Professional Documents
Culture Documents
Klasifikacija
Klasifikacija klinicki manifestnog DM-a vrši se na osnovu patoloških procesa koji dovode do
hiperglikemije.
Većina pacijenata se svrstava u jednu od dve široko zastupljene kategorije DM1 i DM2 tip.
DM1 je rezultat kompletnog, ili skoro kompletnog, nedostatka insulina.
DM2 je heterogena grupa poremecaja koju karakteriše različit stepen insulinske rezistencije, poremećaj
sekrecije insulina i povećana produkcija glukoze.
Osim ovih razlikujemo i gestacijski DM i druge speciične tipove DM koji nastaju usled genetskih defekata,
bolesti pankreasa i dr..
Kod dijagnze DM i praćenja nivoa šećera u krvi, govorimo o glikemiji natašte i postprandijalnoj glikemiji.
Glikemij natašte nam govori o kapacitetu pankreasa da sekretuje insulin, a postprandijalna o osetljivosti
tkiva na insulin.
Metabolička kontrola predstavlja ciljne vrednosti za određene parametre. Postavljanje ciljnih vrednosti
vrši se individualno u odnosu na stanje/karakteristike pacijenta i/ili terapijski odgovor, trajanje
dijabetesa, komorbiditete, hipoglikemijski status. Vrednosti moraju biti realne i dostižne za pacijenta, ali
ne nužno odmah i idealne. Suviše ambiciozni ciljevi mogu dovesti do pojave teških hipoglikemija.
Kod lečenja DM tipa 1 primarni cilj jeste kontrola glikemije, dok lečenje osoba sa DM tip 2 mora da
uključuje I tretman stanja povezanih sa ovim tipom dijabetesa (gojaznost, hipertenzija, dislipidemije,
kardiovaskularne bolesti).
Pre započinjanja terapije insulinom u pacijenata sa tipom 1 dijabetesa treba dosledno i detaljno
sprovesti posebne mere edukacije u vezi primene ove terapije.
Samokontrola glikemije je naročito važna za pacijente na insulinskoj terapiji zbog prevencije asimptomatske
hipoglikemije I hiperglikemije, kao I za podešavanje doze insulina, obroka I fizičke aktivnosti trenutnim
vrednostima glikemije.
Sastavni deo terapije svih oblika dijabetesa jeste pravilna ishrana, odnosno primena odgovarajućeg
dijetetskog režima koji zavisi od tipa dijabetesa I vrste terapije.
10 važnih koraka u ishrani
1. Tri glavna obroka dnevno apetit regulisan I bolja kontrola šećera u krvi.
2. Uz svaki obrok unositi složene ugljene hidrate –hrana bogata dijetnim vlaknimapruža duži osećaj
sitosti I olakšava varenje, smanjuje hiperglikemiju. Izbegavati proizvode od belog brašna, beli pirinač.
3. Ograničiti unos zasićenih masti
4. Više voća I povrća – za dovoljan unos vitamin, mineral I dijetnih vlakana, jesti bar 5 porcija voća I
povrća dnevno. Pod jednom porcijom podrazumeva se 1 voćka ili šaka povrća…
5. Više leguminoza – leblebije, pasulj, grašak, soja, sočivo.
6. Riba 2 nedeljno (Omega -3 masne kiseline iz ribe deluju kardioprotektivno)
7. Ograničiti unos šećera I zaslađene hrane ovo ne znači da pacijent ne sme pojesti ništa slatko, nego
da void računa o količini I vrsti ššećera koji unosi.
8. Smanjiti unos soli <2,3g Na dnevno, idealno je manje od 1,5g. Zamenu za kuhinjsku so koristiti uz
opre, naročito kod pacijenata sa oboljenjem bubrega I pacijenata na terapiji lekovima koji štede
kalijum!
9. Dovoljna količina tečnosti u toku dana.
Pušenje može dovesti do ozbiljnih komplikacija kao što su infekcije, ulceracije, gngrena, amputacija.
