či, p orijeklom n ajd u b lje ukorijenjeni
u ovo tlo, nekako su s visoka gledali
Marija WINTER
Kulturno-pro-
svjetna društva
u Ludbregu do
1941. godine
Trgovište L udbreg živjelo je kroz du­
ga stoljeća životom m alog provincijal­
nog m jesta nevidljivim b ra n am a podi­
jeljen o na tri svijeta. Još dugo nakon
sudbonosne 1848. godine, kad su većim
dijelom uk in u te povlastice povlašte­
nih, te su se podjele osjećale.
Prvi svijet su ludbreški starosjedioci,
ra ta ri po zanim anju. Nije ih mnogo,
jedva šezdeset i sedam porodica. N aj­
više ih stan u je u Dugoj ili Topličkoj
ulici (danas X V II u d arn e brigade). Ži­
ve u m alim , slam om pokrivenim kuća­
ma, n a uskim »gruntišćim a«. Većinom
su sirom ašni. U v rijem e feudalizm a d r­
žali su svi zajedno 29 selišta. Selište je
obično im alo 24 ju tra , ali to su bile
»male rali« po 1200 četvornih hvati
svaka. P rem a tom e cijeloselac je o b ra­
đivao sam o 18 carskih ju ta ra . U cije­
lom L udbregu bilo je sam o šest takvih
dom aćinstava. Ostali posjedi su m no­
go m anji.
Već oko 1860. godine tu n astaju zad­
nje zadruge i svaka obitelj živi za se­
be. čim se sinovi ožene, dobiva svoj
dio i posjedi se još više drobe — te
svaki »gnjete bokčiju« kako zna i m o­
že: im ućniji drže konje i za rađ u ju pre-
vozom, ostali mogu naći dopunsku za­
rad u jedino na vlastilinstvu. Ovi Lud-
brežani su sirom ašni, ali ponosni, sa ­
m osvjesni i vedri ljudi. B rojem n a jja ­
146
na okolne seljake. Takav stav baštinili
su od feudalnih vrem ena. Dok su kme-
tovi-seljaci hodali na tlaku, Ludbreža-
ni su svi zajedno svake godine davali
sam o novčanu daću vlastilinstvu, a
crkvi desetinu u naravi »od onoga žita
kakav ikruh jedu«. Sela su bila podvrg­
n u ta vlasti!inskom sudu, a oni su bi-
raali svojega suca. Na ovome tlu živ­
jeli su im djedovi i pradjedovi, dakle
oni su, kao starosjedioci, jedini pravi
Ludbrežani.
Drugi svijet vezan je uz vlastilinstvo
kneza B atthyanyja (B ačanija). N jego­
vu činovnici, rulkotvoroi i poljoprivred­
ni radnici im ali su osiguran k ru h i ka-
kav-takav krov nad glavom. Doduše, i
m eđu njim a su velike socijalne razli­
ke. Činovnici žive jako dobro, zanatli­
je nešto slabije, ali ne oskudijevaju,
dok su poljoprivredni radnici u svem u
prikraćivani, pravi jadnici. N azivaju
ih beruši (m ađarski: bereš = n ajam ­
nik, biros, poljoprivredni sluga). Pla­
ćaju ih ponajviše u naravi i to slabo,
stanovi su im loši, rad n o vrijem e i po
šesnaest sati dnevno. N a rad u su i da­
lje izvrgnuti grubostim a vlastelinskog
nadglednika, kojega i nakon slom a fe­
udalizm a zovu špan (m ađarski: ispän
= župan). Tu siro tin ju zovu željari. U
m atičnim knjigam a staleški su klasifi­
cirani kao inquilini ili želiri, a želiri
ovdje je sinonim za proletere. Duhov­
ni svijet ovih ljudi uzak je i skučen.
Mnogo ih je nepism enih. Većina njih
životarila je u lju ljan a u san o nepro-
m jenljiivosti svijeta i društvenog u re­
đenja. Tako ih je zatekla i ag rarn a re ­
form a 1919. godine. Kad su vlastelin­
ske zem lje rasprodane, razišli su se ovi
proleteri, diljem dom ovine. N ekoji su
uspjeli p reb ro d iti ocean, da bi se kas­
nije, oboružani slobodarskim idejam a,
vm atili u dom ovinu.
Treći svijet je vrlo šarolik. S ačinjava­
ju ga svi oni koji se nisu mogli posve
sto p iti s ovim narodom , a to su veći­
nom inovjerci i oni koje dom aći svijet
zove gospoda p a i »dotepenci«. Sve do
najnovijeg vrem ena vjera je igrala ve­
liku ulogu. Domaće stanovništvo bilo
je listom rim okatoličko. P rije 1855.
ovdje je živjela sam o jed n a židovska
 porodica, prezim enom Deutsch. 1840.
godine dolazi ovamo jedan kalvin —
neki H ardt, ali ga nitko ne tjera . On
je liječnik, a liječnika je tad a malo.
Svim a je p o treban, i svi šute, iako je
po starim zem aljskim zakonim a p ro te­
stan tim a zab ranjen stalni boravak u
H rvatskoj.
Veća seoba inovjeraca — naročita Je-
vreja, koje ovdje zovu Židovi počinje
u doba Bahovog apsolutizm a. I u Lud-
breg dolaze kao m ali trgovčići, ali kon­
cem X IX stoljeća već je sva trgovina
u njihovim rukam a. Još p rije početka
XX vijeka drže oni dva novčana zavo­
da i im aju v lastitu bogom olju. U ku­
ćam a govore n jem ački ili m adžarski,
a njihov rabin je zakleti sudski tum ač
za ove jezike. Svi su oni trijezni, radi­
ni štedljivi i m arljivi, brzo stječu lije­
pi im etak, a s n jim i aktivno i pasivno
pravo glasa, što m nogi dom aći ljudi
(zbog sirom aštva i p ro tu n aro d n o g iz­
bornog zakona) u to doba nem aju. Na
veliku svoju nesreću, kao izbornici
mnogi od n jih uvijek pom ažu vladine
stran k e, a kad se uzm e u obzir da je
vlada kroz decenije provodila tuđin­
sku politiku, lako je shvatiti zašto su
takvi postali om raženi. A i stare pred ­
rasude nikad nisu potpuno iščezle.
Bezrazložna v jerska m ržnja koja je
nadživjela sred nji vijek otuđivala je
lijude.
Isto tako tuđi i nepoželjni dom aćoj
sredini hili su razni činovnici. Jedni
rade ko d k o tarske oblasti, drugi u ka­
tastru , treći u općinskoj upravi. Kako
se o tv ara ju ustanove, sve ih je više. Od
1859. godine to je k atastarsk i ured, ne­
što kasnije (1860. godine) gruntovnica
i k o tarsk i sud. Iste godine otvorena je
ljek arn a (vlasnik je dom aći sin D ragu­
tin Kolak, kasnije dolazi Mr. Josip
Kon), a po šta radi neprestano od polo­
vine XVI vtijdka. U tim ustanovam a
ljudi rade, ali ne oru i ne kopaju. Me­
đu takve u b ra ja ju se i svećenici, dva
lu d b rešk a liječnika, dvije prim alje,
dva ljek arn ik a i jo š neki drugi. Po na­
cionalnoj p rip ad n o sti neki su stranci,
neki H rvati, ali je onih prvih više. Po­
najviše su M ađari, naročito činovniš-
tvo kneza B atthyanya. Tako se na pri­
m je r jed an liječnik zove Dr Kollay,
vlasnik apoteke je Mr. Kon (Bečlija)
jedna p rim alja nosi prezim e Chigähä-
zi, druga je H rvatica, stru čn ija od p r­
ve, Terezija Cm ković. Svršila je pri-
m aljsku školu u Zagrebu 1883. godine.
Ali kako vrijem e d alje teče, sve m a­
nje je stranaca, a sve više H rvata u
raznim službam a. Ipas socijalni tre n u ­
tak igra i dalje veliku ulogu, a i kul­
tu rn o nasljeđe dijeli ljude.
Svaki koji bi se usudio preskočiti te
nevidljive b arijere, naišao bi na žesto­
ki o tp o r konzervativne sredine. Ženili
bi se m eđusobno sam o socijalno jed ­
naki i to u n u ta r iste konfesije. Na ono­
ga koji bi za bračnog druga htio uzeti
osobu druge vjere digla bi se prava
h ajka. Takav b ra k bi redovno uzbu­
dio zlu krv s obje strane. Ženidbe s
pravoslavnim osobam a još se kako —
tako m ogla sklopiti, ali bračne veze s
p ro testan tim a ih sa Židovima izaziva­
le bi gotovo uvijek anatem u i pravi
očaj m eđu rođacim a.
Kad je 1875. godine izvršen popis sta­
novništva, ustanovilo se da Ludbreg
im a 1300 stanovnika, ali od toga sko­
ro dvije stotine žive u Ludbreškom vi­
nogradu.
U m jestu je bilo: 6 trgovina, 1 ljek ar­
na, 2 velika svratišta, i to »K crnom
orlu« i »N arodna gostiona«, zatim još
nekoliko m anjih gostionica, 3 m esnice,
3 pekare, 1 pošta, 12 postolara, 6 kro­
jača, 1 klobučar, 1 kožar, 2 užara, 1
rem enar, 3 kovača, 2 bravara, 3 stola­
ra, 3 bačvara, 2 kolara, 1 m edičar, 1
m linar, 1 brijač.
