Motivacija, emocije i

ličnost
Slika 1. Povijest psihologije motivacije
 Motivacija
• Psihologija motivacije bavi se
tumačenjem uzroka ponašanja,
tražeći odgovor na pitanje zašto?
• Zašto jedemo?
• Zašto neki od nas teže za tim da idu
naprijed?
• Zašto iskušavamo nove stvari?
 Definicije
• Motivacija je pretpostavljeni proces u
živom biću koji to živo biće pokreće prema
određenom cilju.

• Motivacija je zajednički pojam za sve unutarnje

faktore koji konsolidiraju intelektualnu i fizičku
energiju, iniciraju i organiziraju individualne
aktivnosti, usmjeravaju ponašanje te mu
određuju smjer, intenzitet i trajanje.
• Motiv (lat. movere- pokrenuti) je
svaka pobuda koja usmjerava
čovjekovo ponašanje prema
određenom cilju ili ciljevima, održava
to ponašanje i određuje mu
intenzitet.

• Potrebe, nagoni i poticaji su

pojmovi koji su međusobno usko
povezani s motivima.
 Potreba

• Govorimo o fiziološkim potrebama

(potreba za kisikom, hranom, pićem itd.)

• i psihološkim potrebama (potreba za

postignućem, za moći, za pripadanjem
itd.).
 Nagon
• Nagon je stanje pobuđenosti organizma
vezano uz neku potrebu.

• Nestašica hrane dovest će do nagona gladi,

a nedostatak tekućine do nagona žeđi.

• Psihološke potrebe dovode do nagona.

• Možemo biti nagnani da napredujemo u

poslovnom svijetu, kao što možemo biti
nagnani tražiti hranu.
 Poticaj

• Poticaj je neki predmet, osoba ili

situacija za koje smatramo da bi
mogli zadovoljiti neku našu potrebu
ili ih smatramo poželjnima samima
po sebi.
 Motivacijski ciklus
Mnogi motivi pojavljuju se u ciklusima, koji se
sastoje od tri dijela i koji se u određenim
vremenskim razmacima ponavljaju, a to su:

1. Nastaje neka potreba npr. za hranom.

2. Živo biće je aktivirano da zadovolji tu potrebu,
pa kreće u potragu za hranom.
3. Kad je glad utažena nestaje potreba za
hranom.
Motivacijski ciklus

potreba

cilj želja

aktivitet
Modeli motivacije

Homeostatski model (Cannon i Freud, 1915) –

kada se naruši ravnoteža unutarnje okoline
aktiviraju se refleksni regulacijski procesi i
ponašanja kojima je cilj ponovno
uspostavljanje ravnoteže.

Hedonistički poticajni model (Young, 1936) –

ugoda sama po sebi može dovesti do
određenog ponašanja, bez obzira što se njime
ne zadovoljava nikakva potreba (afektivna
motivacija).
 Modeli motivacije

• Kognitivni model (Festinger, 1957) –

kognitivni procesi mogu imati dinamički
efekt na ponašanje.

• Model aktivnosti (Woodworth, 1958) –

teorija ponašajne primarnosti; ljudi i ostali
organizmi imaju temeljni motiv za
aktivnošću, koji može biti zadovoljen sam
po sebi, bez zadovoljenja ostalih potreba i
nagona.
 Neki ključni pojmovi psihologije
motivacije

• FRUSTRACIJA - stanje koje osoba doživljava kada joj

netko ili nešto onemogućava postizanje željenog cilja.
• POTREBA - stanje koje uključuje bilo kakav
nedostatak ili deficit unutar organizma.
• POTICAJ - očekivanje nagrade ili kazne koje potiče i
održava ponašanje usmjereno k cilju.
• PRIMARNI NAGON - stanje fiziološke napetosti koje
nastaje iz nezadovoljenih bioloških potreba.
• SEKUNDARNI NAGON (NAUČENI MOTIV) - stanje
fiziološke napetosti naučeno kroz povezivanje s
primarnim nagonima i njihovom redukcijom.
• OPTIMALNA RAZINA UZBUĐENJA - razina kortikalne
stimulacije na kojoj je ponašanje usmjereno k nekom
cilju najefikasnije
 Motiv za postignućem

