Sveučilište J.J.

Strossmayera u Osijeku

Filozofski fakultet

Diplomski studij Hrvatskoga jezika i književnosti i Mađarskoga jezika i

književnosti

Metodičko poglavlje:
Recitacija poezije

Kolegij: Metodika nastave književnosti II

Nositelj kolegija: doc. dr. sc. Jakov Sabljić

Studentica: Ivana Grgurić

Osijek, 2017.
 1. Uvod

Tema ovoga rada bit će recitatorska družina, ali će se prikazati i primjeri samoga djelovanja
recitatorskih družina. Budući da sam ovoga semestra članica recitatorske družine iz kolegija
Metodika nastave književnosti II, u daljnjem će tekstu biti riječ o osmišljavanju rada recitatorske
skupine kao i o problemima s kojima se družine mogu susresti prilikom odabira i interpretacije
odabranih pjesama. Sama organizacija družine, kao i cijelokupni dogovor oko izvođenja
odabranih pjesama zahtijeva veliku odgovornost i vrijeme. To je još više izraženo onda kada se s
takvim zadatkom niste susretali prije.

Osim toga, kada se krene u ovakav projekt, potrebno je proučiti literaturu koja se takvom
problematikom bavi, kao i čuti iskustva drugih koji su takav zadatak već odradili. Stoga smo u
razgovoru s kolegama i proučavajući literaturu uspjeli ostvariti zadane ciljeve. Budući da smo
studenti hrvatskoga jezika, sudjelovanje u ovakvom obliku rada od velikog je značaja jer ćemo
jednoga dana doći u razrednu zajednicu u kojoj će nam biti dodijeljeno vođenje određene družine
ili ćemo ju sami organizirati. Prema tome, svako iskustvo dobro je došlo, a u daljnjemu tekstu
podijelit ću, između ostaloga, i dio svojega fakultetskoga iskustva unutar družine.
 2. Priprema recitacije pjesama

Recitacija (lat. recitatio: čitanje na glas) je javno kazivanje književnog teksta (najčešće u stihu).
Tradicija recitacije potječe još iz antike; grčki rapsodi i pjesnici javno su deklamirali svoju
poeziju, u korskoj je lirici ulogu recitatora preuzimao kor, u Rimu su se zakonski spisi javno
čitali, a pjesnici i oratori su u zatvorenim krugovima predstavljali svoje pjesme i govore. Od
XVIII. st. recitacija se suprotstavlja deklamaciji. J. W. Goethe joj je kao izvedbi s umjereno
izraženim emocijama, sugestivnoj i promišljenoj davao prednost nad pompoznošću deklamacije.

Kada je riječ o recitaciji pjesama , vrlo je važno pomno proučiti pravila kojih se valja držati
prilikom njihove interpretacije. To uključuje fizičke osobine koje uključuju predstavljanje sebe i
naziva pjesme/autora samouvjereno, držanje, kontakt očima s publikom (gledati cijelu publiku),
izbjegavati nervozne pokrete rukama ili drugim dijelovima tijela koji mogu negativno utjecati na
recitaciju pjesme. Bitno je opustiti se i biti prirodan. Osim toga važno je I uhvatiti pozornost
svih ljudi u prostoriji i ne brkati dobru projekciju glasa s vikanjem, recitirati pjesmu prikladnom
brzinom, izbjegavati nervozno žurenje, ali isto tako ne treba pjesmu recitirati toliko sporo da
jezik zvuči usiljeno ili neprirodno. U pjesmama s rimom bitno je ne zaglaviti u monotonom ritmu
svojstvenom za dječije uspavanke ili nabrajalice. Također valja naučiti ispravno izgovarati svaku
riječ u pjesmi artikulirano, a vrlo važno je i ne ''odglumljivati'' pjesmu. Previše dramatizacije
odvraća od jezika pjesme. Pokret ili naglasak ne smiju skrenuti pozornost sa same pjesme.

Prvi i najvažniji korak u osmišljavanju interpretacije pjesama dogovor je unutar družine.

Potrebno je razgovarati o mogućem sadržaju koji će se recitirati, ali i podijeliti zadatke svakom
članu družine kako ostali članovi ne bi bili opterećeni. Iako se čini kao lak posao, osmišljavanje i
pripremanje za recitiranje to nije nimalo. Razlog ovakve težine posla leži u tome jer je bitno
prenijeti pjesme u tonu u kojem ju je pjesnik zamislio i iz mnoštva pjesama treba odabrati one
koje će najbolje odgovarati namijenjenome slušateljstvu, a to su često učenici i nastavnici.

