Bankarski rizici

prof dr Rička Željko

Bankarstvo znači upravljanje rizikom i dobiti!!!
 Rizici u bankarskom poslovanju
 Poslovni rizici se definišu kao “neizvjesnost ili nesigurnost
ostvarenja očekivanog ishoda određene poslovno-finansijske
aktivnosti”.

 Rizik može imati štetne posljedice, pa ekonomski i finansijski

učesnici u poslovnim i finansijskim transakcijama ispoljavaju
uvijek
-averziju prema riziku i teže njegovom eliminisanju, ili
-bar, minimiziranju.

Bankarstvo spada u visoko rizične djelatnosti.

 Rizici u bankarskom poslovanju
 Imajući u vidu činjenicu da banka posluje sa specifičnom
robom (novcem), definisanje rizika u bankarstvu iziskuje
nešto uži pristup.

 Bankarski rizik bi se mogao definisati kao “vjerovatnoća

gubitka (smanjenja dobiti) nastalog kao rezultat dejstva
neizvjesnih događaja u poslovanju banke.”
 Šta je rizik za banku?

 Mogućnost da neka poslovna aktivnost, očekivano ili

neočekivano, proizvede negativan uticaj na:
-finansijski rezultat. i
-kapital banke.

 Bankarsko poslovanje je povezano sa brojnim rizicima.

 Bankarski rizici
 Bilo koje poslovanje koje ima za cilj maksimiziranje profita,
uključujući bankarstvo, suočeno je sa:
-makroekonomskim rizicima (efekti recesije, npr.) i
-mikroekonomskim rizicima (prijetnje nove konkurencije)

 Dodatni potencijalni rizici sa kojima se sve firme moraju

suočiti, su: zaostajanje u tehnologiji, poslovna kriza
dobavljača ili klijenta, političko uplitanje, prirodne nesreće i
slično
 Asimetrične informacije
Problem asimetričnih informacija kod banaka i drugih
finansijskih institucija, dovode do rizika:
-negativne selekcije, i
-moralnog hazarda.

Rizik negativne selekcije nastaje prije nego što je banka

donijela određenu odluku. npr, zahtjeve za kredit kod banke
često dostavljaju klijenti koji imaju visok kreditni rizik. Klijenti
koji su skloni velikim rizicima i špekulanti, često traže kredite
kod banaka. Oni su ubijeđeni, da vjerovatno kredit neće ni
dobiti.

Ako njihov zahtjev bude pozitivno riješen, oni su uvjereni da

kredit neće vratiti banci.
 Asimetrične informacije
Problem asimetričnih informacija generiše problem negativne
selekcije i povećava šanse špekulantima i klijentima sa
visokim rizikom da dobiju kredit od banke.

Rizik negativne selekcije povećava kreditni rizik, zbog čega

banke moraju biti veoma oprezne u kreiranju svoje kreditne
politike.
 Asimetrične informacije
Moralni hazard nastaje nakon što banka donesu određenu
poslovnu odluku.

Npr, ako se zajmoprimac upušta u visoko rizične radnje nakon

što mu je odobren kredit, to će umanjiti šanse banci da
odobreni kredit bude na vrijeme otplaćen.

Zajmoprimac može kredit da utroši nenamjenski za poslove

koji nose visok prinos, ali i veliki rizik. Kod takvih poslova, veća
je vjerovatnoća propasti nego velike dobiti.

