). Upitnik je stavljen radi čan distalno, neposredno prije utoka u plućne krvne žile (održavanje
nejasnoća o odvajanju drugih aortalnih grana, ali na slijedećoj slici duktusa pomoću PGE1).
(2.15.16.) se može vidjeti njihov raspored, uključujući i neobičan, ati-
pičan, tortuotičan Botallov duktus.
Patološki nalaz na srcu 197
2
1
4
3
2
3
2.17.21. Kontrast injiciran u uzlaznu aortu odlazi u lijevu karotidnu arteriju, odakle puni vertebralni splet (1) preko kojeg se pojavljuje lijeva a.
subclavia (2). Također se prikazuje tortuotična krvna žila kao fistula u zamjenskoj ulozi za Botallov duktus (3) (vidjeti prikaz na prethodnoj slici).
KOMENTAR
1. Iako se u praksi malokad spominje kao važan, mislim da je postojanje takozvanog sifonskog duktusa bitno usvojiti.
On se nalazi uvijek kod kompleksnih grešaka prikazanih u prethodnim poglavljima, pretežno vezanima za atreziju
pulmonalne arterije, ali i anomalije luka aorte kao posebnog poglavlja. Takav se duktus očituje odvajanjem od
aortalnog luka, a ne ispod istmusa aorte i sklon je perzistiranju, a ne ranom zatvaranju. Moguće je da pri njegovu
postojanju ne bi trebalo davati PGE1.
2. Odnos lijeve potključne arterije i održavanje cirkulacije u lijevoj ruci dobro je proučio još Thomas Vivien, što je
i omogućilo Blalocku i Tussigovoj da još 1944. godine učine anstomozu lijeve potključne arterije s lijevom granom
plućne arterije. Lijeva je ruka ostala uredno opskrbljena krvlju, premda bez pulsa. Takvu mogućnost vidimo u još
nekloliko primjera koji su prikazani u ovoj knjizi: 1. Takayashuov arteritis – (vidjeti pogl. 6.1. i slike 6.1.1. – 6.1.10.); 2.
prirođena srčana greška u okviru anomalija luka aorte (vidjeti pogl. 2.17. i slike 2.17.19. do 2.17.21.); 3. kod operacije
koarktacije potključnom preklopnicom (engl. subclavian flapp) (vidjeti slike 2.30.24. A., B., C., D. do 2.30.25. A., B., C.,
D. i u 4. intervencijskoj kardiologiji (vidjeti slike 2.30.29.).
Patološki nalaz na srcu 199
2.18.
Abnormalnosti pulmonalnoga venskog sustava
jedna se vena
drenira anomalno
jedno se pluće
drenira anomalno
sve se vene
dreniraju anomalno
supradijafragmalna konekcija
normalno
konektirane
pulm. vene
infradijafragmalna
neperforirana
konekcija
mitralna valvula
Primjer potpuno anomalne drenaže pulmonalnih vena. Različita mjesta potpunoga anomalnog utoka pulmonalnih vena.
Pulmonalne vene skupljaju se u područje očekivane šupljine lijeve Najčešći je oblik takozvani supradijafragmalni tip koji se očituje uli-
pretklijetke, ali s neperforiranom mitralnom valvulom. Odavde se jevanjem svih pulmonalnih vena u sustav gornje šuplje vene preko
sve vene dreniraju preko takozvane ljevoatrijske kardinalne vene u takozvane vene verticalis.
gornju šuplju venu. Interatrijski je septum intaktan, a mitralna je
valvula atretična.
2.18.1. RDG snimka novorođenčeta s TAPVR-om: dominacija 2.18.2. RDG – Potpuni anomalni utok pulmonalnih vena: široka
desne klijetke, pojačan centralni venski crtež, slabija vaskularizacija sjena srca u gornjem medijastinumu (supradijafragmalni tip), po-
periferije (prisutnost plućne hipertenzije), rana pojava pleuralnog većano srce na račun desne pretklijetke i klijetke, izrazito pojačan
izljeva (drenaža), kateter uveden preko jugularne vene u desnu pret- plućni vaskularni crtež (srce ima oblik broja 8 ili »snjegovića«). Slika
klijetku. Tipična slika »snjegovića« još se nije razvila. »snjegovića« pojavljuje se kasnije. U djeteta je u ranoj novorođenač-
koj dobi učinjena balonska atrioseptostomija, čime je izvedeno iz
neposredne životne opasnosti.
Patološki nalaz na srcu 201
2.18.3. Angiografski prikaz potpunoga anomalnog utoka pulmo- 2.18.4. Izravan ulazak pigtail katetera preko donje šuplje vene, de-
nalnih vena – supradijafragmalni tip. Kontrast je injiciran u trunkus sne preklijetke, gornje šuplje vene, v. brachiocephalicae i vertikalne
plućne arterije. Nakon recirkulacije prikazuju se desne i lijeve pul- vene do konfluensa potpunoga anomalnog utoka pulmonalnih vena.
monalne vene koje se od zajedničkog konfluensa preko takozvane Kateter se nalazi u području čiste crvene krvi koja u cijelosti utječe
vene verticalis ulijevaju u venu brachiocephalicu, a potom putem na desnu stranu srca (lijevo-desni pretok 100 %). Život nije moguć
gornje šuplje vene u desnu pretklijetku. Lijevo-desni pretok teo- bez otvorenog interatrijskog septuma ili Botalllova duktusa.
retski je 100 % i život nije moguć bez perzistiranja jedne od fetalnih
veza (Botallov duktus ili foramen ovale). Potrebno je učiniti ranu
balonsku atrioseptostomiju po Rashkindu.
VCS
3 2
v. verticalis
DV
4
DA
2.18.9. Angiografski prikaz TAPVR-a, supradijafragmalni tip, late- 2.18.10. Angiografski prikaz ekstremnog oblika TAPVR-a s kojim
ralna projekcija: kateter je putem donje šuplje vene, preko desne je bolesnik doživio 7 mjeseci bez otvora na razni interatrijskog sepu-
pretklijetke, gornje šuplje vene, v. brachicephalicae i venrtikalne tma, a preživio preko Botallova duktusa. Kontrast je injiciran u desnu
vene uveden u konfluens pulmonalnih vena, odakle se pune sve de- klijetku (1) koja je ekstremno povećana. Prema prikazu širokog trun-
sne srčane šupljine. Vidi se izrazita dominacija desne klijetke. kusa plućne arterije (2) vide se također vrlo široke plućne grane, ali i
perzistirajući Botallov duktus (strelica) preko kojeg se prikazuje aor-
ta (3). Nakon recirkulacije prikazuje se velika desna pretklijetka (4).
Lijeva se pretklijetka ne pokazuje ni nakon recirkulacije kontrasta.
Patološki nalaz na srcu 203
A B
TAPV
PA LVP
DVP
DA
2.18.11. A. Injekcija kontrasta u desnu plućnu arteriju – posteroanteriorna projekcija – radi prikaza pulmonalnih vena nakon recirkulacije (vi-
djeti sl. 2.18.11. B). B. Recirkulacija kontrasta nakon injekcije u desnu granu plućne arterije i njegovo prikupljanje putem desnih pulmonalnih
vena u konfluens koji utječe u desnu pretklijetku neposredno uz ušće gornje šuplje vene – atipičan anomalni utok (strelica). (Kateter je uveden
iz donje šuplje vene preko trikuspidalne valvule i velike desne klijetke u plućnu arteriju. Vršak katetera nalazi se u desnoj grani plućne arterije).
A B
TAPVR
PA
LVP
DVP
2.18.12. A. Lateralni prikaz angiografije desne plućne arterije (u usporedbi s posteroanteriornim prikazom sa sl 2.18.11. A). B. Lateralni prikaz
recirkulacije kontrasta iz desne plućne arterije (vidjeti sliku 2.18. A) nakon recirkulacije u anomalne desne pulmonalne vene koje se ulijevaju u
zajednički konfluens neposredno uz ušće gornje šuplje vene – atipičan nalaz anomalnog utoka pulmonalnih vena (strelica).
204 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.18.13. A. Angiografski prikaz ekstremnog i atipičnog oblika TAPVR-a: kontrast injiciran u široki pulmonalni trunkus pojavljuje se putem
Botallova duktusa u aorti, a potom recirkulira prema pulmonalnim venama (vidjeti sliku 2.18.13. B). B. Angiografski prikaz ekstremnog oblika
TAPVR-a s atipičnim utokom pulmonalnih vena u zajednički konfluens neposredno uz ušće gornje šuplje vene (žuta strelica); kontrast gotovo u
cijelosti recirkulira i u desnim srčanim šupljinama – plućna arterija, pulmonalne vene u zajednički konfluens, velika desna pretklijetka i klijetka,
ponovno plućna arterija – osim djelomičnog prijelaska kontrasta u aortu preko Botallova duktusa. Lijevi atrij i lijevi ventrikul se ne prikazuju.
Kontrast preko duktusa (bijela strelica) mora ući u descendentnu, ali i u ascendentnu aortu kako bi koronarne arterije opskrbio miješanom krvi.
DV
DV DA
LV
DA
LV
LA
2.18.14. Dvodimenzijski ehokardiografski prikaz ekstremnog oblika 2.18.15. Ehokardiografski prikaz odnosa desnih i lijevih srčanih
TAPVR-a pri kojemu ne postoji komunikacija na razini interatrijskog šupljina kod TAPVR-a: ekstremno veliki desni atrij i ventrikul, za-
septuma, već samo preko Botallova duktusa; vide se izrazito pove- nemarivo mala lijeva pretklijetka i izrazito potisnuta lijeva klijetka
ćane desne srčane šupljine, aneurizmatski konveksno izbočena fossa s minimalnim volumenom. Interatrijska komunikacija ne postoji.
ovalis zdesna nalijevo (strelica), zanemarivo mala šupljina lijeve pret- Atrioseptostomiju nije bilo moguće izvesti zbog prirodnog sraštenja
klijetke i ekstremno mala lijeva klijetka u odnosu prema ekstremno listića fosse ovalis.
dominantnom desnom klijetkom.
Patološki nalaz na srcu 205
TI
DV
LA
DA
DV
LA
LV
2.18.20. CT angiografski prikaz TAPVR-a s atipičnim konfluensom 2.18.21. Ehokardiografski prikaz četiriju srčanih šupljina kod ek-
neposredno uz ušće gornje šuplje vene u desnu pretklijetku. Prika- stremnog oblika TAPVR-a, bez komunikacije na razini interatrijskog
zuju se, usto, izrazito povećane desne srčane šupljine; desna pret- septuma; izrazito velik desni atrij i desni ventrikul, aneurizmatsko
klijetka, desna klijetka grube trabekulacije, široke plućne arterije i potisnuće fosse ovalis zdesna nalijevo, zanemarivo mala šupljina li-
prikaz aorte preko Botallova duktusa. Lijeve se srčane šupljine (LA jeve pretklijetke, intaktan interventrikularni septum, lijeva klijetka
i LV) ne vide. gotovo vizualno prazna, gruba građa desnostranih chorda tendinea.
2.18.22. Kolordoplerki prikaz desno-lijeve komunikacije na razini 2.18.23. Retrogradni protok od Botallova duktusa prema luku aorte
srčanih pretklijetki preko koje se održava život. Izrazita dominaci- (strelica) u djeteta s TPVR-om koje nema otvoren interatrijski sep-
ja desne u odnosu prema lijevoj pretklijetki. Pretok je desno-lijevi tum i život mu ovisi o Botallovu dutusu. Sličan se protok vidi i kod
(strelica) zbog plućne hipertenzije (viši tlak na desnoj nego na lijevoj sindroma hipoplastičnoga lijevog srca.
strani).
Patološki nalaz na srcu 207
DV
DA
LV
LA
2.18.26. Kolodroplerski prikaz protoka neposredno nakon atriosep- 2.18.27. Znatno povećanje lijeve klijetke dva tjedna nakon atriosep-
tektomije – prevalencija desno-lijevog pretoka, usprkos dominaciji de- tektomije. Otvoren interatrijski septum s promjerom otvora od 16
snih srčanih šupljina, postupno sve jasniji prikaz lijevih srčanih šupljina mm.
208 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.18.28. Izjednačivanje srčanih šupljina nakon ligature Botallova 2.18.29. Kolordoplerski prikaz – pojava lijevo-desnog pretoka na
duktusa i redirekcije konfluensa pulmonalnih vena u područje lijeve razini interatrijske fenestracije svjedoči o padu plućnoga arterijskog
pretklijetke te formiranja samo otvorene fenestracije (4 mm) na ra- tlaka i normalizaciji cjelokupne cirkulacije.
zini interatrijskog septuma.
A B C
2.18.30. A. CT prikaz parcijalnog anomalnog utoka lijeve pulmonalne vene u v. brachiocephalicu i dalje u sistem gornje šuplje vene. B. Scimitar
sindrom – utok desnih pulmonalnih vena u ušće VCI (posteroanteriorna projekcija), C. Lateralna projekcija (kod djeteta s atrezijom jednjaka,
sekvestracijom pluća i dekstropozicijom srca).
Patološki nalaz na srcu 209
2.18.31. A. Angiografski prikaz trikuspidalne atrezije IB-a – posteroanteriorna projekcija. Bermanov balonski kateter uveden je u lijevu klijetku
preko donje šuplje vene, preko desne pretklijetke i mitralne valvule u lijevu klijetku, gdje je injiciran kontrast. Prikazuju se uredno formirana
lijeva klijetka, rudimentarna desna klijetka, uredan odnos aorte i plućne arterije, stenotičan izlazni trakt desne klijetke i uredno punjenje pul-
monalne arterije. B. Nakon recirkulacije kroz plućnu arteriju ne prikazuje se lijeva pretklijetka, nego se kontrast ulijeva preko vertikalne vene
infradijafragmalno u jetru, odakle se donjom šupljom venom vraća u srce. Odnos donje šuplje vene prikazuje se na slici tako što je široka žila
ispunjena kontrastom (vertikalna vena– strelica) put kojim crvena, venska krv stiže iz pulmonalnih vena i konačno se ulijeva u donju šuplju venu
koju ovdje prikazuje kateter na putu prema desnoj pretklijetki.
KOMENTAR
Trikuspidalna atrezija u rutini nije težak dijagnostički
problem. Ipak, i kad smo »sigurni« u dijagnozu, valja
slijediti smjernice za segmentalnu analizu jer u su-
protnom možemo napraviti velik propust zbog »feno-
mena buljenja«. Na priloženom primjeru vidi se kako
je totalni anomalni utok pulmonalnih vena u donju
šuplju venu čak važniji nalaz od trikuspidalne atrezije
koja svojom slikom može »zaslijepiti« dijagnostičara.
A B
LV DA
VCI
C D
2.18.33. A. Ambiguozni položaj srca, kateter preko v. azygos ulazi u desnu pretklijetku, odakle putem mitralne valvule ulazi u lijevu klijetku. B.
Injekcija kontrasta u v. azygos, odnosno u donju šuplju venu. Prikazuje se aurikula desne pretklijetke (strelica), a potom lijeva klijetka. C. Lijeva
ventrikulografija u posteronateriornoj projekciji – prikaz plućnih krvnih žila preko Botallova duktusa. D. Lijeva ventrikulografija, lateralna projekcija
– kateter uveden putem v. azygos preko desne pretklijetke u lijevu klijetku, odakle se obilno puni aorta, a slika pokazuje i tešku atreziju plućnih
krvnih žila s hipoplazijom, koje se pak pune preko Botallova duktusa (strelica).
Patološki nalaz na srcu 211
Nakon osnovnog prikaza kompleksnosti, postavlja se pi- jednoj prethodno prikazanoj slici. Stoga se pristupa selek-
tanje pulmonalnih vena jer se lijevi atrij ne nalazi ni na tivnoj angiografiji kako slijedi.
2.18.34. Kateter je uveden preko Botallova duktusa u lijevu granu 2.18.35. Nakon recirkulacije kontrasta vidi se kako se gornja pul-
plućne arterije – prikaz desne pulmografije. monalna vena iz lijevog pluća ulijeva u v. brachiocephalicu (1) i dalje
u sustav gornje šuplje vene. Donja lijeva pulmonalna vena ulijeva se u
desnu pretklijetku, ali prije toga ima stenotično ušće (strelica).
VCS C
VB
Ao
PV
PV
PV PV
DA
DV
VCI
A B
C D E
2.18.37. A. Injekcija kontrasta u LPA i prikaz urednog utoka LPV-a u LA – posteroanteriorna projekcija (strelica). B. Injekcija kontrasta u LPA
i prikaz urednog utoka LPV-a u LA – lateralna projekcija (strelica). C Injekcija kontrasta u TPA (1) i ulijevanje LPV-a u LA (2) te RPV-a u
VCI preko konfluensa sličnog turskoj sablji (scimitar) (strelica) – posteroanteriorna projekcija. D. Scimitar-sindrom – konfluens pulmonalnih
vena iz desnog pluća usmjeren prema donjoj šupljoj veni ima izgled turske sablje (scimitar-sindrom) – posteroanteriorna projekcija (strelica).
E. Prikaz scimitar-sindroma iz lateralne projekcije – izravna injekcija kontrasta u konfluens desnih pulmonalnih vena koje se ulijevaju u donju
šuplju venu, a potom prikaz desne pretklijetke.
Patološki nalaz na srcu 213
2.18.38. Srce se nalazi u dekstroverziji (potisnuto nadesno) i u ro- 2.18.39. Scimitar-sindrom: cijelo desno plućno krilo drenira jedna
taciji u smjeru kretanja kazaljke na satu – iz donje šuplje vene ulazi se plućna vena (strelica) anomalnog utoka u suprahepatalni segment
u desnu pretklijetku položenu ispred i ispod desne klijetke. Desna se donje šuplje vene (zvjezdica); DA – desni atrij, prikaz CT angiogra-
klijetka većim dijelom nalazi na desnoj strani (normalno je na lijevoj). fijom.
Kontrast je injiciran u trunkus plućne arterije (vršak katetera) (1).
Nakon recirkulacije kontrasta prikazuje se lijeva pretklijetka (tipičan
prikaz lijeve aurikule) (2) i lijeve klijetke (3) koje se normalno pune
iz lijevih pulmonalnih vena. Istodobno se iz desnog pluća prikazuje
konfluens desnih pulmonalnih vena koji se ulijeva u donju šuplju venu
na njezinu ušću u desnu pretklijetku (4). Dodatno postoji gastrična
sonda u želudcu (5) (dijete je patilo od traheoezofagealne fistule).
2.18.40. Sekvestracija pluća: anomalna arte- 2.18.41. CT prikaz anomalnog utoka lijeve 2.18.42. Parcijalni anomalni utok pulmo-
rijska opskrba segmenta donjeg režnja desnoga gornje plućne vene u perzistentnu lijevu gor- nalnih vena kod gornjega sinovenskog de-
plućnog krila iz sustavne cirkulacije freničnom nju šuplju venu (strelica). fekta; najčešće dvije pulmonalne vene utje-
arterijom (strelica) – prikaz CT angiografijom. ču u razinu sinovenskog defekta (strelica).
Nalaz pripada pacijentu sa scimitar-sindro-
mom sa slike 2.18.39.
214 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.19.
Trikuspidalna atrezija
Kod trikuspidalne atrezije (TA) postoji poremećaj u ra- normalnim odnosom krvnih žila na bazi (označeno kao
zvoju trikuspidalne valvule koji rezultira njezinom atre- tip I.), a tri s transpozicijom velikih krvnih žila (označeno
zijom i ne dopušte ulazak krvi u desnu klijetku. Uvijek kao tip II.). Glede stenoza ili opstrukcija, od lijeve klijetke
je prisutan ASD (ali neposredno postpartano može biti i prema velikim krvnim žilama razlikujemo tipove A (atre-
restriktivan PFO), tako da venska i arterijska krv konačno zija), B (stenoza) i C (slobodan izlaz) velikih krvnih žila.
ulaze u lijevu klijetku. Daljnji protok krvi ovisi o odnosu Ovisno o ovim kombinacijama (ne uzimajući u obzir mo-
krvnih žila na bazi (mogu biti u normalnom ili transpozi- guće dodatne anomaije), govoriomo o 6 tipova TA: I. A, B,
cijskom položaju), ali i o postojanju ili nepostojanju op- C i II. A, B, C. Jasno je da su tipovi A i B označeni plućnom
strukcijskih lezija prema njima. Ako nema dodatnih ano- oligemijom i normotenzijom, a tip C pleonemijom i pluć-
malija (kao npr. koarktacija ili interrupcija luka aorte), nom hipertenzijom. Stoga patofiziologija i liječenje ovise
u osnovi se može razlikovati 6 tipova TA-a. Tri su tipa s o mogućoj morfologiji, odnosno ispravnoj dijagnozi.
Tip I
A B C
Tip II
A B C
Uz pretpostavku da imamo slobodan protok venske krvi U novorođenčadi je potrebno uključiti infuziju prosta-
kroz interatrijski septum, dolazi do miješanja arterijske i glandina E1 radi odžavanja Botallova duktusa i osigurati
venske krvi pa su djeca s TA-om cijanotična. Protok kroz slobodan prolazak kroz fossu ovalis ako postoji restrikcija
plućnu arteriji ovisi o tome je li izlaz prema njoj stenotičan (balonska atrioseptostomija po Rashkindu).
zbog rudimentarne desne klijetka (engl. outlet chamber) i
Kirurške se palijacije izvode u osnovi u tri kardiokirurška
restritkivnog VSD-a (engl. outlet foramen) – tip B, ili je širo-
akta: 1. osiguranje urednog protoka krvi kroz pluća us-
ko otvoren (pleonemija i plućna hipertenzija) – tip C, ili je
postavom aortopulmonalne anastomoze (mBT šant kod
pak atretičan (tip A), pa ovisi o Botallovu duktusu (ili ijatro-
težih stenoza ili atrezija) ili smanjenjem tlaka u plućima
genoj aortopulmonalnoj komunikaciji). Najteži oblici TA-a
uz uredan protok kroz pluća (banding plućne arterije kod
jesu oni koji ovise o Botallovu duktusu. Može postojati ili se
tipova C); 2. parcijalna kavopulmonalna anastomoza
razviti i restriktivan otvor na razini fosse ovalis, što je razlog
(operacija po Glennu), 3 – 6 mjeseci nakon prve palijacije;
sustavne venske kongestije i smanjenoga udarnog volume-
3. potpuno premoštenje desne klijetke potpunom kavo-
na. Djeca sa širokom komunikacijom prema plućnoj arteriji
pulmonalnom anastomozom (TCPC), odnosno usposta-
moraju primiti banding plućne arterije radi izbjegavanja su-
vom takozvane Fontanove cirkulacije. Ova se operacija
stavne srčane insuficijencije i razvoja plućne hipertenzije.
izvodi u dobi od 2,5 do 3 godine, kada se pretpostavlja da
Kada bismo npr. htjeli opisati TAIB sa svim dijagnozama, postoji potpuno sazrijevanje pluća s urednom distenzi-
onda bismo naveli sljedeće: 1. atrijski septalni defekt, 2. bilnošću plućnih krvnih žila i podtlakom u plućima. Pri
atreziju trikuspidalne valvule, 3. hipoplastičnu desnu kli- tome se valja ravnati prema desetak kriterija (Choussat,
jetku, 4. pulmonalnu stenozu, 5. ventrikularni septalni Fontan, 1972.).
defekt, 6. perzistirajući Botallov duktus.
3
6
5
2
4
LA
DA LV
2.19.3. Kolordoplerski, ehokardiografski prikaz TA-a: iz desne pret- 2.19.4. Prikazuje se široka desna pretklijetka s tipičnom aurikulom
klijetke preko višestrukih otvora na interatrijskom septumu puni se (poput pseće uške – glava strelice), potom relativno široka lijeva
LA i LV u anterogradnom protoku. pretklijetka s tipičnom aurikulom (poput krila ptice – žuta streli-
ca), nakon čega se kroz mitralnu valvulu (male strelice) puni lijeva
klijetka.
5
6
1 4
3
2
2.19.5. Angiografski prikaz TA IB u posteroanteriornoj projekciji 2.19.6. Ehokardiografski prikaz potpunog premoštenja desne klijet-
(usporediti sa slikom 2.19.2. Valja uočiti mBT anastomozu (između ke TCPC anastomozom; jasno se vide atrezija TV-a (1), provodnik iz
brahiocefalične arterije i desne grane plućne arterije) (strelica). VCI prema VCS (2), zajednički atrij (3), mitralna valvula (4), lijeva
klijetka (5) i rudimentarna (slijepa) desna klijetka (6).
Patološki nalaz na srcu 217
5
4
3 3
4
1
6
2
2 1
2.19.11. Trikuspidalna atrezija I. A; posteroanteriorna projekcija an- 2.19.12. Lateralna projekcija TA-a I. A; injekcija kontrasta u lijevu
giografskog prikaza nakon injekcije u donju šuplju venu. klijetku putem katetera koji je uveden iz desne pretklijetke u lijevu,
a preko mitralne valvule.
Kellerer M, Sauer U, Malčić I., Kuehlein B., Buehlmeyer K., Sebening F.: Pulmo- Von Armin V, Sauer U, Kirchner I, Malčić I, Lorenz HP, Buehlmeyer K: Thrombo-
nalarterien-Index vor miodifizierter Fontan-Operation: Begrenzte prognostische sis and embolism after modified Fontan operation risk factors and anticoagulati-
Bedeutung. Abstracts 25.Jahrestagung der deutschen Gesellschaft fuer paedia- on. Cardiology in the Young 6 (suppl. 1); 35: 1996 (CC)
trische Kardiologie, Mainz, 1991 Hain U, Sauer U, Hauser M, Tollens N, Brotherr-Heberle S, Malčić I, Randok C,
Malčić I, Sauer U, Stern H, Kellerer M, Kuehlein B, Locher D, Buehlmeyer K, Buehlmeyer K: Hochmolekulares Heparin bei Eiwessverlustsyndrom nach Fon-
Sebening F: The influence of pulmonary artery banding on outcome after the tan, Z. Karadiol 86/9: 750; 1997 (CC)
Fontan operation. J Thorac Cardiovasc Surg 1992;104:743-747 (CC) Hain U, Sauer U., Hansa M., Brodherr S., Hess J., Heimisch W., Randok C. Mal-
Mertens L, Hagler JH, Sauer U, Somverville J, Gewelling H: Protein- losing čić I.,: High molecular weight heparin for protein-losing enteropathy (PLE) after
enteropathy after the Fontan operation: an international multicenter study. The Fontan operation. Cardiology in the Young (Suppl 1): 14; 1998 (CC)
Journal of Thoracic and Cardiovascular Surgery 1998;115(5):1063-1073(Multi- Malčić I, Sauer U, Greil G, Soppa Ch, Vogt M, Kirchner K, Genz Th, Sebening
centrc study, Malčić, Croatia) (CC) W, Buehlmeyer K.: Protein losing enteropathy after Fontan operation. Paediatr
Malčić I, Sauer U, Brodherr S, Eicken A, Genz T, Greil G, Kirchner K,Sebening W, Croat. 1998;42:61-68
Soppa C, Vogt M, Bühlmeyer K: Protein-losing enteropathy after Fontan opera- Kniewald H, Jelušić M, Rojnić Putarek N, Novick W.M, Malčić I.: Long term
tion. Cardiology in the Young 5 (suppl. 1); 28: 1995 (CC) heparin treatment of protein losing enteropathy in a child with heterotaxy after
Malčić I, Sauer U, Greil G, Soppa Ch, Vogt M, Kirchner K, Genz Th, Sebening W, Fontan procedure. Cardiology in the Young 12/1; 50: 2002. (CC).
Buehlmeyer K.: Eiweissverlustsyndrom nach Fontan-Operation. Ger J Cardiol Malčić I.: Univentrikularno srce – Fontanova operacija – filozofija premoštenja
84/9; 741: 1995 (CC) desne klijetke, u: Prirođene srčane greške od dječje do odrasle dobi. Smjernice za
Lorenz HP, Malčić I, Eicken A, Franke J, Meisner H, Buehlmeyer K: Postope- liječenje odraslih s prirođenim srčanim greškama (OPSG), Medicinska naklada,
rativer Verlauf und Management nach Fontan-Procedur. Ger J Cardiol 84/9; Zagreb, 2017. ISBN 978-953-176-768-2, str. 236-239
740: 1995 (CC)
Patološki nalaz na srcu 219
2.20.
Prirođena manjkavost pulmonalne valvule i disfunkcija
atipičnog arterijskog duktusa – izvor širokog spektra
kardiovaskularnih anomalija
Prirođena odsutnost pulmonalne valvule (engl. congenital zrijevanje i normalnu funkciju desnih srčanih struktura,
absence of the pulmonary valve – APV) naziva se još i uključujući i pulmonalnu valvulu.
»agenezom pulmonalne valvule«, a u osnovi čini spektar
Na osnovi zapažanja iz naše prakse, uključujući i iskustva
grešaka desne strane srca koje su posljedica nepotpune
iz fetalne dobi, nalazimo da su bolesnici s APV sindro-
razvijenosti i stoga poremećene funkcije pulmonalne val-
mom imali najčešće i teške anomalije Botallova duktusa
vule. Prema novijoj literaturi, ovaj se entitet može naziva-
(široki atipični duktus kod izoliranog oblika i odsutnost
ti APV sindromom (engl. absent pulmonary valve syndro-
duktusa pri takozvanom TF obliku). Opisuju se i druge
me). Prvi opis dao je Cheveres još 1847. godine, a defini-
teške anomalije desnih srčanih struktura. Slijedi prikaz.
rao je entitet kao potpuni ili suptotalni nedostatak listića
pulmonalne valvule. Stenoza i insuficijencija nepotpuno
razvijene i nekompetentne pulmonalne valvule smatra-
KOMENTAR
ne su ispočetka razlogom za razvoj patološke dilatacije Anglosasko nazivlje nerijetko se neispravno »kroatizira« pa je
trunkusa plućne arterije i njezinih obiju grana. Ovisno o ovdje nuždan uvod u razjašnjenje samog pojma absent. Na-
drugim pridruženim kardijalnim abnormalnostima, pre- ime, APVS (engl. absent pulmonary valve syndrome) već se
ma većini dostupne literature, postoje dva glavna oblika. na svoj način i uvriježio, ali nam se čini da se preslobodno
Prvi, češći oblik, povezan je s defektom interventrikular- prevodi kao »nedostatak« ili »nepostojanje« pulmonalne val-
vule. Zato u samom naslovu uvodim pojam »prirođena manj-
nog septuma te se stoga naziva tetralogijskim oblikom,
kavost pulmonalne valvule«, a zatim odmah i »disfunkcija
dok je drugi oblik povezan s intaktnim interventrikular-
atipičnog Botallova duktusa«. Pojam »manjkavost« drugačiji
nim septumom pa se još naziva izoliranim oblikom, a u
je od pojmova »nedostatak« ili »nepostojanje« s kojima se u
skladu s time razvijali su se kardiokirurški pristupi. Glav-
našem jeziku poistovjećuje engleski pojam absence. I u nje-
na komplikacija, a ujedno i najvažniji prognostički čimbe-
mačkom je jeziku taj pojam mnogoznačnica, ali bolje opisuje
nik jest traheobronhalna kompresija i oštećenje plućnog
stvarno stanje s više imenica: das Fehlen – nedostatnost, der
parenhima zbog pritiska aneurizmatski promijenjenih Mangel – manjak funkcije, defekt s insuficijencijom (deficijen-
plućnih arterija. Sam odabir liječenja ovisi o mnoštvu ra- cija, manjkavost), das Versäumnis – nefunkcionalnost, falin-
zličitih čimbenuika te su se preporuke kroz povijest znat- ga – greška (u skladu s engl. pojmom failing Fontan – nefunk-
no mijenjale. Definitivne smjernice za uspješno liječenje cionalni Fontan). Stoga je pojam »manjkav« istovjetan pojmo-
ovoga rijetkog sindroma postavljene su razvojem fetalne vima »nefunkcionalan« ili »nedostatan« ili »koji loše funkcio-
ehokardiografije i ispravnim prepoznavanjem bolesti još nira« (engl. failing). U žargonu bismo mogli reći: pulmonalna
intrauterino. Kako se fetalna kardiologija razvijala, sve se valvula s »felerom«. Odmah smo na osnovni naziv dodali
više pozornosti posvećuje Botallovu duktusu i interakciji pojam »disfunkcija atipičnog Botallova duktusa«, jer se u no-
prostaglandina i spomenutog duktusa. Novija su istra- vijoj literaturi razmatraju pretpostavke da su atipični Botallov
živanja pokazala da je APV sindrom nerijetko pridružen duktus ili njegova odsutnost razlogom postojanja manjkave
anomalnom razvoju Botallova duktusa. Pretpostavka je pulmonalne valvule, ali i drugih promjena u kardiovaskular-
nim strukturama desnoga srca, kako slijedi u prikazu.
da se patološki razvoj Botallova dutusa odražava na sa-
220 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.20.3. Fetalni prikaz izoliranog tipa nefunkcionalne pulmonalne 2.20.4. Fetalni ehokardiografski prikaz srca s manjkavom (engl.
valvule: široka desna klijetka, na mjestu očekivane pulmonalne valvule absent) pulmonalnom vlavulom, s velikom desnom klijetkom (DV),
(2) minimalno tkiva, mnogo šira pulmonalna arterija od aorte (2), ši- širokim pulmonalnim trunkusom (TPA i atipičnim širokim Botallo-
roke obje grane plućne arterije i široki, atipični Botallov duktus. vim duktusom (DB) prema descedentnoj aorti (AOD).