• osobe s visokom motivacijom za postignućem

ne postižu uvijek bolje rezultate, nego jedino
onda kada je prisutan nekakav poticaj za
postignuće

• pojedincima s visokom motivacijom za

postignućem najizazovniji su srednje teški
zadaci

• osobe s visokom motivacijom za postignućem

postižu bolje rezultate u srednje teškim
zadacima i ustrajniji su u njihovom rješavanju
 Motiv za postignućem
• Karakteristike osoba s visokom motivacijom za
postignućem

-češće prihvaćaju osobnu odgovornost u situacijama

umjerenog rizika, ali ne i onda kada je rizik slučajan

-pokazuju manju interpersonalnu osjetljivost (vjerojatno

zbog prevelike usmjerenosti na vlastito izvođenje)

-preferiraju situacije u kojima mogu dobiti povratne

informacije o vlastitoj uspješnosti
-izbjegavaju rutinsko izvođenje zadataka
 Motiv za moći

• Motiv za moći može se definirati kao relativno

trajna kognitivna i ponašajna usmjerenost prema
doživljajima povezanim s osjećajem snage i
ostvarenja utjecaja nad drugim osobama
 Motiv za moći
Karakteristike osoba s visokom motivacijom za moći
• -agresivnost i kompetetivnost (kod muškaraca)
• -negativna slika o sebi; za sebe misle da imaju antisocijalne
tendencije, nezadovoljniji različitim aspektima svog života, češći
problemi s alkoholom i drogama
• -poteškoće sa spavanjem (kod muškaraca), neugodniji snovi (kod
žena)
• -traženje prestiža; pozitivna korelacija između broja kreditnih
kartica i motiva za moći (Veroff)
• -kod muškaraca se motiv za moći povećava pod utjecajem
alkohola
 Motiv za moći
- motivacijska analiza američkih predsjednika - što
im je veći motiv za moći veća je vjerojatnost da
će SAD zaratiti tijekom mandata tog predsjednika
i manja je vjerojatnost da će smanjiti budžet
vojske.
 Abraham Maslow

• Abraham Maslow
– Pokušao je razviti teoriju
motivacije koja će sintetizirati
mnoge teorije
– Postavio dva seta potreba
• Potrebe zbog nedostatka
• Potrebe za rastom
– Napredovanje se javlja kad su
zadovoljene potrebe zbog
nedostatka
– Najniža nezadovoljena potreba
dobiva najviše pozornosti
Hijerarhija potreba

Samo-
aktualizacija

Poštovanje

Pripadanje

Sigurnost

Fiziološke potrebe
Hijerarhija potreba
 Hijerarhija motiva:
• fiziološke potrebe: glad, žeđ, eliminacija, toplina,
umor, izbjegavanje boli, spolno rasterećenje.
• potrebe za sigurnošću: zaštita od okolinskih
utjecaja pomoću mjesta stanovanja i odjeće; zaštita
od zločina i financijskih teškoća.
• potrebe za ljubavlju i pripadanjem: ljubav i
prihvaćanje u intimnim odnosima, socijalnim
grupama, među prijateljima.
• potrebe za poštovanjem: postignuće, stručnost,
pohvale, priznanja, prestiž, status.
• potreba za samoaktualizacijom: ostvarivanje
vlastitih jedinstvenih potencijala.
• Neki istraživači se ne slažu s Maslowom
• Smatraju da se ljudske potrebe umjesto u
obliku piramide mogu poredati horizontalno,
jer čovjek istovremeno može željeti zadovoljiti
više potreba, svoje biološke potrebe i
razumijevanje i ljubav svojih bližnjih.
• Zatim redoslijed zadovoljavanja potreba nije
jednak za sve ljude.
• Postoje pojedinci kojima su neke „više“
potrebe važnije od „nižih“, pa su spremni
žrtvovati svoj život za neku ideju ili vlastitu
sliku o sebi.
• Svatko od nas ima svoju hijerarhiju motiva koja
se za većinu ljudi uglavnom poklapa s
Maslowljevom, a koja se tijekom života mijenja
i prilagođava dobi i prilikama u kojima živimo.
 KAKO PODIZATI VLASTITU
MOTIVACIJU
 POSTAVITI CILJ I NE GUBITI GA IZ VIDA