Neki poljoprivrednici bavili su se tka­
njem , ponajviše zimi, p a zato nisu uvr­
šteni u p red n ji popis. Isto tako nisu
spom enuti ni pom oćnici, ni šegrti. Ne­
koji o b rtn ici držali su po više kalfi. Ta­
ko na p rim je r kod krojača T rsten jak a
rade 4 pom oćnika, kovač Ivan Goriča-
nec drži trojicu, klobučar B raum sfel-
der trojicu, a ostali po jednog ili dvo­
jicu. Isto tako rijetk o su radionice bez
učenika. N azivaju ih šegrti, a šegrt je
tada »djevojka za sve«. P rije negoli izu­
či zanat on stalno pom aže m ajstorici:
čuva joj djeou, hrani svinje, kopa u vr­
tu, prenosi terete. V ještinu svog zana­
ta uči istom zadnje godine. Tuče ga
m ajsto r, m late ga pom oćnici. Za svoje
usluge prim a obilne batine i oskudnu
hranu. Kad prođe tu to rtu ru što se
147
DVD Ludbreg
p o četko m ovog stoljeća
službeno zove naukovanje, polaže ispit
i odlazi u frem d (die Frem de = tuđi­
na) da dopuni znanje. N akon nekoliko
godina vraća se u dom ovinu da savije
bračno gnijezdo i započne rad kao sa­
m ostalni o brtnik. Svi ludbreški m aj­
sto ri prošli su takav »razvojni put«,
mnogi od n jih naučili su njem ački ili
m ađarski jezik — i bili su vrlo ponos­
ni n a svoj stalež. M eđu njim a našao bi
se po gdjekoji »dotepenec«, stranac,
ali takvi bi se brzo prilagodili novoj
sredini, »pustili bi ovdje korijenje«, a
njihovi sinovi već bi se u b ra ja li m eđu
dom aće. Z ahvaljujući toj »m etam orfo­
zi« u L udbregu je uvijek bilo, a jo š i
danas je m nogo H rvata sa stran im p re ­
zim enim a.
N apokon tre b a spom enuti i one koje
»bogovi mrze«, naše dobre prosvjetne
radnike, učitelje, koji su se ovdje re­
dali u nep rek in u to m nizu od 1732. go­
dine. S tari ludbreški »gospon škol-
nik« cijen jen a je osoba i m ještan i ga
s poštovanjem susreću. Da je doista
tak o vidi se po tom e što su učitelje
poslije njihove sm rti sahranjivali u cr­
kvu, gdje su imali vječno počivalište
sam o najugledniji građani. Škola je ra ­
dila sve do 1815. u drvenoj kući nasu­
148
p ro t župnom ured u , ali je te godine
su rad n jo m općine, trg o v išta i cilkve
podignuta zidanica, koja je nakon ne­
kog vrem ena dobila prvi k at (danas
zgrada uprave »Poleta«), O toj škol­
skoj zgradi piše prvii broj časopisa
»Napredak« 1859., d a je upravo »monu­
m entalna«. Za današnje prilike i za­
htjeve ovo zdanje n ije osobito, ali kad
se uzm e da je podignuta u vrijem e kad
su drugi učitelji sa svojim učenicim a
m uku m učili u m alim seoskim kućica­
ma, k atn ica u kojoj su bile tri učio­
nice, jed an dvosobni i dva jednosobna
stana, m ogla se sm a tra ti luksuzom .
Drugi učitelji m ogli su ludhreškim čak
i zavidjeti, pogotovo onaj petrovski ko­
lega koji je »svaki čas m orao izlaziti
iz učionice da ispravi leđa«. Prem a
ovom »prosvjetnom jadniku« ludbreš­
ki su učitelji im ali pravi kom for, iako
ne u d an ašn jem sm islu r i j e č i . . .
Do 1864. godine u Ludbregu rade sa­
mo učitelji, ali tad a dolazi n a školu
prva žena, Ju lija n a Kiš. Došla je na
posebni zahtjev školskog odbora,
koji sm a tra »da će žensku djecu
jedino u čiteljica moći n au čiti dobro
kuhati i ženskim ručnim rad n jam a,
 je r još im a m nogo žena koje ni dobar
kruh ispeći ne znaju«. Ova učiteljica
podučavala je žensku djecu vrlo savjes­
no, pa su m ještani zaključili da otkada
bude b arem jedna, ili dvije učiteljice,
a ostala učiteljska m jesta neka drže
m uškarci.
Istom pod konac X IX sto ljeća žene
ulaze i u druge javne službe. Tada ova­
mo dolazi prva zakupnica pošte — Sla-
vica Somogyi, kasnije u d ata za pukov­
nika H erm ana Schönw ettera. Polako,
polako i teško lomi se staro shvaćanje
da je ženi m jesto sam o uz djecu. 1889.
osnivaju žene u L udbregu »Gospojin-
ski odbor« i od tog vrem ena aktivno
rade na socijalnom polju .. .
D em okratski duh p ro d ire i u ovaj ku-
tić dom ovine — zbližavaju se razni sta­
leži. Zajednički interesi tje ra ju ljude
da se udruženim snagam a suprostave
nedaćam a i nevoljana koje ih stižu, a
te nisu baš neznatne.
1864. godine b u k n u o je u L udbregu ve­
liki požar. Progutao je 60 zgrada u m je­
stu i krov vlastelinskog grada. N esre­
ća je bila zajednička a m ogla se u do­
gledno v rijem e ponoviti. Trebalo je
nešto učiniti da se to spriječi. Ljudi
koji su p ratili svjetska zbivanja čitali
su d čuli nešto o tom e kako se u Nje­
m ačkoj osnivaju dobrovoljna vatrogas­
na društva. V araždinci su upravo tada
osnovali svoj »Vatrogasni zbor«. Zar
se to isto ne bi moglo i u Ludbregu?
U to doba upravljao je ludbreškom op­
ćinom Đ uro plem eniti šafarić. Njego­
vim zalaganjem izgrađena je p rije spo­
m enuta školska zgrada. Svoju bogatu
knjižnicu poklonio je školi ludbreškoj,
a kao narodni zastupnik k o ta ra lud-
breškog u hrvatskom S aboru n eu stra­
šivo je branio prava H rvatske. U m je­
stu je uživao veliki ugled.
Kad je prošao prvi strah , kad su do­
nekle sanirane posljedice požara, po-
čao je Šafarić ra d iti na osnivanju do­
brovoljnog vatrogasnog društva. Na
osnivačkoj sk u p štini našli su se zajed­
no građani razne dobi i staleža. Mladi
i stari, im ućni i sirom ašni, ljudi iz
pognutih p otleušica k ao i oni iz ponos­
nog kneževog grada — pokazali su veli­
ki in tere s za organizaciju koja je 15.
kolovoza 1869. stu p ila u život.
Kao osnivači ubilježeni su »pokrovite­
lji«: m ag istrat trgovišta Ludbreg i vla­
stelinstvo kneza B atthyanyja. Svrha
d ru štv a je spasavanje im ovine stanov­
ništva općine Ludbreg i bliže okoline
od pogibelji požara.
Naslov glasi: »Ludbreški vatrogasni
zbor«.
Za prvog p red sjed n ik a izabran je Đu­
ro Šafarić, vlastelin u Ćukovcu; začas-
ni vojvoda je sudski pristav Josip Va-
lenko; izvršujući vojvoda Sam uel Sche-
yer, trgovac. B lagajničke poslove p re­
uzim a ljek arn ik Josip Kon. O stali čla­
novi o d o b ra su obrtnici i seljaci, a
članstvo svih m ogućih staleža. V laste­
linstvo zastu p aju trojica: šum ar Leo­
pold Klingspögl, m linar Anton Karäc-
sonyi i E rn est G rabarić, gospodarski
stru čn jak . Njihovim zalaganjem d ru št­
vo je dobilo od vlastelinstva vatrogas­
ne sprave, a za sastanke dodijeljena
m u je stara, ali dobro očuvana zgrada
vlastelinstva u kojoj su donedavna go-
spoštijski kovači lizrađivali čavle. Ne­
dugo iza toga zgrada je prešla u vlas­
ništvo V atrogasnog zbora. Na taj na­
čin stavljeno je ovo društvo na dobre
tem elje. Zacijelo je ovo jedino v atro ­
gasno d ruštvo u H rvatskoj koje je od­
m ah od osnivanja moglo raspolagati
rekvizitim a i određenim prostorijam a.
N ije uopće poznato da bi u prošlosti
(osim crkvenih organizacija) ikad u
L udbregu bilo osnovano kakvo d ru št­
vo, p rem a tom e ovo je n a sta rija Lud-
brešk a organizacija. Članovi su se m e­
đusobno oslovljavali sa »brat«, im ali
su određena p ra v a i dužnosti i tu su
se svi dobro osjećali. Članstvo se stal­
no m nožilo. U nekim porodicam a obre-
dale su se po tri, četiri generacije va­
trogasaca, ali svi su m orali biti nepo-
ročni, disciplinirani ljudi, zato nije ču­
do što je DVD L udbreg 1969. godine s
ponosom i slavljem dočekalo svoju sto­
godišnjicu kao drugo po staro sti u n a­
šoj državi.