Patološki nalaz na srcu 221
2.20.5. Fetalni ehokardiografski prikaz manjkave pulmonalne val- 2.20.6. Fetalna ehokardiografija – uzdužni prikaz promjena u sin-
vule (izolirani tip) s patološkom dilatacijom trunkusa plućne arterije dromu manjkave (nefunkcionalne) pulmonalne valvule. Promjene
(PA) i povećanom desnom klijetkom uz nekompaktnu kardiomiopa- zahvaćaju desnu klijetku (hipertrofija i nekompaktna kardiomiopa-
tiju (duboki recesusi od endokarda do epikarda). tija), tešku insuficijenciju preostaloga tkiva pulmonalne valvule, di-
lataciju pulmonalne arterije (PA), a smatra se da je široki Botallov
duktus (DB ) sudionik u patoanatomskim promjenama svih struktu-
ra desnoga srca. Na slici se vidi duktalni luk usmjeren prema descen-
dentnoj aorti (AD) te istmus aorte (nema koarktacije).
2.20.7. Fetalna ehokardiografija; kolordoplerski prikaz prethodno 2.20.8. Prematurno zatvoren foramen ovale u djeteta s manjkavom
opisane slike 2.20.6. (absent) pulmonalnom valvulom, kao dio ukupnih promjena u APV
sindromu, pridružen vjerojatno drugim anomalijama desne strane
srca.
222 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.20.9. Postnatalni prikaz grebena na razini očekivane pulmonalne 2.20.10. Doplerski prikaz izrazito visokoga gradijenta na mjestu
valvule uz izrazitu dilataciju trunkusa plućne arterije. nedostatne pulmonalne valvule (više od 90 mmHg).
2.20.11. Angiokardiografski prikaz nedostatne pulmonalne valvule s 2.20.12. Prikaz aneurizme TPA i izrazite dilatacije desne grane
teškom stenozom na mjestu valvule (fibrozni greben) uz široki suba- plućne arterije, a bez anterogradnoga prikaza LPA (odvojena LPA
ortalni VSD (TF tip), ali s aneurizmatskom dilatacijom TPA. od drugih plućnih arterija).
Patološki nalaz na srcu 223
2.20.13. Angiografski prikaz hipoplastične LPA koja se izlolirano 2.20.14. Lateralni prikaz atipičnoga restriktivnog duktusa Botallo
puni putem atipičnog, restriktivnog Botallova duktusa (posteroan- preko kojeg se puni hipoplastična LPA. Recirkulacija se pretežito
teriorna projekcija). obavlja preko desne grane plućne arterije.
2.20.17. Injekcija kontrasta u široki TPA pokazuje masivnu insufici- 2.20.18. Angiografski prikaz širokog DB-a s imbibicijom TPA kon-
jenciju nedostatne pulmonalne valvule, pretežit protok krozu desnu trastom.
PA i oskudan protok kroz LPA.
2.20.19. Recidiv patološke dilatacije (aneurizme) desne grane pluć- 2.20.20. Lateralna projekcija: aneurizma svojim promjerom ima
ne arterije godinu dana nakon inicijalne operacije – posteroanteri- veličinu lijeve pretklijetke, a većina je protoka putem desne grane
orna projekcija: aneurizma RPA, provodnik s valvulom, hipoplastič- plućne arterije.
na LPA koja se sada puni iz TPA, mjesto ligature Botallova duktusa.
Patološki nalaz na srcu 225
2.20.21. Injekcija kontrasta u hipoplastičnu LPA, njezin prikaz i pri- 2.20.22. Hipoplastična LPA i PV u LA (lateralna projekcija).
kaz pulmonalne vene s utokom u LA (PA projekcija), (stanje nakon
podvezivanja atipičnog duktusa Botallo i pripajanja LPA-a trunkusu
plućne arterije kardiokirurški).
2.20.27. Teška stenoza lijevoga glavnog bronha (strelica, bronh) 2.20.28. Izrazita dominacija desne klijetke kod nedostatne (defici-
zbog vaskularne kompresije s posljedičnom atelektazom lijevoga jentne) pulmonalne valvule (teška stenoza i insuficijencija) s pato-
plućnog krila. loški širokim i tortuotičnim Botallovim duktusom.
Patološki nalaz na srcu 227
2.20.29. Stenotična (hipoplastična) deficijentna pulmonalna val- 2.20.30. Kolordoplerski prikaz slike 2.20.31.: široki Botallov duk-
vula s aneurizmatski proširenim trunkusom plućne arterije i obiju tus i turbulencija u trunkusu u širokim pulmonalnim granama.
grana te se nazire široki Botallov duktus.
2.20.33. Ehokardiografski prikaz iz duge osi subaortalnog VSD-a u 2.20.34. Sindrom nefunkcionalne pulmonalne valvule kod tako-
djeteta s nefunkcionalnom pulmonalnom valvulom i atipičnim Bo- zvanog tetralogijskog tipa (APV-TF type). Kateter je uveden putem
tallovim duktusom. Jašuća aorta, prekid septoaortalnog kontinuite- aorte, preko subaortalnog VSD-a u desnu klijetku, a potom putem
ta, dominacija desne klijetke (tlakovno opterećenje). stenotične (i insuficijentne) pulmonalne valvule u trunkus plućne
arterije. Prikazuje se aneurizmatska dilatacija trunkusa i desne grane
plućne arterije. Ne nalazi se lijeva grana plućne arterije (koja je hi-
poplastična, prekinutog kontakta s trunkusom i opskrbljuje se preko
atipičnoga duktusa (vidjeti prethodne slike).
KOMENTAR
Prirođena manjkavost pulmonalne valvule i/ili disfunk-
cija atipičnog dutusa Botallo u fetalnom životu mogu-
ći su razlog displazije pulmonalne valvule koja postaje
afunkcionalna s posljedičnom stenozom i insuficijen-
cijom te spektrom anomalija u desnim kardiovaskular-
nim strukturama. Preduvjet za uspješno liječenje je rano
prepoznavanje sindroma (prenatalna dijagnostika), rana
kardiokirurška intervencija (ligatura duktusa i ugradnja
valvuliranog provodnika između desne klijetke i plućne
arterije) te plikacija aneurizmatskih proširenih plućnih
arterija i oslobađanje dišnih puteva od njihovog pritiska
(LeCompte manevar). Upravo zahvaljujući razvoju fetal-
ne kardiologije i spomenutim spoznajama iz literature i
u našim se uvjetima može liječiti APVS s uspjehom ako
se držimo spomenutih smjernica.
2.21.
Dvostruka pregrađena desna klijetka
– double-chambered right ventricle
Pregrađena desna klijetka (engl. double-chambered right malni utok plućnih vena, korigirana transpozicija velikih
ventricle – DChRV) rijedak je poremećaj pri kojemu ano- arterija, plućna atrezija s intaktnim ventrikularnim sep-
malni mišićni snop hipertrofičnih trabekula ili aberantno tumom, Ebsteinova anomalija, subaortalni greben, aor-
postavljene septomarginalne trabekule pregrađuju desnu talna insuficijencija, trikuspidalna insuficijencija, ane-
klijetku u proksimalni dio s visokim tlakom, zadebljane, urizme infundibula, otvoren foramen ovale te prolaps
hipertrofične stijenke i distalni dio s niskim tlakom, tan- mitralne valvule. Česta povezanost DChRV-a i VSD-a te
ke, glatke stijenke. U bolesnika u kojih postoji anomal- progresivan tijek bolesti upućuju na mogućnost da se
na muskulatura ili atipična septomarginalna trabekula, hipertrofija mišićnoga tkiva razvija kao odgovor na tur-
DChRV se može smatrati prirođenom srčanom greškom, bulentni protok kroz izlazni dio klijetke.
no opisani su i slučajevi pri kojima nastaje postnatalno
Može se očitovati već u novorođenačkoj dobi, a najčešće
progresivnom hipetrofijom supraventrikularnog grebena
se dijagnoza postavlja u ranom djetinjstvu. Bolest je ti-
ili drugih mišićnih struktura unutar desne klijetke. Riječ
pično progresivnog tijeka, a mnogi bolesnici nemaju te-
je, zapravo, o subinfundibularnoj opstrukcijskoj leziji de-
goba usprkos visokom gradijentu tlaka u desnoj klijetki.
sne klijetke.
Poremećaj naposljetku može rezultirati smanjenom tole-
Pregrađena desna klijetka nalazi se u oko 0,5 – 2 % po- rancijom tjelesnog napora, gubitkom svijesti, prekordijal-
jedinaca s prirođenim srčanim greškama te je uočena u nim bolom pa i srčanim zatajivanjem. Odgođena pojava
1 : 3600 obdukcija. U 80 – 90 % slučajeva DChRV je vezan simptoma te njihova nespecifična priroda djelomično su
uz druge pridružene srčane greške, prije svega perimem- uzrokom kasnijeg postavljanja dijagnoze. Zbog progre-
branozni ventrikularni septalni defekt (VSD). Pridružene sivne prirode bolesti mnogi predlažu ranu intervenciju i
greške mogu biti i VSD druge lokalizacije, subaortalna u asimptomatskih bolesnika u smislu resekcije opstruk-
stenoza, stenoza plućne valvule, dvostruki izlaz iz de- tivnih snopova, usprkos odsutnosti simptoma. Međutim,
sne klijetke (engl. double-outlet right ventricle – DORV), indikacije za kirurško liječenje asimptomatskih bolesnika
Fallotova tetralogija (engl. Tetralogy of Fallot, ToF), ano- još uvijek nisu jasno definirane.
232 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
3
RVOT
2 4
DV Ao
PA
DA 1
2.21.1. Dvodimenzijski prikaz ultrazvukom iz kratke osi: strelice pri- 2.21.2. Kolordoplerski prikaz, insuficijencija trikuspidalne valvule (1)
kazuju mjesto pregradnje. Nalazi se mali VSD smješten distalno od i snažna turbulencija nakon pregrade u desnoj klijetki (2) koja se širi
mjesta pregradnje (mali subaortalni –suprakristalni VSD vezan za prema RVOT-u (3) i plućnoj arteriji (4). Zvjezdica pokazuje područ-
nekoronarni kuspis – glava strelice). Ao – aorta; DA – desna pret- je maksimalne brzine (gradijenta tlaka).
klijetka (atrij); DV – desna klijetka (ventrikul); RVOT – izlazni trakt
desne klijetke (engl. right ventricular outflow tract); PA – plućna ar-
terija; LA – lijevi atrij (pretklijetka).
2.21.3. Kontinuirani dopler s prikazom visokog gradijenta. Vrlo vi- 2.21.4. Lijeva ventrikulografija – mali subaortalni (suprakristalni)
soki intrakavitarni gradijent unutar desne klijetke, subinfundibular- VSD, koji se smatra uzrokom pregrađivanja desne klijetke (strelica)
no, na prilazu iz ulaznog u izlazni dio desne klijetke. – komunikacija prema distalnom dijelu desne klijetke.
Patološki nalaz na srcu 233
KOMENTAR
Ne mogu se oteti dojmu da je svojevremeno često spominjani termin »falotizacija VSD-a« zapravo krivo tumačenje
jednog evolutivnog procesa koji se očituje opstrukcijskom lezijom subinfundibularnog područja, a ne hipertofijom
infundibularnih struktura. Usvajanjem spoznaja koje proizlaze iz ovog prikaza može pomoći kardijalnim kirurzima u
rješavanju patološke lezije koja se prije pogrešno nazivala »falotizacija VSD-a«, a koja je danas »dvostruko pregrađena
desna klijetka«.
Prihvatimo li činjenicu da bez stenoze infundibuluma nema tetralogije Fallot i činjenicu da je infundibulum struktura
sui generis, teško nam je prihvatiti i pojam »APV sindrom – TF tip«; jer nema promjena na infudibulumu, a plućna
arterija je uvijek šira od aorte (što sigurno nije svojstvo TF). (vidjeti pogl. 2.20).
2.22.
Anomalije i bolesti koronarnih krvnih žila
Koronarne fistule
Koronarna arterijska fistula (KAF) jest komunikacija iz- rije: anomalije izvora, anomalije tijeka i anomalije utoka.
među jedne ili više koronarnih arterija prema srčanim KAF-ovi se definiraju kao anomalije utoka (engl. termi-
klijetkama ili drugom segmentu sustavnog ili pulmonal- nation). Desnoj koronarnoj arteriji pripada 55 %, lijevoj
nog optjecaja, a preko miokardijalnoga kapilarnog baze- 35 %, a obostrano 5 % KAF-a. Većinom su unilateralne
na. Kliničkih simptoma ne mora biti kod malih KAF-ova, (80 – 89 %), bilateralne u 16 %, a multilateralne 4 – 5 %.
ali kod srednje velikih i velikih oni se očituju kao angina Više od 90 % fistula drenira se u vensku cirkulaciju, od-
pectoris, aritmije, miokardijalni infarkt, endokarditis, nosno u područje niskoga tlaka (desne srčane šupljine,
progresivna dilatacija s konzekutivnom srčanom insufi- plućna arterija, gornja šuplja vena i koronarni sinus). Kod
cijencijom i kardiomiopatijom, plućnom hipertenzijom, nekih autora nalaze se drukčiji podatci.
trombozom fistula, kao i mogućim stvaranjem eneurizmi
i rupture. U neonatalnoj je dobi opis vrlo rijedak, ali je
opisan i u domaćoj literaturi. Udio KAF-a aproksimativ-
no se računa kao 0,2 – 0,4 % u ukupnom zbroju PSG-a.
Pretpostavljena incidencija KAF-a u općoj populaciji jest
Burri M, Ackermann K, Malčić I., Hoerer J. Huge Coronary Fistula From the Left
0,002 % i nema razlike prema spolu. Općenito se koronar- Anterior Descending Coronary Artery to the Right Ventricle in a Newborn: A
ne anomalije, prema Greenbergu, klasificiraju u 3 katego- Rare Congenital Anomaly. Pediatr Cardiol (2012) 33:1463–1465 (CC)
A B C
2.22.1. A. Angiografija prikazuje znatnu regurgitaciju od ascedentne aorte prema vršku desne klijetke preko proširene lijeve descendentne
arterije (LAD) (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija. C. Koronarna angiografija desne koronarne arterije (RCA) u lateralnoj
projekciji prikazuje kolateralni protok preko cirkumfleksne koronarne arterije.
236 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.22.2. Intraoperacijski prikaz proširene desne klijetke i vrlo široke lijeve prednje descendentne koronarne arterije (LAD)(Ao – aorta; RV –
desna klijeka).
A B
2.22.3. A. Proširena LAD incidirana distalno od fistule (F). B. Drenirana u vršak desne klijetke (LV – lijeva klijetka; RV – desna klijetka).
A B
2.22.5. A. Injekcija kontrasta u korijen aorte prikazuje široku fistulu koja se odvaja od lijevoga koronarnog sinusa i drenira u desnu pretklijetku
u koju se ulijeva s aneurizmatskim proširenjem. Desna je koronarna arterija normalna (RA – desna pretklijetka, Ao – aorta, LCA – lijeva koro-
narna arterija) – posteroanteriorna projekcija. B. Retrogradni pristup u fistulu kateterom putem desne pretklijetke prema koronarnoj arteriji uz
selektivnu angiografsku vizualizaciju (1) i anterogradni pristup iz aorte (2).
A B
2.22.6. A. Intervencijska kateterizacija; pokušaj zatvaranja fistule Amplatzerovim čepom nije uspio (strelica) (Ao – aorta, RA – desna pretkli-
jetka, F – fistula). B. Insercija balonskog katetera (1) u fistulu anterogradno (kroz aortu) i prikaz kontinuiranog protoka nakon balonske inflacije
(2). Zatvaranje fistule prikazano je injekcijom kontrasta u korijen aorte pigtail kateterom (3).
238 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.22.7. A. Koronarografija prikazuje tortuotičnu fistulu između lijeve koronarne arterije i desne klijetke (posteroanteriorna projekcija). B.
Lateralna projekcija tortuotične fistule izumeđu lijeve koronarne arterije i desne klijetke.
2.22.8. Lijeva ventrikulografija (LAO 60). Prikaz iste koronarne 2.22.9. Koronarna fistula (strelica) koja se prati od lijeve koronarne
fistule bez selektivne koronarografije. arterije do desne anterolateralne strane izgonskog dijela desne kli-
jetke; prikaz CT koronarografijom.
Patološki nalaz na srcu 239
2.22.10. Prikaz lijeve koronarne arterije (lijeva ventrikulografija – 2.22.11. Isti pacijent u sistoli – jasan prikaz prekida protoka kroz
projekcija RAO 30°) u dijastoli – naizgled normalan protok kroz sve LCX zbog miokardijalnog mosta (prerastanje miokarda preko koro-
ogranke, uključujući i ML, LAD i CX . Pacijent ima ICD – jedna je nanrne arterije) razlog je distalne hipoksije miokarda u svakoj sistoli,
elektroda (treća) afunkcionalna (vidjeti sliku 1.6.6. radi predodžbe o osobito u naporu (strelica). Dotični pacijent boluje od porodičnog
normalnoj ramifikaciji koronarnih krvnih žila). oblika asimetrične hipertrofične kardiomiopatije. LCX je odgovorna
za aeraciju izrazito zadebljalog septuma.
A B
2.22.12. A. EKG – sinus tahikardija 195/min, hiperdevijacija električne osi udesno, blaga denivelacija (0,2 mm) ST-segmenta desno prekor-
dijalno, smetnje repolarizacije, neg T-valovi V1 - V6. B. U cijelosti povećano srce, pojačan plućni vaskularni crtež (L-D pretok), široka sjena
gornjeg medijastinuma.
240 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.22.14. Koronarografija u osmogodišnjega djeteta s Kawasaki- 2.22.15. Lijeva koronarna arterija kod Kawasakijeve bolesti u istog
jevom bolešću. Desna koronarna arterija ima na ušću divovsku pacijenta (sa slike 2.22.14.) ima dvostruko aneurizmatsko proširenje
aneurizmu promjera većeg od 8 mm. koje nije veće od 8 mm.
2.22.16. MR koronarografija u bolesnika s preboljenom Kawasaki- 2.22.17. Dilatacijska kardiomiopatija i infarkt miokarda (strelica)
jevom bolesti. Aneurizmatsko proširenje desne (crna strelica) i lijeve kod Kawasakijeve bolesti.
koronarne arterije (bijela strelica).
242 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.22.18. Patološki nalaz proširenja desne koronarne arterije pro- 2.22.19. Patološka dilatacija lijeve koronarne arterije – LAD i CX u
mjera 13 mm. akutnoj fazi Kawasakijeve bolesti.
2.22.22. Lijeva koronarografija – koronaropatija tri godine nakon 2.22.23. Lijeva koronarografija kod Kawasakijeve bolesti, tri godine
preboljene Kawsakijeve bolesti; injekcija kontrasta u glavno deblo nakon akutne faze (druga projekcija); proksimalna stenoza LAD-a
LCA (LM) – prikazuje se teška stenoza LAD-a proksimalno (streli- (strelica), proksimalna dilatacija CX-a (glava strelice), višestruka
ca) i višestruka stenoza na dugom segmentu iza toga. Prikazuje se i stenoza LAD-a na dugom segmentu, udaljene manje anurizmatske
patološka dilatacija CX-a (glava strelice). kapilarne promjene distalno.
lad
ml
cx
2.22.24. Lijeva koronarografija iz druge pro- 2.22.25. Desna koronarografija aneurizmat- 2.22.26. Desna koronarografija tri godine
jekcije – opsežne promjene ML-a (ml), LAD- ske i teške stenotične promjene na dugom nakon preboljene Kawasakijeve bolesti; broj-
a (lad) i CX-a (cx). segmentu u desnoj kronarnoj arteriji. ne stenotične promjene na dugom segmen-
tu, brojne male aneurizmatsko-stenotične
promjene distalno.
244 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.22.27. Koronarna fistula između lijeve koronarne arterije i hi- 2.22.28. Koronarna fistula između lijeve koronarne arterije i hipo-
poplastične desne klijetke u djeteta sa sindromom hipoplastičnoga plastične desne klijetke u djeteta sa sindromom hipoplastičnoga de-
desnog srca. Vidi se tortuotična široka koronarna krvna žila koja se snog srca (lateralna projekcija). Široka tortuotična lijeva koronarna
iz lijevoga kronarnog sinusa ulijeva u hipoplastičnu desnu klijetku arterija ulijeva se u naprijed položenu hipoplastičnu desnu klijetku.
(posterianteriorna projekcija). Ovakav nalaz svojstvo je pulmonalne
atrezije bez VSD-a.
A B
2.22.29. Primjer urednih koronarnih arterija u bolesnika s dekstrokardijom: A. lijeva koronarografija; B. desna koronarografija.
Patološki nalaz na srcu 245
2.22.30. CT prikaz: anomalni tijek desne koronarne arterije (streli- 2.22.31. Lijeva koronarografija – odnos lijeve koronarne arterije i
ca) koja polazi iz lijevoga koronarnog kuspisa i ima maligni tijek izme- elektroda elektrostimulatura; gornja je elektroda je u aurikuli desne
đu ascendentne aorte (AA) i pulmonalnog trunkusa (TPA). pretklijetke, a donja u desnoj klijetki.
2.22.32. Desna koronarografija i elektrostimulator; normalna de- 2.22.33. Single coronary artery i patološki tijek LCA-a između aorte
sna koronarna arterija; gornja je elektroda u aurikuli desne pretkli- i plućne arterije u djeteta s multiplim VSD-om i displazijom trikus-
jetke, a donja u desnoj klijetki. pidalne valvule te kompletnim AV-blokom (elektroda u desnoj au-
rikuli i koronarnom sinusu).
246 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.22.34. Teška ishemijska koronaropatija 2.22.35. Teška koronaropatija desne 2.22.36. Teška ishemijska koronaropatija lijeve
desne koronarne arterija u trogodišnjega dje- koronarne arterije s prikazom razvoja koronarne arterije nepoznata uzroka; u cijelosti
teta (negativna anamneza na Kawasakijevu obilne kapilarne kolateralne cirkulacije. zatvorene LAD i ACX – razvoj obilne kolateral-
bolest); višestruke teške stenoze i poststeno- ne kapilarne cirkulacije, djelomična aeracija lijeve
tičke dilatacije. klijetke preko kolaterala iz desne klijetke.
2.22.37. MR prikaz ishemijske dilatacijske kardiomiopatije u peto- 2.22.38. Uz ožiljne postishemijske subendokardne promjene inter-
godišnje djevojčice. Dilatacija lijeve klijetke (LV). ventrikularnog septuma i apeksa (strelice).
Patološki nalaz na srcu 247
Bland-White-Garlandov sindrom (BWGS), ALCAPA (absent left coronary artery in pulmonary artery)
2.22.39. Injekcija kontrasta u trunkus plućne arterije – prikaz pa- 2.22.40. Lateralna projekcija – prikaz lijeve koronarne arterije
tološke krvne žile koja se retrogradno puni iz lijeve grane (streli- (strelica) pri ulasku u lijevu granu plućne arterije (vidjeti prethodnu
ca)– pripada anomalnoj koronarnoj arteriji koja utječe u lijevu granu sliku).
plućne arterije, umjesto da se puni iz lijevoga koronarnog sinusa
anomalna lijeve koronarne arterija (posteronateriorna projekcija).
2.22.41. Injekcijom kontrasta u dilatiranu lijevu klijetku slabije kontraktilnosti prikazuje se uredna desna koronarna arterija, a nakon pojave
lijeve puni se plućna arterija (ALCAPA). Razlog se može vidjeti na sljedećoj slici.
248 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.22.42. A. Kuglasta, proširena lijeva klijetka slabije kontraktilnosti, uredno punjenje desne kronarne arterije, a lijeva se ne nalazi. B. Lijeva
koronarna arterija pojavljuje se nakon dolaska krvi iz desne (koja nestaje), a njezinom se pojavom puni plućna arterija (strelica).
2.22.43. ALCAPA ili BWG sindrom: dilatirana, lijeva klijetka, pri- 2.22.44. ALCAPA ili BWG sindrom: aortografijom se prikazuje
kaz desne koronarne arterije preko koje se puni i lijeva koronarna samo desna koronarna arterija.
arterija i dalje ulazi u plućnu arteriju.
Patološki nalaz na srcu 249
A B
2.22.45. A + 2.22.43B. Elektrokardiogram pri prijmu upućivao je na inferiorni infarkt miokarda (ST elevacija u inferiornim odvodima, uz Q-
zubac, a u aVL-u depresija ST spojnice).
2.22.46. Od 95 do 99 %-tna stenoza ostijalne prednje silazne 2.22.47. Potpornica koja ispušta lijek u prednjoj silaznoj grani lijeve
grane lijeve koronarne arterije sa stenoziranim nastavkom proksi- koronarne arterije.
malnog segmenta te kronična okluzija prve dijagonalne grane lijeve
silazne arterije.
250 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.22.48. Okluzija desne koronarne arterije iza odvajanja ogranka za 2.22.49. Metalna potpornica u desnoj koronarnoj arteriji.
desnu klijetku.
KOMENTAR
Prikazani pacijent prvo je di-
jete u Hrvatskoj kojem je na
osnovi ANCA-P protutijela po-
stavljena dijagnoza nodoznog
poliarteritisa (1996. god.).
Malčić I., Goluža I., Richter D.: Infarkt miokarda u dječjoj dobi. Myocardial Infarc- Burri M, Ackermann K, Malčić I, Hörer J.Huge coronary fistula from the left
tion in Childhood. Jug Pedijat 1983;26:129-136 anterior descending coronary artery to the right ventricle in a newborn: a rare
Malčić I, Barišić N, Dasović-Buljević A, Puretić Z, Novak M, Bašnec A, Slaviček congenital anomaly. Pediatr Cardiol. 2012 Dec;33(8):1463-5 (CC)
J: Periarteritis nodosa in a seven and half year old boy. 4th European Conference Malčić I, Bertić M, Eicken A, Kniewald H, Kašnar-Samprec J, Šarić D, Schreiber
on Pediartric Rheumatology, Helsinki, Finland, Book of Abstracts, p 98, 1996. Ch, Bartoniček D, Dilber D. Kongenitalne koronarne arterijske fistule: kliničko i
Schreiber Ch, Libera P, Samprec J, Malčić I, Eicken A, Lange R: Ostial Patch terapijsko razmatranje. Liječ Vjesn. 2014;136:261-268.
Plasty of an Aberrant Right Coronary Artery in a Symptomatic Teenager. The Malčić I, Detoni P, Kniewald H, Bartoniček D, Dilber D, Dietrich D, Jelušić M: Ta-
Heart Surgery Forum. 2008;12(1):1129 (On line) (CC) kayasu arteritis i moguće kardiološke reperkusije u dječjoj dobi. Takayasu arteritis and
Malčić I, Belina D, Gitter R, Viljevac M, Kniewald H, Krmek N: Spontana okluzija possible cardiology repercussions in the childhood Reumatizam, 2015; 62(2): 22-26.
fistule između desne koronarne arterije i desne klijetke u dojenčeta. Liječ Vjesn Buljević AV, Trbušić M, Delić-Brkljačić D, Malčić I. Infarkt miokarda kao poslje-
2009;131:65-68. dica preboljeloga nodoznog poliarteritsa Myocardial infarction as a consequence
of childhood polyarterits nodosa - case report. Reumatizam 2016;(63(2)):15-20
Patološki nalaz na srcu 251
2.23.
Anomalije kardinalnoga venskog sustava
Kardinalni venski sustav treba uključivati u svaki dija- Ovako jednostavan prikaz osnovnih sastavnica kardi-
gnostički proces kako bi se kod preporuka za kardiokirur- nalnoga venskog sustava pomaže u razjašnjenju venske
šku operaciju isključile njegove eventualne anomalije. Pri drenaže iz gornjeg i donjeg dijela tijela kod prirođenih
kompleksnim srčanim greškama, a osobito onima koje se srčanih grešaka pri kojima se očekuju anomalije, ali se
očituju sindromom heterotaksije ili čak izomerizma, pri- kolateralna cirkulacija uspostavlja nerijetko i kod posto-
kaz kardinalnog venskog sustava od presudne je važno- peracijskih ili drugih komplikacija.
sti za operacijski pristup. Da bismo ga razumjeli, valja
ga najprije predočiti u osnovnom prikazu koji sadržava
sljedeće smjernice iz prakse.
2.23.1. Perzistirajuća lijeva gornja šuplja vena s utokom u koronar- 2.23.2. Rudimentarni ostatak perzistirajuće lijeve gornje šuplje
ni sinus. Ova je struktura među prvima koje regrediraju u fetalnom vene (strelica). Kontrast je injiciran visoko u v. jugularis internu i
životu, a očituje se kao Marshalov ligement u sulkusu između desne većim se dijelom putem v. brachiocephalicae ulijeva u gornju šuplju
i lijeve pretklijetke. venu, pa u desnu pretklijetku.
2.23.3. Vena azygos ulijeva se u gornju šuplju venu, a potom se 2.23.4. Prikaz putanje katetera kod azygosnog kontinuiteta; kate-
kontrast ulijeva u desnu pretklijetku. Dijete ima i elektrostimulator ter se nalazi paralelno s aortom, potom ulazi u gornju šuplju venu, a
zbog kompletnog atrioventrikularnog bloka (vidljive epikardijalne onda preko desne pretklijetke, preko trikuspidalne valvule u desnu
elektrode) (posteroanteriorna projekcija). Dijete ima i položajnu klijetku. Kontrast je injiciran u desnu klijetku – desna ventrikulogra-
anomaliju abdominalnih organa, desni atrijski izomerizam i polisple- fija. Vide se epikardijalne elektrode zbog pridruženoga kompletnog
niju. atrioventrikularnog bloka.
