Professional Documents
Culture Documents
Oksidativna fosforilacija
Biološko sagorijevanje hrane
ćelijska respiracija
(disanje) odvija se u tri
glavna koraka:
1) razgradnja organskih
molekula do C2 jedinica
(acetil-CoA aktivirana
sirćetna kiselina),
2) oksidacija acetil-CoA u
ciklusu limunske kiseline,
3) transport elektrona i
oksidativna fosforilacija.
Ciklus limunske kiseline
Ciklus limunske kiseline (ciklus trikarbonskih kiselina ili
Krebsov ciklus) je konačni i zajednički put oksidacije
molekulskih izvora energije: ugljenih hidrata, masnih
kiselina i aminokiselina.
Većina izvora energije ulazi u ciklus kao acetil-CoA.
U ciklusu nastaju redukovani koenzimi (NADH, FADH2)
koji ulaze u respiratorni lanac.
Ciklus osigurava i intermedijere za biosintetske reakcije.
Enzimi koji katalizuju reakcije u ciklusu limunske
kiseline su smješteni u matriksu mitohondrijama.
U ciklus limunske kiseline ulazi aktivirani acetilni
ostatak, acetil-CoA.
-oksidacijom masnih kiselina nastaje acetil-CoA
Glikolizom nastaje piruvat koji se oksiduje do
acetil-coA.
Piruvat-dehidrogenaza povezuje glikolizu i
ciklus limunske kiseline.
Piruvat se oksidativno dekarboksilira do acetil-CoA.
Acetil-CoA nastaje u mitohondrijama u reakciji
koju katalizuje piruvat-dehidrogenaza.
P y r u v a te D e h y d r o g e n a s e
O O HSCo A O
H 3C C C O H 3C C S Co A + CO2
p y ru v a te + a c e ty l -C o A
NAD NADH
Piruvat dehidrogenaza
Piruvat dehidrogenaza je multienzimski kompleks
izgrađen od tri enzima.
Dekarboksilacija piruvata se odvija u nekoliko koraka:
1) piruvat se dekarboksilira nakon spajanja sa TPP
2) hidroksi etilenska grupa vezana za TPP se oksiduje i
nastaje acetilna grupa koja se prenosi na lipoamid
3) acetilna grupa se sa acetilipoamida prenosi na CoA i
nastaje acetil CoA
4) regeneracija oksidovanog oblika lipoamida. Oksidant u
reakciji je NAD+.
Sinteza acetil-CoA iz piruvata
je ključni ireverzibilni korak u
metabolizmu glukoze.
Regulacija aktivnosti piruvat dehidrogenaze-fiziološka regulacija:
Aktivnost piruvat-dehidrogenaze regulisana je energetskim
stanjem ćelije.
inhibicija
aktivacija
Acetil -CoA nastao dekarboksilacijom piruvata i oksidacijom masnih
kiselina je centralna molekula u metabolizmu.
Visokoenergetska tioestarska veza čini ga jako dobrim donorom
aktiviranih C-atoma.
O
H 3C C S CoA
a c e ty l-c o e n z y m e A
Krebs Cycle
Ciklus limunske kiseline
Acetil CoA se razgrađuje do CO 2 u
ciklusu limunske kiseline.
Ne troši se kiseonik za oksidaciju.
Jedinjenje od 4C atoma (oksaloacetat)
se spaja sa acetilom (C2) u
trikarbonsku kiselinu (citrat C 6).
Nakon izomerizacije i dekarboksilacije
nastaje -ketoglutarat sa C5.
Oksidativnom dekarboksilacijom
nastaje sukcinat (C4) iz koga se
regeneriše oksaloacetat.
Dva atoma ugljenika uđu u ciklus kao
acetil, a izađu kao dvije molekule CO 2.
Reakcija 1. Ciklus limunske kiseline počinje spajanjem
oksaloacetata (C4) sa acetil-CoA (C2). Oksaloacetat može da
potiče iz metabolizma AK ili iz piruvata (djelovanjem piruvat
karboksilaze).
Reakciju katalizuje citrat-sintaza.