Deset godina nakon o sn u tk a prvog Va­
trogasnog zbora osniva se u Ludbregu
prvi pjevački zbor. Vodi ga ravnajući
učitelj i k an to r, Ante Fržić. Članovi su
»mladići 'iz puka« — ra ta ri i obrtnici.
Zborovođa nam je u Spom enici škole
ostavio ovu p ribilješku: »Na osnivanje
d ru štv a nagovorio je učitelje Ivan Cav-
149
ličara, zborovođa varaždinske »Vile«.
Svrha m u je da se u n aro d u budi po­
nos, da se istreb lju je tuđe, a goji do­
m aća glazba. T reba se o p rije ti u tjeca­
ju stran e pjesm e i našem n aro d u tu ­
đeg duha«. I tako se počelo radom .
Učitelj je okupio svoje, već odrasle,
učenike, a oni su bili tako disciplini­
rani da su za nepune dvije godine »pje­
vali i teže napjeve u četveropjevu«.
K ad su dočuli »da svijetli c a r ženi sli­
na«, odlučili su se za prv i javni nastup.
Svečano vjenčanje k raljev ića R udolfa
obavljeno je u Beču 10. svibnja 1881.
godine. Pa k ad su se već zabavljali oni
u prijesto ln ici, zašto se n e bi poveSelili
i naši d o b ri L udbrežani? Za prired b e
je bila n ajp rik lad n ija »velika sala« u
sv ratištu »k crn o m orlu« (danas hotel
»Putnik«), Ovdje je način jen a pozor­
nica, onako am aterski, kako se moglo.
O stale sobe okićene su cvijećem .
Cijelo m jesto našlo se najednom u ve­
likom uzbuđenju. Svi razgovori kretali
su se Oko toga, »kak b u d u deca toga
k o n certa spevala«. Bio je to događaj
dana. Svi su h tjeli vidjeti i ču ti »kaj
su to gospon školnik decu nafčiM«, i
jedva su čekali o dređeni čas. No, na­
pokon je i taj kucnuo, pa kad su u
dupkom punoj dvorani odjeknuli prvi
zvuci skladne pjesm e, m am ice su kri-
šom b risale suze, a japeki su od zado­
voljstva frk ali m ustače. Mnogi su glas­
no i jasn o tvrdili da ta deca popevaju
lepše neg anđeli«, p re m d a ni jed an od
njih n ik ad n ije čuo kako to anđeli p je ­
vaju. Ali tu ćem o im zabludu opro stiti.
Ta bili, su to njihovi sinovi, naši do­
m aći Jožeki, Franceki, Tončeki, Iveki
i drugi m ladići. Stoga n ije čudo što
su svi zajedno zaboravili na p rijesto lo ­
nasljed n ik a i njegovu svadbu.
Dugi niz godina, sve do p o četk a XX
vijeka u zboru su sam om uški, žena
još nem a. N jih je ta d a u svoj sastav
uključilo drugo am atersko d ru štv o ko­
jem u je tak o đ er svrha širenje dom aće
glazbe. Ovaj »H rvatski ta m b u ra šk i
zbor« stalno su ra đ u je s pjevačkim zbo­
rom . Isti m u je zborovođa; sta ri škol-
niik A ntun Fržić, a pokrovitelj Josip
B inder lu d b rešk i župnik, koji je pom a­
gao nabaviti in stru m en te darovavši ve­
ću svotu novca. N astupi tam b u ra ša če­
sto se spom inju, 1893. godine pošli su
150
ovi am ateri n a gostovanje. N astupali
su u M ostaru i u S tonu na m oru. U
obiteljskom arhivu nekadanjeg luđ-
hreškog bilježnika L judevita Vrančića
sačuvane su pjesm e k o jim a su ih poz­
dravili tam o šn ji k u ltu rn i radnici koji
su baš ženskim sastavom bili naročito
oduševljeni.
4. stu d en a 1893. naši su se tam buraši
i ta m b u ra šk e našli u S tonu.
Nakon toga L udbreški tam buraški
zbor gostovao je u M ostaru. Tu je neki
N. M. Spužević sastavio »Uspomenu
H rvatskog tam buraškog zbora prigo­
dom p o sjete M ostaru 12. stu d en a 1893.
godine«. Ova borbena p jesm a odiše
m ržnjom na tuđine. Puna je gorčine
zbog toga što su hrvatske zem lje odi­
jeljen e jed n a od druge. »Snažnim ra ­
dom skočm o svi na o ružje sada! Neka
dušm an p ro k leti trp i tris ta jada!« —
kliče pjesn ik i p rije ti osvetom u želji
da tuđina što p rije nestane dz n aše ze­
m lje.
Kakve su bile veze Ludbrega i p rije
spom enutih gradova, danas je teško
ustanoviti. Svakako je to jedinstven
slučaj u povijesti m alih m jesta naše
dom ovine. Obzirom na težinu putova­
n ja skoro nev jero jatn im se čind d a su
se žene odlučile na takav poth v at u vri­
jem e kad su istom p rv e ženske organi­
zacije u fo rm iran ju ; ali u L udbregu se
uvijek našlo ljudi k o ji su znali pokre­
nuti duhove, zato se n e tre b a čuditi ni
tom e što je neki sp iritu s agens u p rili­
čio i tak av su sret.
L udbrežani su uopće biti poznati vese­
ljaci. Voljeli su p jesm e i parade. Ljeti
bi priređivali zabave na jednom otoku
B ednje (za kojeg se više ne zna gdje
je ležao), zim i u dvorani hotela »K c r­
nom orlu« ili u »N arodnoj gostionici«.
K atkad bi se zabavljali kod staro g va­
trogasnog sprem išta, ponekad na Trgu
svetog T rojstva uz sv irk u tam b u ra ili
violina. Za široke, otvorene p rostore
takve su glazbe bile p reslab e, zato su
neki građani san jali i m nogo rasp rav ­
ljali o tom e n a koji bi se način mogla
u m jestu organizirati jed n a dobra li­
m ena glazba. D obrovoljnim prilozim a
m ještan a skupila se svota d o statn a za
nabavu duhačkih in stru m en ata. Glazba­
la su p o h ra n je n a u vatrogasnom do­
m u. Još je trebalo riješiti dvije stvari:
D iletantska grupa u Ludbregu 1931.
godine
prvo, itko će poučavati dobrovoljce, i
drugo, odakle novac da se taj kapelnik
plaća. M eđutim , sve je glatko teklo, ž i­
vio je ta d a u Selniku neki vrlo glaz­
beni Čeh, D ragutin Janhube — »pobi-
rać vinotočja«. O pćina m u n ije m ogla
d ati p rim jere n u plaću, ali je sada bila
p rilik a da poučavanjem glazbenika za­
rad i još šezdeset kruna, po prilici toli­
ko kdliiko je dobivao na svojem ra d ­
nom m jestu. P roblem i su se brzo rje ­
šavali jed an za drugim . Jan h u b e je p ri­
hvatio ponudu, javili su se sposobni
m ladići voljni da u če sviranje; im uć­
niji građani obvezali su se da će redov­
no uplaćivati svoj doprinos za glazbu.
Pom oć je p ru žila i općina, a vatrogas­
no dru štv o stavilo je na raspolaganje
svoje p ro sto rije u staro j »spricalki«.
Iz sačuvanih sab irn ih arak a vidi se da
je bilo predviđeno 98 p rinosnika (pre­
m a popisu što ga je sastavio vatrogas­
ni odbor). Svi su se odazvali, sam o je­
dan im ućni k rč m a r u m jesto svote i
p o tp isa ubilježio je ovo: »Ne dam ni-
k aj, nem am nikakvu hasen«. Odm ah
ispod ove sto ji druga zabilješka: »Dao
sam , dajem i d ati ću. Čudim se d a još
im a gospode k o ja neće dati.« Potpis:
Josip Kon, ljekarnik.
Glazba je reg istriran a pod im enom :
V atrogasna lim ena glazba, Ludbreg.
R adom je započela 1893. godine. K a­
pelnik je p o ugovoru dužan da piše
n ote za čitav sastav i d a svaki dan od
sedam do devet navečer podučava glaz­
benike.
Što se tiče discipline tu nem a šale. U
ugovoru piše i ovo: »Rad tre b a da za­
počne i završi u određeni sat da se
petrOlej uzalud n e tro ši i da m ladići
idu na vrijem e u krevet«. P redviđena
je i kon tro la »Svako veće prisustvo-
vat će po jed an s ta riji član da pazi na
red«. Niz godina tu su Službu vršili ko­
vač S tjepan Vrzel i k ro jač Josip Do-
lovski.
K raj takvih pom agača i stroge disci­
pline Jan h u b a je u rek o rd n o m vrem e­
151
 nu uvježbao svoje učenike, tako d a ih
je 1895. godine m ogao p red stav iti m je-
štanim a na jednoj zabavi. G rađanstvo
je bilo oduševljeno, a prvi ludbreški
»bandisti« bili su ponosni takvim priz­
nanjem .