Patološki nalaz na srcu 253
2 1
1 3
2.23.7. Vena azygos pri utoku u gornju šuplju venu – posteroante- 2.23.8. Vena azygos pri utoku u gornju šuplju venu – lateralna pro-
riorna projekcija. jekcija.
254 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.23.9. Injekcija kontrasta u preformirani sustav gornje šuplje vene 2.23.10. Nastavak na sliku 2.23.9. – Iz arterijskoga zajedničkog
kod Fontanove operacije. Prije toga ružičasto dijete postalo je zbog atrija krv ulazi preko mitralne valvule u lijevu klijetku i dalje kao mi-
nejasnih razloga doboko cijanotično. Injekcijom kontrasta u lijevu ješana u aortu (osnovna dijagnoza prije kompletnog premoštenja po
potključnu venu prikazuje se naknadno otvaranje lijeve gornje šuplje Fontanu jest trikuspidalna atrezija IB-a).
vene koja sada djeluje kao fistula i u Fontanovoj cirkulaciji ulijeva se
velika količina plave krvi preko koronarnog sinusa u sustav arterijske
pretklijetke pa uzrokuje duboku cijanozu.
KOMENTAR
Bez poznavanja osnovne anatomije kardinalnog venskog sustava, njegovih mogućih fizioloških varijacija (npr. per-
zistirajuća lijeva gornja šuplja vena), primarnih njegovih anomalija (npr. nedostatk gornje šuplje vene), redovite
anomalije kod heterotaksija i atrijskih izmerizama, odnos prema koronarnom sinusu i moguća aktivcija rezervnog
pritočnog sustava (hemiazygos kontinuitet), nemoguće je uspostaviti s kardijalnim kirurzima razvidnu raspravu,
a osobito nije moguće ocijeniti kriterije za premoštenje desne klijetke (npr. Kawashima operacija, bidirekcionalni
Glenn). Samo djelomični prikaz gornjih anomalija i njihov prikaz na drugim mjestima (osobito kod kompleksnih gre-
šaka), razlogom je da se u segmentalnoj analizi ukupnog kardiovaskularnog stanja upravo i počinje s angiografskim
prikazom kardinalnog venskog sustava.
256 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.24.
Tumori srca
Tumori srca u djece su vrlo rijetki. Ipak, zahvaljujući eho- (rabdomiom) vezan je za mogući razvoj kasnijih promje-
kardiografiji velik se broj tumora otkriva još u fetalnoj na u središnjemu živčanom sustavu s razvojem neuro-
dobi. U trenutku dijagnoze, neovisno o tome je li riječ o fibromatoze uz moguće popratnu epilepsiju i smetnje u
fetalnoj ili drugoj dobi, većinom su asimptomatski ako mentalnom razovju.
ne izazivaju aritmije ili ne opstruiraju prolazak krvi kroz
Od dobroćudnih tumora najčešće se nalaze rabdomiomi,
srce. Ovi simptomi ovise o naravi tumora, tj. o njihovoj
a potom slijede fibromi i miksomi. Ekstremno se rijetko
veličini i lokalizaciji, ali i o vrsti tumora. Zahvaljujući
u dječjoj dobi susreću rabdomiosarkomi, angiosarkomi i
poznavanju prirode srčanih tumora, kao i suvremenim
histiocitomi, leomiosarkomi, vaskularni tumori, fibrosar-
metodama dijagnosticiranja i liječenja, najveći broj dje-
komi i teratomi, a ostali se svrstavaju u neklasificirane
ce s tumorima s kardiološkog se stajališta uspješno liječi.
tumore. U našoj je literaturi opisan entitetski oblik srča-
Incidencija varira od 0,27 do 0,4 % pregledane djece, iako
nog tumora koji u osnovi pripada kožnim tumorima (hi-
se u fetalnoj kardiologiji učestalost nalaza tumora čini
stiocitomima), s nazivom juvenilni ksantogranulom.
većom. Srećom, tek jedan od pet srčanih tumora u djece
su maligni ili mogu imati zloćudan tijek zbog veličine (op- Ovdje prikazujemo neke tumore koje smo susreli u prak-
strukcija i aritmija). Nažalost, najčešći od srčanih tumora si, među njima i juvenilni ksantogranulom.
2.24.1. Solitarna, slabo vaskularizirana tumorska tvorba (zvjezdica) 2.24.2. … i venskoj fazi. S obzirom na dob, diferencijalnodijagno-
koja zauzima veći dio kavuma lijevog ventrikula novorođenčeta; pri- stički, riječ je o rabdomiomu ili fibromu.
kaz CT-om u arterijskoj fazi…
Patološki nalaz na srcu 257
2.24.3. Tumor snimljen u fetalnoj dobi 24 tjedna, ispunjava veći dio 2.24.4. Apikalna os. Tumor, promjera 2 x 1,5 cm, ispunjuje velik dio
desne i lijeve klijetke. Nalazi se i perikardijalni izljev. desne klijetke apikoseptalno u novorođenoga djeteta. Slobodna je
površina hrapava, a dijelom je srastao sa septumom. Prema morfolo-
giji i smještaju vjerojatno je riječ o rabdomiosarkomu. Nema aritmija
ni smetnji protoka krvi kroz desnu klijetku.
2.24.5. Prikaz tumora u bolesnika s prethodne slike, ali iz duge osi. 2.24.6. Tumor lijeve klijetke djelomično fiksiran za septum, hrapave
Veći dio tumora nalazi se apikoseptalno, infiltriran je septum i apeks, slobodne površine (rabdomiom?). Ne uzrokuje aritmije. Apikalna os.
a slobodna je površina hrapava (rabdomiom?).
258 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.24.7. A. Slika tumora s prethodne slike, kolordoplerski prikaz slobdnoga protoka krvi kroz lijevu klijetku prema aorti sistole. B. Slobodan utok
krvi u lijevu klijetku dijastole (u bolesnika s prethodne slike).
2.24.8. Tumor koji zahvaća apikalni dio obiju klijetki, više desno
nego lijevo, infiltrira septum i apeks lijeve klijetke, a slobodna mu je
površina hrapava (apikalna os).
2.24.11. Opsežni tumor desne klijetke koji zauzima veći dio kaviteta
i raste prema izlaznom traktu desne klijetke s njezinom posljedičnom
opstrukcijom.
A B
2.24.14. Tumor lijeve klijeke u fetusu od 32 tjedna. Tumor zahvaća veći dio lijeve klijetke i mitralnu valvulu. Doplerski obrzac kroz mitralnu
valvulu sasvim je osobit i odstupa od normalnog obrasca.
2.24.15. Tumor lijeve klijetke. Gotovo u cijelosti lijevu klijetku ispunjuje tumorska masa (TM). Porodična je anamneza pozitivna na tuberoznu
sklerozu. Tumor je vjerojatno rabdomiom. Vidi se protok slijeva nadesno preko ovalnog otvora (***) i otvaranje njegove valvule (embrionalni dio,
septum primum). Nema opstrukcije u protoku krvi zdesna nalijevo (DV – desna klijetka; LV – lijeva klijetka; AO – aorta; LA – lijeva pretkli-
jetka; DA – desna pretklijetka; TV – trikuspidalna valvula; MV – mitralna valvula; PV – pulmonalna vena (dijete je umrlo tjedan dana nakon
rođenja zbog aritmija).
Patološki nalaz na srcu 261
2.25.
Heterotaksija ili sindrom nepotpune lateralizacije
Sindrom heterotaksije na hrvatski se jezik može prevesti Nadalje, smještaj srca (i drugih organa u odnosu prema srcu:
kao nepotpuna lateralizacija (ili drukčiji smještaj od nor- pluća, jetra, slezena, želudac, crijeva...) može biti označen i
malnoga) (grč., heteros – drukčiji, drugi, taxis – poredak, pojmom »ambiguozan«, što se prevodi kao »dvosmislen« (en-
red, međusobni odnos). Radi boljeg razumijevanja dobro gl. ambiguous – dvosmislen), a koristi se i inačica – »ni lijevo
je razjasniti neke pojmove. ni desno«. Ta dvosmislenost zahtijeva detaljnu analizu polo-
žaja i izgleda i drugih organskih sustava, pa je stoga segmen-
Normalno srce razvija se u takozvanoj desno-lijevoj
talna analiza neizbježna u dobroj dijagnostici PSG-a.
orijentaciji (zajedno s drugim visceralnim organima) pa
kažemo da ima uobičajeni smještaj, a u praksi se upora- Ekstremni oblik heterotaksije naziva se izomerizmom, a
bljuje pojam »situs solitus« (lat. situs – smještaj, solitus može se na hrvatski jezik prevesti kao jednostranost. Ta
– uobičajen). No srce se može razvijati i u lijevo-desnoj jednostranost može biti desna ili lijeva, odnosno postoji
orijetnaciji, kada postoji zrcalna slika normalnog srca, ali desni i lijevi atrijski izomerizam, odnosno desna i lijeva
i drugih organa, pa tada kažemo da je posrijedi preokre- jednostranost. Detaljnije o tome u poglavlju 2.26.
nut (obrnut) smještaj srca (lat. situs inversus). Pri tome
Klinički gledano, srčane anomalije povezane s heterotak-
srce ne mora imati nikakvu grešku pa se naziva i zrcalna
sijom pokazuju vrlo visok stupanj heterogenosti.
slika normalnoga srca, a u literaturi se češće rabi anglo-
saski termin mirror image (engl. mirror – ogledalo, image U poglavlju 25. prikazujemo heterotaksiju bez atrijskog
– slika). izomerizma, a lijevi i desni atrijski izlomerizam, kao ek-
stremni oblik heterotaksije, prikazujemo u poglavlju 2.26.
1 1
1 1
2 2
3 2 2 3
RAA RAA
LAA LAA
jetra jetra
slezena slezena
Crtež pokazuje odnos srca prema drugim organima u najčešćoj, takozvanoj desno-lijevoj orijentaciji (lijevo) ili u zrcalnoj slici normalnoga srca i
drugih organa (lijevo-desna orijentacija, pri čemu ne mora postojati nikakva srčana greška).
262 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.25.3. CT prikaz jedinstvenog atrija i jedinstvenog ventrikula s je- 2.25.4. CT prikaz pulmonalne arterijsko-venske fistule u desnome
dinstvenom atrioventrikularnom valvulom (zvjezdica). plućnom krilu (strelica) u djeteta s pulmonalnom atrezijom i stanjem
nakon Glennova kavopulmonalnoga spoja (G).
Patološki nalaz na srcu 263
2.25.5. Situs viscerum inversus na rendgenogramu torakalnih or- Zbog malog broja bolesnika te izrazite heterogenosti kar-
gana. Apeks srca smješten je u desnom hemitoraksu (strelica), a diovisceralnih anomalija u sindromu heterotaksije prika-
fundus želudca (F) u desnom hemiabdomenu.
zujemo nekoliko pacijenata.
Pacijent 1. Visceralna heterotaksija pluća (heterotaksija plućnih krila na osnovi tipičnog bronhograma + azygosni
kontinuitet (interrupcija VCI-ja), jedinstvena pretklijetka s elementima atrioventrikularnog septalnog defekta goose
neck fenomen – ASD I., aorta i v. azygos na desnoj strani kralježnice, asplenija?, polisplenija?).
2.25.7. Visceralna (pulmonalna) heterotaksija; bronhogram poka- 2.25.8. Azygosni kontinuitet u istog bolesnika – interrupcija donje
zuje obrnuti položaj pluća – lijeva strana ima obilježja desne, a desna šuplje vene i utok v. azygos u gornju šuplju venu (posteroanteriorna
ima obilježja lijeve strane pluća – strelice pokazuju oštar traheo- projekcija). Iako je atrijska šupljina jedinstvena u hemodinamskom
bronhalni kut desno i glava strelica pokazuje tupi treheobronhalni smislu riječi, morfološki postoje oba atrija prema izgledu aurikula, pa
kut lijevo. nema atrijskog izomerizma.
264 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.25.9. Azygosni kontinuitet – lateralna projekcija u istog bolesnika 2.25.10. Kateter je preko v. azygos potisnut do razine atrija, a odatle
– v. azygos nalazi se uz samu kralježnicu (jamačno blizu aorte). Ula- preko mitralne valvule kod jedinstvene pretklijetke u lijevu klijetku.
skom kontrasta iz gornje šuplje vene u srce, prikazuje se jedinstvena Izlazni trakt lijeve klijetke potisnut je mitralnom valvulom u smislu
pretklijetka. Iako je atrijska šupljina jedinstvena u hemodinamskome gooseneck fenomena (strelica) koji sugerira postojanje atrioventri-
smislu riječi, morfološki postoje oba atrija prema izgledu aurikula, pa kularnog septalnog defekta, odnosno ostium priumum defekta kao
nema atrijskog izomerizma. dominantne greške u spektru heterotaksičnih anomalija. Aorta i v.
azygos nalaze se na istoj (desnoj) strani kralježnice, što je tipično za
heterotaksičnu anomaliju.
Ao
gos
v. azy
Ao
DA
LV
2.25.11. Projekcija LAO 60 u istog bolesnika: tijek katetera kroz 2.25.12. Iako hemodinamski čine jedistvenu šupljinu, desna i lijeva
azygosni kontinuitet do lijeve klijetke, isključenje VSD-a i dokaz da pretklijetka imaju svoju normalnu morfologiju (nema atrijskog izo-
su aorta i v. azygos neposredno jedna uz drugu. merizma) – dijete ima sinusni ritam.
Patološki nalaz na srcu 265
Pacijent 2. Levokardija, normalan brohnogram, jetra lijevo, želudac desno, asplenija, sinusni ritam, azygosni
kontinuitet, single ventricle – undetermined type, single AV-valve, desni aortalni luk, atrezija plućne arteri-
je, sifonski duktus – ijatrogena ligatura v. azygos pri formiranju Glennove operacije, kolateralna cirkulacija
kroz hemiazigosni kontinuitet i v. anonime prema sustavu gornje šuplje vene (v. brachiocephalica), odnosno
Glennove operacije).
(Prije analize slika koje slijede, molimo pogledati uvod u poglavlje 2.23. s uvodnom slikom kako bi se shvatio odnos iz-
među azygosnog i hemiazygosnog kontinuiteta).
aorta
v. hemiazygos
2.25.13. Normalan bronhogram, levokardija, jetra na lijevoj strani, 2.25.14. Lateralna projekcija: krv iz donjega kardinalnog venskog
želudac na desnoj strani, nema donje šuplje vene – krv iz donjeg di- sustava teče preko hemiazygosnog kontinuiteta (nalazi se iza aorte)
jela tijela teče preko hemiazygosnog kontinuiteta u gornji kardinalni prema sustavu gornje šuplje vene.
venski sustav, utječući i v. brachiocephalicu – ovaj se put otvorio
zbog ijatrogenog podvezivanja v. azygos. Vena hemiazygos i aorta na
istoj (desnoj) strani kralježnice – posteroanteriorna projekcija.
3 4
3 1
1 2 2
2.25.17. Kateter je preko nenormalno položene aorte (desni aor- 2.25.18. Kateter je uveden putem brahiocefaličke vene. Vidi se
talni luk) uveden u jedinistvenu klijetku i kroz jednistvenu atrioven- Glennova operacija (glava strelice), a u desnom pluću arterijsko-
trikularnu valvulu potisnut u desnu pretklijetku, kamo je injiciran venska fistula (strelica).
kontrast. Regurgitacija kontrasta pokazuje hepatalne vene – nema
donje šuplje vene (prethodno je prikazan ulazak katetera putem v.
azygos u desnu pretklijetku).
KOMENTAR
Pacijentica je rođena s opisanom kompleksnom srčanom greškom
u levokardiji, ali s funkcionalno jedinstvenom klijetkom, jedinstve-
nom pretklijetkom, jedinstvenom atrioventrikularnom valvulom,
atrezijom pulmonalne arterije, desnim aortalnim lukom, sifonskim
Botallovim duktusom i azygos kontinuitetom, bez slezene i s hetero-
taksičnim položejem abdominalnih organa. Nakon mBT anastomoze
i ligature Botallova duktusa planirana je Kawashima operacija, ali je
iatrogeno podvezana v. azygos i učinjena je samo monokavobipul-
monalna anstomoza (Glenn). Time je dotok krvi iz donjeg dijela tijela
u plućnu arteriju ovisio o aktivaciji rezervnog kadinalnog venskog
sustava - v. hemiazygos (koji normalno utiče u v. brachicephalicu –
vidjeti sliku 2.23.6). Dijete je dugo vremena razvijalo duboku cijanozu
koja je bila potencirana razvojem pulmonalne arteriovenske fistule
(slika 2.25.18). Stoga je u nekoliko navrata izvršena hemodilucija (po-
rast Hb na 220 g/L i hematokrita na 70 L/L). Uspostavom komuni-
kacije između v. hepaticae i desne grane plućne arterije) dolazi do
spontanog zatvaranja plućne arteriovenske fistule i nestanka cijano-
ze, s normalnom plinskom analizom krvi. Dijete nema tegoba srčane
naravi (vidjeti sliku 3.3.20 koja prikazuje istu operaciju kod drugog
pacijenta jer kod ovog nije učinjena rekaterizacija) .
Prikaz pokazuje kako nedostatak tijesne suradnje dijagnostičara i
kardijalnog kirurga može biti fatalan za pacijenta, ali i kako ne treba
2.25.19. Lijevi je bubreg niže položen od desnog, što je dio prestati tražiti ozdravljenja kroz nerijetko slabo poznate puteve koje
sindroma heterotaksije – jetra se nalazi također na lijevoj nudi sama priroda. (Vidjeti još jednom sliku na stranici 251).
strani.
Patološki nalaz na srcu 267
Pacijent 3. Bronhogram desni, sinusni ritam, dextrocardia, single ventricle (funkcionalno), single AV-valve,
atrezija plućne arterije, azygosni kontinuitet, desni aortalni luk, bikuspidalna aortalna valvula, mBT anasto-
moza, Kawashimina operacija, mogući desni atrijski izomerizam – osim azygosnog kontinuiteta, ima aspleni-
ju, hidronefroza desno.
2.25.20. Kontrast injiciran u v. azygos neposredno iznad bubrega, 2.25.21. Kateter je putem v. azygos i preko desne pretklijetke
gdje se odvaja rezidualna donja šuplja vena koja je terminalno opstru- uveden u jedinstvenu nedeterminiranu klijetku preko jedinstvene
irana (strelica). Krv iz donjega kardinalnog venskog sustava u cijelosti atrioventrikularne valvule kod dekstrokardije – (posteroanteriorna
ide preko v. azygos prema srcu. I aorta i v. azygos nalaze se na lijevoj projekcija).
strani kralježnice, jedna uz drugu (posteroanteriorna projekcija).
2.25.22. Lijeva ventrikulografija gore opisanog pacijenta: primi- 2.25.23. Aortografija – bikuspidalna aortalna valvula, široka uzlazna
tivna klijetka nedeterminiranog tipa, široka aorta s bikuspidalnom aorta, širok brahiocefalični trunkus.
valvulom.
268 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
4
2
5
6
1
3
2.25.24. Kateter je putem v. azygos, preko atrija i atrioventriku- 2.25.25. Prikaz Kawashimine oparacije u posteroanteriornoj pro-
larne valvule, jedinstvene klijetke i aorte, uveden do širokoga bra- jekciji; v. azygos je spojena u zajednički sustav prikupljanja venske
hiocefaličnog trunkusa. Nakon injekcija kontrasta prikazuje se mBT krvi iz gornjeg i donjeg kardinalnog venskog sustava koja se slijeva
anastomoza (1) između ljevostranog brahiocefaličnog trunkusa (2) i u plućnu arteriju. Jedina neoksigenirana krv preostaje iz hepatalnih
lijeve grane plućne arterije (3) te lijeva zajednička karotidna arterija vena (posteroanteriorna projekcija).
(4), lijeva supklavija (5) i lijeva a. mammaria (6).
2.25.26. Prikaz Kawashimine operacije u dje- 2.25.27. Prikaz bataljka opstruirane donje 2.25.28. Lateralna projekcija sa slike
teta s heterotaksijom u lateralnoj projekciji. šuplje vene (1) i dotok krvi putem v. azygos 2.25.27.
(2) u sindromu heterotaksije. Kontrast je inji-
ciran nisko u donji kardinalni venski sustav.
Prema odnosu aorte i v. azygos zaključuje se
na okolnost sindroma heterotaksije. Obje se
krvne žile nalaze na desnoj strani kralježnice
(kateter se nalazi u aorti, položenoj paralelno).
Patološki nalaz na srcu 269
2.26.
Atrijski izomerizam
Atrijski izomerizmi najekstremniji su oblik heterotaksije. Lijevi atrijski izomerizam obično se očituje slabijom
Postoji desni ili lijevi atrijski izomerizam. Ova anomalija razvijenošću desnostranih ventrikularnih struktura, uk-
nastaje zbog prekida bilateralne simetrije već u embrio- ljučujući plućne arterije s ograncima. Analiza počinje
nalnom razvoju srca, što se očituje nastankom dviju li- prikazom bronhograma koji pokazuje sliku tipičnoga si-
jevih (lijevi atrijski izmerizam) ili dviju desnih polovica metričnoga grananja bronha (oštar kut), a nastavlja se s
tijela (desni atrijski izomerizam). Iako desna pretklijetka očekivanim sljedećim elementima:
obavlja normalnu funkciju prihvaćanja venske krvi iz kar-
1. nepostojanje sinoatrijskoga čvora – nema sinusnoga
dinalnoga venskog sustava, a lijeva pretklijetka prihvaća
ritma – nalazi se kompletni atrioventrikularni blok,
arterijaliziranu krv putem pulmonalnih vena, aurikule
2. interrupcija donje šuplje vene s azygosnim kontinuitetom,
atrija su ili lijeve ili desne. To određuje i očekivanu pojavu
položajnih ili strukturnih promjena na drugim organima. 3. atrioventrikularni septalni defekt ili druga srčana
greška (npr. DORV),
Pri tome je neobično važno istaknuti da se kod atrijskog
4. polisplenija.
izomerizma ne očekuje dvostruka diskordancija, tako
da ne treba očekivati korigiranu transpoziciju velikih Moguća je i položajna anomalija, odnosno lijevi atrijski
krvnih žila. Razlikuju se desni i lijevi atrijski izomerizam, izomerizam u heterotaksiji.
a riječ je o stanju koje se očituje postojanjem ljevoatrij- Liječenje ovih složenih grešaka koje se opisiju kao lijevi
skih, odnosno desnoatrijskih aurikula na obama atrijima, i desni atrijski izomerizam, s moguće prisutnom hete-
neovisno i tome čine li funkcionalno desni ili lijevi atrij ili rotaksijom, ovisi o morfološkim promjenema, hemodi-
kada postoji jedinstveni atrij (nedostatak interatrijskoga namskim ovisnostima i o funkcionalnom stanju srčane
septuma). greške, ali i drugih pridruženih anomalija (kao što je npr.
asplenija – potreba za posebnim načinom cijepljenja).
1 1
1 1
2 2
3 3
2 2
desni lijevi
atrijski atrijski
izomerizam izomerizam
središnji središnji
položaj jetre položaj jetre
Crtež pokazuje tipičan položaj visceralne heterotaksije ovisne o postojanju atrijskih aurikula.
270 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Pacijent 4. Dva lijeva pluća – bronhogram, azygosni kontinuitet, dvije lijeve aurikule, atrioventrikularna dis-
kordancija, VSD subaortalis, DORV, PS s hipoplazijom plućnih krvnih žila, ductus Botallo, single coronary
artery – BAV.
2.26.1. Lijevi atrijski izomerizam – posteroanteriorna projekcija; 2.26.2. Lijevi atrijski izomerizan – lateralna projekcija. Azygosni
očituje se tipičnim bronhogramom (dva lijeva pluća, vidjeti sliku kontinuitet, v. azygos postavljena sasvim odostraga uz kralježnicu (i
2.26.3.), nalazi se azygosni kontinuitet – interrupcija donje šuplje aortu), ulazi u gornju šuplju venu, a potom se prikazuje desni atrij s
vene i ulaza v. azygos u desnu pretklijetku koja ima aurikulu lijeve aurikulom lijevog atrija (izgled aurikule kao krilo ptice) – označuje
pretklijetke koja se ocrtava kao »krilo ptice« (lijevi atrijskin izome- lijevi atrijski izomerizam. Dijete ima i kompletni atrioventrikularni
rizam). Vena azygos nalazi se na lijevoj strani kralježnice i ide para- blok.
lalno s aortom.
2.26.9. Aortografija kod heterotaksije – lateralna projekci- 2.26.10. Desna ventrikulografija kod lijevog atrijskog izomerizma –
ja – očituje se kao dekstrokardija s lijevim atrijskim izomerizmom lateralna projekcija; kateter je uveden u DV putem aorte – DORV.
(atrioventrikularna diskordancija) uz DORV i pulmonanu stenozu Izlazni je trakt desne klijetke uzak (stenotičan), iz desne klijetke koja
(nema ventrikauloarterijske diskordancije – nema dvostruke diskor- je grubo trabekulirana pretežno se puni pulmonalno stablo, a dje-
dancije). Aorta je položena atipično, sasvim odostraga, aortalna je lomično i široka aorta. Nakon recirkulacije prikazuju se odostraga
valvula bikuspidalna. Čini se da postoji single coronary artery. postavljene lijeve pretklijetke.
Pacijent 5. Dekstrokardija, sinusni ritam, single atrij s dvjema desnim aurikulama, jedna atrioventrikularna
valvula, single ventrikul s dominacijom desne klijetke i hipoplazijom lijeve u superior (desna) – inferior (lijeva)
položaju ventrikula, atrezija pulmonalne arterije (ovisnost o sifonskom duktusu), donja šuplja vena u sredini
atrija, na istoj strani s aortom, ima aspleniju.
2.26.12. Desni atrijski izomerizam – jedna pretklijetka s dvjema de- 2.26.13. Posteroanteriorna projekcija slike 2.26.12. Uz SV pokazuje
snostranim aurikulama (oblik psećeg uha), utok donje šuplje vene se široka uzlazna aorta (bikuspidalna aortalna valvula), a i aorta i do-
atipično u sredinu atipičnog atrija, jedna atrioventrikularna valvula, nja šuplja vena na desnoj su strani kralježnice. Prikazuju se i široke
jedinstvena klijetka (SV) u superior (desna) / inferior (lijeva) položa- hepatalne vene.
ju s hipoplazijom lijeve klijetke (lateralna projekcija).
2.26.14. Atrezija plućne arterije i opskrba plućnih krvnih žila putem 2.26.15. Prikaz Glennove operacije i postojanja perzistirajuće lijeve
visokog (sifonskog) Botallova duktusa. gornje šuplje vene u istog bolesnika.
274 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.27.
Fetalno srce – osobiti patološki nalazi
2.27.1. Aneurizmatsko izbočenje valvule foramena ovale nalijevo; 2.27.2. Embrionalna tvorba u lijevoj klijetki, promjera 2,8 mm. U
uzdužna os – septoaortalni i aortikomitralni kontinuitet. Prikaz fe- lijevoj se klijetki tijekom trudnoće može naći pojačan odjek oko tkiva
talnog srca u uzdužnome presjeku na kojemu se nalazi lijeva klijetka koje imponira kao manji tumor. Prije se pojava takvoga tkiva povezi-
(LV) s odličnim prikazom izlaska aorte (AO), prikazom mitralne val- vala s mogućim postojanjem srčanih bolesti. Danas nema takvo zna-
vule i aneurizme interatrijskog septuma (označeno strelicom) koja čenje i čini se da pripada embrinalnom tkivu mitralnog aparata, pre-
ujedno čini i granicu između desnog (DA) i lijevog atrija (LA). Ova- težno papilarnoj muskulaturi. Do kraja trudnoće obično se resorbira.
ko može izgledati prematurno zatvaranje fosse ovalis, što može biti
indikacija za raniji porođaj.
2.27.3. Sumnja na inlet VSD iz pogleda u sve četiri šupljine. Insercija AV- zalistaka na istoj razini. Iz apikalne osi (pogled u sve četiri šupljine)
u ulaznom dijelu desne klijetke (vezano za trikuspidalnu valvulu) nalazi se prekid kontinuiteta koji pobuđuje sumnju na VSD. Pozornost valja
usredotočiti na inserciju mitralne i trikuspidalne valvule koja je na istoj razini i dodatno pobuđuje sumnju na takozvani VSD AV-kanala. Defekt
se ne mora vidjeti iz drugih osi. Nalaz treba potvrditi kolordoplerski, ali zbog izjednačenih tlakova nalaz nije pouzdan. U ovog pacijenta valja
sumnjati na Downov sindrom.
Patološki nalaz na srcu 275
2.27.4. Prematurno zatvaranje ovalnog otvora. Restriktivan ovalni 2.27.5. Kolordoplerskim prikazom nalazimo maksimalni protok
otvor u gestacijskoj dobi od 37 tjedana razlog je povećanja desnih zdesna nalijevo od 3,5 mm (normalno za dob 7 – 8 mm).
srčanih šupljina u odnosu prema lijevima.
B C
2.27.8. Ocjena mitralnog i aortalnog protoka u fetalnom srcu: A. gibanje mitralne valvule u fetusu (E/A = 0,5) prikazano u dijastoli i pojava
krvi u aorti prikazano u sistoli te odnos ovih vremena prema elekokardiografskom zapisu (shematski prikaz); B. doplerski prikaz odnosa mitralne
valvule u dijastoli s obzirom na protok krvi u aortu u sistoli. C. kvadratićem je prikazano mjesto kamo treba staviti marker kursora da bi se mogli
snimiti dijastola mitralne valvule i sistolički protok u aortu. Na ovome se bazira i takozvani Tei indeks (vidjeti sliku 1. na str. 10, pogl. 1.1.)
2.27.15. Trajno kompletni atrioventrikularni blok u djeteta rođenog s neonatalnim lupusnim sindromom, koje nije primalo adekvanu profilaksu
između 15. i 20. tjedna trundoće.
Malčić I. Škrablin-Kučić Snježana: Fetalna i neonatalna kardiologija, sveučilišni Šarić D, Malčić I: Bradikardija, etiologija kompletnog atrioventrikularnog bloka,
udžbenik, Medicinska naklada, Zagreb, 2011. neonatalni lupusni sindrom. U: »Fetalna i neonatalna kardiologija«, ur. I. Malčić, S.
Malčić I., Kniewald H., Benjak V., Dorner S.: Kongenitalni atrioventrikularni blok Škrabličn-Kučić, Medicinska naklada, Zagreb, 2009.
– neonatalni lupusni sindrom. Congenital Heart AV-Block – Neonatal lupus syn-
drome. Pediatr Croat 2004;48:121-125
278 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.28.
Palijativne operacije
2.28.1. CT angiografija prohodnog modificiranog Blalock-Taussigi- 2.28.2. Trodimenzionalni prikaz (pogled odostraga, 3D) pacijenta
na šanta (strelica) između brahiocefaličnog trunkusa i plućnih arte- sa slike 2.28.1.
rija – multiplanarni (MIP) prikaz.
2.28.3. Blalock-Taussigina anastomoza, modificirana (mBT) (strelica); 2.28.4. BT anastomoza s modifikacijom s lijeve stra-
anastomoza između brahiocefaličnog trunkusa i desne grane plućne arteri- ne (strelica); spoj s pomoću dakronske proteze između
je, izvedena provodnikom od goretexa, promjera 3 – 4 mm. Izvodi se u svim lijeve potključne arterije i lijeve grane plućne arterije.
okolnostima teške opstrukcije ili atrezije u izlaznom traktu desne klijetke, Takva se anastomoza češće radi pri postojanju desnog
pri operaciji po Norwoodu ili K-D-S operaciji te drugih komplesnih gre- aortalnog luka.
