ANALIZA RIZIKA

Hazardi, agensi

‘Hazardi’ se odnose na sposobnost specifičnih agenasa da proizvode

određene negativne efekte na ljude ili okoliš.

HAZARDI, AGENSI uključuju fizičke, hemijske, biološke ili socijalne

faktore:
Fizički faktori uključuju toplotu, hladnoću, buku, mehaničke opasnosti, solarno
zračenje, jonizirajuće i nejonizirajuće zračenje, vibraciju.
Hemijski faktori uključuju sintetske i prirodno prisutne supstance.
Biološki faktori uključuju viruse, prione, bakterije, parazite.
Socijalni faktori uključuju siromaštvo, nezaposlenost, itd.
 Hazardi, okolišni agensi

Hazardni agensi mogu biti identificirani:

-Okolišnim monitoringom (npr. hrane, vode, zraka i tla)
-Registrima polutanata (npr. nacionalni registar polutanata)
-Biološkim monitoringom (npr. nivo olova u krvi kod djece)
-Istraživanjem oboljenja (npr. vrste salmonela iz slučajeva trovanja hranom,
stopa karcinoma kože)
-Zdravstveni monitoring (npr. testiranje plućne funkcije za detekciju okolišno
uzrokovane astme)
-Epidemiološke studije (npr. stope određenih bolesti kod posebnih grupa
populacije, kao što su radnici) za identifikaciju prethodno nepoznatih hazarda
-Informacije o sličnim hazardima
RIZIK – dimenzije rizika

RIZIK je vjerovatnoća nastanka negativnih

efekata po zdravlje ljudi ili ekološki sistem kao
rezultat ekspozicije okolišnom stresoru.

Kombinacija vjerovatnoće ili frekvencije

nekog lošeg događaja i veličine posljedica
tog događaja.
•Statističkavjerovatnoća slučajno izložene
individue nekom lošem događaju.
•Mjera pojave i ozbiljnosti nekog lošeg događaja,
na zdravlje, imovinu i sl.
 O riziku...tradicionalni pristup
Uraditi ono što se u ranijim Mjere se preduzimaju sve dok se
slučajevima radilo i pokazalo rizik ne reducira.
korisnim.

Odluke i greške pri odlukama, Kompromis - pronalazak

ukoliko su adekvatne dobre su, mogućnosti između dvije ili više
ukoliko ne, tada se primjenjuje raznolikih opcija.
nešto drugo.
Nulta toleranca – bez rizika.
Profesionalna odluka – oslanja
se na odluku svog profesionalnog
osoblja.

Ovi tradicionalni pristupi vremenom su bili onemogućeni da:

• Detektuju i razriješe mnoge probleme
• Efektno i brzo se nose sa promjenama
• Povećavaju efikasne naučne i društvene vrijednosti pri donošenju odluka
• Ulazak npr. u lanac ishrane
Analiza rizika...savremeni pristup
 Analiza rizika je...

• Mnogi problemi (npr. okoliš, sigurnost

hrane) perzistiraju i u porastu su
• Predstavlja novi način razmišljanja o
problemima
• Analiza rizika kao paradigma bazirana
je na nauci

• Analiza rizika orjentisana je prema

problemu
• Analiza rizika provodi se dobro sa
svježim podacima
• Analiza rizika potražuje informacije iz
različitih izvora
• Analiza rizika donosi najbolju odluku
u najbolje odgovarajućem vremenu
• Odluke su fleksibilne i ažurirane
PROCJENOM RIZIKA RJEŠAVAJU SE PROBLEMI:
• Koje vrste zdravstvenih problema mogu biti uzrokovane okolišnim stresorima, kao što
su hemikalije i radijacija?
• Kolika je vjerovatnoća da će ljudi imati zdravstvene probleme kada su eksponirani
raznim nivoima okolišnih stresora?
• Postoji li nivo ispod kojeg neke hemikalije ne predstavlja rizik po zdravlje ljudi?
• Kojim ekološkim stresorima su ljudi eksponirani, kojim nivoima i koliko dugo?
• Da li neki ljudi imaju veću vjerovatnoću da budu osjetljivi na okolišne stresore zbog
faktora kao što su starost, spol, postojeće zdravstveno stanje, etnička pripadnost,
genetika, itd.?
• Da li neki ljudi imaju veću vjerovatnoću da budu eksponirani okolišnim stresorima
zbog faktora kao što su – gdje rade, gdje borave ili se igraju, šta vole da jedu, itd.?
 Humana procjena rizika

Humana procjena rizika

proces procjene prirode i vjerovatnoće negativnih zdravstvenih efekata kod ljudi
koji su eksponirani agensima iz kontaminiranih okolišnih medija, sada ili u
budućnosti.

Procjena rizika određenih ciljanih organizama, sistema ili (sub)populacija,

uključujući identifikaciju nesigurnosti, uslijed ekspozicije određenim agensima,
uzimajući u obzir karakteristike agensa, kao i karakteristike specifičnih ciljnih
sistema.
 Procjena rizika - hemikalije

Procjena rizika od hemikalija oslanja se na naučno razumijevanje

ponašanja polutanata, ekspozicije, doze i toksičnosti.

Definira se kao evaluacija prošlih, sadašnjih i budućih ekspozicija

hemikalijama prisutnim u zraku, tlu, vodi, hrani, potrošačkim proizvodima
ili drugim materijalima. Može biti kvantitativne ili kvalitativne prirode.

RIZIK zavisi od sljedećih faktora:

• Količine hemikalija prisutne u okolišnom mediju (npr. tlo, voda, zrak), hrani
i/ili proizvodima,
• Veličine kontakta (ekspozicije) osoba polutantima u određenom mediju,
• Toksičnosti hemikalije.
 Procjena rizika – bazični koraci

Planiranje: proces procjene rizika počinje planiranjem i istraživanjem.

