Metodika kineziologije 2 – prof.

Iva Blažević

1. Što su i koje sve organizacijske postave vježbanja postoje?

Jednostavne organizacijske postave vježbanja omogućuju istodobno izvršavanje motoričkog
zadatka na istom mjestu, a mogu se izvoditi istodobno (kip), naizmjenično (kolut naprijed) i
uzastopno (trčanje sa zadacima)
ISTI ZADATAK/AKTIVNOST U ISTO VRIJEME NA ISTOM MJESTU!
One su: pojedinačna postava, postava dvojke, postava trojke, postava četvorke, paralelna
postava vježbanja

Složene organizacijske postave vježbanja omogućuju izvođenje različitih motoričkih zadataka

na različitim mjestima tako da se djeca izmjenjuju po mjestima. Koriste se isključivo u A dijelu
aktivnosti.
RAZLIČITI ZADATAK/AKTIVNOST NA RAZLIČITOM MJESTU U ISTO VRIJEME!
One su: izmjenična, paralelno izmjenična, poligonska

2. Objasni dvije postave vježbanja i poveži ih s primjerom.

Pojedinačna postava (frontalna) – istodobno izvođenje istog zadatka sam za sebe, bez
suradnje. Položaj djeteta može biti čeoni, bočni, polubočni, leđni ili proizvoljni. Primjenjivo u
svim dijelovima aktivnosti tjelesnog odgoja. Primjerice lovice, škola hodanja.

Postava dvojke – dvoje djece istodobno surađuju i izvršavaju isti motorički zadatak. Djeca
mogu biti postavljena čeono, bočno, leđno ili jedan iza drugoga. Kod formiranja parova treba
pripaziti na visinu, težinu, sposobnostima, mogućnostima i željama. Može se koristiti u A
dijelu aktivnosti, ali ne cijelo vrijeme te u uvodnom i pripremnom, ali i završnom. Primjerice
plesovi, vježbe u paru

Postava trojke – troje djece surađuju te istodobno odrađuju isti motorički zadatak. Položaj
može biti bočno, polubočno, jedan iza drugoga, istosmjerno u krug, nasuprotno bočno ili
nasuprotno čeono. Najčešće se koriste u A dijelu aktivnosti, rijetko u uvodnom i
pripremnom.

Postava četvorke – četvero djece surađuju i istodobno odrađuju isti motorički zadatak.
Rijetko primjenjive u uvodnom i pripremnom djelu, najčešće u A dijelu aktivnosti. Položaj
djece isti kao i u trojkama.

Paralelna postava vježbanja – više skupina djece koji u isto vrijeme na istom mjestu izvršavaju
isti zadatak. Najčešće se koriste u glavnom A (uvijek za usavršavanje motoričkih zadataka) i B
dijelu te završnom. Paralelna postava smanjuje broj djece u jednom mjestu i povećava broj
ponavljanja zadatka. Primjerice penjanje na uže ili kolut naprijed

Izmjenična – podjela djece na dvije ili više skupina na više mjesta u isto vrijeme, a svaka
skupina odrađuje različiti zadatak od druge skupine. Položaj djece u skupini je u vrsti, koloni,
polukrugu i sl. Svako dijete iz skupine izvodi zadatak/aktivnost koja je zadana, a nakon nekog
vremena odgojitelj daje znak da skupine promjene mjesta i počnu odrađivati drugi zadatak.
Zadaci djeci moraju biti poznati ili da je najviše jedan zadatak nepoznat, ali onda odgojitelj
stoji pored te supine koja radi novi zadatak. Ako su svi zadaci poznati odgojitelj stoji kod onog
 za koji smatra da je najsloženiji ili treba asistencije (ali mora vidjeti svu djecu). Primjerice
jedna skupina odrađuje aktivnosti puzanja druga na gredi.

