ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

Prema

tome, u znanstvenom istraivanju

pojavljuju se dvije vrste ciljeva:
1.
pragmatiki ili drutveni ciljevi
2.
spoznajni ili znanstveni ciljevi

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

. pragmatiki ili drutveni ciljevi

. govore o koristima koje mogu proizii na osnovu
rezultata istraivanja, o korisnicima koji se mogu
sluiti dobivenim rezultatima, te, ako se moe
odrediti, o nainu koritenja dobivenih rezultata.
Dakle, prilikom odreivanja pragm.ciljeva istraivanja
potrebno je odrediti:
1. najvanije korisnike
2. koristi
3. nain koritenja rezultata istraivanja
2

ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA

spoznajni ili znanstveni ciljevi

Njima odreujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da
bismo rijeili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, ve proistjeu iz
same prirode problema. Priroda problema ih ne odreuje do
kraja pa ih treba specificirati. etiri su razine spoznaje, pa su
mogue etiri vrste znanstvenih ciljeva. To su:
1. znanstveno opisivanje ili deskripcija
2. znanstvena klasifikacija
3. znanstveno objanjene ili eksplanacija
4. znanstveno predvianje ili prognoza

znanstveno opisivanje ili deskripcija

Opisivanje je prvi korak u procesu spoznavanja i na

njemu se zasnivaju sve razine spoznaje. Iako je
znanstveno opisivanje najnia razina spoznaje ono
je izuzetno vano jer se sve razine spoznaje na
njemu zasnivaju. Znanstveno opisivanje je
prevoenje osjetilnih doivljaja (injenica)
konkretnog predmeta istraivanja (varijable) u
simboliki jezik znanosti. Uz pomo njega moe se
dobiti opi uvid u ono to se opisuje.

Znanstveno objanjenje ili eksplanacija

Objasniti neku pojavu obino znai otkriti uzroke njezinog nastanka,

mijenjanja i nestanka. Meutim imamo dvije vrste eksplanacijskih
ciljeva:
1. otkrivanje povezanosti
2. otkrivanje uzrono-posljedine zavisnosti
Eksplanacijskim ciljevima istraivanja dobivamo odgovor na pitanje
kako i zato. Odgovorom na pitanje kako dobivamo informaciju o
povezanosti meu pojavama i procesima. Ako smo za cilj istraivanja
namjeravali ustanoviti povezanost meu odreenim varijablama, onda
moramo znati da smo na osnovi izraunanog koeficijenta korelacije ne
moemo odrediti je li povezanost prva ili lana.
Eksplanacijskim ciljem povezanosti moemo odrediti smjer i intenzitet
povezanosti meu varijablama.

Znanstveno predvianje ili prognoza

Za znanstvenu prognozu podaci nisu jednako vani

kao za znanstvenu dijagnozu. Ako je cilj istraivanja
prognoza, nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jest,
ve moramo biti usmjereni i na tendencije mijenjanja
stanja. Zbog toga u istraivanjima s prognostikim
ciljem moramo biti usmjereni na dinamike
karakteristike pojava, a njih nije mogue zahvatiti
samo u jednome momentu.

Znanstveno predvianje ili prognoza

Vrijednost istraivanja ovisi o adekvatnosti ciljeva prema

karakteru samog problema istraivanja. Isto tako, vrijednost
istraivanja ovisi i o adekvatnosti spoznajnih ciljeva prema
pragmatikim. to god elimo postii veu razinu spoznaje, to
je vea vjerojatnost da pogrijeimo.
Posebice je teko obavljati kauzalnu analizu u istraivanju
drutvenih pojava, pa se zato iskusniji istraivai obino
usmjeravaju na nie razine spoznaje .
Za svaki problem istraivanja nisu potrebne sve razine
spoznaje. Za neke je dovoljna deskripcija i klasifikacija.

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Dobro i precizno formuliran problem istraivanja usmjerava nas

prema boljim hipotezama. Hipoteze istraivanja su misaoni
odgovor na pitanje u problemu.
Prema tome, u svakom istraivanju najvei rizik za njegov
uspjeh jest u postavljanju hipoteza.
Nema dobrog istraivanja ako su hipoteze loe, ali istraivanje
moe biti loe i ako su hipoteze dobre. Zbog toga se istraiva
mora izuzetno posvetiti traenju dobrih hipoteza.