Korak 1 – Identifikacija hazarda

Procjena da li stresori imaju potencijal da uzrokuju štete kod ljudi i/ili
ekoloških sistema, i u kojim okolnostima.

Korak 2 – Procjena doza-odgovor

Numerička procjena povezanosti između ekspozicije i efekata.

Korak 3 – Procjena ekspozicije

Procjena učestalosti, vremena i nivoa kontakta sa stresorom.

Korak 4 – Karakterizacija rizika

Procjena koliko podaci podržavaju zaključke o prirodi i obimu rizika uslijed
ekspozicije okolišnim stresorima.
 Sprovođenje procjene rizika po ljude - planiranje
Svaka procjena rizika treba da ima dobar plan, da se
definiraju ciljevi, svrha i tehnički pristup koji će se
koristiti.

Na početku, procjenitelji rizika treba da odgovore na

sljedeća pitanja:
• Ko/Šta/Gdje je rizik?
• Koji okolišni hazardi predstavljaju zabrinutost?
• Odakle dolaze okolišni hazardi?
• Kako nastaje ekspozicija?
• Kako organizam reaguje i kako agensi utječu na
organizam?
• Koji su zdravstveni efekti?
• Koliko dugo agensi uzrokuju toksične efekte?
Sprovođenje procjene rizika po ljude - planiranje

Ko/Šta/Gdje je rizik?
‐ Individualni
‐ Opća populacija
‐ Poseban stil života (djeca, omladina, trudnice, dojilje)
‐ Populacione podgrupe – visoko osjetljive (npr. oboljeli od hroničnih bolesti)
i/ili visoko eksponirani (npr. geografsko područje, spol, etnička grupa ili
ekonomski status)

Koji okolišni hazardi predstavljaju zabrinutost?

- Hemikalije (jednokratan ili multipli/kumulativni rizik)
- Radijacija
- ​Fizički agensi (prašina, toplota)
- Mikrobiološki ili biološki
- Nutricijski (npr. ishrana, fizička aktvnost, metabolizam)
- Socio-ekonomski (npr. pristup zdravstvenoj njezi)
Sprovođenje procjene rizika po ljude - planiranje

Odakle dolaze okolišni hazardi?

- Tačkasti izvori (npr. ispuštanje dima ili vode iz tvornice; kontaminacija iz
površinskih lokacija)
- Netačkasti izvori (npr. automobilski gasovi, poljoprivredna otjecanja)
- Prirodni izvori

Kako nastaje ekspozicija?

- Putevima (poznatim, uključeno jedan ili više): zrak, površinska vode,
podzemne vode, tlo, čvrsti otpad, hrana, potrošački proizvodi, lijekovi)
- Načinima (i povezane ljudske aktivnosti koje dovode do ekspozicije): ingestija
(hrana i voda), kontakt sa kožom, inhalacija, nedijetarna ingestija (npr.
ponašanje)
Sprovođenje procjene rizika po ljude - planiranje

Kako organizam reaguje i kako agensi utječu na organizam?

-Apsorpcija – organizam preuzima hazarde
-Distribucija – kako agensi prolaze kroz organizam ili se zadržavaju na određenim
mjestima
-Metabolizam – da li organizam razgrađuje agense
-Ekskrecija – na koji način se organizam oslobađa agenasa

Koji su zdravstveni efekti?

- Primjeri nekih zdravstvenih efekata uključuju karcinome, oboljenja srca, jetre i
nervne bolesti
Sprovođenje procjene rizika po ljude - planiranje

Koliko dugo i kada agensi uzrokuju toksične efekte?

- Koliko dugo: akutno (odmah ili unutar nekoliko sati do jednog dana),
subhronični (sedmicama ili mjesecima), hronično (značajan dio života ili tokom
cijelog života, kod ljudi najmanje sedam godina), povremeno.
- Vrijeme: postoji kritično vrijeme tokom života kada je hemikalija najtoksičnija
(npr. fetalni razvoj, djetinjstvo, starost).
PROCJENA RIZIKA I DJECA

Starost osobe može utjecati na to koliko su osjetljivi na

zdravstvene rizike koje uzrokuju zagađivači u okolišu.
Djeca i starije osobe često imaju najveći rizik.

Za zagađivače koji djeluju kao razvojni toksikanti, iste

doze koje mogu predstavljati mali ili nikakav rizik kod
odrasle osobe, mogu uzrokovati drastične učinke kod
fetusa ili djeteta u razvoju. Metilna živa je samo jedan
primjer hemikalije koja je mnogo otrovnija rano u životu.