 DUGOROČNE CILJEVE DOPUNITI KRATKOROČNIM

 POSTAVITI SEBI IZAZOVAN, NOVI ZADATAK ZA

UČENJE SVAKE GODINE
 UČINITI SVOJ POSAO RAZNOLIKIM

 RAZVIJATI PODRUČJE STRUČNOSTI

 NAGRAĐIVATI SEBE ZA OSTVARIVANJE POJEDINIH

CILJEVA
Emocije
 Emocija
• Što je emocija?
– Osjećaj, ili afekt, koji može uključiti
fiziološko uzbuđenje, svjesno iskustvo, i
ponašajnu reakciju
 Prema osnovnom hedonističkom tonu
emocije dijelimo na:

• Ugodna npr. radost, ljubav, divljenje itd. smatraju

se univerzalno ugodnim čuvstvima,

• i neugodna, a mržnja, stid, krivnja itd. smatraju

se univerzalno neugodnim čuvstvima.

• Ova podjela ne odgovara stvarnom stanju stvari, i

to ne samo zato što je lepeza različitih čuvstava
široka, već možemo i konstatirati da ima čuvstava
koja su istovremeno i ugodna i neugodna.
 Emocije dijelimo na:
• Primarne (ili osnovne) i sekundarne (ili izvedene)
emocije.

• Primarna čuvstva su univerzalna, nalazimo ih kod

svih ljudi, i očituju se u karakterističnom izrazu lica,
čija je prepoznatljivost također univerzalna tj. ljudi ih
svuda u svijetu mogu točno prepoznati i imenovati.

• Većina psihologa smatra da među osnovna čuvstva

spadaju samo četiri, i to: radost, žalost, strah i
srdžba;
 Čuvstva se sastoje od:

• fiziološkog uzbuđenja ili aktivacije (npr.

lupanje srca, ubrzano disanje),

• kognitivne interpretacije ili procjene,

• vanjskih znakova, izražaja ili ekspresije

(npr. drhtanje ruku, bljedilo ili crvenilo lica)

• ponašanja ili reakcije na doživljeno čuvstvo.

 
 Kulturalne razlike
• Čuvstveni doživljaji  
svakog pojedinca nastaju
kombinacijom tjelesnih promjena i kognitivnih procesa.
• Ali kako je svatko od nas uronjen u određenu društvenu i
kulturalnu zajednicu, nastanak i ekspresija čuvstava
određeni su i socijalnim i kulturalnim standardima i
običajima.

• Neke kulture potiču intenzivna čuvstava dok se u nekima

smirenost smatra idealom. Svaka kultura određuje situacije i
međuljudske odnose u kojima čuvstvene reakcije smatraju
prikladnima, kao i načine njihova izražavanja.

• Čuvstva djeluju kao i motivi koji usmjeruju naše

ponašanje i nagone da ustrajemo u nekim aktivnostima,
kako bismo doživjeli ugodna čuvstva radosti, sreće i
zadovoljstva.
 Neke osnovne teorije emocija

• James-Lange-ova teorija
• Cannon-Bard-ova teorija
• Schachter-ova & Singer-ova
istraživanja (dvofaktorska
teorija)
 James-Lange-ova teorija
• James je utvrdio da emocije nisu uzrok, već
posljedica naših ponašajnih odgovora na
događaje.
• Prema njima određeni vanjski podražaji
instinktivno „okidaju“ specifične obrasce tjelesne
pobuđenosti i reakcije, kao npr. borbu ili bijeg.