Teški ispit m o rah su položiti kad se
je prigodom velikih vojnih vježbi
au stro u g arsk e vojske (1896. godine) u
m jestu n astanio čitav vojni štab sa
carsikim princom , zetom k ra lja F ranje
Josipa, Leopoldom Salvatorom . Ma­
nevri su se vršili na cijelom p odručju
od B jelovara do V araždina te je polo­
vicom ru jn a te godine L udbreg bio pun
vojske, raznih oficira i generala.
Princ je ostao u B atthyanyjevom dvo­
ru. K roničar piše d a je čitavo m jesto
bilo sja jn o okićeno n aro d n im zastava­
ma, a bilo je i crno-žutih au strijsk ih .
M ještani n isu bili oduševljeni a u strij­
skom politikom , ah kad je već ovdje
bio član kraljevske kuće odlučili su da
ga pozdrave. P riredili su »sjajnu bak-
ljadu i podoknicu« . . . Cijeli p a rk bio
je rasv ijetljen , te su građani ovam o do­
šli u povorci i stali pod prozore grada.
Tu su pjevači pjevah, a zatim su svi­
rali tam b u raši i lim ena glazba. Princ
je bio jak o zadovoljan, gotovo d irnut,
tom pažnjom . Izašao je iz grada m e­
đu n aro d te se u p ra tn ji jednog jed i­
nog čovjeka, u dru štvu kotarskog p re d ­
sto jn ik a, P latona M ihalovića i općin­
skog načelnika Adama Sm olčića p ro ­
šetao m jestom . N ekoliko tjed an a p ri­
je toga Ludbrežani su zatrpali grabe i
poravnali nogostupe po ulicam a. Ta­
ko je ovo m jesto učinilo na tog rije t­
kog gosta ugodni u tisak »te je bio vrlo
zadovoljan«. Došla je u L udbreg i voj­
na lim ena glazba R am bergove pukov­
nije. S posebnim ponosom gledali su
građani kako uz vojine glazbenike na
visokom podij u m u u sred Trga sv. T ro j­
stva sjede i njihovi sinovi. Izm jen ji­
vah su se u glazbenom program u kon­
ce rta za narod. Bez sum nje su vojni
glazbenici vještinom daleko nadm ašili
lu d b rešk i sastav, ali sim p atije naroda
ostale su na stran i dom aćih.
I dok tako vatrogasci sp ajaju korisno
sa zabavnim , neki m ještan i rade na to ­
m e da se n aro d ekonom ski podigne, i
da stvori sohdnu m aterijaln u bazu. Do­
duše i p rije se radilo na gospodarskom
152
prosvjećivanju. O dm ah ikod osnivanja
»H rvatsko-slavonskog gospodarskog
društva« i L udbrežani se učlanjuju,
k asnije rade u K oprivničkoj podružni­
ci gospodarskog društva. Pravi in ten ­
zivni rad počinje istom onda kad je
osnovana »G ospodarska podružnica za
k o tar Ludbreg« (1885. godine). »Osni­
vačka sjednica održana je u p risu tn o ­
sti poglavitog gospodina načelnika u p ­
ravne općine ludbreške Josipa Valen-
ka, vi. č. č. g. g. župnika iz okolice, uči­
telja, trgovca, o b rtn ik a i poljodjelaca.
Za p red sjed n ik a izabran je Pavao grof
D rašković iz Velikog Bukovca. Člano­
va je bilo više od stotinu, m eđu njim a
naročito veliki b ro j ra ta ra iz bliže i
dalje okolice. T ajnik je ludbreški k a­
pelan M ijo Kovačić, blagajnik m agistar
Josip Kon, ljekarnik. U o d b o ru je i
učitelj F ranjo D aranyai i Anton Fržić,
ludbreški župnik B inder i bukovečki
šav o r, od ra ta ra Rok Vađon iz L udbre­
ga.
U to vrijem e ovdje nem a agronom a, a
po treb e su velike: seljak prim itivan i
sirom ašan, vinograde u n ištav aju trsn e
uši, u ro d žitarica m inim alan, stoka krž­
ljava i slabo njegovana.
N ajteže je narod pogodila vijest o in­
tenzivnom širen ju trsn e uši — filokse­
re. Taj štetn ik uništio je sto posto sve
vinograde cijepljene na dom aćoj pod­
lozi diljem zapadne i sred n je Evrope.
Na K alniku se prvi p u t spom inje 1891.
godine, kad je p ro n ađ en u Dugoj Ri­
jeci. Sljedeće godine već je uništavao
lozu u S ta rijsk u i tako dalje redom po
svim ludbreškim vinogradim a. Nije bi­
lo drugog rje še n ja već da se sta ra loza
iskrči a nova zasadi n a am eričkoj pod­
lozi. Z em aljska vlada u Zagrebu n ab a­
vila je 2000000 am eričkih trsova. Od
toga je ludbreškoj gospodarskoj pod­
ružnici u stu p lje n o ravno 100.000 kom a­
da. Revni tajn ik Kovačić n asto jao je
da se takve sadnice uzgoje u rasad n i­
ku podružnice. Radilo se upravo groz­
ničavo te je ovom e k ra ju trebalo sam o
deset godina da se vinogradi sasvim
obnove.
Nažalost, istovrem eno sa širenjem ple­
m enite loze, ud o m lju je se i hibridna,
direktnorodeće loze, hotela ili »Direk­
tor«. S njom je m anje brige, na bolesti
nije jako osjetljiva, a što je ovo vino
kiselo, to većinom ljude nije sm etalo.
Vinogradi, kaikvi bili da bili, ostali su
i dalje velika ljubav našeg čovjeka.
Običaj je od davnine da se uz vinogra­
de sade i voćnjaci. Učitelj F ran jo Da-
ranyai bio je p ravi stru čn jak za tu gra­
nu gospodarstva. U Slokovcu je uredio
uzorni voćni rasadnik, mnoge m ladice
dao je đacim a da si posade uz kuće,
druge su poslužile za dvorede uz ceste.
Ovi nasadi bili su u svemu dugački vi­
še od 20 kilom etara (na pravcu Mali
Buhovec — Ludbreg — Poljanec; Lud­
breg — Bolfan). U ono doba, kad su se
ljudi k retali ponajviše pješke ili n a se­
ljačkim zaprežnim kolim a, te su voćke
bile p rava blagodat ljeti su davale hlad,
u jesen plodove, zimi su bile najpouz­
daniji p u to k az u dubokom snijegu.
Podružnica je redovno organizirala
p redavanja. Svaki je govorio o onom e
što je njega najviše interesiralo i u
čem u je bio vješt: D aranysi naglaša­
va koliko je k o rist od plem enitih v rsta
voćaka i podučava u cijepljenju, Fržić
je p o vjerenik za suzbijanje trsn e uši;
bukoveoki vlastelinski upravitelj F ra­
n jo M üller govori o ra ta rsk o j proizvod­
nji i rasnoj stoci; M artijanečki barun
Pavao R auch drži pred av an je o vino­
gradarstvu, a ludbrešiki župnik Josip
B inder strastveni je ljubitelj rasnih
konja. On i Rok Vođon m nogo rade na
u n ap ređ iv an ju konjogojstva. Predava­
n ja drže i vanjski stručnjaci. Najčešći
je gost varaždinski gospodarski stru č ­
n jak pro feso r dr. Adolf Jurinec.
Nije se sam o govorilo, već se i radilo.
Već koncem XIX vijeka vlastilinstva
prva, a zatim i seljaci, n abavljaju pi-
ncgovsko i sim entalsko govedo. Križa­
njem s dom aćom pasm im om dobivaju
se bolje v rste krava prilagođenih po­
treb a m a ovoga k ra ja . Na prijedlog se­
ljaka, a zalaganjem odbora, nabavlja­
ju se i tešk e v rste konja, koje se s vre­
m enom razm nožavaju.
U spjeh se vidi i u ra ta rstv u . N estaje
drvenog pluga, a p o jav lju ju se i »pla-
netari«, (plugovi za okapanje raznih
kultura). Po u p u tam a provizora Mülle-
ra izrađivao ih je kovač grofa Dioniza
Draškovića. Na vlastelinstvim a počelo
se žito m latiti strojevim a, što ih po­
kreće lokom obil.
Najveći napredak u ra ta rsk o j proiz­
vodnji postigli su seljaci u tadanjoj
m alobukovečkoj općini. Udruženim
snagam a, uz jam stvo grofa Dioniza
D raškovića, stvorili su početkom XIX
stoljeća jak u nabavno-prodajnu u d ru ­
gu sa 800 članova; nabavljali su sve
potrebno pa i gospodarske sprave, stro ­
jeve i sjem enje . . .
Kad je 1891. godine u Zagrebu p rire ­
đena velika izložba G ospodarskog d ru ­
štva K raljevine H rvatske i Slavonije,
zapisao je tajn ik ludbreške podružnice
u zapisnik ovo: »Gledam na sve grane
narodnog gospodarstva ne im a ni je d ­
ne podružnice k o ja bi se mogla toliko
lijepim usp jeh o m pohvaliti koliko se
m ože naša m lada podružnica. Poljski
proizvodi i voćarstvo zastupano je je­
dino iz našeg područja«. Osim župnika
B indera svi nagrađeni su seljaci i se­
ljanke. Od žena odlikovane su velikom
kolajnom ove: Te režija Jež iz Sigeca,
F ran jca B udin iz Selnika, M arija Mar-
tinković iz Sv. P etra i Terezi ja Graba-
rić iz Ludbrega. Ova p o sljednja dobila
je 10 fran ak a i diplom u za proizvode
kućne (tekstilne) radinosti, a nagrađe­
na je i za poljske plodine. Na izložbi
su izlagali svoje proizvode i sekcija
obrtnici. M artin Šančić iz Ludbrega do­
bio je kolajnu za prvoklasne kože, a
Flori j an Čukec iz Ćukovca za u m jet­
nički izrađena kola. Neki Požgaj iz
H rastovskog prim io je 10 d u k a ta za v r­
lo lijepo izrađeni tkalački stan.