Pacijentu ponuditi neku od strategija koja će mu pomoći u odvikavanju.
Terapija
Insulin
Insulin predstavlja osnovni tretman za:
- Sve obolele od DM tipa 1
- Pacijente sa DM tipa 2 kod kojih nije postignuta odgovarajuća kontrola glikemije dijetom I/ili oralnim
hipoglikemicima. Primena insulinske terapije ima posebno mesto u medikamentnom lečenju tipa 2
dijabetesa, zbog toga što vrlo efikasno omogućava rano postizanje i održavanje terapijskih ciljeva.
- Pacijente sa DM posle pankreaktomije
- Gestacijski dijabetes
Koncentracije I doze insulin za terapijsku primenu izražavaju se u internacionalnim jedinicama. Da bi se
izbegla zabuna, svi preparati na tržištu imaju koncentraciju 100i.j./ml. Izuetak Toujeo 300ij/ml
Prema dužini trajanja dejstva različite formulacije insulin se najčešće klasifikuju na:
- Insulin sa brzim početkom I kratkotrajnim dejstvom
- Insulin sa srednje dugotrajnim dejstvom
- Insulin sa dugotrajnim dejstvom
Na dužinu trajanja mogu uticati individualne razlike I status pacijenta, mesto primene insulina, vrsta I doza
insulina.
Nasuprot konvencionalnoj terapiji u kojoj se ukupna količina insulin primenjuje u jednoj ili dve dnevne doze,
danas se sve češće primenjuje intezivirana insulinska terapija. IIT obuhvata višekratnu primenu insulina brzog
dejstva u vidu bolusa (60% dnevne doze) u primenu jedne doze insulina sa dugim dejstvom ujutru ili uveče a
održavanje bazalne insulinizacije (40% dnevne doze). Ovaj vid terapije je najpribližniji fiziološkom lučenju
insulina.
Insulini srednje dugog ili dugog dejstva u kombinaciji sa insulinima kratkog dejstva
Preparat Pocetak dejstva (h) Maksimum dejstva Trajanje dejstva (h)
(h)
Humulin® M3 0,5 2–8 24
Humulin® M3 0,5 2–8 24
Kwik Pen
Humalog® Mix25* 15 min 1 15
Humalog® Mix50* 15 min 1 15
Insuman® Comb 25 0,5 – 1 2–4 12 - 19
Insuman® Comb 0,5 – 1 2–4 12 - 19
25 SoloStar®
Mixtard® 30 0,5 2–8 24
Penfill®
Novomix® 30 10 – 20min 1–4 24
FlexPen®*
LEVEMIR® 2 6-8 24
FlexPen®*
Lantus® SoloStar®* 1,1 Ravnomerni efekat Duže od 24
Bigvanidini
Metformin /Gluformin, Tefor, Glucophage, Glucophage XR Siofor, Metfodiab, Metfogamma
Primena za vreme ili posle obroka.
Metformin može dovesti do blagog sniženja telesne težine I poboljšanja lipidnog statusa.
Na početku terapije najčešća neželjena dejstva su: mučnina, povraćanje, dijareja, bol u abdomenu,
gubitak apetita, koja u većini slučajeva spontano prestaju. Kako bi se ona sprečila, preporučuje se
upotreba metformina u 2 ili 3 dnevne doze, kao i postepeno povećanje doze.
Derivati sulonilureje
Glubenklamid/ Maninil
Tablete treba progutati cele sa dovoljno tečnosti (po mogućnosti sa čašom vode) pre obroka.
Preporučuje se da se dnevne doze koje su više od 2 tablete leka Maninil 3,5, podele u odnosu 2:1,
jutarnja i večernja doza. Uzimanje leka u isto vreme u svakom slučaju je važno. Greške prilikom uzimanja
(na primer propuštena doza), nikada se ne smeju kompenzovati sa povećanim brojem uzetih tableta.
Istovremeno konzumiranje hrane ne utiče u velikoj meri na resorpciju glibenklamida
Hipoglikemija
Neredovni obroci ili gladovanje, neadekvatan unos ugljenih hidrata, neuobičajen fizički napor, proliv
ili povraćanje, predstavlja visok rizik od pojave hipoglikemije.