Upravo će slušateljstvo odrediti koliko je interpretacija bila relevantna i zanimljiva. Ono što je
ovdje još potrebno naglasiti, to su načini oblikovanja interpretacije. Pitanje koje se najčešće
postavlja prilikom pripremanja interpretacije jest: kakvo bi raspoloženje, glasnoća i glas pjesme
trebali biti. Je li to tiha pjesma? Je li bučna? Treba li se čitati brže ili sporije, sa sretnim ili
žalosnim tonom? Interpretacija će biti drugačija od pjesme do pjesme, a to je ključni element
svake izvedbe. Interpretacija treba produbljivati i oživljavati pjesmu. Ona treba obuhvatiti
značenja, teme, aluzije, ironiju i druge nijanse pjesme.Za recitaciju izvan učionice može se
odabrati pjesme različitih stilova, vremenskih razdoblja, tema i tonova. Raznolikost odabira
pjesme može odabranom slušateljstvu omogućiti da vide tvoje majstorstvo u svladavanju
različitih kompleksnih elemenata. Ti elementi mogu uključivati sofisticiran sadržaj pjesme ili
ideje koje inače nije lako izraziti; kompleksan jezik s neobičnom sintaksom i naglim
promjenama ritma ili raspoloženja; dužina pjesme se isto može smatrati otežavajućim elementom
iako duže pjesme ne moraju nužno biti kompleksnije. Svakoj pjesmi treba pristupiti i njenim
teškim elementima pojedinačno. Savjet je odabrati pjesmu koja tebi nešto znači i koja izražava
nešto bitno u što i sam/a vjeruješ ili osjećaš. Ako si se u stanju povezati s pjesmom ta
internalizacija će pozitivno utjecati na sve ostale elemente na kojima radiš.

Etape rada recitatorske družine

Prva što je bitno jest upoznavanje članova recitatorske družine. Važno je upoznati članove
družine različitim metodama rada i dobiti njihovu povratnu informaciju o očekivanjima rada.
Dogovaraju se i postavljaju pravila družine koja podrazumijevaju pravila ponašanja i vrijeme
održavanja sastanaka, te se okvirno predstavlja plan rada i postavljaju ciljevi i zadaci družine.

Ukoliko je u družini više članova, dobro je podijeliti ih u više skupina pa tako raditi s njima i
nastojati se što više posvetiti svakome posebno i njegovim govornim sposobnostima. Druga
etapa je ispitivanje potencijala članova i njihovih govornih sposobnosti. Koji su im interesi i
mogućnosti, te onda u skladu s time određivati tko će u družini što raditi. Također je poželjno da
voditelj družine vodi zapisnik o dolascima, bilježi za svakog pojedinačno njegove zadatke i
ciljeve, ali i primjedbe na što treba paziti i što ispraviti ako je potrebno. To bilježenje će uvelike
pomoći radu družine i krajnjem rezultatu. Nakon toga voditelj će moći odrediti pjesme za
recitiranje i izložiti ideje oko interpretacije.

Kada se svakome dodijeli njegova pjesma, učenici doma uče zadano napamet i na sljedećem
susretu izlažu pred družinom. Voditelj zatim usmjerava učenike na eventualne pogreške i
svakome sugestira kako što izražajnije izrecitirati zadanu pjesmu. Na svakom sljedećem susretu
voditelj usavršava zajedno s učenicima njihove interpretacije dok ne dosegnu savršenost
recitiranja.
3. Zaključak

U ovome je radu ukratko opisano osmišljavanje i oblikovanje recitacije poezije. Također dobio
se uvid i u teoriju koja može biti korisna pri organiziranju recitatorske družine. Budući da se
učenje o družinama najbolje uči iz iskustva, najbolje je o družinama dobiti informacije iz prve
ruke.

Kada je riječ o samome osmišljavanju i oblikovanju recitiranja poezije, istaknuti su problemi koji
se mogu javiti prilikom takvoga rada. Ipak, kada se odabere pravi sadržaj i pravilan pristup, sve
će biti jasno i sadržaj će sam po sebi sugerirati kako ga što izražajnije iznijeti slušateljstvu. Sve
ostalo stvar je osobnih sposobnosti i samoga audiovizualnog dojma. Pritom treba imati na umu
da recitiranje nikako nije lagan posao jer je vrlobitno je i prenijeti pjesme u tonu u kojem ju je
pjesnik zamislio i iz mnoštva pjesama treba odabrati one koje će najbolje odgovarati
namijenjenome slušateljstvu.