G rofu Fam fagni i podružnici dodije­
ljeno su nagrade za vino. Im bro Jela-
ković iz Selnika dobio je 10 d u k ata za
prvorazredne teške konje. Č etiri vlas­
n ika nagrađenih goveda ne spom inju
se poim enačno. Podružnica je izlagala
rojeve pčela u košnicam a koje su izra­
đene u vidu m alih švicarskih kućica,
i m ed u staklenkam a, te je nagrađena
diplom om . Za voće dano je priznanje
b aru n u Pavlu Rauchu. Mnogo nagra­
d a prim ile su učenice ludbreške i bu-
kovečke škole za lijepe ručne radove.
Ova b ro jn a priznanja potakla su član­
stvo na još veću aktivnost. Iz starih
zapisnika podružnice stru ji život sa
svim nedaćam a, borbam a, uspjesim a i
neuspjesim a. N ekoliko prvih godina se­
ljaci se rijetk o jav ljaju za riječ. Tu
n a stu p a ju učitelji, seoski župnici, go­
153
L u dbreški p jevački zbor »Podravina«
1917. godine
vore vlastilinski u p ravitelji, s poštova­
njem se p rim a riječ »gospodina« b a ru ­
na, R auoha i grofa Fam fagnie. S vre­
m enom o sm jelju ju se i seljaci. Stav­
lja ju p rim jedbe, zahtjeve, prijedloge.
U jed n o m pozdravnom govoru Josipa
Savore, p re d sje d n ik a G ospodarske p o ­
družnice, čitam o ove redke: »Prije dva­
d eset godina tk o je u selu čitao novi­
ne? Danas m nogi seljaci č itaju i novi­
ne i knjige, a n a skupštinam a mogu
ra sp rav ljati s odličnom gospodom . —
Mi H rvati m oram o se b rin u ti za um no
(racionalno) gospodarstvo, je r sm o d a­
leko zaostali za drugim ! narodi. K ada
će gospodarstvo u nas bolje cvasti, ne­
će nam tuđinci spočitavati d a sm o ne­
m arn i i da je prav o da nas drugi tla­
če«.
154
Mnogo se ra sp rav lja o odgoju seljaka
»kojega gule lihvari, v araju trgovci,
tru je alkohol, s tra n a m oda kvari m u
Ukus«. O daje se p rizn an je gospodinu
načelniku općine ludbreške stoga što
n asto ji sp riječiti noćna k la ta re n ja om ­
ladine.
Iz sačuvanih do k u m en ata saznajem o i
to d a je devedesetih godina prošlog
stoljeća svilarstvo u ovom e k ra ju bilo
prilično razvijeno. Svilenu b u b u gajile
su ponajviše žene i starci, a tru d se je
isplatio tako dugo dok nije Zem aljska
vlada otk u p sirove svile povjerila Ma­
džaru B eszerediyju iz Szekzärda. Još
1888. godine p o jed in e porodice mogle
su isporučiti oko 40 kg galete, a neko­
liko godina iza toga ta grana privrede
potpuno je u n išten a zahvaljujući »Vi-
sdkoj vladi« i g. B eszeredöu.
1895. izdala je vlada u Beču naredbu
(broj 18370 od 30. lip n ja 1895. godine)
kojom se iz H rvatske za b ran ju je izvoz
svinja lakših od 120 kilogram a. Tim
povodom stav ljena je u zapisnik pod­
ružnice ova k o n statacija: »Ne uništava
nam gospodarstvo sam o svinjska ku­
ga, već i »Visoka vlada«, i šalje se oš­
ta r p ro test na nadležno m jesto.
Ni sum njivi poslovi L udbreške štedio­
nice nisu ostali nezapaženi. »Bere se
više kam ata, nego li je zakonom doz­
voljeno«, a m jenice »potpisuju i djeca.«
Takvi se glasovi šire, o tom e se govor­
ka, stv ar je ozbiljna i zato se stvara
ovaj zaključak: »Moli se ko tarsk a ob­
last da stv ar ispita i onem ogući istoj
»štedionici guliti narod«.
Nije stalo sam o n a tome. Negdje po­
četkom XX vijeka n ap red n iji gospo­
dari osnivaju svoju »H rvatsku seljač-
uk štedionicu«. Vodi je agilni Ivan Pri-
jatel, a desna ru k a m u je Zem ber S tje­
pan iz Sigeca i A ntun Požgaj iz Hra-
stovskog. Budući da se poslovanje vo­
dilo vrlo savjesno, ova štedionica je
m ogla u m nogom e pom oći seljacim a,
te se je relativno dugo održala. (Pre­
stala je djelovati istom u vrijem e II
svjetskog rata).
U krilu G ospodarske podružnice nikla
je i »H rvatska pučka knjižnica i čitao­
nica«. Tem eljni knjižni fond p rik u p ­
ljalo je G ospodarsko društvo niz godi­
na. Negdje početkom XX vijeka osni­
va se »Citaoničko društvo«. Neko vri­
jem e radi u staro j »Spiralki« (vatro­
gasnom dom u). P ostoje stare pozivni­
ce iz kojih se vidi da je ova čitaonica
p o sto jala već 1905. godine, ali njezina
pravila sačuvana su istom iz 1912. go­
dine. Tada je ta jn ik bio veleposjednik
Zvonim ir K erstner, a p red sjed n ik po­
ljoprivrednik Tom o K ranjčec. Poslije
I svjetskog ra ta čitaonica je nekoliko
p u ta selila, dok konačno nije dobila
svoje p ro sto rije u bivšem ham baru
vlastelinstva. Tu je dočekala i II svjet­
ski rat. O kupljala je uvijek sam o na­
p red n ije građane, zato će o njoj još
biti govora.
U poredo s ovom djeluje i »Ludbreška
čitaonica«. Zna se da je p ostojala već
1890. godine.
Skoro tri desetljeća ova je ustanova
rad ila u p ro sto rija m a dograđenim a uz
sv ratište »K crnom orlu«, zatim u I ka­
tu tog h o t e l a ... Tu se sastaju činov­
nici, bogatiji trgovci i obrtnici. Ova­
m o zalazi grof Fam fogne, pukovnik u
m iru H erm an S chönw etter i Ljudevit
pl. V rančić (stariji) za k o je je nedavno
rekao jed an starac da su ovam o dola­
zili »da u b iju vrijem e«. Oni, i još neki
im aju ovdje svoj »K artaški klub«, p ro ­
vode dane u dokolici, a to sebi mogu
p riu štit sam o gospoda, zato m ještani
tu ustanovu nazivaju »Gospodska či­
taonica«. S irom ašnijim a niti ne pada
na um da se ovdje učlane. Tako je os­
talo sve do prvih p o ra tn ih godina . . .
Novi, dem okratski duh konačno je iz­
brisao »Gospodsku čitaonicu« s liste
ludbreških ustanova. Došli su novi lju­
di. Oni pom alo ulaze u Pučku čitaoni­
cu i u n ju unose savrem ene, napredne
ideje. I što vrijem e dalje teče sve je
više lijevo o rjen tira n o g članstva. Ali da
se do toga dođe, trebalo je proći više
od trid eset godina .. .
N aročito živo i intenzivno radilo se na
kultu rn o m polju početkom XIX vije­
ka. 1908. godine oživljava rad pjevač­
kog zbora. Više nije to zbor sam o »mla­
dića iz puka«, već se tu sk u p ljaju svi
staleži: inteligencija, obrtnici i zem ljo­
radnici. Zborovođa je kapelan Julije
Bozeti, pred sjed n ik odvjetnik Gašo So-
mogyi. D ruštvo se nazvalo: »Podravi­
na«. Svrha m u je m uzičko prosvjećiva­
nje i unapređivanje društvenosti.
U to vrijem e bilo je u Ludbregu m no­
go glazbenih ljudi. N ekoje porodice
mogle su sam e sastaviti m alu glazbe­
nu družinu. Sviralo se u kući kantora
K olaja, kod ljek arn ik a Kona, kod ad­
vokata Spieglera i Schlessingera. Glaz­
beni su bili Vrančići (obitelj opć. bi­
lježnika), Teklići (obitelj šum ara) m no­
gi učitelji i učiteljice, pa i obrtnici.
Službenik kotarske oblasti Vaclav Ko­
lar odgojio je generacije glazbenih m la­
dića i djevojaka. K raj takvog stan ja
stvari nije čudo što se je p a r godina
p rije I svjetskog ra ta moga oovdje sa­
staviti dobar salonski orkestar.