Rizik moralnog hazarda povećava kreditni rizik banke. Za

zaštitu od rizika moralnog hazarda banka mora imati
odgovarajuće instrumente.
 Potreba za sveobuhvatnim pristupom
upravljanju rizikom

a) Razviti strategiju rizika banke jasno izražavajući prihvatljive

nivoe izloženosti posebnim vrstama rizika, drugim stranama
i poslovnim aktivnostima.
b) Odobriti limite rizika
c) Osigurati da su politike i procedure za vođenje poslovnih
aktivnosti, (dugoročnih i svakodnevnih), zadovoljavajuće i
ažurne.
 Potreba za sveobuhvatnim pristupom
upravljanju rizikom
 Strategija upravljanja rizikom :

-Uloga Nazornog odbora:

-Odgovornost za poznavanje rizika koje preuzima banka i

sigurnost da se njima upravlja na odgovarajući način, leži
na Nadzornom odboru banke.
 Potreba za sveobuhvatnim pristupom
upravljanju rizikom

 NO je odgovoran za svaki finansijski gubitak ili smanjenje

dioničke vrijednosti koju pretrpi banka.

 NO ima obavezu prema dioničarima uspostaviti potrebne

sisteme, prakse i kulturu za upravljanje svim rizicima kojim je
banka izložena.
 Potreba za sveobuhvatnim
pristupom upravljanju rizikom

 Osigurati postojanje odgovarajućih internih kontrola

 Izrađivati redovne izvještaje o pitanjima upravljanja rizikom
za NO
 Upravljanje rizikom

Proces upravljanja rizikom dijeli se u dvije faze:

1) ocjena rizika, i
2) kontrola rizika.
 Upravljanje rizikom
Ocjena rizika obuhvata slijedeće faze:

-identifikovanje rizika,
-procjena vjerovatnoće,
-procjena uticaja, i
-određivanje prioriteta
 Upravljanje rizikom
Identifikovanje rizika, znači prepoznavanje uticaja spoljašnjih i
unutrašnjih faktora na poslovanje banke.

Spoljašnji faktori su mnogobrojni, a najveći uticaj ima

djelovanje tržišta i tehnološki proces.

Unutrašnji faktori su odraz strategije i organizacije banke,

planiranja i vođenja banke, sposobnosti menadžmenta i
efikasnosti poslovanja.

Procjena vjerovatnoće podrazumijeva određeni kontinuitet,

metode, modele, alate i tehnike rangiranja rizika banke.
 Upravljanje rizikom

Procjena uticaja znači određivanje osjetljivosti poslovanja u

odnosu na mogućnost postojanja određene vrste rizika.

Određivanje prioriteta utvrđuje se u zavisnosti od uticaja rizika

na poslovanje banke i stepena izvjesnosti pojavljivanja
određenog rizika.

Menadžment banke mora vršiti permanentnu ocjenu rizika,

kako bi smanjio negativno dejstvo na poslovanje banke.
 Upravljanje rizikom
Kontrola rizika obuhvata slijedeće faze:

-mjerenje rizika,
-alociranje odgovornosti, i
-planiranje.

Kontrola rizika, znači mjerenje intenziteta rizika pomoću

utvrđenih indikatora, metoda, modela i sistema upravljanja
rizikom banke.
 Upravljanje rizikom
Alociranje odgovornosti je evidentiranje i određivanje rizika
prema mjestu odgovornosti za upravljanje rizikom, utvrđivanje
vrste i značaja rizika.

Efikasno upravljanje rizicima banke zahtijeva utvrđivanje lične

odgovornosti za posljedice i štete koje je banka imala.

Planiranje rizika može biti preventivno i naknadno.

 Upravljanje rizikom
Preventivno planiranje se provodi kako bi se ublažili mogući
rizici u poslovanju banke. U tom cilju, banka utvrđuje određene
postupke i procedure u poslovanju i vrši procjene i
predviđanja, kako da se razvija u budućem vremenu.

Naknadno planiranje vrši se za slučaj hitnih i iznenadnih

događaja, kako bi se ublažile štetne posljedice nastalih rizika.

Premije osiguranja, osiguranje depozita i kolateralno jemstvo

banke su najvažniji instrumenti naknadnog planiranja banke.
 Upravljanje rizikom
Upravljanje rizikom može se definisati kao opšta ili
specijalizovana upravljačka funkcija ocjene i kontrole rizika.