Reakcija 2. Sljedeći korak u CLK je izomerizacija citrata u
izocitrat. Reakciju katalizuje akonitaza. Intermedijer u
reakciji je cis-akonitat.
Reakcija 3. Izocitrat-dehidrogenaza katalizuje oksidativnu
dekarboksilaciju izocitrata u -ketoglutarat. Intermedijer je
oksalosukcinat, vezan za enzim. Izocitrat dehidrogenaza prenosi
vodonik na NAD+ i katalizuje dekarboksilaciju oksalosukcinata.
Reakcija 4. -ketoglutarat (2-oksoglutarat) se oksidativno dekarboksilira do sukcinil CoA.
Reakciju katalizuje kompleks -ketoglutarat-dehidrogenaza. Odvaja se CO2 i H+ u isto
vrijeme (dehidrogenovanje).
Reakcija 5. Dio sukcinil –CoA se koristi u biosintetskim reakcijama, a ostatak se prevodi u
sukcinat. Raskidanje tioestarske veze sukcinil -CoA je vezano sa fosforilacijom gvanozid-
difosfata (GDP). Reakciju katalizuje sukcinil-CoA sintaza.
Poslednji korak u CLK je obnavljanje oksaloacetata. Sukcinat se prevodi u
oksaloacetat u tri koraka. Reakcija 6. a prvi korak u obnavljanju
oksaloacetata je oksidacija sukcinata u fumarat, u reakciji koju katalizuje
sukcinat dehidrogenaza.
Reakcija 7. Hidratacijom fumarata nastaje L-malat. Reakciju
katalizuje fumaraza.
Reakcija 8. Malat se na kraju oksiduje do oksaloacetata.
Reakciju katalizuje malat-dehidrogenaza koja ima NAD+ kao
akceptor vodonika.
Zbirna reakcija ciklusa limunske kiseline je:
Go' = – nFE°'
E = redoks potencijal, R = gasna konstanta, F = Faradejeva konstanta (96
485 kolumba/mol), n = broj elektrona e-.
E°' = +0.815 V
E°' = -0.315 V
Spajanjem reakcija a i b:
E°'= +1.13 V
2 e
I Q III IV
cyt c
Intermembrane Space
broj prostetične
kompleks enzim proteina grupe
H
3CC C C CO H
3CC C C CO H
3CC C C CO
C N N C N N C N N
H H H H
CH
2 + CH
2 +
CH
2
e+
H e+
H
H
COH H
COH H
COH
H
COH H
COH H
COH
H
COHO H
COHO H
COHO
H
2C OP O
- H
2C OP O
- H
2C OP O
-
F
MN O
-
F
MNH
·O- F
MNH
2
O
-
FMN, vezan za aktivno mjesto enzima može da primi 1e pri čemu
nastaje semikinon radikal (FMNH.). Semikinon radikal može vezati i
drugi e- i tada nastaje FMNH2.
Zbog toga što može primiti/otpustiti 1 ili 2 e-, FMN ima važnu ulogu u
transportu e između nosača koji mogu prenositi 2e (NADH) i nosača
koji primaju samo 1e (Fe3+).
Cys S
S Fe
Cys
S Fe S
S Fe S
Cys Cys
S Fe
S
Cys S S S Cys
Fe Fe
Cys S S S Cys
Iron-Sulfur C enters
Q + 2 e + 2 H+ QH2
–protoporfirin IX).
U citohromu b hem nije vezan HO
3C
N
N
CH3
COO Heme a
za razliku od hema ima jednu
formilnu grupu umjesto Hem sadrži Fe atom u sistemu
metilne i ugljovodonični lanac
na mjestu jedne vinilne grupe.
porfirinskih prstenova. Fe je vezan
između 4 N atoma porfirinskih
prstenova. Fe se naizmjenično
nalazi u redukovanom (2+) i
oksidovanom (3+) stanju.
U kompleksu II (sukcinat –CoQ reduktaza), FADH2
nastaje u toku konverzije sukcinata u fumarat u ciklusu
limunske kiseline.