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Hipoteze predstavljaju misaono-teorijske dopune izvjesnih

praznina u poznavanju odreene pojave ili itave oblasti pojava
ije izvjesne momente, dijelove ili aspekte ve poznajemo
(ei, 1974, str.208).
Zato se u traenju dobrih hipoteza treba osloniti na prethodno
znanje u vezi s naim problemom. Budui da otkrie mora biti
korak dalje u spoznaji za dobru hipotezu, uz dobro znanje
potrebno je imati i koristiti se stvaralakim sposobnostima kao
to su inteligencija, mata i intuicija.

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Prema tome:

Hipoteza je istraivaev sud o problemu istraivanja.

Svi ljudi stoje iza svog miljenja. Uz svako miljenje
stoji odreeni stepen uvjerenja. Zato su istraivai
emotivno vezani za svoje hipoteze, pa provode
istraivanje da bi ih potvrdili, a ne da bi ih
provjerili.
Dobre hipoteze moraju udovoljiti veem broju
kriterija:

10

POSTAVLJANJE HIPOTEZA
1.

Hipoteza mora biti valjana. To znai da se

mora odnositi na problem koji istrauje.
Problem je pitanje, pa hipoteza mora biti
odgovor na to pitanje. U problemu se uvijek
pitamo za neka obiljeja nekih pojava pa u
hipotezi treba suditi o obiljejima tih pojava.
Iskustvo pokazuje da nisu rijetke hipoteze
koje idu mimo problema.

11

Sljedee kriterije navodimo po Goodu i

Hettu:
2. Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znai
da se trebamo drati znaenja do kojih smo
doli pojmovnom analizom. Ili, ako se u hipotezi
pojave novi pojmovi, treba ih sadrajno i
precizno definirati. Prema tome, mogue je i da
se ovdje pojavi pojmovna analiza.
Uvijek treba imati na umu da jezik nije tako
jasan kako nam se ini. Zato na sva pitanja
treba dati jednoznaan odgovor kojeg se
moramo pridravati u toku cijelog istraivanja.

12

Kriterije navodimo po Goodu i

Hettu:

3. Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva. Rekli

smo da je hipoteza misaoni odgovor na pitanje u
problemu, gdje emo ispravnost u istraivanju
provjeriti empirijskim putem.
Zato se hipoteze moraju odnositi na odreena
obiljeja u objektivnoj stvarnosti koja se izravno ili
neizravno mogu osjetno doivjeti.

13

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

4. Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloivom

tehnikom. Sve hipoteze istraivanja nije mogue
provjeriti svakom tehnikom istraivanja, zbog toga
hipoteze treba postavljati tako da nas usmjeravaju
na najbolju tehniku njihova provjeravanja. Meutim,
to ne znai da nas hipoteze ne trebaju stimulirati na
razvijanje novih tehnika istraivanja.

14

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

5. Hipoteza mora biti specifina. One se obino iskazuju

opim terminima pa su tako obimne da ih nije mogue
provjeriti. Takve su hipoteze privlane jer se ine vane. No ne
smije se zaboraviti da slava najveeg boja proroka i kazivaa
sudbina lei u njihovoj sposobnosti da formuliraju predvianja
tako da se skoro svaki dogaaj moe protumaiti kao njihovo
ispunjenje (Good-Hett).
Radi zahtjeva specifinosti, ne trebamo rtvovati vanost. Zbog
toga ope hipoteze treba paljivo razraditi u vei broj
specifinih.

15

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Hipoteza mora biti u vezi s teorijom. Znanstvena je teorija

deduktivno jezgro od kojeg dolazimo do hipoteza o problemu
istraivanja. Istraivanje se dalje nastavlja empirijskom
verifikacijom hipoteze, pa se usmjeravamo odreenim
injenicama. U istraivanju ne ostajemo na injenicama, ve od
njih idemo prema hipotezi i na kraju od hipoteze prema teoriji.
Istraivanje je deduktivno-induktivni ili induktivno-deduktivni
proces.
I dedukcija i indukcija zavravaju na hipotezi, pa je ona
sredinjica istraivanja.