Djeca se često nalaze pod većim rizikom od okolišnih hazarda u odnosu

na odrasle zbog:
a) Jedinstvenih obrazaca aktivnosti i ponašanja
b) Fizioloških razlika
c) Period osjetljivosti tokom ranih životnih perioda, uključujući fetalni razvoj i pubertet
d) Djeca su takođe ovisna od odraslih u osiguranju sigurnosti njihovog okoliša
FIZIOLOGIJA
• Prirodni mehanizmi odbrane manje razvijeni
(metabolizam, detoksifikacija, eliminacija)
• Više permeabilna krvno-moždana barijera,
visoko permeabilna koža
• Placentalni transfer kontaminanata i
akumulacija u majčinom mlijeku mogu
rezultirati ekspozicijom u prenatalnom i
postnatalnom periodu
• Biohemijski i fiziološki odgovori, npr. djeca
imaju brži metabolizam, ograničenje
mogućnosti kontrole tjelesne temperature, veću
brzinu rasta i veći procenat vode u organizmu
• Nizak nivo plazma proteina u plazmi
• Funkcija jetre povezana s detoksifikacijom
sazrijeva nakon rođenja, kao i renalna ekskrecija
• Razlike u crijevnoj mikroflori
• Razlike u klirensu hemikalija
• Dispozicija agensa u organizmu, npr. vrijeme
transporta, pH i enzimska aktivnost u crijevima
različite su za djecu
• Rast, razvoj, stopa zrelosti
• Duže očekivano trajanje života što je
potencijal za akumulaciju ili
prekoračenje latentnog perioda
• Djeca jedu, udišu i piju relativno više
u odnosu na njihovu tjelesnu masu u
odnosu na odrasle
• Raspoloživi parametri procjene
toksičnosti, npr. za procjenu
vrtoglavice, inteligencije i oštećenja
sluha različiti su kod djece i odraslih
• Digestivni sistem, metabolički putevi,
renalni klirens i vitalni organi su u
razvoju
• Nezrelost dječijeg imuno sistema
• Ekspozicioni faktori izlaganja
JEDINSTVENI OBRASCI AKTIVNOSTI I
PONAŠANJA
•Djeca puze i igraju se blizu tla što povećava
mogućnost kontakta sa prljavštinom i prašinom
koja može ukljućivati i toksične tvari,
•Djeca često stavljaju ruke, igračke i druge
predmete u usta,
•Dijetarne razlike (djeca jedu veće količine
određenih vrsta hrane (posebno mliječne
proizvode, bezaalkoholna pića i neke vrste voća i
povrća)
•Faktori ponašanja, npr. dječije aktivnosti često
dovode do kontakta sa zemljištem i također je
veća vjerovatnoća da će čak i jesti zemljište
PERIODI OSJETLJIVOSTI
• Vrijeme izlaganja hemikalijama ili
drugim hazardima je presudno u
određivanju posljedica na zdravlje djece.
• Zbog različitih perioda povećanje
osjetljivosti, iste doze hemikalije tokom
različitih razdoblja razvoja mogu imati
vrlo različite posljedice. Npr., najčešće se
javljaju gubici fetusa ili oštećenja rađanja
uslijed izloženosti hemikalijama tokom
embrionalnog razdoblja.
• Čak i nakon uspostave osnovne strukture
organa, poremećaj procesa poput rasta i
migracije stanica može imati trajne
posljedice na funkciju ključnih organskih
sistema.
• Zbog složenosti i brzine razvoja tokom
prenatalnog razdoblja, razvoj organskih
sistema posebno je osjetljiv na štetne
učinke koji proizlaze iz okolišnih
ekspozicije.
 PROCJENA RIZIKA I STARE OSOBE

• Tokom starenja, smanjuju se funkcionalne rezerve u fiziološkim i

psihološkim sistemima.
• Na distribucija hemijskih agenasa utječu promjene u sastavu organizma:
povećanje tjelesne masti i smanjenje sadržaja vode tokom godina.
• Klirens komponenti koje se renalno eliminiraju je smanjen zbog promjena u
renalnoj funkciji.
• Funkcija jetre može biti smanjena kod starijih što utječe na biotransformaciju
hemijskih agenasa.
• Uočena je povećana osjetljivost CNS-a na mnoge supstance.
• Promjene imunološkog sistema četso rezultiraju smanjenjem imuniteta.
• Veći su potrošači lijekova, pa postoji mogućnost interakcije sa raznim
supstancama/agensima.
 PROCJENA RIZIKA I SPOL

Spolne razlike treba uzeti u obzir kada se identificiraju potencijalni putevi

ekspozicije u fazi procjene ekspozicije i karakterizaciji potencijalnih negativnih
efekata u fazi karakterizacije rizika u okviru procesa procjene rizika.
To su:
•Antropometrijske (npr. težina, visina, veličina tjelesne površine) i razlike u
sastavu organizma (npr. sadržaj masti, mišićna masa) koji mogu utjecati na
ekspoziciju agensima iz različitih puteva. Ove razlike takođe mogu utjecati na
apsorpciju, distribuciju, metabolizam i eliminaciju agenasa i imaju utjecaj na
toksičnost.
•Muškarci i žene se razlikuju u mnogim faktorima ekspozicije koje se odnose na
životni stil i radno mjesto (npr. konzumacija alkohola, pušenje, ishrana).
•Za mnoge hemijske toksikante u eksperimentalnim studijama utvrđene su razlike
između muškaraca i žena. Identificirano je 200 toksikanata u toksikološkim
analizama animalnih studija gdje su uočene važne razlike između muškaraca i žena
u ispoljavanju toksičnosti. Uočene su razlike u odgovoru na toksične nivoe olova,
berilija i benzena, jonizirajućem zračenju, buci i vibracijama, kao i ekstremnim
promjenama temperature.
 PROCJENA RIZIKA I STILOVI ŽIVOTA

Pušenje:
•Može utjecati na procjenu ekspozicije jer povećava ekspoziciju supstancama kao
što su Cd, cijanidi i PAH.
•Pušenje takođe utječe na procjenu toksičnosti. Pušenje majki i pasivno pušenje
vezano je za respiratorna oboljenja, akutnu toksičnost i kardiootoksičnost
novorođenčadi.
•Epidemiološke studije pokazuju sinergističku interakciju između humanih
kancerogena i dugotrajnog pušenja.
•Ekspozicija radonu i pušenje sinergistički smanjuju latentni period kod pojave
tumora.
•Azbest i pušenje povećavaju incidencu karcinoma pluća.
 PROCJENA RIZIKA I STILOVI ŽIVOTA