Skoro svako selo imalo je svoje tam ­
buraše, ali sve je nadm ašio tam b u raš­
ki zbor grofa D ionizija D raškovića, u
Velikom Bukovcu. Sastav od 16 m la­
155
 dića vježbao je vlastelinski v rtlja r Vje-
koslav Leiner, a Drašković ih je vodio
i u Beč. Oni su m u odjeveni u n aro d ­
na odijela svirali i na savdbi 1903. go­
dine. Šezdeset godina nakon tog doga­
đ aja pričao mi je o starjeli »primaš«
H abek ovo: »Sala je bila puna gospo­
de, a nas je Leiner dopelal n u tri. Bilo
me je m alo strah , k ak bu to išlo, ali
me je Deneš (grof) p o trep tal po ram e­
nu i šepnul ni vu vuho: »Drži se, Loj-
zc'k!« I tak sm o igrali kaj se je grad
stepal. Ej, da su ta vrem ena!« — zavr­
šio je starac. Zacijelo je ta glazba ne­
što značila, je r jed an D rašković ne bi
dozvolio da m u nevjesti diletanti m uče
goste . . .
No naro d se n ije sam o zabavljao. Me­
d alja života im a i drugu stranu. I ov­
d je se osjećalo sirom aštvo, nepravedni
politički su stav gušio je svaku slobo­
d arsk u m isao, a dvadeset godina Khue-
nove p ro m adžarske politike i sve ne­
pravde učinjene n arodu ostavile su d u ­
boki trag u dušam a. B ijes gom ilan go­
d in am a bukn u o je u selječkim nem i­
rim a 1903. godine. 180 seljaka prošlo
je kroz zatvore, ali su većinom p u šte­
ni kući. N arod je bio osviješten ali ne­
organiziran.
Možda je baš zato ovaj k o tar odabrao
S tjep an Radić da u njem u započne in­
tenzivni politički rad. N išta n ije pom o­
glo što su po ko ji p u t protivnici na­
huškali djecu da n a njega bacaju »šla-
prčke« (gnjila jaja). On se uvijek po­
novno vraćao u Ludbreg. Tu se je na­
šao i 1914. kad m u je vlada poništila
m an d at i raspisala nove izbore na koji­
m a je on ponovno izabran s još više
glasova.
U m je stu je bio običaj da izabrani po­
litičar p ro đ e na čelu povorke cijelim
L udbregom , p raćen glazbom. I ovaj
p u t su se ljudi svrstali i sam o je tre ­
balo d ati znak da se krene. N ajednom
kroz m asu p ro s tru ji glas: »Ubijen je
p rijesto lo n asljed n ik F erdinand i njego­
va žena Sofija«. »Ja sam taj čin odm ah
osudio, a n aro d ga je osuđivao još oš­
trije«, piše sam Radić u svom kratkom
izvještaju, — »ali narod je odm ah p o ­
čeo govoriti da radi F ranje F erdinan­
da i njegove supruge nije pravo d ati
p o u b ijati na tisuće, p a i m ilijune n a ­
roda«.
156
Ali život je nem ilosrdan i m nogi su
p rotiv svoje volje m orali n apustiti
dom , sve svoje m ile i drage, da bi na­
pokon negdje na nepreglednim bo j­
nim poljan am a U krajine ili u talija n ­
skim planinam a ostavili i vlastite ko­
sti. Po prilici 20% stanovnika ovog di­
jela Podravine odvučeno je na ratn a
poprišta. Mnoge porodice zapale su u
bijedu ko ju je I svjetski ra t svuda si­
jao.
Među ra tn ik e uvršteni su i članovi d ru ­
štva te ona jedva životare. Lim ena gla­
zba ra sp ršen a je i ra s ija n a diljem
svjetskih bojišta, tam b u raši isto tako.
Za vrijem e ra ta prodao je tajn ik DVD
duhačke in stru m en te, a d a o tom e n it­
ko nije ništa znao. Pjevački zbor »Po­
dravina« u k rn jem sastavu p rire đ u je
k oncert za »naše ratnike«. G ospojinski
o dbor je tak o đ er aktivan u pom oći in­
validim a. A tih je iz dana u dan sve
više i više. Kod pojedinih o bitelji glad
kuca na v ra ta . . .
K ad je 1918. p re sta lo to veliko klanje
ljudi, koje su suvrem eni nazvali I
svjetski ra t, mnogi su m orah započeti
život iznova.
»N astala je posvem ašna nestašica sve­
ga« — piše Ivan Bočkaj. »Iz ove župe
pošlo je na ra tište 800 ljudi, od toga
je 200 i više poginulih i nestalih.«
Mnogi su došli s ra tišta osakaćeni, sli­
jepi, hrom i i našli se bez sredstava za
život, a takvo stan je potiče čovjeka n a
razm išljanje. Jav ljaju se nove ideje.
»Današnji Ludbrežani nisu više oni
koji su bih p rije rata«, piše dalje kro­
ničar. »Razne ideje socijalističke i ko­
m unističke p ro d iru ovam o m eđu ovaj
narod.«
Ljudi su nepovjerljivi. »Proglašenje
slobode prim io je narod ove župe do­
sta rezervirano« — čitam o m eđu nje­
govim recim a. On je svećenik i njega
zanim a i zabrinjava sam o sta n je lud-
breške rk t. župe, ali slične sadržaje
nalazim o i po drugim izvorima.
Sirom aštvo poslije ra ta bilo je veće ne­
goli p rije te katastrofe, m nožio se broj
p ro sjak a. M nogom i m nogom invalidu
nije preostalo drugo već da prosi. Ta­
kvi bi išli od kuće do proklinjući ra t
careve, kraljeve i sve one koji su upro­
paštavali narod.
Političke strasti, p rije ra ta rođene, sa­
da su se razb u ktale i ušle u sve pore
narodnog bića. Svi razgovori kreću se
oko politike. Za n ju se zanim aju i že­
ne. Ona je uzrok što izm eđu dva ra ta
sam m ali Ludbreg im a tri ženske orga­
nizacije, »Gospojinsko društvo«, »Hr­
v atsk u ženu« i »H rvatsko srce«. Prva
je nekako o rje n tira n a linijom vlasti.
Od čisto d o brotvorne organizacije
(»Gospodinski odbor«) p ostala je poli­
tički obojena kulturno-prosvjetno d ru ­
štvo. U vrijem e d ik tatu re k ra lja Alek­
san d ra p reto čila se u »Kneginju Zor-
ku«, a u doba Banovine H rvatske to
je i opet »Gospojinsko društvo«. Ko­
načno je 1941. godine ostalo bez o rijen ­
tacije i p restalo djelovati.
»H rvatska žena« i »H rvatsko srce« o-
k u p ljaju žene iz onih porodica koje
slijede neku m ješavinu ideja Ante
Starčevića i S tjep an a Radića, većinom
žene o b rtn ik a i ra ta ra. I žene po seli­
m a ne o staju pasivne. O kuplja ih »Se­
ljačka sloga«. N astupaju u folklornim
i d iletantskim grupam a, pjevačkim
zborovim a, a ne m an jk aju ni na jav­
nim političkim sastancim a. Po katkad
ih je više nego m uškaraca. Pojedine
su toliko zauzete i okupirane politič­
kom idejom da ih m ještani poznaju
jedino pod k arak terističn im nadim ci­
m a, a ti su npr. »Kata K raljica H rva­
ta«, »Politika«, »Evropa« i »Republi­
ka« itd.
Kad je takav duh vladao m eđu žena­
ma, što da se tek kaže o m uškarcim a?
I oni su pripadali raznim stran k am a
i da se pustilo m aha političkim s tra ­
stim a, sva bi se društva brzo raspala,
ali ona su živjela i dalje zahvaljujući
jednoj činjenici. Ludbrežani su bili vr­
lo društveni. Voljeli su svoje organiza­
cije, zato su bili sprem ni na kom pro­
mis sam o da se one održe. Prihvatili
su prijedlog agilnog Ljudevita V ranči­
ća p rem a kojem se u društvim a nije
sm jelo rasp rav ljati o politici. Na taj
način sta ra su se društva održala i
dalje, a organizirana su i nova.
1919. om ladina stv ara Š portski klub
sa tri sekcije: nogom etnom , biciklisti­
čkom i rvačkom . Ovi sp o rtaši čine jez­
gru H rvatsko Sokola koji je brzo iza
toga osnovan. Prvi m u je sta ro sta Vik­
to r Fizir, h oteljer, a zatim tu dužnost
vrši odvjetnik Milan Hild. Članstvo
im a na raspolaganje veliku dvoranu u
B atthyanyijevom dvoru.
H rvatski Sokol im a i svoju žensku gru­
pu k oja je vrlo aktivna. Izm eđu dva
ra ta niču b ro jn a glazbena društva: ob­
navljaju rad tam buraši, lim ena glazba
i salonski o rk estar, organizirano je
Glazbeno društvo i M andolinisti, a tik
pred ra t i džez orkestar.
Pjevački zbor »Podravina« često n astu ­
pa, ide na gostovanja i p rim a goste po-
najčešće varaždinsku »Vilu« i kopriv­
nički »Domoljub« te pjevačke zborove
iz okolice, koji rade u Sv. P etru, Sesve-
tam a, M artijancu, K uzm incu i Poljan-
cu i po drugim selim a. Stalni je zbo-
rovođa Nikola M iškulin, upravitelj
građanske škole, a povrem eno ga za­
m jen ju je i Ljudevit Vrančić, bankovni
činovnik, katk ad Josip Dolovski.