Hiperglikemija
U slučaju nepridržavanja plana terapije, još uvek nedovoljnog efekta leka Maninil 3,5 na snižavanje nivoa
glukoze u krvi, ili u izrazito stresnim situacijama, nivo šećera u krvi može se povećati. Simptomi
hiperglikemije mogu biti snažan osećaj žedji, suva usta, učestalo mokrenje, svrab i/ili suva koža, gljivična
oboljenja ili infekcije kože, kao i osećajem opšte slabosti.
Hipoglikemija se češće javlja za vreme niskokaloričnih dijeta, nakon produženog ili napornog vežbanja,
nakon uzimanja alkohola ili ako se koristi kombinacija hipoglikemijskih lekova.
- Alkohol: povećava hipoglikemijsku reakciju (inhibicijom kompenzatornih reakcija) koja može dovesti i
do hipoglikemijske kome.
Potenciranjem hipoglikemijskog efekta može doći do hipoglikemije i to kada se koriste neki od sledećih
lekova: drugi antidijabetici (insulini, akarboza, bigvanidi), -blokatori, flukonazol, ACE inhibitori
(kaptopril, enalapril), antagonisti H2 receptora, inhibitori MAO, sulfonamidi, i nesteroidni
antiinflamatorni lekovi.
Glitazoni(Tiazolidindioni)
Pioglitazon/ Glukoglitazon, Oglition/
Oglition® tablete se uzimaju oralno, jednom dnevno sa ili bez hrane.
Pod uticajem pioglitazona može nastati retencija tečnosti, što može dovesti do ispoljavanja ili
pogoršanja srčane insuficijencije.
U kliničkim ispitivanjima sa pioglitazonom zabeležen je dozno zavisan porast telesne težine.
Pacijente treba savetovati da se strogo pridržavaju dijetetsko-higijenskih mera.
Poremećaj vida je uglavnom zabeležen na početku terapije i u vezi je sa promenama u nivou glukoze u
krvi zbog privremene promene nadutosti i indeksa prelamanja sočiva, kao što je slučaj sa drugim
hipoglikemicima.
Alogliptin/Vipidia
Jednom dnevno, sa ili bez hrane.
U Srbiji registrovan od 25mg, a od 6,25 i 12,5 nisu.
Inhibitori α-glukozidaze
Akarboza/ Glucobay
Za korekciju hipoglikemije koja nastane tokom terapije treba koristiti, ukoliko je moguće, glukozu, a ne
saharozu. Ovo je iz razloga što akarboza odlaže varenje i resorpciju disaharida, ali ne i monosaharida.
Pokazalo se da primena u većim dozama antacidnih preparata koji sadrže soli magnezijuma i
aluminijuma, npr. hidrotalcid, pojačava akutne gastrointestinalne simptome leka Glucobay, pa se s toga
ovi preparati ne preporučuju zajedno sa lekom Glucobay.
Saharoza (konzumni šećer) i hrana koja sadrži saharozu često izazivaju abdominalne smetnje ili čak
dijareju tokom terapije Glucobay tabletama što je rezultat povećane fermentacije ugljenih hidrata u
debelom crevu.
Saksagliptin/Onglyza
Saksagliptin se može uzimati sa ili bez hrane u bilo koje doba dana. Poželjno je da se lek uzima uvek u
isto doba dana. Ukoliko se neka doza propusti, pacijent treba da je uzme čim se seti. Dvostruku dozu ne
treba uzimati istog dana.
Registrovane su fiksne kombinacije metformin+saksagliptin: Komboglyze
Suplementacija I nega
Kod preporučivanja dijetetskih proivoda ili čajeva za regulaciju šećera uvek naglasiti pacijentu da
učestalije kontroliše šećer da ne bi došlo do hipoglikemije. Edukovati pacijenta da ako uyimaju neki
supplement to ne znači da mogu da samovoljno menjaju terapiju, dijetetski način ishrane I stepen fizičke
aktivnosti koje je lekar propisao.