šaka, najčešće kao prva operacija. Inače je ta operacija izvorno u povijesti
izvedena 29. studenoga 1944. (Alfred Blalock, Helen Taussig i Thomas
Vivien). Izvorna BT anastomoza napravljena je kao komunkacija proksimal-
nog bataljka lijeve potključne arterije i lijeve grane plućne arterije.
Patološki nalaz na srcu 279
DPA
2.28.5. Injekcija kontrasta u mBT anastomozu (strelica) s desne 2.28.6. Prikaz mBT anastomoze iz lateralne projekcije – anasto-
strane. Jasan prikaz uredne prohodnosti i dobre opskrbe desne gra- moza između brahicefaličnog trunkusa i desne grane plućne arterije.
ne plućne arterije.
2.28.7. Centralna mBT anastomoza (lateralna projekcija) radi se 2.28.8. Prolazak kateterom kroz mBT anastomozu i prikaz pulmo-
kod teške hipoplazije obiju grana plućne arterije, kada je moguće nalnih arterija – posteroanteriorna projekcija.
napraviti spoj samo centralno.
280 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
DV
RVOT
Ao
PA
PA
TP
RVOT
DV
2.28.21. TCPC anastomoza prikazana centralno injekcijom kontra- 2.28.22. Potpuna kavopulmonalna anastomoza (TCPC), odnosno
sta u gornju šuplju venu. Prikazuje se odlična opskrba plućnih krvnih modificirana operacija po Fontanu ekstrakardijalnim provodnikom
žila krvlju i regurgitacija kontrasta u ekstrakardijalni provodnik koji u djeteta s dekstrokardijom uz kompleksnu srčanu grešku pri kojoj
dolazi iz sustava donje šuplje vene. funkcionira samo jedna klijetka.
2.28.23. Potpuna kavopulmonalna anastomoza sa stenozom u 2.28.24. Potpuna kavopulmonalna anstomoza s fenestracijom; u
konekciji lijeve pulmonalne arterije s desnom, u djeteta s dekstro- sredini, na kontaktu ekstrakardijalnog provodnika i šupljine u koju
kardijom. Kateter je uveden putem desne potključne vene u desnu utječe čista krv iz pulmonalnih vena (desni i lijevi atrij u spoju s lijevim
granu plućne arterije preko v. brachiocephalicae i gornje šuplje vene nakon Blalock-Hanlonove operacije) nalazi se artificijelni otvor pro-
s desne strane. mjera 4 mm koji rasterećuje ukupni protok kroz pluća (zbog sumnje
na moguću hipoplaziju plućnih krvnih žila (nizak Nakatin indeks) ili
pri sumnji na višu PVR nego se izračunava metodom po Ficku.
284 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.28.25. Spajanje razdvojenih pulmonalnih arterija i ugradnja pro- 2.28.26. Naknadna ekstremna stenoza na mjestu prethodne ko-
vodnika između aorte i zajedničkog konfluensa prethodno razdvoje- nekcije desne i lijeve grane plućne arterije i distalna stenoza desne
nih plućnih krvnih žila. grane plućne arterije. Aortopulmonalna anastomoza ima promjer
manji od 3 mm.
2.28.29. Primjereno prohodna anastomoza Fontanova provodni- 2.28.30. Nehomogen kontrastni prikaz plućnih arterija (PA) u ar-
ka s plućnom arterijom (zvjezdica) te stent u lijevoj plućnoj arteriji terijskoj fazi (koronalni i aksijalni prikaz) u bolesnika s Fontanovom
(strelica). cirkulacijom.
2.28.33. Prikaz otvorene fenestre između Fontanova provodnika i 2.28.34. Banding (zaomčivanje) plućne arterije u djeteta s inlet
desnog atrija u arterijskoj fazi CT-a (strelica). Nekontrastna krv do- VSD-om i plućnom hipertenzijom. Prikazuje se mjesto sužena trun-
lazi preko provodnika iz donje šuplje vene kroz fenestru i kontrastom kusa plućne arterije (strelica) i regurgitacija kontrasta iz desne klijet-
ispunjen arterijski atrij. ke u desnu pretklijetku. Također se istodobno prikazuje kontrast u
aorti (izjednačeni tlakovi u klijetkama) – normalan odnos krvnih žila
na bazi. Angiografija je učinjena s pomoću pigtail katetera uvedena u
desnu klijetku preko donje šuplje vene.
2.28.35. Prikaz VSD-a u istog bolesnika opisanog na gornjoj slici u 2.28.36. Banding plućne arterije u djeteta s TGA i VSD-om koji je
vjerodostojnoj projekciji. rođen kao prematurus s niskom tjelesnom težinom. Kateter je pre-
ko donje šuplje vene uveden u desnu pretklijetku, lijevu pretklijetku
i lijevu klijetku. Prikazuje se PA koja izlazi iz lijeve klijetke i ima PAB,
a kroz VSD se puni desna klijetka iz koje izlazi aorta.
Patološki nalaz na srcu 287
2.28.37. Banding plućne arterije u djeteta s TGA-om u kojega se s 2.28.38. mBT anastomoza kod desnog aortalnog luka kod Falloto-
pomoću ove palijacije lijeva klijetka priprema za anatomsku koreciju ve tetralogije. Anastomoza je učinjena između lijeve a. supklavije i
u dobi od 6 mjeseci: kateter je uveden putem donje šuplje vene te lijeve grane plućne arterije (uobičajena mBT anastomoza izvodi se
preko desne i lijeve pretklijetke u lijevu klijetku. Angiografski prikaz između brahiocefaličnog trunkusa i desne grane plućne arterije).
lijeve klijetke, prikaz PAB-a (strelica) i urednih ogranaka plućne ar-
terije.
2.28.39. Prikaz takozvanog Sano šanta 2.28.40. Prikaz Sano šanta iz postero- 2.28.41. mBT anastomoza (3 mm) između
kao dijela Norwood I. operacije u djete- anteriorne projekcije u istog bolesnika brahiocefaličnog trunkusa i desne grane plućne
ta sa sindromom hipoplastičnoga lijevog (slika 2.28.39.). arterije.
srca. Uz Norwood operaciju (vidjeti na
drugim mjestima, osobito na 3.4.) spaja
se kavitet desne klijetke s plućnom arte-
rijom (umjesto mBT anastomoze).
288 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.28.42. A. mBT anastomoza kod TA i njezin odnos prema a. mamarii dex. (a. toracis dex.) (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna pro-
jekcija u istog bolesnika.
A B
2.28.43. A. Prikaz bezvalvularnoga provodnika između desne klijetke i plućne arterije (Sano šant) u djeteta s HLHS-om. Vidi se i hipoplazija
lijeve grane plućne arterije na dugom segmentu. B. Lateralna projekcija u istog bolesnika.
Patološki nalaz na srcu 289
2.29.
Periferne anomalije, prirođene ili stečene
2.29.1. Ijatrogena anomalija periferne venske cirkulacije desno in- 2.29.2. Arterijsko-venska fistula između femoralne arterije i vene, na-
gvinalno na razini od vene femoralis desno do donje šuplje vene li- stala vjerojatno kao posljedica punkcije tijekom kateterizacije ili opera-
jevo, nastala vjerojatno kao posljedica prethodnih venskih punkcija i cije (posteroanteriorna projekcija). Arterija je lateralno (uža krvna žila),
opstrukcijskih lezija zbog trombotičnih procesa. Venska krv iz desne a vena medijalno (šira krvna žila). Kontrast je injiciran u distalni dio de-
noge u cijelosti se putem opsežnih kolaterala u zdjeličnome venskom sne femoralne arterije, neposredno nakon bifurkacije aorte, a kateter je
sustavu drenira u lijevu donju šuplju venu. uveden preko lijeve femoralne arterije.
2.29.3. Arterijsko-venska fistula na mjestu prethodne punkcije fe- 2.29.4. Izravan ulazak katetera kroz fistulu u femoralnu venu i
moralne arterije – lateralna snimka pacijenta opisanog pod 2.29.2. injekcija konstrasta rukom. Kateter je uveden retrogradno preko
Femoralna je arterija naprijed (uža i dobro tonizirana krvna žila), a lijeve femoralne arterije do bifurkacije aorte, a potom u femoralnu
femoralna vena odostraga (šira, distenzibilna krvna žila). arteriju i kroz A-V-fistulu u femoralnu venu.
290 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.29.5. Korekcija periferne lezije femoralne arterije ugradnjom pe- 2.29.6. Periferna anomalija femoralne vene u protoku prema do-
rifernog stenta u sustav donje šuplje vene. njoj šupljoj veni.
2.29.7. Nekoliko stentova u sustavu donje šuplje vene s lijeve i de- 2.29.8. Potpuna opstrukcijska lezija desne femoralne arterije na-
sne strane radi održanja cirkulacije. kon punkcije femoralne arterije.
Patološki nalaz na srcu 291
2.29.9. Periferna kolateralna cirkulacija od femoralne vene do do- 2.29.10. Lateralna projekcija pacijenta opisanog pod 2.29.9.
nje šuplje vene preko vertebralnoga venskog spleta (posteroanteri-
orna projekcija).
KOMENTARI
Glavni razlog perifernih opstukcijskih lezija nalazi se u
poremećajima kaogulacije izazvanim oštećenjem va-
skularnog epitela. Široki opis antikoagulacijskih načela
kod PSG-a možete pročitati u dolje priloženoj referenciji)
Osobiti problem nastaje okluzijom arterija, ali i okluzi-
ja vena predstavlja ogroman problem, poglavito kada je
potrebna rekateterizacija i reintervencija. Stoga smo po-
sebno opisali u spomenutoj referenciji i vrste i principe
djelovanja anikoagulacijskih lijekova, s naglaskom na
pristup s kojim se smanjuje opasnost od okluzjie arte-
rija, a opisani su i pristupi kod osobitih stanja; aritmije
i antikoagulancije, intervencijska kateterizacija, okluzija
umetkom, radiofrekventna ablacija, mBT anastomoza,
miokardijalna ishemija i infarkt, kardiomiopatije, Kawa-
sakijeva bolest... S obzirom na to da nema jedinstvenog
2.29.11. Nemogućnost pristupa s lijeve strane, atipičan položaj vene stava u svijetu, mi kod svake rutinske kateterizacije u
donjega kardinalnog venskog sustava pri desnom atrijskom izomerizmu. našem Centru dajemo tijekom kateterizacije 50 – 100 j/kg
heparina u bolusu, a 2 sata po kateterizaciji dajemo ru-
tinski heparin 24 sata u dozi 20 j/kg na sat (za arteriju)
ili 10 j/kg na sat za venu (ako nema osobite kontraindi-
kacije). Čini nam se da na taj način možemo značajno
Malčić I: Primjena antikoagulancije kod prirođenih srčanih grešaka u djece i odraslih.
U »Prirođene srčane greške od dječje do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih smanjiti postkateterizacijske komplikacije, ali se kod
s prirođenim srčanim greškama (OPSG), ur. Malčić I, Šmalcelj A, Anić D, Planinc D, opstukcije arterije ne bi ustručavali primjene Alteplaze.
Medicinska naklada, Zagreb, 2017. ISBN 978-953-176-768-2, str. 356-363
292 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2.30.
Intervencije
A B
C D E
2.30.4. A. Otvoreni foramen ovale – uočavaju se oštra ograničenost rubova i tkivo na razini fosse ovalis. B. Rashkindov balonski kateter na-
punjen kontrastom u lijevoj preklijetki. C. Trenutak povlačenja balona iz lijeve u desnu pretklijetku i raskidanje fosse ovalis. D. Balon u desnoj
pretklijetki. E. Stanje nakon raskinute fosse ovalis – vidi se široki defekt interatrijskog septuma s mašućim rubovima.
294 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Prikaz ugradnje Melody valvule u izlazni trakt desne klijetke nakon inicijalne operacije zajedničkog arterijskog
trunkusa (Contegra provodnik RV-PA, zatvaranje VSD-a i rekonstrukcija trunkalne (sada aortalne) valvule
2.30.5. Izrazita hipertrofija desne klijetke (gruba trabekulacija), 2.30.6. Lateralna projekcija: povećana i grubo trabekulirana desne
insuficijencija trikuspidalne valvule (iskakanje katetera iz desne kli- klijetka uz insuficijenciju trikuspidalne valvule, a zbog višestruke teš-
jetke u desnu pretklijetku) kao posljedica teške stenoze provodnika ke stenoze provodnika RV-PA.
RV-PA. Lijevo od stenotičnoga provodnika vidi se trunkalna (sada
aortalna) valvula nakon inicijalne rekonstrukcije (kalcificirajuće pro-
mjene) (posteroanteriorna projekcija).
2.30.7. Masivna insuficijencija teško stenotičnog provodnika RV- 2.30.8. Lateralna projekcija angiografskog prikaza masivne insufi-
PA. Lijevo od provodnika nalazi se korijen aorte s degenerativnim cijencije istodobno teško stenotičnoga provodnika RV-PA.
promjenama trunkalnog zalistka (posteroanteriorna projekcija).
Patološki nalaz na srcu 295
2.30.9. Aortografija s prikazom trunkalne valvule koja je djelomi 2.30.10. Lateralna projekcija aortografije i prikaz insuficijencije
čno insuficijencijentna (stupanj I.) i s prikazom koronarnih krvnih trunkalne valvule s prikazom koronarnih krvnih žila.
žila (posteroanteriorna projekcija). Žica vodilica nalazi se u plućnoj
arteriji.
A B
2.30.12. Ugradnja stenta (potpornice) u izlazni trakt desne klijet- 2.30.13. Unošenje Melody valvule u razinu prethodno ugrađene
ke, na razinu prethodnog provodnika. Potpornica služi kao temelj potpornice .
ugradnji Melody valvule (koja slijedi).
A B
2.30.14. A. i B. Provjera uredne funkcije lijeve koronarne krvne žile nakon ugradnje potpornice.
Patološki nalaz na srcu 297
A B
A B
KOMENTARI
Zajednički arterijski trunkus prikazan je u ovom po-
glavlju zbog intervencija, a prethodno u poglavlju
2.15., gdje se pretežno bavimo dijagnostikom. Vidi se
da je nemoguće unijeti sva znanja i vještine o jednoj
greški u jedno poglavlje, pa se stoga pozivamo i na sli-
ke 2.15.1. – 2.15.9. A, B, C, D.
Prikaz ugradnje Melody valvule u izlazni trakt desne klijetke nakon višestruke
operacije pulmonalne stenoze i stenoze provodnika
A B
C D
2.30.20. A. Angiografski prikaz teške valvularne stenoze i insuficijencija provodnika s pridruženom dilatacijom izlaznoga trakta desne klijetke.
Dobro prikazan odnos aorte i plućne arterije u lateralnoj projekciji. B. Stenotični provodnik zbog zadebljanja valvularnoga prstena, usprkos slo-
bodnim kuspisima, dilatacija RVOT-a. C. Kolordoplerski prikaz turbulencije nakon stenoze s dilatacijom trunkusa plućne arterije, uz istodobnu
insuficijenciju nevaljalog provodnika. D. Doplerski prikaz stenoze visokog gradijenta i insuficijencije provodnika.
300 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.30.21. A. Test balonom na okolnost moguće kontraindikacije pri ugradnji Melody valvule zbog moguće impresije na koronarne krvne žile.
Injekcija kontrasta u korijen aorte prikazuje uredne koronarne krvne žile u trenutku inflacije balona promjera 22 mm. Odličan prikaz odnosa
aorte i plućne arterije prema koronarnim krvnim žilama. Nalaz pokazuje da nema kontraindikacija za ugradnju Melody valvule (posteroanteriorna
projekcija). B. Lateralna projekcija.
A B
2.30.22. A. Ugradnja potpornice (stenta) na izlazni trakt desne klijetke. Maksimalna insuficijencija (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna
projekcija.
Patološki nalaz na srcu 301
A B
A B
C D
2.30.24. Koarktacija aorte nakon prethodne operacije preklopnicom s pomoću lijeve potključne arterije (engl. reversed flapp – obrnuto prekla-
panje) i perikardijalnom zakrpom (engl. patch) – rekoarktacija – posteroanteriorna projekcija s prikazom desne torakalne arterije (a. mamaria),
preko koje se poslije mogu formirati kolaterale kroz interkostalne arterije prema descendentnoj aorti, ali bez prikaza lijeve a. supklavije (zbog
prethonde operacije) – posteroanteriorna projekcija (A) i lateralna projekcija na kojoj su vidljivi mjesto i oblik koarktacije, ali i prikaz bikuspidalne
aortalne valvule te sva nužna mjerenja prije ugradnje potpornice (stenta) (B). Dovođenje potpornice na odgovarajuće mjesto, prethodno prika-
zano angiografski – posteroanteriorna projekcija (C) i lateralna projekcija (D). Stent koji se ugrađunje na osnovi prije prikazanih izmjera /(C3 =
22 mm – prekoarktacijski segment) jest CP Stent 22 mm, covered) (engl. covered – prekriven, zaštićen, obložen). Stent je oboložen dakronskim
slojem koji zaštićuje postupak od moguće ekstravazacije. (Vidjeti načine mjerenja i mogućnosti naknadne dilatacije visokotlačnim balonima u
poglavlju 2.30., na slikama 2.30. 26., 2.30.27. i 2.30.28.).
Patološki nalaz na srcu 303
A B
C D
2.30.25. Dilatacija potpornice (stenta) balonom kao sastavnim dijelom procesa intervencije. Vidljivo je da nije moguće učiniti potpunu di-
lataciju stenoze, pa i nakon implantacije stenta ostaje visok gradijent između prestenotičnog i poststenotičnog segmenta aorte. Prikazane su
posteroanteriorna (A) i lateralna projekcija (B). Naknadna dilatacija implantiranog stenta visokotlačnim balonom (najprije powerfex 10 mm s
tlakom do 12 bara, a potom Atlas 12 mm s tlakom do 18 bara) tako da se postiže potpuna prohodnost prethodne stenoze, bez ostatnog gradi-
jenta – prikaz u posteroantreriornoj (C) i lateralnoj projekciji (D) .
KOMENTARI
1. I ovdje valja uočiti da dijete uz koarktaciju ima i bikuspidalnu aortalnu valvulu, u ovom slučaju lijevo-desne orijen-
tacija (spojeni desni koronarni i nekoronarni kuspisi, slobodan lijevi koronarni kuspis). U skladu s tim valja očekivati i
dilataciju luka aorte (kao što ovaj pacijent ima). Još jedan dokaz da se koarktacije ne mogu promatrati bez istodobne
opservacije aortalne valvule i obrnuto. To je ujedno dokaz da bi pojam »sindrom bikuspidalne aortalne« valvule tre-
balo uvesti i u pedijatrijsku kardiologiju).
304 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
2. Lijeva potključna arterija može se potpuno odvojiti od luka aorte, a da se lijeva ruka ipak dobro opskrbljuje krvlju
putem poznate kolateralne arterijske cirkulacije; aorta – lijeva zajednička karotida – brahijalni arterijski splet – lijeva
aksilarna arterija – distalni segment lijeve potključne arterije do radijalne arterije. Poznavanje ovog principa važno
je na nakoliko primjera: A. primjena prve palijativne operacije, odnosno Blalock-Taussig-Vivien operacije (implan-
tacija lijeve supklavije u lijevu granu plućne arterije); B. primjena lijeve potključne arterije u takozvanoj potključnoj
preklopnici (engl. subclavian flapp) (kao u ovog pacijenta); C. moguća okluzija lijeve supklavije potpornicom (stent)
u liječenju koarktacije aorte; D. u rijetkih bolesnika s Takayasuovim arteritisom II. B (moia-moia, pulseless sindrom
– bolest bez pulsa, pseudokoarktacija) u kojih se zbog vaskulitisa događa upalna okluzija lijeve potključne arterije
(vidjeti pogl. 6.1., slike 6.1.1. - 6.1.9.); E. Kod rijetkih primjera kompleksnih srčanih grešaka (vidjeti pogl. 2.17. i slike
2.17.19. – 2.17.21.), kao posljedica poremećaja pri konotrunkusnim anomalijama.
A B
C D
2.30.26. Angiografski prikaz stenoze lijeve grane plućne arterije nakon operacije po Fontanu, s potrebnim mjerenjima za odabir potpornice
(stenta) – posteroanteriorna (A) i lateralna projekcija (B). Stanje protočnosti nakon ugradnje potpornice – posteroanteriorna (C) i lateralna
(D) projekcija.
Patološki nalaz na srcu 305
A B
2.30.27. Angiografski prikaz fenestracije na ekstrakardijalnom provodniku od donje šuplje vene prema RPA-u u posteroanteriornoj (A) i
lateralnoj (B) projekciji. Mjesto protoka venske u arterijsku krv označeno je strelicom. Fenestraciju je moguće zatvoriti Amplatzerovim PDA
okluderom (vidjeti sliku 2.30.41, str. 311).
A B
C D
2.30.28. Suptotalna okluzija lijeve potključne arterije nakon operacije koarktacije, utvrđena prije implantacije stenta u područje rekoarktacije
(označeno strelicom) (A). Kontrast je injiciran u lijevu klijetku kuda je potisnut preko PFO i MV. Uz urednu morfologiju lijeve klijetke nalazi
se i uredan prikaz koronarnih krvnih žila. Suptotalna okluzija lijeve potključne arterije i nakon ugradnje stenta u rekoarktaciju (strelica) (B).
Dilatacija suptotalne okluzije lijeve potključne arterije koronarnim balonom (C). Uredna protočnost lijeve potključne arterije nakon dilatacije,
što se vidi i s urednim prikazom lijeve torakalne (a. mammaria) arterije koja se prije nije prikazivala (strelica) (D).
306 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Biopsija miokarda
KOMENTAR
U dijela bolesnika s koarktacijom aorte samim procesom koarktacije bude zahvaćena i lijeva potključna arterija (dio
duktalnoga tkiva proširen je ne samo na istmus aorte, nego i šire, a katkada i na lijevu a. supklaviju). To je jedan od
razloga zašto se preporučuje arterijski tlak mjeriti na desnoj ruci, poglavito u bolesnika koji su imali operaciju na
luku aorte. Drugi je razlog u takozvanom Coanda efektu koji je mogući razlog višega sistoličkog tlaka na desnoj ruci,
pa time on bude i objektivniji. K tomu, pri koarktaciji može se očekivati i nedostatak pulsa na desnoj ruci ako postoji
a. lusoria. Postoje i drugi razlozi za mjerenje tlakova na objema rukama, osobito u razmatranju moguće korelacije
različitih tlakova s promjenama na malim srčanim krvnim žilama (ali o tome ne možemo raspravljati ovdje). Ukrat-
ko, mjerite tlak na objema rukama pri svakoj sumnji, a rutinski na desnoj (a ne na lijevoj) ruci. Čini mi se da je ova
primjedba važna jer sam svjedokom da većina liječnika automatski mjeri arterijski tlak na lijevoj ruci (zbog meni
nepoznatih razloga).
Ugradnja Amplatzerova kišobrana u široki Botallov Dilatacija koraktacije aorte balonom – prikazano u po-
duktus – prikazano u poglavlju 2.3. glavlju 2.4.
Ugradnja zavojnice (spirale) u mali Botallov duktus – Ugradnja stenta u rekoarktaciju – prikazano u poglavlju 2.6.
prikazano u poglavlju 2.3. Ugradnja potpornice (stenta) u Botallov duktus – prika-
zano u poglavlju 2.16.
Ugradnja Amplatzerova kišobrana za zatvaranje ASD-a
II. – prikazano u poglavlju 2.1. Dilatacija pulmonalne stenoze balonom – prikazano u
poglavlju 2.5.
Dilatacija kritične aortalne stenoze – prikazano u po-
glavlju 2.6. i na slikama 2.30.30. do 2.30.37. Zatvaranje koronarne fistule između LCA-a i DA-a (pri-
kazano na slikama 2.22.5. A – 2.22.6. B)
Patološki nalaz na srcu 307
Zatvaranje koronarne fistule kod sindroma hipoplastičnoga Ugradnja Melody valvule (prikazano u pogl. 2.3. na slika-
desnog srca, odnosno atrezije pulmonalne arterije s VSD-om ma 2.30.5. – 2.30.19. i 2.30.20. – 2.30.23.)
(prikazano u pogl. 2.13. na slikama 2.13.25. – 2.13.29.)
Transkateterska atrioseptektomija kod teške plućne hi-
Perforacija atretične pulmonalne arterije kod PA-a s pertenzije (vidjeti pogl. 6.9. i sliku 6.11.)
VSD-om ili kod HRHS-a (prikazano u pogl. 2.13. i na sli-
Dilatacija kritične aortalne stenoze (vidjeti pogl. 2.6. i sli-
kama 2.13.30. – 2.13.33.)
ke 2.6.40. – 2.6.45.)
Balonska atrioseptostomija pod nadzorom ultrazvuka
Implantacija PFO okludera u fenestraciju nakon TCPC
(prikazano u pogl. 2.30., na slikama 2.30.4. A – 2.30.4. E)
anastomoze (vidjeti sliku 2.30.41. A,B,C).
A B
aortalna stenoza Balonska valvuloplastika
(as) (as)
sužena
aortalna balonski kateter od
valvula femoralne arterije,
putem aorte, do LV-a
zadebljana stijenka
lijeve klijetke
napuhivanje balona
radi otvaranja otvorena valvula
aortalne valvule nakon dilatacije
Nakon valvuloplastike
2.30.30. A. Shematski prikaz kritične aortalne stenoze s posljedičnom hipertrofijom lijeve klijetke. B. Shematski prikaz uvođenja balonskog
katetera od prepone do lijeve klijetke s pomoću žice vodilice. C. Shematski prikaz dilatacije aortalne valvule utiskivanjem kontrasta u balon. D.
Shematski prikaz otvorene aortalne valvule nakon dilatacije.
Malčić I, Lewin MAG, Uhleman F. Percutaneous balloon aortic valvulotomy in Center for Congenital Heart Disease, Olgahospital, Stuttgart, Germany (2),
childhood, University Hospital Rebro, Department of Pediatric Cardiology, Za- iz stipendijske stucije u Olgahospital Stuttgart, 2002. (prikaz studije na slikama
greb, Croatia (1), 2.3.30. 2.30.37).
308 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
2.30.31. Moguće posljedice aortalne valvularne stenoze: A. srčana insuficijencija (pulmonalni zastoj, dilatacija lijeve pretklijetke, dilatacija
lijeve klijetke, potreba za inotropnom potporom, ovisnost o PGE1); B. mitralna insuficijencija (strelica), pulmonalna arterijska hipertenzija,
dilatacija lijeve pretklijetke, hipertrofija lijeve klijetke, postupna dilatacija aorte (ovisno o tipu aortalne valvule) (žute strelice).
A B
2.30.32. A. Važnost mjerenja aortalnog prstena (prikazano na slici) i izračunavanja kvocijenta balon/aortalni prsten (manje od 0,85 – 0,90);
B. tehnika inflamacije balona; tlak 4 – 6 bara, brzo, uz primjenu adenozina, primjena opće anestezije ili analgezije (zbog bolova), svjesnost ovi-
snosti o Botallovu duktusu – vidi se utisnuće (incizura) na mjestu stenoze (žuta strelica).
Malčić I, Šarić D, Dasović-Buljević A, DiSessa Th, Uhlemann F.: Transluminalna Malčić I, Kniewald H, Sarić D, Gjerg ja Z, Dasović-Buljević A, Anić D, Belina D,
balonska valvuloplastika u novorođenčadi i dojenčadi s kritičnom aortnom steno- Ivancan V, Vidaković M. Razvoj interventne kateterizacije u Referentnom centru
zom. Transluminal balloon valvuloplasty in neonates and infants with critical aortic za pedijatrijsku kardiologiju Republike Hrvatske – retrospektivna studija (1996-
stenosis, Liječ Vjesn 2005;127: 279-284. 2009) The development of interventional catheterisation in the refferal centre
for pediatric cardiology of the Republic of Croatia –a retrospective study (1996-
2009) Liječ Vjesn 2011; 133: 241-9.
Patološki nalaz na srcu 309
2.30.33. Poteškoće s uvođenjem katetera u lijevu klijetku; poseb- 2.30.34. Neposredni učinak nakon dilatacije kritične aortalne ste-
na žica vodilica, poseban kateter, korištenje fenomenom »ispiranja«. noze balonom: smanjenje gradijenta LV/AO, smanjenje LVEDP-a,
Mogući načini uvođenja: 1. retrogradna, femoralnim pristupom ili smanjenje tlaka u LA, smanjenje krajnjega kapilarnog tlaka (engl.
kroz karotidnu arteriju, anterogradno preko PFO-a, LA – LV – A wedge pressure), smanjenje plućnoga arterijskog tlaka, nastanak mi-
O. tralne insuficijencije.
120
100
80
60
40
Freedom from any reintervention
20 100
0
1 90
4
7 80
10 13 75
16 19 70
22 25 28 S1
60 61,3
probabillities
31 34 55,6
50
2.30.35. Prikaz ishoda dilatacije u cijeloj skupini od 34 bolesnika s teš- 40
kom aortalnom stenozom (označeno žutom krivuljom – srednji tlak 70 overal
+/– 20 mmHg), s neposrednim postdilatacijskim učinkom (označenom 30 group 1
plavom krivuljom – srednji tlak 20 ± 13 mmHg) i u vremenskom slijedu 20 group 2
(follow-up) od 3 do 84 mjeseca (srednji tlak 31 +/–12 mmHg). 10
0
0 12 24 36 48 60 72 84
Series1 Series2 months
80 73,23 67,8
70
60 2.30.37. Kaplan-Meierova krivulja reintervencija za cijelu skupinu
50 i svaku skupinu posebno nakon 2, 4 i 7 godina (cijela skupina 77,4
40
%, 74,2 %, 61,3 %), skupina 1 – djeca mlađa od 2 mjeseca (72,3 %,
24,81 67,7 %, 55,6 %) i skupina 2 – djeca starija od 2 mjeseca (87,5 %,
30
15,25 87,5 %, 75 %)
20
10
0
Gr1 Gr2
A B
2.30.38. A. Angiografski prikaz suženog aortalnog istmusa u bolesnika nakon preboljene akutne leukemije, prije ugradnje stenta. Perzistirajući
arterijski duktus označen je strelicom. B. Angiografija nakon implantacije stenta u koarktaciju. U duktus je ugrađena spirala.
A B C
D E F
2.30.39. Stolno mjerenje stenta Cook Formula 535 (8 x 12 mm). Maksimalna dilatacija toga stenta do 14 mm (A). Stolno mjerenje stenta
Cook Formula 414 (6 x 12 mm), koji se može maksimalno dilatirati do 12 mm (B). Duljina stenta nakon nominalno preporučenog promjera
Cook Formule 535 (8 x 12 mm) (C) i Cook Formule 414 (6 x 12mm) (D). Nakon maksimalne dilatacije nije bilo znatnog oštećenja stentova:
ni Cook Formula – 535 (8 x 12 mm) (E) ni Cook Formula 414 (6 x 12 mm) (F). Dilatacija sa 16 mm uz visokotlačni balon Cook Formula stent
535 (8x12mm) je frakturirao (G). Stent Cook Formula 414 (6 x 12 mm) frakturirao je s visokotlačnim balonom na 14 mm (H).