»Ludbreška dom aća lim ena glazba«
svira kod svih javnih m anifestacija, a
u ljeti redovito svake nedjelje p rije po­
dne daje svoj »prom enadni koncert«
na Trgu sv. T rojstva. Tada izlaze gra­
đani da č u ju svoju »pleh muziku« na
koju su vrlo ponosni.
Isto takvo priznanje i sim patije dom a­
će publike uživao je i »Salonski orke­
star«. Vodi ga đ u rđanski župnik Juli­
je Bozeti, čovjek velike glazbene kul­
ture. Među sviračim a su tri ludbreška
»m aestra«: N ikola M iškulin, Vaclav
K olar i Josip Dolovski. Tu je m agistar
farm acije Leon Kon, m esarski m ajsto r
F ranjo Koder, njegova sestra Ivanka,
i supruga Nikole M iškulina, Štefica
rođena K erstner. Sve su to im ućni lju ­
di, kojim a je glazba hobi i razonoda.
F inancijski efekt njihovih n astu p a ih
ne zanim a. Sve ide u korist drugih d ru ­
štava ili u dobrotvorne svrhe, zato ih
sve organizacije rado zovu da popune
program .
U m jestu se uvijek našlo ljudi koji su
im ali sm isla za glum u. Koliko se zna
još od devedesetih godina prošlog vi­
jek a diletantske su družine nastupale
osobito na S taru godinu i na zabava­
ma raznih društava. Kao prvi »režise­
ri« spom inju se Šim e B elam arić, šu­
m ar, i Nikola Županić, m jernik, kasni­
je Ljudevit Vrančić. Ovaj posljednji
uređivao je nekoliko godina šaljivi list
157
 »KLOPOTEC«, u kojem je iznosio k ri­
tik u lokalnih prilika.
I tako je društveni život bujao i dalje
iako se u p o ratn o m Ludbregu m nogo
toga izm jenilo, a izm jenila se donekle
i ekonom ska s tru k tu ra sela. Zem lja
v eleposjednika rasp ro d an a je rata rim a,
i mnogi su tad a popravili svoje m ate­
rijaln o stanje. Već 1919. godine osno­
van je ag rarn i o dbor za općinu Lud­
breg. O n jem u su nam suvrem enici o-
stavili nekoliko p ribilješki. »Rad ag rar­
nog odbora u L udbregu bio je s tra n ­
čarsk i i bezdušan« — piše Ivan Bočkaj
u »Spomenici rk t. župe Ludbreg«. On
ne navodi ni jed an p rim jer kao dokaz
za ovu svoju tvrd n ju. Prem a tom e mo­
glo bi se zak lju čiti da je takav stav i
sud p re o šta r i p ristran . Pravo stanje
stv ari doznajem o iz drugih izvora. Evo
nekoliko red ak a o tom e! »Agrarna re­
form a je pom ogla ljudim a u našoj op­
ćini: gotovo 60u0 rali zem lje prešlo je
u ru k e seljaka. Ip ak je ag rarn a re fo r­
m a u m oralnom pogledu štetno djelo­
vala na narod općine Ludbreg. Bila je
izvrsno sredstvo u ru k am a političkih
špek u lan ata koji su njom e zavaravali
zaluđivali narod obećavajući m u da će
sve te zem lje dobiti je ftin ije ili uopće
badava. Kako se p ak tokom godine vi-
šeput m ijen jala p o litičk a konstelacija,
nove vlade iskrsavale, a stare padale,
to je i u n arodu n astajalo gibanje u-
slijed p ro m jen e ag rarn ih vođa, odbor­
nika, koji su nanovo počeli dijeliti ze­
m lju svojim pristalicam a. To je rodi­
lo m eđusobnu m ržnju, svađu, p re v rt­
ljivost, podm itljivost, gram zljivost i
osvetu« (Nikola M iškulin, Spom enica
škole Ludbreške). Ova k ra tk a pribilje-
ška ne treb a k o m en tara, ali bez obzira
na sve p rije spom enute negativnosti
ipak se išlo naprijed.
1921. godine o tvorena je građanska
škola. Sad su i sirom ašniji slojevi m o­
gli svojoj djeci p riu štiti nešto viši stu ­
panj naobrazbe. Iz ove ustanove izašli
su mnogi kasniji intelektualci i borci
za novo društvo.
N ekako u isto vrijem e nabavio je naš
poduzetni građanin V iktor Fizir prve
au to b use za liniju L udbreg — K opriv­
nica, Ludbreg — V araždin. Na taj na­
čin uspostavljen je redovni saobraćaj
sa svijetom , je r tad a nem a željezničke
158
veze. (Pruga je izgrađena istom 1937.
i p red an a p ro m etu 16. prosinca te go­
dine).
Inicijativom već spom enutog V iktora
F rizira i tad an jeg načelnika općine
Zvonka K erstn era L udbreg dobiva p r­
vu lokalnu elek tričn u ce n tralu (1936.
god.). N ije se našlo ni jed n o dom aćin­
stvo ikoje ne bi dalo uvesti stru ju .
I sam o m jesto znatno se proširilo. Za
deset m eđ u ratn ih godina izgrađeno je
više od 100 novih kuća. A onda je na
jednom nastala stagnacija. Tridesetih
godina opća svjetska kriza sve više se
osjeća i k o d nas. Seljaci su prezadu­
ženi, obrtnici nem aju zarade, poljopri­
vredni radnici oskudijevaju. Općina vi­
še ne može u b ra ti ni porez, ni nam ete.
Ovrhovitelji im aju pune ruke posla:
plijene blazine, stoku, vino i sve do če­
ga dođu. Seljaci se osvećuju. Prkose
vlasti kako znaju i mogu. Tu i tam o
pukne na ovrhovoditelje koja puška iz
kukuruza, a još je opasnije kad se to
dogodi gdje na p u tu u šum i. U kalni-
čka sela više se i ne usude doći, a ka­
moli vršiti zapljene.
I politički p ritisak (d ik tatu ra kralja
A leksandra) guši ljude. P rije su si b a­
rem mogli dati oduška u b esk rajn im
političkim raspravam a, u opravdanoj
kritici vlastodržaca, a sad je sve to bi­
lo zabranjeno. Z abranjeno je i vješanje
»plemenskih« b arjak a, tj. isticanje na­
rodne zastave. U L udbregu se ugnjez-
dio zloglasni k o tarsk i p ristav Josip Ur-
lić — Jovanović. Našli se i špijuni na
djelu. U ljeti 1932. velika m asa selja­
ka, u kojoj se našlo više od 500 ljudi
pokušala je d em o n strira ti protiv vla­
sti. Dočekao ju je Urlić sa sto tin u žan­
d ara u zasjedi. S akrili su se po jam a­
m a na ludbreškom p ašn jak u . Kad su
se seljaci približili, iskočili su žandari
iz skrovišta i kundacim a isprebijali na
m rtvo sve one k o ji nisu uspjeli po b je­
ći. Mnoge su odveli u zatvor, a b a rja k ­
ta r je dugo i dugo liječio slom ljena
rebra. Ž andari su tih godina imali
m nogo posla. Od vrem ena do vrem ena
zalepršala bi na kojem visokom drve-
tu u selu ili po k atk ad u polju, hrvatska
zastava, p a kad se nije moglo ustano­
viti tko ju je tam o izvjesio, »čuvari
reda« bi pro n ašli koje sum njivo lice
iz redova h rv atsk e seljačke stran k e i

L u dbreški salonski o rkesta r 1920. go­
dine. Dirigent Julije B ozetti
R vačka sekcija sportskog društva L ud­
breg 1927. godine
takva bi osoba p latila raču n za nepo­
sluh vlasti.
Ali svi zatvori i batine nisu mogle uvje­
riti ljude ovog k ra ja »da ih očinsko sr­
ce k ra lja A leksandra ljubi«. D ruštva su
se raspadala sam a od sebe. N ije ih tre­
balo ra sp u šta ti nikakvim dekretim a.
N ekoji lojalni građani upeli su sve sna­
ge da spase što se jo š može. Uspjeli su
sastaviti novi pjevački zbor nazvan
»Sloga«. N atjerali su i veći dio članova
»H rvatskog Sokola« u novoosnovani
»Jugoslavenski Sokol«. »Gospojinsko
društvo« prihvatilo je sugestiju i p re ­
točilo se u »K njeginju Zorku«. Na taj
način sve je teklo po službenoj liniji.
Ipak se m ora prizn ati da je bilo i kva­
litetnog rada. Članstvo Jugoslavenskog
Sokola sudjelovalo je s uspjehom n a j­
p rije 1932. na svesokolskom sletu u
Pragu, a već sljedeće godine u Sofiji.
Dok su ove tri p rije spom enute orga­
nizacije uspješno djelovale svaka u
svojem djelokrugu, D obrovoljno vatro­
gasno društvo skoro se raspalo. Ljudi
su bili ogorčeni odredbom p rem a kojoj
je svakoj sjednici m orao prisustvovati
po jed an p red stav n ik civilne i vojne
vlasti. L jutilo ih je što više nisu sm je­
li nositi svoje stare uniform e, ni am ­
blem e. Za nove je trebalo do sta nova­
ca, a društvena blagajna bila je zbog
gradnje novog vatrogasnog dom a p ra ­
zna. Z am jerilo im se i rukovodstvo Va­
trogasnog saveza Jugoslavije, »jer od
dobrovoljnih vatrogasaca n asto ji stvo­
riti disciplinirane birače po zapovje­
di« . . .