Ishrana:
•Interakcija između toksičnih i esencijalnih metala iz hrane utječe na rizik od
toksičnosti. Apsorpcija toksičnih metala kroz pluća i GIT može biti pod utjecajem
prisustva esencijalnih metala ili toksičnih metala koji dijele iste homeostatke
mehanizme. Primjer su Pb i Ca, i Cd i Fe.
•Druge dijetarne interakcije uključuju obrnutu povezanost između sadržaja
proteina u hrani i toksičnosti Cd i Pb. Vitamin C u ishrani takođe smanjuje
apsorpciju Cd i Pb.
•Različite vrste hrane mogu sadržavati različite količine agenasa i raspon
toksičnih efekata zavisi od dijetarnih navika. Npr. glavni put ekspozicije mnogim
toksičnim metalima kod djece je hrana i djeca konzumiraju više J/kg TT nego
odrasli. Takođe, djeca imaju veću GI apsorpciju metala, posebno Pb.
 PROCJENA RIZIKA I STILOVI ŽIVOTA

Ishrana:
• Ingestija alkohola može indirektno utjecati na ishranu i smanjenje unosa
esencijalnih minerala. Ingestija alkoholnih pića, masti, proteina, kalorija i
aflatoksina poznati su faktori kancerogeneze.
• Proizvodnja npr. povrća može biti vezana sa kontaminacijom teških metala
ako se uzgajaju na kontaminiranim mjestima. Potencijal lipofilnih hemiklaija za
odlaganje i/ili bioakumulaciju u mesu i jajima važan su faktor okolišne
kontaminacije hrane.
• Tip ishrane takođe utječe na ekspoziciju hazardnim agensima. Vegetarijanci
imaju smanjenu ekspoziciju cinku. Osobe koje konzumiraju hranu sa žara mogu
biti eksponirane relativno većim količinama PAH-ova pirolizom masti i drugih
komponenti hrane tokom pripreme hrane. Populacija koja konumira morsku
ribu eksponirana je teškim metalima kao što je Hg u ribi i Zn u školjkašima.
 PROCJENA RIZIKA I STILOVI ŽIVOTA

Ekspozicija hazardima može biti pod utjecajem životnih stilova.

•Npr. vrijeme provedeno u zatvorenom propstoru (kuća, radno mjesto), boravak
vani, putovanja autom, autobusom, avionom ili vozom, takođe utječu na
ekspoziciju agensima koji su rizik po zdravlje (npr. Pb, benzen, kosmička
radijacija).
Procjena rizika - koraci
 IDENTIFIKACIJA HAZARDA
Prikupljanje podataka i evaluacija
• Prikupljanje i analiza relevantnih podataka
• Identifikacija potencijalnih štetnih hemikalija

KARAKTERIZACIJA HAZARDA PROCJENA EKSPOZICIJE

Procjena toksičnosti
• Prikupljanje kvalitativnih i
kvantitativnih informacija o toksičnosti
• Determinacija odgovarajućih
toksikoloških vrijednosti
• Analiza otpuštanja kontaminanata
• Identifikacija eksponirane populacije
• Identifikacija potencijalnih puteva ekspozicije
• Procjena ekspozicije koncentracijama određenih
puteva
• Procjena kontaminanata koji se unose u organizam

KARAKTERIZACIJA RIZIKA
• Karakterizacija potencijalnih
negativnih efekata: procjena
kancerogenog rizika; procjena
nekancerogenog hazardnog indeksa
• Sumiranje informacija o riziku
KORACI procjene rizika po ljude – Identifikacija hazarda

Cilj ove faze je identifikacija tipova negativnih zdravstvenih efekata uzrokovanih

ekspozicijom agensima.

IDENTIFIKACIJA HAZARDA je proces utvrđivanja:

• da li ekspozicija stresorima može uzrokovati povećanje incidence specifičnih
negativnih efekata
• da li su negativni efekti mogući kod ljudi
• procjenjuje se kapacitet agensa da uzrokuje negativne efekte kod ljudi i
životinja
KORACI procjene rizika po ljude – Identifikacija hazarda

IZVORI PODATAKA

Kontrolirane kliničke studije na ljudima pružaju najbolje podatke o povezanosti

stresora, najčašće hemikalija, i rezultirajućih efekata. Međutim, ove studije nisu česte
zbog etičke zabrinutosti vezano za humana testiranja okolišnim hazardima.

Epidemiološke studije uključuju statističku evaluaciju kako bi se ispitala postoji li

povezanost između izloženosti stresoru i učinka na ljudsko zdravlje. Prednost tih
studija je da oni uključuju ljude, dok njihova slabost su nedovoljno tačne informacije o
izloženosti i poteškoće procjene učinaka višestrukih stresora.

Kada podaci iz humanih studija nisu raspoloživi, podaci animalnih studija (razne
eksperimentalne životinje) se koriste za zaključivanje o mogućim opasnostima na ljude.
Animalne studije se mogu dizajnirati, kontrolirati i sprovoditi kako bi se riješili
specifični nedostaci u znanju, ali postoje nesigurnosti vezane za ekstrapolaciju rezultata
sa životinja na ljude. Ispituju se: akutna, subhronična i hronična toksičnost,
reproduktivna i razvojna, genotoksičnost, kancerogenost, druge vrste testova.
KORACI procjene rizika po ljude – Identifikacija hazarda

KLJUČNE KOMPONENTE IDENTIFIKACIJE HAZARDA

Toksikokinetika - razmatra kako organizam apsorbuje, distribuira, metabolizira i

izlučuje specifične hemikalije.