Patološki nalaz na srcu 311
A B C
2.30.40. A, B, C. Otvaranje lijeve potključne arterije s koronarnim balonom od 3,5 mm u bolesnika u kojeg je izvorno lijeva potključna arterija
bila preklopljena stentom.
A B C
2.30.41. A. Prikaz fenestracije kod TCPC anastomoze nakon injekcije kontrasta u donju šuplju venu; kontrast ulazi putem otvora promjera
4 mm iz venskog u arterijski dio cirkulacije. B. Implantacija PFO okludera (kišobrana) u fenestraciju, C. PFO okluder zatvara komunikaciju
između venske i arterijske cirkulacije (strelica). Postupak se izvodi uz pomoć transezofagealne ehokardiografije (vidi se pretvarač TTT-a). Na slici
se vide zavojnice umetnute u suvišne kolaterale između arterijske i venske cirkulacije putem desne torkalne unutarnje arterije.
Na ovome mjestu želimo prikazati samo najkompliciranije operacijske pristupe čiji rezultati ispočetka mogu
oduševljavati, ali zahtijevaju redovite kontrole sa sviješću o mogućim kasnim komplikacijama.
Fiziološka korekcija transpozicije velikih krvnih žila po Senningu velik je iskorak u liječenju jednostavne tran-
spozicije velikih krvnih žila, ali se ubrzo ova srčana greška počinje operirati anatomskom korecijom (Jatene) ili
njezinom modifikacijom (LeCompte). I dok traju rasprave o mogućim kasnim komplikacijama jedne ili druge,
mnogi su bolesnici liječeni operacijom dvostukog ukrižanjem (double switch), dakle, kombinacijom fiziološke i
anatomske korekcije (npr. kod korigirane transpozicije velikih krvnih žila s pulmonalnom stenozom i VSD-om).
Brojne kasne komplikacije i njihovo međusobno prožimanje povod su za detaljniji slikovni prikaz ovih stanja u
našoj praksi.
Međusobno prožimanje ovih operacija (Senning, Rastelli, LeCompte, Jatene) dovodi nas u eru preformiranog srca
s tako velikim preinakama da srce zaista više nema niti približno morfologiju normalnoga srca, ali može imati
urednu i zadovoljavajuću hemodinamiku, pa i funkciju s različitim stupnjem radnog opterećenja.
Dodamo li tome operaciju po Norwoodu i Kaye-Damus-Stansel operaciju, čime zapravo počinje premoštenje lijeve
klijetke, na što se nastavlja premoštenje desne klijetke (operacija po Fontan-Kreutezeru s modifikacijama, sve do
ekstrakardijalnog Fontana, odnosno TCPC anastomoze s fenestracijom ili bez nje), jasno je da se mašta pedija-
trijskih kardiologa i kardijalnih kirurga pretvara u stvarnost. Ta je stvarnost, nažalost, prožeta brojnim kasnim
komplikacijama, od sindroma gubitka bjelančevina i plastičnog bronhitisa do srčane insuficijencije i drugih, već
spomenutih.
Smanjenje poslijeoperacijskih komplikacija zahtjeva uvođenje novih i često bizarnih intervencijskih i kardioki-
rurških zahvata od kojih je dio prikazan u ovom poglavlju. Zaista prikazujemo gotovo bizarne slike preformiranih
srca, ali i bolesnika koji s pola srca i pola pluće i sa zadovoljavajućom kvalitetom života doživljavaju odraslu dob.
Niti pedijatrijski kardiolozi niti kardijalni kirurzi nisu lišeni mogućih komplikacija pri tim operacijama i interven-
cijama, pa smo iskoristili priliku prikazati brojne slike koje prate naš svakodnevni život u struci, ne zaobilazeći i
pogreške i krive procjene. I ovdje se vraćam na uvodni apel, na argumentiranu raspravu o pacijentu, a ne na su-
hoparne smjernice jer se samo tako može još više poboljšati kvaliteta života pacijentima s preformiranim srcem.
Vjerujem da će ljude koji ne poznaju našu struku priloženi slikovni primjeri natjerati na sumnju o dobroj kvaliteti
života ove djece, no pretjerana sumnja nikada nije značila napredak, a vjera je uvijek bila garancija uspjeha. Bilo
kako bilo, naše je da poniremo u dubinu poremećaja i da ga podignemo na razinu dostojnu života, neovisno o
poteškoćama.
Preinake kardiovaskularnog sustava i posljedični ekstrakardijalni komorbiditet 315
3.1.
Operacija po Senningu i komplikacije
3.1.1. MR prikaz srca (ravnina 4 šupljine) nakon fiziološke korekci- 3.1.2. MR prikaz srca nakon fiziološke korekcije transpozicije velikih
je transpozicije velikih arterija (atrial switch). Plućne vene (strelica) arterija (atrial switch). Rascijep (engl. leak) na atrijskom provodniku s
provodnik (engl. baffle) preusmjeruje prema trikuspidalnoj valvuli i lijevo-desnim pretokom zbog dotoka krvi iz plućnih vena prema sub-
sustavnome desnom ventrikulu (DV), dok su gornja i donja šuplja pulmonalnom, lijevom ventrikulu (strelice).
vena provodnikom preusmjerene prema mitralnoj valvuli i subpul-
monalnom lijevom ventrikulu (LV).
3.2.
Anatomska korekcija d-TGA-a (Jatene) – komplikacije
3.2.3. Insuficijencija pulmonalne valvule 3.2.4. MR angiografija toraksa u 3.2.5. Stanje nakon transkateterske zamjene aor-
(strelica) nakon anatomske korekcije TGA-a. devetogodišnjeg dječaka sa sta- talne valvule (strelica) u bolesnice sa stanjem nakon
njem nakon anatomske korekcije anatomske korekcije transpozicije velikih arterija,
transpozicije velikih krvnih žila prikaz CT angiografijom. Stenoza desne plućne ar-
pokazuje aneurizmu uzlazne aorte terije na mjestu gdje prolazi uz uzlaznu aortu (stre-
(A – aorta). lica).
Preinake kardiovaskularnog sustava i posljedični ekstrakardijalni komorbiditet 317
3.3.
Operacija po Fontanu i komplikacije
Prikaz izvorne operacije po Fontan-Kreutzeru. Na slici se vide normalno srce i izvorna operacija po Fontanu. Slika prikazuje i prvu (izvornu)
operaciju po Glennu (1958. god.) koja znači usađivanje gornje šuplje vene u distalni segment desne grane plućne arterije, a proksimalni segment
ostaje slobodan. Pri izvođenju izvorne operacije po Fontan-Kreutzeru (1968. god.) veza između gornje šuplje vene i distalnog segmenta desne
grane plućne arterije ostaje i dalje, a aurikula desne pretklijetke povezuje se s proksimalnim segmentom desne grane plućne arterije. Valvula se
stavlja na ulazu donje šuplje vene u desnu pretklijetku i na prijelaz aurikule desne pretklijetke u proksimalni segment desne grane plućne arterije.
A B
Prikaz suvremene operacije po Fontan-Kreutzeru: A. prikaz detalja u intraoperacijskom pristupu, B. potpuna kavopulmonalna anastomoza s
fenestracijom.
318 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
KOMENTAR
Od samih početaka do današnjih dana filozofija premoštenja desne klijetke doživjela je brojne modifikacije. Izvorno
se zamišljalo da desna pretklijetka može biti zamjena za desnu klijetku, a k tomu su se dodavali i zalistci. No to su bile
zablude koje su bile i razlog za kasne komplikacije, poglavito sindrom gubitka bjelančevina. Turbulencija u desnoj
pretklijetki i njezin volumen prepreka su laminarnom protoku krvi kroz prepulmonalnu cirkulaciju. Zato suvremeni
pristup teži postavljanju provodnika u kojima se uspostavlja laminarni protok krvi bez turbulencije. Dodatak s fe-
nestracijom odušak je za kompenzaciju eventualne povišene rezistencije (otpora) u plućnim arteriolama koji se ne
mora uvijek eksplicitno računski izraziti.
3.3.4. Teška stenoza Fontanova provodnika (strelica) između donje 3.3.5. Razvijena venska kolateralna cirkulacija preko sustava vene
šuplje vene i plućnih arterija, provodnik je kalcificiran s intralumi- azygos (strelica) u djeteta sa slike 3.3.4. nakon stenoze protoka kroz
nalnim trombotskim masama. Dijete ima samo jednu pretklijetku i prvodnik između VCI-ja i RPA-a.
klijetku u dekstrokardiji.
Šeparović Hanževački J, Malčić I, Ivanac Vranešić I: Prirođene srčane bolesti u Gašparović K, Brida V, Strozzi M, Šmacelj A, Šeparović J, Anić D, Malčić I, Brida
Hrvatskoj – pregled, sadašnje stanje i ciljevi. Congenital Heart disese in Croatia – M, Ivanac I, Večerić S. Perkutana intervencija na stenoziranom ekstrakardijalnom
a review of current state and goals. Cardiologia Croatica 2012;7(11-12):276-282 provodniku u pacijentice s kongenitalnom srčanom greškom korigiranom po Fon-
Šmalcelj A, Strozzi M, Malčić I, Anić D: Zatajivanje srca u odraslih s prirođenim tanu i dekstrokardijom. Percutaneous intervention on stenotic extracardiac con-
srčanim greškama: izazov na pomolu. Heart failure in Adults with Congenital He- duit in apatient with Fontan and dextrocardia. Cardiologia Croatica. 2016;11(10-
art Disease: An Emerging Challenge. Cardiologia Croatica 2016;11(1-2):17–30 11):488.
3.3.8. MR prikaz hipoplastičnoga lijevog ventrikula s funkcijski 3.3.9. Trodimenzionalna rekonstrukcija CT pregleda torakalne aor-
univentrikularnim srcem, umjerene do teške insuficijencije trikuspi- te u bolesnika s Fontanovom cirkulacijom. Stanje nakon stentiranja
dalne valvule (strelica, regurgitacijska frakcija 28 %) u 39-godišnjeg koarktacije aorte (strelica) s rekoarktacijom na mjestu stenta.
bolesnika sa stanjem nakon totalne ekstrakardijalne kavopulmonal-
ne konekcije (Fontanova cirkulacija).
3.3.12. CT angiografija u djeteta s Fontanovom cirkulacijom. Stanje 3.3.13. Primjereno prohodna anastomoza Fontanova provodnika
nakon embolizacije plućne arterijsko-venske fistule desno zavojnica- s plućnom arterijom (zvjezdica) te stenta u lijevoj plućnoj arteriji
ma i okluderom uz rezidualnu fistulu (strelica, A-V-fistula). (strelica, Fontan).
3.3.16. RDG snimka – Pulmektomija zbog razvoja teške arterij- 3.3.17. CT snimka azygosnog kontinuiteta i Kawashimine operaci-
sko-venske pulmonalne fistule desno nakon operacije po Fontanu je – odozgo se vidi Glennova anastomoza i desno pluće s desnom
u djeteta s kompleksnom srčanom greškom; bronhogram pokazuje plućnom arterijom.
heterotaksiju pluća, primarno je srce bilo na desnoj strani, sada u
lijevome prsištu nema pluća, postoji pareza desne dijafragme, dijete
diše samo lijevim plućem, Jetra ima ambiguozan položaj.
2
4
KOMENTAR
3.3.19. Angiografski prikaz bolesnice sa slika od 3.3.16. do 3.3.18.
Na slici 3.3.6. prikazane su promjene u jetri u djeteta Kontrast je injiciran u v. azygos (1) preko koje se prikazuje turbulen-
na prijelazu iz dječje u odraslu dob koje nosi operaciju tni konfluens koji je izvorno predočivao Kawashiminu operaciju (2).
Odatle kontrast putuje u lijevu granu plućne arterije, bez prikaza
s filozofijom premoštenja desne klijetke. Ove su pro-
desne grane (kompletna desnostrana pulmektomija). Djelomično
mjene nagovještaj daljnjih promjena u jetri, odnosno kontrast prolazi kroz rezidulani proksimalni segment desne grane
ciroze jetre koja je postala pratilac većine bolesnika s plućne arterije (3) i odlazi u lijevu (4). U lijevoj grani od kranijalno
ovakvim tipom cirkulacije. Stoga valja smanjiti eufori- prikazuje se djelomično kalcificirani provodnik od gornje šuplje vene
do lijeve grane (modificirana Glennova operacija) (5), a prikazuje se
ju u djece s hemodinamikom jedne klijetke i unaprijed također i kalcificirani provodnik (6) od hepatalnih vena prema pluć-
informirati obitelj o mogućim kasnim komplikacijama nome arterijskom bazenu. Djevojka ima 18 godina i tek je umjereno
(PLE sindrom, plastični bronhitis, plućne arterijsko- cijanotična.
venske fistule), uključujući i cirozu jetre.
Preinake kardiovaskularnog sustava i posljedični ekstrakardijalni komorbiditet 323
3.3.20. Kateter uveden preko v. azygos i prethodno opisanog 3.3.21. Pacijent 2. Normalan bronhogram, levokardija, jetra na li-
konfluensa u provodnik (1) koji vodi krv iz hepatalnih vena prema jevoj strani, želudac na desnoj strani, nema donje šuplje vene – krv
ostatnoj plućnoj cirkulaciji. Provodnik je djelomično kalcificiran, kao iz donjega kardinalnog venskog sustava teče preko hemiazygosnog
i provodnik koji vodi krv iz gornjega kardinalnog venskog sustava sustava u sustav gornje šuplje vene putem brahiocefalične vene
prema ostatnoj lijevoj grani plućne arterije (2). (prethodno ijatrogeno podvezivanje v. azygos). V. hemiazygos i
aorta na istoj (desnoj) strani kralježnice – posteroanteriorna projek-
cija. (Pacijent je prikazan u poglavlju o heterotaksiji, na slikama od
2.25.12. do 2.25.18. Ovdje se prikazuje komplikacija nastala ijatro-
genim podvezivanjem v. azygos kod Glennove anastomoze, umjesto
da se respektira Kawashimina operacija. Uspostava cirkulacije preko
kolateralne vertebralne venske cirkulacije uspješno se rekanalizira
protok krvi iz donjega kardinalnog venskog sustava u sustav Glenno-
ve operacije preko hemiazygosnog sustava).
KOMENTAR
Na slikama 2.25.12. do 2.25.18. te na slikama 3.3.21. i
3.3.22. prikazana je funkcija hemiazygosnog kontinu-
iteta. Iz iskustva sam svjestan da se tomu ne posve-
ćuje dostatno pozornosti, odnosno da to nije dovoljno
usvojeno. Zahvaljujući ovom sustavu nekoj je djeci
spašen život usprkos ijatrogenom propustu. Stoga
3.3.22. Lateralna projekcija; krv iz donjega kardinalnog venskog preporučujem bolje upoznati anatomiju kardinalnoga
sustava teče preko hemiazygosnog sustava (koji se nalazi iza aorte). venskog sustava koja je prikazana u uvodu poglavlja
2.23.
324 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
3.4.
Operacija po Norwoodu s mBT anastomozom
Operacija po Norwoodu odnosi se na prvi stupanj oper- (najčešće mBT anastomoze – komunikacija između bra-
tivnog pristupa pri sindromu hipoplastičnoga lijevog sr- hiocefaličnog trunkusa i desne grane plućne arterije) ili
ca. Sastoji se od dvaju osnovnih stupnjeva: A. formiranje preko komunikacije između funkcionalne desne klijetke i
neoaortalne valvule i B. Uspostava palijativne opskrbe plućnih arterija (takozvani Sano šant).
plućnih krvnih žila putem aortopulmonalne anastomoze
A B
Formiranje neoaortalne valvule (A) i potpuno premoštenje lijeve klijetke uspostavom neoaortalne valvule i mBT anastomozom (B).
Preinake kardiovaskularnog sustava i posljedični ekstrakardijalni komorbiditet 325
3.4.1. Operacija Norwood I. radi se kod sindroma hipoplastičnoga 3.4.2. Prikaz operacije po Norwoodu u HLHS-u. Kontrast je injici-
lijevog srca; kako je jedina funkcionalna klijetka desna, to se uspo- ran u nativnu aortu, odakle se prikazuju koronarne arterije. Istodobni
stavlja kontinuitet protoka ukupne krvi kroz nju, pa tako pulmo- prikaz vrlo široke neoaortalne valvule (izvorno pulmonalne) koja se
nalna valvula postaje neoaortalna. Trunkus plućne arterije spaja se dalje nastavlja kao aorta (posteroanteriorna projekcija).
s hipoplastičnom aortom koja se proširuje do potrebnih dimenzija.
Kontakt hipoplastične, naravne aorte s neoaortom nužan je zbog
opskrbe koronarnih krvnih žila koje se u dijastoli pune iz neoaorte.
Plućne krvne žile pune se krvlju ili putem mBT anastomoze ili preko
takozvanog Sano šanta (spoj iz desne klijetke prema plućnim krvnim
žilama).
VCS
2 Ao
PA
LV
DV
VCI
3.4.5. Operacija po Norwoodu u pacijenta sa sindromom hipopla- 3.4.6. Prikaz nativne aorte kod sindroma hipoplastičnoga lijevog
stičnoga lijevog srca uz dodatnu koarktaciju aorte. Nalazi se formira- srca s prikazom koronarnog sustava i implantiranim stentom u is-
nje neoaorte iz nativne aorte i plućne arterije s trunkusom te ugrad- tmus aorte.
nja stenta u istmus aorte. Kateter je uveden retrogradno preko aorte
u desnu klijetku, a potom je dospio u desnu pretklijetku, odnosno u
zajedničku arterijsku pretklijetku preko trikuspidalne valvule.
3.4.7. Kaye-Damus-Stanselova operacija – angiografski prikaz 3.4.8. Kaye-Damus-Stanselova operacija, angiografski prikaz u la-
injekcijom kontrasta u desnu klijetku. Kateter je uveden u desnu teralnoj projekciji nakon kontrasta u nativnu aortu.
klijetku retrogradno kroz neoaortalnu (prethodnu pulmonalnu) val-
vulu.
Preinake kardiovaskularnog sustava i posljedični ekstrakardijalni komorbiditet 327
KOMENTAR
Postoje različiti načini formiranja zajedničkoga izlaznog trakta iz funkcionalne desne klijetke. Ovdje opisani oblici po
Norwoodu nekada su zamijenjeni spomenutim Kaye-Damus-Stanselovim (K-D-S) pristupom, a on se odnosi češće na
kompleksne greške koje nisu, u užemu smislu riječi, HLHS, a liječe se istim principom (dakle najprije premoštenje
lijeve klijetke, a kasnije premoštenje desne klijetke). K-D-S pristup provodi se npr. kada uredna aorta izlazi iz desne
klijetke koja ima opstrukcijski protok (npr. restriktivan VSD), pa se stoga trunkus plućne arterije ugrađuje izravno
u uzlaznu aortu, bez potrebe za njezinim dodatnim proširenjem (kao kod HLHS-a). I ovaj pristup pokazuje da za
ispravno shvaćenje i ispravno odlučivanje od načinu liječenja, ove kompleksne situacije treba shvaćati u sintezi triju
osnovnih principa: 1. morfologija, 2. hemodinamika, 3. funkcija. Tek se na taj način (uz poštovanje nezaobilaznih
kriterija), postiže zadovoljavajući uspjeh.
3.5.
Operacija po Rastelliju i komplikacije
Rastellijeva operacija: Ova se operacija izvodi kod d-transpozicije velikih krvnih žila ako je subarterijalni VSD širok,
pa se od septuma prema prednjoj stijenci aorte (koja je položena naprijed i izlazi iz desne klijetke) postavi zakrpa
(patch), na način da arterijska krv iz lijeve klijetke ima slobodan protok prema naprijed položenoj aorti. Ovakav
postupak je indiciran kod d-TGA ako je greški pridružena pulmonalna valvularna stenoza zbog koje je nemoguće
učiniti anatomsku korekciju (ukrižanje velikih krvnih žila ili arterial switch). Nakon zatvaranja VSD-a zatvara se i
plućna arterija, a desna se klijetka putem odgovarajućeg provodnika spaja s bifurkacijom trunkusa plućne arterije.
Prednost ove operacije pred fiziološkom korekcijom (atrijsko ukrižanje – atrial switch) jest u tome što funkciju lijeve
klijetke čini zaista lijeva klijetka. Nedostatak je u tome što su provodnici skloni progredirajućoj stenozi, pa se mora-
ju kasnije rješavati problemi opstrukcije od desne klijetke prema plućima.
A B
LV
DV
DV
LV
C D
nik
vod
pro
DV
DV
3.5.3. Stanje nakon operacije po Rastelliju; A. Jedan pigtail putem naprijed položene aorte uveden je u straga položenu lijevu klijetku, drugi
pigtail uveden u naprijed položenu desnu klijetku koja ima povišen tlak zbog stenoze provodnika koji je postavljen od izlaznoga trakta desne
klijetke prema bifurkaciji plućne arterije (lateralna projekcija). B. Kateter uveden uz dosta poteškoća iz desne klijetke u plućnu arteriju – vidi
se jasno kalcifikacija provodnika s posljedičnom steozom (strelica) (posteroanteriorna projekcija), C. Skvrčavanje i teška stenoza provodnika
između desne klijetke i plućne arterije (strelica) – kateter u razini samog provodnika (lateralna prijekcija), D. Prikaz stanja desne klijetke kod
istog bolesnika kao na slici C – kontrast injiciran u izrazito povećanu i grubo trabekuliranu desnu klijetku zbog stenoze i skvrčavanja provodnika
prema trunkusu plućne arterije (strelica). (DV-desna klijetka, LV – lijeva klijetka, PA – plućna arterija, AO – aorta).
POSLIJEOPERACIJSKE
KOMPLIKACIJE 4
Rane i kasne poslijeoperacijske komplikacije neizbježne su u radu pedijatrijskog kardiologa i kardijalnog kirurga
i čini se kako su upravo one najveći teret u struci. Neposredne poslijeoperacijske komplikacije očituju se ari-
tmijama i cirkulacijskom nestabilnošću, a mogu biti uvjetovane morfološkim ili funkcionalnim poremećajima
samoga srca, ali i mogućim zatajenjem drugih organa, uključujući i multirogansko zatajenje. Naravno, sve to
nije moguće slikovno prikazati, pa se ovdje prikazuju jasno vidljive morfološke promjene kao posljedica poslije-
operacijskih i postintervencijskih ranih ili kasnih komplikacija.
Stenoze provodnika s visokim gradijentima kao i stenoze venskog ili arterijskog sustava, zahtijevaju naknadnu
ugradnju potpornica ili zalistaka. Intimalna proliferacija u samim potpornicama (stentovima) velik je izazov,
ali i odmak od nepotrebne uporabe istih ako je to moguće. Opstukcijske lezije kardinalnog venskog sustava ili
pseudoaneurizmatske tvorbe s prijetećom perforacijom nisu velika rijetkost. Naočekivana pojava cijanoze u dje-
teta koje je dosada bilo ružićasto zahtijeva svakako dodatne pretrage s kojima se prikazuju novonastale fistule,
neočekivano otvaranje embrionalnih komunikacija ili pojavu arteriovenskih fistula, što je razlogom novonastale
cijanoze.
Prikazan je i sindrom gornje šuplje vene, ali i mogućnost da se kolateralnom cirkulacijom u vrlo distenzibilnom
venskom sustavu premosti kriza koja ispočetka djeluje zabrinjavajuće.
U slikama je prikazan cijeli spektar neobičnih komplikacija koje mogu biti ili posljedica sistemskih komplikacija
(poremećaji zgrušavanja) upalnih procesa (endokarditis), aritmija (potreba za ugranjom elektrostimulatura ili
ICD-a), opstrukcije dišnih puteva vaskularnim tvorbama i sasvim bizarnih i neočekivanih pojava.
Komplikacije su prikazane i na drugim mjestima, a ovdje su izdvojene neke s neobičnim i rijetkim oblicima. Po-
znavateljima stuke svakako mogu pomoći u potrazi za uzrokom kod naglog pogoršanja stanja u bolesnika koji
se dosada osjećao dobro. Slike govore u prilog potrebi za međusobnom suradnjom više timova stručnjaka da bi
se neočekivane komplikacije blagovremeno otklonile.
Poslijeoperacijske komplikacije 331
4.3. Nakon punkcije desne v. supklavije kateter je preko Glennove 4.4. Injekcija kontrasta u ekstrakardijalni provodnik kod TCPC
anastomoze (VCS u RPA) potisnut do bifurkacije. Prikazuje se RPA anastomoze u djeteta s HLHS-om; uredna funkcija provodnika,
normalnih dimenzija i LPA s hipoplazijom. Perfuzija kroz desno pluće nema fenestracije, hipoplazija lijeve grane plućne arterije, pojačana
mnogo je veća nego kroz lijevo pluće. Obratiti pozornost na bron- perfuzija kroz desnu u odnosu prema lijevoj grani – pacijent ne zado-
hogram – normalan odnos desnog i lijevog pluća. voljava kriterije za TCPC anastomozu usprkos normalnim tlakovima
u plućima, a zbog hipoplazije lijeve grane plućne arterije.
332 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
4.5. Sindrom gornje šuplje vene nakon Glennove operacije. Kate- 4.6. Lateralna projekcija bolesnika opisanog pod 4.5.
ter je uveden u sustav gornje šuplje vene preko široke vanjske ju-
gularne vene. Injekcija kontrasta pokazuje teške smetnje utoka u
gornju šuplju venu, odnosno putem Glennove anastomoze u desnu
granu plućne arterije, a preko kolateralnoga venskog sustava (poste-
roanteriorna projekcija).
4.7. Desna i lijeva grana plućne arterije inicijalno razdvojene, spo- 4.8. Fistula v. brachocephalica – desna pretklijetka: razvoj cijano-
jene na poseban način kardiokirurškom intervencijom, ali dolazi do ze u prethodno ružičastog djeteta – završeno premoštenje desne
ožiljkastog pretvaranja i suptotalnog prekida njihova spoja. Preko klijetke po Fontanu nakon sindroma hipoplastičnoga lijevog srca.
mBT anastomoze prikazuju se obje grane, desna promjera 6,5 mm i Cijanoza je nastupila zbog rekanalizacije lijeve gornje šuplje vene i
lijeva promjera 4,1 mm te mBT anastomoza promjera 2,8 mm. Po- ulijevanja venske krvi preko spomenute »fistule« u desnu pretklijet-
stoji također i periferna stenoza desne grane PA promjera 2,9 mm. ku, odnosno u koronarni sinus. Kateter je uveden u sustav gornje
šuplje vene putem normalno učinjene TCPC anastomoze.
Poslijeoperacijske komplikacije 333
4.9. Fistula v. brachicephalica – desna pretklijetka: lateralni angi- 4.10. Žica vodilica je putem prije opisane fistule od katetera (donja
ografski prikaz bolesnika opisanog na gornjoj slici 4.8. Jasno se pri- šuplja vena- TCPC anastomoza – Glennova anastomza), preko v.
kazuje i lijeva pretklijetka (nakon Blalock-Hanlonove operacije) te brachiocephalice i perzistirajuće lijeve gornje šuplje vene (koja čini
potom desna klijetka. Put je katetera opisan na gornjoj slici. poslijeoperacijsku fistulu kao uzrok cijanoze) potisnuta sve do utoka
u koronarni sinus.
4.12. MSCT prikaz tromboze donje šuplje vene nakon TCPC ana-
stomoze (strelica).
A B
4.15. Desna ventrikulografija – vidi se aneurizmatsko izbočenje aneurizme interventrikularnog septuma u izlazni trakt desne klijetke (strelica).
Nalazi se posljedični gradijent od 40 mmHg (lateralna projekcija). Elektrostimulator u istoga djeteta ispod lijevoga rebrenog luka.
Poslijeoperacijske komplikacije 335
4.18. Isti bolesnik kao na slici 4.17. (projekcija LAO 60): koncen- 4.19. Mehanička mitralna valvula, subaortalna stenoza (uzrokovana
trična hipertrofija lijeve klijetke, teška subaortalna stenoza s insufi- vjerojatno prevelikom mehaničkom valvulom – strelica), bikuspidal-
cijencijom – vidjeti sliku 4.19.), bikuspidalna aortalna valvula i dilata- na aortalna valvula anteroposteriorne orijentacije, s insuficijencijom
cija ascendentne aorte. visokoga stupnja i dilatacijom ascendentne (tubularne) aorte.
336 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
4.20. Lažna aneurizma u proksimalnoj anastomozi između desne klijetke i plućne arterije nakon operacije po Glennu, a u djeteta sa sindromom
hipoplastičnoga lijevog srca kojem je prethodno učinjena operacija po Norwoodu sa Sano šantom (RV-PA provodnik umjesto mBT anastomo-
ze). U dobi od tri godine, neposredno prije TCPC anastomoze, uočene su prekordijalne i cervikalne pulsacije i nađen sljedeći nalaz: angiografija
u lateralnoj projekciji prikazuje izlazak kontrasta u lažnu aneurizmu (A). Kompjutorizirana tomografija u lateralnoj projekciji pokazuje veličinu
lažne aneurizme (5 x 8 x 3 cm) u retrosternalnoj poziciji (B). Angiografija u lateralnoj projekciji pokazuje izlazak kontrasta iz očekivanog tijeka
krvi u pseudoaneurizmatsko proširenje.
A B
4.21. Intraoperacijske fotografije prikazuju prsten pojačan politetrafluoretilenskom cijevi na bazi aneurizme, sve pojačano šavovima koji zatva-
raju rascijep u proksimalnom dijelu prethodne šant-anastomoze (A). S pogledom prema glavi, prikazuje se aneurizma koja je proširena prema
vratu, uzrokujući pulsirajući cervikalni tumor (B).
Hoerer J, Malčić I, Schreiber Ch, Lange R. False aneurysm origination from the staged repair of hypoplastic left heart syndrome. Interactive CardioVascular and
proximal anastomosis of a right ventricular to pulmonary artery shunt following Thoracic Surgery 12 (2011) 487-489 (CC)
Poslijeoperacijske komplikacije 337
A B
4.22. A. Angiografski prikaz RA-PA anastomoze 2,8 godina nakon operacije po Fontanu u 8,3-godišnje djevojčice s CHM + polyspelnia:
nelaminarni protok krvi u dilatirnoj desnoj pretklijetki s izrazito proširenim koronarnim sinusom. Ovakav se nalaz smatra mogućim razlogom
pojave PLE sindroma. Aurikula desne pretklijetke spojena je s proksimalnim krakom desne plućne arterije (rani pristup kod izvorne Glennove
anastomoze). B. Lateralna projekcija.
%
100
90
80
70
60
50
40
30
20 cijela skupina trikuspidalna atrezija
zajednički ventrikul kompleksna srčana malformacija
10
0
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22
godina
4.23. Krivulja preživljavanja bolesnika nakon operacije po Fontanu u Deutsches Herzzentrum Muencehn između 1974. i 1995. godine (N =
175, TA – trikuspidalna atrezija, SV – zajednički ventrikul; CHM – kompleksna srčana malformacija.
Mertens L, Hagler JH, Sauer U, Somverville J, Gewelling H: Protein-losing en- Malčić I., Sauer U., Greil G, Soppa Chris, Vogt M., Kirschner K, Genz Th., Se-
teropathy after the Fontan operation: an international multicenter study. The bening W., Buehlmeyer K.: Protein losing enteropathy after Fontan operation.
Journal of Thoracic and Cardiovascular Surgery 1998;115(5):1063-1073 (Multi- Paediatr Croat 1998; 42: 61-68
centric study, Malčić, Croatia) (CC)
338 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
4.24. Aneurizmatska dilatacija torakalne descendentne aorte nakon operacije koarktacije – posteroanteriorna (A) i lateralna projekcija (B).