16

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Govorni izraz pojma je rije, termin, simbol, a govorni izraz

hipoteze je sud. Sudom iskazujemo odreenu relaciju meu
pojmovima.

Prema tome, hipoteze su misaoni iskaz koji govori o obiljeju

jedne varijable ili o meusobnom odnosu meu varijablama. Taj
je iskaz pretpostavka (hipoteza) koju treba empirijski provjeriti.
S pretpostavkama zavrava teorijski dio procesa istraivanja a
na njima se zasniva empirijski dio.

17

Vrste hipoteza
Postoje razliite vrste hipoteza. Meutim, mi
emo ovdje upozoriti samo na vrste hipoteza
s obzirom na ciljeve istraivanja pa
razlikujemo hipoteze sa

deskriptivnim

klasifikacijskim

eksplanacijskim i

prognostikim sadrajem.
18

POSTAVLJANJE HIPOTEZA

Prema tome, hipoteze po svojem sadraju trebaju odgovarati

ciljevima istraivanja. Kao to u istraivanju moemo imati vie
ciljeva, tako moemo imati i vie hipoteza. Kad imamo vie
hipoteza, postavlja se pitanje njihova sreivanja. Najloginije ih
je poredati s obzirom na razinu spoznaje pa na prvo mjesto
stavljamo one s

deskriptivnim sadrajem koje se zovu generalne

hipoteze,

zatim dolaze hipoteze s klasifikacijskim sadrajem koje

se zovu kolateralne ili popratne (razraujue) hipoteze.

19

 Hipoteza

je na sud o onomu o emu se

pitamo u problemu. Sud je spoj pojmova
kojim se neto tvrdi ili negira. Kazali smo da
je hipoteza zasnovana na teorijskom znanju,
iskustvu, inteligenciji, mati i intuiciji,
prema tome, hipoteza je sud koji je
izveden iz znanja ili iskustva uz pomo,
inteligencije, mate i intuicije.

20

IDENIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI

U

problemu istraivanja mi se pitamo o

nekom obiljeju ili o odnosu izmeu
odreenih varijabli. U hipotezama na osnovi
znanja, inteligencije, mate i intuicije dajemo
misaoni odgovor o obiljeju ili o odnosu
izmeu obiljeja. Ta su obiljeja promjenjiva,
pa se zovu varijable.

21

Hipoteze su nae miljenje o obiljeju jedne varijable ili miljenje o

odnosu izmeu dviju varijabli.
Kako bismo mogli provjeriti istinitost svojih hipoteza, ne moemo ostati
na pojmovnoj razini, jer zamisao biti predmeta, pojava i procesa
transcendira objektivnu stvarnost.
Meutim, znanstveni pojmovi moraju imati empirijske korelate na koje
se odnose. Zato se zamisao u znanosti moe empirijski provjeriti tako
da se obratimo objektivnoj stvarnosti. U objektivnoj stvarnosti trebamo
pronai ono o emu mislimo. Zatim treba to opisati, mjeriti i staviti u
odreeni odnos kako bismo utvrdili da li zamiljeni odnos, (hipoteza)
odgovara stvarnim odnosima u objektivnoj stvarnosti.

22

Znanstvani pojmovi nastali su umiljanjem koje je zasnovano

na injenicama stvarnosti. Do pojma, prema tome, dolazimo
apstrakcijom nebitnih i generalizacijom bitnih elemenata u
injenicama. Pojam je misaono objanjenje injenica. Za
razliku od osjetnog doivljavanja misao (pojam) uopeno
odraava objektivnu stvarnost.
Put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko osjetilnih
doivljaja do miljenja. Taj se proces naziva
konceptualizacijom. Zbog empirijske provjere mora se
napraviti obrnuti put koji ide od miljenja prema objektivnoj
stvarnosti. Taj se postupak zove operacionalizacija.

23

S pojmovne razine moramo se spustiti na iskustvenu razinu.