Toksikodinamika – fokusira se na efekte koje hemikalije imaju na ljudski

organizam. Modeli koji se temelje na ovim istraživanjima mogu opisati mehanizme
kojima hemikalija može utjecati na zdravlje ljudi, pružajući uvid u moguće efekte
hemikalija.
KORACI procjene rizika po ljude – Karakterizacija hazarda

Cilj koraka 2 je dokumentirati odnos između doze i toksičnog učinka.

Odnos doza-odgovor opisuje odnos količine agensa (doza koja se daje) i

vjerojatnoće i težine štetnih učinaka na zdravlje (odgovor).

Kako se doza povećava, izmjereni odgovor također se povećava. Kod niskih doza,
nema odgovora. Na nekoj razini doze odgovor se počinje pojavljivati u malom
dijelu ispitivane populacije ili na niskoj stopi vjerojatnosti. I doza pri kojoj se
počinje pojavljivati odgovor i brzina kojom se povećava s obzirom na povećanu
dozu može biti varijabilna između različitih zagađivača, pojedinaca, ruta
izloženosti itd.
KORACI procjene rizika po ljude – Karakterizacija hazarda

Oblik povezanosti doza-odgovor ovisi o agensu, vrsti odgovora (tumor,

incidenca bolesti, smrt, itd.) i eksperimentalnom subjektu (čovjeku, životinji). Npr.,
može postojati jedna povezanost za odgovor poput "gubitka težine" i drugačija
povezanost za drugi odgovor kao što je "smrt". Budući da je nepraktično proučiti
sve moguće povezanosti za sve moguće odgovore, istraživanje toksičnosti obično
se fokusira na testiranje za ograničeni broj štetnih učinaka.

Nakon razmatranja svih raspoloživih studija odabire se odgovor (štetni efekat)

koji se javlja pri najnižoj dozi, kao kritički efekat za procjenu rizika. Temeljna
pretpostavka je da, ako se spriječi kritički efekat, onda se neće pojaviti nikakvi
drugi negativni efekti.
KORACI procjene rizika po ljude – Karakterizacija hazarda

Kao i kod identifikacije hazarda, često postoji nedostatak podataka o odgovoru na

dozu za ljude. Kada su podaci dostupni, oni često pokrivaju samo dio mogućeg raspona
povezanosti doze i odgovora, u kojem slučaju treba izvesti ekstrapolaciju kako bi se
ekstrapolirali na nivoe doze koje su niže od raspona podataka dobivenih iz znanstvenih
istraživanja.

Kao i kod identifikacije hazarda, češće se rade animalne studije. Studije koje koriste
životinje dopuštaju upootrebu dizajna studije za kontrolu broja i sastava (dob, spol,
vrsta) ispitanika, nivoa testirane doze i mjerenje specifičnih odgovora. Korištenje
dizajnirane studije obično dovodi do značajnijih statističkih zaključaka nego
nekontrolirana opservacijska studija.

Međutim, povezanost doza-odgovor koji se opserviraju u animalnim studijama često su

kod mnogo većih doza koje bi se očekivale za ljude, pa se moraju ekstrapolirati na niže
doze, a animalne studije moraju se ekstrapolirati od te životinjske vrste na ljude kako bi
se predvidio odnos za ljude. Ove ekstrapolacije, među ostalima, uvode nesigurnost u
analizu odnosa doza-odgovor.
KORACI procjene rizika po ljude – Procjena ekspozicije

Cilj koraka 3 je kalkulacija numeričke procjene ekspozicije ili doze.

PROCJENA EKSPOZICIJE je proces mjerenja ili procjene veličine, učestalosti i

trajanja humane ekspozicije agensima iz okoliša ili procjena buduće ekspozicije.
Procjena izloženosti uključuje razmatranje veličine, prirode i tipova ljudskih
populacija izloženih agensu, kao i rasprave o neizvjesnostima navedenih
informacija.

Ekspozicija se može direktno mjeriti, ali se češće procjenjuje indirektno kroz

razmatranje izmjerenih koncentracija u okolišu, razmatranje modela hemijskog
transporta i sudbine u okolišu, i procjene unosa od strane ljudi tokom vremena.
KORACI procjene rizika po ljude – Procjena ekspozicije

Različite vrste doza

Procjena ekspozicije uzima u obzir i put ekspozicije (tok koji agens preuzima od
svog izvora do osobe koja je u kontaktu), kao i način izloženosti. Način/oblik
izloženosti općenito se opisuje kao unos (direktno unesen hranom, pićem,
inhalacijom) ili apsoprcija (apsorpcija kroz tkiva, npr. kroz kožu ili oko).
KORACI procjene rizika po ljude – Procjena ekspozicije

Primijenjena doza je količina sredstva koja se nalazi na apsorpcijskoj barijeri

koja je raspoloživa za apsorpciju. Potencijalna doza je količina sredstva koja se
ingestiraju, udahnu ili primjenjuju na kožu. Primjenjena doza može biti manja od
potencijalne doze ako je sredstvo djelomično biološki raspoloživo.

Interna doza ili apsorbirana doza je količina agensa koji je apsorbiran i

dostupan je za interakciju s biološki značajnim receptorima unutar ljudskog tijela.
Konačno, isporučena doza je količina sredstva dostupna za interakciju s bilo kojim
specifičnim organom ili stanicom.
KORACI procjene rizika po ljude – Procjena ekspozicije

Raspon ekspozicije
Za bilo koje specifično sredstvo ili mjesto, postoji niz ekspozicija koje doista
doživljavaju pojedinci. Neki pojedinci mogu imati visok nivo kontakta kroz
produženi period (npr. fabrički radnici izloženi agensu na poslu).
Drugi pojedinci mogu imati niži stepen kontakta za kraće razdoblje (npr. osobe
koje koriste rekreativno mjesto u blizini fabrike).
KORACI procjene rizika po ljude – Procjena ekspozicije