KARDIOMIOPATIJE
5
Kardiomiopatije (KM) heterogena su skupina bolesti miokarda najčešće popraćena simptomima srčane insu-
ficijencije, ali i moguće iznenadne srčane smrti. Usprkos tomu što su se unatrag nekoliko desetljeća smatrale
»rijetkima«, »nevažnima« i »neizlječivim« bolestima, smatra se da čak 3% pučanstva ima neki oblik KM-a, pa im
se posvećuje sve više pozornosti. Definicija i klasifikacija često su se mijenjali zbog početne tajnovitosti primar-
nih KM-a, a u novije vrijeme upravo zbog ekspanzije etiopatogenetskih spoznaja, poglavito napretkom mole-
kularne genetike. Kratak povijesni pregled pokazuje kako je put do spoznaje dugačak, ali kad se otkrije, postaje
ga teško slijediti. Još sredinom 19. stoljeća Wirchov je ustvrdio da postoje primarne bolesti srčanog mišića (sui
generis – sam iz sebe), ali njegova vizija nije prihvaćena cijelo jedno stoljeće. Tek stotinjak godina poslije (1957.
god., Bridgen) prvi put se rabi pojam »kardiomiopatija« za primarne bolesti srčanog mišića, čime je napokon i
priznata Wirchowljeva vizija. Prvi opis kliničkih obilježja primarnih KM-a dao je Goodwin 1961. godine, defini-
rajući KM kao »miokardijalne bolesti nepoznata uzroka« i razvrstao ih u tri oblika, dilatacijske, hipertrofične i
restrikcijske. Kako se spoznaja o KM-u globalizirala, već 1980. godine radne skupine WHO/ISCF-a spominju rijet-
ke primarne bolesti srčanog mišića nepoznate etiologije, podijeljene u tri osnovne skupine (dilatacijske – DKM,
hipertrofične – HKM i restrikcijske – RKM); a neke su ostale u skupini neklasificiranih kao »ostale«, a sve se više
spominje pojam hereditarnosti, odnosno gena i porodičnih bolesti. Iste radne skupine donose 1996. godine re-
viziju ove klasifikacije koja je i globalno prihvaćena. Kardiomiopatije se još tada nazivaju idopatskim bolestima
srčanog mišića praćene njegovom disfunkcijom te se dijele na primarne i specifične (sekundarne). U primarne
se KM i dalje ubrajaju tri spomenute skupine te im se dodaju neklasificirani, takozvani entitetski oblici KM-a:
aritmogena KM (displazija) desne klijetke (ADVKM) (engl. arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy –
ARVCM) i nekompaktna kardiomiopatija (NKKM) (engl. Non-compaction cardiomyopathy – NCCM), ali i fibroe-
lastoza endokarda (premda je to patoanatomski pojam) te one KM koje su uzrokovane moguće mitohondrijskim
bolestima. U sekundarne KM ubrajaju se sve promjene na srčanom mišiću koje se smatraju posljedicom drugih
srčanih bolesti; prirođene srčane greške (PSG), ishemična bolest srca, sustavna i plućna hipertenzija i sustavne
bolesti vezivnoga tkiva. Zahvaljujući razvoju molekularne genetike i brojnih novih dijagnostičkih metoda na-
metnula se potreba za novom klasifikacijom, a pojam »idiopatska« više se gotovo i ne spominje. Godine 2006.
Američko kardiološko društvo donosi najnoviju klasifikaciju koja primarnim kardiomiopatijama smatra jedino
one koje su ograničene samo na srce, a sekundarnima one koje su dio multiorganskih bolesti. Među primarne
sada se ubrajaju i bolesti ionskih kanala, a u osnovi sve kardiomiopatije razvrstava u tri skupine temeljeno na
njihovoj etiologiji, kao genetičke, miješane i stečene. Na taj način usvaja se pojam električne disfunkcije (kod
kanalopatija) i ističe se važnost genetike kod primarnih KM-a. Dijeli ih na primarne i sekundarne, a primarne
dijeli na: A. nasljedne (genske), B. miješane i C. stečene. Nasljedne su HKM, ADVKM, NKKM, nakupljanje gliko-
gena (Dannonova bolest – PRKAG2), poremećaji provođenja, mitohondrijske miopatije i poremećaji ionskih kanala
(LQTS, SQTS, Brugadin sindrom, KPVT – katekolaminergične paroksizmalne ventrikularne tahikardije). Miješane
su nasljedne i nenasljedne: dilatacijska, restrikcijska (nehipertrofijska, nedilatacijska). U stečene KM ubrajaju se:
miokarditis ili inflamatorne KM, peripartalna, aritmogena KM (inducirana tahikardijom), dijabetička KM fetusa
i stresom uvjetovana KM lijeve klijetke (»takotsubo«). Kao i kod svih velikih klasifikacija, jedan dio bolesnika se
ne može razvrstati prema hemodinamskim obilježjima, pa tijek bolesti postupno pokaže vrstu KM-a. Definicija
KM-a mijenjala se s novim spoznajama, a klasifikacije su uvrštavale sve više novih entitetskih oblika, genetskih i
negenetskih, a velik doprinos razumijevaju jest uključivanje i općih (sustavnih) bolesti kao što su mišićne bolesti,
amiloidoza, metaboličke bolesti (Aderson-Fabry, glikogenoza). Ipak, u praktičnom, kliničkom prosuđivanju i dalje
prevladavaju tri velike skupine KM-a (DKM, HKM, RKM) i entitetski oblici (ADVKM, NKKM), a potom oni »drugi« koji
se moraju razlučiti suradnjom kardiologa s drugim supspecijalnostima. Zahvaljujući upravo novim spoznajama o
uzroku i mogućnostima liječenja primarnih KM-a pedijatrijski kardiolozi moraju danas usko surađivati s drugim
supspecijalnostima (genetika, metabolizam, neurologija i druge), ali i s terapijskim timovima (kardijalna kirurgija,
elektroterapija). Zahvaljujući timskom radu više timova stručnjaka danas su dijagnostika i liječenje primarnih
KM-a vrlo opsežni pa je broj bolesnika koji preživljavju sve veći.
Malčić I., Barišić Nina: Kardiomiopatije u djece. Liječ Vjesn 1992;114/5-8: 61- Malčić I, Kniewald H, Jelašić D, Šarić D, Rojnić-Putarek N, Jelušić M, Dilber D,
165. Šćukanec M. Diagnostic value of contemporary myocard bioptate analysis on
Malčić I., Barišić Nina, Pažanin L., Richter D., Jadro-Šantel Dubravka, Senečić the diagram of diagnostic flow in primary cardiomyopathies in children. Cardiol
Irena, Jelić I., Hlavka V.: Mitochondrial Cardiomyopthy and scapuloperoneal Young. 15 (suppl. 2), 69: 2005. (CC)
spinal muscular atrophy in a child. Acta med Croat 1993:47-50. Kniewald H, Malčić I, Radošević K, Gaurina-Srček V, Kniewald Z.: Effect of
Barišić N., Sertić J., Grubić M., Malčić I., Matišić D, Cačić M., Vitulić V., Canki BRPP on neonatal rat cardiomyocite culture during in vitro norepinephrine
N.: Fluocortolon treatment and DNA studies in Duchene boys. Acta cardi- and isoprotenerol stimulation. Cardiol Young 15/2; 34: 2005. (CC)
omyologica 5(2); 235-244: 1993. Planinc D, Buljević B. Kardiomiopatije, u: Malčić I i sur., Prirođene srčane
Malčić I., Kapitanović H., Šćukanec-Špoljar M., Pažanin L., Ferenčić Ž.,Jelić I.: greške od dječje do odrasle dobi. Smjernice za liječenje odraslih s prirođenim
Vrijednost biopsije miokarda u diferencijalnoj dijagnozi primarnih kardiomiopa- srčanim greškama (OPSG), Medicinska naklada, Zagreb, 2017 ISBN 978-
tija u djece. Pediatr Croat 1995;39:43-9. 953-176-768-2, str. 271-338.
Malcic I, Kniewald H, Jelusic M, Jelasic D, Rojnic-Putarek N. Myocardial chan- Malčić I, Belina D, Slišković A, Bartoniček D, Jelušić M, Šarić D, Petković Ra-
ges caused by endogenous and exogenous influences. Current Studies of Bio- madža D, Lehman I, Jelašić D, Ferek-Petrić B, Kifer D, Anić D. Kardiomioatije
technology 2001;2:203-16. u djece – Današnja stajališta i naša iskustva. Hrvatska retropsektivna epidemi-
ološka stuudija 1988-2016. Cardiomyopathies in children – Current opinions
and our experiences. Croatian retrospective epidemiological study 1988-
2016. Liječ Vjesn 2019;141:68-80
Kardiomiopatije 341
5.1.
Dilatacijske kardiomiopatije
Dilatacijska kardiomiopatija (DKM) očituje se dilataci- insuficijencije, atrijskih i potom ventrikularnih aritmi-
jom lijeve klijetke i globalnom sistoličkom disfunkcijom ja te sindromom iznenadne smrti. Za sve bolesnike koji
(EF <50 %) uz odsutnost koronarnog ili nekog drugog vid- pokazuju refraktarnost na terapiju posljednja opcija jest
ljivog uzroka kao što su sustavna hipertenzija, valvular- transplantacija srca. Postoje i brojni bolesnici sa supkli-
ne srčane bolesti i upalne bolesti srca. Ipak, najčešćim ničkim znakovima bolesti koji nikada ne dospiju liječni-
uzrokom DKM-a smatra se miokarditis, pa je nemoguće ku. Još valja uzeti u obzir i činjenicu da se miokarditis
napraviti u prvoj fazi bolesti distinkciju između infla- kod DKM-a ne može isključiti bez biopsije miokarda i
macijskih DKM-a s obzirom na druge DKM. Smatra se adekvatne analize bioptata, ali adekvetnom analizom
da na nasljedne oblike otpada 50 % slučajeva. Čini se da bioptata miokarda (Dallaski kriteriji). Prema našem
postoje razlike između nasljednih i stečenih DKM-a, ali istraživanju, 30 – 40 % DKM-a otpada na preboljeni mio-
se ova razlika ne može generalizirati. Naime, nasljedne karditis, a jedna trećina DKM-a otpada na druge prepo-
DKM obično se pogoršavaju s dobi uz znakove srčane znatljive uzroke.
5.1.1. Rendgenski prikaz dilatacijske kardiomiopatije u djeteta s mi- 5.1.2. Akutni difuzni limfocitni miokarditis (uzorak miokarda de-
okarditisom. Povećanje srca na račun svih srčanih šupljina, osobito snog ventrikula dobiven biopsijom, bojenje hemalaun-eozinom):
ventrikula. Vidi se i zastoj u plućima. gusta, difuzna infiltracija uglavnom mononuklearnim stanicama s
nekrozom kardiomiocita.
342 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
5.1.7. Jednodimenzionalni ehokardiogram u parasternalnoj kratkoj 5.1.8. Apikalni prikaz 4 šupljine u akutnom miokarditisu –
osi na razini mitralne valvule; intenzivniji prikaz pseudohipertrofič- pseudohipertrofija srčanih stijenki s hipokinezijom (edem) i razvo-
nog, hipokinetičkog miokarda (upalni edem) desne i lijeve klijetke, jem plućne hipertenzije (vidjeti 5.6.9.) (DV – desni ventrikul, LV
posebice iv. septuma; strelicom označen perikardijalni izljev (DV – – lijevi ventrkkul, DA – desni atrij, LA – lijevi atrij).
desni ventrikul: LV – lijevi ventrkul: SS – stražnja stijenka).
5.1.15. Dvodimenzionalni ehokardiogram u 16-godišnjeg djeteta s 5.1.16. Apikalni prikaz 4 šupljine obojenim doplerom kroz mitralno i
dilatacijskom kardiomiopatijom – parasternalna duga os za dijastole; trikuspidalno ušće u sistoli; dilatacija svih četiriju šupljina sa znatnom
izrazitija dilatacija lijeve klijetke uredne debljine stijenki, ehogenijeg mitralnom i trikuspidalnom regurgitacijom.
miokarda.
5.1.17. Jednodimenzionalni ehokardiogram u parasternalnoj dugoj 5.1.18. Trasmitralni dijastolički protok pulsirajućim doplerom: re-
osi na razini mitralne valvule; dilatacija obiju klijetki sa smanjenim strikcijski oblik, tj. znakovi visokoga krajnjeg dijastoličkog tlaka lijeve
amplitudama gibanja, pomak mitralne valvule prema straga sa sma- klijetke.
njenom amplitudom otvaranja u dijastoli i nepotpunim zatvaranjem
u sistoli.
346 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
B C
5.1.20. (A,B,C). Prikaz akutnog miokarditisa MR-om: edem miokarda (A), subepikardijalna rana (B) i kasna (C) postkontrastna imbibicija
lateralne i inferiorne stijenke lijeve klijetke (strelice).
Kardiomiopatije 347
A B
5.1.21. Dvodimenzionalni ehokardiogram (parasternalna duga os) u 16-godišnjeg mladića s Beckerovom mišićnom distrofijom i dilatacijskom
kardiomiopatijom (EF 25 %): A – u dijastoli; B – u sistoli: stanjena, akinetička posteriorna stijenka.
5.1.24. Izgled srca neposredno prije biopsije miokarda (kardiomegalija), ali s jasnim elektrokardiografskim promjenama (tahikardija, smetnje
repolarizacije, sklonost aritmogenim epizodama).
5.1.25. Ehokardiografski prikaz kuglasto formirane lijeve klijetke (lijevo), izrazito oslabljena kontraktilnost miokarda – EF oko 29 % (sredina) i
CT prikaz dilatirane lijeve klijetke umjereno zadebljanih stijenki (još uvijek akutna upala – edem – još se nije razvila citoskeletopatija).
5.1.26. Biopsija miokarda zdravog srca: vide se mišićna vlakna ured- 5.1.27. Histološka slika akutnog miokarditisa – svjetlosna mikrosko-
nog promjera s jasno vidljivim jezgrama i poprečnim prugama (Ma- pija (Dallaski kriteriji): nalaze se obilni intersticijski infiltrati građeni
lory, povećanje 400 puta). Ovako izgleda i srčani mišić pri potpu- od limfocita, plazma-stanica i nešto eozinofila, dok su mišićna vlakna
nom izlječenju nakon miokarditisa ako nema patološkog pretvaranja. djelomično nabubrena i hipereozinofilna (HE, povećanje 100 puta).
Ova slika služi za usporedbu sa slikama koje slijede, a odnose se na
različite promjene nakon miokarditisa.
Kardiomiopatije 349
5.1.28. Primjer fatalnog miokarditisa pri kojemu dominira limfohi- 5.1.29. Kronični miokarditis – svjetlosna mikroskopija (Dallaski kri-
stiocitna infiltracija. Između široko razmaknutih mišićnih vlakana na- teriji). Miokarditis nepoznate etiologije u kojemu se histološki nalaze
lazimo nakupine infiltrata histiocita, limfocita i fibroblasta, a plazma- fibroza te infiltracija stanicama kronične upale (HE, povećanje 100
stanice su zastupljene pojedinačno. Postoji intersticijski edem. Neka puta).
su mišićna vlakna intaktna, a neka su degenerirana i rastrojena.
5.1.30. Histološki nalaz prikazuje stanje dilatacijske kardiomio- 5.1.31. Imunohistokemijski prikaz bioptata kod dilatacijske kardio-
patije u kojoj su odsutne upalne stanice. Ovo je primjer kliničkog miopatije koja je posljedica miokarditisa – odlaganje imunoglobulina
i patohistološkog nalaza koji pokazuje neodređenu granicu između i komplementa – C3, C4, IgG. Imunohistokemijskim bojenjem vidi
idiopatske kongestivne kardiomegalije i kroničnog miokarditisa (HE, se srednje obilno nakupljanje IgG-a (smeđe) (povećanje 100 puta).
povećanje 40 puta). Ako u srcu nema virusne RNA (dokazivo samo RT-PCR-om), bo-
lest se može liječiti imunosupresivima (glukokortikoidi).
5.1.33. Sažetak vrijednosti biopsije miokarda i adekvatne analize bioptata; usporedba mogućih histoloških nalaza s normalnom srčanom mu-
skulaturom: 1. histološki normalno srce, 2. akutni miokarditis, 3. fudroajantni (fatalni) miokarditis, 4. imunohistološko pretvaranje miokarda, 5.
fibrozno pretvaranje miokarda, 6. RT-PCR – molekularnogenetički nalaz virusne RNA u srcu. Ispravnom interpetacijom ovih nalaza moguća je
terapija dilatacijske kardiomiopatije, ovisno o vrsti promjena i njihovu intenzitetu (od konzervativne terapije do transplantacije srca).
Kardiomiopatije 351
Malčić I, Barišić N, Brzović Z, Pažanin L, Senečić I: Cardiomyopathies in Malčić I, Jelušić M.: Uloga molekularnogenetičke analize u oboljelih od dilatacij-
children with neuromuscular disorders. Neurologia croatica. 1991;40/4:221-230 ske kardiomiopatije, u Racionalna dijagnostika nasljednih i prirođenih bolesti, ur.
Ivo Barić, Ana Stavljenić-Rukavina, Medicinska naklada, 2005, str. 55-58 (tekst
Malčić I., Dasović Buljević Andrea: Miokarditis i dilatacijska kardiomiopatija u
namijenjen postdiplomskoj i kontinuiranoj medicinskoj edukaciji)
djece, stara pitanja – novi odgovori. Myocarditis and dilataive cardimyopathy in
children – old questions and new answers. Liječ.Vjesn. 1999;121:129-136 Malčić I., Jelušić M., Kniewald H., Gall-Trošelj K.: Uloga molekularnogenetičke
analize u oboljelih od hipertrofične kardiomiopatije, u Racionalna dijagnostika
Malčić I, Jelušić M, Kniewald H, Barišić N, Jalašić D, Božikov J. Epidemiology of
nasljednih i prirođenih bolesti, ur. Ivo Barić, Ana Stavljenić-Rukavina, Medicin-
cardiomyopathies in children and adolescents: a retrospective study over the last
ska naklada, 2005, str. 59-62 (tekst namijenjen postdiplomskoj i kontinuiranoj
ten years. Cardiol Young 2002;12:253-259 (CC)
medicinskoj edukaciji)
Malčić I, Jelašić D, Šarić D, Kniewald H, Jelušić M, Rojnić-Putarek N, Dilber D:
Barišić N, Malčić I, Šlibar A: Kardiomiopatije i neuromuskularne bolesti. U Dija-
Value of contemporary myocard bioptate specimens analysis in the diagnostic
gnostika i terapija neuromuskularnih bolesti; Encefalomiopatije, Medicinska na-
flow diagram for primary cardiomyopathies in children. Cardiology in the young
klada, Zagreb 2007, str 53-9
13 (suppl. 1); P167: 2003. (CC)
Malčić I, Dasović-Buljević A: Miokrditis i dilatacijske kardiomiopatije, dijagnoza,
Malčić I, Jelašić D, Šarić D, Kniewald H, Jelušić M, Rojnić-Putarek N, Šćukanec
diferencijalna dijagnoza te dijagnostički i terapijski postupnik. U Malčić i sur. Pe-
M, Pažanin L, Dilber D: Dijagnostička vrijednost biopsije miokarda i suvremena
dijatrijska kardiologija, odabrana poglavlja – 3- dio, Medicinska naklada, Zagreb,
analiza bioptata u dijagramu dijagnostičkog toka primarnih i drugih kardiomiopatija
2008, str 109-119.
u djece. Liječ Vjesn 2004;126: 227-234
Malčić I, Vidaković M, Šarić D, Dilber D, Kniewald H, Bartoniček D: Barthov sin-
Malčić I, Kniewald H, Jelašić D, Šarić D, Rojnić-Putarek N, Jelušić M, Dilber D,
drom. X-vezana kardiomiopatija s neutropenijom. Paediatr Croat 2012;56:249-
Šćukanec M. Diagnostic value of contemporary myocard bioptate analysis on the
252
diagram of diagnostic flow in primary cardiomyopathies in children. Cardiol Yo-
ung. 15 (suppl. 2), 69: 2005. (CC) Boban M, Peša V, Peršić V, Žulj M, Malčić I, Beck N, Včev A. Overlapping
Phenotypes and Degree of Ventricular Dilatation Are Associated with Severity
Malčić I, Kniewald H, Ugljen R., Mustapić Ž, Dorner S, Gaurina Srček V, Jelušić
of Systolic Impairment and Late Gadolinium Enhancement in Non-Ischemic
M : Immunomodulation in children with cardiomyopathies. Current Studies of
Cardiomyopathies. Med Sci Monit 2018; 24:5084-5092, DOI: 10.12659/
Biotechnology 2005;6:67-76(CC)
MSM.909172 (CC)
Malčić I, Buljević B, Kaltebrunner W, Jelašić D, Mustapić Ž: Tajna spojna kružna
Malčić et al. Transplantacija srca u djece u Hrvatskoj – naša prva iskustva . Liječ
tahikardija (PJRT) i dilatacijska kardiomipopatija. Lijeć Vjesn 2007; 129: 66-69
Vjesn 2018;140: 7-18.
Malcic I, Kniewald H, Šarić D, Ugljen R, Mustapic Z, Dorner S, Gaurina-Srcek V,
Malčić I, Belina D, Slišković A, Bartoniček D, Jelušić M, Šarić D, Petković Ra-
Jelusic M, Kristina Radošević. Immunomodulations in children with cardiomyo-
madža D, Lehman I, Jelašić D, Ferek-Petrić B, Kifer D, Anić D. Kardiomioatije
pathies. Current Studies of Biotechnology 2005;6:101-10
u djece – Današnja stajališta i naša iskustva. Hrvatska retropsektivna epidemio-
loška stuudija 1988-2016. Cardiomyopathies in children – Current opinions and
our experiences. Croatian retrospective epidemiological study 1988-2016. Liječ
Vjesn 2019;141:68-80
352 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
5.2.
Hipertrofične kardiomiopatije
Hipertrofična kardiomiopatija (HKM) najčešće pripada asimetričnih hipertrofičnih KM-a, a ostali dio genskog sup-
genski uvjetovanim bolestima, a očituje se hipertrofijom strata ostaje nepoznat. Manji dio bolesnika s HKM-om pri-
srčanih stijenki, bez dilatacije srčanih kaviteta i bez pri- pada Noonan sindromu (NS) i takozvanim RASopatijama
sutnosti druge sustavne srčane bolesti koja bi uzrokovala (LEOPARD sindrom ili NSML, kardiofaciokutani sindrom
takav stupanj hipertrofije. Prema recentnim literaturnim – CFCS, Costello sindrom, Noonan-like sindrom), neuro-
smjernicama, hipertofičnom se stijenkom smatra svako muskularnim bolestima (Fridreichova ataksija, mitohon-
zadebljanje septuma ili stražnje stijenke više od 15 mm driopatijama, metaboličkim lizosomalnim bolestima (npr.
(ECHO, MR) ili 13 – 14 mm u članova već opterećene poro- Fabryjeva i Dannonova bolest) te češće X-vezane nego
dice, a u djece ako je zadebljanje stijenke veće od 2SD pre- autosomalne bolesti koje se očituju primarnom hipertro-
ma spolu, dobi i površini tijela. Raspored hipertrofije srča- fijom miokarda. Prema vlastitim istraživanjima, nalazimo
nog mišića može zahvatiti samo septum, pa je riječ o asi- da su asimetrične HKM zbog mutacije u sintezi proteina
metričnoj hipertrofičnoj KM. Neki autori smatraju da 70 % sarkomere prisutne u 44,9 % slučajeva, 13,5 % otpada
HKM-a ima opstrukciju u izlaznome traktu lijeve klijetke. na neuromuskularne bolesti (miopatije, neuropatije, Fri-
Nasuprot prijašnjim mišljenjima, klinički tijek i rizik od dreichova ataksija), 12,2 % na dokazane metaboličke bole-
iznenadne smrti u ovakvih su bolesnika vrlo niski i iznose sti i 8 % na sindromne bolesti iz skupine kardiofacijalnih
1 % godišnje. Genetičko je testiranje s vremenom dopu- sindroma. Izolirane hipertrofije miokarda čiju etiologiju ne
stilo i razlikovanje genotipova od fenokopija, ali i spektar možemo vezati za neki sustavni uzrok nalazimo u 18,8 %
novih tipova HKM-a koji nema HLV, a dijagnosticiraju se slučajeva. Prema tome, uzrok HKM-a moguće je raspozna-
EKG ili ECHO pretragom. Mutacije gena koji kodiraju pro- ti u više od 80 % oboljelih slučajeva, pa se ni ovaj tip KMP-a
teine sarkomere najčešće su uzrok HKM-a i čine 30 – 65 % više ne smatra idiopatskom bolešću.
5.2.3. Asimetrična hipertrofična kardiomiopatija sa subaortalnom 5.2.4. Asimetrična hipertrofična kardiomiopatija – subaortalna-in-
(intrakavitarnom) stenozom na razini mitralne valvule. Strelica po- trakavitarna teška stenoza na razini mitralne valvule (glava strelice):
kazuje mjesto stenoze s gradijentom od 100 mmHg. Nalazi se i po- gruba trabekulacija lijeve klijetke distalno od stenoze, stenoza prika-
sljedična insuficijencija mitralne valvule (imbibicija kontrastom lijeve zana strelicom i minimalna posljedična insuficijencija lijeve pretkli-
pretklijetke (projekcija RAO 30). jetke (LAO 60°).
DV
IVS
IVS
LV
LA Ao
5.2.11. Jednodimenzionalni ehokardiografski prikaz u parasternal- 5.2.12. Ehokardiografski apikalni prikaz 4 šupljine (4 chw); mitralna
noj dugoj osi; strelicom označen SAM (septal anterior motion – vi- regurgitacija umjerenog stupnja zbog pomaka prednjega mitralnog
djeti sliku 5.2.8.). Omjer debljine septuma i stražnje stijenke u di- kuspisa prema naprijed.
jastoli = 2,5 : 1.
5.2.13. Koncentrična hipertrofična kardiomiopatija zbog nakuplja- 5.2.14. Duga os u istog bolesnika, ekstremno zadebljanje srčanih
nja glikogena (glikogenoza tipa II. – Dannonova bolest). Ekstremno stijenki, smanjen kavitet lijeve klijetke, minimalni perikardijalni izljev.
zadebljenje srčanog mišića s posljedično znatno smanjenim volu-
menom lijeve klijetke i povećanim pretklijetkama – uz hipertrofiju
prisutna i restrikcijska kardiomiopatija (miješani tip) – visoki krajni
dijastolički tlak lijeve klijetke.
356 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
5.2.15. Apikalna os s insuficijencijom mitralne valvule (kolordo- 5.2.16. Ehokardiografski presjek ortogradno – kratka os; koncen-
plerski prikaz) u djeteta s koncentričnom hipetrofijom lijeve klijetke trična hipertrofija s izrazitom zadebljanjem stijenki i oskudnim kavi-
zbog glikogenoze. tetom lijeve klijetke.
KOMENTAR
Za rano prepoznavanje vrste kardiomiopatija dobro
je služiti se klasifikacijom koja dopušta i početnicima
5.2.17. Elektronska mikroskopija srčanog mišića (kardiomiopatija – dobru orijentaciju. Stoga preporučujemo KMP prepo-
mitohondriopatija –encefalopatija) kod simetrične hipertrofije srča-
nih mišića, vide se miociti ispunjeni povećanim brojem mitohondrija znati kao: 1. citoskeletopatije – očituju se redukcijom
uz redukciju broja miofibrila. Mitohondriji su nepravilna oblika, neki (»propadanjem«) mišićnog tkiva (dilatacijske KM i ari-
su nabubreni (povećanje 14 700 puta).
Kardiomiopatije 357
A B
C D
5.2.19. Mogući ehokardiografski obrasci hipertrofične kardiomiopatije: A. parasternalna duga os u 13-godišnjeg dječaka s teškom asimetrič-
nom hipertrofijom septuma, B. parasternalna kratka os u istoga djeteta, C. kratka os u 12-godišnjeg djeteta s koncentričnom hipertrofičnom
kardiomiopatijom, D. parasternalna kratka os u 14-godišnjaka s ekscentričnom distribucijom ljevoventrikulske hipertrofije.
5.3.
Restrikcijske kardiomiopatije
Restrikcijska kardiomiopatija (RCM) očituje se restrik- pretklijetki. Ova vrsta kardiomiopatije vrlo je rijetka, a
tivnom fiziologijom, najčešće s normalnom debljinom prevalencija joj nije poznata. Danas se razmatra uloga
srčanih stijenki i dobrom sistoličkom, ali vrlo ograniče- lakog lanca amiloida zbog mutacije gena za transtiretin
nom dijastoličkom funkcijom ventrikula. Kod zadebljalih kao glavni uzrok RKM-a. Najčešće je udružena s funk-
stijenki ograničene rastegljivosti najčešće je riječ o infil- cionalnim ograničenjima zbog dijastoličke disfunkcije
tracijskim kardiomiopatijama. Govori se o slaboj raste- (ograničeno dijastoličko punjenje uz smanjenje udarnog
gljivosti obiju klijetki, s posljedičnom dilatacijom obiju volumena), što je uvijek vjesnik loše prognoze
A C
5.3.3. A. Doplerski prikaz (PWD) protoka kroz mitralnu valvulu u 7-godišnjeg dječaka s restrikcijskom kardiomiopatijom: E/A < 1 + E-val
ima produženu deceleraciju. B. Doplerski prikaz (PWD) u 15-godišnjeg dječaka s restrikcijskom kardiomiopatijom; slika pokazuje približnu
pseudonormalizaciju obrasca mitralnog protoka s normalnim E/A odnosom, ali s izrazito prolongiranom vremenskom decelaracijom E-vala. C.
Doplerski prikaz (PWD) u 14-godišnjeg dječaka s restrikcijskom kardiomiopatijom, snimljeno u gornjoj pulmonalnoj veni; prikazan je poreme-
ćaj relaksacije lijeve kijetke koji se očituje redukcijom dijastoličkog vala i povećanjem reverzije A-vala. D. Doplerski prikaz (PWD) lateralnoga
mitralnog anulusa u 13-godišnjaka s teškom restrikcijskom kardiomiopatijom pokazuje reduciranu sistoličku (1) brzinu te ranu (2) i kasnu
dijastoličku (3) brzinu.
5.3.4. Histološki prikaz miokarda kod restrikcijske kardiomiopatije: 5.3.5. Histološki nalaz u 14-godišnjeg djeteta s kroničnom hepa-
u bioptatu se nalaze široki tračci veziva koji jasno presijecaju mišićna tomegalijom uzrokovanom restrikcijskom kardimiopatijom čiji se
vlakna i mjestimice ih razmiču. Vezivnog tkiva ima prosječno 20 – uzrok nalazi u kongenitalnoj amiloidozi. Prikaz amiloida bojenjem
25 % (Mallory, povećanje 100 puta). kongo-crvenilom.
360 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
5.3.6. (OPSG, sl 6-20) Jednodimenzionalni ehokardiogram (A) i EKG (B) u bolesnika s teškom amiliodozom miokarda. Obje su klijetke ured-
ne veličine, stijenke i interventrikularni septum su zadebljani, vrlo intenzivnih linearnih odjeka i reduciranih amplituda gibanja. Prisutan je mali
perikardni izljev. EKG tipično pokazuje mikrovoltažu QRS-kompleksa u standardnim i slabu progresiju R-zubaca u prekordijalnim odvodima.