Da bi se ovo korisno i p otrebno d ru ­
štvo ipak održalo, odlučili su najugled­
niji građani m jesta: odvjetnik, Milan
H ild i načelnik općine ludbreške — ne­
kadanji banski savjetnik E rn est Gra-
barić, te Ivan K erstner, veleposjednik,
da obiđu cijeli L udbreg od kuće do
kuće i uvjeravanjem o p otrebi daljeg
ra d a privedu n atra g stare i po m oguć­
nosti uključe nove članove. T rud im
nije bio uzaludan.
1933. godine p ristu p ilo je 27 izvršuju-
ćih članova. Oni su uz ostala društva
s p o d ru čja ove općine položili zaklet­
vu p rem a zakonu o vatrogastvu.
Doba d ik tatu re preživjele su neke o r­
ganizacije sam o n a papiru. Zna se, na
p rim jer, da se pjevački zbor »Podravi­
159
 na« 5 godina uopće nije sastajao. Spa­
valo je i cijelo »Prosvjetno društvo«.
Održale su se čisto staleške organiza­
cije kao što je na p rim je r U druženje
trgovaca i U druženje zanatlija. D ruš­
tveni život p ro h u jao je isto onda kad
su se izm jenile političke prilike — ne­
koliko godina p rije II. svjetskog rata.
U to doba n aročito je aktivna »Hrvat­
ska pučka čitaonica i knjižnica«. Ona
je ostavila n ajd u b lji trag u p red ratn o m
p eriodu, a njezini su se članovi našli
m eđu prvim borcim a p rotiv fašizma.
Već p rije je rečeno d a je ra d toga »Či-
taoničkog društva« počeo jo š u prošlo­
m e vijeku u sklopu »Gospodarske po­
družnice«. K asnije je to sam ostalna
ustanova, »kojoj je svrha da širi obra­
zovanost, podupire naro d n u književ­
n o st i n jeguje društvenost«.
Ova je ustanova uvijek privlačila n a­
p red n e duhove. U doba S ta re Jugosla­
vije u n ju polako p ro d ire duh lijeve
o rjen tacije. Pred sam II. svjetski ra t
tu je n ajjače u p o rište K om unističke
p a rtije u kotaru.
Č lanstvo je razne dobi i profesije, ali
jedinstvenog duha. Od intelektualaca
tu su pravnici: dr. Oto Spiegler, M ilan
B akić-B aja i nastavnik M irko šo štarić,
te stu d en ti Vlado M ajerić, S tjepan K u­
ćiš, K alm an B aranyai (B aranjai) i Ra­
de S attle r koji o k u p ljaju om ladinu.
M eđu poljoprivrednicim a osobito je
ak tivan A ntun K ranjčec, sin nekada­
njeg p re d sje d n ik a (iz 1912. godine).
Od starih ko m u n ista n ajak tiv n iji su
K asim ć e h ajić i Ljudevit Dojčić. Prvi
je bio p o sto larsk i pom oćnik. Došao je
iz B jelovara, ovdje se zaposlio i d je­
lovao kao pro k u šani p a rtijsk i radnik
zadužen za ovaj k raj. Ljudevit Dojčić,
posjednik, otišao je p rije I svjetskog
ra ta u Am eriku, te je kao dobrovoljac
sudjelovao u bojevim a na Kajm akča-
lanu i u Dobrudži. Bio je posljednji
p red sjed n ik Pučke čitaonice.
U tom »Ćitaoničkom društvu« zastu­
pani su i o b rtn ici starije generacije:
V iktor M adžarić, Ivan G ruber, Izidor
Dijanošić, Ivan Svigir te S tjepan Vr-
zel. Doduše oni su oficijelno članovi ra ­
znih političkih stran ak a, ali pred sam
II svjetski ra t p rihvaćaju jednodušno
lijevu o rjen taciju , iako neki od njih još
nisu re g istrira n i članovi kom unističke
160
p artije. M eđu takve može se ubrojiti
i tad an ji načelnik općine L udbreg —
Trg, L judevit V rančić, napredni i vrlo
agilni građanin koji je revno podupi­
rao ra d ove ustanove.
Nekoliko godina p rije II svjetskog ra ­
ta čitaonica im a i svoj glazbeni sastav
(tam buraše i gudače), koji se, m eđu­
tim , uoči slom a S tare Jugoslavije ras­
pao. Č itaonica n ije neko ekskluzivno
društvo, rezervirano sam o za m uški
rod. Ovamo svraćaju i žene, naročito
one iz društva »H rvatska žena« — sa
svojom predsjednicom Anom Borove-
čki.
Taj krug lju d i nije izoliran. Svoje ide­
je o pravednijem društvenom poretku,
o borbi što p re d sto ji n a vanjskom i
u n u tarn je m planu, pren o se oni na
okolicu. U m jestu i po selim a sve su
b ro jn iji članovi lijevog krila H rvatske
seljačke stran k e , sve čvršće partijsk e
ćelije.
Na taj način ovaj je kraj idejno p ri­
prem ljen za velike i sudbonosne doga­
đaje što su se im ali naskoro odigrati,
zato ovu čitaonicu vlasti stalno im aju
pod paskom , naročito u vrijem e Bano­
vine H rvatske i NDH.
Kad je ustaški k o tarsk i predstojnik
sa sim boličnim prezim enom Žderić, na
bazi naredbe M inistarstva u n u trašn jih
poslova NDH, zabranio djelovanje po­
litičkih organizacija (1941. godine) na
popisu se našla i »H rvatska pučka
knjižnica i čitaonica«. Na nju se obo­
rio sav bijes ustaša: knjige su javno
spaljene n a lomači, (taj zadatak povje­
ren je om ladini), arhiv spaljen i uni­
šten do posljednjeg spisa; članstvo se
našlo n a popisu sum njivih lica.
Počeli su progoni. Kroz logore i zatvo­
re prošlo je 19 članova. Od tih je 11
ubijeno. Ostali, s rijetk im izuzecima,
aktivno su sudjelovali u b o rb i protiv
fašizm a, bilo kao partizani, bilo kao su­
radnici.
Ista sudbina zadesila je i »Pučku či­
taonicu u Poljancu«. U staše je zovu »le­
glom kom unizm a« i za b ra n ju ju njezin
rad, u n ištavaju sav knjižni fond, p ro ­
g an jaju članstvo: ono je doista, srž o t­
pora, jezgro iz kojeg niču borci narod-
nooslobodilačkog p o k reta i oduševljeni
suradnici. Tada nisu ostale pošteđene
ni druge organizacije: Istom naredbom
(Kot. oblast u L udbregu br. 1549./1941.
od 25. VI 1941. godine) »Poglavito se
za b ran ju je djelovanje bivših političkih
stra n a k a . . . kao i svih u d ru žen ja koja
pod krinkom hum ane, kultu rn e, šp o rt­
ske ili druge svrhe prom iču ciljeve ko­
jega god političkog n aziran ja ili prav­
ca koji je protivan u stro jstv u i težnja­
m a Nezavisne Države H rvatske«.
Popis navodi 16. organizacija.
Među n jim a su i ove: »Organizacija
G ospodarske Sloge Ludbreg, H rvatski
šp o rtsk i klub »Podravina« Ludbreg,
H rvatsko streljačko-lovačko društvo
Ludbreg, Salonski o rk estar, Prosvjetno
dru štv o Ludbreg, Z adruga H rvatski
Dom u L udbregu, Židovsko društvo
»Schewra Kadicha« Ludbreg, Povjere­
ništvo Seljačke Sloge, L udbreški Vino­
gradi.
š p o rta š i su se također našli na popisu
sum njivih lica, a nešto kasnije u prvim
redovim a boraca za slobodu.
R aspuštanjem društava paraliziran je
k u ltu rn o pro svjetni rad, onem ogućen
zabavni život, ugušen gospodarski po­
let. Z ašutjele su muze, ali slobodarski
duh je ostao. Iz dana u dan bivao je
(Ilustracija J. Turković)
11 P O D R A V S K I Z B O R N IK
sve odlučniji, sve b orbeniji, sve budni-
ji. P redstojali su dani duge, m učne,
krvave borbe. Ludbreg ih je sprem no
dočekao.
IZVORI:
Arhiv Dobrovoljnog vatrogasnog d ru š­
tva, Ludbreg
Arhiv H rvatskog pjevačkog zbora, Po­
dravina
Arhiv obitelji V rančić
Arhiv rkt. župe Ludbreg
Ivan Bočkaj: »Zavjet hrvatskog sabo­
ra«, Zagreb 1940. god.
P lakati i pozivnice raznih društava
Spom enica škole Ludbreške
Spom enica škole Mali Bukovec
Spom enica škole M artijanec
Spom enica škole Slokovec
Spom enica škole Sveti P etar
Spom enica škole Veliki Bukovec
Zapisnici G ospodarske podružnice za
k o tar Ludbreg.
161