Ova funkcija treba da prepozna i procjeni rizike banke, da

izmjeri intenzitet i vrstu rizika, alocira odgovornost i pripremi
banku da svoje ciljeve realizuje na što efikasniji način.
 Upravljanje rizikom

Upravljanje rizikom je višedimenzionalno i multidisciplinarno.

Menadžeri banke, pored opštih znanja, moraju posjedovati i

specijalizovana znanja radi uspješnog upravljanja rizikom.

Kvalitetno upravljanje rizikom je jedan od osnovnih faktora

uspješnog poslovanja banke.
 Upravljanje rizikom
-Adekvatna evaluacija kreditnih i tržišnih rizika; 
-Naplata cijene rizika od korisika odgovarajućih bankarskih
usluga;
 
-Izdvajanje naplaćene cijene rizika u rezerve i kapital banke;
-Pokrivanje očekivanih rizika iz dioničkog kapitala banke;
 
-Pokrivanje neočekivanih rizika iz dioničkog kapitala;
-Formiranje ekonomskog kapitala banke koji je korigovan za
rizik;
 
-Upravljanje portfoliom rizika;
-Monitoring rizika od strane posebne službe u banci.
 Upravljanje rizikom-
dokumentiranje
-određivanje sklonosti preuzimanju rizika za pojedine rizike,
 
-jasne linije ovlasti i odgovornosti za upravljanje rizicima unutar
kreditne institucije,
 
-metodologija utvrđivanja i mjerenja, odnosno procjenjivanja
rizika kojem je kreditna institucija izložena ili bi mogla biti
izložena,
 
-postupke za praćenje rizika uključujući uspostavu
odgovarajućih limita,
 
 Upravljanje rizikom-
dokumentiranje
 
-procedure i mjere ako dođe do odstupanja od primjene
usvojenih politika i odluka,
 
-procedure i mjere ako dođe do kriznih situacija, i
 
-ako je primjenjivo, upravljanje rizicima unutar grupe.
 
 Klasifikacija rizika :

Finansijski rizik Poslovni rizik

 Rizik tržišta  Operativni rizik

 Kreditni rizik  Pravni rizik

 Rizik likvidnosti  Rizik zakonodavstva

 Rizik ugleda,

reputacije
Ostali rizici
 a) Suvereni (country) rizik - rizik rata, civilnih nemira,
državnog neizvršenja obaveza; nedostatak
diversifikacije u ekonomiji koji rezultira u prekomjernoj
diversifikaciji u sektoru;

 Suvereni i country rizik mogu da utiču ne samo na

bankarske operacije već i na bančine klijente čime se
utiče na kreditni rizik i druge finansijske rizike
 Ostali rizici
 b) Sistemski (industrijski) rizik - slom bankarskog sistema
usljed neizvršenja obaveza kod finansijske institucije i
konsekventne “lančane reakcije”;
-rizik neadekvatne bankarske supervizije;
-rizik industrijskog pada ili kolapsa usljed dugoročnih
faktora koji utiču na klijente banke (tekstilna industrija,
brodogradnja);
-rizik od nesreće koji utiče na klijente banke.
 Rizici u bankarskom poslovanju
 Postoje različite podjele rizika u poslovanju banaka, pri čemu
velika brojnost izvora rizika u bankarskom poslovanju
otežava njihovu podjelu i grupisanje.