Ehokardiografski nalaz lijeve klijetke zadebljanih stijenki udružen s mikrovoltažom QRS-kompleksa na EKG-u s velikom vjerojatnošću upućuje
na infiltracijsku KMP (amiloidoza).
5.3.7. Apikalni prikaz restrikcijske kardiomiopatije ehokardiograf- 5.3.8. Kolordoplerski prikaz trikuspidalne insuficijencije u djeteta
ski (2D): znatno povećane pretklijetke u usporedbi sa smanjenim s teškom restrikcijskom kardiomiopatijom lijeve klijetke – postupni
klijetkama. Zadebljenje septuma i stražnje stijenke zbog etiološkog razvoj venookluzivne plućne hipertenzije.
čimbenike nepoznata uzroka (amiloidoza?). Pacijent je predložen za
hitnu transplantaciju srca.
Kardiomiopatije 361
5.3.9. Duga os (uzdužni presjek) 2D prikaza restrikcijske kardiomi- 5.3.10. Uzdužni ehokardiografski prikaz teške restrikcijske kardi-
opatije (infiltracijske) s posljedičnim zadebljanjem srčanih stijenki omiopatije sa zadebljanjem svih ventrikularnih struktura (stijenke i
(sarkomiopatija). desno i lijevo) i izrazitim proširenjem atrija (ovdje prikaz lijeve pret-
klijetke) (sarkomiopatija).
5.3.11. Doplerski prikaz mitralne valvule kod restrikcijske kardio- 5.3.12. Uzdužna os srca kod restrikcijske kardiomiopatije, cirkular-
miopatije – tipičan nalaz: reduciran sistolički otklon te reducirana no zadebljanje svih ventrikularnih struktura.
kasna sistolička i dijastolička brzina.
5.3.13. Angiografski prikaz restrikcijske kardiomiopatije: mala, re- 5.3.14. Levogram kod restrikcijske kardiomiopatije: prikazuje se
striktivna desna klijetka (s visokim enddijastoličkim tlakom) u uspo- mnogo veća lijeva pretklijetka u odnosu na lijevu klijetku (u istog
redbi s izrazitom širokom desnom pretklijetkom. bolesnika kao i na slici 5.3.13., vidjeti i sl. 5.3.2.).
362 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
5.4.
Entitetski oblici KMP-a
Aritmogena kardiomiopatija desne klijetke karakterizi- nantnim nasljeđivanjem, može biti i recesivna s pridru-
rana je pretvaranjem miokarda u masno i vezivno tkivo, ženim promjenama na kosi (wooly hair) i koži (palmo-
s posljedičnom pojavom zloćudnih ventrikularnih (malo- plantarna hiperkeratoza), pa se u literaturi opisuje kao
kad atrijskih) aritmija. Naziva se i triangle dysplasia zbog Naxosov i Carvajalov sindrom, a očituju se mutacijom
osobitog smještaja patoloških promjena u »trokutu« DV dezmosoma. U novije vrijeme uzimaju se u obzir krite-
(ulazno-izlazni trakt – ventrikularni apeks), što je razlog riji za pedijatrijsku dob na osnovi kojih se već u toj dobi
sistoličke disfunkcije DV-a sa spomenutim zloćudnim može terapijski intervenirati medikamentno i elektrote-
aritmijama. Iako je bolest porodična s autosomno-domi- rapijom.
A B
C
5.4.1. A. 12-kanalni EKG snimljen usred reanimacije aresta induci-
ranog sportskom aktivnosti u našega prvog pacijenta. EKG pokazuje
tahikardiju širokih QRS-kompleksa s morfologijom bloka lijeve gra-
ne i lijevom električnom osi, što ukazuje na ventrikularnu tahikardiju
s izvorom u desnoj klijetki. B. EKG u sinusnom ritmu već odrasle
bolesnice s ARVC-om. Vidi se epsilon-val u V1 odvodu, negativni
T-valovi ne samo u V1 – V5 nego i u inferiornim odvodima (što je loš
prognostički znak). Fragmentiran QRS kompleks u V2 i III. odvodu.
C. Ventrikularna tahikardija u iste bolesnice. U ovome slučaju svi
prekordijalni odvodi imaju negativan vektor (»prekordijalna konkor-
dancija«), što upućuje na to da je izvor tahikardije slobodna stijenka
desne klijetke.
Kardiomiopatije 363
5.4.2. Prikaz difuzne masne infiltracije stanjenih stijenki desne kli- 5.4.3. Histološki prikaz mišića desne klijetke u djeteta s ARVKM-
jetke na T1 MR. Pojačani intenzitet signala na slobodnoj ventrikular- om. Nalazi se znatna intersticijska fibroza u kojoj se vide izolirane
noj stijenci (strelica) u usporedbi sa signalom srednjeg intenziteta u miokardijalne niti. Stanično vezivno tkivo postupno se pretvara u
septumu (manje strelice), znak je masne infiltracije. sklerozni celularni ožiljak (povećanje 100 puta, Malloryjeva imbibi-
cija; iz vlastita arhiva).
A B
5.4.4. EKG u djeteta s Carvajalovim sindromom; EKG pokazuje sinusni ritam, hiperdevijaciju električne osi udesno, nisku voltažu u ekstremi-
tetnim odvodima, inverziju T- valova od V1 do V6 i pojedinačnu ventrikularnu ekstrasistoliju (iz vlastita arhiva).
364 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
A B
ICD
B A C D
5.4.9. Porodično stablo u porodicama s aritmogenom kardiomiopatijom desne klijetke. Stariji članovi umirali su u mladim godinama. Ugrađen
ICD već u dječjoj dobi.
366 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
5.4.10. Izrazita dilatacija desnog ventrikula (DV) i desnog atrija 5.4.11. Gotovo u potpunosti fibrozno promijenjena slobodna sti-
(DA) u bolesnika s aritmogenom kardiomiopatijom desne klijetke. jenka desnog ventrikula, a zone fibroze lijevog ventrikula (strelice)
Pacijent se može smatrati i rijetkim djetetom s Uhlovom anomali- upućuju i na njegovu afekciju. Riječ je o istom bolesniku kao na slici
jom (potpuna displazija muskulature desne klijetke). 5.4.9., s vjerojatnom rijetkom dijagnozom Uhlove anomalije.
A B
5.4.12. Aritmogena kardiomiopatija kao posljedica PJRT tahikardije: A. vezivno pretvaranje mišićnih vlakana (biopsija ožujak 2002.) – histo-
loški se prikazuje komadić miokarda difuzno prožet širokim tračcima vezivnoga tkiva koje se zrakasto širi u svim smjerovima, tako da je 40 – 50 %
mišića prožeto vezivom (Mallory, povećanje 400 puta); B. oporavak nakon ablacije i uspostave sinusnog ritma (šest mjeseci poslije). Biopsija,
rujan 2002). Miokard je najvećim dijelom uredan, urednoga promjera mišićnih vlakana, a samo se mjestimično nalaze tračci vezivnoga tkiva.
Samo u jednom dijelu preparata nalazi se veća količina vezivnoga tkiva bez upalnih stanica i kapilara koja odgovara starijem ožiljku.
Malčić I, Buljević B, Kaltebrunner W, Jelašić D, Mustapić Ž: Tajna spojna kružna Malčić I, Buljević B: Arrhythmogenic right ventricular cardiomyopathy, Naxos
tahikardija (PJRT) i dilatacijska kardiomipopatija. Liječ Vjesn 2007; 129: 66-69 Island disease, and Carvajal Syndrome. Central Eur Paed 2017;13(2):93-106
Malčić I, Kniewald H, Tokić Pivac V, Jelašić D, Buljević B. Aritmogena kardiomio- Malčić I, Belina D, Slišković A, Bartoniček D, Jelušić M, Šarić D, Petković Ra-
patija desne klijetke – jesmo li suvremenim dijagnostičkim i terapijskim pristupom madža D, Lehman I, Jelašić D, Ferek-Petrić B, Kifer D, Anić D. Kardiomioatije
izbjegli tragediju u obitelji. Right ventricular arrhythmogenic cardiomyopathy - u djece – Današnja stajališta i naša iskustva. Hrvatska retropsektivna epidemio-
have we avoided family tragedy by applying centemporary diagnostic and tre- loška stuudija 1988-2016. Cardiomyopathies in children – Current opinions and
atment approach? Liječ Vjesn 2016;138:339-344. our experiences. Croatian retrospective epidemiological study 1988-2016. Liječ
Vjesn 2019;141:68-80
Kardiomiopatije 367
Izolirana nekompaktna kardiomiopatija lijeve i desne je zahvaćen velik dio miokarda od baze prema apeksu), a
klijetke (LVNKK) očituje se pojavom dubokih recesusa može se očitovati samo morfološkim promjenama na vrš-
između endokarda i epikarda, jamačno kao posljedica ku srca kada ne mora biti simptoma. Pretpostavlja se da je
poremećaja u razvoju miokarda. Sve se češće raspoznaje riječ o genetskom sindromu, a etiopatogenetski se spomi-
kao entitet otkada se spoznalo da se miokard razvija iz epi- nje poremećaj apopotoze (kao kod Ebsteinove anomalije i
karda migracijom prema endokardu (dakle izvana prema muskularnog VSD-a). U entitetske oblike KM-a ubraja se i
unutra) i od baze prema vršku. O intenzitetu tih promjena takozvana takotsubo KM. Sve je veći broj spomenutih en-
ovise i simptomi, tako da se oni očituju kao KM s visokim titetskih oblika, uglavnom zbog boljih teorijskih spoznaja i
stupnjem srčane insuficijencije već rano postpartalno (ako većih dijagnostičkih mogućnosti.
5.5.1. Apikoseptalna nekompaktna kardiomiopatija: lijeva ventriku- 5.5.2. Apikoseptalna nekompaktna kardiomiopatija: lijeva ventri-
lografija (RAO 30 st.); apikoseptalni dio lijeve klijetke ima duboke kulografija (posteroanteriorna projekcija); hipofunkcionalni api-
recesuse od endokarda prema epikardu, dilatiran je, slabije kontrak- koseptalni segment gotovo potpuno odvojen od funkcionalnoga
tibilan, lijeva klijetka izgleda kao pregrađena između funkcionalnoga bazalnog dijela lijeve klijetke. Duboki recesusi od endokarda prema
bazičnog miokarda i afunkcionalnoga apikalnog segmenta. Ovako epikardu (vidjeti sliku 5.5.1.).
izgleda i takotsubo kardiomiopatija. Bolest se pojavila u jednogodiš-
njega djeteta nakon teškoga emotivnog stresa.
368 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
5.5.3. Ehokardiografski prikaz NKKM-a: apikalni dio lijeve klijetke 5.5.4. Ehokardiografska procjena afunkcionalnog dijela lijeve kli-
dilatiran, hipokinetičan, citoskeletopatski promijenjen s dubokim jetke apikoseptalno (2,4 x 2,4 cm).
recesusima između endokarda i epikarda (4 chw).
A B
5.5.9. A. Ehokardiogram (supkostalni prikaz) u bolesnika s tipičnim nalazom nekompaktne lijeve klijetke s fenotipom dilatacijske kardiomi-
opatije, koji je umro od refraktarnog zatajivanja srca. Hipertrabekulacija vrška i lateralne stijenke; omjer nekompaktnoga (bijela strelica) i
kompaktnog sloja (crna strelica) = 2,7; B. Obdukcijski nalaz apikalnog područja obiju klijetki s prominentnom trabekulacijom i dubokim inter-
trabekularnim recesusima (poprečni presjek) potvrdio je dijagnozu.
370 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
5.5.10. A. Ehokardiogram (supkostalni prikaz); B. Magnetna rezonancija srca u 16-godišnjeg djeteta s nekompaktnom lijevom klijetkom (si-
stolička funkcija uredna) i atrijskim aritmijama. Hipertrabekulacija s dubokim intertrabekularnim recesusima apikolateralno u lijevom ventrikulu
(strelica). Izraženija i trabekulacija u vršku desnog ventrikula. DV – desni ventrikul; LV – lijevi ventrikul.
Zbog potrebe da se neki novi stavovi u pedijatriji revnije promjenjuju, navodimo slijedeće:
PRVA BIOPSIJA
3. Nema miokarditisa
SLJEDEĆE BIOPSIJE
Razred II: Blaga tahipneja ili znojenje kod hranjenja u dojenčadi, dispneja u naporu kod starije djece
Razred III: Značajna tahidispneja i znojenje kod hranjenja dojenčadi, prolongirano vrijeme hranjenja s porastom
insuficijencije. Značajna dispneja u naporu kod starije djece.
Razred 4: Simptomi kao tahidispneja, retrakcija međurebrenih prostora, krkljanje i znojnje u mirovanju.
(Rosenthal D, Chrisant MR, Edens E, et al. International Society for Heart and Lung Transplantation: Practice guidelines for management of heart failure in children.
J Heart Lung Transplant 2004; 23:1313.
NEKLASIFICIRANE
ANOMALIJE I 6
SRČANE BOLESTI
Kada govorimo o klasifikaciji, u prvom redu mislimo na etiopatogenetsku klasifikaciju po Clarku, ali su moguća
i druga razvrstavanja. Poznato je da ima prirođenih srčanih grešaka koje još nisu našle svoje mjesto u poznatim
klasifikacijama pa se prikazuju izvan tih okvira, što je djelomično i ovdje slučaj.
No ima i srčanih bolesti kojima se bave pedijatrijski kardiolozi, a koje se usko prožimaju s drugim organima ili
organskim sustavima, odnosno drugim patofiziološkim zbivanjima s teškim reperkusijama na stanje srca. Tra-
dicionalna povezanost pedijartrijske kardiologije s pedijatrijskom reumatologijom kod reumatske vrućice (koja
je danas u našoj sredini samo sporadična), nastavlja se kroz promjene na srcu kod sistemnih bolesti vezivnoga
tkiva (npr. neonatalni lupusni sindrom) ili kod osobitih upalnih reumatskih bolesti (npr. Takayasu arteritis) koje
su prikazane u ovoj knjizi s naročitim slikovnim prilozima. Nema gotovo niti jednog organskog sustava u tijelu
koji nije povezan s anomalijom ili pridruženom bolešću srca, ali za bolji prikaz takovog odnosa ova knjiga nije
dostatna.
Čini se da većina anomalija prikazanih u ovom poglavlju ima svoj početak u jednostavnim metodama koje se
ne mogu prikazati u slikama, a imaju gotovo temeljno značenje. Kada se spomene sindrom bez pulsa (engl.
pulseless syndrome) onda je to stanje koje se anamnezom i palpacijom pulsa otkrije vrlo jednostavno, a da iza
toga stoji ogromna promjena na srcu i krvnim žilama, kako je to prikazano u slikama Takayasu arteritisa. Nema
sumnje da su dijagnostičke metode koje se koriste u konačnom definiranju ovih bolesti nerijetko osobito sofi-
sticirane i s maštovitim pristupom. Isto tako sindromna oboljenja s tipičnim srčanim greškama prepoznaju se
najjednostavnije inspekcijom, palpacijom i auskultacijom, a da slikovni prilozi u svom svojem bogatstvu budu
samo dokaz onoga što smo već otkrili uvažavajući sustav komplementarnosti, postupnosti i vrednovanju svih
dijagnostičkih metoda ROC analizom (kako je navedeno u uvodnom tekstu ove knjige). To se odnosi i na primjere
iz ovog poglavlja, a koji se uz spomenute reumatske bolesti očituju i kod rijetkih sindromnih bolesti (Holt Oram,
Williams-Beuren, Marfan).
Ovdje smo izdvojili Marfanovu bolest kao prikaz kasnih promjena na srcu koje spadaju u skupinu takozvanih
»interrupcija«. Većina slikovnih priloga ove knjige pripadaju srčanim deformacijama ili malformacijama pozna-
te etiopatogeneze, a Marfanov sindrom je primjer pojave kasnih promjena na srcu (interrupcija), iako se nosi u
genima od samoga začeća.
Je li i prolaps mitralne valvule djelomično pripada konstitucijskoj slabosti vezivnoga tkiva ili je pak posebna
promjena koja se očituje manje više strogo definiranim kriterijima, ostaje za raspravu, ali je slikovno prikazan u
ovoj knjizi pod naslovom »neklasificirane anomalije i srčane bolesti«.
Iako neki autori prirođene srčane greške s nazivom superi/inferor ventrikul razvrstavaju u sindrom heterotaksije,
našao sam za shodno da ih u svoj svojoj osebujnosti prikažem u ovom poglavlju.
U raspravi o plućnoj hipertenziji danas vrijedi druga paradigma nego u vremenu kada je Eisenmengerov sindrom
predstavljao temeljni problem uslijed neblagovremenog liječnje nekih srčanih bolesti. Plućnom se hipertenzijom
po definiciji (Dana Point) danas smatra svako povišenje srednjeg tlaka u plućnoj arteriji iznad 20 mmHg, a osnovni
kriteriji za operaciju po Fontanu (ten commandments) ne dopuštaju operaciju ako je srednji tlak u plućnoj arteriji
iznad 17 mmHg, a otpor u plućnim arteriolama veći od 2,5 Woodove jedinice. K tome, valja reći da su se vrijeme i
pristup plućnoj hipertenziji promijenili zbog pojave selektivnih plućnih vazodilatatora i antagonista endotelina1.
No esencijalna, porodična plućna hipertenzija može se prikazati i danas sa svim svojim osobitostima u slikovnim
prikazima, kako je pokazano u ovom poglavlju.
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 373
6.1.
Takayasuov arteritis tip II. B
6.1.1. Koronarna CT angiografija u bolesnice s Takayasuovim ar- 6.1.2. Premoštenje koronarne atrezije (LM) desnom unutrašnjom
teritisom tip II. B. Okluzija glavnog debla lijeve koronarne arterije arterijom mamarijom (dvije strelice) (engl. right internal mamarian
(strelica, LM – left main). artery, RIMA). Primjereno prohodna desna koronarna arterija (glava
strelice).
RIMA
6.1.5. Restenoza (strelica) u stentu postavljenom na mjestu steno- 6.1.6. Angiografski prikaz premoštenja okludiranoga glavnog stabla
ze provodnika između uzlazne aorte i lijeve ACC. lijeve koronarne arterije (LM) s pomoću desne unutarnje arterije
mamarije (RIMA) na arteriju cirkumfleksu (CX) (strelica). Kontrast
je injiciran u desnu a. supklaviju. Vidi se uredna revaskularizacija ci-
jeloga lijevog koronarnog bazena od CX retrogradno. Vidi se i stent
u provodniku od uzlazne aorte prema lijevoj zajedničkoj karotidnoj
arteriji (glava strelice).
1
RIMA
6.1.9. Lijeva ventrikulografija u djeteta s Takayasuovim arteritisom 6.1.10. MSCT snimka u 11-godišnje djevojčice s Takayasuovim ar-
II. B (lateralna projekcija) nakon višestrukih kardiokirurških i inter- teritisom tip II. B na početku bolesti – prva kateterizacija (prethodni
vencijskih operacija. Odlična kontraktilnost lijeve klijetke svjedoči gornji opisi od 6.1.1. do 6.9.9. posljedica su progresije bolesti). Vidlji-
o urednoj funkciji koronarnih krvnih žila (vidjeti prethodne slike). ve se višestruke stenotičke lezije na velikim aortalnim ograncima: 1.
Prikazuje se provodnik između uzlazne aorte i lijeve zajedničke karo- stenoza brahiocefaličnog trunkusa (gradijent 20 mmHg), 2. stenoza
tide uz prikaz stenta u njegovu proksimalnom, suženom dijelu (glava zajedničke lijeve karotidne arterije (gradijent 30 mmHg), 3. pot-
strelice), a nalazi se i prikaz stenta u silaznoj torakalnoj aorti (žuta puna okluzija lijeve potključne arterije – potpuni izostanak pulsa na
strelica). lijevoj ruci (engl. pulseless syndrome), 4. stenoza descendentne tora-
kalne aorte (gradijent 30 mmHg). Nalazi se također i teška stenoza
(90 %) glavnog stabla lijeve koronarne arterije (LM). Abdominalna
aorta je intaktna.
A B E
C D
6.1.11. A, B. CT angiografija (VRT preformirane slike) i DSA angiografija, subokluzivne lezije lijeve aksilarne arterije i brojnih kolateralnih arterija
(bijele strjelice), C. značajno bolja širina i normalna prohodnost arterije nakon balonske predilatacije (crne strelice), D. stent graft endoproteza
s heparinom bioaktivne površine inplantiran u aksilarnu arteriju (crne glave strelica), E. normalna širina i prohodnost aksilarne arterije nakon im-
plantacije stenta, sa značajno manjim brojem kolaterala (bijele glave strelica). Djevojka nakon 8 godina ponovno ima puls na lijevoj ruci.
376 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
6.2.
Takayasuov arteritis tip IV.
Malčić I: Granulomatozni vaskulitisi, u Pedijatrijska reumatologija, ur. Jelušić M, Malčić I, Detoni P, Kniewald H, Bartoniček D, Dilber D, Dietrich D, Jelušić
Malčić I, Medicinska naklada, Zagreb, 2014, str. 263-268. M:Takayasu arteritis i moguće kardiološke reperkusije u dječjoj dobi. Takayasu ar-
Malčić I, Jelušić M, Sršen-Krstulović M: Današnje poveznice pedijatrijske kardio- teritis and possible cardiology repercussions in the childhood Reumatizam, 2015;
logije i reumatologije od fetalne do odrasle dobi – sistemske bolesti vezivnog tkiva 62(2): 22-26.
i srca u stalnom prožimanju. Pediatr Croat 2014;58 (Supp 2): 56-63 Malčić I, Pasini Agneza Marija, Hrabak-Paar Maja, Müller H, Mair R, Perkov D,
Marić Kristina. A girl with Takayasu IIB arteritis – progressive course requiving
multiple surgical interventions. Pediatrics 2019; (CC) (u tisku).
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 377
6.3.
Williams-Beurenov sindrom
6.3.1. Fenotipska obilježja desne strane srca kod Williams-Beurenova 6.3.2. Opis istog bolesnika sa slike 6.3.1., ali u lateralnoj projekciji.
sindroma: hipertrofija i gruba trabekulacija desne klijetke zbog plućne Uz perifernu stenozu plućnih krvnih žila vidi se i hipoplazija trunkusa
hipertenzije, difuzna višestruka obostrana hipoplazija plućnih krvnih plućne arterije.
žila sa stenozom i posljedičnom desnoventrikularom hipertenzijom
(posteroanteriorna projekcija) (strelice).
6.4.
Superior-inferior ventrikul + VSD + dekstrokardija
6.4.1. Superior-inferior ventrikul i desni aortalni luk. Zbog širokog 6.4.2. Superior-inferior ventrikul sa širokim subaortalnim VSD-om
subaortalnog VSD-a funkcionalno je riječ o jedinstvenoj klijetki, u dekstrokardiji. Kateter je potisnut u lijevu klijetku putem aorte
premda morfološki sadržava elemente desne (manje gore) i većim di- (posteroanteriorna projekcija).
jelom elemente lijeve klijetke (engl. single ventricle undetermined type).
6.4.3. Prikaz istog bolesnika sa slike 6.4.2., ali sada u lateralnoj pro- 6.4.4. Koronarne krvne žile u djeteta sa superior-inferior ventriku-
jekciji. Dolje je smještena lijeva klijetka u koju se dolazi preko aorte, lom u dekstrokardiji. Dominacija desne koronarne arterije (postro-
desna se klijetka puni preko širokog subarterijskog VSD-a, a potom anteriorna projekcija).
slijedi prikaz plućne arterije.
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 379
6.4.5. Koronarne krvne žile u istog bolesnika kao na slici 6.6.4., ali 6.4.6. Odnos gornje i donje šuplje vene prema desnoj pretklijetki,
u lateralnoj projekciji. odakle se preko trikuspidalne valvule puni gore položena desna kli-
jetka (lateralna projekcija).
6.4.7. Prikaz slike 6.4.6. u posteroanteriornoj projekciji. 6.4.8. Injekcija kontrasta u desnu klijetku u koju se ulazi iz donje
šuplje vene putem desnog atrija i trikuspidalne valvule.
380 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
6.4.9. Angiografski prikaz plućnih krvnih žila: kateter je uveden 6.4.10. Angiografski prikaz plućne arterije kod superior-inferor
putem donje šuplje vene u desnu pretklijetku, preko TV-a u desnu ventrikula istog bolesnika. Putanja katetera: VCI – DA – TV – DV
klijetku i putem plućne arterije u trunkus plućne arterije (postero- – PA (lateralna projekcija).
anteriorna projekcija).
6.4.11. Desna ventrikulografija kod superior-inferor ventrikula u 6.4.12. Lateralna projekcija u istog bolesnika kao na gornjim slika-
koji kateter iz aorte, preko subaortalnog VSD-a ulazi u desnu kli- ma.
jetku. Djelomično se kroz VSD puni dolje položena lijeva klijetka
(izjednačeni tlakovi) – posteroanteriorna projekcija.
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 381
6.5.
Superior-inferior ventrikul + TGA + subaortalni VSD
+ muskularni VSD
KOMENTAR
Ovaj komentar dolazi prije prikaza superior-inferior ventrikula. Naime, prema recentnim podatcima iz literature,
spomenuti se entitet, prema Clarkovoj etiopatogenezi, ubraja u defekte smještaja i stvaranja srčane petlje, pa smo
ga mogli prikazati i u poglavlju o heterotaksiji (nepotpuna lateralizacija) (vidjeti pogl. 2.25.). Ipak, zbog osobitosti ove
ekstremno rijetke greške (ili malokad prepoznate) te zbog njezinih posebnosti u dijagnosticiranju i liječenju, prikazu-
jemo je posebno.
6.5.1. Kontrast injiciran u donju šuplju venu: iz desnog se atrija puni 6.5.2. Kontrast injiciran u desnu pretklijetku (tipična aurikula) pre-
desni ventrikul koji je položen visoko gore (superior), a iz njega se ko TV-a ulazi u gore položenu desnu klijetku iz koje izlazi aorta.
puni aorta – dakle u aortu dolazi plava krv izravno iz desnog atrija.
382 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
6.5.3. Kateter je uveden iz desne pretklijetke u lijevu pretklijetku 6.5.4. Nakon recirkulacije prikazuje se široka lijeva pretklijetka pu-
te putem mitralne valvule u lijevu klijetku koja je položena dolje, a iz tem koje se kroz mitralnu valvulu puni lijeva klijetka (posteroante-
nje se puni plućna arterija (TGA). Preko duktusa djelomično se puni riorna projekcija).
aorta (plućna hipertenzija) – posteroanteriorna projekcija.
6.6.
Marfanov sindrom
Marfanov sindrom (MFS) jest autosomno-dominantno Marfan. Bolest se pojavljuje u jednog na 5000 živorođenih
nasljedna bolest vezivnoga tkiva koja zahvaća gotovo sve bez obzira na spol. Stupanj ekspresije bolesti je različit, a
organske sustave, a osobito srce, krvne žile, oči i košta- znakovi bolesti mogu biti prisutni pri rođenju, razviti se
no-zglobni sustav. Promjene su na srcu najteže i o stup- u djetinjstvu ili tek u odrasloj dobi, pa po svojem obliku
nju izraženosti same bolesti na srcu ovisi i klinički status bolest pripada skupini onih koje zovemo interrupcija.
bolesnika, premda može imati i druge ozbiljne tegobe,
Uzrokom bolesti smatra se mutacija gena koji kodira fi-
poglavito s lokomotornim sustavom. Sindrom je potkraj
brilin-1, a nalazi se na 15. kromosomu. Kao i kod drugih
19. stoljeća opisao francuski pedijatar Antoine-Bernard
sindromnih bolesti, danas se teži egzaktnoj molekularno
genetičkoj dijagnozi, ali se većinom u svakodnevnom ra-
du bolest prepoznaje već na osnovi kliničke ekspresije.
Neki su znakovi bolesti vrlo visoko senzitivni (vidjeti slike
6.6.2. A i B).
A B
6.6.1. Anuloaortalna ektazija u bolesnika s Marfanovim sindromom. 6.6.2. A. Znak palca (Steinbergov znak). B. Znak zapešća (Walker-
Proširena uzlazna aorta (A) s ekscentrično usmjerenim retrograd- Murdochov znak).
nim protokom kroz aortalnu valvulu (strelica) zbog insuficijencije
valvule. MR prikaz triju komora.
384 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
C D
6.6.3. A. Promjer korijena aorte u djeteta s MF-om 4,8 cm. B. Insuficijencija aortalne valvule. C. Prikaz istodobno ekstremno dilatiranoga
aortalnog korijena (4,8 cm) i bikuspidalnog prolapsa mitralne valvule (dvije strelice). D. Kolordoplerski prikaz insuficijencije aortalne i mitralne
valvule u istog bolesnika.
6.7.
Holt-Oramov sindrom
Holt-Oramov sindrom (HOS) jest autosomno-dominantni jalne malformacije s različlitom ekpresijom u porodičnoj
poremećaj koji se pojavljuje u incidenciji 1 : 100 000 živo- anamnezi, nalaze se defekti srčanih septuma i moguće
rođenih. Sindrom su prvi opisali Mary Holt i Samuel Oram smetnje atrioventrikularnog provođenja. S tim kriterijima
1960. godine. Naziva se još i srce-ruka sindromom, a očitu- u 70 % bolesnika nalazi se mutacija TBX5 gena. Poznato
je se istodobnom pojavom prirođene srčane greške i ano- je da mutacija TBX5 može biti razlog nesindromne bolesti
malijama gornjih udova. Uz postojanje preaksijalne radi- kao što je fibrilacija atrija ili dilatacijska kardiomiopatija.
6.7.1. Slika tijela i gornjih udova pokazuje anomaliju gornjih udova i palčeva na objema rukama.
6.7.2. Rendgenska snimka gornjih odova u djeteta s HO sindro- 6.7.3. RDG toraksa u djeteta s HO sindromom i prirođenom srča-
mom. nom greškom (ASD II. + VSD) – vidjeti sliku 6.7.4.
386 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
6.7.4. Ehokardiografski prikaz defekta interventrikularnog i defek- 6.7.5. Identifikacija pPro85Thr mutacije TBX5 gena. Kromatogram
ta interatrijskog septuma u djeteta s HO sindromom. Defekti su četvrtog aksona pokazuje sekvencije neaficiranih roditelja i c.920-
označeni zvjezdicom (*). C>A mutacije u pacijenta s Holt-Oramovim sindromom.
Malčić I., Dasović-Buljević Andrea: Syndroma Holt-Oram-the fresh mutation: Dreßen M, Lahm H, Lahm A, Wolf K, Doppler S, Deutsch MA, Cleuziou J, Pabst
2nd Alpe Adria Cardiology Meeting, Brijuni, 1994. von Ohain J, Schön P, Ewert P, Malcic I, Lange R, Krane M. A novel de novo
TBX5 mutation in a patient with Holt-Oram syndrome leading to a dramatically
reduced biological function. Mol Genet Genomic Med. 2016 Jul 14;4(5):557-
67. doi: 10.1002/mgg3.234. (CC)
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 387
6.8.
Prolaps mitralne valvule
Prolaps mitralne valvule (PVM) stražnji je pomak mitralne neurocardiale), palpitacije – prekordijalne opresije, pre-
valvule prema lijevom atriju za vrijeme sistole lijeve kli- kordijalni bolovi, anksioznost, napadaji migrene – glavo-
jetke, što je često popraćeno mitralnom regurgitacijom. bolje, vrtoglavica.