Elektroni se prenose preko nekoliko Fe-S centara na
koenzim Q.
Respiratorni lanac
Pokretačka sila za prenos elektrona u respiratornom lancu je
razlika u redoks potencijalu.
Elektroni putuju od molekula sa negativnijim redoks
potencijalom (NADH, E= -320 mV) ka molekulima sa
pozitivnijim redoks potencijalom (O2, E= +820 mV)
visoka
c(H+)
H+
niska
c(H+)
Pri toku elektrona kao pumpe protona djeluju tri proteinska
kompleksa u repiratornom lancu:
1) Kompleks I: NADH-Q-reduktaza (4 H+)
2) Kompleks III: QH2-citohrom c-reduktaza (4 H+)
3) Kompleks IV: citohrom c-oksidaza (2 H+)
Gradijent protona, koji na svakom od tih mjesta nastaje
prilikom toka para e- sa NADH, upotrebljava se za sintezu
ATP-a.
Povezanost elektron transportnog lanaca
i sinteze ATP-a
ATP-sintaza
ATP-sintetaza je oligomerni protein
ATP-sintetaza se sastoji od dvije jedinice F1 i F0
F1 jedinica (Mr 360 000) se sastoji od 5 različitih vrsta
polipeptidnog niza (). Sadrži kinetičko mjesto za
sintezu ATP-a.
Fo jedinica sastoji se od nekoliko različitih proteina (a, b, c)
koji grade protonski kanal. Transmembranski su proteini.
Sa matriksne strane za Fo subjedinicu je vezan F1-inhibitor
reguliše tok protona i sintezu ATP-a.
Reakcioni mehanizam za sintezu ATP-a je postavio Paul Boyer.
Slobodna energija dobijena difuziom protona nije potrebna za
fosforilaciju ADP, već za konformacionu promjenu koja dovodi
do oslobađanja čvrsto vezanog ATP-a sa jednog od tri aktivna
mjesta.
Stehiometrija subjedinica se slaže sa ovim modelom.
F1 kompleks ima tri nukleotid –vezivna mjesta. Svako od ovih aktivnih mjesta može da
bude u jednoj od tri različite konformacije. L mjesto-labavo vezan nukleotid, T-čvrsto
vezan nukleotid i O-otvoreno ili slobodno mjesto. Sve tri konformacije su istovremeno
prisutne na F1 kompleksu.
ADP i Pi se inicijalno vežu za slobodno mjesto O (1). Energija koja se oslobađa zbog
kretanja protona kroz F0 dovodi do promjene konformacije na -subjedinici.
Ova rotacija dovodi do promjene konformacije na sve tri subjedinice istovremeno.
Aktivno mjesto koje je čvrsto vezalo ATP mjenja svoju konformaciju i postaje O i
oslobađa se ATP. U isto vrijeme L –mjesto koje sadrži ADP i Pi se konvertuje u T-
mjesto. O-mjesto koje veže ADP i Pi u koraku (1) mjenja svoju konformaciju u L (2).
Istovremeno iz čvrsto vezanih ADP i Pi se sintetiše ATP (3).
Mehanizam sinteze ATP Izražen je kooperativni efekat.
ATP i ADP ne prolaze slobodno kroz unutrašnju membranu
mitohondrija.
Specifičan nosač omogućava njihov prolaz.
Prolazak ADP i ATP je povezan: ADP uđe u matriks
mitohondrija samo onda kada ATP izađe i obrnuto.
Olakšanu difuziju omogućava ATP-ADP translokaza .
Kontrola respiracije (disanja)
U fiziološkim uslovima transport elektrona je usko povezan
sa fosforilacijom.
Najčešće nema toka elektrona ako se istovremeno ADP ne
fosforiliše u ATP.
Najvažniji faktor koji određuje brzinu oksidativne
fosforilacije je koncentracija ADP-a.
Regulacija brzine oksidativne fosforilacije koncentracijom
ADP se naziva respiratorna kontrol.
Koncentracija ADP-a raste kada se troši ATP, pa je
oksidativna fosforilacija povezana sa potrošnjom ATP-a.