Paralelno-izmjenična – služi za usavršavanje motoričkih znanja. Postoje najmanje četiri

skupine od koje dvije imaju isti zadatak. Kada odgojitelj da znak, grupe sa istim zadatkom se
obje mijenjaju s grupama sa drugim zadatkom. Mogu postojati i tri vježbovna mjesta.
Primjerice dvije skupine gađaju na koš, a dvije skupine se penju po švedskim ljestvama.

*Dopunske vježbe – mogu se zadati i u paralelnoj i u paralelno-izmjeničnoj postavi vježbe.

One smanjuju količinu pasivnog vremena dok se čeka na red i povećava se efektivno vrijeme.
Primjerice oni skokovi uz hodanje po gredi što smo imali na vježbama u dvorani. Mogu biti
utilitarne (korisne), kompenzatorne, korektivne, relaksirajuće i kombinirane.

Poligonska postava – fiksni se postavljaju na otvorenom (primjerice poligon u Šijanskoj

šumi) , promjenjivi na zatvorenom (u dvoranama od strunjača, greda, klupa…). Svrha
poligona je situacijsko usavršavanje motoričkih zadataka i podizanje motoričkih i
funkcionalnih sposobnosti. Vježbovna mjesta moraju biti protočna, ako nisu dodaje se još
jedna ta vježba pored. Poligon mora biti sastavljen sa 7-20 vježbovnih mjesta (ovisi o broju
djece, prostoru i materijalima). Vježbe se mogu i ponavljati.