 Rizik se uvijek vezuje za funkcionalno poslovanje banke,

onda je uobičajeno da se u posmatranju bankarskih rizika
uvijek polazi od tzv. “funkcionalnog” pristupa tj. vezivanja
rizika za pojedine globalne poslove i aktivnosti banke.
 Rizici u bankarskom poslovanju
 Prema standardnoj međunarodnoj klasifikaciji, bankarski
rizici se dijele na slijedeći način :

(1) Kreditni rizik

(2) Likvidnosni rizik
(3) Rizik plaćanja
(4) Kamatni rizik
(5) Devizni ili valutni rizik
(6) Rizik zemlje
(7) Tržišni rizik
(8) Operativni rizik
Kreditni rizik
 Kreditni rizik
 Kreditni rizik –osnovni rizik bankarskog poslovanja- “rizik
smanjenja profita banke uslijed neizvršavanja obaveza
dužnika po osnovu dospjelog duga (glavnice i kamate). Sa
aspekta banke, to predstavlja gubitak.
 Kreditni rizik odnosi se na nemogućnost dužnika (klijenta
banke) da banci u roku dospijeća vrati odobreni kredit
uključujući i pripadajuću kamatu.
 Osnovni pokazatelj izloženosti banke kreditnom riziku jeste
stopa nenaplativosti potraživanja, (odnos procjenjene
vrijednosti nenaplativih potraživanja i kreditnog potencijala
banke).
 Kreditni rizik
Kreditni rizik je rizik da finansijski ugovor neće biti poštovan u
skladu sa predviđenim uslovima ili očekivanjima.

-Budući povrat je nesiguran zbog nepostojanosti operativnog

gotovinskog toka ili nemogućnosti naplate kolaterala

-Kreditni rizik se tokom vremena mijenja. Rizik se kvantificira

kod dobijanja kredita (rangiranje), određivanja cijene (premija
rizika) i revalorizacije (prema tržištu) tokom vremena

-Vrijednost kolaterala vremenom se mijenja. Kolateral se

redovno mora iznova procjenjivati.
 Procjena kreditnog rizika

Kredit bez rizika

Očekivani gubitak = 0

Ne

Neizvršenje obaveze
ugovorne strane

Da
Izloženost riziku Rizik naplate
Očekivani gubitak = ?
 Očekivano kršenje ugovorne
obaveze
Analiza
rangiranje Očekivano kršenje
5C
Mortality rates by original rating (71 - 91)
rating 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

 Character AAA yearly 0,00% 0,00% 0,00% 0,00% 0,00% 0,12% 0,05% 0,00% 0,00% 0,00%
cumul 0,00% 0,00% 0,00% 0,00% 0,00% 0,12% 0,17% 0,17% 0,17% 0,17%
 (karakter)
AA yearly 0,00% 0,00% 1,09% 0,32% 0,11% 0,00% 0,19% 0,00% 0,08% 0,09%
 Capacity cumul 0,00% 0,00% 1,09% 1,41% 1,52% 1,52% 1,71% 1,71% 1,79% 1,88%

 (kapacitet) A yearly
cumul
0,00%
0,00%
0,19%
0,19%
0,26%
0,45%
0,31%
0,76%
0,17%
0,93%
1,04%
1,97%
0,42%
2,39%
0,24%
2,63%
0,17%
2,80%
0,00%
2,80%

 Capital BBB yearly 0,10% 1,00% 0,42% 0,52% 0,70% 0,19% 1,09% 0,00% 0,13% 0,75%
cumul 0,10% 1,10% 1,52% 2,04% 2,74% 2,93% 4,02% 4,02% 4,15% 4,90%

(kapital) BB yearly 0,00% 0,91% 3,66% 1,93% 2,78% 1,27% 4,33% 0,00% 0,00% 2,29%
cumul 0,00% 0,91% 4,57% 6,50% 9,28% 10,55% 14,88% 14,88% 14,88% 17,17%
 Collateral B yearly 1,72% 4,67% 9,16% 5,61% 6,64% 2,65% 4,24% 2,80% 5,07% 3,58%
 (kolateral) cumul 1,72% 6,39% 15,55% 21,16% 27,80% 30,45% 34,69% 37,49% 42,56% 46,14%

 Conditions CCC yearly

cumul
1,55%
1,55%
14,84%
16,39%
11,74%
28,13%
9,23%
37,36%
3,82%
41,18%
3,86%
45,04%
1,54%
46,58%

 (uslovi)
 Kreditni rizik
 Proces konkretnog utvrđivanja kreditnog rizika veoma je
složen. Ključnu ulogu u tom procesu ima tzv. analiza i ocjena
kreditne sposobnosti zajmotražioca.