Sinonimi su Barlowljev sindrom i »click murmor sin-
Prema Feigenbaumu, PVM je stanje kada je pomak mi-
drom«. Pogađa 5 – 10 % populacije (različiti literaturni
tralne valvule prema LA-u više od 2 mm. Klasični prolaps
podatci). Češće se pojavljuje u djevojčica i kod porodi-
ima debljinu kuspisa > 5 mm, a neklasični < 5 mm. Stoga
ca dolihostenomelične konstitucije. Glavni su simptomi
se govori i o subtipovima. Auskultacijski se nalazi me-
umor / razlog »nije jasan« – neravnoteža autonomnoga
zosistolički ekstraton s kasnim sistoličkim »dekrešendo«
živčanog sustava koji regulira srčanu frekvenciju i res-
šumom, ali postoji i »silent« prolaps.
piracije (engl. brain-heart axis syndrome, što se može
prevesti i kao neurokardijalna nestabilnost – instability
A
D F C
6.8.5. Dvodimenzijski prikaz bikuspidalnoga prolapsa mitralne vavule iz duge i apikalne osi – prikaz načina mjerenja.
6.9.
Plućna hipertenzija
Ehokardiografska dijagnoza
DV
DV
LV
Ao
DA LV
LA
LA
6.9.1. Prikaz teške plućne hipertenzije iz apikalne osi: izrazita domi- 6.9.2. Prikaz PH-a iz osnovne duge osi: izrazito povećana desna kli-
nacija desne klijetke i desne pretklijetke. Obje su znatno povećane jetka s obzirom na lijevu, grubo trabekulirana i zadebljanih stijenki,
u usporedbi s lijevom srčanom šupljinom, a konveksno se izbočuje konveksno izbočenoga interventrikularnog septuma zdesna nalijevo.
interventrikularni i interatrijski septum zdesna nalijevo.
A B
6.9.4. A. Kolordoplerski prikaz snažnoga regurgitacijskog mlaza s turbulencijom ispred pulmonalne valvule i B. s brzinom regurgitacije većom
od 2,5 m/s, što označuje plućnu hipertenziju.
A B
6.9.5. A. Insuficijencija trikuspidalne valvule velike brzine, gradijent 60 mmHg svjedoči o plućnoj hipertenziji (odnosno visokom tlaku u desnoj
klijetki) koja je izrazito dominantna uz proširenu desnu pretklijetku. B. Prikaz teške trikuspidalne insuficijencije kolordoplerski zbog plućne
hipertenzije.
392 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
6.9.6. A. i B. Tipično gibanje pulmonalne valvule na M-prikazu: konveksno izbočenje valvule prema gore u dijastoli, gubitak a-vala u presistoli,
tipičan sistolički obrazac za plućnu hipertenziju.
A B
6.9.7. A. Široke hepatalne vene i donja šuplja vena kod PH i B. razvoj ascitesa pri dekompenzaciji desnog srca zbog plućne hipertenzije.
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 393
Angiokardiografska dijagnoza
A B
6.9.9. A. Prikaz lijeve grane plućne arterije kod teške plućne hipertenzije; opisuje se kao ogoljelo stablo ujesen (posteroanteriorna projekcija),
B. Lateralna projekcija.
A B
6.9.10. A. Prikaz desne grane plućne arterije kod teške plućne hipertenzije (posteroanteriorna projekcija), B. lateralna projekcija.
394 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
6.9.11. A. Priprema za atrioseptektomiju (anteroposteriorna projekcija): kateter, tzv. pigtail, uveden je do korijena aorte kako bi se ocijenio
odnos aorte i interatrijskog septuma, zbog opasnosti od perforacije aorte. Posebna igla (engl. transseptal needle cook), uvedena putem katetera
s desne strane pokazuje smjer u kojem je moguće učiniti bez opasnosti od perforacije aorte interatrijskog septuma. Radi sigurnije orijentacije to
može učiniti samo uz bilateralnu projekciju. B. Lateralna projekcija kojom se prikazuje smjer igle prema lijevom atriju, kroz interatrijski septum,
a daleko od korijena aorte.
A B
6.9.12. A. Posteroanteriorna projekcija: trenutak perforacije i potisnuće žice vodilice do lijeve gornje pulmonalne vene, B. posteroanteriorna
projekcija istog postupka.
Neklasificirane anomalije i srčane bolesti 395
A B
6.9.13. A. Balonska dilatacija perforacije balonom promjera 4,5 mm, čime se ostvaruje desno-lijevi pretok na razini pretklijetki, sa svrhom
nadoknade volumena krvi lijeve strane cirkulacije (posteroanteriorna projekcija). B. Lateralna projekcija pri istom postupku.
A B
C D
6.9.14. Patološke promjene plućnih arteriola kod plućne vaslularne bolesti u novorođenčeta s prirođenim srčanim greškama (TAC, CCAVC,
TGA+VSD) (ljubaznošću dr. D. Jelašića, Zavod za petologiju KBC-a Zagreb): A. hipertrofija medije, B. stanična intimalna proliferacija, C.
koncentrična laminarna proliferacija intime, D. pleksiformne lezije.
396 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Malčić I., Hečimović Z., Shala H., Jelić I., Drinković N.: Odnos veličine lijevo Malčić I: Plućna hipertenzija-nastanak i liječenje. Pedijatrija danas, 2000, 74-78
desnog shunta i plućne vaskularne rezistencije. Relation between left-to-right
Malčić I., Jelašić D., Rojnić N., Jelušić M., Kniewald H: Primary pulmonary
shunt and pulmonary vascular resistance an patients with congenital heart disea-
hypertension in a boy – plexogenic pulmonary arteriopathy. Paediatr Croat
se. Liječ Vjesn 1983;115:215-220
2001;45:77-80
Grgić M., Malčić I., Prohić A.: Opstrukcija gornjih dišnih puteva kao uzrok pul-
Malčić I.:Plućna hipertenzija. u Malčić i suradnici, Pedijatrijska kardiologija, oda-
monalne hipertenzije i cor pulmonale. Upper Airway Obstruction as a Cause of
brana poglavlja - 2. dio, Medicinska naklada, Zagreb, 2003, str 163-174
Pulmonary Hypertension and Cor Pulmonale Jug Pedijatr 1984;27:137-143
Malčić I., Ivančević D., Huić D.: Ispitivanje srčanih pogrešaka, u Nuklearna kar-
Malčić I, Richter D: Verapamil in Primary Pulmonary Hyperternsion Br Heart J.
diologija i pulmologija, , ur. Težak S, Ivančević D., Dodig D., Čikeš I. Medicinska
1985;53:345-7 (CC)
naklada, Zagreb, 2005, str. 93-104
Malčić I, Ugarković B, Težak S, Grgić M, Ivančević D: Tc-99m-makroagregati u
Malčić I.: Dijagnostika i terapija plućne hipertenzije. Zbornik radova: Sekundarna
dijagnozi kongenitalnih anomalija srca i pluća. Tc-99m-Macroaggregates in the
prevencija u pedijatriju, Slavonski Brod, 2009.
Diagnosis of Congenital Heart and Lung Disease. Jug Pedijatr 1986;29: 27-34
Juretić E., Malčić I.: Postopartalna adaptacija cirkulacije, promjene u asfiksiji i re-
Kellerer M, Sauer U, Malčić I., Kuehlein B., Buehlmeyer K., Sebening F.: Pul-
animacija novorođenčeta U: »Fetalna i neonatalna kardiologija«, ur. I. Malčić, S.
monalarterien-Index vor miodifizierter Fontan-Operation: Begrenzte progno-
Škrabličn-Kučić, Medicinska naklada, Zagreb, 2009.
stische Bedeutung. Abstracts 25.Jahrestagung der deutschen Gesellschaft fuer
paediatrische Kardiologie, Mainz 1991 Malčić I, Šarić D, Kniewald H, Dilber D, Bartoniček D, Mustapić Ž: Medicinske
smjernice za zbrinjavanje odraslih s prirođenim srčanim greškama. Paediatr Croat
Malčić I, Sauer U, Stern H, Kellerer M, Kuehlein B, Locher D, Buehlmeyer K,
2012; 56 (Suppl 2):41-45.
Sebening F: The influence of pulmonary artery banding on outcome after the
Fontan operation. J Thorac Cardiovasc Surg 1992;104:743-747 (CC) Ruf B, Balling G, Eicken A, Kasnar-Samprec J, Cleuziou J, Malčić I, Ewert P:
Early Bidirectional Cavopulmonary Anastomosis: Impact on ICU Therapy,
Malčić I,Jelašić D, Rojnić N: Primary pulmonary hypertension in a boy – plexo-
Oxygenation and Outcome. The Thoracic and cardiovascular Surgeon. 2013; 61
genic pulmonary arteriopathy. Z Kardiol 86; 756: 1997 (CC)
(Suppl 2), p 190.(CC)
Mertens L, Hagler JH, Sauer U, Somverville J, Gewelling H: Protein- losing en-
Malčić I: Bolesti srca i krvnih žila , u D. Mardešić i suradnici, Pedijatrija, Školska
teropathy after the Fontan operation: an international multicenter study. The
knjiga Zagreb, 2016, str. 726-757
Journal of Thoracic and Cardiovascular Surgery 1998;115(5):1063-1073 (Multi-
centric study, Malčić, Croatia) (CC) Šmalcelj A, Strozzi M, Malčić I, Anić D: Zatajivanje srca u odraslih s prirođenim
srčanim greškama: izazov na pomolu. Heart failure in Adults with Congenital He-
Novick WM, Gurbuz AT, Watson DC, Lazorishiwets W, Perlpeka AN, Malčić
art Disease: An Emerging Challenge. Cardiologia Croatica 2016;11(1-2):17–30
I, Marinović B , Alpert BS, Di-Sessa TG: Double Patch Closure of Ventricular
Septal Defect with Increased Pulmonary Vascular Resistance Am Thorac Surg Strozzi M. Eisenmengerov sindrom, u Prirođene srčane greške od dječje do odra-
1998;66:1-6 (CC) sle dobi, ur. Malčić I i sur., Medicinska naklada, Zagreb, 2017, str. 349-355.
Malčić I, Sauer U, Greil G, Soppa Chris, Vogt M., Kirshner K, Genz Th., Sebening Novick WM, Lazoryshynets VV, Golovenko OS, Molloy FJ, Cardarelli M, Zingg
W., Buehlmeyer K.: Protein losing enteropathy after Fontan operation. Paediatr CS, Malcić I, Di Sessa ThA. Adult Outcomes After Double Patch Closure of
Croat 1998; 42: 61-68 Ventricular Septal Defects for Children with Pulmonary Hypertension and Ele-
vated Pulmonary Vascular Resistance., Latin America Cardiovascular Surgery
Giesler O, Malčić I: Plućna hipertenzija u djece. Medicus 1998;7/2:201-210
Conference, September 22-23, 2017, Cartagena (CC)
OSOBITI, RIJETKI
SLIKOVNI NALAZI 7
Kada bih zaista htio završiti ovu knjigu, onda bi to trajalo u nedogled. Traganje za slikovnim prikazima kroz vri-
jeme i kroz različite laboratorije u kojima su se dijagnosticirali naši bolesnici opterećeno je činjenicom da neke
željene prikaze ne možete naći, a neke ne možete jasno prikazati. No ima nekih koje ne možete svrstati niti u
jedno poglavlje, a željeli biste da ih zainteresirani čitatelji vide. Upravo sam s nekoliko naslova u ovom, posljed-
njem poglavlju, prikazao zaista neobične nalaze, ali i nalaze koji su entitetski oblici poznatih rijetkih grešaka.
Sinovenozna valvula je takozvani peti zalistak koji se resorbira u ranom fetalnom životu, ali mi se čini da se u
praktičnom poimanju »petog zalistka« nismo nikada u cijelosti složili. Možda je ovo i prilika da pobudimo in-
teres za pojmove cor triatriatum dextrum ili da razmotrimo najnovije embriološke pretpostavke da je sinusni
dio atrija posebna struktura koja se pregrađuje na desnu i lijevu pretklijetku, kao i da se ASD-Sinus venosus ne
smatra defektom interatrijskog septuma, već defektom sinusnog atrija. I zar pridruženost anomalnog utoka
pulmonalnih vena u gornju šuplju venu, odnosno desnu pretklijetku, kod »sinus-venosus ASD-a« nije potvrda
takovog stava? Više o tome u slikama koje slijede.
Rijetki i neočekivani prikazi kod preformiranog srca su nekada zaista bizarni i navjerojatni. Moguće ih je ra-
zumijeti samo ako poznajete pacijenta prije nego je liječen kardiokirurški ili intervencijski, a mogu se očitovati
spektrom defomacija, djelomično vidljivih na prikazanim slikama.
Aortolijevoventrikularni tunel se zaista nalazi rijetko, ali ovdje je prepoznat u fetalnoj dobi i snimljen do posto-
peracijskog razdoblja, pa ga sa zadovoljstvom prikazujemo.
Ista je sudbina i s takozvanom pulmonalnom omčom. Nema sumnje da su prikazi ovih bolesnika u shemama,
angiografijom, ehokardiografijom i kompjutoriziranom tomografijom podsticaj za prepozavanje i blagovremeno
liječenje ovih teških, ali lječivih anomalija.
Posljednja slika koju prikazujemo u ovoj knjizi jest neobična anomalija luka aorte koja se rijetko nalazi i ne spa-
da niti u jedan očekivani patomorfološki model iako su brojni prikazani i u ovoj knjizi (koarktacija aorte, različite
anomalije luka aorte, prekidi u kontinuitetu luka aorte itd.). Taj posljednji prikaz još je jedan dokaz da je o svakoj
srčanoj anomaliji potrebno razgovarati opsežno s etiopatogenetskog, hemodinamskog i funkcionalnog apsekta
jer samo tako nam slikovni prikazi popunjuju praznine u razumijevanju ove opsežne patologije. Stoga smo si i
na kraju ovog poglavlja i s prikazom posljednje anomalije dopustili raspravu u obliku opsežnoga komentara.
Osobiti, rijetki slikovni nalazi 399
7.1.
Sinovenska valvula
gornja
crista dividens donja CS
šuplja vena
šuplja vena
RA
LA VCS LA
sinovenska
valvula TV MV 7.1.1. Prikaz sinovenske valvule (strelica); prikazana je struktura
koja »leprša« u desnoj pretklijetki, a proteže se od utoka donje šuplje
vene (Eustachianova valvula) do utoka koronarnog sinusa (Tebesia-
nova valvula). Donja šuplja vena (VCI), gornja šuplja vena (VCS),
RV LV koronarni sinus (SC), desna pretklijetka (DA), lijeva pretklijetka
(LA), desna klijetka (DV).
400 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
7.2.
Koronarne anomalije
7.2.1. Koronarna fistula između lijeve koronarne arterije i izlaznoga trakta desne klijetke s aneurizmatskim utokom. Vidi se dugačka tortuotična
krvna žila koja se terminalno ulijeva u izlazni trakt desne klijetke s aneurizmatskim proširenjem.
A B
7.2.2. Single coronary artery – zajedničko stablo za obje kronarne arterije (u djeteta s Fallotovom teterlogijom): A. posteroanteriorna projekcija,
B. lateralna projekcija.
Osobiti, rijetki slikovni nalazi 401
7.3.
Kompleksne srčane greške
A B
VCS
C
LVCS
A B
3
2
7.3.3. Opsežna arterijsko-venska pulmonalna fistula nakon operacije po
Fontanu (Kawashima): kateter je uveden preko v. azygos u konfluens
TCPC anastomoze. Uredan prikaz lijeve plućne arterije (1), opsežne
arterijsko-venske fistule u desnom pluću (2), kontrast se iz desnog plu-
ća prije recirkulacije putem desnih pulmonalnih vena (strelica) ulijeva
u zajedničku pretklijetku (3). (Pacijent je prikazan slikovno opsežno u
poglavlju 3.3. nakon desnostrane pulmektomije, vidjeti slike 3.3.16. do
3.3.20.)
Osobiti, rijetki slikovni nalazi 403
7.4.
Aortolijevoventrikularni tunel
A B C
7.4.1. A. Aortolijevoventrikularni tunel – kolordoplerski prikaz insuficijencije aortalnog ušća, ali čini se paravalvularno-asimetrična insuficijen-
cija između koronarnih kuspisa i septuma. Insuficijencija je visokog stupnja i dopire do vrška srca. B. Kolordoplerski prikaz asimetrične insufici-
jencije aortalnog ušća s izoliranim prikazom tunela između aorte i lijeve klijetke. Velik dio insuficijencije odigrava se kroz patološki tunel (+++),
manji dio kroz valvulu (+). C. Doplerski prikaz insuficijencije aortalnog ušća kroz aortolijevoventrikularni tunel.
404 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
A B
A B
7.5.
Pulmonalna omča (engl. pulmonary sling)
jednjak
dušnik (oesophagus)
Pulmonalna omča je ekstremno rijetka anomalija pluć-
ne arterije koja se očituje patološkim odvajanjem lijeve
pulmonalne arterije od desne, na način da jaši nad de-
snim bronhom i grli (zaomčuje) traheju, prolazeći izme- desna
đu naprijed položene traheje i jednjaka koji je potisnut plućna arterija
lijeva
odostraga. Ovakav tijek lijeve pulmonalne arterije uzro-
plućna artrerija
kuje impresiju desnog bronha i traheje, s konzekutivnim
simptomima opstukcije gornjih dišnih puteva. Može se
razviti opstruktivni emfizem i atelektaza jednog ili oba
plućna krila. Krucijalno je kod takovih simptoma pomi-
sliti na ovaj rijetki entitet te ga dijagnosticirati adekvat-
nim metodama i operacijski otkloniti.
trunkus
plućne arterije
7.6.
Rijetka anomalija luka aorte s atipičnim
obrascem cirkumskriptne koarktacije
2
1 3
7.6.1. Aortografija; lijevi luk aorte, uredno odvajanje brahiocefalič- 7.6.2. Prikaz lijeve potključne arterije nakon stenoze (glava strelice)
nog trunkusa (1) i lijeve a. carotis (2), prikaz dvostukog zavoja aortal- na atipičnom mjestu (strelica) – istmična se stenoza prikazuje uobi-
nog luka (3) i pojava stenoze s gradijentom 50 mmHg i promjerom čajeno nakon odvajanja lijeve potključne arterije, premda je nekada
3 mm (strelica) – lijeva a. subklavija se još ne prikazuje (vidjeti sliku i ona djelomično zahvaćena procesom stenoze (posteroanteriorna
7.6.2.). projekcija).
408 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
KOMENTAR
Anomalije Botallova duktusa i anomalija luka aor-
te prikazani su u poglavljima 2.3.i 2.17, uključujući i
uvodni, embriološki dio (sa shematskim prikazima).
Na osnovi ukupnog prikaza moguće je pretpostaviti
da je kod ovog djeteta došlo do anomalije u razvoju
aortalnih lukova 1-4, tako da je posljedica toga atipič-
na stenoza na aorti prije odvajanja lijeve ptotključne
arterije. Zagledamo li se u slike prekida luka aorte (in-
terrupcija – vidjeti poglavlje 2.4), moguće je da se kod
ovog pacijenta dogodio nepotpuni prekid luka aorte
tip B (vidjeti sliku na stranici 77). Istovremeno mje-
renje arterijskih tlakova na obje ruke još je jedan do-
kaz da se dobrim kliničkim pregledom može naslutiti
teška i atipična anomalija. Možda bismo ovaj događaj
mogli nazvati i interrupcija interrupcije, tj. prekid pro-
cesa potpune interrupcije.
KOMENTAR
Anomalije Botallova duktusa i anomalije luka aorte prikazani su u poglavljima 2.3.i 2.17, uključujući i uvodni, em-
briološki dio (sa shematskim prikazima). Na osnovi ukupnog prikaza moguće je pretpostaviti da je kod ovog djeteta
došlo do anomalije u razvoju aortalnih lukova 1-4, tako da je posljedica toga atipična stenoza na aorti prije odvajanja
lijeve potključne arterije.. Zagledamo li se u slike prekida luka aorte (interrupcija – vidjeti poglavlje 2.4), moguće je da
se kod ovog pacijenta dogodio nepotpuni prekid luka aorte tip B (vidjeti sliku na stranici 77). Istovremeno mjerenje
arterijskih tlakova na obje ruke još je jedan dokaz da se dobrim kliničkim pregledom može naslutiti teška i atipična
anomalija.
Glede mišljenja je li ovo koarktacija ili »interrupcija interrupcije«, želim za kraj napisati svoje mišljenje koje može biti
pogrešno, ali koje je primjer kako se čovjek ne mora uvijek potčiniti »utvrđenim« stavovima koji nekada baš i nisu
sigurno utvrđeni. Naime, nema sumnje da je ova greška s hemodinamskog stajališta koarktacija. Ipak, s etiopatoge-
netskog stajališta interrupcija luka aorte spada u konotrunkusne anomalije, poglavito tip IIB koji je sličan ovome. Ti-
pična (istmična) koarktacija ne spada u konotrunkusne anomalije (prema Clarkovom etiopatogenetskoj osnovi), već
u anomalije protoka, baš kao i Botallov duktus koji je u tijesnoj vezi s istmusom aorte ..., a ovo nije istmična stenoza
– istmus je slobodan. Koarktacija spada k tome u opstukcijske lezije izlaznoga trakta lijeve klijetke i često je pridru-
žena drugim sličnim opstrukcijskim lezijama – bikuspidalna aortalna valvula s različitom orijentacijom, stenozom i/
ili insuficijencijom, dilatacijom uzlazne aorte... sve do Shone sindroma. Kod ovog bolesnika jednostavno nije moguće
naći sličnu pridruženu leziju u srcu. Usto, niži tlak na lijevoj ruci u odnosu na desnu kod koarktacije je uzrokovan
stenotičkim procesom u izvoru lijeve potključne arterije koji je uzrokovan širenjem duktalnog tkiva osjetljivog na ki-
sik na korijen lijeve potključne arterije, pa nalazimo nekada razliku u arterijskim tlakovima između dviju ruku. Ovdje
nema suženja izvora lijeve potključne arterije, već je tlak na lijevoj ruci značajno niži zbog ukupnog pada tlaka nakon
ovog suženja. Ukratko, stvar je za raspravu – etiopatogeneza, morfologija, funkcija. Mislim da nam nije cilj da se u
svemu slažemo, već imamo obvezu o svemu raspravljati s argumentima koje smo spoznali. Zato ja ne volim smjer-
nice, baš kao što ne volim niti manifeste, već volim raspravu o pacijentu jer mi se čini da ona dopire najbliže istini.
Ja sam u ovoj knjizi na početku napisao da knjiga nije obavezna, da postoje stavovi koji se ne moraju nekome sviđati,
ali da su oni dio mojeg iskustva nakon 40-godišnjeg bavljenja pedijatrijskom kardiologijom i da se sa svojim stavovi-
ma i komentarima želim samo potaknuti mlađe generacije na dobru raspravu, kako bi u našoj struci bilo što manje
autoritarnosti, karijerizma i oportunizma, a što više znanja, razboritosti, kulture i ljubavi.
KAZALO POJMOVA
A
absent pulmonary valve sindrom – manjkavost pulmon- Amplatzerov čep 161, 237
alne valvule, prirođena 219 Amplatzerov kišobran 53, 57, 67, 77, 306
–– aneurizma RPA 224 –– u široki Botallov duktus 306
–– atelektaza lijevog plućnog krila 226 –– za zatvaranje ASD-a II. 306
–– atipični Botallov duktus 220, 223, 226, 230 ampula Botallova duktusa 77
–– CT angiografija 225 analiza odlučivanja 2
–– diferencijalna dijagnoza prema pulmonalnoj ANCA-P protutijela 250
–– stenozi 91 Anderson-Fabry 340
–– hipoplazija LPA aneurizma ovalnog otvora (fossa ovalis) 13, 157
–– nekompaktna kardiomiopatija 220 aneurizma interventrikularnog septuma 334
–– stenoza glavnog lijevog bronha 335 angiokardiografski prikaz normalnoga srca 39-43
–– stenoza i insuficijencija pulmonalne valvule 229 aneurizma koronarne fistule u desnom atriju 237
–– tetralogijski tip 220 angioplastika pulmonalne valvule 95
abnormalnosti pulmonalnog venskog sustava 199-213 angioscintigrafski prikaz normalnoga srca 37
–– atipični TAPVR anomalija koronarnih krvnih žila 154, 235
•• angio 202, 203, 204 –– anomalni tijek desne koronarne arterije 245
•• ECHO prikaz 204, 209 •• CT prikaz 245
•• CT prikaz 215, 206 –– anomalija lijeve koronarne arterije 159
–– CT angiografija 213 anomalije kardinalnoga venskog sustava 251
–– rendgenski prikaz 200 –– donji kardinalni venski sustav 251
–– grafički prikaz 199-200 –– gornji kardinalni venski sustav 251
–– infradijafragmalni tip TAPVR 209-210 –– perzistirajuća lijeva gornja šuplja vena 252
–– parcijalni anomalni utok (CT) 205, 213 –– sindrom heterotaksije 253
–– Scimitar sindrom 208, 212-213 –– vena azygos 252
–– supradijafragmalni tip TAPVR – angiografski prikaz –– vena hemiazygos 253
201-202 anomalije luka aorte 191-198
–– TAPVR, miješani tip 210-211 –– angiografski prikaz 194-198
Adriane Gittenberger de Grot 70 •• a. lusoria 194, 197
AEPC klasifikacija 167 •• s koarktacijom 197
ALCAPA (absent left coronary arteri in pulmonary ar- •• desni aortalni luk 195
tery) sindrom 247, 248 •• desni aortalni luk + anomalni ductus 197
amiloidoza miokarda 359, 360 –– grafički prikaz embrionalnog razvoja 191, 192
–– kongo crvenilo 359 –– osnovna klasifikacija 192
–– transtiretin, mutacija gena 358 –– MR prikaz dvostrukog luka 193-194
412 Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
–– morfološka anatomija normalnoga srca 44-46 –– modificirana operacija po Fontanu 282, 283
–– normalan ritam u fetusu 275 –– Norwood I operacija 278, 287, 314, 324
–– rendgenska slika s obzirom na najčešće PSG 23-26 –– Sano šant 287, 288, 336, 402
•• mjerenje kardiotorakalnog indeksa 24 –– TCPC anastomoza 215, 216, 282, 283, 314
•• normalan bronhogram – segmentalna analiza 23 •• CT angiografija 284, 285, 286
•• rendgenska slika tipičnih kontura PSG s obzirom •• MR prikaz 282
na normalnu sliku 25,26 •• s fenestracijom 283
Norwood I operacija 278, 287, 314, 324 •• stenoza Fontanova provodnika 319
•• tromboza donje šuplje vene nakon TCPC anasto-
O moze 333
parcijalna monokavobipulmonalna anastomoza (PCPC,
ovalni otvor bidirekcionalni Glenn) 215, 253, 282
–– fetus, aneurizma, preklopnica 13 paradoksalno gibanje interventrikularnog septuma (M-
porodično stablo 365 prikaz) 51
obloženi stent 106 parcijalni anomalni utok pulmonalnih vena 199
obrazac za plućnu hipertenziju (M-prikaz) 392 parcijalni atrioventrikularni kanal 121, 123, 125, 127
okluzija koronarne arterije 373 plućne arteriole kod plućne vaslularne bolesti 395
operacija po Fontanu 317 periferna kolateralna cirkulacija 291
operacija po Rastelliju 132, 327 periferna pulmonalna stenoza 108
operacija po Senningu 315 periferne vaskularne anomalije, prirođene ili stečene)
operacija koarktacije potključnom preklopnicom 302 289-291
opstrukcijska lezija izlaznoga trakta lijeve klijetke 99 –– arteriovenska fistula 289
osobite anomalije pulmonalnoga venskog sustava 199 –– okluzija femoralne arterije
otvaranje lijeve potključne arterije (intervencijsko) 311 –– stent u periferne utočne vene 290
outlet chamber 215 perimembranozni VSD 61, 68, 126
–– outlet foramen 215 perzistirajuća lijeva gornja šuplja vena 251, 252, 255,
–– outlet septum 117, 141 273
perzistirajuća sinovenozna valvula 47
–– aortopulmonalne kolaterale 184, 185, 188 –– kod d-TGA 26, 129, 132
–– CT angiografija 180, 189 –– kod Holt-Oramova sindroma 385
–– ekstraperikardijalni tip 184, 185 –– kod koronarne fistule (RCA-RV) 239
–– grafički prikaz tipova PA 179 –– kod Mb. Ebstein 147, 148
–– kod sindroma hipoplastičnoga desnog srca 181 –– kod miokarditisa 341
•• kolordoplerski prikaz 158 –– kod pulmonalne stenoze 25, 91
•• PA s VSD-a 161, 187 –– kod TAPVR (potpuni anomalni utok pulmonalnih
–– kod DORV-a 181 vena supradijafragmalno) 25 , 200
•• angiografski prikaz 181-184 –– kod tetralogiae Fallot 26, 115
•• desna ventrikulografija 181 –– kod VSD-a 25,59
•• lijeva ventrikulografija 181 –– nakon ugradnje Melody valvule 298
–– kod d-TGA 187 –– normalno srce, normalan bronmhogram 23
–– MAPCAs 184, 185, 190 Rastellijeva operacija 128, 132,135, 314 328
–– mBT anastomoza 181, 182 rekoarktacija 302
–– MR prikaz 188 restrikcijska kardiomiopatija 358, 359
–– perforacija atretične pulmonalne arterije 165, 307 reversed flapp – obrnuto preklapanje 302
–– sifonski duktus 182, 186 RIMA 373
–– stent u Botallov duktus 182, 183 Robert, Gross 70
–– u sindromu heterotaksije 182, 265 ROC tablica (tablica odlučivanja) 2
•• desni aortalni luk 181, 265 ROC krivulja 2
pulmonalna omča (pulmonary sling) 406 Rossova klasifikacija 370
pulmonalna stenoza 25, 91-98 RT-PCR – molekularnogenetički nalaz virusne RNA u
–– angiografski prikaz 92, 93, 94 srcu 350
–– doplerski prikaz 92 ruptura aneurizme RVOT-a 97
–– kolordoplerski prikaz 93
–– rendgenska slika 25, 91
–– teška infundibularna 94
S
–– teška valvularna 94 SAM fenomen 354
•• balonka angioplastika 94, 95 Sano šant 287, 288, 336, 402
•• CT prikaz 96, 97 sarkomiopatija 361
•• kod Noonan sindroma Scimitar-sindrom 199, 212, 213
•• retrogradna angioplastika 95-96 segmentalna analiza 23
•• ruptura aneurizme 97 sekvestracija pluća 213
Senningova operacija 132, 314
W 142
–– desni aortalni luk 144-145
Walker-Murdochov znak 383 –– lijevi atrijski izomerizam 270
Wenkenbachova periodika 276 –– outlet septum 141
William Harvey 70 –– s LPA stenozom
Williams-Beurenov sindrom 91, 377 –– s PAB-om 145
–– operacija po Doty-u 108 –– shematski prikaz 141
–– periferna pulmonalna stenoza 377
Ivan Malčić
Pedijatrijska kardiologija u slici od fetalne do odrasle dobi
Izdavač
MEDICINSKA NAKLADA
ZAGREB, Cankarova 13
Za izdavača
ANĐA RAIČ
Urednica
Aleksandra Mišak
Lektura
Tomislav Salopek
Korektura
Aleksandra Mišak
Grafička obrada
MAJA MRAVEC
Naslovnicu oblikovala
SANELA ĐURINEC RAIČ
Tisak
ZELINA d.d.