KALKULACIJA – kvantifikacija ekspozicije

I = unos hemikalije (mg/kg TT/dan)

C = prosječna koncentracija hemikalije u mediju tokom perioda ekspozicije (npr. mg/l, mg/kg
ili mg/m3)
CR = udio kontakta, količina kontaminiranog medija koja je u kontaktu u jedinici vremena ili
događaja (npr. l/dan)
EFD = učestalost ekspozicije i trajanje (koliko dugo i koliko često)
EF je učestalost ekspozicije (npr. dana/godina) i ED je trajanje ekspozicije (npr. godine)
BW = tjelesna težina, obično tokom perioda ekspozicije (npr. kg)
AT = prosječno vrijeme ekspozicije (npr. sati, dani, mjeseci, godine)
CF = konverzioni faktor
KORACI procjene rizika po ljude – Karakterizacija rizika

Cilj ovog koraka je sumiranje i integriranje informacija iz prethodnih koraka

procjene rizika za donošenje sveukupnog zaključka o riziku.

Kvantitativna procjena ekspozicije u odnosu na odgovarajuću zdarvstveno-

baziranu vrijednost ili SF faktor. Procjena nivoa rizika izvodi se usporedbom
procijenjene izloženosti sa vrijednošću ili proračunom nivoa kancerogenog rizika.

Za nekancerogene hemikalije rizik se izražava kao omjer ekspozicije (npr.

prosječna dnevna, sedmična, mjesečna) sa zdravstveno-baziranim vrijednostima:
ADI, TDI, PTWI, PTMI ili ARfD. Ako je omjer <1, ekspozicija hemikalijama
vjerovatno neće rezultirati negativnim efektima.
KORACI procjene rizika po ljude – Karakterizacija rizika

NEKANCEROGENI HAZARDNI INDEKS

Mjera koja se koristi za opis potencijala za nekancerogenu toksičnost koja se može
pojaviti kod individua se ne izražava kao vjerovatnoća pojave negativnih efekata
na individualnom nivou.

Potencijal za nekancerogene efekte se evaluira komparacijom nivoa ekspozicije

tokom specifičnog vremenskog perioda (npr. prosječna dnevna, sedmična,
mjesečna) sa referentnim vrijednostima (ADI, TWI, PTMI, RfD, itd.) koje su
izvedene sa određeni ekspozicioni period. Odnos ekspozicije i toksičnosti naziva se
hazardni indeks (NHI). Ako je omjer <1, ekspozicija hemikalijama vjerovatno
neće rezultirati negativnim efektima.

NEKANCEROGENI HAZARDNI INDEKS (NHI)

NHI = E/RfD

E – nivo ekspozicije (ili unos)

RFD – referentna doza (ili ADI, TWI, itd.)
KORACI procjene rizika po ljude – Karakterizacija rizika

KANCEROGENI RIZIK
Za kancerogene, rizici se procjenjuju kao povećanje vjerovatnoće individualnog
razvoja karcinoma tokom vremena kao rezultat ekspozicije potencijalnim
kancerogenima.

Slope faktor (SF) konvertuje procijenjen prosječni dnevni unos tokom dužeg
vremena ekspozicije koji povećava rizik za individualni razvoj karcinoma.

RIZIK = CDI x SF

RIZIK: vjerovatnoća (npr. 2x10-6) individualnog razvoja

karcinoma

CDI – hronični dnevni unos prosječno tokom 70 godina

(mg/kgTT/dan)

SF – slope faktor (mg/kg TT/dan-1)

EFSA procjene rizika - primjeri
Procjena rizika je strog naučni
Procjena rizika EFSA-e kofeina
proces koju EFSA koristi za
2015. godine, praktičan je
zaštitu javnog zdravlja, životinja,
primjer ova četiri koraka.
biljaka i okoliša. Ima 4 koraka.
KORAK 1
IDENTIFIKACIJA HAZARDA: Šta je KOFEIN?

TEORIJA
Naučna identifikacija bioloških hazarda (kao što
su bakterije, virusi, paraziti, plijesni) ili hemijskih
hazarda (kao što su rezidue pesticida ili
veterinarskih lijekova) prisutnih u hrani.
KORAK 1
IDENTIFIKACIJA HAZARDA: Šta je KOFEIN?

ŠTA JE KOFEIN?
Kofein je prirodno prisutna hemijska komponenta
nađena u biljkama kao što su kafa i kakao, lišće čaja,
guarana i kola, i ima dugu historiju humane
konzumacije. Dodaje se raznim vrstama hrane, kao što
su kolači, sladoledi, slatkiši i kola napici, i takođe se
nalazi u energetskim pićima. Prisutan je u kombinaciji
sa synephrinom u brojnim dodacima prehrani
namijenjenih za smanjenje tjelesne težine i poboljšanje
sportskih performansi. Neki lijekovi i kozmetički
preparati sadrže kofein. Kada se konzumira, kofein
stimulira CNS, u umjerenim dozama povećava pažnju i
smanjuje pospanost.

Uzet oralno, kofein se brzo i kompletno apsorbuje u

ljudskom organizmu. Stimulatorni efekti počinju 15-
30 minuta nakon ingestije i traju nekoliko sati. Kod
odraslih poluživot kofeina zavisi od faktora kao što su
starost, tjelesna težina, trudnoća, unos lijekova i
status jetre. Kod zdravih odraslih, prosječan poluživot
je prosječno 4 sata, sa rasponom od 2 do 8 sati.
 KORAK 2
Karakterizacija hazarda: Koje efekte uzrokuju, šta je rizik?