U ovom segmentu bankarskog poslovanja, savremena

praksa banaka razvila je različite koncepcije i modele za
analizu i ocjenu kreditne sposobnosti zajmotražioca.
 Kreditni rizik
 Banka je dužna da kreditni rizik identifikuje, mjeri i
procjenjuje:
-prema kreditnoj sposobnosti dužnika,
-njegovoj urednosti u izvršavanju obaveza prema banci, i
-prema kvalitetu instrumenata obezbjeđenja potraživanja
banke.

 Kreditni rizik treba posmatrati kroz pad kreditne sposobnosti

dužnika, odnosno povećanje vjerovatnoće da klijent banke
neće biti u stanju redovno izmirivati sve svoje obaveze po
osnovu plaćanja glavnice i kamate.
 Kreditni rizik
 Kreditni rizik banke zavisi od dvije ključne grupe faktora, to
su :
(1) Eksterni faktori (stanje ekonomije i prirodno okruženje), i
(2) Interni faktori (upravljačka filozofija poslovne banke).

 Najvažnije interne determinante kreditnog rizika banke čini

slijedeće :
(a) Obim kredita;
(b) Kreditna politika banke, i
(c) Kreditni miks.
 Kreditni rizik
Upravljanje kreditnim rizikom obuhvata:

• upravljanjem kreditnim portfeljem;

• ulogom odobravanja kredita i operacije;
• provjerom kvalitete kreditnog portfelja;
• spornim i sumnjivim potraživanjima;
• načelima za upravljanjem kreditnim rizikom;
• načelima za ograničavanje ili smanjenjem izloženosti
kreditnom riziku;
• klasifikacijom aktive;
• načelima rezervisanja za kreditne gubitke.
 Kreditni rizik
Upravljanje kreditnim portfeljem:

-Ogrančenje ukupnih odobrenih kredita.

-Geografska ograničenja
-Kreditna koncentracija.
-Podjela kredita prema vrstama
-Ročnost kredita
-Cjenovno vrednovanje kredita
-Ovlaštenja za odobravanje kredita
-Proces odobravanja kredita
-Maksimalni odnos između kredita i tržižne vrijednosti
založenog vrijednosnog papira ili imovine
 Kreditni rizik
Upravljanje kreditnim portfeljem:

-Objava finansijskih izvještaja

-Smanjenje vrijednosti
-Naplata
-Finansijski podaci.
 Kreditni rizik -narušavanje kreditne
kulture
• Odobravanje kredita povezanim osobama
• Nepoštivanje kreditnih načela
• Zabrinutost u vezi s realizacijom planiranog prihoda
• Nepotpuni kreditni podaci
• Neprimjerena poslovna praksa
• Nedostatak nadzora
• Stručna neosposobljenost
• Loš odabir rizika
 Kreditni rizik –Klasifikacija aktive

• Standardna iii dobra aktiva

• Aktiva koja zahtijeva posebnu pažnju ('watch')
• Aktiva kvalitet nižeg od standarda
• Sumnjiva i sporna potraživanja
• Gubitak
 Kreditni rizik
 Poslovna banka teži smanjenju kreditnog rizika što se
obično postiže pomoću posebnih mjera tzv. monitoringa
rizika, kao što su :

(a) Selekcija kreditnih zahtjeva komitenata (klijenata);

(b) Limitiranje iznosa jednog klijenta ili grupe klijenata
(c) Diversifikacija kreditnih plasmana, i
(d) Pribavljanje kvalitetnih instrumenata obezbjeđenja
vraćanja kredita.
 Kreditni rizik
 Reakcije na smanjenje kreditne sposobnosti:

1) viša kamatna stopa na nove kredite,

2) pad cijena njegovih dionica, i
3) smanjivanje rejtinga od strane agencija.
 Monitoring kreditnog rizika
 Klasične bankarske procedure:

1) određivanje gornje granice zaduživanja,

2) minimum saglasnosti u kreditnom odboru,
3) delegiranje odgovornosti na različite nivoe odlučivanja o
kreditima,
4) objedinjavanje kreditnih izvještaja,
5) uvažavanje principa diversifikacije rizika.
 Mjerenje kreditnog rizika
 Kvantifikovanje vjerovatnoće da klijent neće moći uredno
servisirati svoj dug.
 Koristi se oficijelnih rejting agencija, interni bančini podaci i
izvještaji kreditnih biroa.
 Osnovni problemi su: istorijski karakter podataka i
specifičnosti svakog klijenta.
 Kreditni rizik ima najširu lepezu pondera.
 Dobre prakse za procjenu kreditnog
rizika- Baselski komitet
Načelo 1.
Upravni odbor banke i viši nivo rukovodstva dužni su osigurati
da banka ima primjerene procese za procjenu kreditnog rizika i
djelotvorne interne kontrole koji su u skladu s veličinom,
prirodom i kompleksnošću njenog kreditnog poslovanja radi
dosljednog određivanja ispravaka vrijednosti za gubitke po
kreditima u skladu s definisanim politikama i postupcima
banke, važećim računovodstvenim okvirom i nadzornom
smjernicom.
 Dobre prakse za procjenu kreditnog
rizika
Načelo 2.
Banka treba imati uspostavljen sistem za pouzdanu
klasifikaciju kredita na temelju kreditnog rizika

Načelo 3.
Politike banke trebaju na primjeren način uključivati validaciju
svih internih modela za procjenu kreditnog rizika.

Načelo 4.
Banka mora usvojiti i imati dokumentiranu dobru metodologiju
za gubitke po kreditima koja obuhvaća politike, postupke i
kontrole za pravovremenu procjenu kreditnog rizika,
identifikaciju problematičnih kredita i utvrđivanje ispravaka
vrijednosti za gubitke po kreditima.
 Dobre prakse za procjenu kreditnog
rizika
Načelo 5.
Ukupan iznos pojedinačno i zajednički procijenjenih ispravaka
vrijednosti banke za gubitke po kreditima treba biti dovoljan za
neutralizaciju procijenjenih gubitaka po kreditima u kreditnom
portfelju.

Načelo 6.
Procjena kredita koja se temelji na prethodnom iskustvu
(iskustvena prosudba) i realne procjene važan su dio
priznavanja i mjerenja gubitaka po kreditima.
 Dobre prakse za procjenu kreditnog
rizika
Načelo 7.
Sistem banke za procjenu kreditnog rizika za kredite trebao bi
osigurati banci potrebne alate, postupke i vidljive podatke za
procjenu kreditnog rizika, računovodstvo umanjenja
vrijednosti kredita i određivanje zahtjeva za kapitalom.

Načelo 8.
Bankovni supervizori bi trebali s vremena na vrijeme
ocjenjivati djelotvornost politika i praksi banke za kreditni rizik
i za procjenu kvalitete kredita.
 Dobre prakse za procjenu kreditnog
rizika
Načelo 9.
Bankovni supervizori se trebaju uvjeriti da metode kojima se
banka koristi za izračun ispravaka vrijednosti za gubitke po
kreditima pružaju realnu i bonitetnu mjeru procijenjenih
kreditnih gubitaka u kreditnom portfelju koji se pravovremeno
priznaju.

Načelo 10.
Bankovni supervizori trebaju prilikom procjene adekvatnosti
kapitala banke uzeti u obzir politike i prakse za procjenu
kreditnog rizika i vrednovanje.