• Postajemo ljutiti, zato što se agresivno

ponašamo, a uplašeni zato što bježimo.
• Čuvstva nisu ništa drugo nego kognitivna
reprezentacija (popratna pojava) automatskih
fizioloških i ponašajnih reakcija.
James-Lange
Podražaj
(bol, pobjeda, poraz)

Fiziološke reakcije
(plač, uzbuđenje, smijeh)

Emocije
(tuga, sreća)
James-Lange
 James-Lange

Percepcija nekog događaja Ugleda se medvjed

 James-Lange

Percepcija nekog događaja Ugleda se medvjed

Tjelesna ekspresija Bijeg
 James-Lange

Percepcija nekog događaja Ugleda se medvjed

Tjelesna ekspresija Bijeg
Subjektivni doživljaj Postaje se prestrašen

Oh-oooooh!
Cannon-Bard-ova teorija

• Cannon i Bard su utvrdili da će neki

događaj istodobno izazvati tjelesne
reakcije (pobuđenost i akciju) i
čuvstveni doživljaj.
• Prema njihovoj teoriji čuvstva prate
tjelesne promjene, a nisu njihova
posljedica, kao u James-Langeovoj
teoriji.
 
 Cannon-Bardova teorija
emocija
Podražaj
(bol, pobjeda, poraz)

Fiziološke reakcije Emocije

(plač, uzbuđenje, smijeh) (tuga, sreća)
Cannon-Bard

Istovremeno
 Teorija kognitivne
procjene
• Stanley Schachter smatra da se uz čuvstva
pojavljuje općenito sličan sklop tjelesnih promjena.
• Ono bitno u čemu se emocije razlikuju jest njihov
intenzitet, a on je određen razinom pobuđenosti.
• Kognitivna procjena temelji se na brojnim
čimbenicima, uključujući i našu percepciju vanjskih
događaja, kao i načina na koje ljudi reagiraju.
• U prisutnosti drugih ljudi dolazi do socijalne
usporedbe, koja nam omogućava odabir prikladnih
reakcija.
 
Schachter-Singerova teorija
emocija
Podražaj
(bol, pobjeda, poraz)

Fiziološke reakcije Procjena

(plač, uzbuđenje, smijeh) podražaja

Emocije
(tuga, sreća)
Schachter-Singerova teorija
emocija
Uzbuđenje i izvedba

 Izvedba je
najbolja na
nižem stupnju
uzbuđenja za
teške zadatke
a na višem
stupnju
uzbuđenja za
lake zadatke
 Izražavanje emocija

 Ljudi brže zamijete lice koje je ljuto

nego sretno (Ohman, 2001)
 Izražavanje emocija

 Spol i izražavanje emocija

16
Broj ekspresija
14
Muškarci Žene
12

10

0 Tužan Sretan Strašan

Vrsta filma
 Izražavanje emocija

 Kulturalno univerzalno
izržavanje
 Doživljavanje emocija

 Djeca prirodno doživljavaju emocije

Ličnost
 Što je ličnost

• definicija ličnosti ima koliko i teoretičara:

• Skinner  ličnost = ponašanje
• Cattel  ličnost je ono što nam omogućuje da
predvidimo što će neka osoba učiniti u
određenoj situaciji
• Pervin  «ličnost predstavlja one karakteristike
neke osobe ili ljudi općenito, koje se reflektiraju
u njihovom konzistentnom ponašanju ili
doživljavanju»
• Individualni sklop ponašanja, mišljenja i
čuvstava koji obilježava životnu
prilagodbu pojedinca nazivamo ličnošću.