Pojam je generalizacija koja se odnosi na veliki broj iskustvenih
pojava u objektivnoj stvarnosti.
Dijelovi objektivne stvarnosti koji se odnose na pojam varijable
koju elimo operacionalizirati zovu se indikatori ili pokazatelji.
U objektivnoj stvarnosti nepregledno je mnotvo empirijskih
korelata koji se odnose na velik broj razliitih pojmova.Zato pri
operacionalizaciji treba misliti o odabiru onih korelata koji se
odnose na pojam nae varijable. Zato se pri operacionalizaciji
trebamo odluiti za vei broj indikatora (reprezentativan broj)
varijable koju elimo operacionalizirati.

24

Svi indikatori nemaju jednaku vrijednost u

zastupanju odreene varijable pa moramo
brinuti o tome da izbor indikatora udovoljava
veem broju kriterija.

25

1. indikator mora bit valjan. To znai da se mora

odnositi na varijablu koju elimo mjeriti. Kazali smo
da u objektivnoj stvarnosti postoji nepregledno
mnotvo pojava i procesa i da se samo neki odnose
na nau varijablu. Zbog toga se lako moe dogoditi
da odaberemo pogrene indikatore koji mjere neto
drugo, a ne ono to elimo. Dakle, moramo nastojati
da izaberemo valjane indikatore za mjerenje
varijable.

26

etiri su naina odreivanja valjanosti

indikatora:
A)

aprioristika validacija postupak je

kojim unaprijed proglaavamo da je na
indikator valjan, bez provjere. To zapravo nije
nikakva validacija indikatora, ali se najee
koristi jer je tako najlake. Meutim, zbog
toga se mnoga istraivanja dovode u pitanje.

27

B) Logika validacija je postupak kojim pronalazimo indikatore na osnovi definicije

varijable koju elimo operacionalizirati. Prema tome, najprije treba dati sadrajnu, jasnu i
preciznu definiciju varijable, pa na osnovi nje pronalaziti odgovarajue indikatore. Definicija
varijable pomou indikatora je operacionalizacija varijable. Logika validacija je put od
logike definicije varijable do njezine operacionalne definicije. To znai da na osnovi bitnih
svojstava varijable identificiramo njezine empirijske korelate.
Konceptualizacija je povijesni proces. Individualno stjecanje pojma nije isto njegovu
povijesnom nastajanju. Zato ljudi mogu sticati pojmove i uei. Ljudi mogu uiti o
pojavama i procesima bez njihove prisutnosti. Tako ljudi mogu stei mnogo pojmova.
Meutim, simbolikim usavajanjem znanja moemo doi do takvih znanja o objektivnoj
stvarnosti koje nismo u mogunosti povezati s pojavama i procesima na koje se odnose.
Zbog toga postoje potekoe u vezi s primjenom takvih znanja u praksi. Isto tako, mladi
istraivai imaju tekoa da na osnovi teorijskih definicija dou do valjanih indikatora.

28

Kao to nam studiranje literature o naem problemu moe pomoi da

doemo do dobrih teorijskih definicija svojih varijabli, to nam isto tako
moe dobro pomoi upoznavanje s originalnim znanstvenim
istraivanjima. Na osnovi njih moemo se usmjeriti na one elemente
operacionalne definicije kojima se koristila veina istraivaa kao
indikatorima za mjerenje odreene varijable. to se razliiti istraivai
vie slau u izboru istih indikatora za mjerenje jedne iste varijable, to je
vea vjerovatnoa da taj indikator mjeri upravo tu varijablu.
Dobra teorijska definicija nuno ne vodi dobroj operacionalnoj definiciji,
ali bez dobre teorijske definicije nije mogue napraviti dobru
operacionalnu definiciju.