3. Vrste tjelesnog vježbanja.

a) jednostavnije vrste
- spontano: neplanirano, samoinicijativno, bez organizacije voditelja koji samo prati, ne
uključuje se. Djeca se sama počinju penjati, skakati, trčati… može se održavati i više puta
dnevno, a sve skupa BAREM 1 sat u danu. Usavršuju se biotička motorička znanja (hodanje,
puzanje, skakanje…) i razvijaju motoričke sposobnosti.
- tematsko: jedna planirana aktivnost, kratka i lako se opisuje – nekonvecionalni motorički
zadaci (trčanje za balonima, s obručem kao volanom itd.), a može biti i vožnja bicikla,
romobila… U mlađoj dobnoj skupini do 7 min, u starijoj do 30 min. Odgojitelj samo promatra,
eventualno upozori ako je opasno.
- jutarnje vježbanje: svako jutro prije doručka, u vrtiću, ali i na zimovanjima i ljetovanjima. Za
srednju (5-6 min) i stariju (6-7 min) skupinu. Vježbe poznate. Cilj je stvaranje ugodnom
raspoloženja, ali i stvaranje zdravih navika u životu. Poželjno izvođenje vani.
b) složenije vrste
- „sat“ igre: vrsta organiziranog vježbanja koja se sastoji od 2-4 tematske igre (trčanje za
balonom i trčanje s obručem kao volanom) i nekoliko kratkih elementarnih igara (ribar i
ribice, ledene babe..). Trajanje 15-20 min. Prva i zadnja igra su nižeg intenziteta, srednje su
višeg. Ovisno o opterećenosti ovo je zapravo osnova postavke aktivnosti tjelesnog odgoja.
- pokretna igra (vježbanje uz pripovijedanje): to je ono što je prof. spominjala na pričanje
potrage o Nemu i „glumljenje“ toga što se priča. Odgojitelj priča i određene djelove djeca
imitiraju, pr. plivanje. Djeca imitiraju životinje, stvarne likove ili izmišljena bića. NE
ISPRAVLJATI DJČJE KRETNJE, PUSTITI DA SE GIBAJU KAKO ŽELE ČAK I AKO JE KRIVO. Traje 15-
20 min.
c) složene vrste
- aktivnost tjelesnog odgoja: učili smo već, ne bi trebala pitati, ali evo za ponoviti. U
redovitom programu to odgoji odgojitelj/ica, 2-3 puta tjedno. Sastoji se od uvodnog dijela (2-
5 min), pripremnog (7-10 min), glavnog (15-20 min) i završnog dijela (2-5 min)
- sportski trening (u dvoranama, klubovima, igraonicama…)
4. Koje su sve kineziološke aktivnosti djece rane i predškolske dobi?
- šetnje: vrijeme koje dijete provodi na zraku. Paziti na (ekstremne) vremenske uvjete, obuću
i odjeću djece.
- priredbe: djeca pokazuju svoj radi sami sebi ili široj javnosti. Sadržaj može biti iz područja
tzk, a može se i kombinirati i sa drugim područjima (likovni, glazbeni…)
- izleti: upoznavanje djece s prirodom i kako ju koristiti. Samo pješačenje ili kombiniranje s
prijevozom. Odrediti mjesto, pravac, dan, sat i mjesto kretanja i vraćanja, način kretanja, …
- zimovanja: organizirani višednevni boravak u prirodi (najčešće na snijegu, ali ne nužno,
bitno da je zimsko doba godine).
- ljetovanja: organizirani višednevni boravak u prirodi (najčešće na moru, ali ne nužno, može i
u planinama, bitno da je ljetno doba godine)
5. Što su metode rada te kako se dijele.
Metode rada u TZK su međupovezani skupovi postupaka pomoću kojih odgojitelj priprema i
provodi svaki motorički zadatak.
Dijele se na:
a) metode prikazivanja (odgojitelj prije ili za vrijeme obavljanja zadatka predočava zadatak,
dijete to vidi):
- usmeno izlaganje: najavljivanje (izriče se naziv zadatka), opisivanje (bitne informacije o
izvedbi zadatka) i objašnjavanje (ukazivanje na kinetičke i kinematičke značajke te njihovu
povezanost sa zadatkom) zadatka te obrazlaganje i raspravljanje. Upotreba ove metode ovisi
o složenosti strukture gibanja i razini naučenosti motoričkog znanja. Sastoji se od faze učenja,
faze usvajanja i faze automatizacije.
- demonstracija: neposredno (uživo) ili posredno (video) pokazivanje zadatka. Pokazati na
početku, najmanje dva puta. Prikazuje se standardno, modelirano ( s naglaskom na glavnim
dijelovima) ili imitirajuće (indirektno imitacijom ukazati na pogreške kod izvođenja, djeca ne
smiju shvatiti kao ruganje!!!!!!!!!!!!!).
b) metode učenja
- sintetička: izravno učenje cjelovite strukture motoričkog gibanja. (???)
c) metode uvježbavanja
- intervalna: rad u intervalima; faza rada i faza odmora (pasivna-stajanje, aktivna-lagano
hodanje nakon trčanja).
- varijabilna: način kretanja organizma s promjenjivim intenzitetom, ali nikad nema stanke!
Aktivnost se ne prekida, pr. spint-trčanje-sprint-trčanje…
- kontinuirana: način izvođenja vježbe istim intenzitetom, neprekidno – stalno isto, bez
prekida.
d) metode sigurnosti
- prevencija: zadaća je spriječiti ozljede i ostale ružne situacije. Odvija se prije (ispravnost
alata i pomagala), tijekom (nakit, osiguravanje) i nakon pedagoške godine.
- pomaganje: spriječiti ozljede tijekom izvođenja zadatka. Razlikujemo direktno (tjelesni
kontakt, pripaziti na čudne hvatove) i indirektno (sportska oprema)

PRILIKOM REALIZACIJE BILO KOJE KINEZIOLOŠKE AKTIVNOSTI KORISTE SE SVE NAVEDENE

SKUPINE RADA.
PRIMJERICE: kako bi se realizirao određeni motorički zadatak treba ga prikazati metodama
prikazivanja, zatim se usvaja metodama učenja i usavršava metodama vježbanja, a
metodama sigurnosti se cijeli postupak osigurava od tjelesnih povreda ili nekih drugih
neželjenih situacija.