Suplemente gruo možemo podeliti na one koji su na bazi sastojaka izolovanih iz biljki I gljiva, kao I na
vitaminsko – mineralne dodatke.
Cimet - povećava osetljivost telesnih ćelija na dejstvo insulina i povećava pretvaranje glukoze u energiju.
Žen-šen - smanjuje apsorpciju šećera u jetrenoj cirkulaciji, poboljšava transport glukoze, povećava
skladištenje glukagena, povećava proizvodnju insulina i broj insulinskih receptora.
Na raspolaganju su: Noglic ESI, Regulex, Cimet protect, čajevi za regulisanje nivoa šećera u krvi
Pitati pacijente da li imaju problem sa pojavom žuljeva na nogama, ranama koje teško zarastaju ili
svrabom kože stopala koji se teško kontroliše.
Za negu stopala preporučiti im preparate sa većim procentom uree, kreme za svakodnevnu negu kože.
Dijaetičari kod kojih je glikemija lose regulisana su skloni razvoju urinarnih infekcija, balanitisa,
vulvovaginitisa, jer je urin sa povećanim sadržajem šećera dobra podloga za razvoj bakterija I gljivica.
Postoji nekoliko vitaminsko – mineralnih suplemenata koji su ciljno ormulisani za dijabetičare, npr
Vitamini za dijabetičare WORWAG PHARMA, Doppelherz® system Vitamini za dijabetičare.
Hrom - smanjuje povećanje nivoa glukoze u krvi posle jela. Preporučuje se gojaznim dijabetičarima jer
smanjuje nivo holesterola i triglicerida u krvi. Antacidi i kalcijum karbonat smanjuju apsorpciju hroma.
Magnezijum - omogućava optimalnu funkciju nervnih ćelija i poboljšava proizvodnju insulina u
dijabetesu tip II.
Cink - uključen u sintezu, sekreciju i iskorišćenje insulina, ima preventivnu ulogu u sprečavanju
propadanja β-ćelija pankreasa, a deficit cinka je povezan sa usporenim zarastanjem rana kao čestim
problemom kod dijabetičara.
Selen - antioksidant, neutrališe slobodne radikale, koji se kod dijabetičara povećano stvaraju, ali
prevelika količina selena u organizmu zdravih osoba povezana je sa povećanom stopom oboljevanja od
dijabetesa.
Koenzim Q10 - antioksidant koji je efikasan u borbi protiv oštećenja prouzrokovanim slobodnim
radikalima.
Alfa-lipoinska kiselina - ubrzava metabolizam glukoze, a pored toga povoljno utiče i na ublažavanje
bolova, grčeva, utrnulosti i ukočenosti ekstremiteta.
Pacijentu je potrebno naglasiti da se alfalipoinska kiselina uzima ujutru pola h pre jela I da 2h nakon
primene ne uzima mlečne proizvode, niti druge suplemente sa mineralima.
Vitamin C - smanjuje nivo sorbitola (šećera, koji može da se akumulira i izaziva oštećenje oka, nerava i
bubrega), nedostatak vitamina C prouzrokuje povećanu kapilarnu propustljivost i njegovom
nadoknadom se poboljšava mikrocirkulacija koja je posebno ugrožena kod dijabetičara.
Beta karoten - antioksidans koji štiti ćelije oka od degeneracije koja je posledica dijabetesne
retinopatije.
Vitamin E - poboljšava cirkulaciju u mrežnjači i smanjuje rizik od slepila, takođe olakšava dejstvo
insulina.
Vitamini B kompleksa - smanjuju oštećenje perifernih nerava i na taj način sprečavaju pojavu
dijabetesne neuropatije. Veća količina niacina (vit B3) može dovesti do naglog pada šećera u krvi. Folna
kiselina smanjuje nivo homocisteina, jednog od pokazatelja povećanog rizika od nastajanja
kardiovaskularnih bolesti..