29

C) validacija pomou miljenja irija. Logika validacija poveava

vjerovatnou da smo doli do dobrih indikatora, ali tako ne moemo biti
sigurni da smo doli do valjanih indikatora. Zbog toga je dobro da
indikatore do kojih smo tako doli damo na ocjenu strunjacima. U iri
koji e ocjenjivati valjanost indikatora treba ukljuiti strunjake koji
imaju iskustva u mjerenju varijable koju operacionaliziramo. Svakom
lanu irija treba predoiti naziv i definiciju varijable, te popis indikatora
za svaku varijablu s molbom da na ljestvici od 1 do 5 ocijene valjanost
svakog indikatora. Za potreba istraivanja odabrat emo one indikatore
koji dobiju najviu ocjenu i kod kojih se ocjenjivai najvie slau. Taj
postupak jo vie poveava vjerojatnost da se indikatori odnose na
varijablu koju elimo mjeriti.

30

D) Validacija indikatora pomou poznatih grupa.

Za ovaj nain validacije moramo pronai dvije
kontrastne grupe za koje znamo da se meusobno
razlikuju po obiljeju (varijabli)....ako se grupe
meusobno razlikuju po nekom obiljeju, onda valjan
indikator za to obiljeje mora to registrirati. Dakako,
valjani su oni indikatori koji pokazuju vee razlike
meu kontrastnim grupama.

31

2. Indikator mora biti objektivan. On je objektivan kad rezultati do kojih se

dolazi njegovom upotrebom ovise o onome to se mjeri, a ne o onome tko
mjerenje provodi. Objektivnost indikatora odreuje se tako da damo veem
broju pojedinaca da uz pomo istog indikatora mjere istu varijablu. Ako su
rezultati ili ili priblino slini, moemo zakljuiti da je indikator objektivan.
Dobijemo li u tom sluaju razliite rezultate, onda tu razliku ne moemo pripisati
onome to se mjeri, ve onima koji mjere. Kad rezultati vie ovise o onome tko
mjerenje obavlja nego o onome to se mjeri, onda kaemo da su oni
subjektivni. Treba razlikovati objektivnost indikatora od njegove valjanosti. Jer
indikator moe biti objektivan, , a da nije valjan, i ne moe biti valjan, a da nije
objektivan. Recimo, mi objektivno moemo odrediti neiju visinu, ali to ne mora
biti valjan indikator stava prema upravljanju.

32

3. Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori

o tome koliko se u mjerenju jedne varijable moemo osloniti na neki
indikator.u istraivanju se moemo osloniti na one idikatora kad ih
upotrebljavamo uzastopno mjerei isto obiljeje i kad dobivamo vrlo
sline rezultate, uz pretpostavku da samo mjerenje nije utjecalo na
promjenu varijable koju mjerimo. ...u takvim se sluajevima (kad se
vie indikatora pretvore u instrument mjerenja) moe odrediti
pouzdanost indikatora tako da se izrauna korelacija izmeu rezultata
koje smo dobili izmeu dvije polovine ljestvice, ili pak neke druge
ljestvice koja mjeri istu varijablu.
4. mora biti jednoznaan. Treba biti tako jasno i precizno definiran
da razliiti subjekti tono znaju na to se odnosi.

33

5. mora biti precizan. Precizan indikator omoguuje da pomou njega registriramo i

manje razlike u veliini varijable. Ako nam je varijabla zadovoljstvo, onda razlikovanje
ispitanika na zadovoljne i nezadovoljne nije dovoljno precizno, jer se i zadovoljni i
nezadovoljni meusobno razlikuju. Ali ne treba se ni pretjerivati jer preciznost nije sama
sebi svrhom....baratanje bojevima samo po sebi nije znak znanstvene preciznosti, pa treba
razlikovati kvantofreniju od preciznog mjerenja.
6. mora biti reprezentativan.

... u operacionalizaciji varijabli moemo imati manje ili vie uspjeha. Uspjeh u ovoj fazi
moe bitno pridonijeti vrijednosti cjelokupnog istraivanja. Kao to ga neuspjeh moe
umanjiti. ...str.105

Indikator je definiran pojmom, ali pojam nije indikatorom. Zato je i najbolja operacionalna
definicija ua od teorijske definicije. Unato tome, operacionalne definicije vrlo su vane,
jer bez njih se teorijska zamisao ne moe empirijski provjeriti. Meutim operacionalno
definiranje samo je dio poslova koji su vezani uz empirijsku verifikaciju

34