• A crte ličnosti su relativno stabilni aspekti

ličnosti o kojem se zaključuje na temelju
ponašanja, a za koji se pretpostavlja da
uvjetuje dosljedno ponašanje.
Pristupi u psihologiji ličnosti
• OSOBINSKI PRISTUP
– pretpostavlja da svaki pojedinac ima
stabilne osobine ili crte ličnosti
– razvija mjerne instrumente za mjerenje
tih osobina (diferencijalne teorije)
– Eysenck, Cattel, Allport
– diferencijalne teorije, teorije
individualnih razlika
 Pet temeljnih faktora
ličnosti
• Ekstraverzija podrazumijeva govorljivost, prodornost i
aktivitet, introverzija šutljivost, pasivnost i suzdržanost.
• Emocionalnu stabilnost uključuje crte ličnosti kao što su
razdražljivost, zlovoljnost, ćudljivost i osjetljivost na negativne
podražaje

• Savjesnost podrazumijeva organiziranost, temeljitost i

pouzdanost, dok nesavjesnost podrazumijeva neurednost,
nemar i nepouzdanost.
• Ugodnost podrazumijeva crte ljubaznost, povjerenje i toplina,
a neugodnost podrazumijeva hostilnost, sebičnost i
nepovjerenje.
• Otvorenost za nova iskustva suprotstavlja maštu, znatiželju
i kreativnost, površnost i doživljaje neuviđavnosti.
Pristupi u psihologiji ličnosti
• PSIHOANALITIČKI PRISTUP
– ljudi su motivirani nesvjesnim
emocionalnim konfliktima koji imaju
porijeklo u djetinjstvu
– stare teorije (Freud, Jung, Adler)
– pokušavaju shvatiti nesvjesno preko
proučavanja snova, slobodnih asocijacija
i kreativnih produkata
 Psihološke strukture

Id – konstantno nastojanje za zadovoljenjem nagona

Princip ugode

Ego – zadovoljenje nagona, uz uvažavanje realnosti

Princip realnosti
Super
Ego
Ego Super Ego
-kako bi se trebali
-ponašati
Id
Pristupi u psihologiji ličnosti
• KOGNITIVNI PRISTUP
• pretpostavlja da su mišljenja i
uvjerenja ljudi centralna za
razumijevanje ličnosti
• razvija mjere tih kognitivnih varijabli
u cilju razumijevanja njihove veze sa
ponašanjem u specifičnim
situacijama (Kelly, Bandura, Levin...)
Pristupi u psihologiji ličnosti
– HUMANISTIČKI PRISTUP
• ljudi imaju urođenu tendenciju da
razviju svoje potencijale, odnosno da
se samoaktualiziraju
• pokušavaju opisati takve «potpuno
razvijene» ljude i shvatiti koji
socijalni uvjeti potiču takav osobni
rast (Rogers, Maslow)
 Mjerenje ličnosti
• Razlikujemo objektivne i projektivne testove.

• Objektivni testovi su testovi koji se sastoje od čestica

na koje se odgovara na specifičan, uputom određen
način, a za svaku od čestica postoji konkretan odgovor
koji se smatra točnim.

• Dok projektivni test sadrži neodređene podražaje u

koje subjekt ispitivanja projicira svoju ličnost.

• Najpoznatiji projektivni test je Rorschachov test

mrlja.
 Kontinuitet i promjene ličnosti
• Mijenjamo li se ili ostajemo stabilni
tijekom života?

• psihoanaliza – ne mijenjamo se
• osobinske i razvojne teorije – ličnost se ne
mijenja, međutim, to ne znači da promjena
nema; promjena ima tijekom djetinjstva i
adolescencije, u odrasloj dobi smo više manje
stabilni
• teorija socijalnog učenja – mijenjamo se ovisno
o tome na kakve modele čovjek nailazi, što
nauči
Hvala na pažnji!
Toliko za danas!!!