TEORIJA
Hazardi u hrani uzrokuju različite
zdravstvene efekte, od bola u stomaku
do tumora. U rijetkim slučajevima su
fatalni. Naučnici proučavaju prirodu
ovih zdravstvenih efekata i gdje je
moguće procjenitelj rizika izračunava
sigurni nivo izloženosti potrošača.

PRAKSA
Kratkotrajni negativni efekti kofeina
na ljude i djecu uključuju poremećaj
spavanja, anksioznost i promjene
ponašanja.
Kod dugotrajne ekspozicije, ekscesna
konzumacija kofeina povezana je sa
KV problemima, a kod trudnica
zastojem fetalnog razvoja.
KORAK 3
Procjena ekspozicije: Ko može biti ugrožen?

PRAKSA
Budući da se kofein nalazi u brojnim
uobičajeno konzumiranih proizvoda, sve
populacijske skupine izložene su mogućim
TEORIJA
negativnim učincima. Razmatraju se mogući
Naučnici trebaju otkriti količinu
štetni efekti konzumacije kofeina iz svih
hazarda koja je prisutna u hrani i
prehrambenih izvora, uključujući dodatke
koliko tih namirnica jedu ljudi
prehrani:
različitih dobnih skupina. Da bi
- u općoj populaciji i podgrupama (djeca,
to učinili, koriste podatke o
adolescenti, stariji, trudnice, dojilje,
hemikalijama u hrani i potrošnji
sportisti),
hrane iz cijele Europe.
- u kombinaciji sa drugim supstancama
prisustnim u energetskim pićima ili sa p-
synephrine.
Prosječni dnevni unos varira između država
članica, s maksimalno oko 320 mg dnevno za
odrasle i 360 mg dnevno za starije osobe.
KORAK 4
Karakterizacija rizika: Da li hazard iz hrane može predstavljati rizik?

TEORIJA
Na kraju, procjenitelji rizika donose
zaključak o nivou rizika. Ako je
ekspozicija iznad preporučenih sigurnih
nivoa, može postojati zabrinutost za
opću populaciju ili specifične grupe.
 KORAK 4
Karakterizacija rizika: Da li hazard iz hrane može predstavljati rizik?

PRAKSA
Većina ljudi nije u opasnosti, ali visoki
potrošači - poput odraslih koji konzumiraju
više od 400 mg kofeina dnevno - trebaju
kontrolirati njihov unos.

Odrasli: jedna doza do 200 mg – oko 3 Djeca i adolescenti: jedna doza

mg/kg TT iz svih izvora ne prelazi granicu
sigurnosti kod opće odrasle zdrave
populacije. Jedna doza od 100 mg (oko1,4
mg/kg TT) kofeina može utjecati na san kod
nekih odraslih, posebno ako se konzumira
prije spavanja. Unos do 400 mg dnevno (oko
5,7mg/kg TT dnevno) konzumirano tokom
dana sigurno je za zdrave odrasle potrošače u
općoj populaciji, osim za trudnice.
kofeina od 3 mg/kg TT dnevno koja
je predložena za odrasle, može se
primijeniti i na djecu i adolescente.
Trudnice/dojilje: unos kofeina iz
svih izvora do 200 mg dnevno
konzumirano tokom dana ne
povećava brigu za sigurnost
fetusa/dojenčeta.
UPRAVLJANJE RIZIKOM-MENADŽMENT RIZIKA
Donosioci odluka koriste savjete procjene rizika kako
bi razmotrili kako smanjiti izloženost potrošača
potencijalnim opasnostima u prehrambenom lancu,
poput kofeina u hrani. To može uključivati, npr.
savjete o prehrambenim navikama i načinu života, ili
kontroli komercijalne proizvodnje hrane.
Šta su nitrati i nitriti? Zašto su prisutni u hrani?

Soli nitrita i nitrata koriste se za preradu mesa i druge namjene u proizvodnji. Dodaju se
hrani kao konzervansi zbog sprečavanja rasta štetnih mikroorganizama, posebno
Clostridium botulinum.

Nitriti, zajedno sa nitratima, dodaju se mesu kako bi se održala crvena boja i dobio okus, a
nitrati se dodaju i sirevima tokom procesa fermentacije.

Nitrati su prirodno prisutni u biljkama, sa najvećim nivoima u zelenom lisnatom povrću,

kao što je zelena salata i špinat.

Ulaze u lanac ishrane kao okolišni kontaminanti u vodi zbog upotrebe u intenzivnim
metodama uzgoja, stočarske proizvodnje i ispuštanja otpadnih voda.
Šta se događa sa nitritima/nitratima u
organizmu?
Kod ljudi, nitriti i nitrati iz hrane brzo se apsorbuju u organizmu i u najvećem dijelu
izlučuju kao nitrati. Dio apsorbovanih nitrata recirkulira kroz pljuvačne žlijezde, a dio se
pod dejstvom bakterija u ustima pretvara u nitrite.

Apsorbovani nitriti mogu oksidirati Hb u MetHb što smanjuje sposobnost eritorocita za

vezivanje i transport kisika kroz organizam.

Nitriti u hrani (i nitrati konvertovani u nitrite u organizmu) mogu dovesti do formiranja

komponenti poznatih pod nazivom nitrozamini, od kojih su neki kancerogeni.
Zbog čega je EFSA uradila reevaluaciju nitrita/nitrata koji se dodaju
hrani?
EC je zatražila od EFSA reevaluaciju do
2020 godine svih aditiva autoriziranih
prije 20 januara 2009. Kao dio tog
programa, EFSA je izvršila reprocjenu
sigurnosti Na i K soli nitrita (E 249-250)
i nitrata (E 251-252) u dva naučna
mišljenja publicirana u 2017 godini.

Trenutni ADI za nitrite, definiran od

strane SCF u 1997 i JECFA u 2002
godini je 0.06, odnosno 0.07 mg/kg
bw/day.
Za nitrate ADI je 3.7 mg/kg bw/day.
Kako je EFSA uradila reprocjenu sigurnosti nitrita i nitrata?

EFSA Panel (ANS) na bazi procjena prethodnih evaluacija, nove naučne literature i
informacija nakon javnih poziva za dostavu podataka.

Nitrati
Stručnjaci su definirali ADI za nitrate jer su smatrali da nisu genotoksični ili kancerogeni
(za supstance koje mogu potencijalno oštetiti DNA ili uzrokovati karcinome, sigurnosni
nivo ne može biti definiran). Panel smatra da je najrelevantniji učinak postavljanja sigurnog
nivoa povišena koncentracija methemoglobina u krvi uzrokovana nitritima konvertovanim
iz nitrata u pljuvačci. Na temelju tog učinka, panel je zaključio da je ADI koji je postavio
SCF (1997) dovoljna zaštita javnog zdravlja.

Nitriti
Panel definira ADI od 0.07 mg/kg bw/day, koji korespondira sa sigurnosnim nivoom
JECFA i SCF, bazirano na povećanju nivoa metHb u krvi nakon konzumacije kao
prehrambenih aditiva.
Koje su činjenice o nitrozaminima?

Nitriti – uključujući i kada se koriste kao aditivi – doprinose u formiranju grupe

komponenti poznatih kao nitrozamini, od kojih su neki kancerogeni.

Panel je zaključio da formiranje nitrozamina u organizmu od nitrita dodanih u dopuštenim

nivoima ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi.

Panel je zaključuje i da nitriti koji nenamjerno postoje u mesnim proizvodima iz drugih

izvora kao što je zagađenje okoliša također može pridonijeti stvaranju nitrozamina.
Stručnjaci EFSA-e zaključili su da bi ovi nivoi nitrozamina moglo dovesti do potencijalnih
zdravstvenih problema, ali da je potrebno više istraživanja kako bi se riješile nesigurnosti i
nedostatak znanja u ovom složenom području.
Šta Panel preporučuje?
- Dodatne studije mjerenja ekskrecije nitrata u ljudskoj pljuvačci, njegovu konverziju u
nitrite i rezultirajuće formiranje metHb;
- Studije o nivoima nitrozamina koji se formiraju u različitim mesnim proizvodima
bazirano na poznatoj količini dodanih nitrita/nitrata;
- Epidemiološke studije o unosu nitrita, nitrata i nitrozamina i rizik za nastanak određenih
vrsta karcinoma.
CONTAM panel (tri mišljenja o nitratima i nitritima):
U 2008: procijenjeni rizici i koristi konzumacije nitrata u povrću, i zaključeno da su korisni
efekti umanjuju potencijalne zdravstvene rizike uslijed ekspozicije nitratima putem povrća, i
da prosječna konzumacija ne prelazi ADI.
U 2009: mišljenje o nitritima kao nepoželjnim supstancama u hrani za životinje, panel
zaključuje da niski nivoi nitrita u svježim animalnim proizvodima ne predstavlja rizik po
zdravlje ljudi.
U 2010: mišljenje o potencijalnim rizicima za dojenčad i malu djecu od prirodno prisutnih
nitrata u lisnatom povrću, i zaključeno je da nivoi nitrata u ovom povrću ne predstavljaju
rizik po zdravlje većine djece.
IARC:
-2010 godine reevaluacija podataka o nitratima i nitritima, bez komentara o ADI
-2015 godina prerađeno meso klasificira kao kancerogeni hazard za ljude (grupa 1) sa
formiranjem kancerogenih nitrozamina kao jednog od faktora doprinosa (50 g prerađenog
mesa dnevno za 18% povećava rizik za nastanak kolorektalnog karcinoma)
 Procjena rizika - mikrobiološka

Identifikacija hazarda
- Pregled raspoloživih naučnih podataka za identifikaciju potencijalnih
mikrobioloških agenasa i njihovom okolišu
- Opis negativnih efekata po zdravlje i mehanizmi kojim uzrokuju oboljenja
- Incidenca oboljenja uzrokovanih mikroorganizmima i tipične vrste hrane koje
agensi mogu kontaminirati

OBUHVATA:
- Opis agensa
- Patologija oboljenja
- Način transmisije
- Epidemiološki podaci
- Pojava u hrani
 Procjena rizika - mikrobiološka

Karakterizacija hazarda
Kvalitativan i kvantitativan opis prirode, ozbiljnosti i toka negativnih
efekata po zdravlje koje mogu nastati kao rezultat ingestije
mikroorganizama ili njihovih toksina u hrani. U ovoj fazi determiniše se
povezanost između patogena i negativnih efekata. Ozbiljnost zdravstvenih
efekata mora biti uzeta u obzir.
 Procjena rizika - mikrobiološka

Procjena ekspozicije
Kvalitativna i kvantitativna procjena vjerovatnoće da pojedinac (ili
populacija) budu eksponirani mikrobiološkim hazardima i numerička
vjerovatnoća ingestije (učestalost konzumacije i količina konzumacije).

OVDJE JE VAŽNO:
- Učestalost i nivo kontaminacije hrane
- Količina i obrasci konzumacije hrane
- Putevi ekspozicije
- Veličina, demografija i ponašanje eksponirane populacije
- Karakteristike patogena i utjecaj prerade i rukovanja hranom, i mogućnost
rekontaminacije ili mikrobnog rasta
 Procjena rizika - mikrobiološka

Karakterizacija rizika
Kvantitativna i/ili kvalitativna evaluacija procjene vjerovatnoće i
ozbiljnosti negativnih efekata u ciljnoj populaciji.